Eugene Wigner

Eugene Paul " EP " Wigner (mađarski: Wigner Jenő Pál, [ˈviɡnɛr ˈjɛnøː ˈpaːl]) bio je mađarsko-američki teorijski fizičar, koji je također doprinio matematičkoj fizici. Dobio je američko državljanstvo 1937, a dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1963. "za doprinos teoriji atomskog jezgra i elementarnih čestica, posebno kroz otkrivanje i primjenu osnovnih principa simetrije".

Diplomirao je na Tehničkom univerzitetu u Berlinu, Wigner je radio kao asistent Karlu Weissenbergu i Richardu Beckeru na Kaiser Wilhelm institutu u Berlinu i Davidu Hilbertu na Univerzitetu u Göttingenu. Wigner i Hermann Weyl bili su odgovorni za uvođenje teorije grupa u fiziku, posebno teorije simetrije u fizici. Usput je izveo revolucionarni rad u čistoj matematici, u kojem je autor niza matematičkih teorema. Konkretno, Wignerova teorema je kamen temeljac u matematičkoj formulaciji kvantne mehanike. Poznat je i po svojim istraživanjima strukture atomskog jezgra. Godine 1930. Univerzitet Princeton regrutovao je Wignera, zajedno sa Johnom von Neumannom, i on se preselio u Sjedinjene Države.

Wigner je učestvovao na sastanku sa Leom Szilárdom i Albertom Einsteinom koji je rezultirao pismom Einsteina i Szilárda, koje je navelo predsjednika Franklina D. Roosevelta da pokrene Projekt "Manhattan" za razvoj atomskih bombi. Wigner se bojao da će njemački projekt nuklearnog oružja prvo razviti atomsku bombu. Tokom projekta "Manhattan" vodio je tim čiji je zadatak bio da dizajnira nuklearne reaktore za pretvaranje uranijuma u plutonij za oružje. U to vrijeme reaktori su postojali samo na papiru, a nijedan reaktor još nije bio u kritičnom stanju. Wigner je bio razočaran što je DuPont dobio odgovornost za detaljan dizajn reaktora, a ne samo za njihovu konstrukciju. Postao je direktor istraživanja i razvoja u laboratoriji Clinton (sada Oak Ridge National Laboratory) početkom 1946, ali je postao frustriran birokratskim miješanjem Komisije za atomsku energiju i vratio se na Princeton.

U poslijeratnom periodu radio je u brojnim državnim tijelima, uključujući Nacionalni biro za standarde od 1947. do 1951, matematički odbor Nacionalnog istraživačkog vijeća od 1951. do 1954, odbor za fiziku Nacionalne naučne fondacije i utjecajni Generalni savjetodavni komitet Komisije za atomsku energiju od 1952. do 1957. i ponovo od 1959. do 1964. U kasnijim godinama postao je više filozofski orijentiran i objavio svoje najpoznatije djelo izvan tehničke matematike i fizike, Nerazumna efektivnost matematike u prirodnim naukama.

Werner Heisenberg i Eugene Wigner (1928)

Wigner prima Medalju za zasluge za svoj rad na Projektu "Manhattan" od Roberta P. Pattersona (lijevo), 5. marta 1946.

Reference

• Hewlett, Richard G.; Duncan, Francis (1969). Atomic Shield, 1947–1952 (PDF). A History of the United States Atomic Energy Commission. University Park, Pennsylvania: Pennsylvania State University Press. ISBN 978-0-520-07187-2. OCLC 3717478. Pristupljeno 7. 3. 2015.
• Johnson, Leland; Schaffer, Daniel (1994). Oak Ridge National Laboratory: the first fifty years. Knoxville: University of Tennessee Press. ISBN 978-0-87049-853-4.
• Rhodes, Richard (1995). Dark Sun: The Making of the Hydrogen Bomb. New York: Simon & Schuster. ISBN 978-0-684-80400-2.
• N. Mukunda (1995) "Eugene Paul Wigner – A tribute", Current Science 69(4): 375–85 MR 1347799
• Szanton, Andrew (1992). The Recollections of Eugene P. Wigner. Plenum. ISBN 978-0-306-44326-8.
• Wigner, E. P. (1931). Gruppentheorie und ihre Anwendung auf die Quanten mechanik der Atomspektren (jezik: njemački). Braunschweig, Germany: Friedrich Vieweg und Sohn. ASIN B000K1MPEI.
• Wigner, E. P. (1959). Group Theory and its Application to the Quantum Mechanics of Atomic Spectra. translation from German by J. J. Griffin. New York: Academic Press. ISBN 978-0-12-750550-3.
• Wigner, E. P.; Weinberg, Alvin M. (1992). The collected works of Eugene Paul Wigner, Volume 5, Part A, Nuclear energy. Berlin: Springer. ISBN 978-0-387-55343-6.
• Wigner, Eugene Paul; Mehra, Jagdish; Wightman, A. S. (1995). Volume 7, Part B, Philosophical Reflections and Syntheses. Berlin: Springer. ISBN 978-3-540-63372-3.