Katerina Babkina

Katerina Babkina
Катерина Богданівна Бабкіна
Katerina Babkina
Rođenje	(1985-07-22) 22. juli 1985. Ivano-Frankivsk, Ukrajinska SSR, SSSR
Zanimanje	pjesnikinja

Katerina Bohdanivna Babkina (ukrajinski: Катерина Богданівна Бабкіна) rođena 22. jula 1985. u Ivano-Frankivsku, Ukrajinska SSR; SSSR (danas Ukrajina) ukrajinska je pjesnikinja, spisateljica, dramaturginja i prevoditeljica.

Biografija

Katerina Babkna potiče iz zapadnoukrajinskog grada Ivano-Frankivsk, koji su nekada oblikovale njemačka i poljska kultura, a danas suvremeni ukrajinski pisci i intelektualci. Studirala je novinarstvo na Nacionalnom univerzitetu Taras Ševčenko u Kijevu, a nakon diplome 2006. radila je za međunarodne i ukrajinske novine i književne časopise Esquire, Le Monde, Art Ukraine, The Insider, Platforma, Kur'er Krybasu, Sučasnist, Svjatji Volodimir, Ukraina moloda, Hetver, Forma(R)t, Radar.

Djela

Babkina je objavila svoju prvu zbirku pjesama još kao studentica. Uslijedile su priče i pjesme u raznim ukrajinskim časopisima, koji su kasnije objavljeni kao zbornici pjesama i eseja, kao i njezin prvi roman "Sonja" 2013. godine. Pjesme su već prevedene na poljski, ruski, njemački, engleski, francuski i švedski jezik. Babkina pripada generaciji autora poput Irine Slavinske ili Andrija Ljubke, koji su odrasli, žive i pišu bez iskustava iz bivšeg Sovjetskog Saveza i usporedbe s njihovom svakodnevicom. Kao i drugi ukrajinski autori, inspiraciju je crpila iz svojih brojnih putovanja i susreta. Tekstove živahne i predane mlade spisateljice često karakteriziraju melankolija i ironija, a povremeno prožeti i prizvukom gorčine. Godine 2017. u Harkivu je objavljen njezin prijevod knjige Meika Wikinga "Hygge".

Godine 2012. realizirala je "Ukrajino zbogom" pod naslovom "Zlo" u sklopu većeg kinematografskog projekta mladih umjetnika. Njezin drugi kratki film "Yelow Box" iz 2013. isprva je bio zabranjen za javno prikazivanje zbog anarhističke političke izjave, likvidacije kriminalnih poduzetnika novobogataša.

Nagrade

• "2021: Srednjoevropska književna nagrada "Angelus" za roman "Moj deda je plesao bolje od svih" (poljski: Nikt tak nie tańczył, jak mój dziadek)

Bibliografija

Priče

• "Вогні святого Ельма". Ivano-Frankivsk 2008.
• "Гірчиця". Czernowitz 2011.
• "Знеболювальне і снодійне". Harkiv 2011.
• "Заговорено на любов". Harkiv 2017.

Proza

• "Лілу після тебе". Kijev 2008.
• "Соня", roman. Harkiv 2013
• "Щасливі голі люди". Czernowitz 2016.
• "Moj deda je plesao bolje od svih" (ukrajinski: Мій дід танцював краще за всіх, Blum izdavaštvo, ISBN 978-86-6070-011-9, 2020.

Knjige za djecu

• "Гарбузовий рік". Lavov 2014
• "Шапочка і кит". Lavov 2015