Musaceae
| Musaceae (Porodica banana) | |
|---|---|
 | |
 Stablo banane | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Liliopsida |
| Red | Zingiberales |
| Porodica | Musaceae Juss. |
 Rasprostranjenje porodice Musacese | |
| Musa L. Ensete Bruce ex Horan. | |
Musaceae je porodica cvjetnica u redu Zingiberales , razred Liliopsida, divizija Magnoliophyta.[1] Imenovana je po tipskom rodu Musa.
Ova tropska porodica ima dva roda: Musa i Ensete, dok je Musella je po nekima sinonim za Ensete. Pripadajuće vrste imaju jestive ili nejestive plodove; jestivi se upotrebljavaju kao ljudska ili životinjska hrana. Pored toga, banana se uzgaja i kao ukrasna baštenska ili sobna biljka. Prema upotrebi za ishranu, banana je četvrta biljka u svijetu, nakon riže, pšenice i kukuruza. Porijeklom je iz Jugoistočne Azije, ali raste u svim tropskim područjima svijeta: Južna i Jugoistočna Azija, najveći dio Afrike, Srednja i najveći dio Južne Amerike).[2][3]
Kako je sada ograničena, porodica uključuje tri roda. Svi rodovi i vrste porijeklom su iz tropskih dijelova Starog svijeta. Najveći i ekonomski najvažniji rod u obitelji je Musa , poznat po bananama i Plantain. Rod Musa formalno je osnovan u prvom izdanju Linnaeusovog djela Species Plantarum 1753. – publikaciji koja obilježava početak ove formalne botaničke nomenklature. U vrijeme kada je pisao Species Plantarum, Linnaeus je iz prve ruke poznavao samo jednu vrstu banane, koju je lično imao priliku vidjeti kako raste pod staklom u vrtu gospodina Georgea Clifforda, u blizini Haarlema u Nizozemskoj.
Prije 1753. godine, rod je već opisao prelineovski (botaničar) Georg Eberhard Rumphius, a sam Linnaeus je opisao bananu koju je vidio kao Musa cliffortiana 1736. godine (to bi se moglo opisati kao "pred-lineovsko" lineovsko ime). Naziv iz 1753. Musa paradisiaca L. za Plantain i Musa sapientum L. za desertne banane).[4][5] U taksonomiji roda Musa hibridizacija i poliploidija bili su uzrok velike zabune koja nije bila riješena do 40-ih i 1950-ih.[6]
U ovom raščišćavanju taksonomije, Ernest Entwistle Cheesman 1947. oživio je ime roda Ensete koje je Horaninow objavio 1862., ali nije bilo prihvaćeno.
Musa sekciju Musella Franch. podigao je na rang roda H.W. Li, 1978. za kinesku vrstu Musella lasiocarpa , koja je prvobitno opisana u Musa 1889., a Cheesman 1948. preimenovao u Ensete v kombinirajući obilježja poput nabubrene stabljike Ensete s klonskim sposobnostima roda Musa[7] dok ostali izvori sumnjaju u ovakvo viđenje.[2]
Pregled
[uredi | uredi izvor]| Najveći proizvođači banana, 2005. (milioni tona) | |
|---|---|
 Indija |
16,8 |
 Brazil |
6,7 |
 Kina |
6,4 |
 Ekvador |
5,9 |
 Filipini |
5,8 |
 Indonezija |
4,5 |
 Kostarika |
2,2 |
 Meksiko |
2,0 |
 Tajland |
2,0 |
 Kolumbija |
1,6 |
 Burundi |
1,6 |
| Ukupno u svijetu | 72,5 |
| Izvor: UFO [8] | |
Mlada banana ima zeljastu stabljiku koja postepeno prelazi u drvenastu. Ovisno o vrsti, visina stabla varira od 2 do 9 m. Plodovi su joj najčešće karakteristično duguljasti sa ili bez sjemenki (ovisno o vrsti). Kada sazriju, obično su žućkasti, iako kod nekih vrsta mogu bit i tamnoružičasti (Musa velutina) pa i crveni. Plodovi su grupirani u karakteristične konformacije.
Razmnožavanje ili isključivo iz sjemena (rod Ensete) ili i iz sjemena i nadzemnih izdanaka (Musa), a mnoge sorte dobijene su vještačkom sekekcijom tako da daju plodove bez sjemenki koji su bogati vitaminima A, B6 i C, a bogali su i mineralima, osobito kalijem. Uobičajeno se jedu sirovi, dok se nedozreli melju u brašno. Jestive plodove imaju banane iz roda Musa, koji uklučuje preko 50 različitih vrsta banana, uglavnom jestive, ali i neke nejestive, bez okusa, sa brašnastim plodovima punim sjemenki. Također ima i jako mnogo sorti svake od vrsta, kao i interspecijskih hibrida.
U jugoistočnoj Aziji, plodovi banana koristili su se još u prahistorijskim razdobljima. Vjeruje se da su prvi Europljani koji su ih vidjeli su bili vojnici Aleksandra Makedonskog u Indiji. U Africi su ih proširili Arapi te evropski kolonisti: Španci, Portugalci i Englezi, koji su ju unijeli i u Južnu Ameriku. Najveći sadašni proizvođači su Indija, Brazil i Kina. U Ekvadoru i Kostarici banane su glavnina izvoza.
Važniji sastojci u plodovima banane su:
- fruktoza i glukoza,
- kalij (350 mg),
- karoteni (provitamin A),
- vitamini B-kompleksa,
- pektin,
- jabučna kiselina.
Podovi banana sadrže triptofan, aminokiselinu koju metabolizam pretvara u serotonin, poznat po opuštajućem djelovanju i poboljšavanju raspoloženja . Sadrži i veliku količinu kalija, koji je od vitalne važnosti za kontrakciju mišića i pravilan nerfvnog sistema. U usporedbi s jabukom, ima čak 4 puta više bjelančevina, dva puta više ugljikohidrata, tri puta više fosfora, pet puta više vitamina A i gvožđa, a dva puta više svih ostalih vitamina i minerala.
Najotpornija na hladnoću je vrsta Musa basjoo, koja se i gaji kao ukrasna biljka. Njeni plodovi nisu jestivi, a brašnasti su i puni sjemenki. Uz odgovarajuću zaštitu, može izdrtžati temperature i do –23 °C.
Rod Musa ima 83 priznate vrste[9], dok se u rodu Ensete nalazi 8 vrsta.[10]
Filogenija
[uredi | uredi izvor]Porodicu su taksonomi praktično univerzalno prepoznali, iako s različitim obuhvatanjima. Stariji opisi porodice obuhvatali su rodove koji su sada uključeni u Heliconiaceae i Strelitziaceae.
APG III sistem, of 2009 (nepromijenjen APG sistem, 1998), prihvatio je Musaceae u red Zingiberales, kladus Commelinide u monokotiledonama.
| Kladogram: Filogenija reda Zingiberales[11] | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Filogenetski položaj uže porodice u redu prikazuje ovaj kladogram:[12]
| Zingiberales |
| ||||||||||||||||||||||||||||||
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Angiosperm Phylogeny Group (2016). "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV". Botanical Journal of the Linnean Society. 181 (1): 1–20. doi:10.1111/boj.12385. ISSN 0024-4074.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ a b Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1. Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ Wilkin, Paul; Demissew, Sebsebe; Willis, Kathy; Woldeyes, Feleke; Davis, Aaron P.; Molla, Ermias L.; Janssens, Steven; Kallow, Simon; Berhanu, Admas (2019). "Enset in Ethiopia: a poorly characterized but resilient starch staple". Annals of Botany (jezik: engleski). 123 (5): 747–766. doi:10.1093/aob/mcy214. PMC 6526316. PMID 30715125.
- ^ "Musa sapientum". users.globalnet.co.uk. Pristupljeno February 11 2018. Nepoznati parametar
|fix-attempted=zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar|bot=zanemaren (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru:|access-date=(pomoć)[mrtav link] - ^ "Musa paradisiaca". users.globalnet.co.uk.
- ^ Michel H. Porcher; Prof. Snow Barlow (19. 7. 2002). "Sorting Musa names". The University of Melbourne, [1]. Pristupljeno 11. 1. 2011. Vanjski link u parametru
|publisher=(pomoć) - ^ "Musella", World Checklist of Selected Plant Families, Royal Botanic Gardens, Kew, arhivirano s originala, 13. 6. 2013, pristupljeno 7. 2. 2013
- ^ |title= FAOSTAT: ProdSTAT: Crops |publisher = UN Food & Agriculture Organisation|year = 2005 |url = http://faostat.fao.org/site/567/DesktopDefault.aspx?PageID=567 Arhivirano 19. 6. 2012. na Wayback Machine |access-date= 09-12-2006}}
- ^ "The Plant List Musa". Arhivirano s originala, 5. 9. 2017. Pristupljeno 13. 6. 2020.
- ^ "The Plant List Ensete". Arhivirano s originala, 5. 9. 2017. Pristupljeno 13. 6. 2020.
- ^ Sass et al 2016.
- ^ Bisby F.A., Roskov Y.R., Orrell T.M., Nicolson D., Paglinawan L.E., Bailly N., Kirk P.M., Bourgoin T., Baillargeon G., Ouvrard D. (red.) (2011). "Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2011 Annual Checklist". Species 2000: Reading, UK. Pristupljeno 24 september 2012. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|access-date=(pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
