Navier–Stokesove jednačine predmet su velikog interesovanja matematike. Iako djeluje iznenađujuće, zbog njihove široke praktične upotrebe, matematičari još nisu dokazali da rješenja u tri dimenzije uvijek postoje (postojanje), ili da, ako postoje, da one ne sadrže beskonačnosti, singularnosti ili diskontinuitete (prekide). Ovi problemi nazivaju se problemi postojanja i glatkoće Navier–Stokesovih jednačina. Matematički institut Clay ovaj problem nazvao je jednim od sedam najznačajnijih otvorenih problema u matematici, te je ponudio nagradu od 1.000.000 dolara za rješenje ili kontra-primjer.
Većina radova na Navier–Stokesovim jednačinama rađena je po pretpsotavkom nestišljivog strujanja za newtonove fluide. Pretpostavke nestišljivog strujanja često važe čak i kada se radi sa stišljivim fluidom, kao što je zrak na sobnoj temperaturi (čak i kada struji brzinom do oko Mach 0,3). Uzimajući pretpostavku nestišljivog strujanja u obzir, te pretpostaviti da je viskoznost konstantna, Navier–Stokesove jednačine će glasiti[1] (u vektorskom obliku):
Uočite da je gravitacija uvrštena kao masena sila, te da će vrijednosti zavisiti od orijentacije gravitacija u odnosu na odabrane koordinate.
Jednačina kontinuiteta glasi:
Uočite da su komponente brzine (zavisne varijable za koje će problem biti riješen) , i . Ovaj sistem od četiri jednačine predstavlja najčešće korišteni i proučavani oblik. On predstavlja nelinearni sistemparcijalnih diferencijalnih jednačina, čija rješenja je prilično teško pronaći.
Promjena varijabli u jednačinama u pravouglom koordinatnom sistemu dobit ćemo[1] slijedeće momentne jednačine za r, θ i z:
Komponente gravitacije, općenito, neće biti konstantne, međutim, za većinu primjena se, ili koordinate izaberu tako da komponente gravitacije budu konstantnu ili se pretpostavi da se gravitaciji suprostavlja polje pritiska (na primjer, strujanje u horizontalnoj cijevi se tretira normalno, bez gravitacije i bez gradijenta vertikalnog pritiska). Jednačina kontinuiteta glasi:
Ovo predstavljanje Navier–Stokesovih jednačina za nestišljivo strujanje u cilindričnim koordinatama je drugo po frekvenciji pojavljivanja i korištenja u teoriji i praksi (prvo je bilo predstavljanje u pravouglim koordinatama, opisano iznad). Cilindrične koordinate se biraju kako bi se iskoristila simetrija, tako da se komponente brzine mogu poništiti. Vrlo čest primjer osno simetričnog strujanja, gdje nema tangencijalne brzine (), dok ostale veličine ne zavise od :
Ove jednačine mogle bi biti pojednotavljene sa, na primjer, faktorizovanjem iz članova koji opisuju viskoznost. Međutim, ovo se ne radi kako bi se očuvala struktura Laplacijana i ostalih veličina.
Računajući rotor Navier–Stokesove jednačine rezultira eliminacijom pritiska. Ovo je posebno lagano za uočiti ako se pretpostavi dvodimenzionalno strujanje u pravouglim koordinatama (, te da da postoji veličina koja zavisi od ). Tada se jednačina svodi na:
Diferenciranjem prve po , a druge po , te oduzimanjem, dobijamo jednačine u kojima je eliminisan pritisak i svaka potencijalna sila. Definisanjem funkcije strujanja preko
rezultira time da je uslov kontinuiteta mase bezuslovno zadovoljen (ako je data funkcija strujanja neprekidna), te se tada početna jednačina svodi na jednu, koja glasi:
gdje je biharmonijski operator i je kinematska viskoznost, . Ova jednačina, zajedno sa određenim graničnim uslovima, opisuje dvodimenzionalno strujanje fluida, uzimajući samo kinematsku viskoznost kao parametar. Uočite da se jednačina za Stokesovo strujanje dobija kada se pretpostavit da je desna strana jednačine jednaka nuli.
Postoji neki izuzetni fenomeni koji su usko povezani sa stišljivošću fluida. Jedan od očitih primjera je zvuk. Opisivanje takvom fenomena zahtijeva općenitije predstavljanje Navier–Stokesovih jednačina, koje uzima u obzir stišljivost fluida. Ako se pretpostavi da je viskoznost konstantna, pojavljuje se jedan dodatni član, kao što je ovdje prikazano:
gdje je drugi koeficijent viskoznosti. Ovaj koeficijent povezan je sa volumskom viskoznosti. Ovaj dodatni član nestaje kada imamo nestišljiv fluid, kada je divergencija strujanja jednaka nuli.
Batchelor, G.K. (1967), An Introduction to Fluid Dynamics, Cambridge University Press, ISBN0521663962CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Rhyming, Inge L. (1991), Dynamique des fluides, Presses Polytechniques et Universitaires Romandes, Lausanne
Polyanin, A.D.; Kutepov, A.M.; Vyazmin, A.V.; Kazenin, D.A. (2002), Hydrodynamics, Mass and Heat Transfer in Chemical Engineering, Taylor & Francis, London, ISBN0-415-27237-8