Pavle, car Rusije
| Pavle I | |
|---|---|
 | |
| Vladavina | 17. novembar 1796 – 23. mart 1801. |
| Prethodnik | Katarina II |
| Nasljednik | Aleksandar I |
| Otac | Petar III |
| Majka | Katarina II |
| Rođenje | 1. oktobar 1754. Petrograd |
| Smrt | 23. mart 1801 (46 godina) |
Pavle I Petrovič (ruski: Павел I Петрович; 1. oktobar 1754 – 23. mart 1801)[1] bio je car Rusije od 1796. do 1801. godine. Zvanično, bio je jedini sin Petra III i Katarine Velike, iako je Katarina kasnije izjavila da je njegov otac njen ljubavnik Sergej Saltykov.
Bio je u sjeni svoje majke veći dio života. Njegova vladavina je trajala samo pet godina, završavajući njegovim ubistvom od strane zavjerenika. Njegovo najveće dostignuće je bilo usvajanje zakona o sukcesiji na ruski tron koji je trajao do kraja dinastije Romanov i Ruskog carstva. Prožet idejama viteštva, branio je Maltu od Napoleona i Velike Britanije i pružio je zaštitu malteškim vitezovima. Postao je veliki majstor malteških vitezova.
Djetinjstvo
[uredi | uredi izvor]Sin je Petra III i Katarine Velike. Nakon što je ubila svoga supruga, Katarina Velika je govorila da njegov otac nije Petar III, nego njen ljubavnik Sergej Saltikov. Međutim, bila je primjetna sličnost dječaka s Petrom III. Pavle je prvih sedam godina života proveo pod kontrolom stare carice Jelisavete.
Rani život
[uredi | uredi izvor]Po svoj prilici njegovi odnosi sa majkom nisu bili najbolji, o čemu je svjedočio britanski ambasador. Prva supruga mu je umrla pri porodu. Po drugi put se oženio 1776. godine sa Sophiom Dorotheom od Württemberga, koja je dobila rusko ime Marija Fjodorovna. U to vrijeme je vjerovao da ga je majka namjeravala ubiti kao što je ubila njegovog oca. Katarina Velika ga je zbog toga udaljila iz dvorskog vijeća i držala ga na odstojanju.
Sa novom suprugom je tokom života imao desetoro djece. Kada se 1777. godine rodio budući car, Aleksandar I Pavlovič, carica im je poklonila veliki posjed Pavlovsk. Pavle i njegova supruga su mnogo putovali po Evropi od 1781. do 1782. godine. Carica im je 1783. godine dala veliko imanje Gatčina sa pukom vojnika, koje je Pavle mogao da trenira po pruskom modelu.
Imperator
[uredi | uredi izvor]Pavle je postao car nakon što je umrla Katarina Velika 5. novembra 1796. godine. Tada se govorilo da je carica Katarina ostavila testament po kome je Pavla isključila iz linije nasljeđivanja i da je odredila da car bude njegov sin, tj. njen unuk Aleksandar I. Prema tim teorijama čim je carica umrla Pavle je krenuo u potragu za testamentom sa namjerom da ga nađe i uništi. Carica je dosta dugo držala Pavla u strahu da on neće biti nasljednik. Zbog pretrpljenog straha, jedna od prvih mjera novog cara je bilo donošenje zakona o nasljeđivanju dinastije Romanov.
Za vrijeme prve godine vlasti poništio je mnoge zakone svoje majke. Dozvolio je najpoznatijem kritičaru Katarine Velike Aleksandru Nikolajeviču Radiščevu da se vrati iz progonstva u Sibiru. S druge strane optuživao je ljude da su jakobinci i protjerivao bi ih i zbog nošenja francuske odjeće ili čitanja francuskih knjiga. Svog oca Petra III sahranio je sa velikim počastima. Katarina Velika je pred svoju smrt spremala vojsku za napad na Persiju. Pavle je opozvao i tu odluku svoje majke.
Osim Radiščeva oslobodio je Novikova i Tadeuša Košćuška, ali ovu dvojicu je držao u kućnom pritvoru. Rusko plemstvo je smatrao dekadentnim i korumpiranim. Imao je namjeru da stvori viteške ideale i da očisti ruski dvor i plemstvo od nemorala iz doba vladavine njegove majke. Bogato je nagradio one koji su podržali njegova zalaganja za uspostavu viteških ideala u ruskom društvu. Kaznio je one, koji nisu dijelili njegov pogled na svijet. Smijenio je 7 feldmaršala i 333 generala.
Izabran je za velikog majstora malteških vitezova. Napoleon je zauzeo Maltu, pa su malteški vitezovi našli utočište u Rusiji. Uspostavio je rusku tradiciju malteških vitezova unutar carskih redova u Rusiji. Sagradio je tri skupa zamka oko Moskve. Sa Anom Lopuhinom je po svoj prilici imao odnos blizak platonskom odnosu iz njegovih ideala viteškog ponašanja.
Ratovi
[uredi | uredi izvor]Nakon Napoleonovog osvajanja Malte 1798, Pavle se razljutio i odlučio je da osveti protjerivanje malteških vitezova.
Učestvovao je u ratu druge koalicije protiv Napoleona. Rusija je 1798. objavila rat Francuskoj. Poslao je Suvorova da se bori protiv Napoleona. Suvorov je 1799. godine oslobodio sjevernu Italiju, da bi potom krenuo na Švicarsku, gdje Suvorov gubi život. Admiral Fjodor Ušakov i ruska flota su izvodili operacije u Sredozemlju.
Maltu je od Napoleona preotela Velika Britanija. Pavle je zahtijevao da se Malti vrati nezavisnost. Pošto je to Britanija odbila Rusija je sklopila mir sa Napoleonom. Tada je razmatrao planove da osvoji Britansku Indiju, bilo sa Francuzima bilo sam.
Atentat
[uredi | uredi izvor]Pavle je stekao mnogo neprijatelja. Njegovi pokušaji nametanja viteškog ponašanja odbijali su i mnoge njegove savjetnike. Osim toga otkrio je da je carski trezor bio potkradan. Njegova politika je mnogim plemićima predstavljala smetnju.
Zavjeru protiv njega su organizovali vojni gubernator Petrograda Petar Palen, Nikita Panjin i admiral Ribas koji je umro prije izvršenja plana. Zavjerenici su 11. marta 1801. ubili cara Pavla. Jedan skup otpuštenih oficira predvodio je general Benigsen. Pokušali su da natjeraju cara da potpiše abdikaciju, on je pružio otpor pa su ga ubili. Naslijedio ga je sin Aleksandar I, koji je znao za zavjeru. Zavjerenici su bili povezani sa Velikom Britanijom, koja je strahovala da će joj Rusija objaviti rat zbog Malte.
Djeca
[uredi | uredi izvor]U braku sa Sophiom Dorotheom, poslije udaje poznatom kao Marija Fjodorovna, imao je desetoro djece:
- Aleksandar I Pavlovič (1777—1825), naslijedio je Pavla kao car Rusije
- Konstantin Pavlovič (1779—1831) odrekao se nasljeđivanja 1822.
- Aleksandra Pavlova (1783—1801) udala se za nadvojvodu Josepha Anton Johanna od Austrije, sina Leopolda II
- Elena Pavlova (1784—1803)
- Marija Pavlova (1786—1859) udala se za Karla Friedricha, velikog vojvodu od Saxe-Weimar-Eisenach
- Ekaterina Pavlova (1788—1819) udala se za vojvodu Georga od Oldenburga i za drugog kralja Wilhelma I od Württemberga,
- Olga Pavlova (1792—1795)
- Ana Pavlova (1795—1865) udala se za kralja Willema II od Holandije
- Nikolaj I Pavlovič (1796—1855) bio je car Rusije od 1825. do 1855.
- Veliki knez Mihail Pavlovič (1798—1849)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Хронограф КМ: этот день в истории. Даты России. Памятные исторические даты". Arhivirano s originala, 13. 2. 2009. Pristupljeno 7. 12. 2012.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- A reasonable and balanced picture of Paul I, can be gained from: Hugh (Ed) Paul I: A reassessment of His Life and Reign, University Center for International Studies, University of Pittsburgh, 1979
- For Paul's early life: K. Waliszewski, Autour d'un trone (Paris, 1894), or the English translation, The Story of a Throne (London, 1895), and P. Morane, Paul I. de Russie avant l'avenement (Paris, 1907)
- For Paul's reign: T. Schiemann, Geschichte Russlands unter Nikolaus I (Berlin, 1904), vol. i. and Die Ermordung Pauls, by the same author (Berlin, 1902)
- Other readings: (in Russian) V.V.Uzdenikov. Monety Rossiyi XVIII-nachala XX veka (Russian coinage from XVIII to the beginning of XX century). Moscow - 1994. ISBN 5-87613-001-X
| Prethodi: | Car Rusije | Slijedi: |
| Katarina II | Aleksandar I |
