Zheng He

Zheng He 鄭和
Kip admirala Zheng Hea u gradu Melaka, Malezija
Rođenje	鄭和 (Cheng Ho) 1371. Kunyang, Kina
Smrt	1433 (61–62 god) ili 1435 (63–64 god)
Nacionalnost	Kinez
Druga imena	Ma He Sanbao
Zanimanje	admiral, istraživač, dvorski eunuh
Godine aktivnosti	1405. do 1433.
Poznat(a) po	pomorskim ekspedicijama i istraživanjima

Zheng He (kin. 鄭和) (rođen oko 1371, umro 1433. ili 1435), ranije latinizirano ime Cheng Ho, bio je kineski moreplovac, istraživač, diplomata i admiral iz perioda rane dinastije Ming. Rođen je kao Ma He (Ma je uobičajeno kinesko prezime, a također i skraćenica od Muhammed, raširena među kineskim muslimanima iz naroda Hui), Zheng je predvodio pomorske ekspedicije po jugoistočnoj, južnoj i zapadnoj Aziji te Istočnoj Africi u periodu između 1405. i 1433. godine. Neki od njegovih velikih brodova bili su dugi i do 120 i više metara, a u njima je moglo boraviti na stotine mornara na četiri nivoa palube.

Kao miljenik cara Yung-loa, čiji dolazak na vlast je podržavao, Zheng He je vrlo brzo dosegnuo na vrh carske hijerarhije te je služio kao komandant prijestonice Nanjinga na jugu zemlje (glavni grad je kasnije car Yung-lo premjestio u Peking). Njegova putovanja dugo su zanemarivana u zvaničnim kineskim historijskim knjigama, a tek 1904. postala su čuvena ne samo u Kini već i cijelom svijetu nakon objave knjige autora Liang Qichaoa Biografija našeg najvećeg istraživača, Zheng Hea. Trojezični natpis u kamenu koji je ostavio Zheng He na ostrvu Cejlonu (danas Šri Lanka) otkriven je 1911. u gradu Galle.

Porodica

Zheng He je bio drugi sin u porodici porijeklom iz distrikta Kunyang, provincija Yunnan, na jugu današnje Kine. Pri rođenju nosio je ime Ma He. Njegova porodica je bila iz naroda Hui. Zheng je imao četiri sestre i jednog starijeg brata.

Zhengova porodica je bila muslimanska. Međutim, u kasnijem životu prihvatio je dosta sinkretična vjerovanja i životnu filozofiju. Prema Dreyeru, natpisi iz gradova Liujiagang i Changle ukazuju da je Zhengova privrženost Tianfei (Mazu (媽祖), boginji zaštitnici mornara i pomoraca) bila dominantna vjera koju je usvojio, reflektirajući centralnu ulogu te boginje među pripadnicima kineske istraživačke flote. John Guy navodi, "Kada se Zheng He, muslimanski eunuh, vođa velikih pomorskih ekspedicija u zapadni okean (Indijski okean) početkom 15. vijeka otisnuo na svoja putovanja, tražio je zaštitu od božanske žene, a također se molio i na grobovima muslimanskih "svetaca" na brdu Lingshan, iznad grada Quanzhoua."

Zheng je bio pra-pra-praunuk Sajida Ajjala Šamsa al-Din Omera, koji je bio službenik na dvoru mongolskog cara te guverner provincije Yunnan tokom rane dinastije Yuan. Njegov pra-pradjed zvao se Bayan, i bio je raspoređen u mongolskom garnizonu sa sjedištem u Yunnanu. Zhengov djed imao je titulu hadžije. Njegov otac je također imao istu titulu, a nosio je prezime Ma. Ova titula ukazuje da su oni vjerovatno obavili hadždž u Mekku. Prema nekim izvorima postoje naznake da je Zheng He imao mongolsko i arapsko porijeklo te je da znao pričati arapski jezik.

U jesen 1381. armija dinastije Ming je izvršila invaziju i osvojila pokrajinu Yunnan, koja je do tada bila pod upravom mongolskog princa Basalawarmija, princa od Lianga. Iste godine umro je Zhengov otac Ma Hadždži u borbama između Mingovih vojski i mongolskih snaga. Dreyer u svom djelu iz 2007. navodi da je Zhengov otac poginuo u dobi od 39 godina, dok je pružao otpor Mingovoj vojsci. Levathes navodi da je Zhengov otac poginuo u 37. godini ali nije poznato da li je bio pripadnik mongolske vojske ili se samo zadesio u bici. Wenming, Zhengov stariji brat, sahranio je oca negdje izvan Kunminga. Kada je Zheng postao admiral, dao je da se ukleše epitaf u čast njegovog oca, a koji je sastavio Li Zhigang tokom festivala Duanwu 3. godine vladavine cara Yung-loa (1. juna 1405). Nakon što su Ming trupe zaposjele Yunnan, Zheng kao jedanaestogodišnjak je završio u zarobljeništvu, te je dvije godine kasnije kastriran. Služio je na dvoru prinčeva Yan, Zhu di, koji je kasnije postao car Ming dinastije, Yung-lo (1403-1424).

Zheng se pokazao kao izuzetna sluga te su ga kasnije obrazovali za diplomatu i vojnika. Princ Zhu je mladom Ma Hu dao novo ime po kojem je kasnije bio poznat, Zheng He, prema konju eunuha koji je stradao u jednoj bici kod Zhenglunba. Kao jedno od Zhengovih ostalih imena pojavljuje se i San Bao, koje znači otprilike "tri dragulja". Prema historijskim opisima, Zheng He je imao impozantno tijelo. Bio je visok preko dva metra, svi su ga izuzetno cijenili i voljeli, te je imao vrlo prodoran i dubok glas. Kada je princ Zhu Di postao car 1402. godine, to je označilo i znatan porast vlastitih moći za Zheng Hea. Naredne 1403. godine novi car Yong-lo proglasio ga je admiralom i naredio mu da izgradi flotu brodova kojom će tražiti blaga, čime je imao namjeru proširiti uticaj Kine, da bi time prikazao narodu da Kina izrasta u moćnu državu nakon okupatorske vlasti Mongola. Admiral Zheng He je bio prvi eunuh koji je imao tako visok vojni položaj u srednjovjekovnoj Kini.

Brodovi

Flota Zheng Hea, rezbarija u drvu iz 17. vijeka

Zheng He je sa jednog od svojih putovanja doveo žirafu (slika Shena Dua iz 1414)

Ruta sedmog putovanja Zheng Hea (1431–1433)

Flota Zheng Hea sastojala se iz brodova različitih načina konstrukcije, između ostalih ogromnih džunki, takozvanih "brodova za blago", koji su prema zapisima iz starih kineskih hronika, bile duge do 120 m, a široke do 50 metara. Ipak, novija istraživanja su pokazala da su ovi navodi u velikoj mjeri pretjerani i preuveličani, te da su najveće džunke i ostali Zhengovi brodovi bile duge između 59 i 84 metra. Džunke su bile osnova cjelokupne flote, a gradile su se u Nanjingu, gdje su se na rijeci Yangtze nalazili suhi dokovi. Da bi se postiglo da ovi brodovi mogu ploviti okeanima, gradili su se na principu brodskih pregrada.

Flota je mogla prevesti hiljade tona kineske trgovačke robe. U to doba, za navigaciju kineskih brodova već uveliko se koristio kompas, izmišljen u 11. vijeku. Označeni pa zapaljeni mirisni štapići služili su kao satovi. Svaki dan na brodu se smjenjivalo 10 stražara, svaki po 2h i 24 minute. Određivanje geografske širine dobijalo se mjerenjem astronomske visine Polarne zvijezde na sjevernoj, a mjerenjem sazviježđa Južnog križa na južnoj hemisferi.

Putovanja

Prvo (1405–1407)

Prva istraživačko-trgovačka flota sastojala se iz 62 broda. Isplovila je na jesen 1405. sa oko 27.800 mornara. Odredište prvog putovanja bio je grad Kalikut (danas Kozhikode) na jugozapadnoj obali Indije, odakle su trebali donijeti biber i svilu u zamjenu za porcelan. Indija je bila dobro poznata Kinezima jer je već u 7. vijeku "otkrio" i istražio kineski istraživač Xuanzang. Zheng Heova flota se najprije zaustavila na obalama Vijetnama, da bi onda preko Jave i Malake otplovila dalje na zapad preko Indijskog okeana prema Šri Lanki i zatim do jugoistočnih obala Indije. Tamo je flota provela zimu 1406/1407. trgujući i uspostavljajući diplomatske odnose. Na povratku u Kinu, sukobili su se s gusarima, čijeg su vođu zarobili i javno zaklali. Povratak u Nanjing uslijedio je tokom 1407. godine. Na brodu admirala Zhenga plovio je i Ma Huan, koji je služio kao prevodilac, a pratio je tri od sedam Zhengovih ekspedicija. Ma Huanove zabilješke su najbolji izvor o Zhengovim putovanjima koji je opstao do danas.

Drugo (1407–1409)

Drugo putovanje Zhengove flote također je imao za cilj Indiju, da bi tamo osigurala vlast kraljeva Kalikuta. Na ovo putovanje Zhang nije lično išao, jer je tih godina imao obavezu nadzora rekonstrukcije i poprave hramova.

Treće (1409–1411)

Treće putovanja, koje je za Zhenga bilo drugo, započeto je sa oko 30 hiljada mornara i 48 brodova. Ono je slijedilo sličnu rutu kao i prvo. Tokom putovanja pravljen je logor i skladište za robu. Kada su stigli do obala Šri Lanke, tamošnji kralj se postavio vrlo neprijateljski prema Kinezima. Zhengova vojska porazila je kraljevu armiju, zarobila ga te ga po povratku povela u Nanjing.

Četvrto (1413–1415)

Krajem 1412. Zheng je od cara dobio naređenje da pođe na četvrto putovanje. Flota je isplovila oko Nove godine 1414. sa 63 broda i 28.560 mornara. Cilj ovog putovanja bio je Hormuški moreuz na ulazu u Perzijski zaliv, u to vrijeme poznat po kvalitetnim biserima, nakitu i dragom kamenju. Dio flote otplovio je duž istočne obale Afrike sve do Mozambika. Na ljeto 1415. Zheng se, zajedno sa afričkim i arapskim diplomatama te ogromnim blagom, vratio u Nanjing.

Peto (1417–1419)

Peto putovanje naredio je car 1417. godine, da bi vratio strane diplomate iz Nanjinga u njihove domovine. Flota je napustila Nanjing iste godine, te preko Perzijskog zaliva i duž istočne afričke obale obavila putovanje. Između ostalog, zaustavlja se i u Mogadišu. U Kinu se vratila 1419. godine.

Šesto (1421–1422)

Zhengova flota isplovila je na proljeće 1421. godine. Putovanje je bilo preko jugoistočne Azije, pored obala Indije i Perzijskog zaliva, ponovno do Afike. Zheng se već krajem te godine vratio u Kinu, dok se ostatak flote vratio naredne 1422. godine.

Dvije godine kasnije, umro je car Yung-lo. Iako to za Zheng Hea nije predstavljalo ništa značajno, za gotovo sve članove flote bio je to vrlo težak udarac. Novi car Hongksi (Yung-loov sin) prekinuo je putovanja, ukinuo flotu te poslao brodograditelje i mornare kućama. Zheng Hea je proglasio vojnim komandantom glavnog grada Nanjinga.

Sedmo (1431–1433)

Car Hongksi umro je 1425. godine. Naslijedio ga je njegov sin, car Ksuande. Novi car je pokazao interes za djelima svog djeda, pa je ponovno reaktivirao Zhengovu ekspedicijsko-trgovačku flotu. Godine 1430. novi car je izdao naredbu da se krene na novo putovanje. Zheng je ponovno imenovan admiralom te flote. Cilj sedmog putovanja bilo je ponovno uspostavljanje mirovnih odnosa sa kraljevinama Malakom i Tajlandom. Godinu kasnije, flota sa oko stotinu brodova i 27.500 članova posade je isplovila iz Kine.

Smrt

Navodi o smrti Zheng Hea su kontradiktorni. Prema nekim navodima, on je umro pri povratku sa sedmog putovanja 1433. godine, dok drugi izvori navode da je umro poslije povratka u Kinu 1435. godine.

Zhengov grob nalazi se u blizini Nanjinga. Tamo se nalazi veliki sarkofag, napravljen iz svijetlog kamena i postavljen na brdu "glave vola" južno od Nanjinga. Iako se on smatra "zvaničnim" grobom i mjestom odavanja počasti, dokazano je da je sakrofag prazan. Spomenik je restauriran 1985. povodom 580. godišnjice njegovog prvog putovanja. I danas se u Nanjingu nalaze još tri veća brodogradilišta gdje je Zheng gradio svoje brodove.

Naslijeđe

Zhengova putovanja su dugo bila zanemarena u zvaničnoj kineskoj historiji, ali su postala dobro poznata u Kini i inostranstvu od objavljivanja Liang Qichaoove Biografije velikog moreplovca naše domovine, Zheng Hea, 1904.

Carska Kina

Žirafa, kućni ljubiama sultana od Bengala, donesena iz somalijskog Ajuranskog Sultanata, a kasnije odvedena u Kinu u trinaestoj godini Yonglea (1415).

U decenijama nakon poslednjeg putovanja, carski zvaničnici su minimizirali značaj Zheng Hea i njegovih ekspedicija kroz mnoge kraljevske i dinastičke historije koje su sastavljali. Informacije u službenim analima careva Yongle i Xuande bile su nepotpune, pa čak i pogrešne, a druge službene publikacije su ih potpuno izostavile. Iako su neki to vidjeli kao zavjeru koja pokušava eliminirati sjećanja na putovanja, vjerovatno je da su zapisi bili razbacani po nekoliko odjela i da su ekspedicije, neovlaštene i zapravo u suprotnosti s naredbama osnivača dinastije, predstavljale neku vrsta sramote za dinastiju.

Pomorski napori Minga koje je sponzorisala država dramatično su opali nakon Zhengovih putovanja. Počevši od ranog 15. vijeka, Kina je iskusila sve veći pritisak preživjelih mongola sa sjevera. Premještanje glavnog grada u Peking na sjeveru dramatično je pogoršalo ovu prijetnju. Uz znatne troškove, Kina je pokrenula godišnje vojne ekspedicije iz Pekinga kako bi oslabila Mongole. Troškovi potrebni za kopnene pohode direktno su se nadmetali sa sredstvima potrebnim za nastavak pomorskih ekspedicija. Nadalje, 1449, mongolska konjica je upala u zasjedu kopnenoj ekspediciji koju je lično predvodio car Zhengtong u tvrđavi Tumu, manje od jednog dana hoda od zidina glavnog grada. Mongoli su zbrisali kinesku vojsku i zarobili cara. Bitka je imala dva značajna efekta. Prvo, pokazala je jasnu prijetnju koju predstavljaju sjeverni nomadi. Drugo, Mongoli su izazvali političku krizu u Kini kada su oslobodili cara nakon što je njegov polubrat već preuzeo tron i proglasio novu eru Jingtai. Politička stabilnost će se obnoviti tek 1457. obnovom bivšeg cara. Po njegovom povratku na vlast, Kina je napustila strategiju godišnjih kopnenih ekspedicija i umjesto toga krenula u masivno i skupo širenje Kineskog zida. U tom okruženju, finansiranje pomorskih ekspedicija jednostavno je izostalo.

Međutim, misije iz jugoistočne Azije nastavile su stizati decenijama. Ovisno o lokalnim uvjetima, mogli su dostići takvu učestalost da ih je dvor smatrao potrebnim ograničiti. Historija Minga bilježi carske edikte koji su zabranili Javi, Champa i Siamu da šalju svoje izaslanike češće od jednom u tri godine.

Jugoistočna Azija

Hram Ông Bổn, izgrađen u čast Zheng He, ili Bổn Đầu Công in Hồ Chí Minh, Vijetnam

Obožavanje

Cakra Donya Bell, poklon od Zheng Hea Pasai, sada se čuva u muzeju u Aćehu u Banda Aćeh.

Među kineskom dijasporom u jugoistočnoj Aziji, Zheng He je postao predmet narodnog obožavanja i poštovanja. Čak su i neki od članova njegove posade koji su se zatekli u nekoj luci ponekad isto činili, kao što je "Poontaokong" na Suluu. Hramovi kulta, nazvani po jednom od njegovih imena, Cheng Hoon ili Sam Po, svojstveni su prekomorskim Kinezima, osim jednog hrama u Hongjianu koji je prvobitno sagradio filipinski Kinez koji se vratio iz dinastije Ming i koji je ponovo izgradio drugi Filipinski Kinez nakon što je originalni hram uništen tokom Kulturne revolucije.

Melaka

Najstariji i najvažniji kineski hram u Malaki je Cheng Hoon Teng iz 17. stoljeća, posvećen Guanyinu. Tokom nizozemske kolonijalne vladavine, poglavar hrama Cheng Hoon je imenovan za poglavara nad kineskim stanovnicima zajednice.

Nakon dolaska Zheng Hea, sultan i sultanija Malake posjetili su Kinu na čelu sa preko 540 svojih podanika, odajući veliku počast. Sultan Mansur Šah (r. 1459–1477) je kasnije poslao Tun Perpatiha Putiha kao izaslanika u Kinu, noseći pismo od sultana caru Ming. U pismu je tražena ruka carske kćeri za udaju. Malajski (ali ne kineski) anali bilježe da je 1459. princeza po imenu Hang Li Po ili Hang Liu poslana iz Kine da se uda za sultana. Došla je sa 500 visokorangiranih mladića i nekoliko stotina sluškinja kao pratnjom. Na kraju su se nastanili u Bukit Cini. Vjeruje se da se značajan broj njih vjenčao s lokalnim stanovništvom, stvarajući potomke danas poznate kao Peranakan. Zbog ove navodne loze, Peranakanci i dalje koriste posebne počasti: Baba za muškarce i njonja za žene.

Indonezija

Poštanska marka iz Indonezije u spomen na putovanja Zheng Hea da osigura pomorske rute, započne urbanizaciju i pomogne u stvaranju zajedničkog prosperiteta na svim kontinentima i kulturama.

Kineska indonežanska zajednica uspostavila je hramove posvećene Zheng Heu u Jakarti, Cirebonu, Surabaji i Semarangu.

Godine 1961, indonežanski islamski vođa i učenjak Hamka pripisao je Zheng He-u važnu ulogu u razvoju islama u Indoneziji. Brunei Times pripisuje Zheng Heu izgradnju kineskih muslimanskih zajednica na Palembangu i duž obala Jave, Malajskog poluostrva i Filipina. Ovi muslimani su navodno slijedili hanefijsku školu na kineskom jeziku.

Zapadni naučnici

Pedesetih godina prošlog vijeka, historičari poput Johna Fairbanka i Josepha Needhama popularizirali su ideju da se nakon putovanja Zheng Hea Kina okrenula od mora zbog Haijin edikta i bila izolovana od europskog tehnološkog napretka. Moderni historičari ističu da kineska pomorska trgovina nije potpuno prestala nakon Zheng Hea, da su kineski brodovi nastavili da učestvuju u trgovini jugoistočne Azije sve do 19. vijeka, i da se aktivna kineska trgovina sa Indijom i istočnom Afrikom nastavila dugo nakon vremena Zheng Hea. Štaviše, revizionistički historičari kao što je Jack Goldstone tvrde da su putovanja Zheng Hea završila iz praktičnih razloga koji ne odražavaju tehnološki nivo Kine. Iako je dinastija Ming zabranila brodarstvo Haijin ediktom, to je bila politika cara Hongwua koja je dugo prethodila Zheng Heu i zabrana, koju je car Yongle očito zanemario, na kraju je u potpunosti ukinuta. Međutim, zabrana pomorske plovidbe natjerala je brojne ljude na krijumčarenje i piratstvo. Zanemarivanje carske mornarice i dokogradilišta u Nanjingu nakon putovanja Zheng Hea učinilo je obalu veoma ranjivom na japanske pirate tokom 16. vijeka.

Richard von Glahn, profesor kineske historije sa UCLA-a, prokomentarisao je da većina tretmana Zheng Hea predstavlja pogrešno, "nudi protučinjenične argumente" i "naglašava kinesku propuštenu priliku" fokusirajući se na neuspjehe, umjesto na postignuća. Nasuprot tome, Glahn tvrdi da je "Zheng He preoblikovao Aziju" jer je pomorska historija u 15. stoljeću u suštini bila Zheng He priča i posljedice njegovih putovanja.

Kulturološki uticaj

Uprkos zvaničnom zanemarivanju, avanture flote zaokupile su maštu nekih Kineza pisanjem romana o putovanjima, kao što je Romansa o Eunuhu sa tri dragulja iz 1597.

Na svojim putovanjima, Zheng He je gradio džamije i širio obožavanje boginje Mazu. Očigledno nikada nije našao vremena za hodočašće u Mekku, ali je tamo poslao mornare na svoje posljednje putovanje. Igrao je važnu ulogu u razvoju odnosa između Kine i islamskih zemalja. Zheng He je također posjetio muslimanska svetišta islamskih svetih ljudi u Fujianu.

U modernim vremenima, interesovanje za Zheng Hea je značajno oživelo. U naučnofantastičnom romanu Vernora Vingea "A Deepness in the Sky" iz 1999, međuzvjezdano društvo komercijalnih trgovaca ljudskim prostorom nazvano je Qeng Ho, po admiralu. Ekspedicije su bile istaknute u romanu Heather Terrell The Map Thief iz 2005. Za 600. godišnjicu putovanja Zheng Hea 2005, Kineska centralna televizija je proizvela specijalnu televizijsku seriju, Zheng He Xia Xiyang, u kojoj je Gallen Lo u glavnoj ulozi Zheng Hea. On se također spominje u dijelu glavne priče pucačine iz prvog lica Far Cry 3. Serija Zvjezdanih staza Picard dodatno je sadržavala napredni zvjezdani brod po imenu "USS Zheng He". Postojao je čak i čamac američke mornarice koji je nabavljen za piketske dužnosti tokom Drugog svjetskog rata koji je njegov prethodni vlasnik nazvao Cheng Ho. U igri Civilization VI, Zheng He je 'veliki admiral' jedinica koja daje bonuse za trgovinu i pomorsku borbu.

Galerija

• 
  Zheng Heov grob u Nanjingu
• 
  Muzej Zheng Hea, Nanjing
• 
  Galerija admirala Cheng Hoa
• 
  Voštana statua Zheng He u the Pomorskom muzeju Quanzhou

Reference

Izvori

• Chang, Kuei-Sheng (July–September 1974). "The Maritime Scene in China at the Dawn of Great European Discoveries". Journal of the American Oriental Society. 94 (3): 347–359. doi:10.2307/600069. JSTOR 600069.
• Church, Sally K. (2005). "Zheng He: An Investigation into the Plausibility of 450-ft Treasure Ships" (PDF). Monumenta Serica. 53: 1–43. doi:10.1179/mon.2005.53.1.001. S2CID 161434221.
• Cunren, Chen (2008), 被误读的远行: 郑和下西洋与马哥孛罗来华考 [The Misunderstood Journey: Zheng He's Voyages to the West and Marco Polo's Visit to China], 广西师范大学出版社 (Guangxi Normal University Press), ISBN 9787563370764
• Deng, Gang (2005). Chinese Maritime Activities and Socioeconomic Development, c. 2100 BC – 1900 AD. Greenwood Press. ISBN 978-0-313-29212-5.
• Dreyer, Edward L. (2007). Zheng He: China and the Oceans in the Early Ming, 1405–1433. Library of World Biography. New York: Pearson Longman. ISBN 978-0-321-08443-9.
• Duyvendak, J.J.L. (1938). "The True Dates of the Chinese Maritime Expeditions in the Early Fifteenth Century". T'oung Pao. 34 (5): 341–413. doi:10.1163/156853238X00171. JSTOR 4527170.
• Levathes, Louise (1996). When China Ruled the Seas: The Treasure Fleet of the Dragon Throne, 1405–1433. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-511207-8.
• Lewis, Archibald (decembar 1973), "Maritime Skills in the Indian Ocean 1368–1500", Journal of the Economic and Social History of the Orient, 16 (2/3): 238–264, doi:10.2307/3596216, JSTOR 3596216
• Mills, J.V.G. (1970). Ying-yai Sheng-lan, The Overall Survey of the Ocean's Shores (1433). Prevod: Feng, Ch'eng Chun. Introduction, notes and appendices by J.V.G. Mills. White Lotus Press. ISBN 978-974-8496-78-8.
• Naiming, Pang (2016). "船坚炮利：一个明代已有的欧洲印象" [Ship and Guns: An Existing European Impression of the Ming Dynasty]. 史学月刊 (History Monthly). 2: 51–65.
• Needham, Joseph (1971). Science and Civilization in China. 4, Physics and physical technology. Part III, Civil engineering and nautics. Cambridge, England: Cambridge University Press. OCLC 634783184.
• Perkins, Dorothy (2000). Encyclopedia of China: The Essential Reference to China, Its History and Culture. New York: Roundtable Press. ISBN 978-0-8160-2693-7.
• Ray, Haraprasad (1987). "An Analysis of the Chinese Maritime Voyages into the Indian Ocean During Early Ming Dynasty and Their Raison d'Etre". China Report. 23 (1): 65–87. doi:10.1177/000944558702300107. S2CID 154116680.
• Sien, Chia Lin; Church, Sally K., ured. (2012). Zheng He and the Afro-Asian World. Melaka: Perbadanan Muzium. ISBN 978-967-11386-0-1.
  • Church, Sally K.; Gebhardt, John C.; Little, Terry H. (2012). "A Naval Architectural Analysis of the Plausibility of 450-ft Treasure Ships". u Sien, Chia Lin; Church, Sally K. (ured.). Zheng He and the Afro-Asian World. Melaka: Perbadanan Muzium. ISBN 978-967-11386-0-1.
  • Rivers, P.J. (2012). "A Nautical Perspective on Cheng Ho, Admiral of the Western Oceans Concerning the Ming Voyages". u Sien, Chia Lin; Church, Sally K. (ured.). Zheng He and the Afro-Asian World. Melaka: Perbadanan Muzium. ISBN 978-967-11386-0-1.
  • Pereira, Clifford J. (2012). "Zheng He and the African Horizon: An Investigative Study into the Chinese Geography of Early Fifteenth-Century Eastern Africa". u Sien, Chia Lin; Church, Sally K. (ured.). Zheng He and the Afro-Asian World. Melaka: Perbadanan Muzium. ISBN 978-967-11386-0-1.
• Wake, Christopher (decembar 1997). "The Great Ocean-Going Ships of Southern China in the Age of Chinese Maritime Voyaging to India, Twelfth to Fifteenth Centuries". International Journal of Maritime History. 9 (2): 51–81. doi:10.1177/084387149700900205. S2CID 130906334.
• Xiaowei, Hu (2018). "郑和宝船尺度新考 – 从泉州东西塔的尺度谈起" [A New Research on the Scale of Zheng He's Treasure Ship – From the Scale of Quanzhou East-West Pagoda]. 海交史研究 (Journal of Maritime History Studies) (2): 107–116.

Dodatna literatura

• Chan, Hok-lam (1998). "The Chien-wen, Yung-lo, Hung-hsi, and Hsüan-te reigns, 1399–1435". The Cambridge History of China, Volume 7: The Ming Dynasty, 1368–1644, Part 1. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-24332-2.
• Su, Ming-Yang (2005). Seven epic voyages of Zheng He in Ming China, 1405–1433: facts, fiction and fabrication. Torrance, CA: self-published. OCLC 62515238.
• "Shipping News: Zheng He's Sexcentenary". China Heritage Newsletter, June 2005, ISSN 1833-8461. Published by the China Heritage Project of The Australian National University.
• Viviano, Frank (juli 2005). "China's Great Armada". National Geographic. Vol. 208 no. 1. str. 28–53.