Džibuti

Republika Džibuti; République de Djibouti; جمهوريّة جيبوتي; (Džumhūrīyât Džībūtī); (Jumhūriyah Jibūti); (Džumhűriyya Đibűtî)
Zastava	Grb
	Himna; Pjesma zastavi
	; Položaj Džibutija
Glavni grad	Djibouti
Službeni jezik	arapski i francuski
Državni vrh
- Predsjednik	Ismail Omar Guelleh
- Predsjednik Vlade	Abdoulkader Kamil Mohamed
Neovisnost	Od Francuske; 27. lipnja 1977.
Površina	146. po veličini
- ukupno	23 200 km2
- % vode	0,09 %
Stanovništvo	156. po veličini
- ukupno (2010.)	740 528
- gustoća	34,2/km2
BDP (PKM)	procjena 2005.
- ukupno	1,6 milijardi USD (164.)
- po stanovniku	2070 USD (141.)
Valuta	džibutski franak (100 centima)
Pozivni broj	+253
Vremenska zona	UTC +3
Internetski nastavak	.dj

Džibuti (arap. Jumhūriyah Jibūti,^[1] Đumhűriyya Đibűtî^[2]), država u istočnoj Africi. Na istoku izlazi na Crveno more i Adenski zaljev, dijelove Indijskog oceana. Graniči na jugoistoku sa Somalijom, na jugu i zapadu s Etiopijom te na sjeveru s Eritrejom. Odvojena je od Jemena na Arapskom poluotoku 20 km širokim morskim prolazom Bab el-Mandeb.

Dvije trećine stanovnika zemlje živi u glavnome gradu. Odnos većinskih Somalijaca i manjinskih Afara u nedavnoj je povijesti često bio neprijateljski. Somalijici u Džibutiju uglavnom pripadaju jednome od dva klana. Dominatni klan je Issa, a manji je Gadabuursi, a oba su dio klana Dir. Ostali stanovnici su uz Afare, Europljani (Talijani i Francuzi), Arapi, te Etiopljani.

Glavnina gospodarske aktivnosti vezana je uz pomorstvo – Djibouti je izlazna luka Etiopije, a zbog strateškog položaja ovdje se nalazi i jedina američka vojna baza u subsaharskoj Africi. BDP je u 2002. bio 1300 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Povijest

Povijest Džibutija poznata je tisućama godina, u vremena kada su narodi toga područja trgovali s civilizacijama Drevnog Egipta, Indije i Kine. Zbog blizine Arapskog poluotoka, prve etničke skupine doseljene u to područje bili su Somalijci i Afari koji su sa sobom donijeli islam. Od 1862. do 1894. sjevernu obala zaljeva Tadjoura se nazvala Obock, i njom je vladao Somalijski Sultan.

Léonce Lagarde uspostavio je trajnu francusku upravu u gradu Džibuti 1894. godine. Područje je tada nazvano Somaliland (franc. Côte française des Somalis). Godine 1958. u vrijeme pred nezavisnost Somalije održan je referendum kojim je odbačeno priključivanje Somaliji i ostanak pod Francuskom. Većina koja se protivila ostanku pod Francuskom su bili Somalijici, a njihov vođa Mahmoud Harbi poginuo je u zrakoplovnoj nesreći dvije godine kasnije. Džibuti je postao samostalna, nezavisna država 27. lipnja 1977., a Hassan Gouled Aptidon postao je prvim predsjednikom. Danas je Džibuti po političkom uređenju polupredsjednička republika, u kojoj izvršnu vlast ima vlada, a zakonodavnu imaju i vlada i parlament.

U novijoj povijesti Džibutija, od studenoga 1991. do prosinca 1994., odvijao se građanski rat pod vodstvom dvaju političkih stranaka. Do rata je došlo kada se Fronta za povratak jedinstva i demokracije (engl. Front for the Restoration of Unity and Democracy – FRUD) u kojoj su Afari većina, pobunila zbog nedovoljne zastupljenosti u vladajućim strukturama. Fronta je u studenom 1991. pod opsadu stavila gradove Tadjoura i Obock, te zaposjednula sve vojne baze na sjeveru zemlje. Borbe su se uglavnom vodile na sjeveru zemlje osim jednog incidenta u glavnom gradu. Vladine snage uspjele su osloboditi veći dio zauzetih područja, tijekom 1993., a 1994. je potpisan mir s umjerenim frakcijama stranke FRUD. Dio radikalnijih frakcija nastavio je manje sukobe sve do mira potpisanoga 2001. Prema džibutijskim izvorima ukupno je u sukobima poginulo 100 osoba.

Zemljopis

Područje oko Jezera Assal.

Džibuti leži na sjeveroistoku Afrike na obali Adenskoga zaljeva, južnog ulaza u Crveno more. Džibuti ima 314 km obale, 113 km granice s Eritrejom, 337 km s Etiopijom i 506 km sa Somalijom. Zemlja je uglavnom kamenita polupustinja, s raštrkanim platoima i uzvisinama, a površina iznosti 23 051 km². Klima Džibutija je topla pustinjska. Planine u središnjem dijelu zemlje razdvajaju obalnu ravninu od platoa. Najniža točka je oko jezara Assal -155 m, dok je najviša planina Moussa Ali 2028 m. Džibuti ima obalu dugu 314 km.^[3]

Upravno-politička podjela

Karta regija Džibutija.

Džibuti je podijeljen u pet regija i jedan grad, koji su dalje podijeljeni u jedanaest distrikata.

Regije i grad su:

Ali Sabieh (Région d'Ali Sabieh)
Arta (Région d'Arta)
Dikhil (Région de Dikhil)
Djibouti (Ville de Djibouti)
Obock (Région d'Obock)
Tadjourah (Région de Tadjourah)

Gospodarstvo

Džibutijsko gospodarstvo temelji se na djelatnostima koje proizlaze iz strateškoga položaja zemlje u odnosu na glavne svjetske putove prijevoza nafte i statusa slobodne trgovačke zone na sjeveroistoku Afrike. Oko 2/3 stanovnika živi u glavnom gradu, dok ostatak čine nomadska plemena. Rijetke padaline ograničavaju poljoprivredu na uzgoj voća i povrća, dok se glavnina hrane uvozi. Džibuti pruža uslugu tranzitne luke čitavoj regiji, a služi i kao međunarodna luka za opskrbu gorivom. Industrija je slabo razvijena. U planu je izgradnja most koji bi povezivao Arapski polutotok s Džibutijem.

Religije

Stanovništvo Džibutija je većinom muslimanske vjeroispovijesti (94%), dok jedina značajna religija uz islam je kršćanstvo s oko 6% (7000-8000) koje čine uglavnom strani državljani. Jedina državna religija u Džibutiju je islam, dok su Ustavom iz 1992. godine svim ostalim religijama zajamčena jednaka vjerska prava i vjerske slobode. Prema obiteljskom zakonu iz 2002. (Code de la Famille) muslimankama je zabranjena udaja s nemuslimane, ako nemusliman prije ne prijeđe na islam. Uz islamske vjerske blagdane, državni praznici su i Nova godina koja se slavi prvoga siječnja i Praznik rada koji se slavi prvoga svibnja, kao i u većini država svijeta. Najpoznatije sveto mjesto islama u Džibutiju je džamija šeika Abu Yazida koja se nalazi u planinama Goda.

Šport

Predstavnici Džibutija nastupili su na svima ljetnim olimpijskim igrama od 1984., a jedini osvajač medalja je Houssein Ahmed Salah koji je osvojio brončanu medalju u maratonu na igrama 1988. u Seulu.

Povezani članci

Džibutijska vojska

Izvori

↑ ^a ^b DŽIBUTI, U: Ajanović-Malinar, Ivona et al. (ur.); Šentija, Josip (gl. ur.), Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža«, III. izd., Dopunski [9.] sv.: A – Ž, Zagreb : JLZ »Miroslav Krleža«, travnja-prosinca 1988. (1977.–1988.), ISBN 86-7053-012-0, str. 127.
↑ ^a ^b Vujić, Antun (gl. ur.), Enciklopedija : opća i nacionalna : u 20 knjiga, [elektroničko gradivo], Zagreb : Proleksis, Večernji list, 2009., ISBN 978-953-7224-22-6, (Pristupljeno preko CARNetove inačice: 24. prosinca 2010.).
↑ ^a ^b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2020. Pristupljeno 24. prosinca 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Nedovršeni članak Džibuti koji govori o državi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[LZ-1] DŽIBUTI, U: Ajanović-Malinar, Ivona et al. (ur.); Šentija, Josip (gl. ur.), Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža«, III. izd., Dopunski [9.] sv.: A – Ž, Zagreb : JLZ »Miroslav Krleža«, travnja-prosinca 1988. (1977.–1988.), ISBN 86-7053-012-0, str. 127.

[PL-2] Vujić, Antun (gl. ur.), Enciklopedija : opća i nacionalna : u 20 knjiga, [elektroničko gradivo], Zagreb : Proleksis, Večernji list, 2009., ISBN 978-953-7224-22-6, (Pristupljeno preko CARNetove inačice: 24. prosinca 2010.).

[FB-3] Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2020. Pristupljeno 24. prosinca 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

[1]

[2]

[3]