Bertrand Russell: razlika između inačica

	Bertrand Russell
	;
	Zapadna filozofija
	XX. stoljeće
Puno ime	Bertrand Arthur William Russell
Rođenje	18. svibnja 1872.; Trelleck, Wales, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt	2. veljače 1970.; Penrhyndeudraeth, Wales, Ujedinjeno Kraljevstvo
Škola/tradicija	Analitička filozofija
Glavni interesi	etika, epistemologija, logika, matematika, filozofija jezika, filozofija znanosti, religija
Poznate ideje	analitička filozofija, logički atomizam, teorija opisa, Russellov paradoks, Russellov čajnik, iskustveno znanje i opisno znanje
Utjecaji	Euklid · Platon · Gottfried Leibniz · David Hume · Percy Bysshe Shelley · G.E. Moore · John Stuart Mill · Gottlob Frege · Ludwig Wittgenstein · George Santayana · Alfred North Whitehead · Thomas Paine · Giuseppe Peano
Utjecao na	Ludwig Wittgenstein · A. J. Ayer · Rudolf Carnap · Kurt Gödel · Karl Popper · W. V. Quine · Noam Chomsky · J. L. Austin · Saul Kripke · Moritz Schlick · Alfred Tarski · Friedrich Waismann · Donald Davidson · A. S. Eddington · Alan Turing · Hannah Arendt · Jules Vuillemin · John McDowell · Satish Kumar · Gareth Evans · Roderick Chisholm · Narhar Ambadas Kurundkar · Ernest Gellner
	Važnija djela Povijest zapadne filozofije; Principia Mathematica;
	Nagrade ::: Nobelova nagrada za književnost 1950.;
Potpis
	Portal o životopisima

Pregledaj povijest

← Starija izmjena

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Posljednja izmjena od 2. studenoga 2022. u 09:06

Bertrand Arthur William Russell, 3. grof Russell (Trelleck, 18. svibnja 1872. – Penrhyndeudraeth, 2. veljače 1970.), engleski^[1] filozof, matematičar, logičar, povjesničar i društveni reformator. Jedan je od najsvestranijih znanstvenika 20. stoljeća.^[2]^[3]^[4]

Na Trinity Collegeu u Cambridgeu studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija 1895. počinje sveučilišnu karijeru, ali je 1916. udaljen zbog borbene proturatne agitacije, a 1918. je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke obitelji, ali ubrzo i sam stječe glas slobodnog mislioca, pacifista, kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima 1922. i 1923. nema uspjeha. Od 1938. do 1944. predavao je na različitim sveučilištima u SAD-u, a tek je 1944. ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću humanista: bori se protiv "ludila hladnog rata", predsjedava Međunarodnom sudu za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu, pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i sudionik antinuklearnih demonstracija.

Godine 1950. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.^[5] Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prikaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo "Principia mathematica" nastalo u suradnji s A. N. Whiteheadom, koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već 1901. istaknuo se kao briljantan logičar, uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma Fregeove logičke analize aritmetike (Russellov paradoks). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa.

Životopis

Porijeklo

Bertrand Russell je rođen 18. svibnja 1872. u Cleddon Hallu, Trellech, Monmouthshire u liberalnoj aristokratskoj obitelji.

John Russell, djed s očeve strane, bio je sin Johna Russella, 6. vojvode od Bedforda, te je bio dva puta zamoljen od strane kraljice Viktorije da formira britansku vladu, služeći, shodno s tim, kao premijer te zemlje dva puta.^[6]

Russellovi su postali prominentna obitelj još puno prije lorda Johna, još za vrijeme dinastije Tudor. Stekli su status jedne od najvažnijih vigovskih obitelji, te su sudjelovali u svim važnijim događajima od ukidanja samostana 1536. – 1540., preko Slavne revolucije 1688., pa sve do Velikog reformnog zakona iz 1832.^[6]^[7]

Russellova majka Katherine Louisa (1844. – 1874.) bila je kći Edwarda Stanleyja, 2. baruna Stanleyja od Alderleyja i sestra Rosalind Howard, kontese Carlisle.^[8]

Oba su Russellova roditelja bila poprilično radikalna za svoje doba. Russellov otac, vikont Alderley, bio je ateist i svjesno je pristao na aferu njegove supruge s biologom Douglasom Spaldingom, učiteljem njihove djece. Oboje su bili oštri pobornici kontracepcije, iako je u to vrijeme bila iznimno skandalozna.^[9] Ateizam Johna Russella bio je evidentan kada je filozofa Johna Stuarta Milla pitao da bude Bertrandov sekularni kum.^[10] Iako je Mill umro samo godinu dana nakon Bertrandovog rođenja, njegovi su spisi imali velik utjecaj na njegov život.

Djetinjstvo i adolescencija

Russell je imao jednog brata, Franka (koji je bio stariji čak 7 godina), i jednu sestru, Rachel (koja je bila starija 4 godine). U lipnju 1874. majka mu umire od posljedica difterije, a nedugo nakon nje umire i Rachel. U siječnju 1876., nakon što se duže vrijeme borio s depresijom, umire i Bertrandov otac, od posljedica bronhitisa. Frank i Bertrand tada odlaze kod svoje bake i djeda u Pembroke Lodge, koji su od tada postali njihovi skrbnici. Njegov djed John umire 1878., a sam Bertrand ga se uvijek sjećao kao dragog starca u kolicima. Kao posljedica toga, Russellova baka bila je dominatna ličnost tijekom njegova djetinjstva, ali i mladosti.^[8]^[9]

Lady Russell je potjecala iz škotske prezbiterijanske obitelji, te je zbog toga i pokušala pobiti (doduše, i uspjela je) oporuku svog supruga prema kojoj su Frank i Bertrand trebali biti odgajani kao agnostici. Unatoč religijskom konzervativizmu, lady Russell je bila poprilično liberalna (prihvaćala je darvinizam i teoriju evolucije), a njezin je odgoj imao poprilično vidljiv utjecaj na Russella po pitanju socijalne pravde i borbe za prinicpe. Čak je i njezin najdraži biblijski citat postao njegovo geslo. No, sama atmosfera u Pembroke Lodgeu bila je poprilično formalna, obilježena molitvom i emocionalnom represijom. Frank je na ovo reagirao otvorenom pobunom, dok je mlađi Bertran naučio kako potisnuti svoje osjećaje.

Russell je kao adolescent bio poprilično usamljen, te je često pomišljao na suicid. U svojoj je autobiografiji napisao da su mu, tada, najvažnije stravi bile seks, religija i matematika, te da ga je jedino želja da što bolje prouči matematiku spriječila da počini suicid.^[11] Bio je uglavnom obrazovan kod kuće, i to od strane niza učitelja.^[5]

Brat Frank upoznao ga je s likom i djelom grčkog matematičara Euklida, što je uvelike promijenilo njegov život.^[9]^[12]

U ovom periodu Russell se upoznaje i s djelom Percyja Bysshea Shelleyja. U svojoj je autobiografiji napisao:

»Cijelo sam slobodno vrijeme provodio čitajući njega i učeći ga napamet, svjestan činjenice da nemam s kim pričati o svojim mislima i osjećajima, razmišljao sam kako bi bilo divno poznavati Shelleyja i čudio se hoću li ikada upoznati ijedno živuće ljudsko biće prema kojem ću osjećati toliko simpatije.^[13]«

Sveučilišno doba i prvi brak

Godine 1890., Russell je dobio stipendiju za studij matematike na Trinity koledžu u Cambridgeu. Tu je Russell upoznao mlađeg Georgea Edwarda Moorea i Alfreda Northa Whiteheada, koji ga je preporučio takozvanim Apostolima iz Cambridgea. Ubrzo je pokazao znatno znanje iz matematike i filozofije, te je diplomirao 1893., a post-diplomski studij završio je 1895. godine.^[14]^[15]

Vrlo važan događaj u Russellovu životu bio je susret s kvekerkom Alys Pearsall Smith, koju je upoznao sa 17 godina. Ubrzo je postao dobar obiteljski prijatelj (oni su ga zvali unuk Lorda Johna), te su se oni dosta često hvalili s njim i putovali s njim po kontinentu. Upravo je s njima Russell posjetio slavnu Parišku izložbu iz 1889. i popeo se na Eiffelov toranj nedugo nakon što je završen.^[16]

Ubrzo se zaljubio u Alys, koja je diplomirala na Sveučilištu Bryn Mawr blizu Philadelphije, te se, protivno željama svoje bake, oženio njom 13. prosinca 1894. Njihov se brak počeo raspadati 1901. godine kada je Russell, dok se vozio na bicikli, shvatio da ju više ne voli. Ona ga je pitala voli li ju, a on je hladnokrvno odgovorio da ne voli. Russell također nije volio Alysinu majku, koju je smatrao okrutnom i željnom kontrole. Bio je to bijedan brak koji se, nakon dugog vremena odvojenosti, raspao 1921.^[17] Russell je tijekom ovog perioda imao nekoliko pasionatnih (često i simultanih) afera s mnogim ženama, među koje spadaju Lady Ottoline Morrell i glumica Lady Constance Malleson.^[18]

Rana karijera

Russell je književnu karijeru započeo 1896. izdavanjem djela Njemačka socijaldemokracija, političke studije koja je indicirala njegov doživotni interes za politiku i društvene teorije. Iste godine je održao predavanje o njemačkoj socijaldemokraciji na Ekonomskom fakultetu u Londonu, gdje će se ponovo vratiti 1937. s predavanjem o znanosti moći.^[19] Bio je i član skupine The Coefficients, skupine socijalnih reformatora koju su 1902. utemeljili Sidney i Beatrice Webb.^[20]

Godine 1905. piše esej O obilježavanju koji je izdan u filozofskom listu Mind. Godine 1908. Russell postaje član Kraljevskog društva.^[8] Godine 1910. izdana su prva tri sveska djela Principia Mathematica, koje je Russell napisao s Alfredom Northom Whiteheadom, što je Russella, uz već prije izdano djelo Principi matematike, učinilo svjetski renomiranim stručnjakom na tom polju. Godine 1911. upoznaje (tada) studenta iz Austrije, Ludwiga Wittgensteina, koga je smatrao genijem i njegovim nasljednikom na polju logike. Russell je mnogo vremena provodio brinući se za Wittingsteinove brojne fobije i česte napadaje očaja. Iako mu je to oduzimalo puno energije, Russell je nastavio podupirati i brinuti se o Wittingsteinu, te poticati njegov akademski razvoj, kao i izdavanje Wittingsteinovog slavnog djela Tractatus logico-philosophicus 1922.^[21]

Prvi svjetski rat

Tijekom Prvog svjetskog rata, Russell je bio jedan od malobrojnih intelektualaca koji su se bavili pacifizmom. Godine 1916. izbačen je s Trinity Collegea nakon osude donesene prema Aktu o obrani. Jedna kasnija osuda donijela mu je šestomjesečnu zatvorsku kaznu koju je služio u Brixtonu.^[22] Iz zatvora je pušten u rujnu 1918.

Međuratni period i drugi brak

U kolovozu 1920. Russell odlazi u Rusiju kao dio službene britanske delegacije koja je trebala istražiti učinke Ruske revolucije.^[23] Tamo je upoznao Lenjina i razgovarao s njim punih sat vremena. U svojoj će autobiografiji Russell kasnije napomenuti kako ga je Lenjin poprilično razočarao, te da je u njemu osjetio dozu pokvarenosti. Također je krstario Volgom na parobrodu. Russellova ljubavnica, Dora Black, neovisno je o njemu u isto vrijeme boravila u Rusiji. Ona sama bila je poprilično entuzijastična zbog revolucije, dok su Russellovu inicijalnu podrušku uništila osobna iskustva.

Uskoro će Russell otići u Peking, zajedno s Dorom, gdje će godinu dana predavati filozofiju. U Kinu je otišao s popriličnim entuzijazmom i nadom jer je Kina tada bila u fazi tranzicije. Dok je tu boravio obolio je od pneumonije, zbog čega je došlo do toga da japanske novine izdaju njegovu lažnu osmrtnicu.^[24] Kada je par boravio u Japanu tijekom povratka u domovinu, Dora je svijet obavijestila da "Gospodin Bertrand Russell, koji je prema japanskim medijima mrtav, nije u mogućnosti dati intervju japanskim novinarima." Mediji nisu bili zadovoljni ovim komentarom i nije im se nimalo svidio upotrebljeni sarkazam.^[25]

Kada se par, 26. kolovoza 1921., vratio u Englesku, Dora je bila u šestom mjesecu trudnoće, zbog čega je Russell organizirao brz razvod od Alys i oženio Doru 27. rujna 1921., samo 6 dana nakon razvoda. U tom je braku rođeno dvoje djece, John Conrad Russell (16. studenog 1921.) i Katharine Jane Russell (29. prosinca 1923.). Russell je u ovom periodu obitelj uzdržavao novcem kojeg je zaradio od pisanja popularnih knjiga o fizici, etici i obrazovanju za laike. Postojale su i priče kako je Russell u ovom periodu imao aferu s Vivienne Haigh-Wood, suprugom pisca Thomasa Stearnsa Eliota.^[26]

Godine 1927. osniva zajedno s Dorom eksperimentalnu školu Beacon Hill. Russell je školu napustio 1932., a Dora je u njoj ostala sve do 1943. godine.^[27]^[28]

Nakon smrti brata Franka 1931., Russell je postao 3. grof Russell. Kasnije je rekao da mu je ta titula bila korisna isključivo u rezervaciji hotelskih soba.

Uskoro je Russellov brak s Dorom postajao sve turbulentniji, a trenutak kraha došao je zbog sukoba oko dvoje djece koje je Dora imala s novinarom Griffinom Barryjem.^[28] Razdvojili su se 1932. i na koncu i razveli. Dana 18. siječnja 1936. Russell se oženio po treći put, ovaj put za studenticu na Oxfordu, Patriciju Spence, koja je bila guvernata njegove djece od ljeta 1930. Russell je u ovom braku imao jednog sina, Conrada Sebastiana Roberta Russella, koji će kasnije postati istaknuti povjerničar i jedna od najprominentnijh figura liberalno demokratske stranke.^[8]

Drugi svjetski rat

Russell je nakon Drugog svjetskog rata prvo radio na Sveučilištu u Chicagu, a kasnije je otišao u Los Angeles gdje je predavao na Kalifornijskom sveučilištu. Godine 1940. dobiva posao profesora na Gradskom sveučilištu u New Yorku, no ubrzo, nakon javnog pritiska, dobiva otkaz. Njegovi stavovi (pogotovo oni o seksualnom moralu izneseni u djelu Brak i morali deset godina ranije) učinili su ga "moralno nekompatibilnim" za predavanje na tom sveučilištu. Protest protiv Russella započela je majka jesnog studenta koji nije, prema dotadašnjem uspjehu, mogao pohađati njegove satove matematičke logike. Mnogi intelektualci, koje je predvodio John Dewey, protestirali su zbog ovakvog tretmana.^[29] Einsteinov slavni aforizam - "Veliku umovi su uvijek nailazili na nasilnu opoziciju od strane mediokritetnih umova...", nastao je upravo u njegovu otvorenom pismu podrške Russellu.^[30] Dewey je zajedno s Horaceom M. Kallenom uredio zbirku članaka o gore navedenoj aferi u knjizi Slučaj "Bertrand Russell". Russell se ubrzo pridružio Fundaciji Barnes gdje je držao niz predavanja o povijesti filozofije raznovrsnoj publici. Ta će predavanja na koncu postati osnova za njegovu knjigu Povijest Zapadne filozofije. Njegovo se prijateljstvo s ekscentričnim Albertom C. Barnesom u ovom periodu raspalo, te se vratio natrag u Irsku kako bi predavao na Trinityju.^[31]

Kasniji život

Tijekom 1940-ih i 1950-ih, Russell je sudjelovao u mnogim BBC-jevim emisijama, posebno na trećem programu, o raznim filozofskim temama, kao što su pozitivna i negativna strana demokracije.^[32] U ovom je periodu Russell već bio svjetski poznat, te je shodno s time bio česta tema raznoraznih novinskih članaka, a često su ga ljudi zvali za savjete o raznim, čak i najbanalnijim stvarima. Prilikom puta na predavanje u Trondheim, Russell je bio jedan od 24 preživjela (od ukupno 43 putnika), u padu zrakoplova kod Hommelvike u listopadu 1948. godine.^[33] Njegova Povijest Zapadne filozofije (1945.) postala je svjetski best-seller, te mu je bila stalan izvor prihoda do kraja njegova života.

U jednom govoru iz 1948.,^[34] Russell je naglasio kako bi bilo moralno gore ući u rat sa SSSR-om nakon što oni dobiju atomsku bombu nego dok je nisu imali, jer bi u tom slučaju pobjeda Zapada bila brža i s manje žrtava, dok bi u prvom slučaju bilo pogubnije ratovati sa zemljom koja također ima bombu. U to je vrijeme jedino SAD imao atomsku bombu, no SSSR je vršio iznimno agresivnu politiku prema zemljama Istočne i Jugoistične Europe, šireći time svoju sferu utjecaja. Analiza ovog govora dovela je do stvaranja dvaju grupacija, jedne, koji je predvodio Lawson, svjedok Russellovog govora, koja je tvrdila da je Russell odobravao napad na SSSR i druge, koju je predvodio Griffin, a čija se analiza temeljila na transkriptu govora, koja je tvrdila da je Russell samo objašnjavao korisnost američkog nuklearnog arsenala u sprečavanju sovjetskog širenja po Istočnoj Europi.

Russell je 9. lipnja 1949., prilikom proslave kraljevog rođendana, nagrađen Ordenom postignuća,^[35] a sljedeće godine mu Švedska akademija uručuje Nobelovu nagradu za književnost.^[5]^[8] Prlikom uručivanja prve, kralj Đuro VI. je dao svoju podršku, ali je bio blago posramljen zbog činjenice da je tu nagradu dao bivšem zatvoreniku, rekavši mu, prilikom dodjele: "U nekoliko ste se prilika ponašali na način koji ne bi bio prihvatljiv."^[36] Russell se na to nasmijao, a kasnije je rekao kako mu je na um odmah pao odgovor: "Da, kao ni vaš brat."

Godine 1952., Russell se razveo od Patricije, s kojom je bio jako nesretan. Njegov sin iz tog braka, Conrad, nije vidio svog oca od razvoda pa sve do 1968., kada je sam odlučio posjetiti ga, što je uzrokovalo raskid odnosa s majkom.

Russell se 15. prosinca 1952., nedugo nakon razvoda, oženio po četvrti put, ovaj put s Edith Finch. Njih dvoje su se poznavali još od 1925., a Edith je predavala engleski jezik na sveučilištima u Engleskoj i SAD-u, dijeleći stan punih 20 godina s Russellovom dobrom prijateljicom, Lucy Donnelly. Edith je s Bertrandom ostala sve do njegove smrti, a brak je, po svemu sudeći, bio poprilično sretan i blizak. Uskoro je Russellov sin John obolio od mentalne bolesti, što je uzrokovalo mnoge sukobe s Dorom, Russellovom bivšom suprugom i Johnovom majkom. Johnova supruga Susan je također bolovala od nekakve mentalne bolesti, zbog čega su Russell i Edith postali pravni skrbnici njihovih triju kćeri. Kasnije se ispostavilo da dvije od njih imaju shizofreniju.

Politički aktivizam

Russell je veći dio 1950-ih i 1960-ih proveo baveći se političkim aktivizmom, ponajviše oko pitanja nuklearnog razoružanja i procesuiranja ratnih zločina počinjenih tijekom Vijetnamskog rata (vidi Russell-Sartreov Sud za ratne zločine u Vijetnamskom ratu). Godine 1955. izlazi Russell-Einsteinov manifest, dokument koji se strogo zalagao za nuklearno razoružanje, a osim Russella i Einstaina, potpisalo ga je još 11 najprominentnijih nuklearnih fizičara i intelektualaca tog doba.^[37]^[38] Russell je u ovom periodu napisao i velik broj pisama svjetskim vođama. Tijekom 1960-ih bio je i u kontaktu s Lionelom Rogosinom dok je ovaj snimao svoj antiratni film Dobra vremena, divna vremena, a postao je i heroj mnogim mladima iz pokreta Nova ljevica. Tijekom 1960-ih je otvoreno izražavao nezadovoljstvo onim što je on smatrao politikom nuklearnog genocida koju je provodila vlada SAD-a. Godine 1963. uručena mu je Jeruzalemska nagrada, nagrada koja se dodjeljuje piscima koji se bave slobodama individualaca u društvu.^[39] U listopadu 1965., Russell kida svoju člansku iskaznicu Laburističke stranke jer se pribojao kako će britanska vlada poslati vojnike u Vijetnam kao pripomoć SAD-u.^[8]

Posljednje godine i smrt

Russell je 1967., 1968. i 1969. izdao svoju trodjelnu autobiografiju. Dana 23. studenog 1969. Russell je pisao časopisu The Times naglašavajući da je priprema namještenih suđenja u Čehoslovačkoj "izrazito alarmantna". Istog mjeseca šalje apel Generalnom tajniku UN-a U Thantu tražeći njegovu podršku oko osnivanja međunarodnog suda s ciljem istraživanja američkih ratnih zločina u Južnom Vijetnamu. Sljedećeg je mjeseca poslao protestno pismu Alekseju Kosiginu zbog izbacivanja Aleksandra Solženjicina iz Društva pisaca.

Dana 31. siječnja 1970., Russel izdaje izjavu u kojoj osuđuje izraelsku agersiju na Bliskom istoku i poziva na povlačenje iz teritorija okupiranih 1967. U izjavi je pisalo sljedeće:

Tragedija Palestinaca je ta što je njihova zemlja "dana" drugoj zemlji od strane druge sile s ciljem osnivanja nove države. Ishod toga bio je taj da je stotine tisuća nedužnih ljudi ostalo bez svojih domova. Svakim novim sukobom, njihov se broj povećavao. Koliko dugo će svijet trpiti ovaj spektakl obijesne okrutnosti? Potpuno je jasno da izbjeglice imaju svako pravo na svoju domovinu iz koje su istjerani, a osporavanje ovog prava je jezgra ovog kontinuiranog sukoba. Nitko nigdje na svijetu ne bi prihvatio da ih se en masse izbaci iz vlastite domovine; kako itko može zahtijevati da Palestinici prihvate kaznu koju nitko drugi ne bi prihvatio? Permanentni i pravedni povratak izbjeglica u njihovu domovinu je ključni sastojak za bilo kakav dogovor na Bliskom istoku. Stalno nam govore kako trebamo suosjećati s Izraelom zbog patnji Židova u Europi pod okriljem nacizma. [...] Ono što Izrael radi danas je neoprositvo, a pozivanje na duhove prošlosti kako bi se opravdali ovi sadašnju je nevjerojatno licemjerje.^[40]

— Bertrand Russell, 31. siječnja 1970.

Ovo je bio posljednji čin Russellovog političkog djelovanja. Javno je pročitan na Međunarodnoj konferenciji parlamentaraca u Kairu 3. veljače 1970., dan nakon njegove smrti.^[41]

Russell je umro od influence, 2. veljače 1970., u svome domu Plas Penrhyn, u mjestu Penrhyndeudraeth, Merionethshire, Wales. Kremiran je u mjestu Colwyn Bay 5. veljače 1970. Kao što je i naglasio u oporuci, na pogrebu mu nije bilo nikakvih vjerskih obilježja. Njegov pepeo je nakon godina dana prosut po velškim planinama.

Sistematizacija vlastitog života

U svojoj 84. godini, Russel je u predgovor novog izdanja svoje autobiografije ubacio kratki odlomak od 5 paragrafa, naslovljen Za što sam živio, u kojem daje kratku sistematizaciju svog života.^[42]

»Tri strasti, jednostavne, ali iznimno snažne, vladale su mojim životom: želja za ljubavi, potraga za znanjem i neprobojno žaljenje za patnje čovječanstva. Ove su me strasti, kao velika krila, vodile ovamo i onamo, čudnim putem, preko dubokog oceana boli, dosežući sam rub očaja.
Želio sam ljubav, kao prvo, jer donosi ekstazu — ekstazu toliko moćnu da bih često žrtvovao cijeli svoj život za tih par sati užitka. Tražio sam ju, uostalom, jer oslobađa od samoće - te strašne samoće u kojoj nečija drhteća svijest gleda s ruba svijeta prema hladnom, beživotnom ponoru. Želio sam ju, na koncu, jer sam u savezu ljubavi vidio, u mističnoj minijaturi, viziju raja koju su sveci i pjesnici zamišljali. To sam želio i, iako se možda čini predobro za ljudski život, to sam, napokon, i pronašao.
S jednakom sam strašću potraživao znanje. Želio sam razumjeti srca ljudi. Želio sam znati zašto zvijedze sjaje. I želio sam shvatiti pitagorejsku vještinu prema kojoj broj ima kontrolu iznad tijeka. Dio ovoga, ali ne previše, sam i uspio.
Ljubav i znanje, koliko su mogle, nosile su me prema nebesima. No žaljenje me uvijek vratilo natrag na zemlju. Jeke bolnih uzvika odbijaju se u mom srcu. Gladna djeca, mučenici, bespomoćni starci koje njihova vlastita djeca mrze i cijeli svijet samoće, siromaštva i boli prave svinjariju od onoga što bi ljudski život trebao biti. Ja želim iskorijeniti zlo, ali ne mogu, te i ja sam patim.
Ovo je bio moj život. Smatram da je vrijedan življenja i rado bih ga ponovo proživio kad bi mi se pružila prilika.«

Titule i počasti

Russell je tijekom života nosio nekoliko titula i počasti:

od rođenja do 1908. - Časni Bertrand Arthur William Russell
od 1908. do 1931. - Časni Bertrand Arthur William Russell, FRS
od 1931. do 1949. - Prečasni Bertrand Arthur William Russell, FRS
od 1949. do smrti - Prečasni Bertrand Arthur William Russell, OM, FRS

Stavovi

Stavovi o filozofiji

Podrobniji članak o temi: Stavovi o filozofiji Bertranda Russella

Russell se danas uglavnom smatra jednim od utemeljitelja analitičke filozofije. Velik utjecaj na njega je izvršio Gottfried Leibniz, a tijekom života je pisao o svim filozofskim idejama osim o estetici. Najplodniji je bio na polju metafizike, filozofiji i logici matematike, filozofiji jezika, logici i epistemologiji. Kada je Brand Blanshard upitao Russella zašto nikada nije pisao o estetici, ovaj mu je odgovorio da je to zato što o njoj ništa ne zna, dodajući: "no, to nije dobar izgovor, jer prijatelji mi govore da me to nije spriječilo u pisanju o drugim temama."^[43]

Stavovi o društvu

Podrobniji članak o temi: Stavovi o društvu Bertranda Russella

Politički i društveni aktivizam su bili sastavni dio Russellova života sve do njegove starosti, što daje dodatan značaj njegovom bogatom opusu.

Russell je politički aktivan ostao, doslovno, do kraja života, pišući svjetskim vođama i posuđujući svoje ime mnogim političkim manifestima. Neki danas smatraju da je pri kraju života svojim mlađim sljedbenicima dao previše slobode zbog čega su oni koristili njegovo ime u menifestima koje on sam vjerojatno ne bi potpisao. Postoje teze da je sam Russell postao svjestan ove činjenice kada je otpustio svog osobnog tajnika, Ralpha Schoenmana, koji je u to vrijeme bio gorljivi ljevičar.

»Osobe poput mene, koje vjeruju da je slobodan intelekt glavni pokretač ljudskog razvoja, ne mogu a da se fundamentalno ne protive boljševizmu u istoj mjeri kao i crkvi u Rimu. Nade koje nadahnjuju komunizam su, u biti, vrijedne divljenja jednako kao one izrečene tijekom govora na gori, ali se jednako fanatično održavaju te stoga mogu učiniti jednaku količinu zla.^[44]«

Osvrnuo se i na modernu industrijalizaciju i kapitalizam.

»Moderne metode proizvodnje su nam dale mogućnost udobnosti i sigurnosti za sve; međutim, mi smo umjesto toga izabrali prezaposlenost za jedne a gladovanje za druge. Dakle, nastavili smo biti jednako energetični kao što smo bili prije strojeva; u ovome smo bili glupi, ali nema razloga biti glup zauvijek.^[45]«

Iznio je i mišljenje o rasizmu prema kojima nema superiorne ili inferiorne rase.

»Povremeno se održava mišljenje da je miješanje rasa biološki nepoželjno. Nema nikakvih dokaza koji potkrijepljuju ovo stajalište. Niti ima ikakvog razloga misliti da su crnci manje inteligentni od bijelaca, ali to će biti teško procijeniti sve dok nemaju jednak društveni domet i jednako dobre društvene uvjete.^[46]«

Izvori

↑ Sidney Hook, "Lord Russell i Sud za ratne zločine", Bertrand Russell: critical assessments, Svezak 1., uredio A. D. Irvine, (New York 1999.) str. 178
↑ Stanfordova Enciklopedija filozofije, "Bertrand Russell", 1. svibnja 2003.
↑ Alasdair McIntrye. 28. studenoga 1982. After Bertrand Russell. New York Times. Pristupljeno 31. ožujka 2011.
↑ A booting for Bertie. Guardian. 28. listopada 2000. Pristupljeno 31. ožujka 2011.
↑ ^a ^b ^c The Nobel Prize in Literature 1950 - Bertrand Russell. Nobelprize.org. 28. listopada 2000. Pristupljeno 31. ožujka 2011.
↑ ^a ^b Bloy, Marjie, Ph.D. Lord John Russell (1792. - 1878.). Pristupljeno 1. siječnja 2007.
↑ Cokayne, G.E.; Vicary Gibbs, H.A. Doubleday, Geoffrey H. White, Duncan Warrand and Lord Howard de Walden, editors. The Complete Peerage of England, Scotland, Ireland, Great Britain and the United Kingdom, Extant, Extinct or Dormant, new ed. 13 volumes in 14. 1910–1959. Reprint in 6 volumes, Gloucester, UK: Alan Sutton Publishing, 2000.
↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Galerija Bertrand Russell. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2011. Pristupljeno 31. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ ^a ^b ^c Paul, Ashley. Bertrand Russell: The Man and His Ideas. Pristupljeno 28. listopada 2007.
↑ Russell, Bertrand and Perkins, Ray (ed.) Yours faithfully, Bertrand Russell. Open Court Publishing, 2001., str. 4.
↑ Russellova autobiografija, str.38
↑ Lenz, John R. 31. prosinca 1987. Russell and the Greeks. Russell: the Journal of Bertrand Russell Studies (engleski). 7. doi:10.15173/russell.v7i2.1709. ISSN 1913-8032
↑ Russellova autobiografija, str.35
↑ O'Connor, J. J.; Robertson, E. F. Listopad 2003. Alfred North Whitehead. School of Mathematics and Statistics, University of St Andrews, Scotland. Pristupljeno 1. siječnja 2007.
↑ Griffin, Nicholas; Lewis, Albert C. Bertrand Russell's Mathematical Education. Notes and Records of the Royal Society of London, izdanje 44, br. 1. str. 51–71. Pristupljeno 1. siječnja 2007.
↑ Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 1".
↑ Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 3".
↑ Kimball, Roger. Love, logic & unbearable pity: The private Bertrand Russell. The New Criterion izdanje 11, br. 1, rujan 1992. The New Criterion. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2006. Pristupljeno 1. siječnja 2007.
↑ Simkin, John. London School of Economics. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. lipnja 2011. Pristupljeno 1. siječnja 2007.
↑ Russell, Bertrand. 2001. Ray Perkins (ur.). S poštovanjem, Bertrand Russell: Pisma izdavaču 1904. - 1969. Open Court Publishing. Chicago. str. 16. ISBN 0-8126-9449-X. Pristupljeno 1. siječnja 2007.
↑ Russell o Wittgensteinu
↑ Vellacott, Jo. 1980. Bertrand Russell i pacifisti Prvog svjetskog rata. Harvester Press. Brighton. ISBN 0855274549
↑ Bertrand Russell (1872-1970). Farlex, Inc. Pristupljeno 1. siječnja 2007.
↑ "Bertrand Russell je mrtav" (PDF). The New York Times. 21. travnja 1921. Pristupljeno 1. siječnja 2007.
↑ Russell, Bertrand. 2000. Richard A. Rempel (ur.). "Uncertain Paths to Freedom: Russia and China, 1919-22". The Collected Papers of Bertrand Russell. 15. Routledge. str. lxviii. ISBN 0415094119
↑ Monk, Ray. Rujan 2004. ‘Russell, Bertrand Arthur William, third Earl Russell (1872–1970)’. Oxford Dictionary of National Biography. Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/35875. Pristupljeno 1. siječnja 2008.
↑ Inside Beacon Hill: Bertrand Russell as Schoolmaster. Jespersen, Shirley ERIC# EJ360344, izdano 1987.
↑ ^a ^b "Dora Russell". 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2008. Pristupljeno 1. siječnja 2008.
↑ Leberstein, Stephen. studenoga–prosinca 2001. "Appointment Denied: The Inquisition of Bertrand Russell". Academe. Pristupljeno 17. veljače 2008.
↑ [1] Einstein quotations and sources. 9. srpnja 2009.
↑ "Bertrand Russell". 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2008. Pristupljeno 1. siječnja 2008.
↑ Lord Russell and democracy. Guardian. 14. rujna 1953. Pristupljeno 31. ožujka 2011.
↑ Griffin, Nicholas (ed.). 2002. "The Selected Letters of Bertrand Russell". Routledge. str. 660. ISBN 0415260124CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
↑ Pisma jednog filozofa | S ljubavlju, Bertie | Economist.com
↑ LondonGazette, issue=38628, startpage=2796. 3. lipnja 1949. Preuzeto 2008
↑ Ronald W. Clark, Bertrand Russell and His World, str. 94. (1981.) ISBN 0-500-13070-1
↑ "Russell-Einsteinov manifest". 1955. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. kolovoza 2009. Pristupljeno 1. siječnja 2008.
↑ Lisa Jardine. 18. svibnja 2007. The intellectual ties that bind. BBC News. Pristupljeno 31. ožujka 2011.
↑ Jerusalem International Book Fair. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2008. Pristupljeno 31. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Yours faithfully, Bertrand Russell: a lifelong fight for peace, justice, and truth in letters to the editor. Open Court. Chicago. 2002. ISBN 0-8126-9450-3
↑ Russellov posljednji politički govor. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2009. Pristupljeno 15. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ [2] Preuzeto 23. srpnja, 2009. Prolog autobiografiji napisan u srpnju 1956.
↑ Blanshard, u Filozofija Branda Blansharda, Open Court, 1980, ur. Paul Arthur Schilpp, str. 88, citirajući pismo koje je dobio od Russella.
↑ Bertrand Russell, "The Practice and Theory of Bolshevism", 1920, str. 118
↑ Bertrand Russell, "In Praise of Idleness", 1935, str. 15
↑ Bertrand Russell, "New Hopes for a Changing World"; London: Allen & Unwin, 1951, str. 108

Logotip Wikicitata

Wikicitati imaju zbirke citata o temi Bertrand Russell

Vanjske poveznice

[1] Sidney Hook, "Lord Russell i Sud za ratne zločine", Bertrand Russell: critical assessments, Svezak 1., uredio A. D. Irvine, (New York 1999.) str. 178

[stanford-2] Stanfordova Enciklopedija filozofije, "Bertrand Russell", 1. svibnja 2003.

[3] Alasdair McIntrye. 28. studenoga 1982. After Bertrand Russell. New York Times. Pristupljeno 31. ožujka 2011.

[4] A booting for Bertie. Guardian. 28. listopada 2000. Pristupljeno 31. ožujka 2011.

[nobel_prize-5] The Nobel Prize in Literature 1950 - Bertrand Russell. Nobelprize.org. 28. listopada 2000. Pristupljeno 31. ožujka 2011.

[John_R-6] Bloy, Marjie, Ph.D. Lord John Russell (1792. - 1878.). Pristupljeno 1. siječnja 2007.

[peerage-7] Cokayne, G.E.; Vicary Gibbs, H.A. Doubleday, Geoffrey H. White, Duncan Warrand and Lord Howard de Walden, editors. The Complete Peerage of England, Scotland, Ireland, Great Britain and the United Kingdom, Extant, Extinct or Dormant, new ed. 13 volumes in 14. 1910–1959. Reprint in 6 volumes, Gloucester, UK: Alan Sutton Publishing, 2000.

[Gallery-8] ↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Galerija Bertrand Russell. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2011. Pristupljeno 31. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[calicut-9] Paul, Ashley. Bertrand Russell: The Man and His Ideas. Pristupljeno 28. listopada 2007.

[10] Russell, Bertrand and Perkins, Ray (ed.) Yours faithfully, Bertrand Russell. Open Court Publishing, 2001., str. 4.

[11] Russellova autobiografija, str.38

[Greeks-12] Lenz, John R. 31. prosinca 1987. Russell and the Greeks. Russell: the Journal of Bertrand Russell Studies (engleski). 7. doi:10.15173/russell.v7i2.1709. ISSN 1913-8032

[13] Russellova autobiografija, str.35

[Whitehead-14] O'Connor, J. J.; Robertson, E. F. Listopad 2003. Alfred North Whitehead. School of Mathematics and Statistics, University of St Andrews, Scotland. Pristupljeno 1. siječnja 2007.

[JSTOR-15] Griffin, Nicholas; Lewis, Albert C. Bertrand Russell's Mathematical Education. Notes and Records of the Royal Society of London, izdanje 44, br. 1. str. 51–71. Pristupljeno 1. siječnja 2007.

[MarriagePt1-16] Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 1".

[MPt3-17] Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 3".

[private-18] Kimball, Roger. Love, logic & unbearable pity: The private Bertrand Russell. The New Criterion izdanje 11, br. 1, rujan 1992. The New Criterion. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2006. Pristupljeno 1. siječnja 2007.

[LSE-19] Simkin, John. London School of Economics. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. lipnja 2011. Pristupljeno 1. siječnja 2007.

[LettersPg16-20] Russell, Bertrand. 2001. Ray Perkins (ur.). S poštovanjem, Bertrand Russell: Pisma izdavaču 1904. - 1969. Open Court Publishing. Chicago. str. 16. ISBN 0-8126-9449-X. Pristupljeno 1. siječnja 2007.

[Wittgenstein-21] Russell o Wittgensteinu

[Pacifist-22] Vellacott, Jo. 1980. Bertrand Russell i pacifisti Prvog svjetskog rata. Harvester Press. Brighton. ISBN 0855274549

[FreeLib-23] Bertrand Russell (1872-1970). Farlex, Inc. Pristupljeno 1. siječnja 2007.

[pneumonia-24] "Bertrand Russell je mrtav" (PDF). The New York Times. 21. travnja 1921. Pristupljeno 1. siječnja 2007.

[papers-25] Russell, Bertrand. 2000. Richard A. Rempel (ur.). "Uncertain Paths to Freedom: Russia and China, 1919-22". The Collected Papers of Bertrand Russell. 15. Routledge. str. lxviii. ISBN 0415094119

[26] Monk, Ray. Rujan 2004. ‘Russell, Bertrand Arthur William, third Earl Russell (1872–1970)’. Oxford Dictionary of National Biography. Oxford University Press. doi:10.1093/ref:odnb/35875. Pristupljeno 1. siječnja 2008.

[Beacon-27] Inside Beacon Hill: Bertrand Russell as Schoolmaster. Jespersen, Shirley ERIC# EJ360344, izdano 1987.

[Dora-28] "Dora Russell". 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2008. Pristupljeno 1. siječnja 2008.

[Denied-29] Leberstein, Stephen. studenoga–prosinca 2001. "Appointment Denied: The Inquisition of Bertrand Russell". Academe. Pristupljeno 17. veljače 2008.

[30] [1] Einstein quotations and sources. 9. srpnja 2009.

[professor-31] "Bertrand Russell". 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2008. Pristupljeno 1. siječnja 2008.

[32] Lord Russell and democracy. Guardian. 14. rujna 1953. Pristupljeno 31. ožujka 2011.

[letters-33] Griffin, Nicholas (ed.). 2002. "The Selected Letters of Bertrand Russell". Routledge. str. 660. ISBN 0415260124CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)

[34] Pisma jednog filozofa | S ljubavlju, Bertie | Economist.com

[35] LondonGazette, issue=38628, startpage=2796. 3. lipnja 1949. Preuzeto 2008

[36] Ronald W. Clark, Bertrand Russell and His World, str. 94. (1981.) ISBN 0-500-13070-1

[Manifesto-37] "Russell-Einsteinov manifest". 1955. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. kolovoza 2009. Pristupljeno 1. siječnja 2008.

[38] Lisa Jardine. 18. svibnja 2007. The intellectual ties that bind. BBC News. Pristupljeno 31. ožujka 2011.

[jerusalem_prize-39] Jerusalem International Book Fair. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2008. Pristupljeno 31. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[40] Yours faithfully, Bertrand Russell: a lifelong fight for peace, justice, and truth in letters to the editor. Open Court. Chicago. 2002. ISBN 0-8126-9450-3

[Palestine-41] Russellov posljednji politički govor. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2009. Pristupljeno 15. studenoga 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[42] [2] Preuzeto 23. srpnja, 2009. Prolog autobiografiji napisan u srpnju 1956.

[43] Blanshard, u Filozofija Branda Blansharda, Open Court, 1980, ur. Paul Arthur Schilpp, str. 88, citirajući pismo koje je dobio od Russella.

[44] Bertrand Russell, "The Practice and Theory of Bolshevism", 1920, str. 118

[45] Bertrand Russell, "In Praise of Idleness", 1935, str. 15

[46] Bertrand Russell, "New Hopes for a Changing World"; London: Allen & Unwin, 1951, str. 108

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33]

[34]

[35]

[36]

[37]

[38]

[39]

[40]

[41]

[42]

[43]

[44]

[45]

[46]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 {{izdvojeni članak|kolovoz 2011.}}
+{{Filozof
-{{Književnik
+| regija          = Zapadna filozofija
-| Ime =  Bertrand Russell
+| era             = [[20. stoljeće|XX. stoljeće]]
-| boja = #B0C4DE
-| slika = Bertrand Russell transparent bg.png
+| slika           = Bertrand Russell transparent bg.png
-| veličina = 220 px
+| opis_slike      =
+| veličina        = 220px
-| opis slike =
+| ime             = Bertrand Russell
 | puno ime = Bertrand Arthur William Russell
-| rođenje = [[18. svibnja]] [[1872]].<br>[[Trelleck]], [[Wales]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
+| rođenje         = [[18. svibnja]] [[1872.]]<br>[[Trelleck]], [[Wales]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
-| smrt = [[2. veljače]] [[1970]].<br>[[Penrhyndeudraeth]], [[Wales]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
+| smrt            = [[2. veljače]] [[1970.]]<br>[[Penrhyndeudraeth]], [[Wales]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
+| škola_tradicija = [[Analitička filozofija]]
-| nagrade = [[Slika:Nobel prize medal.svg|20px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] [[1950]].
+| glavni_interesi = [[etika]], [[epistemologija]], [[logika]], [[matematika]], [[filozofija jezika]], [[filozofija znanosti]], [[religija]]
-| period =
+| poznate_ideje   = [[analitička filozofija]], [[logički atomizam]], [[teorija opisa]], [[Russellov paradoks]], [[Russellov čajnik]], [[iskustveno znanje i opisno znanje]]
 | djela = ''[[Povijest zapadne filozofije]]''<br>''[[Principia Mathematica]]''
+| utjecaji        = [[Euklid]] {{·}} [[Platon]] {{·}} [[Gottfried Leibniz]] {{·}} [[David Hume]] {{·}} [[Percy Bysshe Shelley]] {{·}} [[G.E. Moore]] {{·}} [[John Stuart Mill]] {{·}} [[Gottlob Frege]] {{·}} [[Ludwig Wittgenstein]] {{·}} [[George Santayana]] {{·}} [[Alfred North Whitehead]] {{·}} [[Thomas Paine]] {{·}} [[Giuseppe Peano]]
-| potpis = Bertrand Russell signature.svg
+| utjecao_na      = [[Ludwig Wittgenstein]] {{·}} [[A. J. Ayer]] {{·}} [[Rudolf Carnap]] {{·}} [[Kurt Gödel]] {{·}} [[Karl Popper]] {{·}} [[W. V. Quine]] {{·}} [[Noam Chomsky]] {{·}} [[J. L. Austin]] {{·}} [[Saul Kripke]] {{·}} [[Moritz Schlick]] {{·}} [[Alfred Tarski]] {{·}} [[Friedrich Waismann]] {{·}} [[Donald Davidson]] {{·}} [[A. S. Eddington]] {{·}} [[Alan Turing]] {{·}} [[Hannah Arendt]] {{·}} [[Jules Vuillemin]] {{·}} [[John McDowell]] {{·}} [[Satish Kumar]] {{·}} [[Gareth Evans]] {{·}} [[Roderick Chisholm]] {{·}} [[Narhar Ambadas Kurundkar]] {{·}} [[Ernest Gellner]]
+| nagrade = [[Slika:Nobel prize medal.svg|20px]] [[Nobelova nagrada za književnost]] [[1950.]]
+| potpis          =Bertrand Russell signature.svg
 }}
-'''Bertrand Arthur William Russell, 3. grof Russell''' ([[Trelleck]], [[18. svibnja]] [[1872]]. - [[Penrhyndeudraeth]], [[2. veljače]] [[1970]].), [[Engleska|engleski]]<ref>Sidney Hook, "Lord Russell i Sud za ratne zločine", ''Bertrand Russell: critical assessments'', Svezak 1., uredio A. D. Irvine, (New York 1999.) str. 178</ref> [[filozof]], [[matematičar]], [[logika|logičar]], [[povijest|povjesničar]] i društveni [[reformacija|reformator]].
+'''Bertrand Arthur William Russell, 3. grof Russell''' ([[Trelleck]], [[18. svibnja]] [[1872.]] – [[Penrhyndeudraeth]], [[2. veljače]] [[1970.]]), [[Engleska|engleski]]<ref>Sidney Hook, "Lord Russell i Sud za ratne zločine", ''Bertrand Russell: critical assessments'', Svezak 1., uredio A. D. Irvine, (New York 1999.) str. 178</ref> [[filozof]], [[matematičar]], [[logika|logičar]], [[povijest|povjesničar]] i društveni [[reformacija|reformator]].
-Jedan je od najsvestranijih znanstvenika 20. stoljeća.<ref name="stanford">Stanfordova Enciklopedija filozofije, [http://plato.stanford.edu/entries/russell/ "Bertrand Russell"], 1. svibnja 2003.</ref><ref>{{cite web| url=http://www.nytimes.com/1982/11/28/books/after-bertrand-russell.html?scp=12&sq=bertrand%20russell&st=cse| title=After Bertrand Russell| publisher=New York Times| author=Alasdair McIntrye| date=28-11-1982|accessdate=31-03-2011}}</ref><ref>{{cite web| url=http://www.guardian.co.uk/books/2000/oct/28/biography.philosophy?INTCMP=SRCH| title=A booting for Bertie| publisher=Guardian| author=| date=28-10-2000|accessdate=31-03-2011}}</ref>
+Jedan je od najsvestranijih znanstvenika 20. stoljeća.<ref name="stanford">Stanfordova Enciklopedija filozofije, [http://plato.stanford.edu/entries/russell/ "Bertrand Russell"], 1. svibnja 2003.</ref><ref>{{cite web |url=http://www.nytimes.com/1982/11/28/books/after-bertrand-russell.html?scp=12&sq=bertrand%20russell&st=cse |title=After Bertrand Russell |publisher=New York Times |author=Alasdair McIntrye |date=1982-11-28 |accessdate=2011-03-31}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.guardian.co.uk/books/2000/oct/28/biography.philosophy?INTCMP=SRCH |title=A booting for Bertie |publisher=Guardian |date=2000-10-28 |accessdate=2011-03-31}}</ref>
-Na Trinity Collegeu u [[Cambridge]]u studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija [[1895]]. počinje sveučilišnu karijeru, ali je [[1916]]. udaljen zbog borbene proturatne agitacije, a [[1918]]. je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke obitelji, ali ubrzo i sam stječe glas slobodnog mislioca, [[pacifizam|pacifista]], kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima [[1922]]. i [[1923]]. nema uspjeha. Od [[1938]]. do [[1944]]. predavao je na različitim sveučilištima u [[SAD]]-u, a tek je [[1944]]. ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću [[humanizam|humanista]]: bori se protiv ''"ludila [[hladni rat|hladnog rata]]"'', predsjedava [[Međunarodni sud za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu|Međunarodnom sudu]] za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu, pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i sudionik antinuklearnih demonstracija.
+Na Trinity Collegeu u [[Cambridge]]u studirao je filozofiju i matematiku, gdje po završetku studija [[1895.]] počinje sveučilišnu karijeru, ali je [[1916.]] udaljen zbog borbene proturatne agitacije, a [[1918.]] je iz istog razloga zatvoren na šest mjeseci. Potomak je ugledne plemićke obitelji, ali ubrzo i sam stječe glas slobodnog mislioca, [[pacifizam|pacifista]], kritičara građanskog morala i borca za ljudsku jednakost. Politički se angažira na lijevom krilu laburističke stranke, ali na zastupničkim izborima [[1922.]] i [[1923.]] nema uspjeha. Od [[1938.]] do [[1944.]] predavao je na različitim sveučilištima u [[SAD]]-u, a tek je [[1944.]] ponovno izabran za profesora na Trinity Collegeu. I nakon Drugog svjetskog rata nastavlja s političkim aktivnošću [[humanizam|humanista]]: bori se protiv ''"ludila [[hladni rat|hladnog rata]]"'', predsjedava [[Međunarodni sud za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu|Međunarodnom sudu]] za utvrđivanje ratnih zločina u Vijetnamu, pa je u 89. godini drugi put zatvoren kao vođa i sudionik antinuklearnih demonstracija.
-Godine [[1950]]. dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]].<ref name="nobel prize">{{cite web| url=http://nobelprize.org/nobel_prizes/literature/laureates/1950/russell-bio.html| title=The Nobel Prize in Literature 1950 - Bertrand Russell| publisher=Nobelprize.org| author=| date=28-10-2000|accessdate=31-03-2011}}</ref> Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prikaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo ''"Principia mathematica"'' nastalo u suradnji s [[Alfred North Whitehead|A. N. Whiteheadom]], koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već [[1901]]. istaknuo se kao briljantan [[logika|logičar]], uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma [[Gottlob Frege|Fregeove]] logičke analize [[aritmetika|aritmetike]] ('''''[[Russellov paradoks]]'''''). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa.
+Godine [[1950.]] dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]].<ref name="nobel prize">{{cite web |url=http://nobelprize.org/nobel_prizes/literature/laureates/1950/russell-bio.html |title=The Nobel Prize in Literature 1950 - Bertrand Russell |publisher=Nobelprize.org |date=2000-10-28 |accessdate=2011-03-31}}</ref> Njegovo prvo filozofsko zanimanje vezano je uz matematički prikaz filozofije, a iz te faze proizašlo je monumentalno djelo ''"Principia mathematica"'' nastalo u suradnji s [[Alfred North Whitehead|A. N. Whiteheadom]], koje je obojici autora donijelo svjetsku slavu i postalo ishodište novog smjera u filozofiji i matematici. Već [[1901.]] istaknuo se kao briljantan [[logika|logičar]], uočivši paradoks koji je proizlazio iz petog aksioma [[Gottlob Frege|Fregeove]] logičke analize [[aritmetika|aritmetike]] ('''''[[Russellov paradoks]]'''''). U svojoj konkretnoj društvenoj borbi decidirani je kritičar svake dominacije, proizlazila ona iz vlasništva, države ili iz međurasnih i međuspolnih odnosa.
 == Životopis ==
@@ Redak 26: / Redak 31: @@
 Bertrand Russell je rođen [[18. svibnja]] [[1872.]] u Cleddon Hallu, [[Trellech]], [[Monmouthshire]] u liberalnoj aristokratskoj obitelji.
-[[John Russell, 1. grof Russell|John Russell]], djed s očeve strane, bio je sin [[John Russell, 6. vojvoda od Bedforda|Johna Russella, 6. vojvode od Bedforda]], te je bio dva puta zamoljen od strane [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|kraljice Viktorije]] da formira britansku vladu, služeći, shodno s tim, kao premijer te zemlje dva puta.<ref name="John R">{{cite web| last = Bloy| first = Marjie, [[Doktor|Ph.D.]]| title = Lord John Russell (1792. - 1878.)| url=http://www.victorianweb.org/history/pms/russell.html| accessdate = 2007}}</ref>
+[[John Russell, 1. grof Russell|John Russell]], djed s očeve strane, bio je sin [[John Russell, 6. vojvoda od Bedforda|Johna Russella, 6. vojvode od Bedforda]], te je bio dva puta zamoljen od strane [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|kraljice Viktorije]] da formira britansku vladu, služeći, shodno s tim, kao premijer te zemlje dva puta.<ref name="John R">{{cite web |last=Bloy |first=Marjie, Ph.D. |title=Lord John Russell (1792. - 1878.) |url=http://www.victorianweb.org/history/pms/russell.html |accessdate=2007-01-01}}</ref>
-Russellovi su postali prominentna obitelj još puno prije lorda Johna, još za vrijeme [[Dinastija Tudor|dinastije Tudor]]. Stekli su status jedne od najvažnijih [[vigovci|vigovskih]] obitelji, te su sudjelovali u svim važnijim događajima od [[Ukidanje samostana|ukidanja samostana]] [[1536.]] - [[1540.]], preko [[Slavna revolucija|Slavne revolucije]] [[1688.]], pa sve do [[Veliki reformni zakon|Velikog reformnog zakona]] iz [[1832.]]<ref name="John R"/><ref name="peerage">Cokayne, G.E.; Vicary Gibbs, H.A. Doubleday, Geoffrey H. White, Duncan Warrand and Lord Howard de Walden, editors. The Complete Peerage of England, Scotland, Ireland, Great Britain and the United Kingdom, Extant, Extinct or Dormant, new ed. 13 volumes in 14. 1910–1959. Reprint in 6 volumes, Gloucester, UK: Alan Sutton Publishing, 2000.</ref>
+Russellovi su postali prominentna obitelj još puno prije lorda Johna, još za vrijeme [[Dinastija Tudor|dinastije Tudor]]. Stekli su status jedne od najvažnijih [[vigovci|vigovskih]] obitelji, te su sudjelovali u svim važnijim događajima od [[Ukidanje samostana|ukidanja samostana]] [[1536.]] – [[1540.]], preko [[Slavna revolucija|Slavne revolucije]] [[1688.]], pa sve do [[Veliki reformni zakon|Velikog reformnog zakona]] iz [[1832.]]<ref name="John R"/><ref name="peerage">Cokayne, G.E.; Vicary Gibbs, H.A. Doubleday, Geoffrey H. White, Duncan Warrand and Lord Howard de Walden, editors. The Complete Peerage of England, Scotland, Ireland, Great Britain and the United Kingdom, Extant, Extinct or Dormant, new ed. 13 volumes in 14. 1910–1959. Reprint in 6 volumes, Gloucester, UK: Alan Sutton Publishing, 2000.</ref>
 Russellova majka Katherine Louisa ([[1844.]] – [[1874.]]) bila je kći [[Edward Stanley, 2. barun Stanley od Alderleyja|Edwarda Stanleyja, 2. baruna Stanleyja od Alderleyja]] i sestra [[Rosalind Howard]], kontese Carlisle.<ref name="Gallery"/>
-Oba su Russellova roditelja bila poprilično radikalna za svoje doba. Russellov otac, [[John Russell, vikont Alderley|vikont Alderley]], bio je [[ateizam|ateist]] i svjesno je pristao na aferu njegove supruge s biologom [[Douglas Spalding|Douglasom Spaldingom]], učiteljem njihove djece. Oboje su bili oštri pobornici kontracepcije, iako je u to vrijeme bila iznimno skandalozna.<ref name="calicut">{{cite web|last=Paul|first=Ashley|title=Bertrand Russell: The Man and His Ideas.|url=http://www.oocities.com/vu3ash/index.html|accessdate=2007-10-28}}</ref> Ateizam Johna Russella bio je evidentan kada je filozofa [[John Stuart Mill|Johna Stuarta Milla]] pitao da bude Bertrandov sekularni [[kum]].<ref>Russell, Bertrand and Perkins, Ray (ed.) ''Yours faithfully, Bertrand Russell''. Open Court Publishing, 2001., str. 4.</ref> Iako je Mill umro samo godinu dana nakon Bertrandovog rođenja, njegovi su spisi imali velik utjecaj na njegov život.
+Oba su Russellova roditelja bila poprilično radikalna za svoje doba. Russellov otac, [[John Russell, vikont Alderley|vikont Alderley]], bio je [[ateizam|ateist]] i svjesno je pristao na aferu njegove supruge s biologom [[Douglas Spalding|Douglasom Spaldingom]], učiteljem njihove djece. Oboje su bili oštri pobornici kontracepcije, iako je u to vrijeme bila iznimno skandalozna.<ref name="calicut">{{cite web |last=Paul |first=Ashley |title=Bertrand Russell: The Man and His Ideas. |url=http://www.oocities.com/vu3ash/index.html |accessdate=2007-10-28}}</ref> Ateizam Johna Russella bio je evidentan kada je filozofa [[John Stuart Mill|Johna Stuarta Milla]] pitao da bude Bertrandov sekularni [[kum]].<ref>Russell, Bertrand and Perkins, Ray (ed.) ''Yours faithfully, Bertrand Russell''. Open Court Publishing, 2001., str. 4.</ref> Iako je Mill umro samo godinu dana nakon Bertrandovog rođenja, njegovi su spisi imali velik utjecaj na njegov život.
 ===Djetinjstvo i adolescencija===
@@ Redak 42: / Redak 47: @@
 Russell je kao adolescent bio poprilično usamljen, te je često pomišljao na [[suicid]]. U svojoj je autobiografiji napisao da su mu, tada, najvažnije stravi bile seks, religija i matematika, te da ga je jedino želja da što bolje prouči matematiku spriječila da počini suicid.<ref>''Russellova autobiografija'', str.38</ref> Bio je uglavnom obrazovan kod kuće, i to od strane niza učitelja.<ref name="nobel prize"/>
-Brat Frank upoznao ga je s likom i djelom grčkog matematičara [[Euklid]]a, što je uvelike promijenilo njegov život.<ref name="calicut"/><ref name="Greeks">{{cite paper|author=Lenz, John R.|title=Bertrand Russell o Grci|date=date unknown|url=http://digitalcommons.mcmaster.ca/cgi/viewcontent.cgi?article=1443&context=russelljournal|format=PDF|accessdate=2007}}</ref>
+Brat Frank upoznao ga je s likom i djelom grčkog matematičara [[Euklid]]a, što je uvelike promijenilo njegov život.<ref name="calicut"/><ref name="Greeks">{{Citiranje časopisa |last=Lenz |first=John R. |date=1987-12-31 |title=Russell and the Greeks |url=https://mulpress.mcmaster.ca/russelljournal/article/view/1709 |journal=Russell: the Journal of Bertrand Russell Studies |language=en |volume=7 |doi=10.15173/russell.v7i2.1709 |issn=1913-8032}}</ref>
-U ovom periodu Russell se upoznaje i sa djelom [[Percy Bysshe Shelley|Percyja Bysshea Shelleyja]]. U svojoj je autobiografiji napisao:
+U ovom periodu Russell se upoznaje i s djelom [[Percy Bysshe Shelley|Percyja Bysshea Shelleyja]]. U svojoj je autobiografiji napisao:
-{{citat|Cijelo sam slobodno vrijeme provodio čitajući njega i učeći ga napamet, svjestan činjenice da nemam s kim pričati o svojim mislima i osjećajima, razmišljao sam kako bi bilo divno poznavati Shelleyja i čudio se hoću li ikada upoznati ijedno živuće ljudsko biće prema kojem ću osjećati toliko simpatije.<ref>''Russellova autobiografija'', str.35</ref>}}
+{{citat |Cijelo sam slobodno vrijeme provodio čitajući njega i učeći ga napamet, svjestan činjenice da nemam s kim pričati o svojim mislima i osjećajima, razmišljao sam kako bi bilo divno poznavati Shelleyja i čudio se hoću li ikada upoznati ijedno živuće ljudsko biće prema kojem ću osjećati toliko simpatije.<ref>''Russellova autobiografija'', str.35</ref>}}
 ===Sveučilišno doba i prvi brak===
 [[Datoteka:Portrait of Bertrand Russell in 1893.jpg|thumb|200px|left|Russell nakon diplomiranja [[1893.]]]]
-Godine [[1890.]], Russell je dobio stipendiju za studij matematike na Trinity koledžu u [[Cambridge]]u. Tu je Russell upoznao mlađeg [[George Edward Moore|Georgea Edwarda Moorea]] i [[Alfred North Whitehead|Alfreda Northa Whiteheada]], koji ga je preporučio takozvanim ''Apostolima iz Cambridgea''. Ubrzo je pokazao znatno znanje iz [[matematika|matematike]] i [[filozofija|filozofije]], te je diplomirao [[1893.]], a post-diplomski studij završio je [[1895.]] godine.<ref name="Whitehead">{{cite web|url=http://www-history.mcs.st-andrews.ac.uk/Biographies/Whitehead.html|title=Alfred North Whitehead|accessdate=2007|last=O'Connor|first=J. J.|coauthors=E. F. Robertson|month=listopad | year=2003|publisher=School of Mathematics and Statistics, University of St Andrews, Scotland}}</ref><ref name="JSTOR">{{cite web|url=http://links.jstor.org/sici?sici=0035-9149%28199001%2944%3A1%3C51%3ABRME%3E2.0.CO%3B2-Z|title=Bertrand Russell's Mathematical Education|accessdate=2007|last=Griffin|first=Nicholas|coauthors=Albert C. Lewis|work=Notes and Records of the Royal Society of London, izdanje 44, br. 1.|pages=51-71}}</ref>
+Godine [[1890.]], Russell je dobio stipendiju za studij matematike na Trinity koledžu u [[Cambridge]]u. Tu je Russell upoznao mlađeg [[George Edward Moore|Georgea Edwarda Moorea]] i [[Alfred North Whitehead|Alfreda Northa Whiteheada]], koji ga je preporučio takozvanim ''Apostolima iz Cambridgea''. Ubrzo je pokazao znatno znanje iz [[matematika|matematike]] i [[filozofija|filozofije]], te je diplomirao [[1893.]], a post-diplomski studij završio je [[1895.]] godine.<ref name="Whitehead">{{cite web |url=http://www-history.mcs.st-andrews.ac.uk/Biographies/Whitehead.html |title=Alfred North Whitehead |accessdate=2007-01-01 |last1=O'Connor |first1=J. J. |last2=Robertson |first2=E. F. |month=listopad |year=2003 |publisher=School of Mathematics and Statistics, University of St Andrews, Scotland}}</ref><ref name="JSTOR">{{cite web |url=http://links.jstor.org/sici?sici=0035-9149%28199001%2944%3A1%3C51%3ABRME%3E2.0.CO%3B2-Z |title=Bertrand Russell's Mathematical Education |accessdate=2007-01-01 |last1=Griffin |first1=Nicholas |last2=Lewis |first2=Albert C. |work=Notes and Records of the Royal Society of London, izdanje 44, br. 1. |pages=51-71}}</ref>
 Vrlo važan događaj u Russellovu životu bio je susret s [[kveker]]kom [[Alys Pearsall Smith]], koju je upoznao sa 17 godina. Ubrzo je postao dobar obiteljski prijatelj (oni su ga zvali ''unuk Lorda Johna''), te su se oni dosta često hvalili s njim i putovali s njim po kontinentu. Upravo je s njima Russell posjetio slavnu [[Exposition Universelle, Pariz 1889.|Parišku izložbu iz 1889.]] i popeo se na [[Eiffelov toranj]] nedugo nakon što je završen.<ref name="MarriagePt1">Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 1".</ref>
-Ubrzo se zaljubio u Alys, koja je diplomirala na Sveučilištu Bryn Mawr blizu [[Philadelphia|Philadelphije]], te se, protivno željama svoje bake, oženio njom [[13. prosinca]] [[1894.]] Njihov se brak počeo raspadati [[1901.]] godine kada je Russell, dok se vozio na bicikli, shvatio da ju više ne voli. Ona ga je pitala voli li ju, a on je hladnokrvno odgovorio da ne voli. Russell također nije volio Alysinu majku, koju je smatrao okrutnom i željnom kontrole. Bio je to bijedan brak koji se, nakon dugog vremena odvojenosti, raspao [[1921.]]<ref name="MPt3">Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 3".</ref> Russell je tijekom ovog perioda imao nekoliko pasionatnih (često i simultanih) afera s mnogim ženama, među koje spadaju Lady [[Ottoline Morrell]] i glumica Lady [[Constance Malleson]].<ref name="private">{{cite web|url=http://newcriterion.com:81/archive/11/sept92/brussell.htm|archiveurl=https://web.archive.org/web/20061205032455/http://newcriterion.com/archive/11/sept92/brussell.htm|archivedate=5. prosinca 2006.|title=Love, logic & unbearable pity: The private Bertrand Russell|accessdate=2007|last=Kimball|first=Roger|work=The New Criterion izdanje 11, br. 1, rujan 1992|publisher=The New Criterion}}</ref>
+Ubrzo se zaljubio u Alys, koja je diplomirala na Sveučilištu Bryn Mawr blizu [[Philadelphia|Philadelphije]], te se, protivno željama svoje bake, oženio njom [[13. prosinca]] [[1894.]] Njihov se brak počeo raspadati [[1901.]] godine kada je Russell, dok se vozio na bicikli, shvatio da ju više ne voli. Ona ga je pitala voli li ju, a on je hladnokrvno odgovorio da ne voli. Russell također nije volio Alysinu majku, koju je smatrao okrutnom i željnom kontrole. Bio je to bijedan brak koji se, nakon dugog vremena odvojenosti, raspao [[1921.]]<ref name="MPt3">Wallenchinsky et al. (1981), "Famous Marriages Bertrand...Part 3".</ref> Russell je tijekom ovog perioda imao nekoliko pasionatnih (često i simultanih) afera s mnogim ženama, među koje spadaju Lady [[Ottoline Morrell]] i glumica Lady [[Constance Malleson]].<ref name="private">{{cite web |url=http://newcriterion.com:81/archive/11/sept92/brussell.htm |archiveurl=https://web.archive.org/web/20061205032455/http://newcriterion.com/archive/11/sept92/brussell.htm |archivedate=2006-12-05 |title=Love, logic & unbearable pity: The private Bertrand Russell |accessdate=2007-01-01 |last=Kimball |first=Roger |work=The New Criterion izdanje 11, br. 1, rujan 1992 |publisher=The New Criterion}}</ref>
 ===Rana karijera===
-Russell je književnu karijeru započeo [[1896.]] izdavanjem djela ''[[Njemačka socijaldemokracija]]'', političke studije koja je indicirala njegov doživotni interes za politiku i društvene teorije. Iste godine je održao predavanje o njemačkoj [[socijaldemokracija|socijaldemokraciji]] na Ekonomskom fakultetu u Londonu, gdje će se ponovo vratiti [[1937.]] s predavanjem o znanosti moći.<ref name="LSE">{{cite web|url=http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/EDlse.htm|title=London School of Economics|last=Simkin|first=John|accessdate=2007|archiveurl=https://web.archive.org/web/20110605104407/http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/EDlse.htm|archivedate=5. lipnja 2011.}}</ref> Bio je i član skupine ''The Coefficients'', skupine socijalnih reformatora koju su [[1902.]] utemeljili [[Sidney Webb|Sidney]] i [[Beatrice Webb]].<ref name="LettersPg16">{{cite book|last=Russell|first=Bertrand|editor=Ray Perkins|title=S poštovanjem, Bertrand Russell: Pisma izdavaču 1904. - 1969.|year=2001|publisher=Open Court Publishing|location=Chicago|isbn=0-8126-9449-X|page=16|url=http://books.google.com/books?id=EayyTTpXL-QC&pg=PA16&lpg=PA16|accessdate=2007}}</ref>
+Russell je književnu karijeru započeo [[1896.]] izdavanjem djela ''[[Njemačka socijaldemokracija]]'', političke studije koja je indicirala njegov doživotni interes za politiku i društvene teorije. Iste godine je održao predavanje o njemačkoj [[socijaldemokracija|socijaldemokraciji]] na Ekonomskom fakultetu u Londonu, gdje će se ponovo vratiti [[1937.]] s predavanjem o znanosti moći.<ref name="LSE">{{cite web |url=http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/EDlse.htm |title=London School of Economics |last=Simkin |first=John |accessdate=2007-01-01 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110605104407/http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/EDlse.htm |archivedate=2011-06-05}}</ref> Bio je i član skupine ''The Coefficients'', skupine socijalnih reformatora koju su [[1902.]] utemeljili [[Sidney Webb|Sidney]] i [[Beatrice Webb]].<ref name="LettersPg16">{{cite book |last=Russell |first=Bertrand |editor=Ray Perkins |title=S poštovanjem, Bertrand Russell: Pisma izdavaču 1904. - 1969. |year=2001 |publisher=Open Court Publishing |location=Chicago |isbn=0-8126-9449-X |page=16 |url=http://books.google.com/books?id=EayyTTpXL-QC&pg=PA16&lpg=PA16 |accessdate=2007-01-01}}</ref>
 [[Datoteka:Pmdsgdbhxdfgb2.jpg|thumb|180px|Naslovnica Russellovog ''magnum opusa'' - ''[[Principia Mathematica]]'']]
 Godine [[1905.]] piše [[esej]] ''[[O obilježavanju]]'' koji je izdan u filozofskom listu ''Mind''. Godine [[1908.]] Russell postaje član [[Kraljevsko društvo|Kraljevskog društva]].<ref name="Gallery"/> Godine [[1910.]] izdana su prva tri sveska djela ''[[Principia Mathematica]]'', koje je Russell napisao s [[Alfred North Whitehead|Alfredom Northom Whiteheadom]], što je Russella, uz već prije izdano djelo ''[http://fair-use.org/bertrand-russell/the-principles-of-mathematics/ Principi matematike]'', učinilo svjetski renomiranim stručnjakom na tom polju. Godine [[1911.]] upoznaje (tada) studenta iz [[Austrija|Austrije]], [[Ludwig Wittgenstein|Ludwiga Wittgensteina]], koga je smatrao genijem i njegovim nasljednikom na polju [[logika|logike]]. Russell je mnogo vremena provodio brinući se za Wittingsteinove brojne fobije i česte napadaje očaja. Iako mu je to oduzimalo puno energije, Russell je nastavio podupirati i brinuti se o Wittingsteinu, te poticati njegov akademski razvoj, kao i izdavanje Wittingsteinovog slavnog djela ''[[Tractatus logico-philosophicus]]'' [[1922.]]<ref name="Wittgenstein">[http://www.rbjones.com/rbjpub/philos/history/rvw001.htm Russell o Wittgensteinu]</ref>
@@ Redak 64: / Redak 69: @@
 ===Prvi svjetski rat===
 [[Datoteka:Russell1907-2.jpg|thumb|left|220px|Russell 1907. godine]]
-Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Russell je bio jedan od malobrojnih intelektualaca koji su se bavili [[pacifizam|pacifizmom]]. Godine [[1916.]] izbačen je s [[Trinity College]]a nakon osude donesene prema [[Akt o obrani domovine|Aktu o obrani]]. Jedna kasnija osuda donijela mu je šestomjesečnu zatvorsku kaznu koju je služio u [[Brixton]]u.<ref name="Pacifist">{{cite book|title=Bertrand Russell i pacifisti Prvog svjetskog rata|last=Vellacott|first=Jo|isbn=0855274549|publisher=Harvester Press|location=Brighton|year=1980.}}</ref> Iz zatvora je pušten u rujnu [[1918.]]
+Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Russell je bio jedan od malobrojnih intelektualaca koji su se bavili [[pacifizam|pacifizmom]]. Godine [[1916.]] izbačen je s [[Trinity College]]a nakon osude donesene prema [[Akt o obrani domovine|Aktu o obrani]]. Jedna kasnija osuda donijela mu je šestomjesečnu zatvorsku kaznu koju je služio u [[Brixton]]u.<ref name="Pacifist">{{cite book |title=Bertrand Russell i pacifisti Prvog svjetskog rata |last=Vellacott |first=Jo |isbn=0855274549 |publisher=Harvester Press |location=Brighton |year=1980}}</ref> Iz zatvora je pušten u rujnu [[1918.]]
 ===Međuratni period i drugi brak===
-U kolovozu [[1920.]] Russell odlazi u [[Ruska SFSR|Rusiju]] kao dio službene britanske delegacije koja je trebala istražiti učinke [[Ruska revolucija|Ruske revolucije]].<ref name="FreeLib">{{cite web|title=Bertrand Russell (1872-1970)|publisher=Farlex, Inc.|url=http://russell.thefreelibrary.com/|accessdate=2007}}</ref> Tamo je upoznao [[Lenjin]]a i razgovarao s njim punih sat vremena. U svojoj će autobiografiji Russell kasnije napomenuti kako ga je Lenjin poprilično razočarao, te da je u njemu osjetio dozu pokvarenosti. Također je krstario [[Volga|Volgom]] na parobrodu. Russellova ljubavnica, [[Dora Black]], neovisno je o njemu u isto vrijeme boravila u Rusiji. Ona sama bila je poprilično entuzijastična zbog revolucije, dok su Russellovu inicijalnu podrušku uništila osobna iskustva.
+U kolovozu [[1920.]] Russell odlazi u [[Ruska SFSR|Rusiju]] kao dio službene britanske delegacije koja je trebala istražiti učinke [[Ruska revolucija|Ruske revolucije]].<ref name="FreeLib">{{cite web |title=Bertrand Russell (1872-1970) |publisher=Farlex, Inc. |url=http://russell.thefreelibrary.com/ |accessdate=2007-01-01}}</ref> Tamo je upoznao [[Lenjin]]a i razgovarao s njim punih sat vremena. U svojoj će autobiografiji Russell kasnije napomenuti kako ga je Lenjin poprilično razočarao, te da je u njemu osjetio dozu pokvarenosti. Također je krstario [[Volga|Volgom]] na parobrodu. Russellova ljubavnica, [[Dora Black]], neovisno je o njemu u isto vrijeme boravila u Rusiji. Ona sama bila je poprilično entuzijastična zbog revolucije, dok su Russellovu inicijalnu podrušku uništila osobna iskustva.
-Uskoro će Russell otići u [[Peking]], zajedno s Dorom, gdje će godinu dana predavati filozofiju. U [[Kina|Kinu]] je otišao s popriličnim entuzijazmom i nadom jer je Kina tada bila u fazi tranzicije. Dok je tu boravio obolio je od [[pneumonija|pneumonije]], zbog čega je došlo do toga da [[japan]]ske novine izdaju njegovu lažnu osmrtnicu.<ref name="pneumonia">{{cite web|title="Bertrand Russell je mrtav"|publisher=The New York Times|date=21. travnja 1921|accessdate=2007|format=PDF|url=http://query.nytimes.com/mem/archive-free/pdf?_r=1&res=9B01E7DB1739E133A25752C2A9629C946095D6CF&oref=slogin}}</ref> Kada je par boravio u [[Japan]]u tijekom povratka u domovinu, Dora je svijet obavijestila da ''"Gospodin Bertrand Russell, koji je prema japanskim medijima mrtav, nije u mogućnosti dati intervju japanskim novinarima."'' Mediji nisu bili zadovoljni ovim komentarom i nije im se nimalo svidio upotrebljeni [[sarkazam]].<ref name="papers">{{cite book|title="Uncertain Paths to Freedom: Russia and China, 1919-22"|work=The Collected Papers of Bertrand Russell|volume=15|publisher=Routledge|year=2000|isbn=0415094119|last=Russell|first=Bertrand|editor=Richard A
+Uskoro će Russell otići u [[Peking]], zajedno s Dorom, gdje će godinu dana predavati filozofiju. U [[Kina|Kinu]] je otišao s popriličnim entuzijazmom i nadom jer je Kina tada bila u fazi tranzicije. Dok je tu boravio obolio je od [[pneumonija|pneumonije]], zbog čega je došlo do toga da [[japan]]ske novine izdaju njegovu lažnu osmrtnicu.<ref name="pneumonia">{{cite web |title="Bertrand Russell je mrtav" |publisher=The New York Times |date=1921-04-21 |accessdate=2007-01-01 |format=PDF |url=http://query.nytimes.com/mem/archive-free/pdf?_r=1&res=9B01E7DB1739E133A25752C2A9629C946095D6CF&oref=slogin}}</ref> Kada je par boravio u [[Japan]]u tijekom povratka u domovinu, Dora je svijet obavijestila da ''"Gospodin Bertrand Russell, koji je prema japanskim medijima mrtav, nije u mogućnosti dati intervju japanskim novinarima."'' Mediji nisu bili zadovoljni ovim komentarom i nije im se nimalo svidio upotrebljeni [[sarkazam]].<ref name="papers">{{cite book |title="Uncertain Paths to Freedom: Russia and China, 1919-22" |work=The Collected Papers of Bertrand Russell |volume=15 |publisher=Routledge |year=2000 |isbn=0415094119 |last=Russell |first=Bertrand |editor=Richard A. Rempel |url=http://books.google.com/books?id=qnaqY4gUyrAC&dq=mr+bertrand+russell+having+died+according+to+the+japanese+press |pages=lxviii}}</ref>
-. Rempel|url=http://books.google.com/books?id=qnaqY4gUyrAC&dq=mr+bertrand+russell+having+died+according+to+the+japanese+press|pages=lxviii|nopp=true}}</ref>
-Kada se par, [[26. kolovoza]] [[1921.]], vratio u Englesku, Dora je bila u šestom mjesecu trudnoće, zbog čega je Russell organizirao brz razvod od Alys i oženio Doru [[27. rujna]] [[1921.]], samo 6 dana nakon razvoda. U tom je braku rođeno dvoje djece, [[John Conrad Russell]] ([[16. studenog]] [[1921.]]) i [[Katharine Jane Russell]] ([[29. prosinca]] [[1923.]]). Russell je u ovom periodu obitelj uzdržavao novcem kojeg je zaradio od pisanja popularnih knjiga o [[fizika|fizici]], [[etika|etici]] i [[obrazovanje|obrazovanju]] za [[laik]]e. Postojale su i priče kako je Russell u ovom periodu imao aferu s [[Vivienne Haigh-Wood]], suprugom pisca [[Thomas Stearns Eliot|Thomasa Stearnsa Eliota]].<ref>{{cite web|first=Ray|last=Monk|title=‘Russell, Bertrand Arthur William, third Earl Russell (1872–1970)’|work=[[Oxford Dictionary of National Biography]]|publisher=[[Oxford University Press]]|month=rujan|year=2004|url=http://www.oxforddnb.com/view/article/35875|accessdate=2008|doi=10.1093/ref:odnb/35875}}</ref>
+Kada se par, [[26. kolovoza]] [[1921.]], vratio u Englesku, Dora je bila u šestom mjesecu trudnoće, zbog čega je Russell organizirao brz razvod od Alys i oženio Doru [[27. rujna]] [[1921.]], samo 6 dana nakon razvoda. U tom je braku rođeno dvoje djece, [[John Conrad Russell]] ([[16. studenog]] [[1921.]]) i [[Katharine Jane Russell]] ([[29. prosinca]] [[1923.]]). Russell je u ovom periodu obitelj uzdržavao novcem kojeg je zaradio od pisanja popularnih knjiga o [[fizika|fizici]], [[etika|etici]] i [[obrazovanje|obrazovanju]] za [[laik]]e. Postojale su i priče kako je Russell u ovom periodu imao aferu s [[Vivienne Haigh-Wood]], suprugom pisca [[Thomas Stearns Eliot|Thomasa Stearnsa Eliota]].<ref>{{cite web |first=Ray |last=Monk |title=‘Russell, Bertrand Arthur William, third Earl Russell (1872–1970)’ |work=Oxford Dictionary of National Biography |publisher=Oxford University Press |month=rujan |year=2004 |url=http://www.oxforddnb.com/view/article/35875 |accessdate=2008-01-01 |doi=10.1093/ref:odnb/35875}}</ref>
-Godine [[1927.]] osniva zajedno s Dorom eksperimentalnu školu Beacon Hill. Russell je školu napustio [[1932.]], a Dora je u njoj ostala sve do [[1943.]] godine.<ref name="Beacon">Inside Beacon Hill: Bertrand Russell as Schoolmaster. ''Jespersen, Shirley'' ERIC# EJ360344, izdano 1987.</ref><ref name="Dora">{{cite web|title="Dora Russell"|url=http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/TUrussellD.htm|date=2007|accessdate=2008|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080119030738/http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/TUrussellD.htm|archivedate=19. siječnja 2008.}}</ref>
+Godine [[1927.]] osniva zajedno s Dorom eksperimentalnu školu Beacon Hill. Russell je školu napustio [[1932.]], a Dora je u njoj ostala sve do [[1943.]] godine.<ref name="Beacon">Inside Beacon Hill: Bertrand Russell as Schoolmaster. ''Jespersen, Shirley'' ERIC# EJ360344, izdano 1987.</ref><ref name="Dora">{{cite web |title="Dora Russell" |url=http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/TUrussellD.htm |year=2007 |accessdate=2008-01-01 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080119030738/http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/TUrussellD.htm |archivedate=2008-01-19}}</ref>
 Nakon smrti brata Franka [[1931.]], Russell je postao 3. grof Russell. Kasnije je rekao da mu je ta titula bila korisna isključivo u rezervaciji hotelskih soba.
@@ Redak 82: / Redak 86: @@
 ===Drugi svjetski rat===
-Russell je nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] prvo radio na [[Sveučilište u Chicagu|Sveučilištu u Chicagu]], a kasnije je otišao u [[Los Angeles]] gdje je predavao na [[Sveučilište u Kaliforniji|Kalifornijskom sveučilištu]]. Godine [[1940.]] dobiva posao profesora na Gradskom sveučilištu u [[New York (grad)|New Yorku]], no ubrzo, nakon javnog pritiska, dobiva otkaz. Njegovi stavovi (pogotovo oni o [[seksualni moral|seksualnom moralu]] izneseni u djelu ''[[Brak i morali]]'' deset godina ranije) učinili su ga ''"moralno nekompatibilnim"'' za predavanje na tom sveučilištu. Protest protiv Russella započela je majka jesnog studenta koji nije, prema dotadašnjem uspjehu, mogao pohađati njegove satove [[matematička logika|matematičke logike]]. Mnogi intelektualci, koje je predvodio [[John Dewey]], protestirali su zbog ovakvog tretmana.<ref name="Denied">{{cite web|title="Appointment Denied: The Inquisition of Bertrand Russell"|author=Leberstein, Stephen|url=http://findarticles.com/p/articles/mi_qa3860/is_200111/ai_n9008065/|publisher=Academe|date=November/December 2001|accessdate=2008-02-17}}</ref> [[Albert Einstein|Einsteinov]] slavni aforizam - ''"Veliku umovi su uvijek nailazili na nasilnu opoziciju od strane mediokritetnih umova..."'', nastao je upravo u njegovom otvorenom pismu podrške Russellu.<ref>[http://www.asl-associates.com/einsteinquotes.htm] Einstein quotations and sources. 9. srpnja 2009.</ref> Dewey je zajedno s [[Horace M. Kallen|Horaceom M. Kallenom]] uredio zbirku članaka o gore navedenoj aferi u knjizi ''[[Slučaj "Bertrand Russell"]]''. Russell se ubrzo pridružio Fundaciji Barnes gdje je držao niz predavanja o povijesti filozofije raznovrsnoj publici. Ta će predavanja na koncu postati osnova za njegovu knjigu ''[[Povijest Zapadne filozofije]]''. Njegovo se prijateljstvo s ekscentričnim [[Albert C. Barnes|Albertom C. Barnesom]] u ovom periodu raspalo, te se vratio natrag u [[Irska|Irsku]] kako bi predavao na Trinityju.<ref name="professor">{{cite web|title="Bertrand Russell"|url=http://www.philosophyprofessor.com/philosophers/bertrand-russell.php|year=2006.|accessdate=2008|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080212100048/http://www.philosophyprofessor.com/philosophers/bertrand-russell.php|archivedate=12. veljače 2008.}}</ref>
+Russell je nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] prvo radio na [[Sveučilište u Chicagu|Sveučilištu u Chicagu]], a kasnije je otišao u [[Los Angeles]] gdje je predavao na [[Sveučilište u Kaliforniji|Kalifornijskom sveučilištu]]. Godine [[1940.]] dobiva posao profesora na Gradskom sveučilištu u [[New York (grad)|New Yorku]], no ubrzo, nakon javnog pritiska, dobiva otkaz. Njegovi stavovi (pogotovo oni o [[seksualni moral|seksualnom moralu]] izneseni u djelu ''[[Brak i morali]]'' deset godina ranije) učinili su ga ''"moralno nekompatibilnim"'' za predavanje na tom sveučilištu. Protest protiv Russella započela je majka jesnog studenta koji nije, prema dotadašnjem uspjehu, mogao pohađati njegove satove [[matematička logika|matematičke logike]]. Mnogi intelektualci, koje je predvodio [[John Dewey]], protestirali su zbog ovakvog tretmana.<ref name="Denied">{{cite web |title="Appointment Denied: The Inquisition of Bertrand Russell" |author=Leberstein, Stephen |url=http://findarticles.com/p/articles/mi_qa3860/is_200111/ai_n9008065/ |publisher=Academe |date=November-December 2001 |accessdate=2008-02-17}}</ref> [[Albert Einstein|Einsteinov]] slavni aforizam - ''"Veliku umovi su uvijek nailazili na nasilnu opoziciju od strane mediokritetnih umova..."'', nastao je upravo u njegovu otvorenom pismu podrške Russellu.<ref>[http://www.asl-associates.com/einsteinquotes.htm] Einstein quotations and sources. 9. srpnja 2009.</ref> Dewey je zajedno s [[Horace M. Kallen|Horaceom M. Kallenom]] uredio zbirku članaka o gore navedenoj aferi u knjizi ''[[Slučaj "Bertrand Russell"]]''. Russell se ubrzo pridružio Fundaciji Barnes gdje je držao niz predavanja o povijesti filozofije raznovrsnoj publici. Ta će predavanja na koncu postati osnova za njegovu knjigu ''[[Povijest Zapadne filozofije]]''. Njegovo se prijateljstvo s ekscentričnim [[Albert C. Barnes|Albertom C. Barnesom]] u ovom periodu raspalo, te se vratio natrag u [[Irska|Irsku]] kako bi predavao na Trinityju.<ref name="professor">{{cite web |title="Bertrand Russell" |url=http://www.philosophyprofessor.com/philosophers/bertrand-russell.php |year=2006 |accessdate=2008-01-01 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080212100048/http://www.philosophyprofessor.com/philosophers/bertrand-russell.php |archivedate=2008-02-12}}</ref>
 ===Kasniji život===
-Tijekom [[1940-ih]] i [[1950-ih]], Russell je sudjelovao u mnogim [[BBC]]-jevim emisijama, posebno na trećem programu, o raznim filozofskim temama, kao što su pozitivna i negativna strana demokracije.<ref>{{cite web| publisher=Guardian|title=Lord Russell and democracy| date=14-09-1953| url=http://www.guardian.co.uk/news/1953/sep/14/mainsection.fromthearchive?INTCMP=SRCH| accessdate=31-03-2011}}</ref> U ovom je periodu Russell već bio svjetski poznat, te je shodno s time bio česta tema raznoraznih novinskih članaka, a često su ga ljudi zvali za savjete o raznim, čak i najbanalnijim stvarima. Prilikom puta na predavanje u [[Trondheim]], Russell je bio jedan od 24 preživjela (od ukupno 43 putnika), u [[Bukken Bruse nesreća|padu zrakoplova kod Hommelvike]] u listopadu [[1948.]] godine.<ref name="letters">{{cite book|title="The Selected Letters of Bertrand Russell"|page=660|publisher=Routledge|author=Griffin, Nicholas (ed.)|year=2002|isbn=0415260124}}</ref> Njegova ''[[Povijest Zapadne filozofije]]'' ([[1945.]]) postala je svjetski best-seller, te mu je bila stalan izvor prihoda do kraja njegova života.
+Tijekom [[1940-ih]] i [[1950-ih]], Russell je sudjelovao u mnogim [[BBC]]-jevim emisijama, posebno na trećem programu, o raznim filozofskim temama, kao što su pozitivna i negativna strana demokracije.<ref>{{cite web |publisher=Guardian |title=Lord Russell and democracy |date=1953-09-14 |url=http://www.guardian.co.uk/news/1953/sep/14/mainsection.fromthearchive?INTCMP=SRCH |accessdate=2011-03-31}}</ref> U ovom je periodu Russell već bio svjetski poznat, te je shodno s time bio česta tema raznoraznih novinskih članaka, a često su ga ljudi zvali za savjete o raznim, čak i najbanalnijim stvarima. Prilikom puta na predavanje u [[Trondheim]], Russell je bio jedan od 24 preživjela (od ukupno 43 putnika), u [[Bukken Bruse nesreća|padu zrakoplova kod Hommelvike]] u listopadu [[1948.]] godine.<ref name="letters">{{cite book |title="The Selected Letters of Bertrand Russell" |page=660 |publisher=Routledge |author=Griffin, Nicholas (ed.) |year=2002 |isbn=0415260124}}</ref> Njegova ''[[Povijest Zapadne filozofije]]'' ([[1945.]]) postala je svjetski best-seller, te mu je bila stalan izvor prihoda do kraja njegova života.
-U jednom govoru iz [[1948.]],<ref>[http://www.economist.com/books/PrinterFriendly.cfm?Story_ID=699582 Pisma jednog filozofa | S ljubavlju, Bertie | Economist.com]</ref> Russell je naglasio kako bi bilo moralno gore ući u rat sa [[SSSR]]-om nakon što oni dobiju [[atomska bomba|atomsku bombu]] nego dok je nisu imali, jer bi u tom slučaju pobjeda Zapada bila brža i s manje žrtava, dok bi u prvom slučaju bilo pogubnije ratovati sa zemljom koja također ima bombu. U to je vrijeme jedino [[SAD]] imao atomsku bombu, no SSSR je vršio iznimno agresivnu politiku prema zemljama Istočne i Jugoistične Europe, šireći time svoju sferu utjecaja. Analiza ovog govora dovela je do stvaranja dvaju grupacija, jedne, koji je predvodio Lawson, svjedok Russellovog govora, koja je tvrdila da je Russell odobravao napad na SSSR i druge, koju je predvodio Griffin, a čija se analiza temeljila na transkriptu govora, koja je tvrdila da je Russell samo objašnjavao korisnost američkog nuklearnog [[arsenal]]a u sprečavanju sovjetskog širenja po Istočnoj Europi.
+U jednom govoru iz [[1948.]],<ref>[http://www.economist.com/books/PrinterFriendly.cfm?Story_ID=699582 Pisma jednog filozofa | S ljubavlju, Bertie | Economist.com]</ref> Russell je naglasio kako bi bilo moralno gore ući u rat sa [[SSSR]]-om nakon što oni dobiju [[atomska bomba|atomsku bombu]] nego dok je nisu imali, jer bi u tom slučaju pobjeda Zapada bila brža i s manje žrtava, dok bi u prvom slučaju bilo pogubnije ratovati sa zemljom koja također ima bombu. U to je vrijeme jedino [[SAD]] imao atomsku bombu, no SSSR je vršio iznimno agresivnu politiku prema zemljama Istočne i Jugoistične Europe, šireći time svoju sferu utjecaja. Analiza ovog govora dovela je do stvaranja dvaju grupacija, jedne, koji je predvodio Lawson, svjedok Russellovog govora, koja je tvrdila da je Russell odobravao napad na SSSR i druge, koju je predvodio Griffin, a čija se analiza temeljila na transkriptu govora, koja je tvrdila da je Russell samo objašnjavao korisnost američkog nuklearnog arsenala u sprečavanju sovjetskog širenja po Istočnoj Europi.
-Russell je [[9. lipnja]] [[1949.]], prilikom proslave [[George VI.|kraljevog]] rođendana, nagrađen Ordenom postignuća,<ref>LondonGazette, issue=38628, startpage=2796. 3. lipnja 1949. Preuzeto 2008</ref> a sljedeće godine mu [[Švedska akademija]] uručuje [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]].<ref name="nobel prize"/><ref name="Gallery"/> Prlikom uručivanja prve, kralj [[George VI.]] je dao svoju podršku, ali je bio blago posramljen zbog činjenice da je tu nagradu dao bivšem zatvoreniku, rekavši mu, prilikom dodjele: ''"U nekoliko ste se prilika ponašali na način koji ne bi bio prihvatljiv."''<ref>Ronald W. Clark, Bertrand Russell and His World, str. 94. (1981.) {{ISBN|0-500-13070-1}}</ref> Russell se na to nasmijao, a kasnije je rekao kako mu je na um odmah pao odgovor: ''"Da, kao ni vaš [[Edvard VIII.|brat]]."''
+Russell je [[9. lipnja]] [[1949.]], prilikom proslave kraljevog rođendana, nagrađen Ordenom postignuća,<ref>LondonGazette, issue=38628, startpage=2796. 3. lipnja 1949. Preuzeto 2008</ref> a sljedeće godine mu [[Švedska akademija]] uručuje [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]].<ref name="nobel prize"/><ref name="Gallery"/> Prlikom uručivanja prve, kralj [[Đuro VI., kralj Ujedinjenog Kraljevstva|Đuro VI.]] je dao svoju podršku, ali je bio blago posramljen zbog činjenice da je tu nagradu dao bivšem zatvoreniku, rekavši mu, prilikom dodjele: ''"U nekoliko ste se prilika ponašali na način koji ne bi bio prihvatljiv."''<ref>Ronald W. Clark, Bertrand Russell and His World, str. 94. (1981.) {{ISBN|0-500-13070-1}}</ref> Russell se na to nasmijao, a kasnije je rekao kako mu je na um odmah pao odgovor: ''"Da, kao ni vaš [[Eduard VIII.|brat]]."''
 Godine [[1952.]], Russell se razveo od Patricije, s kojom je bio jako nesretan. Njegov sin iz tog braka, Conrad, nije vidio svog oca od razvoda pa sve do [[1968.]], kada je sam odlučio posjetiti ga, što je uzrokovalo raskid odnosa s majkom.
-Russell se [[15. prosinca]] [[1952.]], nedugo nakon razvoda, oženio po četvrti put, ovaj put s [[Edith Finch]]. Njih dvoje su se poznavali još od [[1925.]], a Edith je predavala [[engleski jezik]] na sveučilištima u [[Engleska|Engleskoj]] i [[SAD]]-u, dijeleći stan punih 20 godina sa Russellovom dobrom prijateljicom, Lucy Donnelly. Edith je s Bertrandom ostala sve do njegove smrti, a brak je, po svemu sudeći, bio poprilično sretan i blizak. Uskoro je Russellov sin John obolio od mentalne bolesti, što je uzrokovalo mnoge sukobe s Dorom, Russellovom bivšom suprugom i Johnovom majkom. Johnova supruga Susan je također bolovala od nekakve mentalne bolesti, zbog čega su Russell i Edith postali pravni skrbnici njihovih triju kćeri. Kasnije se ispostavilo da dvije od njih imaju [[shizofrenija|shizofreniju]].
+Russell se [[15. prosinca]] [[1952.]], nedugo nakon razvoda, oženio po četvrti put, ovaj put s [[Edith Finch]]. Njih dvoje su se poznavali još od [[1925.]], a Edith je predavala [[engleski jezik]] na sveučilištima u [[Engleska|Engleskoj]] i [[SAD]]-u, dijeleći stan punih 20 godina s Russellovom dobrom prijateljicom, Lucy Donnelly. Edith je s Bertrandom ostala sve do njegove smrti, a brak je, po svemu sudeći, bio poprilično sretan i blizak. Uskoro je Russellov sin John obolio od mentalne bolesti, što je uzrokovalo mnoge sukobe s Dorom, Russellovom bivšom suprugom i Johnovom majkom. Johnova supruga Susan je također bolovala od nekakve mentalne bolesti, zbog čega su Russell i Edith postali pravni skrbnici njihovih triju kćeri. Kasnije se ispostavilo da dvije od njih imaju [[shizofrenija|shizofreniju]].
 ===Politički aktivizam===
 [[Datoteka:Jean-Paul Sartre FP.JPG|thumb|200px|[[Jean-Paul Sartre]], najznačajniji europski [[egzistencijalizam|egzistencijalist]] i važan politički aktivist. Sartre se uz Russella ponajviše zalagao za stvaranje suda za ratne zločine počinjene od strane Amerikanaca u [[Vijetnam]]u]]
-Russell je veći dio [[1950-ih]] i [[1960-ih]] proveo baveći se političkim aktivizmom, ponajviše oko pitanja nuklearnog razoružanja i procesuiranja [[ratni zločin|ratnih zločina]] počinjenih tijekom [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]] (vidi [[Russellov sud|Russell-Sartreov Sud za ratne zločine u Vijetnamskom ratu]]). Godine [[1955.]] izlazi [[Russell-Einsteinov manifest]], dokument koji se strogo zalagao za nuklearno razoružanje, a osim Russella i Einstaina, potpisalo ga je još 11 najprominentnijih nuklearnih fizičara i intelektualaca tog doba.<ref name="Manifesto">{{cite web|title="Russell-Einsteinov manifest"|url=http://www.ppu.org.uk/learn/texts/doc_russelleinstein_manif.html|author=Russell, Bertrand|coauthors=[[Albert Einstein]]|date=1955.|accessdate=2008.}}</ref><ref>{{cite web| publisher=BBC News| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/magazine/6670593.stm| title=The intellectual ties that bind |author=Lisa Jardine| date=18-05-2007|accessdate=31-03-2011}}</ref> Russell je u ovom periodu napisao i velik broj pisama svjetskim vođama. Tijekom [[1960-ih]] bio je i u kontaktu s [[Lionel Rogosin|Lionelom Rogosinom]] dok je ovaj snimao svoj antiratni film ''Dobra vremena, divna vremena'', a postao je i heroj mnogim mladima iz pokreta [[Nova ljevica]]. Tijekom [[1960-ih]] je otvoreno izražavao nezadovoljstvo onim što je on smatrao politikom nuklearnog genocida koju je provodila vlada SAD-a. Godine [[1963.]] uručena mu je [[Jeruzalemska nagrada]], nagrada koja se dodijeljuje piscima koji se bave slobodama individualaca u društvu.<ref name="jerusalem prize">[http://www.jerusalembookfair.com/main.html Jerusalem International Book Fair]</ref> U listopadu [[1965.]], Russell kida svoju člansku iskaznicu [[Laburistička stranka|Laburističke stranke]] jer se pribojao kako će britanska vlada poslati vojnike u [[Vijetnam]] kao pripomoć [[SAD]]-u.<ref name="Gallery">{{Citiranje časopisa |url=http://russell.mcmaster.ca/~bertrand/ |accessdate=31. listopada 2009. |title=Galerija Bertrand Russell |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110928232717/http://russell.mcmaster.ca/~bertrand/ |archivedate=28. rujna 2011. }}</ref>
+Russell je veći dio [[1950-ih]] i [[1960-ih]] proveo baveći se političkim aktivizmom, ponajviše oko pitanja nuklearnog razoružanja i procesuiranja [[ratni zločin|ratnih zločina]] počinjenih tijekom [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]] (vidi [[Russellov sud|Russell-Sartreov Sud za ratne zločine u Vijetnamskom ratu]]). Godine [[1955.]] izlazi [[Russell-Einsteinov manifest]], dokument koji se strogo zalagao za nuklearno razoružanje, a osim Russella i Einstaina, potpisalo ga je još 11 najprominentnijih nuklearnih fizičara i intelektualaca tog doba.<ref name="Manifesto">{{cite web |title="Russell-Einsteinov manifest" |url=http://www.ppu.org.uk/learn/texts/doc_russelleinstein_manif.html |year=1955 |accessdate=2008-01-01 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090801154612/http://www.ppu.org.uk/learn/texts/doc_russelleinstein_manif.html |archivedate=1. kolovoza 2009.}}</ref><ref>{{cite web |publisher=BBC News |url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/magazine/6670593.stm |title=The intellectual ties that bind |author=Lisa Jardine |date=2007-05-18 |accessdate=2011-03-31}}</ref> Russell je u ovom periodu napisao i velik broj pisama svjetskim vođama. Tijekom [[1960-ih]] bio je i u kontaktu s [[Lionel Rogosin|Lionelom Rogosinom]] dok je ovaj snimao svoj antiratni film ''Dobra vremena, divna vremena'', a postao je i heroj mnogim mladima iz pokreta [[Nova ljevica]]. Tijekom [[1960-ih]] je otvoreno izražavao nezadovoljstvo onim što je on smatrao politikom nuklearnog genocida koju je provodila vlada SAD-a. Godine [[1963.]] uručena mu je [[Jeruzalemska nagrada]], nagrada koja se dodjeljuje piscima koji se bave slobodama individualaca u društvu.<ref name="jerusalem prize">{{Citiranje časopisa |url=http://www.jerusalembookfair.com/main.html |title=Jerusalem International Book Fair |archive-url=https://web.archive.org/web/20080122165019/http://www.jerusalembookfair.com/main.html |archive-date=22. siječnja 2008. |access-date=31. listopada 2009.}}</ref> U listopadu [[1965.]], Russell kida svoju člansku iskaznicu [[Laburistička stranka|Laburističke stranke]] jer se pribojao kako će britanska vlada poslati vojnike u [[Vijetnam]] kao pripomoć [[SAD]]-u.<ref name="Gallery">{{Citiranje časopisa |url=http://russell.mcmaster.ca/~bertrand/ |accessdate=2009-10-31 |title=Galerija Bertrand Russell |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110928232717/http://russell.mcmaster.ca/~bertrand/ |archivedate=2011-09-28}}</ref>
 ===Posljednje godine i smrt===
@@ Redak 106: / Redak 110: @@
 Dana [[31. siječnja]] [[1970.]], Russel izdaje izjavu u kojoj osuđuje [[izrael]]sku agersiju na [[Bliski Istok|Bliskom istoku]] i poziva na povlačenje iz teritorija okupiranih [[1967.]] U izjavi je pisalo sljedeće:
-<blockquote>Tragedija Palestinaca je ta što je njihova zemlja "dana" drugoj zemlji od strane druge sile s ciljem osnivanja nove države. Ishod toga bio je taj da je stotine tisuća nedužnih ljudi ostalo bez svojih domova. Svakim novim sukobom, njihov se broj povećavao. Koliko dugo će svijet trpiti ovaj spektakl obijesne okrutnosti? Potpuno je jasno da izbjeglice imaju svako pravo na svoju domovinu iz koje su istjerani, a osporavanje ovog prava je jezgra ovog kontinuiranog sukoba. Nitko nigdje na svijetu ne bi prihvatio da ih se en masse izbaci iz vlastite domovine; kako itko može zahtijevati da Palestinici prihvate kaznu koju nitko drugi ne bi prihvatio? Permanentni i pravedni povratak izbjeglica u njihovu domovinu je ključni sastojak za bilo kakav dogovor na Bliskom istoku. Stalno nam govore kako trebamo suosjećati s Izraelom zbog patnji Židova u Europi pod okriljem nacizma. [...] Ono što Izrael radi danas je neoprositvo, a pozivanje na duhove prošlosti kako bi se opravdali ovi sadašnju je nevjerojatno licemjerje.<ref>{{Cite book | author=Russell, Bertrand; Perkins, Ray | authorlink= | coauthors= | title=Yours faithfully, Bertrand Russell: a lifelong fight for peace, justice, and truth in letters to the editor | date=2002 | publisher=Open Court | location=Chicago  | isbn=0-8126-9450-3 | pages=}}
+<blockquote>Tragedija Palestinaca je ta što je njihova zemlja "dana" drugoj zemlji od strane druge sile s ciljem osnivanja nove države. Ishod toga bio je taj da je stotine tisuća nedužnih ljudi ostalo bez svojih domova. Svakim novim sukobom, njihov se broj povećavao. Koliko dugo će svijet trpiti ovaj spektakl obijesne okrutnosti? Potpuno je jasno da izbjeglice imaju svako pravo na svoju domovinu iz koje su istjerani, a osporavanje ovog prava je jezgra ovog kontinuiranog sukoba. Nitko nigdje na svijetu ne bi prihvatio da ih se en masse izbaci iz vlastite domovine; kako itko može zahtijevati da Palestinici prihvate kaznu koju nitko drugi ne bi prihvatio? Permanentni i pravedni povratak izbjeglica u njihovu domovinu je ključni sastojak za bilo kakav dogovor na Bliskom istoku. Stalno nam govore kako trebamo suosjećati s Izraelom zbog patnji Židova u Europi pod okriljem nacizma. [...] Ono što Izrael radi danas je neoprositvo, a pozivanje na duhove prošlosti kako bi se opravdali ovi sadašnju je nevjerojatno licemjerje.<ref>{{Cite book |title=Yours faithfully, Bertrand Russell: a lifelong fight for peace, justice, and truth in letters to the editor |year=2002 |publisher=Open Court |location=Chicago |isbn=0-8126-9450-3}}
 </ref>
 :<br><small>— Bertrand Russell, 31. siječnja 1970.</small></blockquote>
-Ovo je bio posljednji čin Russellovog političkog djelovanja. Javno je pročitan na Međunarodnoj konferenciji parlamentaraca u [[Kairo|Kairu]] [[3. veljače]] [[1970.]], dan nakon njegove smrti.<ref name="Palestine">[http://www.palestinehistory.com/issues/refugee/reftoday.htm Russellov posljednji politički govor]</ref>
+Ovo je bio posljednji čin Russellovog političkog djelovanja. Javno je pročitan na Međunarodnoj konferenciji parlamentaraca u [[Kairo|Kairu]] [[3. veljače]] [[1970.]], dan nakon njegove smrti.<ref name="Palestine">{{Citiranje časopisa |url=http://www.palestinehistory.com/issues/refugee/reftoday.htm |title=Russellov posljednji politički govor |archive-url=https://web.archive.org/web/20091212143220/http://www.palestinehistory.com/issues/refugee/reftoday.htm |archive-date=12. prosinca 2009. |access-date=15. studenoga 2009.}}</ref>
 Russell je umro od [[influenca|influence]], [[2. veljače]] [[1970.]], u svome domu [[Plas Penrhyn]], u mjestu [[Penrhyndeudraeth]], [[Merionethshire]], [[Wales]]. Kremiran je u mjestu [[Colwyn Bay]] [[5. veljače]] [[1970.]] Kao što je i naglasio u oporuci, na pogrebu mu nije bilo nikakvih vjerskih obilježja. Njegov pepeo je nakon godina dana prosut po velškim planinama.
@@ Redak 118: / Redak 122: @@
 U svojoj 84. godini, Russel je u predgovor novog izdanja svoje autobiografije ubacio kratki odlomak od 5 paragrafa, naslovljen ''Za što sam živio'', u kojem daje kratku sistematizaciju svog života.<ref>[http://www.humanities.mcmaster.ca/~bertrand/misc.html] Preuzeto 23. srpnja, 2009. Prolog autobiografiji napisan u srpnju 1956.</ref>
-{{citat|Tri strasti, jednostavne, ali iznimno snažne, vladale su mojim životom: želja za [[ljubav]]i, potraga za [[znanje]]m i neprobojno žaljenje za patnje čovječanstva. Ove su me strasti, kao velika krila, vodile ovamo i onamo, čudnim putem, preko dubokog oceana boli, dosežući sam rub očaja. <br /> Želio sam ljubav, kao prvo, jer donosi ekstazu — ekstazu toliko moćnu da bih često žrtvovao cijeli svoj život za tih par sati užitka. Tražio sam ju, uostalom, jer oslobađa od samoće - te strašne samoće u kojoj nečija drhteća svijest gleda s ruba svijeta prema hladnom, beživotnom ponoru. Želio sam ju, na koncu, jer sam u savezu ljubavi vidio, u mističnoj minijaturi, viziju raja koju su sveci i pjesnici zamišljali. To sam želio i, iako se možda čini predobro za ljudski život, to sam, napokon, i pronašao. <br /> S jednakom sam strašću potraživao znanje. Želio sam razumjeti srca ljudi. Želio sam znati zašto zvijedze sjaje. I želio sam shvatiti pitagorejsku vještinu prema kojoj broj ima kontrolu iznad tijeka. Dio ovoga, ali ne previše, sam i uspio. <br /> Ljubav i znanje, koliko su mogle, nosile su me prema nebesima. No žaljenje me uvijek vratilo natrag na zemlju. Jeke bolnih uzvika odbijaju se u mom srcu. Gladna djeca, mučenici, bespomoćni starci koje njihova vlastita djeca mrze i cijeli svijet samoće, siromaštva i boli prave svinjariju od onoga što bi ljudski život trebao biti. Ja želim iskorijeniti zlo, ali ne mogu, te i ja sam patim. <br /> Ovo je bio moj život. Smatram da je vrijedan življenja i rado bih ga ponovo proživio kad bi mi se pružila prilika.'''}}
+{{citat |Tri strasti, jednostavne, ali iznimno snažne, vladale su mojim životom: želja za ljubavi, potraga za znanjem i neprobojno žaljenje za patnje čovječanstva. Ove su me strasti, kao velika krila, vodile ovamo i onamo, čudnim putem, preko dubokog oceana boli, dosežući sam rub očaja. <br /> Želio sam ljubav, kao prvo, jer donosi ekstazu — ekstazu toliko moćnu da bih često žrtvovao cijeli svoj život za tih par sati užitka. Tražio sam ju, uostalom, jer oslobađa od samoće - te strašne samoće u kojoj nečija drhteća svijest gleda s ruba svijeta prema hladnom, beživotnom ponoru. Želio sam ju, na koncu, jer sam u savezu ljubavi vidio, u mističnoj minijaturi, viziju raja koju su sveci i pjesnici zamišljali. To sam želio i, iako se možda čini predobro za ljudski život, to sam, napokon, i pronašao. <br /> S jednakom sam strašću potraživao znanje. Želio sam razumjeti srca ljudi. Želio sam znati zašto zvijedze sjaje. I želio sam shvatiti pitagorejsku vještinu prema kojoj broj ima kontrolu iznad tijeka. Dio ovoga, ali ne previše, sam i uspio. <br /> Ljubav i znanje, koliko su mogle, nosile su me prema nebesima. No žaljenje me uvijek vratilo natrag na zemlju. Jeke bolnih uzvika odbijaju se u mom srcu. Gladna djeca, mučenici, bespomoćni starci koje njihova vlastita djeca mrze i cijeli svijet samoće, siromaštva i boli prave svinjariju od onoga što bi ljudski život trebao biti. Ja želim iskorijeniti zlo, ali ne mogu, te i ja sam patim. <br /> Ovo je bio moj život. Smatram da je vrijedan življenja i rado bih ga ponovo proživio kad bi mi se pružila prilika.'''}}
 ===Titule i počasti===
-{{Filozof
-| regija          = Zapadna filozofija
-| era             = [[20. stoljeće|XX. stoljeće]]
-| slika           =
-| opis_slike      =
-| veličina        =
-| ime             = Bertrand Russell
-| rođenje         = [[18. svibnja]] [[1872]].<br>[[Trelleck]], [[Wales]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
-| smrt            = [[2. veljače]] [[1970]].<br>[[Penrhyndeudraeth]], [[Wales]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
-| škola_tradicija = [[Analitička filozofija]]/ [[Slika:Nobel prize medal.svg|20px]] '''[[Nobelova nagrada za književnost]]''' 1950.
-| glavni_interesi = [[etika]], [[epistemologija]], [[logika]], [[matematika]], [[filozofija jezika]], [[filozofija znanosti]], [[religija]]
-| poznate_ideje   = [[analitička filozofija]], [[logički atomizam]], [[teorija opisa]], [[Russellov paradoks]], [[Russellov čajnik]], [[iskustveno znanje i opisno znanje]]
-| utjecaji        = [[Euklid]] {{·}} [[Platon]] {{·}} [[Gottfried Leibniz]] {{·}} [[David Hume]] {{·}} [[Percy Bysshe Shelley]] {{·}} [[G.E. Moore]] {{·}} [[John Stuart Mill]] {{·}} [[Gottlob Frege]] {{·}} [[Ludwig Wittgenstein]] {{·}} [[George Santayana]] {{·}} [[Alfred North Whitehead]] {{·}} [[Thomas Paine]] {{·}} [[Giuseppe Peano]]
-| utjecao_na      = [[Ludwig Wittgenstein]] {{·}} [[A. J. Ayer]] {{·}} [[Rudolf Carnap]] {{·}} [[Kurt Gödel]] {{·}} [[Karl Popper]] {{·}} [[W. V. Quine]] {{·}} [[Noam Chomsky]] {{·}} [[J. L. Austin]] {{·}} [[Saul Kripke]] {{·}} [[Moritz Schlick]] {{·}} [[Alfred Tarski]] {{·}} [[Friedrich Waismann]] {{·}} [[Donald Davidson]] {{·}} [[A. S. Eddington]] {{·}} [[Alan Turing]] {{·}} [[Hannah Arendt]] {{·}} [[Jules Vuillemin]] {{·}} [[John McDowell]] {{·}} [[Satish Kumar]] {{·}} [[Gareth Evans]] {{·}} [[Roderick Chisholm]] {{·}} [[Narhar Ambadas Kurundkar]] {{·}} [[Ernest Gellner]]
-| potpis          =
-}}
 Russell je tijekom života nosio nekoliko titula i počasti:
@@ Redak 149: / Redak 138: @@
 {{glavni|Stavovi o filozofiji Bertranda Russella}}
-Russell se danas uglavnom smatra jednim od utemeljitelja [[analitička filozofija|analitičke filozofije]]. Velik utjecaj na njega je izvršio [[Gottfried Leibniz]], a tijekom života je pisao o svim filozofskim idejama osim o [[estetika|estetici]]. Najplodniji je bio na polju [[metafizika|metafizike]], [[Stavovi o filozofiji Bertranda Russella|filozofiji i logici matematike]], [[filozofija jezika|filozofiji jezika]], [[logika|logici]] i [[epistemologija|epistemologiji]]. Kada je [[Brand Blanshard]] upitao Russella zašto nikada nije pisao o estetici, ovaj mu je odgovorio da je to zbog toga jer o njoj ništa ne zna, dodajući: ''"no, to nije dobar izgovor, jer prijatelji mi govore da me to nije spriječilo u pisanju o drugim temama."''<ref>Blanshard, u [[Paul Arthur Schilpp]], ed., ''Filozofija Branda Blansharda'', Open Court, 1980, str. 88, citirajući pismo koje je dobio od Russella.</ref>
+Russell se danas uglavnom smatra jednim od utemeljitelja [[analitička filozofija|analitičke filozofije]]. Velik utjecaj na njega je izvršio [[Gottfried Leibniz]], a tijekom života je pisao o svim filozofskim idejama osim o [[estetika|estetici]]. Najplodniji je bio na polju [[metafizika|metafizike]], [[Stavovi o filozofiji Bertranda Russella|filozofiji i logici matematike]], [[filozofija jezika|filozofiji jezika]], [[logika|logici]] i [[epistemologija|epistemologiji]]. Kada je [[Brand Blanshard]] upitao Russella zašto nikada nije pisao o estetici, ovaj mu je odgovorio da je to zato što o njoj ništa ne zna, dodajući: ''"no, to nije dobar izgovor, jer prijatelji mi govore da me to nije spriječilo u pisanju o drugim temama."''<ref>Blanshard, u ''Filozofija Branda Blansharda'', Open Court, 1980, ur. Paul Arthur Schilpp, str. 88, citirajući pismo koje je dobio od Russella.</ref>
 ===Stavovi o društvu===
@@ Redak 158: / Redak 147: @@
 Russell je politički aktivan ostao, doslovno, do kraja života, pišući svjetskim vođama i posuđujući svoje ime mnogim političkim manifestima. Neki danas smatraju da je pri kraju života svojim mlađim sljedbenicima dao previše slobode zbog čega su oni koristili njegovo ime u menifestima koje on sam vjerojatno ne bi potpisao. Postoje teze da je sam Russell postao svjestan ove činjenice kada je otpustio svog osobnog tajnika, [[Ralph Schoenman|Ralpha Schoenmana]], koji je u to vrijeme bio gorljivi ljevičar.
-{{citat|Osobe poput mene, koje vjeruju da je slobodan intelekt glavni pokretač ljudskog razvoja, ne mogu a da se fundamentalno ne protive [[Boljševizam|boljševizmu]] u istoj mjeri kao i crkvi u Rimu. Nade koje nadahnjuju [[komunizam]] su, u biti, vrijedne divljenja jednako kao one izrečene tijekom [[govor na gori|govora na gori]], ali se jednako fanatično održavaju te stoga mogu učiniti jednaku količinu zla.<ref>Bertrand Russell, "The Practice and Theory of Bolshevism", 1920, str. 118</ref>}}
+{{citat |Osobe poput mene, koje vjeruju da je slobodan intelekt glavni pokretač ljudskog razvoja, ne mogu a da se fundamentalno ne protive boljševizmu u istoj mjeri kao i crkvi u Rimu. Nade koje nadahnjuju komunizam su, u biti, vrijedne divljenja jednako kao one izrečene tijekom govora na gori, ali se jednako fanatično održavaju te stoga mogu učiniti jednaku količinu zla.<ref>Bertrand Russell, "The Practice and Theory of Bolshevism", 1920, str. 118</ref>}}
 Osvrnuo se i na modernu industrijalizaciju i [[kapitalizam]].
-{{citat|Moderne metode [[proizvodnja|proizvodnje]] su nam dale mogućnost udobnosti i sigurnosti za sve; međutim, mi smo umjesto toga izabrali prezaposlenost za jedne a [[glad]]ovanje za druge. Dakle, nastavili smo biti jednako energetični kao što smo bili prije strojeva; u ovome smo bili glupi, ali nema razloga biti glup zauvijek.<ref>Bertrand Russell, "In Praise of Idleness", 1935, str. 15</ref>}}
+{{citat |Moderne metode proizvodnje su nam dale mogućnost udobnosti i sigurnosti za sve; međutim, mi smo umjesto toga izabrali prezaposlenost za jedne a gladovanje za druge. Dakle, nastavili smo biti jednako energetični kao što smo bili prije strojeva; u ovome smo bili glupi, ali nema razloga biti glup zauvijek.<ref>Bertrand Russell, "In Praise of Idleness", 1935, str. 15</ref>}}
 Iznio je i mišljenje o [[rasizam|rasizmu]] prema kojima nema superiorne ili inferiorne rase.
-{{citat|Povremeno se održava mišljenje da je miješanje rasa biološki nepoželjno. Nema nikakvih dokaza koji potkrijepljuju ovo stajalište. Niti ima ikakvog razloga misliti da su crnci manje inteligentni od bijelaca, ali to će biti teško procijeniti sve dok nemaju jednak društveni domet i jednako dobre društvene uvjete.<ref>Bertrand Russell, "New Hopes for a Changing World"; London: Allen & Unwin, 1951, str. 108</ref>}}
+{{citat |Povremeno se održava mišljenje da je miješanje rasa biološki nepoželjno. Nema nikakvih dokaza koji potkrijepljuju ovo stajalište. Niti ima ikakvog razloga misliti da su crnci manje inteligentni od bijelaca, ali to će biti teško procijeniti sve dok nemaju jednak društveni domet i jednako dobre društvene uvjete.<ref>Bertrand Russell, "New Hopes for a Changing World"; London: Allen & Unwin, 1951, str. 108</ref>}}
 ==Izvori==
+{{izvori|30em}}
 {{wikicitat|Bertrand Russell}}
-{{izvori}}
 ==Vanjske poveznice==
 *[http://openlibrary.org/authors/OL112912A/Bertrand_Russell Djela Bertranda Russella na otvorenoj knjižnici]
@@ Redak 187: / Redak 177: @@
 [[Kategorija:Metafizika]]
 [[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost]]
-[[Kategorija:Borci za ljudska prava]]
-[[Kategorija:Politički aktivisti]]
 [[Kategorija:Engleski književnici]]
-[[Kategorija:Britanski aktivisti]]
+[[Kategorija:Britanski borci za ljudska prava]]
-<!-- interwiki -->