Visoka smreka
| Smreka | |
|---|---|
 Smreka | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Picea |
| Vrsta: | P. abies |
| Dvojno ime | |
| Picea abies L. | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Smreka (lat. Picea abies) je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae.
Rasprostranjenost
Raste u Sjevernoj Europi te planinskim predjelima Srednje i Južne Europe. Uzgaja se i izvan prirodnih staništa, jer raste brzo, daje kvalitetno drvo te za dobivanje božićnih drvaca. U Hrvatskoj je autohtona vrsta.
Opis izgleda
Smreka je do 40 m visoko i 2 m debelo drvo. Deblo joj je vitko i ravno. Grane su jače otklonjene, donje su prema dolje savinute. Grančice su tanke do 50 cm dugačke i vise. Iglice su samo odozdo raščešljane, 2 cm duge, četverouglaste, s prugama puči na sve strane. Muški su cvatovi oko 2 cm, a ženski do 5 cm dugi i prema gore usmjereni. I jedni i drugi su grimizno - crveni. Češeri su do 15 cm dugi. Plodne su ljuske rombične, tj. gore sužene i prikraćene. Sjeme klija s 5 – 10 supki, koje su trouglasta presjeka. Postoji velik broj forma, koje rastu od prirode u šumama ili se uzgajaju u nasadima.
Ekološki zahtjevi
Smreka je vrsta polusjene, koja ne podnosi zasjenu drveća gustih krošanja. Vrh njene krošnje mora biti osvijetljen makar podnevnim zrakama sunca. Postranu zasjenu dobro podnosi. Dobro podnosi mraz. Na sjevernom Velebitu u Štirovači, uspijeva u tipičnom mrazištu. Razlikuju se dva njena ekotipa (fiziološke rase) s obzirom na otpornost prema mrazu: rana ili gorska smreka i kasna ili nizinska smreka. Za pošumljavanje mrazišta treba koristiti kasnu smreku. Smreki pogoduju zimske hladnoće kontinentalne i planinske klime. Izbjegava područja s blagim zimama, odnosno krajeve s oceanskom klimom. Vrlo je otporna na zimske studeni. Voli područja s puno oborina od kojih značajan dio otpada na snijeg. Ne voli nisku relativnu vlagu zraka. Vrlo je osjetljiva na ljetne suše, kada smanjuje prirast. Međutim, jedna je od najprilagodljivijih vrsta i lako se uzgaja i izvan granica prirodnog rasprostiranja. Prema tlu nema velikih zahtjeva. Najbolje uspijeva u svježim i dubokim tlima, dok u suhim i ekstremno vlažnim uspijeva znatno slabije. Razvija tipičan korijenski sustav s ponirućim korijenjem, koje prodire i preko 2 m u dubinu.
U 1 kg sjemena ima oko 180 000 sjemenki. Stabla na osami rađaju sjemenom između 30. do 50 g., a u sastojini između 60. i 70. g. U nižim položajima rađa obilno sjemenom svake 3. do 4. g., a u višim svake 7. do 12. g.
U prvim godinama života raste polagano, a iza 5. do 10. g. brže. U najboljim sastojinama njen visinski prirast iznosi i preko 0.5 m godišnje.
Dosta je osjetljiva na štetnike i bolesti, ako raste sama. Ako je njen udio u sastojini manji od 60 % tada je opasnost znatno manja. Preporučuje se saditi s domaćim listačama, crvenim hrastom te četinjačama. Vrlo je pogodna vrsta za dobivanje biomase.
Božićno drvce
Smreka je najčešće božićno drvce. Osim nje, u puno manjem postotku ukrašavaju se i jela, plava smreka, kavkaska jela i omorika. Pogrešno se u narodu, božićno drvce naziva bor. Nijedna vrsta bora ne koristi se kao božićno drvce, jer ima prerijetku krošnju.