Aachenska katedrala

Aachenska katedrala
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Njemačka
Godina uvrštenja	1978. (2. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iv, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:3
Koordinate	50°46′29″N 6°05′04″E / 50.77472°N 6.08444°E
	Aachenska katedrala class=notpageimage\| Lokacija Aachena u Njemačkoj

Aachenska katedrala, često zvana i Carskom katedralom (njem.: Kaiserdom), je rimokatolička crkva u Aachenu, Njemačka. Ona je najstarija katedrala u sjevernoj Europi, a tijekom srednjeg vijeka bila je poznata kao Kraljevska crkva Svete Djevice Marije od Aachena. Punih 600 godina, od 936. do 1531. god., Dvorska kapela u Aachenu je bila krunidbena crkva 30 njemačkih kraljeva i 12 kraljica. Crkva je danas episkopalno sjedište Aachenske biskupije.

God. 1978., katedrala je bila jedna od prvih 12 spomenika koji su dospjeli na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi, kao prvi njemački spomenik i jedan od prva tri europska spomenika povijesne i kulturne baštine.^[1]

Tlocrt katedrale s istaknutom dvorskom kapelom Karla Velikog.

Dijelovi

Dvorska kapela

Podrobniji članak o temi: Dvorska kapela Karla Velikog u Aachenu

Srce katedrale je karolinška Dvorska kapela, koja je danas malena u usporedbi s ostalim nadogradnjama. Karlo Veliki je započeo izgradnju Dvorske kapele oko 792. god. zajedno s drugim obližnjim građevinama koje su pripadale kraljevskoj palači. Posvetio ju je 805. god. papa Lav III. u čast Djevice Marije. Njena značajna nadogradnja je izvršena u 10. stoljeću, a obnova u 1881. god.^[2]

Kor

Kako bi se osigurao dovoljno veliki prostor za brojne hodočasnike, izgrađen je veliki gotički kor u obliku dvorane s dvodijelnom tzv. „staklenom kapelom“ (Capella vitrea) koja je posvećena na 600tu godišnjicu smrti Karla Velikog. Kupola, nekoliko drugih kapela i zvonik su izgrađeni kasnije.

Riznica

Riznica Aachenske katedrale sadrži remek djela religijske umjetnosti iz kasne antike, karolinškog, otonskog i štaufskog razdoblja, kao što su jedinstveni Lotarov križ, Bista Karla Velikog i Sarkofag Perzefone. Ova riznica se smatra jednom od najvažnijih crkvenih riznica u Europi.

Kripta Karla Velikog

U kripti katedrale sahranjen je Karlo Veliki 814. god., a 1000. god., Oton III. (koji je također sahranjen u katedrali) ju je dao otvoriti, što je zabilježio Oton iz Lomella u Novaleškim kronikama oko 1026. god. Tu spominje kako su se iznenadili pronašavši Karlovo tijelo u sjedećem položaju sa zlatnom krunom na glavi i žezlom u rukavicama kroz koje su probili nokti. Iznad njega se nalazio kanopos od vapnenca i mramora.^[3] Na zidu velike dvorane u gradskoj palači u Aachenu nalazi se naslikan upravo prizor kako Oton s plemićima gleda u mrtvog Cara.

God. 1165., car Fridrik I. Barbarossa je dao da se kripta ponovno otvori i posmrtne ostavke Cara je smjestio u porfirni sarkofag za koji se vjeruje kako je bio jedan od onih u kojima je sahranjen cezar August. Tu su njegove kosti ležale do 1215. god. kada ih je Fridrik II. smjestio u lijes od zlata i srebra.

Oltar Djevice Marije

Oltar Djevice Marije na kraju kora datira od 1220. – 1239. god. On je ukrašen figurama Krista, Gospe, Karla Velikog, pape Lava III. I likovima dvanaest apostola. U njemu se nalaze četiri velike Aachenske relikvije: Gospin ogrtač, Isusova odjeća, odjeća u kojoj je sv. Ivan Krstitelj pogubljen i Kristov pokrov. Od 1349. god. nastao je običaj da se svake sedme godine relikvije izvade iz oltara i izlože tijekom Velikog Aachenskog hodočašća. Ovo hodočašće se posljednji put održalo u lipnju 2007. god.

Relikvija u obliku biste Karla Velikog
Karolinški oktagon dvorske kapele
Svod dvorske kapele
Barbarossin luster (1170.)
Oltar Djevice Marije (1238.)

Izvori

↑ Aachenska katedrala na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) preuzeto 4. travnja 2012.
↑ Jay Jacobs, The Encyclopedia of World Art, 1. Izdanje, London, 1975., str. 9.
↑ Iz Monumenta Germaniae Historica, Scriptores, VII, knjiga III., str. 32.:
»So we went in to Charles. He did not lie, as the dead otherwise do, but sat as if he were living. He was crowned with a golden crown and held in his gloved hands a sceptre; the fingernails had penetrated through the gloves and stuck out. Above him was a canopy of limestone and marble. Entering, we broke through this. Upon our entrance, a strong smell struck us. Kneeling, we gave Emperor Charles our homage, and put in order the damage that had been done. Emperor Charles had not lost any of his members to decay, except only the tip of his nose. Emperor Otto replaced this with gold, took a tooth from Charles’s mouth, walled up the entrance to the chamber, and withdrew again.«

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aachenska katedrala

Vanjske poveznice

Vodič kroz Aachensku katedralu Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2019. (Wayback Machine)
Aachenska katedrala (njemački)
panoramska slika

[1] Aachenska katedrala na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) preuzeto 4. travnja 2012.

[2] Jay Jacobs, The Encyclopedia of World Art, 1. Izdanje, London, 1975., str. 9.

[3] Iz Monumenta Germaniae Historica, Scriptores, VII, knjiga III., str. 32.:
»So we went in to Charles. He did not lie, as the dead otherwise do, but sat as if he were living. He was crowned with a golden crown and held in his gloved hands a sceptre; the fingernails had penetrated through the gloves and stuck out. Above him was a canopy of limestone and marble. Entering, we broke through this. Upon our entrance, a strong smell struck us. Kneeling, we gave Emperor Charles our homage, and put in order the damage that had been done. Emperor Charles had not lost any of his members to decay, except only the tip of his nose. Emperor Otto replaced this with gold, took a tooth from Charles’s mouth, walled up the entrance to the chamber, and withdrew again.«

[1]

[2]

[3]