Lemegeton
Lemegeton ili Manji ključ kralja Salomona (lat. Lemegeton Clavicula Salomonis Regis) je grimorij nastao vjerojatno u 17. stoljeću. Autor je nepoznat, a samo djelo atributirano je židovskom kralju Salomonu, čije ime se veže uz još neka djela iz područja magije i okultnog.
Ovaj grimorij daje popis, opis i karakteristike sedamdeset i dva demona koje je kralj Salomon zarobio u brončanu bačvu zapečačenu svojim pečatom i natjerao ih da mu služe. Popis demona oslanja se na starija djela iz oblasti demonologije, primjerice na popis Johanna Weyera, 16. stoljeće.
Crowley i Mathers preveli su Lemegeton, točnije njegovu prvu knjigu, na engleski, 1904. godine.
Manji ključ kralja Salomona datira se u 17. stoljeće i taj kronološki okvir uzima se kao period u kojem je konočno definiran ustroj i sadržaj same knjige. Nasuprot tome, većina materijala sadržanog u tekstovima može se pronaći u ranijim rukopisima od kojih neki sežu u 14. stoljeće, pa čak i u raniji srednjovjekovni period.[1]
Manji Ključ kralja Salomona podijeljen je u pet knjiga koje zajedno sačinjavaju cjelinu. Ne smije ga se miješati s drugim poznatim magijskim spisom istoga imena. Sadrži imena, službe i redove svih duhova sa kojima je, prema tradiciji, komunicirao kralj Salomon. Osim toga, sadrži pečate i karaktere svakog duha te načine njihova prizivanja na vidljivo prisustvo.[2]
Prva knjiga je Knjiga Zlih duhova, nazvana Goecija u kojoj se opisuje kako je kralj Salomon prizvao i potom zarobio zle duhove u brončanu bačvu zapečačenu magičnim simbolima i natjerao ih da mu služe, čime je stekao veliku slavu.[3] Knjiga sadrži opis i karakteristike sedamdeset i dva demona i daje uputstva kako ih prizvati.
Goecija daje i sedamdeset i dva pečata čija uporaba u magičnim ritualima služi za prizivanje i kontrolu nad svakim od demona. Popis demona u Goeciji prilično je podudaran s onim kojeg je zapisao Johann Weyer 1563. godine u De Praestigiis Daemonum, dodatku njegova djela Pseudomonarchia Daemonum.[1]
Ovdje je priložen popis sedamdeset i dva demona Goecije poredanih po redosljedu koji se razlikuje od sličnog koji je napisao Johann Weyer u svom djelu Pseudomonarchia Daemonum:
|
1. kralj Bael |
25. grof/predsjednik Glasya-Labolas |
49. vojvoda Crocell |
Druga knjiga naziva se Theurgia Goetia i sadrži popis Zračnih Duhova, bilo zlih ili dobrih.[3] U ovoj knjizi daje se popis trideset i jednog vladajućeg Zračnog duha zajedno s načinima kako se zaštiti od njih, imenima njima podređenih duhova, molitvama za njihovo prizivanje i njihovim osobinama.
Sadržaj druge knjige ima podudarnosti sa Steganographijom Johanna von Tritheima iz 16. stoljeća, iako u potonjoj nedostoju magični pečati duhova.[1]
Treća knjiga Ars Paulina (Pavlovo umijeće) dobila je naziv prema Apostolu Pavlu, no autorstvo se pripisuje Salomonu. Prema legendi, Pavao je uznesen na treće nebo gdje je "čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije slobodno govoriti (2 Kor 12,2-4).[4]
Knjiga je bila poznata još u srednjem vijeku, ali je sudeći po tekstu konačnu redakturu dobila u 17. stoljeću. U prvom dijelu bavi se Duhovima (anđelima) koji upravljaju planetarnim satima u danu, njihovim pečatima, karakteristikama i slugama, te odnosima tih Duhova sa sedam planeta poznatih u to vrijeme. Drugi dio bavi se Duhovima kojima je dodijeljen svaki od stupnjeva Zodijaka i svaki od sati u danu, a na osnovu toga ih se zaziva ovisno o astrološkoj situaciji i dobu dana. Također, bavi se odnosom Duhova s četiri osnovna elementa (Vatra, Zemlja, Voda i Zrak), te njihovim imenima i pečatima.[2]
Četvrta knjiga Legemetona nosi ime Ars Almadel. Ova knjiga daje instrukcije kako izraditi voštanu ploču s ucrtanim zaštitnim simbolima. Također, daju se upute kako prizvati anđele i kakvu im je vrstu pitanja dozvoljeno postaviti.[5] Nadalje, sadrži molitve, koje sačinjavaju mješavinu kabalističkih i magijskih riječi, kao i naputke kako koristiti te molitve. Također, knjiga daje popis duhova koji upravljaju s Četiri Visine ili sa 360° zodijaka.
Podrobniji članak o temi: Ars NotoriaArs notoria je srednjovjekovni grimorij čiji se najstariji latinski rukopisi datiraju u 13. stoljeće, a moguće je da su i stariji.[1]
Prema nekim izvorima,[6] peta knjiga Lemegetona zapravo nosi naziv Ars Nova i predstavlja zasebnu knjigu Lemegetona, jer postoje rukopisi i izdanja Lemegetona koja sadržavaju samo prve četiri knjige, dok je Ars Notoria bila pridodana jednoj verziji Lemegetona kao dodatak. Peta knjiga donosi govore i molitve koje je mudri Salomon koristio pri oltaru u hramu. Prema tradiciji, sadržaj knjige otkrio je Salomonu arkanđeo Mihael, a osim toga primio je mnogo kratkih bilješki napisanih Božjim prstom, koje su mu bile objavljene od strane arkanđela Mihaela u udarcima gromova. Na taj način je kralj Salomon stekao veliko znanje.[7]
- ↑ a b c d Goetia - esotericarchives
- ↑ a b Goecija, Manji ključ kralja Salomona, str. 20.
- ↑ a b Crowley, Aleister, str. 20.
- ↑ Biblija, str. 1281.
- ↑ Goetia - esotericarchives
- ↑ http://asiya.org/article.php/GrimoiresandClassics/[neaktivna poveznica]
- ↑ Goecija, Manji ključ kralja Salomona, str. 20.-21.
- Crowley, Aleister i Mathers, Samuel L. MacGregor, Goecija - Manji ključ kralja Salomona, Studio Tahuti, Velika Gorica
- Crowley, Aleister, Knjiga Goecija kralja Solomona, Beograd, 2008. (elektronsko izdanje)
- Biblija, Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-209-132-8
- Mali Ključ kralja Salomona, knjiga prva - sacred-texts.com (engl.)
- Knjiga ceremonijalne magije A. E. Waita - sacred-text.com (engl.)
- Goetia - esotericarchives (engl.)
- Lemegeton 1: Goetia - labirintoermetico.com (engl.)
- Lemegeton 2: Theurgia Goetia - labirintoermetico.com (engl.)
- Lemegeton 3: Ars Paulina - labirintoermetico.com (engl.)
- Lemegeton 4: Ars Almadel - labirintoermetico.com (engl.)
- Lemegeton 5: Ars Nova - labirintoermetico.com (engl.)