Anne Frank

Anne Frank
Anne Frank
	Školska fotografija Anne Frank
Biografske informacije
Rođenje	Annelies Marie Frank; 12. 6. 1929.; Frankfurt am Main, Weimarska Njemačka
Smrt	početak marta 1945. (dob: 15–16); Koncentracioni logor Bergen-Belsen, Donja Saksonija, nacistička Njemačka
Državljanstvo	njemačko do 1941; apatrid od 1941;
Opus
Znamenita djela
	Dnevnik Anne Frank (1947) Priče iz Tajnog Skrovišta (1949)
Inspiracija
	Od Cissy van Marxveldt;
	Na Zlata Filipović;
Potpis

Annelies Marie (Anne) Frank [ʔanəˈliːs maˈʁiː ˈʔanə ˈfʁaŋk] (Frankfurt na Majni, 12. juna 1929. – koncentracioni logor Bergen-Belsen, februar ili mart 1945.), njemačko-nizozemska autorica. Poznata po djelu Dnevnik Anne Frank, koje je poslije njezine smrti objavio njezin otac.

Rođena je u Frankfurtu, mlađa od dvije kćerke Ottoa i Edith Frank. Nakon pobjede Nacističke partije Adolfa Hitlera 1933. godine, Frankovi odlaze potražiti spas u Holandiji. U ovom periodu Anne, koja je od djetinjstva pokazivala interes za književnost, počinje pisati svoj dnevnik. Njemačka ubrzo okupira Holandiju a progoni Jevreja se nastavljaju, prisiljavajući porodicu na skrivanje u zgradi Ottove firme. Nakon dvije godine skrivanja u Achterhuisu ili Tajnom skrovištu, porodica je izdana i odvedena u koncentracioni logor. Sedam mjeseci poslije Anne je umrla od tifusa, samo nekoliko dana nakon svoje sestre Margot. Edith je uspjela pobjeći iz koncentracionog logora, da bi umrla od iscrpljenosti dvadeset dana prije nego je Crvena armija oslobodila logor. Njen otac, jedini preživjeli član ove porodice, vratio se u Amsterdam nakon završetka rata, pronašao Annin dnevnik i objavio ga 1947.

U dnevniku koji je dobila na trinaesti rođendan Anne je opisivala teškoće s kojima se susretao njen narod. Dnevnik ju je učinio najpoznatijom žrtvom holokausta te originalno pokazuje trepnje i situaciju skrivenih židova.

Hapšenje

4. augusta 1944. godine, ispred kuće Prinsengracht 263., sklonište Anne Frank i porodice sa prijateljima, staje auto sa pripadnicima SS i Zelene Policije (holandska policija u saradnji sa nacističkim vlastima). Iz njega izlaze 4 osobe, SS-Oberscharführer Karl Josef Silberbauer i tri pripadnika Zelene Policije u civilu ali pod oružjem. Kao izdanik smatra se radnik njenog oca W.G. van Maaren iako je oslobođen optužnice u nemogućnosti dolaska do dokaza (ne zbog njihovog nedostatka, već što su se nalazili u poslijeratnoj DDR). Policajci hapse svih 8 osoba iz skrovišta te dvoje pomagača: Viktor Kugler i Johannes Kleiman. Miep Gies i Elisabeth Voskuijl toga dana nisu uhapšene iako su bile jedne od pomagača. Jedna od ovih osoba uspijeva spasiti dnevnik poslije pretresa. Kugler i Kleiman su još istog dana odvedeni u zatvor Amstelveensweg iz kojeg jedan mjesec kasnije dolaze u zatvor u Amsterdamu. Kleiman je iz zdravstvenih razloga otpušten 18. septembra 1944., dok Kugler tek 28. marta 1945. uspjeva pobjeći.

Smrt

Uhapšeni Jevreji su prvo odvedeni u prolazni logor za holandske Jevreje Westerbork, odakle bivaju prebačeni zadnjim židovskim transportom prema istoku iz ovog zatvora. Sve osobe prvo dolaze u Auschwitz gdje je jedan od stanara, Hermann van Pels, već istog dana ubijen otrovnim plinom. Auguste van Pels je premještena u logor Bergen-Belsen i odatle dalje u Theresienstadt gdje joj se gubi svaki trag. Peter van Pels (Anina tinejdžerska ljubav) je poginuo pri evakuaciji logora od strane nacista 5. maja 1945., tri dana prije oslobođenja logora od strane Crvene Armije. Fritz Pfeffer je umro 20.decembra 1944. u logoru Neuengamme gdje je sproveden preko logora Buchenwald i Sachsenhausen. Edith Frank umire 6. januara 1945. u ženskom logoru Auschwitz-Birkenau od gladi i slabosti. Margot i Anne Frank su evakuirane u logor Bergen-Belsen gdje malo poslije izbija tifus od kojeg umire prvo Margot a nekoliko dana poslije i Anne. Otto Frank je kao jednini preživio strahote logora te je 1980. umro u Baselu u Švicarskoj. Do kraja života on radi na dnevniku koji biva 1988. poslije njegove smrti objavljen.

Povezano

Izvori

↑ Müller 1999: str. 143, 180–181, 186

Literatura

Anne Frank Tagebuch, Fischer Verlag, 1999. ISBN 3-596-11377-6

[FOOTNOTEMüller1999143,_180–181,_186-1] Müller 1999: str. 143, 180–181, 186

[1]