Čednost

Čednost je izraz koji označava ustručavanje od seksualne aktivnosti u svrhu poštovanja moralnih standarda u nekom društvu. Što se smatra čednošću varira od zajednice do zajednice, ali u zapadnom svijetu i među sljedbenicima abrahamskih religija se pod time obično podrazumijeva dobrovoljna seksualna apstinencija, odnosno uzdržavanje od seksualne aktivnosti s bilo kojom osobom osim vlastitog bračnog partnera. Čednost bi stoga trebala podrazumijevati ustručavanje od predbračnog i vanbračnog seksa.

U Katoličkoj crkvi se čednost smatra jednom od sedam vrlina. U Mormonskoj crkvi pravila poznata kao Zakon čednosti imaju značajnu ulogu u životu vjernika.

Eksterni linkovi

Povezano

etimologija[uredi] Riječi čednost i čednost potiču od latinskog prideva castus („odsječen“, „odvojen“, „čist“). Reči su ušle u engleski jezik sredinom 13. veka. Čednost je značila "čestita", "čista od nezakonitog seksualnog odnosa") ili (od početka 14. veka nadalje) kao imenica, devica,[4][5] dok je čednost značila "(seksualna) čistoća".[5][5][5][5] 6]

Toma Akvinski povezuje castus (čednost) sa latinskim glagolom castigo ("kažnjavati, ukoriti, ispravljati"), pozivajući se na Aristotelovu Nikomahovu etiku: Čednost je dobila ime po činjenici da razum "kažnjava" požudu, koja, poput djeteta, treba obuzdati, kao što Filozof navodi.[7]

U abrahamskim religijama[uredi] Za mnoge Jevreje, kršćane i muslimane, djela seksualne prirode ograničena su na brak. Za neoženjene osobe, čednost je ekvivalentna seksualnoj apstinenciji. Seksualni činovi izvan ili izvan braka, kao što su preljuba, blud i prostitucija, smatraju se nemoralnim zbog požude. kršćanstvo[uredi]

"O izvrsnosti vrline čednosti" (Hose de Jesús María, 1601). "Zavjet čednosti" preusmjerava ovdje. Za zavjet čednosti kao dio javnih zavjeta, pogledajte Religijski zavjeti. Tradicije[uredi] U mnogim kršćanskim tradicijama, čednost je sinonim za čistoću. Čednost znači „uspješnu integraciju seksualnosti unutar osobe, a time i unutrašnje jedinstvo čovjeka u njegovom tjelesnom i duhovnom biću“,[8] što bi prema bračnom statusu moglo značiti ili da nema seksualne veze ili da nema spolnih odnosa izvana. brak. To također znači vjernost mužu ili ženi za vrijeme braka. U zapadnom kršćanskom moralu, čednost se stavlja nasuprot smrtnom grijehu požude i klasificira se kao jedna od sedam vrlina. Umjerenost seksualnih želja je potrebna da bi bila krepost. Razlog, volja i želja mogu harmonično raditi zajedno kako bi učinili ono što je dobro.

Kao amblem unutrašnje čednosti, neki hrišćani odlučuju da nose prsten čistoće ili pojas kao što je vrpca svetog Tome; prsten čistote se obično nosi prije svete ženidbe za one koji su pozvani na bračni život ili doživotno u slučajevima kada je neko pozvan na poziv samačkog života.[9][10]

bračna čednost[uredi] U braku se supružnici obavezuju na doživotnu vezu koja isključuje seksualnu bliskost sa drugim osobama. Treći oblik čednosti, koji se često naziva "vidualna čednost", očekuje se od žene u periodu nakon što joj muž umre. Na primjer, anglikanski biskup Jeremy Taylor definirao je 5 pravila u Svetom životu (1650.), uključujući uzdržavanje od braka "sve dok je trudna od svog bivšeg muža" i "unutar godine žalosti".[11]

celibat[uredi] U Rimokatoličkoj crkvi celibat je zavjetovan ili obećan kao jedan od evanđeoskih savjeta od strane osoba posvećenog života. Nadalje, 306. godine Elvirin sinod zabranio je sveštenstvu da stupa u brak. Ovo se nejednako provodilo sve do Drugog lateranskog sabora 1139. godine i našlo svoj put u kanonskom pravu. Neoženjeni đakoni obećavaju celibat bilo svom lokalnom biskupu kada budu zaređeni.

Istočnokatoličkim sveštenicima je dozvoljeno da se venčaju, pod uslovom da to učine pre zaređenja i van monaškog života.

Zavjeti čednosti[uredi] Zavjeti čednosti mogu se polagati ili kao dio organiziranog vjerskog života (kao što su rimokatolički beguini i beghardi u prošlosti) ili na individualnoj osnovi: kao dobrovoljni čin odanosti, ili kao dio asketskog načina života (često posvećenog kontemplacija), ili oboje. Neke protestantske vjerske zajednice, kao što je Bruderhof, polažu zavjete čednosti kao dio procesa članstva u crkvi.[13]

Nastava po denominaciji[uredi] katolicizam[uredi] Čednost je centralni i ključni koncept u rimokatoličkoj praksi. Važnost čednosti u tradicionalnom rimokatoličkom učenju proizlazi iz činjenice da se smatra suštinskom za održavanje i kultivaciju jedinstva tijela i duha, a time i integriteta ljudskog bića.[14]: 2332 Takođe se smatra fundamentalnom za praksu. katoličkog života jer uključuje šegrtovanje u samosavladavanju.[15]: 2339 Postizanjem ovladavanja svojim strastima, razum, volja i želja mogu harmonično raditi zajedno kako bi činili ono što je dobro.

luteranizam[uredi] Teologija tijela luteranskih crkava naglašava ulogu Duha Svetoga, koji je posvetio tijela kršćana da budu Božji hram.[16]

Mnogi luteranski monasi i luteranske redovnice praktikuju celibat, iako u drugim luteranskim vjerskim redovima to nije obavezno.

Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana[uredi] U Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana čednost je vrlo važna, citirajući:

"Fizička intimnost između muža i žene je prekrasan i sveti dio Božjeg plana za Njegovu djecu. Ona je izraz ljubavi unutar braka i omogućava mužu i ženi da učestvuju u stvaranju života. Bog je naredio da se ta sveta moć izrazi samo između muškarca i žene koji su u zakonskom braku.Zakon čednosti važi i za muškarce i za žene.Uključuje strogo uzdržavanje od seksualnih odnosa prije braka i potpunu vjernost i odanost supružniku nakon braka.

„Zakon čednosti zahtijeva da seksualni odnosi budu rezervisani za brak između muškarca i žene.

"Pored zadržavanja seksualne intimnosti za brak, mi se pokoravamo zakonu čednosti tako što kontrolišemo svoje misli, riječi i postupke. Isus Krist je učio:" Čuli ste da su oni iz starih vremena rekli: Ne čini preljubu: a ja vam kažem: svaki koji gleda na ženu da bi je poželio, već je učinio preljubu s njom u svom srcu" (Matej 5:27-28)."[17] LDS učenje također uključuje da je seksualno izražavanje u braku važna dimenzija supružničkog povezivanja, osim, ali ne i izbjegavanje njegovog plodnog rezultata.

islam[uredi] Kur'an[uredi] Najpoznatiji lični primjer čednosti u Kuranu je Djevica Marija (Mariam):

„I [pomeni] onu koja je čuvala njenu čednost, pa smo u nju upali "I [pomeni] onu koja je čuvala njenu čednost, pa smo Dunuli u njenu [odjeću] preko Našeg meleka [Gabriela], i učinili smo nju i njenog sina znakom za svjetove." (21:91)

"I uzela je, povučeno od njih, paravan. Zatim smo joj poslali Našeg anđela, i on joj se predstavio kao sposoban čovjek. Ona je rekla: "Zaista, tražim utočište u Milostivom od tebe, [zato me ostavi], ako se trebaš bojati Allaha." Rekao je: "Ja sam samo poslanik tvog Gospodara da ti dam [vijesti o] čistom dječaku." Ona je rekla: "Kako mogu imati dječaka dok niko me nije dotakao i nisam bio nečed?“ (19:17-20)

Vanbračni seks je zabranjen. Kur'an kaže:

"I ne prilazite nezakonitom seksualnom odnosu. Zaista, to je uvijek nemoral i zao je kao način." (17:32)

"A oni koji kod Allaha ne prizovu drugo božanstvo ili ne ubiju dušu koju je Allah zabranio [da se ubije], osim po pravu, i ne čine nedozvoljene seksualne odnose. A ko to učini, kaznit će se za njega. je kazna na Kijametskom danu, i on će u njoj boraviti ponižen -osim onih koji se pokaju, vjeruju i čine dobra djela. Za njih će Allah njihova zla djela zamijeniti dobrim. A Allah prašta i samilostan je." (25:68-70)

U listi hvalevrijednih djela Kur'an kaže:

„Zaista, muslimani i muslimanke, vjernice i vjernice, pokorni muškarci i pokorne žene, istinoljubivi muškarci i istinoljubive žene, strpljivi muškarci i strpljive žene, ponizni muškarci i ponizne žene, dobročinitelji i dobrotvori žene, postače i postačice, muškarce koji čuvaju svoja stidna mjesta i žene koje to čine, i muškarce koji se često sjećaju Allaha i žene koje to čine – za njih je Allah pripremio oprost i veliku nagradu." (33:35)

Budući da se seksualna želja obično postiže prije nego što je muškarac finansijski sposoban za brak, ljubav prema Bogu i njegova pažnja trebali bi biti dovoljan motiv za čednost:

"Ali neka se oni koji ne nađu [sredstva za] brak uzdržavaju [od seksualnih odnosa] dok ih Allah ne obogati Svojom blagodati. A oni koji traže ugovor [za konačnu emancipaciju] od kojih posjeduju vaše desne ruke - onda sklope ugovor s njima ako znaš da u njima ima dobrote i daj im od Allahovog bogatstva koje ti je dao. I ne prisiljavaj svoje robinje na prostituciju, ako žele čistoću, da traže [na taj način] privremene interese ovosvjetskog života. . A ako bi ih neko prisilio, onda je Allah [za njih], nakon njihove prinude, praštajući i samilostan." (24:33)

šerijat (zakon)[uredi] Čednost je obavezna u islamu. Seks izvan legitimiteta je zabranjen, i za muškarce i za žene, bilo da su u braku ili neudate. Naredbe i zabrane u islamu jednako se odnose na muškarce i žene. Zakonska kazna za preljubu jednaka je za muškarce i žene. [potreban citat] Društveno licemjerje u mnogim društvima je tokom istorije dovelo do dvostrukih standarda kada se razmatra grijeh koji su počinili muškarci u odnosu na grijeh koji su počinile žene. Društvo je imalo tendenciju da bude popustljivije i popustljivije prema muškarcima koji opraštaju muškarcima grijehe koji se ne mogu oprostiti kada ih žene čine.

Prorokov recept za mlade je bio:

Oni od vas koji posjeduju sredstva trebali bi se vjenčati jer ovo treba da zadrže svoje oči neželjne i svoju čednost. Oni koji to ne čine, mogu da praktikuju post jer to smanjuje želju. " (Ibn Massoud)

Čednost je stav i način života. U islamu je to i lična i društvena vrijednost. Muslimansko društvo ne bi trebalo tolerisati odnose koji povlače ili doprinose seksualnoj dozvoli. Društveni obrasci i prakse sračunate na rasplamsavanje seksualne želje islam su mršteći, poput poticanja na nemoral, uključujući permisivne ideologije, uzbudljiva umjetnička djela i neuspjeh da se mladima usade zdrava moralna načela. U srcu takvog pogleda na ljudsku seksualnost leži uvjerenje da se pojam lične slobode nikada ne smije pogrešno tumačiti kao sloboda kršenja Božjih zakona prekoračenjem granica koje je, u svojoj beskrajnoj mudrosti, postavio odnosima polova. .[potreban citat]

Baháʼí vjera[uredi] Čednost je visoko cijenjena u Baháʼí vjeri. Slično drugim abrahamskim religijama, Baháʼí učenja pozivaju na ograničavanje seksualne aktivnosti na onu između žene i muža u Baháʼí braku i obeshrabruju članove da koriste pornografiju ili se bave seksualno eksplicitnim rekreativnim aktivnostima. Koncept čednosti se proširuje tako da uključuje izbjegavanje alkohola i droga koje mijenjaju um, vulgarnosti i kitnjastu ili neskromnu odjeću.[18] U istočnim religijama[uredi] hinduizam[uredi] Hinduistički pogled na predbračni seks je ukorijenjen u njegovom konceptu ašrame (faze) ili faza života. Prva od ovih faza, poznata kao Brahmacharya, grubo se prevodi kao čednost. Celibat i čednost se smatraju odgovarajućim ponašanjem i za učenike i za studente tokom ove faze, koja prethodi fazi oženjenog domaćina (Grihastha). Sanyasiji i hinduistički monasi ili sadhui su takođe u celibatu kao deo svoje asketske discipline.

sikizam[uredi] U sikhizmu je predbračni ili vanbračni seks strogo zabranjen. Međutim, ohrabruje se da se vjenča i živi kao porodična jedinica kako bi se osigurala i njegovala djeca za trajnu dobrobit stvaranja (za razliku od sannyase ili života kao monaha, što je bila i ostala uobičajena duhovna praksa u Indiji). Sikh se ohrabruje da ne živi kao pustinjak, prosjak, monah, časna sestra, u celibatu ili na bilo koji sličan način.

džainizam[uredi] Džainistički etički kodeks sadrži zavjet brahmacarye (što znači "čisto ponašanje"), koji propisuje očekivanja džaina u vezi sa seksualnim aktivnostima. Brahmacarya je jedan od pet glavnih i manjih zavjeta džainizma, koji propisuje nešto drugačija očekivanja za askete i laike.

Potpuni celibat se očekuje samo od džainističkih asketa (koji se takođe nazivaju monasima i časnim sestrama). Za laike se očekuje čednost—s tim što su vanbračni seks i preljuba zabranjeni.

budizam[uredi] Glavni članak: Budizam i seksualnost Učenja budizma uključuju plemeniti osmostruki put, koji se sastoji od podjele koja se zove ispravno djelovanje. Prema etičkom kodeksu Pet pravila, sljedbenici laici Upāsaka i Upāsika treba da se uzdržavaju od seksualnog nedoličnog ponašanja, dok monasi Bhikkhu i Bhikkhuni trebaju prakticirati strogu čednost.

taoizam[uredi] Pet pravila taoističke religije uključuju zabranu seksualnog zlostavljanja, što se tumači kao zabrana vanbračnog seksa za laike i brak ili seksualni odnos za monahe i časne sestre.