Aleksandar I Karađorđević
Postoji također i Aleksandar Karađorđević, knez Srbije 1842.-1858.
| Aleksandar I. Karađorđević Александар I Карађорђевић | |
|---|---|
| |
 Kralj Jugoslavije
| |
| Vladavina | 6. siječnja 1929. - 9. listopada 1934. |
| Prethodnik | on sam (kao kralj SHS) |
| Nasljednik | Petar II. Karađorđević (de iure) Pavle Karađorđević (regent) |
| Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca
| |
| Vladavina | 16. kolovoza 1921. - 6. siječnja 1929. |
| Prethodnik | Petar I. Karađorđević |
| Nasljednik | on sam (kao kralj Jugoslavije) |
| Supruga | Marija Karađorđević |
| Djeca | Petar II. Karađorđević Tomislav Karađorđević Andrej Karađorđević |
| Dinastija | Karađorđevići |
| Vladarska himna | Bože pravde |
| Otac | Petar I. Karađorđević |
| Majka | Ljubica Petrović-Njegoš |
| Rođenje | 16. prosinca 1888. Cetinje, Crna Gora(tada .svg){kind=small} Knjaževina Crna Gora)
|
| Smrt | 9. listopada 1934. Marseille, Francuska
|
| Pokop | Memorijalna crkva sv. Đorđa Oplenac, Srbija
|
| Vjera | pravoslavlje |
Aleksandar I. Karađorđević, kralj Jugoslavije, poznat u Srbiji i Jugoslaviji i kao „Ujedinitelj” i „Viteški kralj” nakon atentata (ćir.: Краљ Александар I Карађорђевић, Cetinje, 4/16. prosinca 1888. – Marseille, 9. listopada 1934.) iz kraljevske obitelji Karađorđevića je prvi kralj Kraljevine Jugoslavije (1929.-1934.), a prije toga i kralj Kraljevine SHS (1921.-1929.).
Aleksandar je rođen 16. decembra 1888. u tadašnjem crnogorskom glavnom gradu, Cetinju. Njegov otac bio je Petar I. Karađorđević, a majka, bivša crnogorska princeza Ljubica Petrović-Njegoš (od milošte zvana Zorka), kćer crnogorskog kralja Nikole I. Aleksandar se 8. juna 1922. oženio Marijom od Rumunjske. Imali su tri sina: Petar II., Tomislav i Andrej.
Djetinjstvo je proveo u Crnoj Gori, a obrazovan je u Ženevi. Aleksandar je 1910. gotovo umro od trbušnog tifusa, od koga je kasnije imao trajne posledice sa stomakom. Svoje obrazovanje počeo je u vojnoj akademiji u Petrogradu, ali je školovanje zbog zdravstvenih problema nastavio u Beogradu. Aleksandar nije bio prvi na redu za presto, nego je to bio njegov stariji brat, princ Đorđe, koji je smatran nesposobnim od strane većine srpskih političkih stranaka, zbog dva veća skandala (od kojih je prvi bio 1909. kada je šutnuo svoga slugu u smrt). Zbog toga je Đorđe bio prisiljen na odricanje od prestola.
U Prvom balkanskom ratu 1912., prijestolonasljednik Aleksandar je kao zapovjednik prve armije vodio vojsku u pobjedu u bici kod Kumanova i u bici kod Bitole, a 1913., u Drugom balkanskom ratu pobijedio je i u bici kod Bregalnice. Nakon Drugog balkanskog rata Aleksandar se opredijelio u kompleksnoj raspravi o tome kako bi Makedonija trebala biti uređena. U tome Aleksandar je imenovao Kap. Dragutina Dimitrijvića ili "Apisa", te u čast tomu, Aleksandrov otac, kralj Petar I., složio se predati svoje kraljevske dužnosti svome sinu. Aleksandar 24. lipnja 1914. postaje Regent Kraljevine Srbije.
Na početku Prvog svjetskog rata, princ Aleksandar bio je vrhovni zapovjednik srpske vojske, a na položaju maršala imao je izvrsne vojne zapovjednike kao: Živojin Mišić, Stepa Stepanović i Petar Bojović. Srpska vojska istakla se u Cerskoj i Kolubarskoj bici 1914., i to pobjedama nad Austro-Ugarskom vojskom.
No, već 1915., srpska vojska se sa već ostarjelim kraljem Petrom i princem Aleksandrom, te oslabljena ratnim gubicima, masovnom epidemijom tifusa i glađu premjestila na Krf, gdje se reorganizirala. Nakon što je vojska regrupirana i poboljšana, ostvarila je uvjerljivu pobjedu na Makedonskoj fronti kod Kajmakčalana. Srpska vojska imala je veliku ulogu u posljednjem Savezničkom probijanju fronta u jesen 1918.
Dana 1. prosinca 1918., Aleksandar, kao Regent, prima Narodno vijeće Države SHS. Narodno vijeće poslalo je delegaciju s Naputkom, ali se delegacija prilikom puta za Beograd predomislila i regentu prezentirala izmijenjenu Adresu, koja je potvrđivala beuzvjetno i promptno ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. Nakon što mu je pročitana Adresa, regent Aleksandar je Proklamacijom potvrdio valjanost i prihvatio Adresu te se taj događaj smatra početkom Kraljevstva SHS. Adresa i Proklamacija, bez Naputka, zajednički se nazivaju Prvodecembarski akt, kojim je potvrđeno sjedinjenje dvaju država.
Aleksandar je 1921., nakon očeve smrti, naslijedio prijestolje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Dana 6. siječnja 1929., kao odgovor na političku krizu izazvanu ubojstvom Stjepana Radića, kralj Aleksandar poništio je Vidovdanski ustav, prekinuo rad parlamenta i uveo osobnu diktaturu (tzv. Šestojanuarska diktatura). Dana 3. listopada. također je promijenio ime države u Kraljevina Jugoslavija i promijenio unutarnje uređenje sa 33 oblasti u 9 banovina i grad Beograd.
Premda je kralj Aleksandar nastojao diktaturom smiriti uzavrelu situaciju u zemlji, u tome nije uspio. Njegove su mjere izazvale suprotne učinke od priželjkivanih. Zabranom političkog djelovanja protiv sebe je okrenuo gotovo sve političke stranke koje su djelovale u Kraljevini Jugoslaviji. Ne samo što je povećao broj političkih protivnika u zemlji, nego ni sile Antante nisu blagonaklono gledale na uvođenje diktature. Takva ga je situacija primorala na uvođenje novih političkih promjena, prije svega na proglašenje ustava. Kako skupština nije postojala, kralj Aleksandar je 3. rujna 1931. sam proglasio novi ustav, koji se zato naziva oktroiranim ili nametnutim ustavom.
Novim je ustavom Jugoslavija postala ustavna, ali ne i parlamentarna monarhija. Kralj je i dalje mogao potpuno nadzirati rad skupštine, a vlada je bila odgovorna isključivo njemu. Raspisani su izbori, ali su na njima mogle sudjelovati samo stranke koje su svojim programom pokrivale cijelu Kraljevinu Jugoslaviju. Štoviše, glasovanje je bilo javno.
Najveća se promjena zbila u ideologiji. Do tada se smatralo da su Srbi, Hrvati i Slovenci narod s tri imena (onodobni humoristi, ali i ozbiljni kritičari režima predvođeni Miroslavom Krležom, dodali su i dva pisma, tri jezika, tri vjere itd.), a tada je zavladala unitaristička ideologija integralnog jugoslavenstva. Smatralo se da postoji samo jedan, jugoslavenski narod.
Progoni u zemlji su i pored obnove ustava nastavljeni. Kralj Aleksandar je očekivao da će oktroiranim ustavom barem donekle smiriti političke protivnike. Suprotno njegovim očekivanjima, ustav je uzrokovao val nezadovoljstava. U Hrvatskoj je brutalnost diktature bila sveprisutna. Znanstvenik i pravaš Milan Šufflay ubijen je usred Zagreba početkom 1931. godine. Apel protiv politike beogradske vlade koji je uslijedio kao reakcija na ubojstvo, potpisali su i Albert Einstein i Heinrich Mann.[1]
Pošto su tri člana njegove obitelju umrli na utorak, Aleksandar je odbijao sve političke zadaće na taj dan. No, u utorak 3. listopada 1934., nije imao izbora, stigao je u Marseille na državnički posjet Trećoj Republici kako bi ojačao savez između dvaju država u Malu Antantu. Dok se vozio u automobilu sa francuskim ministrom vanjskih poslova Louisom Barthouom, atentator Vlado Černozemski iskočio je iz mase upucao kralja, ministra i vozača.
To je bio jedan od prvih atentata snimljen na filmu. Pucnjava se dogodila točno ispred objektiva snimatelja, koji je u to vrijeme bio samo 1 stopu udaljen. Snimatelj nije snimio samo atentat, nego i kraću radnju nakon njega. Tijelo vozača (koji je bio na mjestu mrtav) zakočilo je automobil što je snimatelju omogućilo snimanje iz nevjerojatne blizine. Stajao je svega nekoliko centimetara od mrtvoga kralja i snimao događaje nekoliko minuta nakon atentata.
Atentator Vlado Černozemski — vozač vođe VMRO-a Ivana Mihailova i iskusni strijelac — život je završio ubodom mača francuskog policajca, a kasnije ga je dotukla masa. Za vrijeme dok je maknut sa scene, već je bio mrtav.
Snimak Aleksandrova atentata je jedan od najvažnijih povijesnih snimaka u cijeloj povijesti filma, zajedno sa filmovima krunidbe Nikole II., pokopa kraljice Viktorije i nadvojvode Franje Ferdinanda i atentata na Johna F. Kennedya.
Aleksandar je pokopan u Memorijalnoj crkvi sv. Đorđa koju je dao sagraditi njegov otac. Pošto je u to doba njegov najstariji sin Petar II. još bio maloljetan, prijestolje je preuzeo njegov rođak Pavle Karađorđević.
- Službeno predstavljanje prijestolonasljednika Aleksandra
- Каrađorđevići nа starim fotografijama Arhivirano 2007-11-11 na Wayback Machine-u
- Genealogija Kralja Aleksandra I. Arhivirano 2009-06-15 na Wayback Machine-u
- Obiteljsko stablo Karađorđevića Arhivirano 2007-03-05 na Wayback Machine-u
| Prethodnik: Petar I. Karađorđević |
Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca 1921.–1929. |
Nasljednik: Proglašen kraljem Jugoslavije |
| Prethodnik: nova titula |
Kralj Jugoslavije 1929.–1934. |
Nasljednik: Petar II Karađorđević |
