Frédéric Mistral
 Frédéric Mistral | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 8. 9. 1830. Maillane, Francuska |
| Smrt | 25. 3. 1914. (dob: 83) Maillane, Francuska |
| Nacionalnost | Francuz |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pisac, filolog, leksikograf |
| Opus | |
| Književni pravac | modernizam |
| Književne vrste | filologija, poezija |
| Jezik | oksitanski jezik |
| Znamenita djela | |
Frédéric Mistral (oksitanski: Frederi Mistral (Mistrau); Maillane, 8. rujna 1830. - Maillane, 25. ožujka 1914.) je francuski pjesnik, filolog i leksikograf, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1904. godine, zajedno sa španjolskim dramatičarem Joséom Echegarayjem. Za nagradu je bio nominiran svake godine od 1901. pa do 1904., kada mu je konačno i uručena. Mistral se proslavio kao pionir književnosti na oksitanskom jeziku, a bavio se i filologijom i leksikografijom tog jezika. Mistral je poznat i kao osnivač pokreta Félibrige, čiji je cilj bio promocija oksitanske kulture, a bio je i član Académie de Marseille.
Mistralov književni uspjeh djelomično je i zasluga Alphonsa de Lamartinea, koji ga je nahvalio u časopisu Cours familier de littérature. Njegova pastoralna poema Mirèio (1859.), koju je napisao na oksitanskom, donijela mu je nagradu pjesnika Francuske Akademije, a ujedno je i potaknula Lamartineovu pohvalu. Napisao je i uredio Francusko-oksitanski riječnik (1878.-86.), a izdao je mnoge zbirke pjesama, uključujući i Zlatne otoke ( Lis isclo d'or, 1876.) i dramatičnu poemu Kraljica Ivana ( La Reino Jano, 1890.).
Mistral je umro 25. ožujka 1914. u Maillaneu, gdje je i rođen. Njegov utjecaj je toliki da, danas, nekoliko škola nosi njegovo ime, a čileanska pjesnikinja i nobelovka Lucila de María del Perpetuo Socorro Godoy Alcayaga uzela je, za svoj pseudonim, ime Gabriela Mistral.
