Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Karl Bartos

Izvor: Wikipedija
Karl Bartos
Lični podaci
Puno imeKarlheinz Bartos[1]
Datum rođenja31. 5. 1952. (1952-05-31) (dob: 72)
Mjesto rođenjaZapadna Njemačka Marktschellenberg, Nemačka
Zanimanjemuzičar, profesor[2]
Muzički rad
Period aktivnosti1965—danas
Žanrovielektronska muzika, krautrock, synth-pop, tehno, jazz
Instrumentisintesajzer, udaraljke
Ostalo
Povezani izvođačiKraftwerk, Elektric Music
Službene straniceKarlBartos.com

Karl Bartos (31. maj 1952.)[3] je nemački muzičar i kompozitor poznat po svojim doprinosima elektronskom bendu Kraftwerk .

Karijera

[uredi | uredi kod]

Karlheinz Bartos je rođen 31. maja 1952. godine u Marktschellenbergu u Nemačkoj, nazvan po njegovim djedovima Karlu i Heinzu. Bio je bubnjar u koledž bendu pod nazivom The Jokers (kasnije The Jolly Jokers 1975.) kao Carlos Bartos, oko 1965. do 1975. [4] Između 1975. i 1991. bio je, zajedno sa Wolfgangom Flürom, član elektronske grupe Kraftwerk.[5] Ova postava grupe ostaje najstabilnija i najproduktivnija do sada sastavljena. Prvobitno je regrutovan da svira na Kraftwerkovoj američkoj turneji "Autobahn" gde je promenio ime u "Karl", pošto su imena članova benda bila prikazana na bini u neonskom svetlu; Frontmen Kraftwerka Ralf Hütter smatrao je "Karlheinz" predugačkim i stoga preskupim. Pored sviranja udaraljki, Bartos je bio zaslužan za pisanje pesama na albumima Man-Machine, Computer World i Electric Café.

Bartos je napustio Kraftwerk u avgustu 1990.[6] navodno frustriran sporim napretkom benda u njihovim aktivnostima zbog perfekcionističkog stava osnivača Ralfa Hüttera i Floriana Schneidera . Ovu činjenicu nagovestio je Karl Bartos u intervjuu pod nazivom "Bio sam robot", koji je deo dokumentarnog filma "Kraftwerk i elektronska revolucija". [7]

1992. Bartos je osnovao Elektric Music. Ovaj novi projekat izdao je album Esperanto u stilu Kraftwerka 1993., a zatim i Electric Music 1998. godine. Između dva albuma, Bartos je sarađivao sa Bernardom Sumnerom i Johnnyjem Marrom na Electronic albumu Raise the Pressure iz 1996. godine, i koautor je materijala sa Andyjem McCluskeyjem iz OMD-a, koji se pojavio i na Esperantu i na OMD-ovom Universal albumu. Godine 1998. producirao je i album švedskog synth-pop benda Mobile Homes, u velikoj meri u stilu njegovog rada sa Electronic: gitarski pop sa vrlo malo sintetičkih prizvuka. Primljen je kao veliko razočarenje za fanove synth-popa, ali je prodat više nego bilo koji njihov prethodni album i korišćen je u reklami za avio kompaniju.

Godine 1992. Elektric Music je zamoljen da remiksira pjesmu Afrike Bambaataa "Planet Rock" za album remiksa.[8] Planet Rock je bio predmet sudskog procesa između Kraftwerka i direktora Tommy Boy Recordsa Toma Silvermana, jer koristi značajne dijelove iz Kraftwerkovog " Trans-Europe Express" i "Numbers".

Godine 2003., koristeći svoje ime, izdao je synth-pop album Communication, koji sadrži pesme kao što su "I'm the Message", "Camera" i "Ultraviolet".

Godine 2007. njegova muzika je dala soundtrack za dokumentarni film Moebius Redux – Život u slikama, o grafičaru Jeanu Giraudu. [9]

Karl Bartos uživo 2005. godine

Karl Bartos je najavio [10] početkom 2008. da je otvorio prvo izdanje audio-vizuelne izložbe Crosstalk za javno gledanje u delu bele kocke na službenoj web stranici Karla Bartosa. Program sadrži 21 film, remikse, cover verzije i remikse iz Švedske, Belgije, Holandije, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Japana.

U martu 2011. Karl Bartos je objavio Mini-Composer, aplikaciju za iPhone . To je jednostavan sekvencer od 16 koraka sa 4 osnovna talasa sintisajzera. Dizajnirao ju je japanski umetnik Masayuki Akamatsu, a izvršni producent je Jean-Marc Lederman .

15. marta 2013. objavio je svoj sledeći studijski album, Off the Record, kojem je prethodio "Atomium" prvi singl s njega. Verzija od 7", objavljena širom sveta 1. februara 2013., bila je ograničena na 1.000 primjeraka.

U septembru 2020. službeni bilten e-pošte Karla Bartosa objavio je da Karl trenutno radi na novom projektu i namerava ovaj rad predstaviti uživo kada se pandemija COVID-19 uspori.

Kraftwerk je 12. maja 2021. proglašen za jednog od upisanih u Kuću slavnih rokenrola, a Bartos je bio jedan od primljenih zajedno sa Schneiderom, Hütterom i Flürom. [11]

Diskografija

[uredi | uredi kod]

Sa Kraftwerkom

Sa Elektric Musicom (sada Electric Music)

Sa Electronicom

Solo rad

Singlovi:

  • 2000: "15 Minutes of Fame"
  • 2003: "I'm The Message"
  • 2004: "Camera Obscura"
  • 2013: "Atomium"
  • 2016: "Life"
  • 2016: "I'm The Message (Matthew Herbert's Doctor Rockit Mix)"
  • 2016: "15 Minutes of Fame"

Neobjavljeno:

  • 1994: 2nd proposed Elektric Music album (Većina pesama je izvedena na Elektric Music Virtual Summer Tour in 1994. godine).[12]
  • 2007: Moebius Redux – Ein Leben in Bildern / Une vie en images / A Life in Pictures (originalni soundtrack)

Bibliografija

[uredi | uredi kod]
  • 2012: "Kraftwerk: Publikacija" – predgovor ( Omnibus Press ) [13]
  • 2017: "Der Klang der Maschine: Autobiografie" ( Eichborn publishing [de] ) [14]
  • 2022: "Zvuk mašine: moj život u Kraftwerku i dalje" ( Omnibus Press ) [15]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Bartos, Karl (2022-07-14). The Sound of the Machine. My life in Kraftwerk and beyond.. ISBN 9781913172640. 
  2. ↑ „Immer weltberühmt macht auch nicht glücklich - Berlin-Kultur - Berliner Morgenpost” (de). Berliner Morgenpost. 24 January 2014. Pristupljeno 5 December 2016. 
  3. ↑ Pascal Bussy; Mick Fish (1993). Man, machine and music. SAF. ISBN 978-0-946719-09-9. 
  4. ↑ „Germankraft.de Kraftwerk Chronik Interviews mit anderen Musikern der Düsseldorfer und Krefelder Musik-Szene Franz Josef Krähahn (The Jokers)”. Marko Schmidt. Arhivirano iz originala na datum 2004-08-12. Pristupljeno 2023-09-21. 
  5. ↑ „KARL BARTOS – Curriculum vitae Karl Bartos”. Karl Bartos. 
  6. ↑ Video na YouTube
  7. ↑ „Kraftwerk and the Electronic Revolution - DVD Documentary - Audio-biog - Interview - Music”. Rob Johnstone, Chrome Dreams Media Ltd. 2008. Pristupljeno 21 May 2017. 
  8. ↑ „Afrika Bambaataa & The Soulsonic Force* - Don't Stop... Planet Rock / The Remix EP”. 
  9. ↑ Title sequence for Moebius Redux featuring music by Karl Bartos na YouTube
  10. ↑ „Karl Bartos (ex-Kraftwerk) opens audio-visual exhibition 'Crosstalk'”. Side-line.com. Pristupljeno 2020-04-10. 
  11. ↑ Seah, Daniel (17 May 2021). „Kraftwerk to finally be inducted into the Rock & Roll Hall Of Fame in 2021”. MusicTech. Pristupljeno 9 June 2021. [mrtav link]
  12. ↑ „Aktivitaet Online – Activities – 1994”. Arhivirano iz originala na datum 18 January 2003. 
  13. ↑ Buckley, David; Bartos, Karl (16 August 2012) (en). Kraftwerk: Publikation (1st izd.). London, UK: Omnibus Press. str. preface. ISBN 978-1847729316. Arhivirano iz originala na datum 19 July 2014. Pristupljeno 12 June 2017. 
  14. ↑ „"You Can't Talk About Music," An Interview with Kraftwerk's Karl Bartos _ Thump”. Robert Barry. 10 March 2016. Pristupljeno 24 December 2016. 
  15. ↑ „The Sound of the Machine - Published on 21st July 2022” (en). Pristupljeno 2022-07-17. 

Eksterne veze

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Karl_Bartos&oldid=42196340