Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Londonski dokovi

Izvor: Wikipedija
Londonski dokovi
London Docklands
Pogled iz zraka na Temzu i Londonske dokove
Pogled iz zraka na Temzu i Londonske dokove
Pogled iz zraka na Temzu i Londonske dokove
Država  Engleska (UK)

Londonski dokovi (engleski: London Docklands) ili ranije Londonska luka (Port of London), je područje duž rijeke Temze u Londonu. To je teren velik gotovo 22 km² duž obale i proteže se od borougha Tower Hamlets, preko Newhama, Southwarka, Lewishama do Greenwicha.[1]

Dokovi su vijekovima bili centar britanske pomorske trgovine. U drugoj polovini 20. vijeka brojni dokovi i prateći industrijski pogoni su napušteni ili preuređeni u nove rezidencijalno-poslovne kvartove.[1]

Historija

[uredi | uredi kod]

Za rimske vladavine (od 43 do početka 5. vijeka), Temza kod Londona bila je puno šira i plića, pa su relativno mali brodovi tog vremena lako pristali uz uređene obale rijeke. Kasnije za saksonske vladavine, bogatstvo luke pretvorilo je u metu nordijskih osvajača. Nakon Normanskog osvajanja (1066) vanjska trgovina i lučki promet se povećao, pa su obale rijeke istočno od Londonskog mosta tokom 12. i 14. vijeka pretvorene u pristanište to je bio močvarni teren od 110 km² duž Rotherhitha, Deptforda do Otoka pasa.[1]

Za vrijeme vladavine Elizabete I (1558.-1603), duž sjeverne obale Temze između Londonskog mosta i Towera formirani su Legalni dokovi. Promet je brzo prerastao kapacitet tih pristaništa, pa je 1663. parlament dopustio uspostavu alternativnih pristaništa iz nužde duž obje obale. lučka aktivnost se udvostručila između 1700. i 1770., pa je na kraju tog razdoblja, u Gornjem bazenu (dio rijeke koja se proteže nešto manje od dva km ispod Londonskog mosta) znalo zateći do čak 1775 brodova, na prostoru predviđenom za svega 600. Zbog te gužve teret je ponekad ostajao tjednima neiskrcan i podložan kojekakvim pronevjerama. Kako bi se omogućilo brodovima da direktno iskrcaju teret u čuvane dokove, gdje se roba mogla odložiti u sigurna skladišta, 1802. podignuti su Karipski dokovi (West India Dock), na sjevernom kraju Otoka pasa.[1]

Novi dokovi podignuti su 1805. u Wappingu (dio Tower Hamletsa), a već 1806. otvoreni su za promet i tzv. Istočnoindijski dokovi. Sljedeće godine postojeći Greenlandski dok (za kitove) postao je nukleus za izgradnju Trgovačkih dokova Surrey (specijaliziranih za drvo); na površini od 166 hektara, teren veći od Hyde Parka. Dokovi sv. Katarine podignuti su u zavjetrini (istočna strana) Londonskog Towera 1828. Od ostalih gradnji iz 19. vijeka treba spomenuti Kraljevske Viktorijene dokove (1855), Millwallske dokove (1868) i Kraljevske Albertove dokove (1880). U to vrijeme 1886. podignuti su i Tilburski dokovi, ali 42 km nizvodno od centra Londona.[1]

Luka je 1909. dobila vlastitu administraciju (Port of London Authority), akronim PLA, ona je nadgledala izgradnju Dokova kralja Georga VI, posljednji veliki londonski lučki objekt, pušten u promet 1921. godine.[1]

Za Drugog svjetskog rata gotovo svi lučki objekti pretrpjeli su veliku štetu od bombardiranja. Iako se nisu nikad u potpunosti oporavili od ratnog razaranja, londonski dokovi su ubrzo zamjenjeni puno dubljom lukom kod Tilburya (koju također vodi PLA), u koju su mogli pristati veliki tankeri kontejnerski brodovi koji dominiraju međunarodnim pomorskim transportom.[1]

Nakon zatvaranja velikih dokova Gornjeg bazena krajem 1960-ih, PLA je prodao dio obale površine 344 hektara. Vijeće Greater Londona kupilo je 1969. prvu parcelu Dokove sv. Katarine. Iako su neka od orginalnih skladišta zadržana, na tom terenu je podignut hotel, jedriličarska marina, restorani i apartmani. Originalnost i udobnost tog projekta, uz istvovremenu pojačanu kampanju za čišćenje Temze, generirao je novi entuzijazam za dugo zanemarivano područje od 20 km napuštenih dokova i tvorničkih hala. Londonski dokovi postali su predmet ljutih nadmetanja i grozničavog planiranja koje je doseglo kulminaciju krajem 1980-ih., ali je realizaciju tih projekata prekinula ekonomska recesija.[1]

Jedan od značajnih projekata koji je realiziran je Canary Wharf na Otoku pasa. To je kompleks visokih nebodera, trgovina, hotela i restorana čija je gradnja započela 1980-ih. Kvart je 1987. povezan sa centrom lakom gradskom željeznicom, a do kraja slijedeće dekade do njega je došla i linija londonskog metroa.[1]

Na terenu londonskih dokova je 1987. podignut Gradski aerodrom, a 1993. pušten je u promet Limehouse Link (cestovni tunel između Docklandsa i Lodonskog Citya). Do 2003. broj stanovnika samo u Canary Wharfu dosegao je 55.000.[1]

Krajem 1990-ih na grinvičkom poluotoku podignuta je Milenijska kupola.[1]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 London Docklands (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 17. 02. 2017. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]