IDS-ova povijesna odgovornost kontinuiranog zatiranja
hrvatskog identiteta Istre
Uvod
IDS je nedavno obilježio Dan Istarskog statuta i potvrdio kontinuitet svoje politike
zatiranja hrvatskog identiteta Istre.
Ni nakon gubitka lokalnih izbora i velikog poraza njihova istrijanskog identiteta
Istre, ne mijenja retoriku o multietničkoj, multikulturalnoj i višejezičnoj Istri.
A Istra nije više multietnička, multikulturalna ili višejezična od bilo kojeg dijela
Hrvatske. Po sastavu stanovništva Istra je županija hrvatskog naroda i pripadnika
nacionalnih manjina.
IDS nije ničim dokazao svoje političke floskule i istrijanski identitet Istre, ali kada se
nešto svakodnevno ponavlja uđe u uši i postane istina. I ne samo to IDS je
prijevarom uz potporu vladajućih u Istru uveo dvojezičnost, po Statutu Istarske
županije , a ne po sastavu stanovništva, odnosno brojnosti pripadnika talijanske
nacionalne manjine.
Zato je Statut Istarske županije izvorište i dokaz IDS-ove politike
zatiranja hrvatskog identiteta Istre.
Po popisima stanovništva od kada je Austrija uradila prvi popis pa nadalje, Hrvati su
bili većinsko stanovništvo Istre. Po popisu iz 1846, Hrvata je bilo 54%, Talijana 38%.
a po popisu iz 1910 prije raspada Austro-Ugarske monarhije Hrvata je bilo 43%, a
Talijana 38%.
U vrijeme između dva svjetska rata 1918-1943, kada je Istrom vladala Italija, popisi
nisu mjerodavni, jer je iz Istre iselilo oko 60 000 Hrvata, a Mussolini naselio oko 30
000 Talijana, pa je tek prvi popis nakon rata 1945, točan pokazatelj, Hrvata je bilo
69%, a Talijana 25%.
Nakon 2.svjetskog rata uslijedio je egzodus Talijana koji nisu htjeli živjeti pod
komunističkom vlasti pa je 1953 Hrvata bilo 77%, a Talijana 12%.
Osamostaljenje Republike Hrvatske i antihrvatska politika IDS-a odrazila se na popis
1991, kada se Hrvatima izjasnilo 54%, Talijanima 7% i Istrijanima 18% stanovnika
Istre.
Da bi se 2024 godine pokazalo da je IDS-ova politika promašena, da je stanovništvo
Istre nije prihvatilo, da nije prihvatilo istrijanski identitet Istre, jer se Hrvatima
izjasnilo 76,4% , a Istrijanima 5.13%
Isto tako popis iz 2011 nakon što je uvedena dvojezičnost pokazuje da po sastavu
stanovništva nije opravdana, jer je Talijana bilo samo 6,9%, a Hrvata 71,9% .
Popis iz 2024 je to potvrdio, broj Talijana se smanjio na 5,01%, tako da na primjer u
Puli je dvojezičnost uvedena za samo 1 860 Talijana u odnosu na ukupno 52 220
stanovnika Pule. Po sastavu stanovništva jedino bi općine Grožnjan sa 44,51% i
Brtonigla sa 35,72% Talijana imale pravo uvesti dvojezičnost.
Iz navedenih podataka jasna je veličina prijevare i posljedice IDS-ove politike
zatiranja hrvatskog identiteta Istre.
Pravo na dvojezičnost po Statutu ušlo je i u Ustavni zakon o pravima nacionalnih
manjina tako da su još uvijek nesagledive sve posljedice koje je Statut Istarske
županije izazvao na razbijanju i zatiranju hrvatskog identiteta Istre, ali i cijele
Hrvatske.
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminirajući je prema domicilnom
hrvatskom narodu po dvije osnove, po biračkom pravu i po pravu na zapošljavanje.
Birači nacionalnih manjina mogu birati po dvije liste, a prednost kod zapošljavanja
imaju pripadnici nacionalnih manjina. I ne samo to hrvatski državljanin u Istri u
dvojezičnim općinama i gradovima ne može dobiti posao u općinskim i gradskim
upravama bez znanja talijanskog jezika.
I još jedan dokaz da stanovništvo Istre nije prihvatilo IDS-ov istrijanski identitet, je
veliki broj dragovoljaca Domovinskog rata, usprkos IDS-ovom protivljenju odlaska
Istrana na Ličko ratište., jer po izjavama IDS-ovih čelnika Domovinski rat nije bio
IDS-ov rat (za nacionalističke ciljeve Hrvatske)
Tko i što je IDS?
Istarski demokratski sabor-IDS je stranka koja apsolutistički vlada Istrom od
pobjede na lokalnim izborima 1993. godine, kada je osvojio 74, 2 % glasova,
odnosno 35 vijećničkih mandata u županijskoj skupštini od ukupno 40. Sa tom
većinom mogli su neometano sprovoditi svoju politiku. Tada je započela njihova
vladavina Istrom kao svojim privatnim vlasništvom, predstavljajući se kao jedini
tumač i zaštitnik „ istarskog identiteta“ i Istrijana u državi Hrvatskoj. Pazite ne
HRVATA , nego ISTRIJANA!
•
IDS kroz istrijanstvo u potpunosti negira većinski hrvatski narod u Istri i
njegov hrvatski identitet, 76.4 % Hrvata, 5.01 % Talijana. 5, 13 % Istrijana
•
•
Koketira sa talijanskim neofašistima, dajući pri tome ekskluzivni položaj
malobrojnoj talijanskoj manjini, uvodeći neopravdano s obzirom na brojnost
pripadnika talijanske nacionalne manjine, 5,01% dvojezičnost u gradovima i
općinama u kojima je bio na vlasti,
Neprestano inzistira na regionalizmu, autonomiji i lokalnoj samoupravi. Do te
mjere da je politički djelovao protuustavno.
Istarski demokratski sabor -IDS je regionalna stranka osnovana 1990. godine po
zamisli osnivača Ivana Pletikosa, Mladena Kolenka, Oriana Bulića i dr. kao
demokratska stranka istarskih Hrvata, koju su preoteli, beskrupulozno uzeli
dokumentaciju Dino Debeljuh, Ivan Corrado Pauletta i Mario Sandrić i registrirali
stranku 14.veljače 1990. u Zagrebu.
Dino Debeljuh je jasno ukazao koji će program i politički okvir zauzeti IDS, kada je
Ivanu Pletikosu rekao i ponovio da „mi Istrijani nismo Hrvati, nemamo ništa sa tim
Hrvatima, mi ćemo se od njih ionako odcijepiti.“
Već po ovoj njegovoj izjavi vidi se skučenost i kontradiktornost promišljanja, jer je
on osobno stranku registrirao, a gdje nego u Zagrebu, glavnom gradu RH.
Mada Debeljuh to danas negira, jer ga je Ivan Jakovčić nagradio mjestom
veleposlanika RH u Indiji, svi IDS-ovi dokumenti baziraju se na njegovim riječima
pa i sam Statut Istarske županije, koji je kako je u nedavnom intervju portalu Lupiga
izjavio, pisali on i njegova tadašnja supruga Loredana Boljun.
Iz tog odiuma prema Hrvatima, po njima razbijačima Jugoslavije , IDS stvara
koncept istarske nacije, pa svoju protuhrvatsku politiku gradi u tri smjera preko
istrijanstva, talijanizacije i titoizma ( antifašizma) koje je ugradio u Statut Istarske
županije.
Stoga je Statut IŽ povijesna je i etnička krivotvorina, kojim se zatire
hrvatski identitet Istre.
Statut Istarske županije je izglasan 30.ožujka 1994.
Kao što sam prethodno napisala, jedni od kreatora Statuta bili su tada bračni par
Debeljuh. Loredana Boljun, je izjavila da je taj Statut prva stepenica istarske
autonomije, a Dino Debeljuh da su u njega uspjeli ugraditi sve vrijednosti koje su
krasile i još uvijek krase Istru, a to je poštivanje različitosti, multikulturalnost,
dvojezičnost, istrijanstvo, preuzetih iz talijanskih regija koje imaju poseban statut,
poput regije Alto Adige/Sud Tirol. „ Mnogo nam je toga tadašnja HDZ-ovska, rekao
bih Tuđmanova vlada izbacila, ali smo ipak zahvaljujući Račanovoj vladi jedan dobar
dio uspjeli vratiti i to danas krasi Statut“
Evo i dan danas ponose se što su Hrvate izbacili iz Statuta i što to antihrvatstvo krasi
Statut!
I svih 34 godine od postojanja IDS-a govori se i piše jedno, a radi potajno drugo.
Znači javno priznaju Hrvatsku, a istovremeno gdje god mogu je podrivaju.
IDS-ovci se hvale kako je Skupština Istarske županije donijela Statut kojim se Istra
definira kao višeetnička, višekulturna i višejezična zajednica u kojoj se priznaje i štiti
slobodno izjašnjavanje građana i čuva dostojanstvo pojedinca.
Kako se čuva dostojanstvo građana i pojedinca ako mu negiraju postojanje, negiraju
da je autohtoni stanovnik Istre stoljećima i ako mu oduzimaju njegov identitet i
nameću drugi?
U Preambuli Statuta nabraja se kao stanovnike Histre, Rimljane, Franke, ali nema
Hrvata, ni hrvatske povijesti. Ni spomena od svega što čini hrvatski identitet Istre.
Nema spomena o pisanim dokazima gdje se u jednom pismu spominje ime
pićanskog biskupa Marcijana. 579. godine kada su Hrvati su prodrli u Istru.
Nedavno je Papa imenovao novog biskupa Pićanske biskupije upravo na temelju tog
pisma.
Nema spomena o Rižanskoj listini iz 804. godine, Istarskom razvodu iz 1275. godine,
o prisutnosti glagoljice u raznim dokumentima kao Plominski glagoljaški natpis,
Supetarski fragment, Grdoselski ulomak, Humski grafit i Ročki glagoljaški
abecedarij.
Pored Istarskog Razvoda postoji još niz dokumenata pisanih glagoljicom na
hrvatskom jeziku koji svojom bogato ukrašenom glagoljicom svjedoče o hrvatskom
identitetu Istre.
Brevijar Vida Omišljanina (Vid Omišljanin) , 1396., pisan za župnu crkvu sv.
Bartola u Roču, čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Beču, težak 10 kg.
Ročki misal Bartola Krbavca, napisan za crkvu Sv.Bartola u Roču, koji se čuva u
Nacionalnoj knjižnici u Beču, potječe iz oko 1420. godine, ubraja se među najljepše
hrvatske glagoljske knjige.
Beramski misal Bartola Krbavca, (490 stranica, Narodna knjižnica u Ljubljani,
Slovenija), ~1425., napisan vjerojatno u gradu Bakru za župnu crkvu u Bermu, Istra.
Kopenhagenski misal, 15. stoljeće, čuva se u Kraljevskoj knjižnici (Kongelige
Bibliothek) u Kopenhagenu, Danska. hrvatski glagoljski misal iz 15. stoljeća u Det
Kongelige Bibliotek (Kraljevska knjižnica), koji se naziva Kopenhaški misal. Poznato
je da se misal nalazio u mjestu Roč u Istri, Hrvatska. Do 1839. knjiga se nalazila u
Kraljevskoj knjižnici u Beču, Austrija, a ova ju je knjižnica kasnije poklonila
Kraljevskoj knjižnici u Kopenhagenu.
Zanimljivo je da su ovi glagoljaški dokument i bili poznati hrvatskom
svećeniku mons. dr. Boži Milanoviću , a podaci o tome navedeni su u
Dodatku Memoranduma koji je 1946. godine pripremljen za potrebe
Međunarodne mirovne konferencije u Parizu, koja je trebala odlučiti o
međunarodnim granicama na području Istre (između Italije i bivše
Jugoslavije). ) nakon Drugog svjetskog rata. Za konačnu odluku iznimno
važnu, a vjerojatno i presudnu ulogu, imala je hrvatska glagoljaška
baština. Koju evo IDS negira!
Nema spomena o buđenju nacionalne svijesti koja počinje kada i drugdje u Europi,
nakon poraza Napoleona. Ilirski preporod traje od 1830 do 1860. Nakon ilirskog
počinje Hrvatski narodni preporod koji su predvodili Juraj Dobrila, Dinko Vitezić i
Mate Bastian (Matko Baštijan) i zanosili se idejom ujedinjenja Južnih Slavena u
duhu jugoslavenske ideologije đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
1861.konstituiran je Istarski Sabora i u njemu se vodila borba za ravnopravnost
hrvatskog jezika u upravi. Na početku 1870-ih pokrenuta je Naša sloga, glavni
preporodni list, organiziraju se masovna okupljanja na kojima se raspravlja o
nacionalnoj problematici, otvaraju se čitaonice, škole i sokolska društva. Iz tog
razdoblja ostao je molitvenik biskupa Jurja Dobrile, „Otče budi volja tvoja,“ tiskan u
Trstu 1854. koji je doživio preko sto izdanja.
Uz Dobrilu bili su Matko Brajša, Viktor Car Emin, Ivan Cukon, Ivo Glavina, Antun
Kalac, Luka Kirac, Eugen Kumičić, Šime Kurelić, Matko Laginja, Matko Mandić, Fran
Matejčić, Ivan Rendić, Josip Ribarić, Vjekoslav Spinčić, Vinko Šepić, Dinko
Trinajstić, koji su se borili protiv talijanizacije i još u vrijeme Austrougarske
monarhije izgradili si niz hrvatskih škola diljem Istre, čitaonica, knjižnica, koje su sve
Talijani kada su upali još 1918, u Pulu pozatvarali, a neke i spalili.
Ernest Radetić je u svojoj knjizi Istarski zapisi( Grafički zavod Hrvatske,
Zagreb,1969) Str.289-291 nabrojao što su sve Istrani postigli u Austro-Ugarskoj
monarhiji
-Imali smo starinsko hrvatsko bogoslužje, sačuvano jedino u Istri neprekidno od
9.tog stoljeća.
-Imali smo 504 crkve u kojem su narodni domaći svećenici propovijedali na
hrvatskom jeziku
-Imali smo 207 pučkih škola-169 hrvatskih i 38 slovenskih
-Imali smo veliku državnu gimnaziju u Pazinu, jednu općinsku realnu u Voloskom,
jedno mušku učiteljsku školu u Kastvu i jednu žensku u Pazinu.
-Imali smo u Istri 343 hrvatska i 77 slovenskih učitelja, sve ponikli iz Istre.
-Imali smo 3 hrvatske i 4 slovenske tiskare
-Imali smo 3 hrvatska dnevna lista i jedan slovenski
Hrvatski list-Pula, Riječki novi list-Rijeka, Riječke novine-Rijeka i Edinost -Trst.
-Imali smo 414 gospodarskih zadruga, sa preko 100 000 članova, koje su bile stup
gospodarstva u Istri.
-Imali smo 500 športskih i omladinskih društava
-Imali smo cijeli niz Narodnih domova.
-Imali smo divna narodna imena i još ljepša hrvatska prezimena.
-Imali smo izvorne narodne nošnje
-Imali smo drevne glagoljaške knjige, povelje, književnost
Kada su došli Talijani, koji su Istru dobili Londonskim sporazumom iz 1915. godine,
kao nagradu sila Antante, što su prešli na njihovu stranu u ratu, oni su da schiave
(robove) u Istri, „oslobode“ njihove kulture, u Puli, 14.srpnja 1921.godine spalili
Narodni dom i fundus od 7 000 knjiga.
Talijani su sva imena, prezimena, toponime i nazive talijanizirali , pa čak i natpise na
nadgrobnim spomenicima.
Talijani su svojim dolaskom istjerali i izazvali egzodus istarskih Hrvata, između 50 60 000 je otišlo iz Istre.
Usprkos tome, zahvaljujući svojim svećenicima istarski Hrvati su uspjeli sačuvati
svoj identitet i 1943. godina napisati Proglas o priključenju Istre matici zemlji
Hrvatskoj!
Da bi IDS sve to zanijekao i proglasio Istru višeetničkom, višekulturnom i
višejezičnom zajednicom u kojoj se „priznaje i štiti slobodno izjašnjavanje građana i
čuva dostojanstvo pojedinca“
Statut je već bio na ocjeni ustavnosti
Vlada RH, prijavila je Statut IŽ Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti, nakon čega je
Ustavni sud ukinuo 36 članaka, pa poslije odlukom u veljači 1995. godine prihvatio
18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo. Međutim 2001.godine Vlada Ivice
Račana vratila im je ukinute članke, pa je IDS proglasio javnu pobjedu svojih
„univerzalnih vrijednosti“ istrijanizaciju, talijanizaciju i titoizam ( antifašizam)
Što je to istrijanstvo?
Istrijanstvo je regionalno teritorijalno izjašnjavanje pripadnosti jednom području u
okviru Republike Hrvatske i ne predstavlja ni naciju, ni narod, ni narodnost. Po toj
logici može se izraziti pripadnost Zagorju, Međimurju, Podravini, Slavoniji, Baranji,
Lici ili Dalmaciji!
Istrijanstvo nema karakteristike nacije, ni naroda, ni etničke manjine, ma koliko se
trudili to znanstveno objasniti Sandi Blagonić i Ernie Gigante Dešković, nego je
proizvod IDS-a, regionalne stranke u Istri, antihrvatske stranke koja pored
talijanizacije Istre provodi istrijanizaciju Istre sa ciljem odnarođivanja hrvatskog
entiteta, a time i smanjivanja brojnosti Hrvata u Istri.
Najbolje je pojam istrijanstvo objasnio mons. Ivan Milovan, porečko-pulski biskup u
miru:
„Istrani su za fino, nježno hrvatstvo. Ono je oduvijek postojalo u svijesti
ljudi. Treba cijeniti da kod našeg čovjeka postoje regionalnost i
zavičajnost koje također treba respektirati. Jedno i drugo, hrvatstvo i
istrijanstvo, nikako se ne isključuje. Oni se nadopunjuju, to su legitimni
načini izražavanja.“
Upravo to je točno: Istrijanstvo je osjećaj pripadnosti zavičaju, rodnom kraju koji ne
isključuje pripadnost hrvatskom narodu. Istrijani su Hrvati rođeni u Istri! Istra je
uvijek bila pod tuđinskom vlasti i Hrvati iz Istre samim time izolirani od ostalog
hrvatskog nacionalnog korpusa, vezali su se za svoj zavičaj.
Međutim IDS kao stranka nastao je na zasadama jugoslavenstva, titoizma i bratstva i
jedinstva. Sve te pozicije nakon raspada Jugoslavije, presvukao je u demokratsko
ruho, pa je stranku okarakterizirao kao liberalnu (jugoslavenstvo), antifašističku
(titoizam) i tolerantnu (bratstvo i jedinstvo)! IDS-u jugoslavenstvo zamijenio sa
istrijanstvom, samo da ne bude hrvatstvo. A proizvod te politike je samo
produbljivanje podjela u stanovništvu i veliki odium, netrpeljivost prema hrvatstvu,
pretočen u mržnju, da svakoga koji se izjasni kao Hrvat, tipično komunističkim
rječnikom proglase ustašom, mada ustaša u Istri nikada nije bilo.
Iz tog odiuma prema Hrvatima kao po njima razbijačima Jugoslavije IDS stvara
koncept istarske nacije: „istrijanstvo ima sve elemente nacionalnog bića–poseban
jezik, kulturu, povijesnu tradiciju i običaje…“( poseban jezik ne postoji, postoji
dijalekt hrvatskog jezika-čakavica, kultura je srednjoeuropska, običaje ima kao i svaki
drugi kraj svoje)
Talijanizacija, odnosno dvojezičnost
Pitanje manjina odlično su uklopilo u IDS-ovu politiku transgranične Euroregije
Istre, projekta Zemlja Istra Ivana Paulette, koja je neslavno propala slovenskim
shvaćanjem da taj projekt razbija integritet i suverenitet Slovenije i postavljanjem
žice i ograda na granici. sa Hrvatskom u sjevernoj Istri.
Tako je IDS slijedeći politiku negiranja hrvatstva Istre iskoristio mogućnost koju mu
je pružio zakonodavac da promjenom statuta lokalnih jedinica samouprave uvede
dvojezičnost i tamo gdje po kriteriju zastupljenosti manjine od 30% nikada ne bi bilo
moguće uvesti. To je potvrdio i Furio Radin u intervjuu Glasu Istre.
„IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego
što nam je Zakon davao“ Furio Radin u Glasu Istre
https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893
Kriterij zastupljenosti, odnosno udjela u ukupnom stanovništvu po jedinici lokalne
samouprave jedini je ispravan kriterij, sve ostalo je zlonamjerna politička trgovina.
Po etničkom kriteriju je na Pariškoj mirovnoj konferenciji Istra pripala Hrvatskoj, da
bi IDS taj kriterij poništio dodajući promjenu statuta kao mogućnost , koja je ušla u
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.
Zaključak
IDS-ova politika istrijanstva nije uspjela, unatoč žestokoj retorici, medijskom
pritisku i manipulaciji.
Nažalost IDS-u je uspjelo talijanizirati Istru. Uz pomoć vladajućih iz Zagreba, ono što
nije uspjelo Mussoliniju, za vrijeme talijanske vlasti , uspjelo je IDS-u za vrijeme
hrvatske vlasti u državi Hrvatskoj!
Prava manjina dovedena do apsurda, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina
je diskriminirajući (pozitivna diskriminacija) i potpuno je nepotreban. Po Ustavu u
RH članak 3, članak 14 i članak 15, vlada sloboda, jednakost i nacionalna
ravnopravnost.
Zbog čega onda posebno prava manjina, kada vlada nacionalna ravnopravnost
matičnog naroda i manjina?
Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminira, omalovažava i ponižava
hrvatski narod, jer su pored etničkog udjela za ostvarivanje prava manjina dodani
politički kriteriji. U jedinicama lokalne samouprave gdje po etničkom kriteriju udjela
u ukupnom broju stanovnika, manjine ne bi ostvarile pravo na dvojezičnost,
prepušteno je strankama koje su na vlasti da statutima općina i gradova manjinska
prava uzdignu iznad prava većinskog naroda. Prava nacionalnih manjina u RH
Ustavnim Zakonom i Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina
zakonodavac je doveo do apsurdnih odnosa prema većinskom hrvatskom narodu.
Da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina diskriminirajući, potvrdila je i
Venecijanska komisija.
Venecijanska komisija kao savjetodavno tijelo Vijeća Europe prije nekoliko godina
donijela je preporuku da države članice Europske unije nisu dužne imati zasebne
parlamentarne zastupnike nacionalnih manjina. Ta preporuka pojašnjava se
činjenicom da zemlje članice Europske unije imaju riješeno pitanje nacionalnih
manjina te je njihova prisutnost u parlamentima potpuno nepotrebna i
kontraproduktivna, jer time pripadnici nacionalnih manjina kao građani ostvaruju
dvostruko pravo glasa.
Venecijanska komisija je savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja.
Osnovana je u svibnju 1990. godine. U trideset godina svoga postojanja Komisija je
daleko premašila svoju prvotno zamišljenu ulogu, pružanje ustavnopravne pomoći
zemljama u tranziciji. Izrasla je u respektabilno stručno tijelo, koje svjedoči i
sudjeluje u gotovo svim procesima ustavnih reformi koje su se odvijale i koje se
odvijaju u Europi od pada komunizma do danas.
IDS-ovci su uvidjevši da im istrijanstvo nije prošlo sada inzistiraju na regionalizmu.
Deklaracija Euro-Regija Istra im je isto propala, ali nije lokalna samouprava.
Po Ustavu RH članak 133, građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
imaju pravo u okviru Ustava RH i zakona, svojim statutima samostalno urediti
unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i
mogućnostima. Jedino to je još IDS-u preostalo da se spasi političke i povijesne
odgovornosti za sustavno zatiranje hrvatskog identiteta Istre.
Lili Benčik/hrvatskepravice