Lili Benčik

Sa uspješnog predstavljanja knjige u dr. sc. Mihovila Biočića; Dosta laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu u Zagrebu! Otvoreno pismo Pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter U knjizi Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu, autor dr. sc. Mihovil Biočić, kronološki i dokumentirano iznosi uzroke i posljedice te agresivne svetosavske velikosrpske politike i pripisivanje krivice Hrvatima! Međutim odmah se javljaju novinarska pera koja istinu pretvaraju u govor mržnje.

Nema dvije istine o Titu. Ima samo dva viđenja, realnog i nametnutog iz komunističkog agitpropa građenja kulta ličnosti. Realno, potkrijepljeno povijesnim činjenicama je da je bio komunistički zločinac, doživotni diktator, koji se izvrsno snalazio u svjetskoj političkoj kombinatorici i geopolitici, jer je zahvaljujući toj njegovoj snalažljivosti i aroganciji, svjetska politička elita prešutno prešla preko masovnih zločina koji su po njegovom osobnom naređenju počinjeni. A nametnuto viđenje je o Jugoslaviji kao zemlji bratstva i jedinstva iznikloj iz "NOB,-a džinovske borbe naroda" "druga Tito", "maršala Tito", "Ljubičice bijele" … "Titova puta". To nametnuto viđenje živi još i danas u veličanju bratstva i jedinstva u kojem za državotvorne Hrvate nije bilo mjesta ni života, i negiranju počinjenih zločina u ime socijalističke revolucije i jugoslavensko-komunističke ideologije.

Licemjerje, dvostruki kriteriji i diskriminacija žrtava, karakteristika su komemoracije u Jasenovcu. Žrtve se multiplicira i diskriminira ideološki bez imalo suosjećanja i pravednosti. Fašistički, nacistički i slični zločini se komemoriraju, dok su komunistički zločini još uvijek obavijeni velom šutnje i ignorancije, a zločin je zločin , bez obzira na ideologiju i bez obzira tko ga je počinio. Uostalom to su potvrdile i EU Rezolucije;

IDS-ova povijesna odgovornost kontinuiranog zatiranja hrvatskog identiteta Istre Uvod IDS je nedavno obilježio Dan Istarskog statuta i potvrdio kontinuitet svoje politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre. Ni nakon gubitka lokalnih izbora i velikog poraza njihova istrijanskog identiteta Istre, ne mijenja retoriku o multietničkoj, multikulturalnoj i višejezičnoj Istri.

Nitko više ne poštuje Odluku Hrvatskog Sabora od 8.listopada 1991.godine da Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida sve državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ, 1-da Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije-SFRJ

I ne samo od svih komunističkih država Europe, nego i od stalno optuživane i obilježene pretjeranim i umnoženim zločinima , NDH, a da nitko ne spomene Nedićevu Srbiju koja je prva u Europi proglasila JUDENFREI. 29. kolovoza 1942. general Alexander Löhr Srbiju je proglasio "Judenfrei" (nacistički izraz za područje očišćeno od Židova) I što je još gore i nevjerojatnije da nikome ne padne na pamet osuditi komunističke zločine počinjene u Jugoslaviji, kao da je to nešto najnormalnije. Zločinci su nakon masovnih zločina i likvidacija hvaljeni i slavljeni kao narodni heroji, bili nagrađivani kao zaslužni članovi društva i zajednice! Ali zločin je zločin! Ma tko ga počinio i u kojem režimu i sa kojim ostaje zločin! I nakon pada Komunizma ostaju zatajeni, ušutkani i nekažnjeni.

Zašto zvjersko stravično ubojstvo obitelji Čengić iz Ervenika, kod Benkovca, 18.siječnja 1992. ne zanima medije, ne zanima nevladine udruge, ne zanima Milorada Pupovca, ne zanima ni Inicijativu mladih za ljudska prava, ne zanima ni Anto Nobila, nije rodbini iznudio odštetu kao obitelji Zec? U Hrvatskoj javnosti, medijima i politici poremećenih i nakaradnih vrijednosti, takvo pitanje je uzaludno postaviti! Uzaludno i nepoželjno je pisati o nekažnjenim zločinima jugo-komunizma, o rudnicima , jamama i fojbama gdje su svoj život skončale stotine tisuća ljudi, bez suđenja i presude, nakon završetka 2.svjetskog rata i prestanka ratnih operacija. Uzaludno je ukazivati na ubojstva 663 katolička svećenika i 31 časne sestre, na okrutnost, ponižavanje i mučenje kojima su bili izloženi prije smrti. Počinitelji nikada nisu optuženi, ni kažnjeni, nego baš suprotno nagrađeni funkcijama i radnim mjestima, koja su im osiguravala sasvim udoban život.

Pupovac kao Milošević " Ja sam za mir" ili 10 laži Milorada Pupovca "SDSS je od osnivanja posvećen miru" Kakav mir? Koji mir? Pod kojim uvjetima mir? Pod uvjetima SDSS-ovaca , Milorada Pupovca & Co, SNV-ovih NOVOSTI, BILTENA ili TV VIDE? 1 Dovoljno je pogledati glumatanje na fotografiji! "Predsjedniče Vlade, pokušavate promijeniti i povijest hrvatskog naroda. Nekad su teroristi bili Vojislav Stanimirović i SDSS i ta ekipa. Vi se ovih dana jako trudite teroristima pokazati heroje, dragovoljce, ljude koji su po tri put ranjeni u Domovinskom ratu", kazao je predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava na aktualnom satu u Saboru. " Zbog teških kvalifikacija koje su ekstremni desničari uzastopno ponavljali, da HDZ koalira s teroristima, misleći na Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS)"reče Milorad Pupovac. Klub ove manjinske stranke reagirao je na konferenciji za medije. " Ekstremni" desničari, sramotna kvalifikacija, jer to su hrvatski domoljubi, koji vole i poštuju svoju domovinu Hrvatsku, a za SDSS-ovce koji je ne vole, ni ne poštuju su "ekstremni desničari"!? Pa sam Milorad Pupovac izjavio je da je njemu Beograd glavni grad, a hrvatski je državljanin i zastupnik u Hrvatskom Saboru!? "Beograd je glavni grad naše matične države Srba u Hrvatskoj" izjavio je zastupnik

"Rat će biti završen tek onda kada bude postignuta pravda, kada se žrtve Domovinskog rata identificiraju, kada se za sve nestale i prisilno odvedene otkrije kakva im je bila sudbina, kada se mrtve pokopa u dostojanstvu, kada se sazna istina o njihovom stradanju i kada pravda bude zadovoljena." Dr. Zvonimir Šeparović 1

I ne samo identitet, nego su proglasili da su "Slavi-schiavi" odnosno-robovi i barbari. "Talijani iz Istre su otišli da bi zadržali identitet. To im Tito nije mogao oduzeti" razvikala se talijanska premijerka Giorgia Meloni, ne spomenuvši da su upravo Talijani pod Mussolinijem, Hrvatima i Slovencima u Istri oduzeli identitet i pretvoriti ih u roblje i to u 20-tom stoljeću ! Za Mussolinija su Hrvati i Slovenci bili Schiavi-robovi" Slavi-schiavi" "Slavi-schiavi " ili Cigani " Quardate che Sloveno e sinonimo da Sempre di Zingano .Non vi scandalizzate Sloveni" u prijevodu" Gledajte da je Slaven sinonim za Cigana. Nemojte se čuditi Slaveni"

Italija ušla u rat na strani sila Antante Po tajnom Londonskom ugovoru od 26.travnja 1915., između zemalja Antante (Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Rusija) i Kraljevine Italije, Italija je pristala sudjelovati u ratu na strani Antante (izdavši time 33 godine dug savez Središnjih sila), a zauzvrat je dobila obećanje da će dobiti teritorije svojih dojučerašnjih saveznica, Austro-Ugarske i Njemačke te financiranje od Britanije. Prema Ugovoru, zemlje Antante Italiji su obećale sljedeće teritorije: područje Trentina, Južnog Tirola, Trst, Goricu, Gradišku, dio Koruške i jugozapadnu Kranjsku, a glede hrvatskih teritorija Istru, otoke Cres i Lošinj, a u sjevernoj Dalmaciji područje počevši od Paga na sjeveru do rta Ploča (između Šibenika i Splita) sa Šibenikom, Kninom i Zadrom i područja u zaleđu tih gradova.

Potaknuta banaliziranjem značajnih događaja iz hrvatske povijesti od strane nekih tzv. hrvatskih portala ponovno podsjećam na dan 31.listopada 1918.godine, kada su se zavijorile hrvatske zastave na brodovima Hrvatske mornarice u pulskoj luci i iz tisuću grla hrvatskih mornara zaorila hrvatska himna "Lijepa naša ..."

Vcki5SibWj60hMtRfaae9crfETE/edit S obzirom da je netko moj BLOG uključio u mail listu bez pitanja i moje suglasnosti, uzimam si pravo iznijeti svoje mišljenje i svoj pogled na teme o kojima se raspravlja. Unaprijed naglašavam da nisam, niti sam bila članom niti jedne stranke, niti sam obnašala bilo kakvu funkciju u Jugoslaviji i Hrvatskoj, osim što sam bila voditelj Zbora radnih ljudi u svojom radnoj sredini u Uljaniku Financije., do odlaska u mirovinu krajem 2001. godine Nitko ne stoji iza mene. Domenu za Blog plaćam sama. Financijski i politički potpuno sam neovisna, ne podržavam niti jednu političku stranku. Hrvatska je moja politička opcija! Uključila sam se 2017.godine u Internet komunikaciju i otvorila Blog, jer nisam šutke mogla gledati svu tu silnu nepravdu oko sebe. Sa svojim neskromno rečeno bogatim fondom znanja i životom u obje države , te poznavanjem ljudi i prilika u Puli i oko nje, imam solidan temelj za kvalitetne i objektivne analize.

Vlade redovno od 2002.godine isplaćuju novac SPC, crkvi koja nije registrirana u RH, na osnovu ništetnog ugovora. Ministarstvo pravosuđa što radite 30 godina? Redovno se na ovom blogu i svojim kolumnama, osvrćem na Srpsku pravoslavnu crkvu-SPC, kao nositelja i instrument agresivne velikosrpske politike ili Srpskog sveta, glavnog uljeza i neprijatelja hrvatske državotvornosti.

Događaji koji obilježavaju mjesec svibanj dokaz su da se okoštale jugo-komunističke strukture ne odriču počinjenih zločina, nego da od njih još rade turistički brand. Propagirati i veličati zločine kroz turistički brand, počinjene nad dokazanim i dokumentiranim brojem od 260 000 ljudi ubijenih i bačenih u preko 600 grobišta je duboko neljudski i protivno svim deklaracijama i rezolucijama o ljudskim pravima od Ujedinjenih naroda do Europske unije.

Najveći spasitelj te “kozaračke”, pretežno srpske djece bio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Čim je doznao za kozaračku djecu, on 25. kolovoza 1942. piše svim župama da se kod dobrih ljudi smjesti što više te djece, a Caritas će tim obiteljima plaćati mjesečno troškove za svako dijete. U svoju kuću u Brezovici smjestio je 80 djece. Na taj način je spašeno oko
7.000 djece najvećim dijelom srpske narodnosti

Mila braćo, Proštinari i Istrijanci Kad mi je doša ti pensir u glavu, moje srce je ulovila nika slatka teplinja: da ću se ja tako ne samo najlipše odužiti mojen istrijanskemu selu, ko me je rodilo i zgojilo, s kin smo se toliko puti skupa veselili i plakali , štroligali i pensali, negor ću ja tako i najsrdačnije, najmilije pominjati se š njin iz moje daljine. A za takovon skupnom besidon, za takovin razgovoron čezne duša moja… Mali je uvo libar, mala stvar, ma ni mi lako bilo napisati. Čuda lit san pensa o uvih stvarah: mir svoj i komoditet san mora više puti zgubiti, ko san stija skupiti material, oživiti uspomene, i napisa san uve štorice s dosti muke. Ma meni ni niš teško, bolje reći , niš mi ni ža, samo kad san hi moga napisati, kad san moga, u duhu , u mislin, u pismi biti s vami i za vas. I ja se zafalin Nezavisnoj državi Hrvatskoj, da su u njoj mogle biti napisane uve "Štorice iz Proštine" magari san bija u teškom položaju.

U Istri nisu čekali da netko zaštiti čakavski jezik i ukupnu kulturološku osobitost čakavštine, zaštićeni su još davne 1969, godine osnivanjem ČAKAVSKOG SABORA u Žminju Nevjerojatno je nepoznavanje i neznanje raznih nazovi lingvista, o postojanju Čakavskog Sabora, Čakavske kuće, Aleje glagoljaša nakon više od 54 godina postojanja i zamislite oni su zabrinuti za opstanak čakavskog izričaja!? Čakavski sabor danas djeluje kao zajednica udruga u kulturi, koju čini 25 katedri rasprostranjenih na području Istarske, Primorsko-goranske, Ličko-senjske, Karlovačke i Splitsko-dalmatinske županije te jedne u Mađarskoj (Šopron). Neke od katedri statusno nisu udruge, nego ustanove (npr. Katedra Čakavskog sabora i Ustanova "Ivan Matetić Ronjgov" u Ronjgima). Gremo na delo, Čakavci! Piše Marin Tudor u članku o priznavanju čakavskog jezika.

Svjedočanstva o zvjerskim zločinima jugokomunističkih "antifašista" "Ja sam bio vojni kapelan u Hrvatskim obrambenim jedinicama "Ustaška obrana". Dne 7. svibnja 1945. napustio sam Zagreb bolničkim vlakom ove jedinice. Zapovjednik vlaka bio je vojni doktor pukovnik dr. Šime Cvitanović. Na vlaku koji je sa zagrebačkoga kolodvora pošao u 10 sati ujutro toga dana bilo je oko 500 ranjenih i bolestnih vojnika. Pratnja od 200 dobro naoružanih vojnika pod zapovjedničtvom nekoliko iztaknutih častnika pratila je ove ranjenike. Povrh toga na vlaku je bilo oko 700 žena, djece i drugih civilnih osoba, koji su se ukrcali na vlak u zadnjim momentima prije nego je vlak pošao s kolodvora. Među njima je bilo 40 ili 50 svećenika. Vlak je bio dobro obskbljen hranom i bolničkim potrebštinama. Vrlo polako smo napredovali na sjever prema austrijskoj granici. Uzelo nas je dva i pol dana da prieđemo put od Zagreba do Maribora u Sloveniji. Slovenski konduktori su očito izvršavali upute koje su dobili od partizana da nas u svakoj postaji u koju smo došli zadrže što duže. Svrha zadržavanja je bila da nas se sprieči da dođemo u dodir s Britancima, koji su iz Graza zajedno s ruskim trupama išli prema Mariboru.

Logor je bio podpuno ograđen bodljikavom žicom. Svima, osim “Čete za istrebljenje”, bilo je strogo
zabranjeno primicati se zarobljenicima i na bilo koji način s njima komunicirati. Ali krvnicima je bilo
dozvoljeno, kako bi zarobljenicima oduzeli satove, nalivpera, prstenje, zlatninu i sve drugo što su još kod
sebe imali. Mi smo prenoćili u barakama van logora. U 6 sati iduće jutro četiri kamiona natovarena
zarobljenicima i jedan s “istrebljivačima” napustili su logor. Kamionima koji su vozili zarobljenike netko je
dao nadimak “Crne Marice”. Svi smo znali da su zarobljenici odvezeni na stratište i ubijeni.

Svjedočanstva o zvjerskim zločinima jugokomunističkih "antifašista" Jedna masovnih grobnica od Britanaca razoružanih i Titinim krvnicima izručenih hrvatskih vojnika i civila kod Kočevskog Roga u Sloveniji Svjedočanstva bivših partizana o masakrima zarobljenika u Sloveniji "Poslie završetka četvrtog razreda srednje škole u Veloj Luki živio sam s mojim roditeljima do 10. rujna 1943. godine. Toga dana prisilno sam unovačen u komunističke partizane, koji su se u Veloj Luki pojavili poslie predaje Italije Zapadnim silama i poslie što su se talijanske trupe, koje su bile u Dalmacij,i ili predale ili se priključile partizanima. Ja sam uključen u Dvadeset-šestu Dalmatinsku diviziju. (Sjećam se kako su se naši stariji sprdali s partizanskim uveličavanjima njihovih "boraca". Kako bi zavarali protivnike, osobito u prvim godinama rata, deset partizana je bila je četa, dvadeset ili trideset "bataljon", a stotinu "divizija", nap. a.). Ali, pošto sam bio premlad poslan sam na rad u britanskoj bolnici na otoku Visu. Poslie pada Gospića u travnju 1945., ja sam premješten u Jedanaestu dalmatinsku brigadu, koja je bila stacionirana u Gospiću. Kasnije sam sudjelovao u borbama koje je ova jedinica vodila oko Trsta. Poslie pada Trsta mi smo kroz dolinu rijeke Soče napredovali sve do Kranjske Gore, gdje smo stigli 15. ili 16. svibnja.

Tko je Veljko Kajtazi? Saborski zastupnik sa pedigreom oficira JNA, poslušnog člana Komunističke partije Jugoslavije i još kojih pridruženih organizacija, koji sa tim svjetonazorom, arogantno određuje hrvatskom narodu kako se treba ponašati, zastupnik bez izbornog legitimiteta, jer su zastupnici nacionalnih manjina unaprijed "zajamčeni" nelogičnim izbornim zakonom, zastupnik pripadnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalnu manjinu, koji je izabran sa osvojenih 3.649 glasova, zastupnik , koji se drznuo zastupnike Domovinskog pokreta nazvati deklariranim ustašama (od kuda mu to pravo?), zastupnik koji pored još dosta njih, svojom isključivošću dezavuiraju časnu instituciju najvišeg predstavničkog i zakonodavnog tijela hrvatskog naroda, Hrvatskog Sabora! Ovaj tekst odgovor je njima! Simbolika odnosa prema hrvatskom narodu i njegovoj borbi za slobodu od srpske i jugo-komunističke JNA agresije Simbolika Jasenovca ogleda se u ogromnom kamenom cvijetu i maloj neuglednoj maknutoj spomen ploči poginulim hrvatskim braniteljima-HOS-a u obrani od srpske i jugo-komunističke-fašističke JNA agresije u Domovinskom ratu. Ogroman kameni cvijet nije odraz namjere da se iskaže pijetet žrtvama logora, koji je u Jasenovcu osnovala vlast NDH, već je odraz zlorabe tih žrtava u formiranju javnog mnijenja protiv Hrvata, u falsificiranju povijesnih činjenica, umnažanju broja žrtava,

Pedofilija u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, zločin bez kazne i pokajanja Uvod Nakon Što je Hrvatski tjednik objavio feljton " Srpska pravoslavna crkva vjerska, politička ili vojna organizacija Srpskog sveta?" u brojevima 924, 925 i 926 u lipnju 2022.godine kontaktirao me preko bloga Hrvatske Pravice, Bojan Jovanović, autor dvije knjige koje razotkrivaju SPC u punini njene nimalo vjerske aktivnosti, pedofiliju, ubojstva, politički terorizam…. Sve pod okriljem vladajućih struktura Srbije. Rat, genocid, mržnja i stradanje neraskidivo su vezani za svetosavsku sektu, koja sebe naziva SPC. Kao legitimni predstavnik ratnog, krvoločnog svetosavskog kulta "krvi i tla" bila je glavni duhovno-ideološki pokretač gotovo svega zla, razaranja i ratova koja su zadesila prostor bivše SFRJ.

Čestitam mons. Draženu Kutleši, Splitsko-makarskom nadbiskupu i apostolskom upravitelju Porečke i Pulske biskupije, na novoj funkciji predsjednika Hrvatske biskupske konferencije sa petogodišnjim mandatom, na koju je izabran u utorak 18. listopada 2022.godine, na 65. plenarnom zasjedanju Sabora HBK u Zagrebu. Nadam se da će ovom prigodom, Papa Franjo konačno imenovati novog biskupa Porečko-pulske biskupije, koji će zamijeniti mons. Kutlešu.

godine ne poštuje Ustav RH, već mu pristupa selektivno prema svom svjetonazoru i svom političkom opredjeljenju. 1.Ustav RH temelji se na demokraciji, poštivanju ljudskih prava i sloboda Dr. sc. Ivo Josipović, ne samo da ne poštuje Ustav RH, nego ni  Ustavnu odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (25. lipnja 1991.), ni  Odluku o raskidu svih državnopravnih veza RH s bivšom SFRJ Hrvatskog sabora od 8. listopada 1991.godine,  Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine, ni  Europske rezolucije o osudi totalitarnih sustava po kojima su fašizam i komunizam dva istovremena zla. Nisam pravnik, ni doktor znanosti kao dr. Ivo Josipović, ali na osnovu logičnog promišljanja i dokumenata koje ću citirati dokazati ću svoje navode. Na aplikaciji Akademia. edu, na svom profilu dr. sc. Ivo Josipović podijelio je znanstveni rad pod naslovom:

Svjestan komunističkog zla koje dolazi iz ljubavi prema čovjeku, poslao je poruku svijetu „ Moja osveta je oprost“
Danas je 75 godina kako je Slavko Sanković, nakon krizme u Lanišću zaklao našeg istarskog blaženika Miroslava Bulešića, ali on oprašta.
Oprostiti  iz ljubavi prema čovjeku. To je veličina ljudske duše. Ponosna sam što je istarska, hrvatska mati rodila takvog sina!
On je simbol Istre,  istarskog mučeništva, stoljećima pod tuđinskom vlasti, a ipak ostao čovjekom. Oprašta zlo koje mu je naneseno, ne žudi za osvetom i prekida spiralu zla.

Znam da će se mnogi jugonostalgičari, jugofili i štovatelji lika i djela "druga Tita" dignuti na noge, ali argumenti ih u potpunosti opovrgavaju, polazeći od Ustava RH: 1.Ustav Republike Hrvatske NN 85/2010 U preambuli Ustava RH naveden je povijesni slijed hrvatske državotvornosti od prvog spomena hrvatskih kneževina do referenduma o samostalnosti:

Hrvatsko pravosuđe osuđuje hrvatske branitelje zbog propusta. Tko će osuditi hrvatsko Pravosuđe za mnogobrojne PROPUSTE u osudi ratnih zločina nad Hrvatima? Domovinski rat se ocrnjuje, progone se hrvatski branitelji, namještaju se sudski procesi, hrvatski general Đuro Brodarac, umire kao zadnji ološ u zatvoru, bez liječničke skrbi. Isto su uradili i Tomislavu Merčepu i mnogim znanim i neznanim hrvatskim braniteljima! Domovinski rat se istražuje, secira, kažnjavaju se hrvatski branitelji, Država isplaćuje velike naknade agresorskim vojnicima i onda tereti hrvatske branitelje, komemoriraju se srpske žrtve, a da nikada nitko nije istraživao, ni optužio, a kamo li kaznio nekoga iz NOB! NITKO, NIKADA.

Zločin i kazna U svibnju 1945.godine završio je 2.svjetski rat. 8. svibnja 1945. godine Karl Donitz, nasljednik Adolfa Hitlera(počinio samoubojstvo), potpisuje predaju nacističke Njemačke saveznicima. Sovjetski diktator Josif Visarionović Staljin proglasio je sljedeći dan, 9. svibnja Danom pobjede nad fašizmom u Sovjetskom Savezu, a kao praznik preuzele su ga i ostale zemlje tadašnjeg komunističkog bloka u kojem je bila i Jugoslavija. Svijet se podijelio na Istok i Zapad. Berlinski zid postao je novi simbol rata, hladnog rata. Na Zapadu su slavili oslobođenje od diktature fašizma, nacizma i rata i nastavili život u slobodnom demokratskom društvenom uređenju, a na Istoku jedna je diktatura zamijenjena drugom, fašizam i nacizam zamijenjeni komunizmom. Teror, progoni, logori ubijanje nepodobnih i neistomišljenika se nastavio. Nema slobode govora, mišljenja ni kretanja. Svijet priznaje komunističke diktatore kao ravnopravne partnere, ne pitajući se na koji način su došli na vlast, ni kako vladaju. Nitko se iz tog zapadnog demokratskog svijetu nije " štel mešati" u unutarnje uređenje druge države. Nije bilo sankcija, nije bilo diplomatskog pritiska zbog počinjenih zločina.

Laži i obmane? Što o tome misle Hrvati? Iz komentara na FB, kao najbrojnijoj društvenoj mreži, vidi se na koji način Hrvati razmišljaju i doživljavaju invaziju ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina na Ukrajinu kao suverenu državu. Najveći dio, njih 90% osuđuje agresiju, ubijanje i razaranje. Smatra da svaki narod ima pravo u svojoj državi odlučivati o svojoj sudbini.

IDS-ovci  su licemjerno,  godinama obmanjivali  i lagali  cijelo biračko tijelo, pa i svoje uhljebljene birače. Jer to su bile samo njihove parole, oni u obnašanju vlasti nisu bili ni tolerantna, ni demokratska, ni multietnička, a ni antifašistička stranka.
U obnašanju vlasti nisu radili u korist naroda, odnosno birača, poboljšanja njihovog životnog standarda, povećanja radnih mjesta, poboljšanja uvjeta u života u infrastrukturi, prometu, zdravstvu, školstvu. Svi projekti koji su pokrenuti financirani su iz fondova EU, Vlade RH, a tek manjim djelom Istarske županije. Vodili su se osobnim interesima, osobnim bogaćenjem, umreženi rodijačko-kumovskim vezama, korupcijom i kriminalom.
Koja demokracija, koja tolerancija, koji suživot, koja sloboda mišljenja?
Toga u Istri nema!

Zašto se nakon 27 godina gasi Hrvatsko slovo? Zar za pupovčeve Novosti Vlada ima 3 750 000 kuna godišnje? a za Hrvatsko slovo nema ni 400 000 kuna!? Zar za talijansku izdavačku kuću Edit i njihov La voce del popolo, ima 7 650 000 kuna, a za Hrvatsko slovo, nema ni 400 000 kuna!? Vlada odbila financirati Hrvatsko slovo Ako gledamo po brojnosti očiti je raskorak između brojnosti stanovništva i izdvojenih sredstava. Po popisu iz 2011. godine, jer Državni zavod za statistiku nije još objavio rezultate po narodnosnom sastava stanovništva po popisu 2021.godine, Hrvata ima 90,42%, Srba 4,36% i Talijana 0,42%.

Novi srpski zakon 'Zakon o kulturnom nasleđu', kojeg je Skupština Srbije usvojila 23. prosinca 2021.godine svojata dubrovačku književnost tvrdeći da ona jednako 'pripada i srpskoj i hrvatskoj kulturi' Nije im bilo dovoljno prisvajati Držića i Gundulića pa sada prisvajaju čitavo dubrovačko književno stvaralaštvo do 1867. godine.

Svi sveti i Dušni dan Dan mrtvih ili Spomen svih vjernih mrtvih Dan sjećanja na najmilije kojih više nema, pobuđuje u nama sjećanja i razmišljanja o smislu, svrsi i života, slaveći sve svece koji su širili glas vjere za života i na tom svom putu bili žrtve i dali svoj život za promicanje vjere u Boga i Božju riječ.

već 35 godina podriva državu Tekst na blogu N1 Borisa Dežulovića, pod naslovom" Jebo vas Vukovar" izazvao je burne reakcije većim djelom osuđujuće s obzirom na prostački i uvredljiv izričaj kojim je napisan. Na prvi pogled gledano, prostački i provokativan tekst izgleda kao da ga je napisala osoba koja je ispunjena razarajućom mržnjom, moralna nakaza bez ikakvih skrupula, etike i ljudskih i moralnih normi. https://hr.n1info.com/kolumne/boris-dezulovic/jbo-vas-vukovar/ Međutim taj tekst napisao je novinar sa dugogodišnjim novinarskim i spisateljskim iskustvom, koji po osobnoj izjavi podriva državu:

Suče Dobronić zašto niste onda istupili pred hrvatske branitelje u Požegi i rekli im da Za dom spremni nije dopustiv ni u kojoj prilici, pa ni u obrani svog doma, svoje domovine i svoje obitelji?
Zašto niste u rujnu,  listopadu i studenom  1991.godine otišli u Vukovar i HOS-ovcima objasnili  da ne koriste Za dom spremni ni u obrani Vukovara, da ne bi slučajno povrijedili  „osjetljive četničke dušice“ jer taj poklič nije dopustiv ni u kojoj prilici!¨?
A četnici su pjevali tako dopuštene pjesme: Aoj  Slobo šalji  nam salate, bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate…“ i tako su dopušteno Velikosrpski  osvajači na grad ispalili više od 6,5 milijuna projektila. Srušili su vukovarsku ratnu bolnicu i brojne civilne objekte, pretvorili grad u ruševine,  a za to do danas  nitko nikad nije odgovarao, nikoga hrvatsko Pravosuđe nije optužilo!?

IDS veliča i slavi komunističke zločince, a traži da se zabrani Za dom spremni?! U IDS-u ništa novo! Promijenjeno je samo ime predsjednika stranke! Iste floskule, isto ideološko lamentiranje, da se zamagli kriminalno, nesposobno i ideološki neprimjereno upravljanje Istrom. Sva sreća da nisu više na vlasti u Puli, pa se puno lakše diše, bez njihove političke, medijske i ine podobnosti i blokade javne riječi. Tek je novoimenovani sudac Dobronić sjeo na stolicu predsjednika Vrhovnog suda, odmah se kao najvažnija tema pojavi Za dom spremni! Ništa drugo nije važnije u Hrvatskoj od tog pozdrava?! I naravno odmah se na tu temu nalijepio, tko će drugi nego IDS, sa novim predsjednikom, ali istom licemjernom politikom. Zabranili bi oni i ime Hrvatsko, i vratili Jugoslavensko, odmah promptno, samo da mogu. ""Taj je prijedlog završio negdje u ladici i namjerno nikad nije upućen u proceduru. Ovim putem najavljujem da ćemo ovih dana taj prijedlog ponovno uputiti u saborsku proceduru. Taj pozdrav treba zabraniti i tu priču završiti jednom zauvijek", naglasio je Paus (novi predsjednik)

Brijuni raj i (komunistički) pakao Mnoštvo suvremenih posjetitelja Brijuna rado će se složiti s usporedbom da su ovi otoci "kao zemaljski raj". Doista je jedinstvene ljepote otočje Brijuna, smješteno uz ravnu jugozapadnu obalu istarskoga poluotoka: netaknuta priroda, bujno zelenilo koje kao da raste iz morskog plavetnila, sve zajedno oplemenjeno zahvatima što ih je tu i tamo učinila ljudska ruka... O dugoj, pak, i bogatoj povijesti Brijuna svjedoče ostatci gradina i rimskih vila, bizantski kastrum, ruševine bazilike sv. Marije i benediktinskoga samostana, još postojeće crkve sv. Germana, Roka i sv. Antuna. (Usput i jedno prisjećanje: iz Fažanskoga kanala krenula je 1866. g. flota admirala Tegetthoffa u Višku bitku). Kada sam jednom s poznatim franjevcem p. Dudom šetao Brijunima, on se kao pjesnik i mistik izrazio: "Evo prirode koja kao da je upravo izašla ruke Stvoriteljeve." Ipak, da taj zemaljski raj može postati i mjesto samoga pakla, pokazali su zločini jugoslavenskoga komunističkog režima.

Knjiga rat i mit je kvaziznanstveni uradak točno po Soroševom projektu REKOM Knjiga Rat i mit , asocira na Rat i mir , Lava Nikolajevića Tolstoja,(nije ni sjena Tolstojevom romanu) dr. Dejana Jovića, sveučilišnog profesora ne Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, objavljena 2017. godine proglašena je knjigom desetljeća (2010.-2020.) Naime, Odbor Nagrade za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava dodijelio je autoru ove studije priznanje "Krunoslav Sukić" za doprinos u kritici i razumijevanju razloga koji i danas onemogućavaju istinsko suočavanje s prošlošću uz obrazloženje "Knjiga predstavlja na činjenicama utemeljenu protutežu dominantnim narativima koji znanstvenoj i zainteresiranoj javnosti omogućuju uvide u potpuniju sliku naše nedavne prošlosti, a otvara i perspektive za život u društvu koje se ne dijeli na »nas« i na »druge«…"

Nije u slavu Boga živoga, to je bogohuljenje, skrnavljenje Boga Srpska pravoslavna crkva priredila je predstavu iz akcijskih filmova. Sa specijalcima pod punom ratnom opremom, sa pancirnim pokrivačima spustili su se u Cetinjski manastir patrijarh SPC Porfirije Perić i vladika budimljansko nikšićki Joanikije Mićović radi ustoličenja vladike Joanikija za metropolita crnogorsko-primorskog. Sramotne neviđene scene helikopterskog desanta radi ustoličenja, ne priliče niti jednoj vjeri, ni Crkvi, ali kada je Srpska pravoslavna crkva u pitanju ništa nas ne treba iznenaditi.

Miroslav  Bulešić  istarski , hrvatski sin,  žrtva je komunizma, ubijen na  brutalan i gnjusan način, zbog mržne prema vjeri, in odium fidei,  a zaklao ga je ubojica Slavko Sanković, stanovnik susjednog sela Brgudca, 24-kolovoza 1947.godine na krizmi u Lanišću, koja je tako postala,  poznata krvava krizma.
Ubojica je izašao iz župne kuće, ostavio za sobom vidljiv krvavi trag i oprao ruke na pojilu za stoku između kuće i crkve. Pritom je ponavljao posljednje svećenikove riječi:“ Isuse primi dušu moju“ uz svoj gnjusni komentar –„ ali sam mu je ja primio!“

August-the-European-Day-of-Remembrance-for-Victims-of-Stalinism-and-Nazism.html Europska mreža sjećanja i solidarnosti nastavlja se, inicijativa je započela prošle godine, cilj kojih je da Europljani povezuju datum 23. kolovoza sa simbolom sjećanja na žrtve totalitarnih režima 20-tog stoljeća-koji su nestali pod smeđim i crvenim terorom. Važan element ove kampanje je značka posebno dizajnirana za tu priliku: ona nosi poruku "Zapamti. 23. kolovoza"