Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Wikipedija

Taj Mahal

(Preusmjereno sa stranice Tadž Mahal)

Taj Mahal ili Tadž Mahal (Tāj Mahal; hindski: ताज महल, urdski i perzijski: تاج محل) je arhitektonski spomenik u Agri, gradu u indijskoj saveznoj državi Uttar Pradesh koji je izgradio mogulski car Šah Džahan kao spomen za svoju rano preminulu ženu Perzijanku Mumtaz Mahal.

Taj Mahal

Taj Mahal se smatra vrhunskim ostvarenjem mogulske arhitekture, stila koji kombinira elemente perzijskih, indijskih i islamskih arhitektonskih stilova. Godine 1983. Taj Mahal postao je UNESCO-ov spomenik Svjetske baštine opisan kao "dragulj islamske umjetnosti u Indiji i jedan od univerzalno priznatih remek-djela svjetskog nasljeđa".

Iako je bijela kupola mramornog mauzoleja najpoznatija arhitektonska komponenta, Taj Mahal je zapravo integrirani kompleks struktura. Gradnja je počela oko 1632. i završena 1653., a uključivala je tisuće umjetnika i radnika[1]. Iranski arhitekt Ustad Ahmad Lahauri[2] smatra se glavnim projektantom Taj Mahala[3].

Korijeni i inspiracija

uredi
 
Šah Džahan, koji je pokrenuo izgradnju Tadž Mahala (ilustracija iz 19. stoljeća)

Godine 1631. Šah Džahan, car Mogulskog carstva u doba najvećeg uspona, bio je shrvan nakon što je njegova treća žena Mumtaz Mahal umrla prilikom porođaja njihovog četrnaestog djeteta, Gauhara Beguma[4]. Neposredno prije smrti, Mumtaz Mahal zamolila je Šaha Džahana da joj izgradi mauzolej kakav svijet dotad još nije vidio. Šah Džahan je obećao ispuniti njenu posljednju želju pa je gradnja počela 1632., godinu dana poslije njene smrti[5]. Kronike Šah Džahanove boli opisuju ljubavnu priču koja je prema tradiciji bila inspiracija za zdanje Tadž Mahala[6]. Planovi su rađeni neposredno nakon njene smrti, glavni mauzolej završen je 1648. godine, dok su ostale zgrade i vrtovi dovršeni pet godina poslije. Car Šah Džahan osobno je opisao Tadž Mahal ovim riječima:[7]

 
Humajunova grobnica, koja dijeli arhitektonske sličnosti s Tadž Mahalom.

Treba li krivnja tražiti utočište ovdje,
Kao isprika, postaje čista od grijeha.
Treba li grešnik poći do ovog zdanja,
Njegovi grijesi biti će zaboravljeni.
Prizor ovog zdanja stvara prizore tuge;
I sunce i mjesec suze lijevaju iz očiju.
Na ovom svijetu ovo zadnje je građeno;
Da time pokaže slavu svoga stvaralaca.

Tadž Mahal obuhvaća i proširuje graditeljske tradicije perzijske i rane mogulske arhitekture. Karakteristična inspiracija dolazi od uspješnih timuridskih i mogulskih građevina poput Timurove grobnice (praoca mogulske dinastije) u Samarkandu[8], Humajunove grobnice, grobnice Itmad-Ud-Daulah (poznatu kao Baby Tadž), te Šah Džahanove džamije Jama Masjid u Delhiju. Dok su rane mogulske zgrade uglavnom građene od crvenog pješčenjaka, Šah Džahan promicao je korištenje bijelog mramora s umetnutnim dragim kamenjem što je za vrijeme njegove vladavine postala nova razina istančanosti[9].

Lokacija

uredi
 
Karta Indije s označenim gradom Agrom u kojem je izgrađen Tadž Mahal.

Tadž Mahal nalazi se južno od gradskih zidina grada Agre. Babur, osnivač mugalske dinastije, dao je izgraditi prve mogulske vrtove Ram Bagh u Agri 1523. godine. Nakon toga, vrtovi su postali važan mogulski simbol moći koji je smijenio pre-mouglske simbole poput tvrđava. Pomak se može objasniti pojavom novih estetskih redova poput umjetničkih izraza koji kombiniraju vjerske elemente s strogim geometrijskim redom, koji su bili metafora za sposobnost Baburove kontrole nad sušnim indijskim ravnicama[10]. Babur je odbacio većinu stilova korištenih u doba Lodhi dinastije i pokušao je stvoriti novi umjetnički stil inspiriran perzijskim vrtovima i kraljevskim taborima. Ram Bagh bio je opsežan i složen kompleks vrtova i palača koji su se protezali više od kilometra uz obalu rijeke. Visoko i dugačko kameno podnožje omeđeno prijelazom između vrtova i rijeke postalo je okosnicom za budući razvoj grada Agre[11].

U sljedećem stoljeću, koncept uspješnog vrtnog grada uz rijeku razvio se na objema stranama rijeke Jamuna. Kasniji mogulski carevi izgradili su obje obale rijeke što uključuje rekonstrukciju Tvrđave Agra, koja je dovršena 1573. godine. Kada je Šah Džahan došao na tron populacija Agre bila je otprilike 700.000, a grad je bio veliki trgovački centar zbog prometne rijeke i cesta, pun umjetnika, učenjaka i duhovnjaka[12][13].

Agra je postala grad s rijekom kao dominantom i razvijala se dijelom istočno no uglavnom prema zapadnoj strani Jamune gdje su se uz nasipe redali bogati posjedi. Glavna zdanja u gradu orijentirana su prema rijeci i Tadž Mahal prati taj urbanistički kontekst, čiji se kompleks nalazi s obje strane rijeke.

Šah Džahan otkupio je parcelu za Tadž Mahal od Maharajah Jai Singh, koji je pristao ustupiti mu zemlju u zamjenu za veliku palaču u centru grada Agre[14][15].

Gradnja

uredi

Građevinska organizacija

uredi

Gradnja je započeta s zemljanim radovima na površini od oko tri jutra zemlje (12.000 m2), koji su uključivali nasipanje terena i ravnanje površine na 50 metara iznad riječne obale. Na području mauzoleja teren je nasut kamenjem i šljunkom, kao i područje prilaza grobnicama. Umjesto uporabe skela od bambusa, graditelji su konsturirali goleme skele od opeke koje su bile toliko goleme da su nadzornici procijenjivali kako će im trebati godine da ih razmontiraju. Prema jednoj od priča, Šah Džahan je izdao nalog kojim se dozvoljava slobodno uzimanje opeka sa goleme skele, pa su ih okolni seljaci pograbili preko noći. Rampa od nabijene zemlje dužine 15 km izgrađena je za transport mramora i drugih materijala. Grupe od 20-30 volova vukli su kamene blokove na posebno dizajniranim vagonima. Blokovi su na svoja mjesta podizani razvijenim sustavom kolotura. Voda je do gradilišta crpljena pomoću složenih sustava kanala i vodospremnika koje su punili korištenjem životinjske snage.

Gradnja podnožja i grobnice trajala je oko 12 godina. Ostatak kompleksa građen je još 10 godina i završen je ovim redoslijedom; minareti, džamija, džavab i Velika vrata. Budući da je kompleks građen u etapama, postoji neusklađenost oko datuma svršetka gradnje. Npr., mauzolej je sam završen 1643. godine, no rad na ostatku cijeline je nastavljen i trajao je još desetak godina. Procijene troškova izgradnje Tadž Mahala variraju ovisno o izvorima i načinima računanja. Ukupna cijena izgradnje procijenjuje se na oko 32 milijuna rupea u to doba, što preračunato u današnje dolare iznosi nevjerojatnih nekoliko bilijuna (1012) dolara[16].

Građevinski materijal nabavljan je u većem dijelu Indije i Azije. Preko 1000 slonova korišteno je za transport građevinskog materijala u vrijeme izgradnje. Blistavi bijeli mramor stizao je iz Radžastana, jaspis iz Punjaba, žad i kristal iz Kine. Tirkiz je iz Tibeta, lapis lazuli iz Afganistana, safiri iz Šri Lanke, te karneol iz Arabije. Sveukupno je 28 različitih dragih i poludragih kamenja umetnuto u bijeli mramor.

Radna snaga od 20.000 ljudi angažirana je iz cijele sjeverne Indije. Kipari su dolazili iz Bukhare, kaligrafi iz Sirije i Irana, zidari iz južne Indije, kamenoresci iz Baludžistana, stručnjaci za izradu tornjeva, ostali koji su obrađivali mramorne ukrase u grupama od 37 ljudi.

Projektanti i graditelji

uredi

Povijest o glavnim projektantima Tadž Mahala je nejasna, budući da su se u islamskom svijetu tog doba zasluge pripisivale uglavnom mecenama, a ne arhitektima. Prema suvremenim izvorima poznato je da je za gradnju i nadzor bio zadužen cijeli tim arhitekata. Izvori spominju kako je sam Šah Džahan osobno sudjelovao u izgradnji više nego bilo koji mogulski vladar prije njega, i da je održavao dnevne sastanke sa arhitektima i nadzornicima. Kroničar Lahouri spominje kako je Džahan "nerijetko davao ili mijenjao ideje koje su predlagali arhitekti i da je postavljao kompetentna pitanja"[17]. Dva arhitekta spomenuta su imenom; Ustad Ahmad Lahauri[18] i Mir Abdul Karim. Ustad Ahmad Lahauri postavio je temelje Crvene tvrđave u Delhiju, dok je Mir Abdul Karim bio omiljeni arhitekt Džahanovog prethodnika Džahangira, a spominje se kao nadzornik kao i Makramat Khan prilikom izgradnje Tadž Mahala[19]. Poznati graditelji Tadž Mahala su:

Organiziranje proporcija

uredi
 
Tlocrt Tadž Mahala i dvorišta.
 
Pojednostavljena shema Tadž Mahalovog tlocrta.

Kompleks Tadž Mahal uređen je na ortogonalnom rasteru što je očito prema kartama kompleksa. Ipak, tek 1989. su Begley i Desai pokušali prvo detaljnije istraživanje o tome kako su razni elementi kompleksa integrirani u koordinatnu mrežu. Brojni izvori iz 17. stoljeća opisuju dimenzije kompleksa u mogulskim mjernim jedinicama gaz ili zira, koji su ekvivelent otprilike 80–92 cm. Begley i Desai zaključili su kako je korišten raster od 400 gaza koji je dijeljen u grupe, i kako su brojna odstupanja rezultat grešaka u ondašnjim zapisima[24][25].

Novija istraživanja i mjerenja koja su proveli Koch i Richard André Barraud sugeriraju kako je korištena mnogo složenija metoda projektiranja od one opisane u starim zapisima. Dok su Begley i Desai koristili jednostavni fiksirani raster na kojeg se građevine položene, Koch i Barraud otkrili su kako su tlocrtne proporcije razumljivije ako se koriste generirani rasterski sustav prema kojem određene duljine mogu biti podijeljene metodama raspolavljanja, podijelom na tri, te korištenjem decimalnog sustava. Oni tvrde da je kompleks širine 374 gaza prema povijesnim izvorima točan i da je Tadž Mahal planiran kao trodijelni pravokutnik od tri kvadrata sa stranicama od 374 gaza. Različite modularne podijele korištene su u proporcijama ostatka kompleksa. Modul od 17 gaza korišten je kod Džilaukhane, bazara i odmorišta, dok je modul od 23 gaza rabljen kod vrtova i područja terasa (širina im je 368 gaza što je dijeljivo s 23). Proporcije zgrada su projektirane u manjim rasterima koji su položeni u glavne organizacijske rastere. Manji rasteri korišteni su i za proporcije povišenja i spuštanja diljem kompleksa[24]. Takav očito svojstven način mjerenja ima smisla kao dio mogulskog geometrijskog sustava. Geometrijski likovi oktagona i trokuta dominiraju većinom kompleksa.

Element Metara Gaza
duljina / promjer širina visina duljina / promjer širina visina
Cijeli kompleks 896.1 300.84 1112.5 374
Cijeli očuvani kompleks 561.2 300.84 696 374
Tadž Ganji 334.9 300.84 416.5 374
Džilaukhana 165.1-165.23 123.51 204 153
Velika vrata 41.2 34 23.07 51 42 28.5
Charbagh vrtovi 296.31 296.31 368 368
Terasa uz rijeku 300 111.89 8.7 373 138
Mauzolej 56.9 56.9 67.97 70 70 84
Minaret 5.65 43.02 7 53.5
Džamija 56.6 23.38 20.3 70 29 25-29
Sve dimenzije su od Kocha, str. 258.-259.; pripisane Richardu André Barraudu

Arhitektura

uredi

Kompleks Tadž Mahala može se podijeliti na pet dijelova:

  1. Terasa uz obalu rijeke, koja uključuje mauzolej, džamiju i džavab.
  2. Charbagh vrtovi koji sadrže paviljone.
  3. Džilaukhana, koji sadrži smještaj za posjetitelje grobnice i dvije pomoćne grobnice.
  4. Tadž Ganji, prvotno bazar i odmorište, danas postoje samo ostaci.
  5. Vrt mjesečine , sjeverno od rijeke Jamune, koji sadrži velika vrata između Džilaukhane i vrta. Razina se postepeno spušta u terasama od Tadž Ganjija do rijeke.

Mauzolej (Rauza-i munauwara)

uredi

Eksterijer

uredi

 

Glavni elemetni mauzoleja su:

  1. Šiljak: visine je 10 metara i prvotno je izgrađen od zlata, no britanski kolonizatori su ga skinuli i rastalili, pa je zamijenjen replikom od bronce[26].
  2. Lotus ukrasi: Konture cvijeta lotusa urezane su pri vrhu kupole.
  3. Lukovičasta kupola: tzv. amrud visine 75 m, karakteristična za islamsku arhitekturu, te kasnije za rusku.
  4. Tambur: valjkasta baza kupole koja predstavlja prijelaz između kupole i baze.
  5. Guldasta: dekorativne igle na rubovima zidova.
  6. Ćhatri: uzvišeni paviljoni iznad balkona u obliku malih kupola.
  7. Granice: nalaze se između pravokutnih panela i niša, ukrašene su krasopisima i geometrijskim oblicima.
  8. Krasopis: Stilizirani stihovi Kurana na glavnom luku.
  9. Niše: na sva četiri ugla nalazi se po šest niša raspoređenih u dvije etaže.
  10. Paneli: ukrasni pravokutni elementi na glavnim zidovima koji ukružuju glavni portal (iwan).

Mauzolej je izgrađen prema strogom simetrijskom redu, nasuprot zamršenim detaljima. Žarište i dominanta Tadž Mahal kompleksa je simetrična grobnica od bijelog mramora; građevina kvadratičnog tlocrta sa nakošenim uglovima, koji sadrže zasvođene niše poznate kao iwane. Okrunjena je velikom kupolom dvostruke konstrukcije koja povećava njenu visinu i sa nekoliko potpornja na kojima su ćhatri, uzvišeni paviljoni u obliku malih kupola. Tlocrt je gotovo savršeno simetričan oko četiri osovine i razmješten je u stilu 'hasht bihisht' kao kod Humajunove grobnice. Zdanje sadržava četiri kata; u prizemlju se nalaze grobnice Džahana i Mumtaz, prilazni kat sadrži identične kenotafe njihovih grobnica sa kata ispod u mnogo dotjeranijoj komori, te kat deambulatorija i krovne terase.

Interijer

uredi
 
Zaštitna rešetka koja okužuje kenotafe.
 
Kenotafi unutar Tadž Mahala.

Hijerarhijska dosljednost cijelog kompleksa doseže svoj vrhunac u glavnoj komori koja sadrži kenotafe Šaha Džahana i Mumtaz Mahal. Mumtazin kenotaf postavljen je na geometrijski centar zgrade, dok je Džahan naknadno sahranjen od njene grobnice prema zapadu; raspored viđen kod drugih mogulskih grobnica ranijeg perioda kao što je Itmad-Ud-Daulah[27]. Unutrašnjost je u potpunosti izgrađena od mramora, a kenotafi su ukrašeni dragim kamenjem poslaganim u koncentričnim oktogonima. Takvo oblikovanje karakteristično je za islamsku i indijsku kulturu kao važna duhovna i astrologijska tematika. Komora je obilna evokacija rajskog vrta i kao takva sadrži reprezentacije cvijeća, raslinja i arabeski, te krasopise thulutha i manje korištenog naskh pisma[28].

Muslimanska tradicija zabranjuje ukrašavanje grobova, pa su tijela Džahana i Mumtaz položena u relativno običnu komoru koja se nalazi ispod sobe s kenotafima. Sahranjeni su na potezu sjever-jug, s glavama okrenutim prema desno (zapad) u smjeru Meke. Kupola Tadža uzdiže se iznad njihovih kenotafa, koji su vjerna kopija pravih grobnica iz podruma ispod.

Mumtazin kenotaf dimenzija je 2.5 za 1.5 m i ukrašen je krasopisima koji veličaju njen lik. Džahanov kenotaf je na zapadnoj strani i jedini je asimetrični element u cijelom kompleksu. Njegova grobnica veća je od ženine, no sastoji se od istih elemenata; većeg sarkofaga na nešto višoj bazi, također ukrašenog začuđujućom preciznošću sa lapidarijumima i krasopisima. Na poklopcima obaju sarkofaga nalazi se skulptura malene kutije s pisaljkom koja je tradicionalna mogulska pogrebna ikona.

Terasa uz rijeku (Chameli Farsh)

uredi

Osim mauzoleja, na terasi se nalaze džamija s zapadne strane, te džavab s istočne strane koji je simetričan džamiji i vizualno služi kao arhitektonski balans, dok funkcijski služi kao gostinjska kuća. Terasa se stepenasto spušta do rijeke.

Podnožje i terasa

uredi

Na uglovima podnožja nalaze se minareti, četiri velika tornja visoka preko 40 m. Služe kao tradicionalni element džamije, odnosno kao mjesto s kojeg mujezin poziva muslimane na molitvu. Svaki od minareta je učinkovito podijeljen na tri jednaka dijela, postavljanjem dvaju balkona koji okružuju toranj. Na vrhovima nalazi se glavni balkon okrunjen s ćhatri, koji zrcale one na mauzoleju. Svi minareti malo su odmaknuti izvan rastera da u slučaju rušenja (čest događaj kod mnogih visokih građevina tog doba) materijal ne ošteti glavne zgrade.

Džamija i džavab

uredi
 
Interijer džavaba
 
Džamija

Na obje bočne strane mauzoleja nalaze se dvije gotovo identične zgrade, simetrične s obzirom na glavnu os kompleksa. Za razliku od bijelog mramornog mauzoleja, građene su od crvenog pješčenjaka. Zapadno je džamija, istočno je džavab što znači odgovor, jer građen je kao vizualni balans džamiji na simetričnoj strani, a korišten je kao gostinjska kuća za važne posjetitelje. Razlikuje se od džamije po tome što nema mihrab, odnosno nišu u zidu džamije koja predstavlja smjer Meke, te prema obliku katova koji su geometrijski oblikovani dok se etaža džamije sastoji od obrisa 569 ćilima u crnom mramoru.

Temeljni dizajn trodijelne džamije sličan je drugim zdanjima izgrađenima za vrijeme Šaha Džahana, poput Masjid-i-Jahan Numa u Delhiju, koja se sastoji od dugačke dvorane okrunjene trima kupolama. Mugalske džamije iz ovog perioda dijele hramsku dvoranu u tri dijela; glavno svetište sa nešto manjim hramskim utočištima na obje strane. Kod Tadž Mahala, nad svakim dijelom nalazi se velika kupola.

Vrt (Charbagh)

uredi
 
Panoramski pogled od 360° na vrt Charbagh

Veliki charbagh, glavni mugalski trg podijeljen na četiri dijela, predstavlja prednji plan za klasični pogled na mauzolej Tadž Mahala. Strogo i precizno isprojektirani vrt sastoji se od staza koje dijele svaki kvartal stvarajući pritom 16 spuštenih manjih vrtova. Povišeni mramorni bazen nalazi se na središtu vrta, na polovici puta između grobnice i glavnih vrata, uz čiju os (sjever-jug) je postavljen reflektivni duguljasti bazen koji zrcali obrise mauzoleja Tadž Mahala. Ostatak vrta ukrašen je drvoredima i fontanama[29]. Vrt Charbagh inače simbolizira četiri rajske rijeke u Indiji. Mramorni bazen (hauz) naziva se i Hawd al-Kawthar što znači "cisterna bogatstva" koja bi trebala utažiti žeđ Muhamedu prilikom njegova dolaska[30]. Paviljoni se nalaze na istočnoj i zapadnoj strani poprečnih osi, i postavljeni su simetrično jedan drugome. Izgrađeni su od pješčenjaka u trodijelnom obliku na dvije etaže, a okrunjeni su kupolama koje stoje na osam stupova[31]. Rani izvori navode kako se vrt sastojao od bujne vegetacije koja je uključivala ruže, narcise, te izobilje voćaka[32]. Kada je Mogulsko Carstvo počelo opadati, njegovanje vrta također je opalo. Kada su Britanci preuzeli kontrolu nad Indijom, promijenili su krajobraz vrta prema engleskim stilovima londonskih travnjaka.

Velika vrata (Darwaza-i rauza)

uredi
 
Velika vrata

Velika vrata nalaze se na sjevernom ulazu u dvorište pred zgradom (Džilaukhana) i omogućava prijelaz između bazara (tržnice) i odmorišta sa duhovnim područjem na kojem se nalaze vrt, džamija i mauzolej. Pravokutnog su oblika, i projektirane su poput džamije unutar kompleksa. Na uglovima se nalaze oktogonalni tornjevi koji zgradi daju izgled obrambenog karaktera. Kupole su bile karakteristične isključivo za grobnice i džamije pa nisu korištene na Velikim vratima. Citati iz Kurana rapoređeni su na pažljivo odabrana mjesta. Glavni oblikovni element je veliki portal čiji je koncept privući posjetitelje i vjernike u rajski vrt kompleksa. Osim portala, nalazi se još nekoliko arkada s galerijama, koje su namijenjene skloništu siromašnih stanovnika od kišnih sezona. Galerije završavaju na transverzalno položenoj trodijelnoj dvorani[33].

Dvorište (Džilaukhana)

uredi
 
Šetnica uz reflektirajući bazen

Džilaukhana, što doslovno znači ispred kuće, bila je vrst dvorišta koju je Šah Džahan uveo u mogulsku arhitekturu. Služilo je kao prostor gdje su posjetitelji mogli ostaviti svoje konje ili slonove prije ulaska u glavni prostor kompleksa. Pravokutni tlocrtni oblik podijeljen je na osi u smjeru sjever-jug i istok-zapad uz koje vode glavne ulice, na sjeveru se nalaze Velika vrata kao ulaz u glavni vrt ispred mauzoleja, dok se ulazna vrata u džilaukhanu nalaze uz istočne, zapadne i južne zidine. Južna vrata vode do tržnice Tadž Ganji[34]. Dvije identične ceste od istoka i zapada vode do središta dvorišta. Uz te ulice protežu se kolonade verandi povezanih višelistnim lukovima iza kojih su se nalazile trgovačke sobe, koje su bile u funkciji od izgradnje Tadž Mahala sve do 1996. godine. Porez ubran s tih tržnica služio je za održavanje cijelog kompleksa. Istočne ulice bazaara devastirane su krajem 19. stoljeća, no obnovio ih je Lord Curzon početkom 20. stoljeća[35]. Dvije replike grobnica nalaze se na južnim uglovima dvorišta. Izgrađene su kao minijaturne kopije onih u glavnom kompleksu i nalaze se na povišenim platformama na koje se pristupa sa stepenica. Obje oktagonalne grobnice nalaze se na pravokutnim platformama koje omeđuju zgrade manjih dimenzija smještene čeono prema dvorištu. Do danas nije razjašnjeno tko je sahranjen u tim grobnicama, budući da su bile nedovšene i da su u njima sahranjene žene. Među prvim dokumentima koji ih spominju su skice Thomasa i Williama Daniela iz 1789., prema kojima se u istočnoj grobnici nalazi Akbarabadi Mahal, a u zapadnoj Fatehpuri Mahal[36]. Dva manja dvorišta nalaze se na sjevernoj strani (Khawasspuras), a služila su za boravak posjetiteljima mauzoleja i za vjernike. Rezidencijalni karakter tog dijela služio je kao prijelaz između cijelog kompleksa i ostatka svijeta. Prostor je do 18. stoljeća bio u ruševinama, no početkom 20. stoljeća dao ga je obnoviti britanski vicekralj Indije Lord Curzon poslije čega je istočno dvorište služilo kao prostor za održavanje hortikulture, a zapadno kao staja sve do 2003. godine.

Bazar i odmorište (Taj Ganji)

uredi

Bazar (tržnica) i odmorište sagrađeni su kako sastavni dio kompleksa, prvotno da osiguraju smještaj radnicima, a kasnije kao mjesto za trgovinu i prostor koji nadopunjuje cijelinu. Područje je postalo maleni grad prilikom izgradnje Tadž Mahala. Prvotno je bilo poznato od imenom Mumtazabad (Mumtazin grad), dok se danas naziva Tadž Ganji ili Tadž tržnicom. Tlocrt cijelog područja ima kvadratičan oblik podijeljen s dvije ortogonalne ulice s vratima na sva četiri ulaza. Bazari (tržnice) protežu se uz svaku ulicu, dok se na stvorenim trgovima nalaze odmorišta s unutarnjim dvorištima na koje se pristupa s unutrašnje strane gdje se ulice sijeku. Prema dostupnim izvorima, sjeverna i zapadna strana tržnice je mnogo bolje očuvana od ostatka na jugu što podrazumijeva da je taj dio dobivao mnogo više iz imperijalnog proračuna. Kvaliteta arhitekture tog dijela je također mnogo bolja od južne polovice[37].

Razlike između duhovnog i sekularnog dijela kompleksa najviše se očituju na području tržnice i odmorišta[37]. Dok je duhovni dio kompleksa održavan u izvornom obliku nakon gradnje, Tadž Ganji je postao frekventan grad i centar gospodarske aktivnosti u gradu Agri na čijim se tržnicama nalazila roba iz svih dijelova carstva i svijeta[38]. Sjeverozapadni dio je bio poznat pod imenom Katra Omar Khan (Tržnica Omara Khana), sjeveroistočni dio kao Katra Fulel (Tržnica parfema), jugozapadni dio kao Katra Resham (Tržnica svile), a jugoistočni dio kao Katra Jogidas. Područje se konstantno obnavljalo nakon izgradnje da bi u 19. stoljeću postalo gotovo potpuno nepreoznatljivi dio originalne zamisli, a većina autohtone arhitekture je zagubljena ili nadograđena. Danas postoji potpuna oprečnost između elegantnog i geometrijski pravilnog rasporeda duhovnog dijela Tadž Mahala i uskih, nepredvidljivih i nedefiniranih ulica Tadž Ganjija, nastalih organskim razvojem urbanizma. Samo manji dijelovi od originalne arhitekture su sačuvani, poglavito ulazna vrata od ulica[37].

Grobnice izvan zidina

uredi

Kompleks Tadž Mahala utvrđen je zidovima od crvenog pješčenjaka s tri strane, dok je otvoren prema rijeci. Izvan tih zidina nalazi se nekoliko dodatnih mauzoleja koji uključuju grobnice za ostale žene Šaha Džahana, te veću grobnicu za omiljenu Mumtazinu sluškinju[39].

Vodovod

uredi
 
Dekorativni kanal s ukrašenim fontanama

Oskrba Tadž Mahala vodom vrši se složenom infrastrukturom vodovoda koji obuhvaća veći dio cijeline. Crpljena je iz obližnje rijeke Jamuna i vođena do kompleksa nizom kanala koje su napajali sustavi pokretani životinjskom snagom[40]. Voda se preko lučnih akvadukta slijevala u veliki spremnik koji je vodio do distribucijskih cisterni smještenih iznad razine kompleksa na zapadnoj strani zida. Od tuda voda prelazi do tri pomoćna spremnika iz kojih se crpila direktno u vrtove, bazene i fontane, što je tehnički omogućeno podizanjem spremnika na 9.5 m visine. Vodovodne cijevi promjera 0.25 m ukopan je 1.8 m ispod površine tla i prati os glavne štenice uz koju se protežu reflektivni bazeni. Neke podzemne vodovodne cijevi zamijenjene su 1903. godine novim cijevima od lijevanog željeza. Cijevi fontana nisu direktno spojene na grla već na bakrene ćupove koji su omogućavali ravnomjeran pritisak u svakoj fontani. Vodovodni sustav je vremenom propao, no sačuvani su pojedini dijelovi poput lukova akvadukta koji danas služe kao smještaj ureda Indijskog arheološkog zavoda za hortikulturu[41].

Vrt mjesečine (Mahtab Bagh)

uredi

Sjeverno od Taj Mahal kompleksa, preko rijeke Jamuna, nalazi se još jedan Charbagh vrt. Projektiran je kao sastavni dio cijeline u stilu riječne rive karakteristične za Agru. Širina vrta je identična ostatku kompleksa na južnoj strani rijeke. Povjesničarka vrtova Elizabeth Moynihan tvrdi kako je veliki oktogonalni bazen na središtu terase služio kao reflektivno zrcalo za mauzolej, odnosno kako je cijeli vrt orijentiran prema tom dijelu kompleksa. Još od mugalskog vremena vrt je doživio brojne poplave zbog čega je devastiran veći dio područja. Četiri tornja od pješčenjaka označavala su granične uglove vrta, no sačuvan je samo onaj s jugoistočne strane. Ostaci temelja dviju zgrada nalaze se na sjevernom i južnom dijelu vrta, a pretpostavlja se da je riječ o vrtnim paviljonima. Na sjevernoj strani nalazila se stepenasta struktura vodopada koja se slijevala u bazen. Sjeverni dio vrta ima oblik tipičnog kvadrata s ortogonalnim osima uz koje se protežu dvije ulice, dok se na njihovom križanju nalazi središnji bazen. Vodovodni sustav napajan je pomoću akvadukta s zapadne strane[42].

Povijest

uredi

Mogulski period (1632.–1858.)

uredi

Neposredno nakon svršteka gradnje Tadž Mahala, Šah Džahana je vlastiti sin Aurangzeb zatvorio u kućni pritvor na obližnjoj Tvrđavi Agra. Kada je Džahan umro, Aurangzeb ga je sahranio uz sarkofag njegove žene[43]. Kompleks je uredno i redovito održavan gotovo punih stotinu godina, a financirano je putem poreza sa tržnica Tadž Ganija te iz bogate kraljevske blagajne. Sredinom 18. stoljeća Perzijanci i Afganistanci provaljuju u Indiju te pustoše mogulski glavni grad Delhi, pa Mogulsko Carstvo počinje znatno slabiti što se odrazilo i na održavanje Tadž Mahala koje je također stagniralo, te je u idućih stotinu godina postalo gotovo potpuno zapušteno.

Britanski period (1858.–1947.)

uredi
 
Tadž Mahal, fotografija iz 1860. (Samuel Bourne)

U doba Indijske pobune 1857. Tadž Mahal su opustošili britanski vojnici i časnici, koji su otrgnuli svo drago kamenje i lapis lazuli sa zidova mauzoleja. Postoje priče kako je britanski lord William Bentinck 1830-ih godina planirao srušiti Taj Mahal i prodati bijeli mramor. Potkraj 19. stoljeća britanski vicekralj u Indiji Lord Curzon naređuje opsežan plan restauracije Tadž Mahala, koji je završen 1908. godine[44]. Lord je odlučio postaviti i veliku lampu u unutrašnjost komore mauzoleja, koja je napravljena prema onoj iz kariske džamije. Također, u njegovo doba vrtovi su preoblikovani prema britanskom stilu, što se zadržalo do današnjeg dana[45]. Godine 1942. u doba 2. svjetskog rata kolonijalna vlada je odlučila preko mauzoleja postaviti zaštitne skele zbog straha od mogućih napada njemačkog Luftwaffea te kasnije japanskog imperijalnog zrakoplovstva.

Moderni period (1947.–)

uredi
 
Zaštitne skele na Tadž Mahalu u vrijeme rata

Tijekom ratova između Indije i Pakistana 1965. i 1971. godine zaštitne skele oko mauzoleja i kupole su ponovo podignute i kamuflirane zbog zaštite od mogućih bombardiranja[46]. Najveća prijetnja Tadž Mahalu danas su zagađenje rijeke Jamuna i kisele kiše[47] zbog blizine Mathura naftne rafinerije[48], koja je naknadno uklonjena odlukom indijskih vlasti. Onečišćenje zraka pretvaralo je Tadž Mahal iz bijelog u žuto. Zbog sprečavanja tog zlokobnog procesa indijska vlada postavila je TTZ (Tadž Trapeznu Zonu) površine 10.400 km2 oko područja Tadž Mahala u kojoj postoje stroga ekološka pravila odnosno ograničenja za sve stvaraoce ispušnih plinova. Pristup automobilima zabranjen je u krugu od nekoliko stotina metara od Tadž Mahal kompleksa[49]. Godine 1983. Tadž Mahal uvršten je na UNESCO-ov popis Svjetske baštine[50]. Početkom 21. stoljeća počela je i restauracija i prenamjena nekih područja kompleksa, poput dvorišta Džilaukhana koji će služiti kao centar za turiste.

Turizam

uredi
 
Ruski premijer Vladimir Putin s suprugom Ljudmilom u posjetu Tadž Mahalu

Tadž Mahal smatra se najprepoznatljivijim arhitektonskim simbolom Indije kojeg tamošnje stanovištvo zove Srcem Indije, a u svijetu je osim po ljepoti poznat i po romantičnoj priči o ljubavnom spomeniku. Privlači od 2 do 4 milijuna turista godišnje, od čega je 200.000 inozemnih. Većina turista dolazi u hladnijim mjesecima poput listopada, studenog i veljače. Zbog zagađenja postoje ograničenja prometa u blizini kompleksa pa turisti moraju ili šetati od parkirnog mjesta do spomenika, ili se voziti električnim autobusom. Sjeverno dvorište ili Khawasspuras se trenutno obnavlja u svrhu novog centra za posjetitelje[51][52]. Gradić poznat kao Tadž Ganji ili Mumtazabad nalazi se na jugu kompleksa i služi kao tržnica za radnike i posjetitelje. Velik broj svjetskih turističkih agencija imaju u aranžmanu posjet Tadž Mahalu, koji je nedavno proglašen jednim od Sedam novih svjetskih čuda na internetskoj anketi u kojoj je glasovalo više od 100 milijuna ljudi.

Spomenici su otvoreni za posjetitelje od 6 sati ujutro do 7 navečer, osim petka kada je kompleks otvoren za vjernike džamije između podne i 2 sata popodne. Također, kompleks se otvara i po noći na dan punog mjeseca te 2 dana ranije i kasnije[53], izuzevši petak i mjesec Ramazana. Zbog sigurnosnih razloga, samo pet predmeta (prozirne boce s vodom, male video kamere, mobiteli i ženska kozmetika) dozvoljeno je unositi unutar Tadž Mahala[54].

Legende i mitovi

uredi

Crni Taj

uredi

Jedna od najpoznatijih legendi glasi kako je Šah Džahan planirao izgraditi vlastiti mauzolej od crnog mramora simetričan Tadž Mahalu s druge strane obale rijeke Jamune[55], i povezati ih s srebrnim mostom[26]. Ova priča proizlazi iz zabilješki Jean-Baptiste Taverniera, europskog putnika koji je posjetio Agru 1665. godine. Spominje se kako je Šaha Džahana s trona svrgnuo njegov sin Aurangzeb prije nego što je gradnja započeta. Ostaci crnog mramora preko rijeke Jamuna u Vrtu mjesečine mogle bi biti dokaz ovoj teoriji. Ipak, iskapanja tokom 1990-ih godina otkrila su kako je ipak riječ o bijelom kamenu koji je vremenom promijenio boju u crno[56]. Pouzdaniji izvor o planu izgradnje crnog mauzoleja demonstrirana je 2006. godine koji su rekonstruirali bazen iz Vrta mjesečine. Tamna rekfleksira bijelog mauzoleja je bila očita, što potvrđuje Džahanovu opsesiju simetrijom i korištenje efekta zrcalenja[57].

Sakaćenje radnika

uredi

Poznati mit je kako je Šah Džahan poslije izgradnje Tadž mahala dao odsjeći glave ili ruke radnicima te palce arhitektima kako ne bi mogli ponovno sagraditi nešto toliko veličanstveno[26]. Ipak, s obzirom na carev karakter i na to da postoje slične europske legende o ruskom caru Ivanu Groznom prilikom gradnje Katedrale sv. Vasilija Blaženoga, legenda je malo vjerojatna. Pouzdano se zna da su graditelji Šaha Džahana nakon Tadž Mahala gradili i džamiju Jama Masjid u Delhiju što ne ide u prilog priči, kao i podatak da su graditelji potpisali ugovor s carem prema kojem su se obavezali kako neće izgraditi ništa u sličnom stilu.

Talijanski arhitekt

uredi

Kao odgovor na pitanje Tko je projektirao Taj Mahal? na Zapadu je stvoren mit o talijanskom arhitektu, budući da je renesansna Italija iz 17. stoljeća bila sinonim za centar umjetnosti. Teoriju je postavio otac Don Manrique, misionar iz augustinskog reda, koji je Talijana po imenu Geronimo Veroneo proglasio arhitektom Tadža zato što je navedeni u doba gradnje boravio u Indiji[58]. Teorija je vrlo labava s obzirom na to da Veroneo nije bio arhitekt već tvorac i prodavač nakita, da ga raniji europski izvori uopće ne spominju, i da umjetnik sa Zapada uopće može isprojektirati nešto u stilu druge kulture s kojom ranije nije bio upoznat.

Asimetrični grob Šah Džahana

uredi

Postoji priča kako je Aurangzeb, sin Šaha Džahana, zatvorio oca u zatvor na 8 godina iz kojeg je imao pogled na Tadž Mahal i kako ga je nakon smrti pohranio do Mumtaz Mahal s ciljem da naruši simetriju grobnice kojom je njegov otac bio opsjednut[26].

Britansko rušenje Taj Mahala

uredi

Iako nema konkretnih dokaza, spominje se kako je britanski lord William Bentinck planirao rušenje Tadž Mahala zbog davanja bijelog mramora na aukciju. Njegov biografist John Rosselli tvrdi kako je ta priča proizašla iz činjenice kako se Bentinck bogatio na prodaji mramora skinutog sa Tvrđave Agra[59].

Hram Šive

uredi

Indijski pseudopovjesničar i revizionist P. N. Oak tvrdi kako je Tadž Mahal prvotno služio kao hinduistički hram boga Šive, odnosno kako je Šah Džahan samo prenamijenio funkciju zgrade. Svi povjesničari odbacili su njegov stav kao neutemeljen s obzirom na povijesne činjenice, a vrhovni sud Indije odbio je Oakovu peticiju kojom je tražio da se Tadž proglasi spomenikom hindu kulture[60].

Krađa Taja

uredi

Iako se pouzdano zna kako su Britanci oteli zlatni vršak i drago kamenje kojima su zidovi mauzoleja bili optočeni, postoje mitovi kako je iz Tadž Mahala ukradno mnogo više ukrasa nego što se procijenjuje. Priča navodi kako je cijela kupola bila pokrivena zlatom, kenotafi pozlaćeni i ukrašeni dijamantima, vrata mauzoleja bila načinjena od klesanog jaspisa, a prostor unutar prepun bogatih sagova, itd[61].

Izvori

uredi
  1. ↑ G.H.R. Tillitson: Architectural Guide to Mughal India
  2. ↑ Povijest Tadž Mahala (Agrahub.com)
  3. ↑ UNESCO-vo uvrštenje Tadž Mahala na popis Svjetske baštine (PDF format)
  4. ↑ Tadž Mahal: spomenik ljubavi (Pbs.org)
  5. ↑ Povijest Tadž Mahala (OurWorldWonders.com)
  6. ↑ Muhammad Abdullah Chaghtai: Le Tadj Mahal D'Agra, hindu jezik, Bruxelles, 1938.
  7. ↑ Vidya Dhar Mahajan: Muslim Rule In India, 1970., str. 200.
  8. ↑ Chaghtai: Le Tadj Mahal, str. 146.
  9. ↑ Copplestone, str. 166.
  10. ↑ Koch, str. 143.
  11. ↑ Petruccioli, str. 358.-359.
  12. ↑ Aziz, str. 129.
  13. ↑ Koch, str. 23.
  14. ↑ Chaghtai: Le Tadj Mahal, str. 54.
  15. ↑ Lahawri: Badshah Namah, 1. svezak, str. 403.
  16. ↑ Dr. A. Zahoor i Dr. Z. Haq: „Tadž Mahal, Agra, Indija“, 1990. (IslamiCity.com)
  17. ↑ Koch, str. 89.
  18. ↑ Begley i Desai, str. 65.
  19. ↑ „Povijest zidanih kupola u Indiji (CHS Newsletter, 2002.), PDF format”. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-27. Pristupljeno 2010-12-20. 
  20. ↑ Projektant Tadž Mahala (Pbs.org)
  21. ↑ William J. Hennessey - direktor Sveučilišta u Michiganu, Muzej umjetnosti, 1999.
  22. ↑ Marvin Trachtenberg i Isabelle Hyman: „Arhitektura: od pretpovijesti do postmodernizma“, str. 223.
  23. ↑ „Bill Coles: It Never Disappoints; The Taj Mahal has the sort of majestic beauty that catches you unawares (The Wall Street Journal, 2006.)”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-05. Pristupljeno 2010-12-20. 
  24. ↑ 24,0 24,1 Koch, str. 108.-109.
  25. ↑ Begley, str. 64.-76.
  26. ↑ 26,0 26,1 26,2 26,3 „Taj Mahal - San u Mramoru“ (Ana Despot, Webgradnja.hr)
  27. ↑ Koch, str. 152.-179.
  28. ↑ „Thalia Kennedy: The Notion of Hierarchy: The 'Purchin Kari' Programme at the Taj Mahal, Indija, 2007. (Archnet.org)”. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-02. Pristupljeno 2010-12-20. 
  29. ↑ „„Vrt Tadž Mahala“ (Garden of Taj Mahal), Taj-mahal-travel-tours.com”. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-24. Pristupljeno 2010-12-20. 
  30. ↑ Koch, str. 137.
  31. ↑ Koch, str. 138.
  32. ↑ Jerry Camarillo Dunn: The Taj Mahal (HowStuffWorks.com)
  33. ↑ Koch, str. 126.-134.
  34. ↑ Koch, str. 114.-120.
  35. ↑ Koch, str. 116.
  36. ↑ Christopher Alan Bayly, John F. Richards i Catherine B. Asher: The New Cambridge history of India, 1. dio, 4. svezak, str. 201.
  37. ↑ 37,0 37,1 37,2 Koch, str. 201.-208.
  38. ↑ Koch, str. 201.
  39. ↑ „Taj Mahal, India (Rol.vn)”. Arhivirano iz originala na datum 2011-05-18. Pristupljeno 2010-12-20. 
  40. ↑ „Povijest Tadž Mahala (Taj-Mahal.highpointdesigns.com)”. Arhivirano iz originala na datum 2017-03-18. Pristupljeno 2010-12-20. 
  41. ↑ Koch, str. 208.
  42. ↑ Koch, str. 56.
  43. ↑ Gascoine, Bamber (1971). Veliki moguli. New York: Harper&Row. str. 243.
  44. ↑ „Lord Curzonova brončana lampa (Taj-Mahal.net)”. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-01. Pristupljeno 2010-12-20. 
  45. ↑ Koch, str. 139.
  46. ↑ BBC: Taj Mahal to be camouflaged (prosinac, 2001.)
  47. ↑ Sarah Dowdey: How Acid Rain Works (Science.howstuffworks.com)
  48. ↑ „Industry News: Environmental Impact on Taj Mahal Stalls Indian Oil's Mathura Refinery Expansion (rujan, 2008.)”. Arhivirano iz originala na datum 2009-05-14. Pristupljeno 2010-12-20. 
  49. ↑ T. K. Rajalakshmi: Toxins and the Taj(Unesco.org)
  50. ↑ UNESCO: Taj Mahal (opis)
  51. ↑ Koch, str. 120.
  52. ↑ Koch, str. 254.
  53. ↑ Indijski arheološki elaborat: World Heritage Sites - Agra - Taj Mahal - Night Viewing
  54. ↑ „World Wide Landmarks: Taj Mahal (Aztecdomain.com)”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2010-12-20. 
  55. ↑ Asher, str. 210.
  56. ↑ Koch, str. 249.
  57. ↑ Vojničko carstvo: „Indijski moguli“ (2006.), A+E Television Network
  58. ↑ Italian Architect of Taj Mahal Myth (TajMahal.org.uk)
  59. ↑ J. Rosselli: Lord William Bentinck the making of a Liberal Imperialist, 1774-1839, London, Sussex University Press, 1974., str. 283.
  60. ↑ „Shiv Sena now says the Taj Mahal built over a Shiva temple (Dubbagol.com)”. Arhivirano iz originala na datum 2010-09-22. Pristupljeno 2010-12-20. 
  61. ↑ Theft in Taj Mahal Myth (TajMahal.org.uk)

Literatura

uredi
  • David Carroll: „Tadž Mahal“ (Taj Mahal), izdavač: Newsweek, SAD, 1975.
  • Bamber Gascoigne: „Veliki moguli“ (The Great Moguls), izdavač: Harper Collins, 1971.
  • E. B. Havel: „Arhitektura u Indiji: njena psihologija, struktura i povijest“ (Indian Architecture: Its Psychology, Structure and History), 1913., PDF format
  • John Lall: „Tadž Mahal“ (Taj Mahal), izdavač: Tiger Books, 1994.
  • Ed Rothfarb: „U zemlji Tadž Mahala“ (In the Land of the Taj Mahal), Henry Holt, 1998.
  • Banarsi Prasad Saksena: „Povijest Šaha Džahana“ (History of Shahjahan of Dihli), izdavač: The Indian Press Ltd., Allahabad, 1932.
  • Henri Stielin: „Arhitektura svijeta: Islamska Indija“ (Architecture of the World: Islamic India), izdavač: Compagnie du Livre d' Art, Južnoafrička Republika, 1994.
  • G. H. R. Tillotson: „Arhitektonski vodič za mogulsku Indiju“ (Architectural Guide to Mughal India), izdavač: Chronicle books, 1990.

Vanjske veze

uredi
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Taj_Mahal&oldid=42229699