Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Ivanjsko cvijeće

Izvor: Wikipedija
Galium verum
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Red: Gentianales
Porodica: Rubiaceae
Rod: Galium
Vrsta: G. verum
Dvojni naziv
Galium verum
L.

Ivanjsko cvijeće (ivanjska broćika, broćac, broćika, jovandanče), lat. Galium verum, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice broćeva (Rubiaceae).

Porijeklo imena:

  • roda je iz grč. od gala = mlijeko (zato što se neke vrste koriste za zgrušavanje mlijeka);
  • vrste je iz lat. od verus = istinit, pravi.

Sinonim:

Galium praecox Lang.

Opis biljke

[uredi | uredi kod]

Stabljike su četvrtaste, uspravne, dostižu visinu od 30 cm do 1 m i mogu biti malo dlakave ili gole. Listovi su linearni i raspoređeni pršljenasto od 8-12. Sa lica su tamnozeleni, goli i malo hrapavi, a sa naličja gusto dlakavi i završavaju se trnićem na vrhu. Cvjetovi su sitni sakupljeni u metličaste vršne cvati čija je osovina gusto obrasla kratkim dlakama. Krunični listići su žute boje i mirišu na med. Plod je sitan, dužine oko 1,5 mm, i kada sazri crne je boje.

Rasprostranjenost i stanište

[uredi | uredi kod]

Ivanjsko cvijeće je veoma rasprostranjena euroazijsko-submediteranska vrsta koja je odatle prenijeta u Sjevernu Ameriku. Raste na brdskim i pretplaninskim livadama, pored puteva, listopadnih šuma i šibljaka.

Sastav

[uredi | uredi kod]

Kao droga se koristi gornji dio procvetale biljke (Galii veri herba) koji se sakuplja po suhom i sunčanom vremenu i bogat je flavonoidima (oko 2%), kvercetin-glikozidima (rutin, palustrozid, cinarozid i dr. ), eteričnim uljem, solima organskih kiselina i dr.

Upotreba

[uredi | uredi kod]

Pretežno se koristi kao narodni lijek za liječenje upale jetre, bubrežnih bolesti, vodene bolesti, kroničnih bolesti organa za disanje. Osim toga upotrebljava se i kod nervnih poremećaja kao što su histerija, uznemirenost, epilepsija i sl.

Osim ljekovitim pripada i medonosnim biljkama, a koristi se za bojenje sira i zgrušavanje mlijeka.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]