Teorija Mode

Ovaj priručnik namijenjen je prije svega studentima, podjednako onima koji slušaju teorijske i umjetničko-dizajnerske grupe predmeta, kao i svim studentima kulturalnih, izvedbenih i vizualnih studija, te humanistike općenito. Svrha knjige je upoznavanje s najnovijim teorijskim dostignućima u području studija mode. Budući da je riječ o izrazito interdisciplinarnom području, koje se u mnogim segmentima naslanja na postojeće etablirane znanstvene paradigme, i ovaj priručnik se u velikoj mjeri poziva na uvide povijesti umjetnosti, znanosti o umjetnosti, vizualnih studija, filozofije, sociologije, semiotike, teatrologije i drugih disciplina. Za razliku od tzv. readera, koji se uglavnom posvećuju reinterpretaciji autorâ i njihovih djela u povijesnome nastanku teorija mode, ovdje je posrijedi pristup koji polazi od načina kako je sam studij Teorije i kulture mode organiziran: epistemologijski i metodologijski. U knjizi su obuhvaćene sljedeće tematske cjeline: uvod u teoriju mode • semiotika mode • sociologija i antropologija mode • ekonomija i marketing u modi • povijest mode i odijevanja • teorije novih medija i performativnosti • znanost o slici i moda • muzealizacija mode • etnologijski pristup modi • kultura i društvo spektakla • moda u kontekstu teorije filma • vizualna komunikacija mode i tijela • kostimografija • modni dizajn • suvremena umjetnost i moda

Nitko nije izvan mode. Ona je toliko prisutna u našoj svakodnevici i u toj mjeri je dijelom našeg svakodnevnog života da se tiče svih, i svi reagiraju na nju: to je istodobno razlog zašto je smatrana trivijalnom i zašto ne može biti smatrana umjetnošću ( Steele, 2012). Danas smo svjedoci paralelnog razvoja inovativnog dizajna i tehnologije s jedne strane i potpune banalizacije mode i masovnog gubitka identiteta na globalnoj razini s druge. U suvremenom društvu sve više ljudi provodi sve više vremena kao avatari u računalnim igrama virtualne stvarnosti, okupljajući se u vrlo čvrstu zajednicu, pleme, sa zajedničkim sjećanjima
na nešto što ne postoji (prema fenomenu koji se naziva asabiyyah). Sličan je primjer televizijskog serijala Igra prijestolja: život Europljana u srednjem vijeku fikcionaliziran je na način hibridizacije povijesnog vremena s elementima SF inscenacija svijeta budućnosti. Ako nas zanosi biti svoj vlastiti avatar, zašto stvarnost našeg tijela ne bi bila postvarena fantazija?

Brojni su primjeri iz svijeta mode posredstvom kojih je moguće sondirati dublje sfere savremene društvene kompleksnosti koja se odvija na
oprečnim relacijama kao što su Istok-Zapad, bogatisiromašni, moćni-potlačeni, razvijeni-nerazvijeni, itd. U takvom ambijentu stiče se dojam i afirmira se spoznaja da moda u globalnom socio-ekonomskom kontekstu
nedvojbeno posjeduje snagu imperijalističke moći sa kojom operiraju bogati i moćni.

Izložba Odjeća kao simbol identiteta, postavljena u Gradskoj galeriji u Bihaću u sklopu istoimenog simpozija, istražuje područje koje pravi otklon od tradicionalnog shvatanja odjeće kao isključivo tekstilnog ili odjevnog tehnološkog problema. Izložba je plod objektivne potrebe da se percepcija odjeće kao ekskluzivnog proizvoda mehaničkog, hemijskog ili konfekcijskog lanca, redefinira i smjesti u recentne društvene tokove. Njen cilj je proširenje okvira izučavanja odjeće i tekstila u bosanskohercegovačkom znanstvenom kontekstu i zauzimanje kritičke pozicije na polju teoretskog diskursa a u smjeru redefiniranja uvriježenih i konvencionalnih polazišta. Brojne publikacije, kritički osvrti i analize, izložbe i kustoski projekti, nove katedre na akademskim institucijama, ali i recentna zbivanja na međunarodnoj političkoj sceni u kojim odjeća i njeno novo značenje zauzimaju glavno mjesto, zalog su aktuelnosti navedene teme u najširem društvenom kontekstu. Interpretacija odjeće, odjevnih znakova i mode kao sociološkog, kulturološkog, političkog ili umjetničkog problema naglašava nužnost izmještanja tradicionalnih pozicija i otvaranja novih poglavlja

Performativnost mode je tema koja bi mogla obuhvatiti niz najrazličitijih, ideološki oštro suprotstavljenih i u estetskom smislu nespojivih pojava. Aspekt performativnosti je sastavni i neizostavni dio odjevnih manifestacija od početka čovjekova postojanja do danas — jer pasivno ili aktivno, svjesno ili nesvjesno, okupira javni prostor — te utoliko čini složenijim pokušaj izdvajanja nečega specifičnog što se kao zaseban fenomen javlja u odnosu mode i njezine izvedenosti i izvedbenosti. Na ovom ćemo mjestu nastojati obuhvatiti nekoliko zasebnih segmenata, a uzimajući u obzir najznačajnija mjesta simbioze tijela i odjeće, njihove međusobne prepletenosti i pojavljivanja. Bilo da se radi o modnom mainstreamu na modnim pistama, simbiozi mode i glazbe u svijetu popularne kulture, umjetničkom promišljanju odjevnih znakova, ili pak društvenom aktivizmu, ovaj tekst prvenstveno ima namjeru ukazati na primjere u kojima je modu, kao u svojevrsnom igrokazu vizualne reprezentacije, moguće iščitati kao radikalnu praksu i slikovnu sintaksu koja u kontekstu medija, popularne kulture i suvremene umjetnosti posve drugačije promišlja uvriježene društvene norme, propituje ih i kritizira. Kao što pojam mode u semantičkom i simboličkom smislu nadilazi pojam odijevanja, tj. odjeće, tako i niz prikazanih primjera u ovom tekstu ukazuje na one prakse koje teže nadilaženju modnog. Riječ je o praksama modnih uprizorenja i tjelesne performativnosti te artikulaciji fenomenâ koje je kod pojedinih modnih dizajnera moguće prepoznati na nekoliko razina: u dvosmislenim i često ekscesnim konfrontacijama; zatim u kontekstu suvremenih umjetničkih praksi što problematiziraju »modu kao skulpturu« (Anna i Heinzelmann,
2001), te u »modnom oblikovanju političkog tijela«, prvenstveno u
onome segmentu kada odjeća postaje nositeljem političke svijesti i aktivističkog djelovanja (Parkins, 2002: 2).

Deset godina od 11. septembra 2001. predstavlja solidan vremenski otklon za analizu načina na koji se taj događaj odrazio na savremenu kulturu, ali i na odijevanje i novo značenje odjeće. Neposredno nakon rušenja njujorškog Svjetskog trgovačkog centra američki predsjednik George Bush je izjavio: „Ili ste s nama ili ste protiv nas!“, čime je radikaliziran odnos različitih kultura i naglašen obrazac „mi-oni“. Nakon što je Nacionalna strategija sigurnosti SAD-a omogućila preventivne vojne udare na one zemlje koje bi bile proglašene kao potencijalna teroristička prijetnja, uslijedila je invazija na Afganistan i Irak. Tako je prva decenija 21. vijeka u zapadnom svijetu obilježena sistematskom islamofobijom: organiziran je referendum protiv izgradnje minareta u Švicarskoj, pokrenuta je debata oko izgradnje Islamskog centra u blizini zone Ground Zero u New Yorku, u nekim evropskim zemljama doneseni su zakoni o zabrani nošenja ženskih pokrivala za lica (nikab) i kosu (hidžab), državni zvaničnici evropskih zemalja nisu se suzdržavali od ksenofobičnih i antiislamskih izjava, itd. U takvoj društveno-političkoj konstelaciji odjeća postaje eksplozivno i ubojito sredstvo nabijeno novim značenjem. Nakon 11. septembra odjeća postaje nosilac zastrašujuće i uznemirujuće poruke, emanirajući političku napetost, nesigurnost i konflikt. Sa desetogodišnje distance treba pokušati istražiti navedene primjere iz medija i umjetnosti te na koncu načiniti sintezu navedenog problema. Ovaj rad se oslanja na djela svjetskih umjetnika (Doug Aitken, Adam Helms, Ivana Spinelli, Blue Noses, Mounir Fatmi, Kareem Lotfy, Sharif Waked i Nezaket Ekici), kao i domaćih umjetnika (Alma Suljević, Gordana Anđelić Galić, Leila Čmajčanin, Merima Smajlović, Damir Nikšić, Kurt & Plasto te Dalida Karić Hadžiahmetović).