1034676.book of Proceedings 2018 1

Year 6  No. 6 2018.
ISSN 2566-4530
SIXTH INTERNATIONAL SCIENTIFIC

CONFERENCE
JUNE 5 th – WORLD
ENVIRONMENT DAY
BOOK OF PROCEEDINGS
18 - 19 June, 2018, Bihać, Bosnia and Herzegovina
University of Bihać
Biotechnical Faculty
Sixth international scientific conference
''June 5th - World environment day''
Sixth International Scientific Conference „June 5th - World Environment Day“
BOOK OF PROCEEDINGS
Publisher:
University of Bihać, Biotechnical Faculty
Editors:
Ph.D. Vilić Husein, Dean
Ph.D. Ibrahimpašić Jasmina, the President of Organization Committee
M..Sc. Toromanović Merima, General Secretary
Design and computer processing:

M.Sc. Toromanović Merima
M.Sc. Dedić Samira
Electronic version of the Proceedings

Year of issue
2019.
ISSN 2566-4530
UNIVERSITY OF BIHAĆ/BIOTECHNICAL FACULTY
UNIVERSITY OF NOVA GORICA/LABORATORY FOR ENVIRONMENTAL AND LIFE

SCIENCES
MINISTRY OD CONSTRUCTION, URBAN DEVELOPMENT AND ENVIRONMENTAL

PROTECTION (UNA-SANA CANTON)
SIXTH INTERNATIONAL SCIENTIFIC

CONFERENCE
JUNE 5 th – WORLD
ENVIRONMENT DAY
ORGANIZATION COMMITTEE
Ph.D. Jasmina Ibrahimpašić, the President
Ph.D. Refik Šahinović M.Sc. Jasmin Burnić

Ph.D. Mladen Franko M.Sc. Merima Toromanović
Ph.D. Husein Vilić M.Sc Samira Dedić
Ph.D. Halid Makić M.Sc Mejra Bektašević
Ph.D. Azra Bakrač MA. Subha Džafić
Ph.D. Aida Džaferović MA. Anita Vuković
Ph.D. Vildana Jogić B. Sc. Mersija Talić
Ph.D. Tanja Peric Ph.D. Tahir Sofilić
SECRETARIAT
M.Sc. Merima Toromanović, General Secretary

MA. Subha Džafić
M.Sc. Mejra Bektašević
M.Sc. Samira Dedić
MA. Anita Vuković
PROGRAM COMMITTEE
Ph.D. Aida Džaferović, the President

Ph.D. Tanja Peric, assistant
Members of the Program committee
I Ecosystem Protection II Environment, Nutrition and Health

Ph.D. Anton Brancelj Ph.D. Mladen Franko
Ph.D. Osman Perviz Ph.D. Marko Vudrag
Ph.D. Azra Bakrač Ph.D..Vildana Alibabić
Ph.D. Jasmina Ibrahimpašić Ph.D. Suzana Jahić
Ph.D. Fatima Muhamedagić Ph.D. Nermin Pračić
M.Sc. Merima Toromanović Ph.D. Melisa Oraščanin
M.Sc. Samira Dedić Ph.D. Aida Džaferović
MA Subha Džafić Ph.D. Enez Selimbegović
M.Sc. Edina Šertović
M.Sc. Mejra Bektašević
III Ecological Agriculture IV Forest Management
Ph.D. Refik Šahinović Ph.D. Šefik Koričić

Ph.D.. Mirsad Veladžić Ph.D. Igor Stankić
Ph.D. Zemira Delalić Ph.D. Vladimir Navotny
Ph.D. Azra Skender M.Sc. Hasib Kličić
Ph.D. Husein Vilić B.Sc. Zlata Tuzlak
Ph.D. Vildana Jogić B. Sc. Vildana Dizdarević
Ph.D. Tanja Peric B.Sc. Enes Botonjić
Ph.D. Emir Mujić Ph.D. Mirsad Ičanović
MA Dinko Bećirspahić
V Waste Management VI Energy Efficiency

Ph.D. Branka Mozetič Vodopivec Ph.D. Halid Makić
M.Sc. Elvisa Hodžić Ph.D. Ifet Šišić
M.Sc. Sebila Rekanović M.Sc. Samira Hotić
B.Sc. Danijela Petković B.Sc. Mersija Talić
SCIENTIFIC COMMITTEE
Ph.D. Mladen Franko, the President

Ph.D. Halid Makić, assistant
Prof. Ana Vovk Korže, PhD – University of Maribor, Prof. Radomir Radovanović, PhD –
Faculty of Agriculture of the University of Belgrade, Prof. Marko Vudrag, PhD – National
Institute of Public Health of Slovenia, Prof. Mladen Franko, PhD – University of Nova Gorica,
Slovenia, Prof. Anton Brancelj, PhD – National Institute of Biology, Ljubljana Slovenia, Prof.
Branka Mozetič, PhD – Vodopivec University of Nova Gorica, Nova Gorica, Prof. Peric Tanja,
PhD - University of Nova Gorica, Nova Gorica, Prof. Lonera Butinar, PhD - University of
Nova Gorica, Nova Gorica, Prof. Tahir Sofilić, PhD – Faculty of Metallurgy Sisak, Prof.
Marina Piria, PhD – Faculty of Agriculture, University of Zagreb, Prof. Jordan Alekić, PhD –
Singidinum University, Belgrade, Prof. Vera Nikolić, PhD - University of Belgrade, Prof.
Midhat Jašić, Ph.D– Faculty of Tehnology Tuzla, Prof. Amra Bratovčić, PhD- Faculty of
Tehnology Tuzla, Prof. Davor Alagić, PhD- Veterinary Faculty of the University of Sarajevo,
Prof. Halil Omanović, PhD– Facutly of Agriculture and Food Sience of University of Sarajevo,
Prof. Selma Čolo, PhD - Facutly of Agriculture and Food Sience of University of Sarajevo,
Prof. Tibela Landeka Dragičević, PhD - Faculty of Food Technology and Biotechnology,
University of Zagreb, Prof. Dani Vrhovšek, PhD - LIMNOS Ljubljana, Prof. Suzana Ćavar,
PhD – Institute of Public Health for the Osijek-Baranja County, Prof. Zehrudin Omanović,
PhD - Faculty of Tehnology Tuzla, Prof. Mirzet Beganović, PhD - Regeneration Velika
Kladuša, Prof. Ljiljana Vukić, PhD Faculty of Tehnology, University of Banja Luka, Prof.
Slobodanka Pavlovic, PhD - NUBL Banjaluka, Pro. Miladin Gligorić, PhD - University of East
Sarajevo, Prof. Vladica Simić PhD - University of Kragujevac, Prof. Snežana Simić, PhD -
University in Kragujevac, Prof. Snežana Simić, PhD - University in Kragujevac, Prof. Milorad
Cakić, PhD - Faculty of Technology Leskovac, Prof. Drago Šubarić, PhD - University of
Osijek, Prof. Zora Dajić Stevanović, PhD - Faculty of Agriculture University of Belgrade,
Prof. Milan Poljak PhD - Faculty of Agriculture, University of Zagreb, Prof. Ivan Brnandić,
PhD - University of Zagreb, Prof. Tomislav Dubravac, PhD - Forestry Institute Zagreb, Prof.
Snežana Trivunović, PhD - University of Novi Sad, Prof. Husejin Keran, PhD - Faculty of
Technology, Tuzla, Prof. Aleksandra Despotović, PhD - University of Podgorica,Prof. Jasmina
Balijagić, PhD - University of Podgorica, Prof. Semira Galijašević, PhD - University of
Sarajevo Faculty of Science and Technology, Prof. Darko Velić PhD, - University of Osijek,
Prof. Edin Delić PhD, - University of Tuzla, Prof. Refik Šahinović, PhD - University of Bihać,
Biotechnical Faculty, Prof. Mirsad Veladžić, PhD –
University of Bihać, Biotechnical Faculty, Prof. Zemira Delalic, PhD - University of Bihać,
Biotechnical Faculty, Prof. Halid Makić, PhD - University of Bihać, Biotechnical Faculty,
Prof. Osman Perviz, PhD - University of Bihać, Biotechnical Faculty, Prof. Ifet Šišić, PhD -
University of Bihać, Biotechnical Faculty, Prof. Azra Bakrač, PhD - University of Bihać,
Biotechnical Faculty, Prof. Ekrem Pehlić, PhD - University of Bihać, FZS, Prof. Azra Skender,
PhD - University of Bihać, Biotechnical Faculty, Prof. Suzana Jahić, PhD - University of
Bihać, Biotechnical Faculty, Prof. Nermin Pračić, PhD - University of Bihać, Biotechnical
Faculty, Prof. Jasmina Ibrahimpašić, PhD - University of Bihać, Biotechnical Faculty, Prof.
Vildana Alibabić, PhD - University of Bihać, Biotechnical Faculty, Prof. Husein Vilić, PhD -
University of Bihać, , Biotechnical Faculty, Prof. Emir Mujić, PhD - University of Bihać,
Biotechnical Faculty, Prof. Mirsad Ičanović, PhD - University of Bihać, Biotechnical Faculty,
Prof. Vildana Jogić, PhD - University of Bihać, Biotechnical Faculty, Prof. Melisa Oraščanim,
PhD - University of Bihać, Biotechnical Faculty, Prof. Fatima Muhamedagć, PhD, University
of Bihać, Biotechnical Faculty, Prof. Fadil Islamović, PhD - University of Bihać, Faculty of
Engineering, Prof. Atif Hodžić, PhD - University of Bihać, Faculty of Engineering, Prof.
Dženana Gačo, PhD - University of Bihać, Faculty of Engineering, Prof. Ekrem Nezirević,
PhD - University of Bihać, Faculty of Engineering, Prof. Edis Softić, PhD - University of
Bihać, Faculty of Engineering, Prof. Amela Čolić, PhD - University of Bihać, Faculty of Law,
Prof. Albin Muslić, PhD - University of Bihać, Faculty of Law, Prof. Vildana Pečenković, PhD
- University of Bihać, Faculty of Pedagogy, Prof. Mirela Kljajić Dervić, PhD - University of
Bihać, Faculty of Economics, Prof. Dijana Vuković, PhD - University of Bihać, Faculty of
Economics, Prof. Kenan Mahmutović, PhD - University of Bihać, Faculty of Economics.
REVIEWERS BOARD
D.Sc. Antalick Guillaume D.Sc. Kržan Andrej

D.Sc. Branka Mozetič Vodopivec D.Sc. Vitomir Premur
D.Sc. Refik Šahinović D.Sc. Ifet Šišić
D.Sc. Stoja Jotanović D.Sc. Zora Hižman
D.Sc. Katja Šuklje D.Sc. Aleksandra Anić Vučinić
D.Sc. Butinar Lorena D.Sc. Ivan Brnardić
D.Sc. Milan Poljak D.Sc. Goran Sabol
D.Sc. Mirsad Ičanović D.Sc. Lidija Srnec
D.Sc. Azra Skender D.Sc. Silvija Zeman
D.Sc. Boris Dorbić D.Sc. Višnja Vučetić
D.Sc. Ana Matin D.Sc. Azra Bakrač
D.Sc. Osman Perviz D.Sc. Ivana Novcic
D.Sc. Gjerkeš Henrik D.Sc. Marko Rakovic
D.Sc. Iztok Arčon D.Sc. Ivana Zubak Čižmek
D.Sc. Ana Matin D.Sc. Dubravka Čerba
D.Sc. Dragojla Golub D.Sc. Fatima Muhamedagić
D.Sc. Monika Ferfolja D.Sc. Donatella Gubiani
D.Sc. Saša Dobričič D.Sc. Komac Marko
D.Sc. Suzana Jahić D.Sc. Safeta Redžić
D.Sc. Snežana Mandić D.Sc. Marija Nujić
D.Sc. Mladenka Šarolić D.Sc. Jasmina Ibrahimpašić
D.Sc. Đurđica Ačkar D.Sc. Tome Davorin
D.Sc. Mirha Pazalja D.Sc. Mulec Janez
D.Sc. Dorota Korte D.Sc. Melita Mokos
D.Sc. Tahir Sofilić D.Sc. Antun Glasnović
D.Sc. Vildana Jogić D.Sc. Halid Makić
D.Sc. Zvonimir Marijanović D.Sc. Vesna Ocelić Bulatović
D.Sc. Melisa Oraščanin D.Sc. Ankica Rađenović
D.Sc. Mejra Bektašević D.Sc. Silvija Zeman
D.Sc. Ivana Carev D.Sc. Samira Hotić
D.Sc. Andrijana Kegalj D.Sc. Tanja Radić Lakoš
D.Sc. de Marco Ario D.Sc. Anita Begić Hadžipašić
D.Sc. Gregor Drago Zupančič D.Sc. Dragi Tiro
D.Sc. Adnan Ćehajić D.Sc. Aida Džaferović
D.Sc. Melita Srpak
LETTER OF APPRECIATION
The Sixth International Scientific Conference „June 5th - World Environment Day“ was
organized by the Biotechnical Faculty of the University of Bihać, University of Nova Gorica-
Laboratory for Environmental and Life Science and in cooperation with the Ministry of
Construction, Urban Development and Environmental Protection of Una-Sana Canton, as
well as with the help of the following sponsors:
 AGENCIJA ZA VODNO PODRUČJE RIJEKE SAVE – Sarajevo (Agency for

River Sava Area –Sarajevo)
 VLADA UNSKO – SANSKOG KANTONA (Una-Sana Government)
 BIHAĆKA PIVOVARA d.d. – Bihać (Bihać Brewery Company, Joint-stock company)
 EKOPAK D.O.O. – Sarajevo
 REGENERACIJA d.o.o – Velika Kladuša
Hereby, we would like to express our gratitude and warmth appreciation to all above listed
companies for the unselfish support in organization and implementation of the Sixth
International Scientific Conference „June 5th - World Environment Day”.
Bihać, June 2018. Organization committee

PLENARY LECTURES
1. “FOOD PROCESSING WASTES AS POTENTIAL SOURCE OF BIOLOGICALLY

ACTIVE COMPOUNDS“
Branka Mozetič Vodopivec
2. ''GREEN POLICY OF SLOVENIAN TOURISM''

Marjetka Rangus
3. ''DIGITALIZATION AND SAFETY IN TOURISM: EU-LEVEL THEMATIC

INITIATIVE''
Boštjan Brumen
4. “STEEL PRODUCTION AS SOURCE OF ENVIRONMENTAL POLLUTION BY

RADIONUCLIDES”
Tahir Sofilić
5. “RESEARCH ON POSSIBILITY OF BIOREMEDIATION OF DEVASTATED

SURFACES BY FILLING WITH INDUSTRIAL WASTE AND PLANTING FAST-
GROWING TREES”
Zehrudin Osmanović
6. “SMALL HYDROPOWER PLANTS AS RENEWABLE ENERGY SOURCES“

Vera Nikolić
7. “WASTE PLASTICS AND MICROPLASTIC IN THE SEAS AND RIVERS”

Andrej Kržan
ISSN 2566-4530
CONTENTS:
ECOLOGICAL AGRICULTURE
1. FACILITATING GREEN CARE IMPROVEMENTS IN VITICULTURE ……….…… 1 - 12

Melita Sternad Lemut, Lorena Butinar, Adesida Rowland, Urban Česnik, Tjaša Jug, Paolo
Sivilotti, Urška Vrhovšek
2. IMPLICATION OF CERTAIN REPRODUCTIVE ABNORMALITIES ON THE

INSEMINATION INDEX IN DAIRY COWS …………………….…………………..… 13 - 24
Emir Mujić, Husein Vilić, Nermin Pračić, Jelena Nikitović, Đorđe Savić, Amir Hasić
3. RADIATION SYNTHESIS AND SWELLING BEHAVIOR OF STARCH BASED THREE

COMPONENT HYDROGELS AS SOIL CONDITIONER ................................................ 25 - 35
Mohamed, Mohamady Ghobashy, H. Abd El-Wahab, Norhan Nady, A. M. Naser, Farag
Abdelhai, Basem Kh. El-Damhougy, Fatima Muhamedagić
4. SIGNIFICANCE OF FOREST CULTIVARS IN THE AREA OF PROTECTED

LANDSCAPE „KONJUH“ …………..…………………………………………………… 36 - 50
Nocajević Sead, Ovcina Jasmina, Imsirovic Emir, Music Admir, Salkic Besim
ENERGY EFFICIENCY
1. MESAURES FOR INCREASING THE ENERGY EFFICIENCY IN THE AREA OF

BOSNIA AND HERZEGOVINA ……………………………………………………….. 52 - 61
Merima Gadara
2. INFLUENCE OF HYDRO POWER PLANTS ON THE ENVIRONMENT AND

PROCEDURE OF THEIR EXECUTION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA ……...… 62 - 69
Nedim Hurem, Emir Bajramović
3. SMALL HYDROPOWER PLANTS AS RENEWABLE ENERGY SOURCES ........... 70 - 74

Vera Nikolić
ENVIRONMENT, NUTRITION AND HEALTH
1. DETERMINATION OF PHYSICAL-CHEMICAL PROPERTIES AND STABILITY OF

ORANGE JUICE AT ROOM TEMPERATURE ................................................................ 76 - 88
Amra Bratovčić, Amra Odobašić, Indira Šestan, Emina Tucić, Adisa Hasanbašić, Edita Šarić
2. TRANSLOCATION OF Pb IN THE SYSTEM TOBACCO-SMOKE CONDENSATE FOR

HERZEGOVINIAN TOBACCO TYPES ………………………………………………… 89 - 95
Leto A., Hasanbegović J.,Hadžiabulić S.,Temim E.
3. EFFECTS OF ADDING ACACIA HONEY TO FERMENTATION AND PROPERTIES OF

YOGURT FROM SOY DRINKS ...................................................................................... 96 - 103
Almira Džafica, Emina Gradinović, Sajdin Smajić, Una Piralić, Arabella Musić, Mirveta
Mulalić, Edina Mesić, Erna Egrlić, Mehmed Duraković
4. HOW TO INFORM THE CONSUMER ON PACKED FOOD? …………………… 104 - 117

Benjamin Muhamedbegović, Suzana Jahić, Nermin Pračić, Emir Mujić
5. EATING HABITS AND LIFESTYLE OF UNA-SANA CANTON POPULATION ... 118-125

Bajraktarević Imran, Seferović Elvedina, Kazaz Dženana, Bešić Nedžada, Mujezinović Nejra,
Grahović Abdulah, Džaferagić Ajla
6. EFFECTS OF ADDING POLLEN GRAINS TO FERMENTATION AND PROPERTIES OF

YOGURT FROM SOY DRINKS .................................................................................... 126 - 134
Una Piralić, Almira Džafica, Emina Gradinović, Sajdin Smajić, Arabella Musić, Mirveta
Mulalić, Edina Mesić, Erna Egrlić, Mehmed Duraković
7. OVERVIEW OF EDIBLE PLANT SPECIES CONTAINING CYANOGLYCOSIDES WITH

A SPECIAL FOCUS ON AMYGDALIN ……………………………………………… 135 - 146
Halid Makić, Adijana Jaganjac-Mehadžić, Kemal Salkić, Azra Bakrač, Subha Džafić, Samira
Dedić
8. THE USE OF SPICES IN THE PRODUCTION OF TRADITIONAL FRESH CHEESE

Suzana Jahić, Lamija Makić, Aida Džaferović ……………………………………..….. 147 - 157
9. QUALITY OF FINELY CHOPPED BOILED SAUSAGES ON THE MARKET OF BANJA

LUKA CITY ..................................................................................................................... 158 - 170
Dušanka Marković, Danica Savanović, Ladislav Vasilišin, Goran Vučić
10. BIOAVAILABILITY OF HEAVY METALS IN CEREALS FROM BUŽIM AREA
E. Pehlić, A. Aldžić-Baltić, M. Žapčević, A. Šapčanin, H. Nanić, K. Salkić .................. 171 - 179
11. HOW TO REACT TO THE NECESSITY OF A SUSTAINABLE ANIMAL

PRODUCTION? THE ECOLAMB PROJECT ............................................................... 180 - 186
Peric Tanja, Bergant Martina, De Marco Ario, Makorič Petra, Ogun Sinan
WASTE MANAGEMENT
1. FOOD PROCESSING WASTES AS POTENTIAL SOURCE OF BIOLOGICALLY ACTIVE

COMPOUNDS ................................................................................................................. 188 - 196
2. POSSIBILITIES OF TREATING WASTE PLASTIC MATERIALS FROM SUSTAINABLE

DEVELOPMENT ASPECT ............................................................................................. 197 - 209
Mahmut Jukić, Ifet Šišić
3. MANAGEMENT OF WASTE ELECTRICAL AND ELECTRONIC EQUIPMENT.. 210-218

Magdalena Miceva
4. TECHNOLOGICAL PROCEDURES OF MECHANICAL RECYCLING OF VULCANIZED

TIMBER RUBBER WITH APPLICATION OF NEW RAW MATERIAL ………… 219 - 230
Ifet Šisić, Mahmut Jukić
ECOSYSTEM PROTECTION
1. INFLUENCE OF ANTHROPOGENIC AIR POLLUTION ON WILDLIFE.............. 232 - 244

Tešo Ristić
2. STUDY OF NESTING BIRDS IN THE VICINITY OF LAKTAŠI ........................... 245 - 254

Rajko Roljić
3. HABITAT AND DISTRIBUTION OF ENDEMIC SPECIES CHONDROSTOMA KNERII

Heckel, 1843 (Cypriniformes, Ostariophysi, Cyprinidae) AND BELONGING FLORISTIC
COMPOSITION AT BUNA RIVER AREA …………………………………………. 255 - 271
Denisa Žujo Zekić, Emina Ademović, Aida Abaza, Aida Pelo
4. NATURAL POTENTIAL OF VASCULAR FLORA AND PART OF FAUNE MOUNTAIN

PRENJ - RUJISTE AND BIJELE VODE ........................................................................ 272 - 288
Emina Ademović, Denisa Žujo Zekić, Edina Jasarević, Aldin Boškailo
5. CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF BIRD FAUNA OF LAKTAŠI…... 289 - 302

Rajko Roljić
6. ASSESSMENT OF THE POTENTIAL IMPACTS OF THE BANJA LUKA-DOBOJ

HIGHWAY ON THE ENVIRONMENTAL ……………………………………...…… 303 - 316
Biljana Đukić, Veljko Đukić, Helena Galić
7. ANALYSIS OF AGRICULTURAL SOIL ALONG THE M4.2 HIGHWAY FOR THE

HEAVY METALS, LEAD, CADMIUM AND ZINK ..................................................... 317 - 325
Medić Emina, Muhamedagić Fatima, Abdić Jasminka, Džaferović Aida, Salkić Kemal, Jaganjac-
Mehadžić Adijana
8. AMOUNT OF NITROGEN COMPOUNDS IN RADOBOLJA RIVER FOR HIGH AND

LOW WATER LEVELS PERIOD ……………………………………………...……… 326 - 335
Munir Mehović, Sejit Bobar, Irma Dadić, Mejrema Salčin
9. CONSERVATION AND SUSTAINABLE USE OF BIODIVERSITY OF BOSNIA AND

HERZEGOVINA IN THE CONTEXT OF REGIONAL AND GLOBAL COOPERATION – A
LESSONS LEARNED ………………………………………………………….……… 336 - 346
Mehmed Cero, Nerma Alagić, Senka Barudanović
10. DIET COMPROSITION OF THE LONG-EARED OWL (Asio otus Linnaeus, 1758) IN
SELECTED PARK HABITATS NEAR LAKTAŠI …………………………………… 347 - 355
Rajko Roljić
11. RECOGNITION OF THE PROBLEMS IN THE ENVIRONMENT AND THE

REPRESENTATION OF ECOLOGY IN THE PRIMARY SCHOOLS OF THE CANTON
SARAJEVO………………………………………………………………...…………… 356 - 364
Sanela Kadić, Nevzeta Ljubijankić, Sabina Begić, Anera Kazlagić, Sead Ljubijankić
12. THE INFLUENCE OF PRODUCTION AND PRODUCTS FROM EXPANDED

POLYESTER TO THE ENVIRONMENT AND LIVE ORGANISMS .......................... 365 - 373
Bajramović Ermin, Đuzelić Redžo
13. EFFECT OF COMPOSITION AND STRUCTURE OF ZEOLITE ON ADSORPTION OF
BUTYRIC ACID FROM AQUEOUS ENVIRONMENT ............................................... 374 - 388
S. Sladojević, D. Bodroža, J. Penavin-Škundrić, Z. Levi, M. Rakanović, S. Vujasinović
14. THE PROBLEM OF PRESERVATION OF ENVIRONMENT IN TEACHING

TECHNICAL EDUCATION ........................................................................................... 389 - 401
Šeherzada Tahić, Safet Velić, Zulfo Ahmetović
15. THE CONCEPT OF EDUCATION ENVIRONMENTAL PROTECTION AND

IMPROVEMENT ............................................................................................................. 402 - 415
Sait Kačapor
16. PROPERTIES AND ECOTOXICOLOGY OF PHOSPHOROUS ……………….. 416 - 426

Anera Kazlagić, Sead Ljubijankić, Sanela Kadić, Sabina Begić, Nevzeta Ljubijankić
17. CONTENT OF IRON IN THE RIVER DREŽANKA ............................................... 427 - 434

Sejit Bobar, Munir Mehović, Denis Bobar
18. STEEL PRODUCTION AS SOURCE OF ENVIRONMENTAL POLLUTION BY

RADIONUCLIDES ……………………………………………………..……………… 435 - 452
Tahir Sofilić, Don Vito Lukšić, Una Sofilić-Šimić
19. ENVIRONMENTAL AUDIT ……………………………………………………… 453 - 461

Muamer Peljto, Aleksandra Obradović, Andrea Čurea
20. ANALYSIS OF TIME SERIES IN THE ASSESSMENT OF WATER QUALITY OF

DABRAVINA VELIKA KLADUŠA ………………………………………………… 462 - 476
Džemila Agić, Halid Makić, Sejfudin Agić, Samira Dedić, Ifet Šišić, Adijan Ružnić
ECOLOGICAL AGRICULTURE
Sixth international scientific conference Original stientific
paper
FACILITATING GREEN CARE IMPROVEMENTS IN VITICULTURE
Melita Sternad Lemut1,*, Lorena Butinar1, Adesida Rowland1, Urban Česnik1, Tjaša Jug2, Paolo
Sivilotti3, Urška Vrhovšek4
1
University of Nova Gorica, Wine Research Centre & School for Environmental Sciences, Lanthieri Mansion,
Glavni trg 8, SI-5271 Vipava, Slovenia
2
Institute of Agriculture and Forestry Nova Gorica, Pri hrastu 18, SI-5000 Nova Gorica, Slovenia
3
University of Udine, Department of Agricultural, Food, Environmental and Animal Sciences, via delle Scienze 206,
33100 Udine, Italy
4
Research and Innovation Centre, Edmund Mach Foundation, Food Quality and Nutrition Department, Metabolomic
Unit, Via E.Mach 1, 38010 S.Michele all'Adige, Italy
*melita.sternad.lemut@ung.si
Key words: sustainable viticulture, Botrytis cinerea, yeasts, biocontrol, canopy

microclimate manipulation, metabolomics, grapevine metabolites
ABSTRACT:
The growing demand of consumers for environment-friendly and safe food products already
forced many winemakers to restrict the application of synthetic fungicides to earlier season,
trying to reduce the risk of residues being detected in wines. Main risk for infection by B.
cinerea, however, occurs later in the season. To support an improvement in whole-season B.
cinerea green care, the potential of yeasts as biocontrol agent (PBA) was studied. Selected
yeasts were tested for their antifungal activities. Furthermore, a field experiment in Pinot noir
and Pinot gris vineyards was designed to study different combinations of optimized canopy
microclimate manipulation (CMM) techniques and PBA application. In experimental conditions,
PBA's ability to maintain appropriate population density for disease prevention was observed.
1
Bihać, 18 – 19 June
Grape and wine quality parameters were evaluated. Analytical approach of metabolomics was
applied to upgrade the understanding of potentially induced changes in plant metabolism.
Based on yeasts testing results, biocontrol yeast P. guilliermondii ZIM 624 was selected and
after its field application, we were able to detect its suitable density on grapes until harvest. In
case of early defoliation for both varieties smaller grape compactness was confirmed together
with lower yield. Among grape basic quality parameters, optimized techniques showed positive
effect on sugar content, but unexpectedly, in the treatments with biocontrol yeasts the trends
toward higher acidity were noticed in Pinot gris. CMM and PBA introduction indicated some
effects on grapevine biosynthetic behaviour but the differences in content of these metabolites
compared to control were poorly detected in final wines with exception of mainly some flavonols,
stilbenes and flavan-3-ols (and consequently total phenolic content).
1. INTRODUCTION
Despite public’s growing concerns for human health and environmental pollution, synthetic
fungicides are still preferred and massively used for the protection of agricultural crop plants
against fungal diseases. However, more and more research is focused on finding potential
alternatives in the form of effective biological control agents. Although there are reports of
yeast’s biocontrol activity, they are up to date poorly commercialized for such purposes.
As the yeasts represent an important part of the grape microflora, competing with other
microorganisms (including pathogens) for nutrients and space, we decided to examine the
potential of autochthonous yeasts as "green" alternatives in fighting against phytopathogens such
as Botrytis cinerea in viticulture. With this aim we tested biocontrol activity of various strains /
species of indigenous wine yeasts that were isolated from the vineyard environment in Slovenia
and cross-border Italy.
A novel viticulture technique of CMM through very early (pre-bloom) leaf removal was also
studied during previous/ current research and many promising results in direction of possible
reduction of spraying needs were observed. Thus, the additional aim of this study was to set up a
field trial not only to observe the ability of PBA to maintain the adequate populations needed to
provide an effective control but also to reveal the effects of potentially "greener" practices and
their combinations on selected viticulture and grape/wine quality characteristics.
2. MATERIALS AND METHODS
2.1. Screening methods for biofungicide yeasts
105 indigenous yeast strains from the WRC (the Wine Research Centre yeast collection) and
ZIM (Zbirka industrijskih mikroorganizmov) collections were tested for the presence of
siderophores, hydrolytic enzymes, sensitivity to fungicides, efficacy of antifungal antifungal
volatile organic compounds (VOCs) production by biocontrol yeast on the pathogenic conidia
germination.
Screening of siderophore production was performed by using the ferric perchlorate method [1].
Yeast tolerance to copper, iprodione and cyprodinil/fludioxonil combination was tested on YPD
agar plates that were supplemented with CuSO4, Rovral™ Aquaflo and Switch 62.5WG. For the
inhibition of phytopathogen conidia germination by the yeast formation of antifungal VOCs, the
double Petri dish [2] and modified MicroResp™ assays were used. For MicroResp assay young
yeast culture was inoculated into diluted grape juice in deep-well micro-titer plate, and incubated
for a day at 25°C. Next day a base micro-plate with PDA agar was inoculated with B. cinerea
conidia suspension, and assembled onto the deep-well plate with the MicroResp™ seal, placed in
metal clamp and incubated at 25°C. After 3 days we performed visual readings (0 - no B.
cinerea growth; 5 – strong B. cinerea growth).
Chitinase-positive yeasts were detected by using different agar media with chitin as sole carbon
source and supplemented with bromocresol purple [3, 4], while a qualitative detection of the
glucoside hydrolase activity was performed by using screening methods based on soild medium
supplemented with five different β-D-glucosides as substrates (arbutin, esculin, salicin,
cellobiose, 4-methylumbelliferyl-β-D-glucoside (4-MUG)) [5]. All tests were done in triplicates.
2.2. Vitro-plant experiment with selected yeast
Grapevine plantlets in glass tubes (vitro-plants) of Vitis vinifera L. cv. Schioppettino and cv.
Sauvignon were used for the infection of the V. vinifera plants with B. cinerea ZIM F61 only or
in combination with biocontrol yeasts [6]. At the end of inoculation experiment we observed
appearance of symptoms, characteristic for grey mold.
2.3. Experimental vineyards and experimental design
The experiment was carried out in 'Pinot noir' and 'Pinot gris' (V. vinifera L.) vineyards in
Potoče, Vipava Valley (Slovenia). Both vineyards are located at an altitude 95 m a.s.l. and were
planted in 2004, adopting Guyot training system. Their plant density is 5682 plants/he (0.8 m x
2.2 m) with the rows oriented E-W.
In the season 2017 and following the principle of random allocation of plots (=5 vines), an
experiment design as shown in Figure 1 was set up.
LEGEND: control 1/C1 untreated vines (no leaf removal) + 1 x Switch (early application)
control 2/C2 untreated vines (no leaf removal) + 2 x Switch
ELR1s ELR + 1 x Switch (early application)
ELR2s ELR + 2 x Switch
ELR1sB ELR + PBA (potential biocontrol agent) + 1 x Switch (early application)
ELR1sK ELR + kBCA (comercial biocontrol agent) + 1 x Switch (early application)
<- E- W->
5 vines 5 vines 5 vines 5 vines 5 vines 5 vines 10 vines
Pinot noir ELR1s ELR1sB ELR1s C1 ELR1sB ELR1sK 10 vines
Pinot noir ELR1sK ELR2s C2 PF1sK C2 ELR2s 10 vines
Pinot noir C1 C1 ELR1sB ELR1s ELR2s C2 10 vines
5 vines 5 vines 5 vines 5 vines 5 vines 5 vines 10 vines
Pinot gris ELR1s ELR1sB ELR1s C1 ELR1sB ELR1sK 10 vines
Pinot gris ELR1sK ELR2s C2 ELR1sK C2 ELR2s 10 vines
Pinot gris C1 C1 ELR1sB ELR1s ELR2s C2 10 vines
Figure 1: Field trial experimental design.
Early leaf removal (ELR) was performed manually, removing basal 4-to-6 leaves of all the
shoots, as normally carried out for pre-bloom treatments [7]. The biofungicide yeast inoculum
(PBA) for field applications was prepared according to [8] and applied in the field trials at a final
concentration of 5 x 107 fresh yeast cells mL-1. Commercial yeast Botector® was applied
according to the manufacturer's instructions (Fertenia S,r.l, Italy). “Switch®” was applied twice
(2s) at BBCH 77 and BBCH 83, or once (1s) at BBCH 77 (early application).
2.4. Monitoring of viticulture parameters and yeast population dynamics under field
conditions
At harvest time the clusters from experimental vines were separately counted, picked, measured
(length) and weighted; the yield/plant and cluster compactness ratio were calculated, the later by
rating cluster weight and length. Population dynamics of yeast on grapes was monitored under
field conditions from the time of application till harvest [8].
2.5. Microvinifications
The grapes were separately processed via variety-typical (micro)vinification procedures. Pinot
noir grapes were crushed and transferred into glass containers with airlock caps. The pomace
was treated with addition of SO2 (0.1 g/L), yeast nutrient Fermaid E and enzymes Lallzyme EX-
V (both Lallemand) according to manufacturer's instructions. Cold maceration (8°C, 24 h) was
followed by fermentation with addition of Lalvin BM4x4 (Lallemand) yeast. The pomace was
then pressed and wines sampled/bottled. The procedure for Pinot gris was similar, however the
grapes were pressed first and the initiated fermentation was carried out in an incubator (14°C).
2.6. Chemical analyses of grapes and wines
Evaluation of basic grape quality parameters (sugar content, total titratable acidity, pH, malic and
tartaric acid content) was carried out in (hand-squeezed) grape juice by means of WineScanTM
FT120 Basic (Foss, Hillerod, Denmark). Metabolomics analyses of grape/wine phenolics and
aroma compounds were done as previously described in [9] and [10], respectively. More than 50
phenolic as well as more than 50 aromatic compounds were under observation. Total phenolics
as presented in the results are calculated as a sum of all detected individual representatives.
3. RESULTS AND DISCUSSION
3.1. Selection of biofungicide yeasts
Siderophores are low molecular weight iron-chelating ligands that play a partial role in the
biocontrol of phytopathogenic microorganisms by sequestering iron, and thereby inhabiting
pathogen growth or metabolic activity [11]. With the methods used we did not detect positive
siderophore producers, eventhough [4] reported siderophore-producing yeast strains from species
S. cerevisiae, T. delbrueckii and C. sake.
In general, the yeasts were tolerant to the tested fungicides, except for certain Hanseniaspora
uvarum and Metschnikowia pulcherrima strains that were susceptible to iprodione and
cyprodinil/fludioxonil combination (data not shown). Therefore, when choosing biofungicide
yeast that could be potentially used in the combination with chemical fungicide in low input
strategies, the susceptible yeasts would not represent good candidates.
Most phytopathogenic fungi have cell walls composed from β-1,3- and β-1,6-glucans,
mannoproteins, where chitin is arranged as a structural backbone in regularly ordered layers,
while β-1,3-glucan acts as a filling material and is arranged in an amorphous manner. It is
supposed that extensive production of extracellular lytic enzymes by the antagonistic yeast,
especially β-1,3-glucanase and chitinase, may play an important role in the suppression of the
pathogen [12]. Therefore in our work we screened yeasts for the β-1,3-glucanase (laminarinase)
and chitinase activity. As chitin-positive species we identified Bulleromyces albus, Candida
tropicalis, Kodamaea ohmeri, Pichia anomala and P. guilliermondii strains, while for species
Lachancea thermotolerans, P. kluyveri and M. pulcherrima this activity was strain-dependent
(Table 1).
Table 1: Qualitative detection of the chitinase and glucoside hydrolase activity in 105 tested yeast strains using
screening methods based on soild medium supplemented with chitin (BMch, YNBCh) or β-D-glucosides as
substrates (esculin, arbutin, salicin, cellobiose, 4-methylumbelliferyl-β-D-glucoside (4-MUG)); Efficacy of
antifungal VOCs tested in the double petri dish and MicroResp assay.
No. of
Species Esculin Arbutin Salicin Cellobiose 4-MUG BMch YNBCh VOCs
strains
Aureobasidium pullulans 2 + + + + v - -
Bulleromyces albus 1 + + + + / + +
Candida diversa (Saturnispora diversa) 1 - - - - - - -
C. oleophila 1 + + + + + - -
C. vini (Kregervanrija fluxuum) 2 - - - - - - - 2
C. zemplinina (Starmerella bacillaris) 2 - - - - - - - 1
Debaryomyces hansenii 1 + w w + + - - 0
Dekkera bruxellensis 1 - w - + - - -
Hanseniaspora opuntiae 1 + + + w - -
H. uvarum 21 + + + + + - - 0-5
Kazachstania servazzii (S. servazzii) 1 - - - - - - - 5
Kodamaea ohmeri 1 + + w + + + + 2
Kluyveromyces dobzhanskii 1 + + + + + - - 5
Lachancea thermotolerance 8 v v v v v v v 0-5
Metschnikowia fructicola 1 + + + + + - - 3
M. pulcherrima 11 + v v v v v v 0-5
M. reukaufii 1 + + + + + - -
Pichia anomala (Wickerhamomyces anomalus) 1 + + + + + + + 4
P. guilliermondii (Meyerozyma guilliermondii) 2 + + + + + + + 2-3
P. kluyveri 3 - - - - - v v 3
P. kudriavzevii 3 v v + + + w + 1, 2, 4
P. manshurica 13 - - - - - - - 0-5
P. terricola 1 + + + + w w + 2
C. tropicalis 2 + + v v - + + 2
Saccharomyces bayanus 1 - - - - - - -
S. cerevisiae 12 v v v v v - - 1, 2
S. kudriavzevii 1 - - - - - - - 0
Candida sp./Starmerella sp. 126 1 w - + - - - - 2
T. delbrueckii 8 -/w - -/w -/w -/+ - + 2, 5
29 different species 105
Methods for detecting β-glucosidase and β-glucanase activity in yeasts are generally based on the
hydrolysis of a glucosidic substrate. We used five different β-D-glucosides (arbutin, esculin,
salicin, cellobiose, 4-MUG) for the screening of glucoside hydrolase activity in 105 yeast strains
(Table 1). Majority of tested yeasts had β-glucosidase (growth on arbutin, esculin, salicin,
cellobiose) and β-glucanase activity (forming fluorescent halo around yeast colony on YPD + 4-
MUG plates under UV-radiation), and this trait was mostly strain-specific (Table 1).
Since fungi are known to produce a wide range of VOCs [13] (Morath et al., 2012), and there
have been only few indications on possible use of yeast VOCs as biofumigants for controlling
fruit postharvest pathogens [2], we tried to exploit the potential efficacy of the VOCs produced
by yeasts in suppression of conidial germination of the phyto-pathogenic fungi. We observed that
majority of yeasts were able to inhibit phytopathogen growth, and that this feature is strongly
strain-dependant (Table 1).
3.2. Vitro-plant experiment with selected yeast

Based on screening tests we selected the most promising biocontrol yeast P. guilliermondii ZIM
624 and tested it in vitro-plant experiment. After 2 weeks of inoculation with the biocontrol yeast
ZIM 624 no symptoms were observed in the treatment applied with biocontrol yeast and B.
cinerea F61 contamination on vitro-plants (Fig. 2).
Figure 2: After 2 weeks of inoculation with biocontrol yeast P. guilliermondii ZIM 624 and/or infection with B.
cinerea F61; Tested on vitro-plants of V. vinifera L. cv. Sauvignon (left) and cv. Schioppettino (right)
3.3. Monitoring of viticulture parameters and yeast population dynamics under field
conditions
In the field trial biocontrol yeasts were present on the grapes until harvest. One day after
treatment, they were present in average conc. 2.9 log10 CFU/g (2.3 log10 CFU/g at harvest).
7
CMM through early leaf removal showed a decrease in yield/plant for both varieties in
comparison to untreated control (14 and 15% respectively in case of 1 x Switch application
treatments). In addition, this novel viticulture technique caused lower cluster compactness for
both varieties as compared with control (Fig. 3). Lower yield and cluster compactness in case of
pre-bloom leaf removal was previously reported for V. vinifera 'Sangiovese' and 'Trebianno' [14,
15] and was observed in case of Pinot noir also in our previous studies [16]. Lower yield can
reduce the need for later cluster thinning and consequently total energy consumption, thus it can
be considered a good option for more sustainable and cost effective 'Pinot noir' vineyard
management [16]. If looser clusters are obtained, they can result in less pressure between the
berries, which also lower the risk for berry damage and consequently lowers the risk of microbial
infections [17].
Figure 3: Cluster compactness ratio (g/cm) as affected by experimental treatments. Bars represent 95% confidence
interval (n=30).
3.4. Chemical characteristics of grapes and wines
Selected grape quality parameters as affected by different treatments and their combinations can
be seen in Table 2. Optimised MMP techniques (early leaf removal) showed positive effect on
sugar content, but unexpectedly, in the treatments with biocontrol yeasts some trends toward
higher acidity were noticed in the juice of Pinot gris grapes. This outcome needs deeper
observation in further studies.
Table 2: Basic grape quality parameters in grape juice as affected by experimental treatments.
ris
tg
no
C1s C2s ELR1s ELR2s ELR1sB ELR1sK sign. F

Pi
Sugar (Brix) 22.50 e 22.60 d 23.63 a 22.80 c 23.10 b 22.83 c ***

Total titratable acidity (g/L) 3.54 a 3.16 bc 2.86 d 3.08 c 3.48 a 3.28 b ***
pH 3.28 cd 3.19 e 3.31 bc 3.26 d 3.34 a 3.34 a ***
Malic acid (g/L) 2.07 a 1.47 b 1.57 b 1.57 b 2.03 a 2.00 a ***
Tartaric acid (g/L) 3.33 ab 2.90 c 3.07 bc 3.10 bc 3.53 a 3.50 a **
r
oi
tn
no

Pi
Sugar (Brix) 22 d 22.57 c 23.63 b 24.27 a 24.13 a 24.17 a ***

Total titratable acidity (g/L) 3.85 a 3.35 bcd 3.38 bc 3.57 b 3.33 d 3.14 cd ***
pH 3.27 c 3.36 ab 3.34 b 3.36 ab 3.39 a 3.36 ab **
Malic acid (g/L) 2,37 2,37 2,30 2,27 2,37 2,20 ns
Tartaric acid (g/L) 3,00 2,83 2,90 3,23 2,93 2,83 ns
MMP techniques showed also an improved total phenolic content in grape juice of both observed
varieties as compered to untreated control (Fig. 4), which is in agreement with some previous
studies [18, 19]. In case of Pinot gris, trend toward lower total phenolics in case of yeast
applications (ELR1sB, ELR1sK) as compared with ELR treatments without yeasts (ELR1s,
ELR2s) was noticed and possibly needs some attention in further research, even the differences
were no longer observed in the wines (data not shown). Contrary, the differences between
controls and ELR treatments in total phenolic content were kept also in the wines in case of Pinot
noir (Fig. 4).
90 1200
80
70 1000
60
800
50
40
600
30
20 400
10
0 200
C1s C2s ELR1s ELR1sB ELR1sK ELR2s
0
Pinot gris Pinot noir
C1s C2s ELR1s ELR1sB ELR1sK ELR2s
Figure 4: Total phenolics (mg/L) in grape juice (left) and in Pinot noir young wine as affected by experimental
treatments (right). Bars represent 95% confidence interval (n=3).
The analyses of aromatic compound revealed only few significant differences among observed
experimental grapes and wines (data shown only for wines and only those with significant
differences) and with no clear influences of applied treatments (Table 3). Some differences in the
concentration of 3‑hexen‑3‑ol (associated with green, grassy notes) in case of both varieties are
opening new questions for further observations.
Table 3: Aromatic compounds (μg/L) in young wines as effected by experimental treatments.

ri s
tg
no

Pi
cis-3-hexen-1-ol 0.72 ab 0.51 c 0.55 c 0.83 a 0.52 c 0.69 b ***

ethyl octanoate 260.15 ab 205.75 bc 271.53 ab 190.36 c 295.22 a 252.84 abc *
benzaldehyde 0.55 ab 0.61 a 0.57 a 0.46 b 0.55 ab 0.46 b *
citronellol 1.26 c 1.53 ab 1.47 ab 1.54 ab 1.58 a 1.35 bc *
phenethyl acetate 29.69 a 16.61 d 25.94 ab 20.92 cd 23.33 bc 26.41 ab ***
r
oi
tn
no

Pi
ethyl lactate 0.73 bc 1.19 a 1.11 ab 0.71 bc 0.58 c 0.55 c *

cis-3-hexen-1-ol 0.49 b 0.51 ab 0.31 b 0.73 a 0.52 ab 0.44 b *
isoamyl lactate 0.37 b 0.78 a 0.71 a 0.36 b 0.32 b 0.33 b **
4. CONCLUSION
In this study we tested 105 yeasts, belonging to 29 different species, and recognized that many
tested yeasts were able to produce lytic enzymes that could be responsible for cell wall
degradation of phytopathogenic fungi, and potentially able to produce VOCs. These traits were
mainly strain-dependent. Further on, based on screening results, we selected P. guilliermondii
ZIM624 as potential biofungicide yaest for vitro-plant and field applications. In the field trial
biocontrol yeasts were present on the grapes until harvest.
Canopy microclimate manipulation through very early leaf removal showed a decrease in yield/
plant and lower cluster compactness (lower risk for microbial infections) for both varieties in the
observation in comparison to untreated controls regardless of yeast/no yeast application. This
novel technique thus offers spraying needs redaction potential in case of Pinot varieties already
by itself. Furthermore, no important negative effects on the observed grape/ wine quality
parameters in case of PBA application were confirmed. However, due to the very dry
experimental vintage (very low risk of B. cinerea infection) the effectiveness of PBA in
comparison to 1 or 2 Switch application(s) in real case scenario remain uncertain and needs
further testing.
10
5. LITERATURE
[1] Atkin, C.L., Neilands, J. B., Phaff, H. J. (1970), Rhodotorulic acid from species of
Leucosporidium, Rhodosporidium, Rhodotorula, Sporidiobolus, and Sporobolomyces, and a new
alanine-containing ferrichrome from Cryptococcus melibiosum, Journal of Bacteriology, 103, p
722-733.
[2] Di Francesco, A., Ugolini, L., Lazzeri, L., Mari, M. (2015), Production of volatile organic
compounds by Aureobasidium pullulans as a potential mechanism of action against postharvest
fruit pathogens, Biological Control, 81, p 8-14.
[3] Agrawal, T., Kotasthane, A.S.( 2012), Chitinolytic assay of indigenous Trichoderma isolates
collected from different geographical locations of Chhattisgarh in Central India, SpringerPlus,
1, 73, p 1-10.
[4] Nally, M.C., Pesce, V.M., Maturano, Y.P., Rodriguez Assaf, L.A., Toro, M.E., Castellanos
de Figueroa, L. I., Vazquez, F. (2015), Antifungal modes of action of Saccharomyces and other
biocontrol yeasts against fungi isolated from sour and grey rots, International Journal of Food
Microbiology, 204, p 91-100.
[5] Daenen, L., Saison, D., Sterckx, F., Delvaux, F.R., Verachtert, H., Derdelinckx, G. (2008),
Screening and evaluation of the glucoside hydrolase activity in Saccharomyces and
Brettanomyces brewing yeasts, Journal of Applied Microbiology, 104, p 478-488.
[6] Masih, E.I., Alie, I., Paul, B. (2000), Can the grey mould disease of the grape-vine be
controlled by yeasts?, FEMS Microbiology Letters, 189, p 233–237.
[7] Poni, S., Bernizzoni, F., Civardi, S, Libelli, N. (2009), Effects of pre-bloom leaf removal on
growth of berry tissues and must composition in two red Vitis vinifera L. cultivars, Australian
Journal of Grape and Wine Research, 15, p 185–193.
[8] Cañamás, T.P., Viñas, I., Torres, R., Usall, J., Solsona, C., Teixidó, N. (2011), Field
applications of improved formulations of Candida sake CPA-1 for control of Botrytis cinerea in
grapes, Biological Control, 56, p 150-158.
[9] Vrhovsek, U., Masuero, D., Gasperotti, M., Franceschi, P., Caputi, L., Viola, R., Mattivi, F.
A (2012), A versatile targeted metabolomics method for the rapid quantification of multiple
classes of phenolics in fruits and beverages, Journal of Agricultural and Food Chemistry, 60, p
8831−8840.
[10] Ravasio, D, Walther, A, Trost, K, Vrhovsek, U, Wendland, J (2014), An indirect assay for
volatile compound production in yeast strains, Scientific Reports, 4, p 3707.
11
[11] Calvente, V., Benuzzi, D., de Tosetti, M.I.S. (1999), Antagonistic action of siderophores
from Rhodotorula glutinis upon the postharvest pathogen Penicillium expansum, International
Biodeterioration & Biodegradation, 43, p 167-172.
[12] Zhang, D., Spadaro, D., Garibaldi, A., Gullino, M.L. (2011), Potential biocontrol activity of
a strain of Pichia guilliermondii against grey mold of apples and its possible modes of action,
Biological Control, 57, p 193-201.
[13] Morath S, U., Hung, R., W. Bennett, J, W. (2012), Fungal volatile organic compounds: A
review with emphasis on their biotechnological potential, Fungal biology reviews, 26, p 73-83.
[14] Gatti, M., Bernizzoni, F., Civardi, S., Poni, S. (2012), Effects of cluster thinning and
preflowering leaf removal on growth and grape composition in cv. Sangiovese, American
Journal of Enology and Viticulture, 63, p 325-332.
[15] Poni, S., Casalini, L., Bernizzoni, F., Civardi, S., Intrieri, C. (2006), Effects of early
defoliation on shoot photosynthesis, yield components and grape composition, American Journal
of Enology and Viticulture, 57, p 397-407.
[16] Sternad Lemut, M, Sivilotti, P, Butinar, L, Laganis, J, Vrhovšek, U. (2015), Pre-flowering
leaf removal alters grape microbial population and offers good potential for a more sustainable
and cost-effective management of a Pinot Noir vineyard, Australian journal of grape and wine
research, 21, p 439-450.
[17] Hed, B., Ngugi, H. K., Travis, J. W. (2009), Relationship between cluster compactness and
bunch rot in Vignoles grapes, Plant Disease, 93, p 1195-1201.
[18] Sternad Lemut, M., Sivilotti, P., Franceschi, P., Wehrens, R., Vrhovsek, U. (2013), The use
of metabolic profiling to study grape skin polyphenol behaviour as a result of canopy
microclimate manipulation in a Pinot noir vineyard, Journal of Agricultural and Food
Chemistry, 61, p 8976-8986.
[19] Haselgrove, L., Botting, D., Van Heeswijck, R., Hoj, P.B., Dry, C., Ford, C., Iland P.G.
(2000), Canopy microclimate and berry composition: the effect of bunch exposure on the
phenolic composition of Vitis vinifera L. Cv. Shiraz grape berries, Australian Journal of Grape
and Wine Research, 6, p 141-149.
Acknowledgement: The research was financed by ARRS – Agencija za raziskovalno dejavnost Republike
Slovenije - Postdoc Research Project Z4-7189: Facilitating green care in viticulture by means of metabolomic-based
front line conception / Utiranje poti zeleni zaščiti vinograda s pomočjo naprednega metabolomskega pristopa.
12
paper
IMPLICATION OF CERTAIN REPRODUCTIVE ABNORMALITIES ON THE

INSEMINATION INDEX IN DAIRY COWS
Emir Mujić1*, Husein Vilić1, Nermin Pračić1, Jelena Nikitović2, Đorđe Savić2, Amir Hasić3
1
University of Bihać, Biotechnical Faculty, Luke Marjanovića bb, 77 000 Bihać
2
University of Banja Luka, Faculty of Agriculture, Bulevar vojvode Petra Bojovića 1A, 78 000 Banja Luka
3
University of Tuzla, Faculty of Technology, Univerzitetska 8, 75 000 Tuzla
*
Corresponding author: Emir Mujić, University of Bihac, Biotechnical faculty, Luke Marjanovića bb, 77 000 Bihać,
Bosnia and Herzegovina. Tel.: + 387 37 228 059; fax: + 387 37 228 057
emir.mujic@unbi.ba
Key words: dairy cows, reproductive efficiency, reproductive abnormalities, insemination

index
ABSTRACT:
Application of contemporary scientific achievements requires contemporary reproduction

organisation, which in practical sense have a direct effect on reproductive potential in dairy
cows. Consequently, main purpose of this paper, in the context of identification of potential
breeding difficulties, was to explore the influence of certain reproductive abnormalities on the
insemination index in dairy cows. Practical research has been carried out in Holstein-Friesian
breed of dairy cows in the area of Cazin municipality. Planned observational activities included
351 cows, divided in two groups: A/ without reproductive abnormalities, control (n=215) and B/
with reproductive abnormalities, experimental (n=136). Animals in experimental group were
sorted in accordance with their reproductive abnormalities (anoestrus and cyst, reproductive
tract infections, lagging placenta, heavy calving) and their insemination index was monitored as
specified reproductive parameter. Selection of the trial for statistical analysis of data was made
on the basis of normal distribution of the obtained results. The statistical significance of the
13
difference among obtained values was tested with the ANOVA methods and with help of Student's
„t“ test. Results of the research imply the serious influence of reproductive abnormalities on the
insemination index that has proved to be the highest in the group of reproductive abnormalities
whose causes are genital tract infections (2,31). The values of this parameter in other subgroups
of the experimental group were slightly lower in comparison to the group of cows with genital
tract infections and ranged from 2,21 in the group of strain calving, to 2,28 in the group with
the retention of placenta.
IMPLIKACIJE NEKIH REPRODUKTIVNIH POREMEĆAJA NA INDEKS

OSJEMENJAVANJA KOD MLIJEČNIH KRAVA
Ključne riječi: mliječne krave, reproduktivna efikasnost, reproduktivni poremećaji, indeks

osjemenjavanja
SAŽETAK:
Primjena savremenih naučnih dostignuća zahtjeva savremenu organizaciju reprodukcije koja u

praktičnom smislu direktno utiče na reproduktivni potencijal mliječnog stada. Stoga, cilj ovog
rada je bio da se u kontekstu identifikacije potencijalnih uzgojnih problema istraži uticaj nekih
reproduktivnih poremećaja na indeks osjemenjavanja kod mliječnih krava. Praktično
istraživanje je provedeno kod mliječnih krava holštajn-frizijske pasmine sa područja općine
Cazin. Planirane opservacijske aktivnosti su obuhvatile 351 kravu, podijeljene u dvije grupe: A/
bez reproduktivnih poremećaja, kontrolna (n=215) i B/ sa reproduktivnim poremećajima,
ogledna (n=136). Životinje ogledne grupe su razvrstane prema utvrđenim reproduktivnim
poremećajima (anestrije i ciste; infekcije reproduktivnog trakta; zaostajanje posteljice; otežana
teljenja) i kod istih je praćen indeks osjemenjavanja kao naznačenog reproduktivnog parametra.
Odabir testa za statističku analizu podataka urađen je na osnovu normalne raspodjele dobivenih
rezultata. Statistička značajnost razlika između dobijenih vrijednosti testirana je ANOVA
metodom i uz pomoć Studentovog „t“testa. Rezultati istraživanja ukazuju na značajan uticaj
reproduktivnih poremećaja na indeks osjemenjavanja koji se pokazao najvišim u grupi
reproduktivnih poremećaja čiji su uzroci infekcije genitalnog trakta (2,31). Vrijednosti ovog
parametra u ostalim podgrupama ogledne grupe bile su neznatno niže u odnosu na grupu krava
sa infekcijama genitalnog trakta i kretale su se u rasponu od 2,21 u grupi krava sa otežanim
teljenjem do 2,28 u grupi sa retencijom sekundina.
14
1. UVOD
Brojni izvještaji i analize proizvodnosti mliječnih farmi stavljaju neuspješnost reprodukcije na

vrlo visoko mjesto liste zdravstvenih problema. Većina raspoloživih podataka iz istraživanja se
odnosi na klinički prepoznatljive reproduktivne poremećaje Roche (2006). Mann i sar. (2005) su
izvijestili da je tokom posljednjih godina broj izlučenih krava iz proizvodnje zbog reproduktivnih
poremećaja porastao sa 32% na 44%. Garcia-Ispierto i sar. (2007), Rodriguez-Martinez i sar.
(2008) ističu da je dugogodišnja selekcija mliječnih pasmina goveda na visoku proizvodnju
mlijeka u značajnoj mjeri uticala i na smanjenje njihove plodnosti, odnosno reproduktivne
efikasnosti. Istražujući neke aspekte prvog osjemenjavanja postpartum Crowe (2008) smatra da
servis period kao glavni faktor koji utiče na rentabilnost proizvodnje u govedarstvu ne bi smio
biti duži od 100 dana. Najpraktičniji način izražavanja uspješnosti reprodukcije jeste broj krava i
junica koje su uspješno koncipirale poslije prvog osjemenjavanja (% uspješne koncepcije).
Naravno da će i ključni pokazatelji uspješnosti reprodukcije kao što su servis period i indeks
osjemenjavanja biti ovisni o vrijednosti ovog faktora. Uspješnost osjemenjavanja podrazumijeva
primjenu prikladnih metoda u cilju pravovremene detekcije estrusa i utvrđivanja optimalnog
vremena inseminacije, zatim stručnu manipulaciju sa spermom kao i ispravnu tehniku vještačkog
osjemenjavanja (Stevenson i sar., 2000; Matarugić i sar., 2007 ). U navodima Pračića (2003)
ističu se definirani i opće prihvaćeni standardi za evaluaciju reproduktivnih performansi na razini
mliječnog stada i koji obuhvataju 12-to mjesečni međutelidbeni interval, 60% ili više koncepcije
od prvog osjemenjavanja i indeks osjemenjavanja 1,6 do 1,7. Indeks osjemenjavanja kao jedan
od faktora plodnosti i uspješnosti reprodukcije krava i junica predstavlja pokazatelj broja
osjemenjavanja potrebnih da se postigne graviditet. Poželjan indeks osjemenjavanja je 1,20-1,50,
dok indeks 2 i više ukazuje na smanjenu plodnost (Matarugić i sar., 2007). Pad stepena
uspješnosti koncepcije poslije prvog osjemenjavanja (Lucy, 2001), kao i povećanje broja krava
sa različitim oboljenjima uterusa temeljne su odrednice u naučnim razmišljanjima Fourchon i
sar.(2000), Bouchard i Du Tremblay (2003). Kao konačan rezultat imamo visok stepen pojave
povađanja, odnosno povećan broj potrebnih inseminacija po uspješnoj koncepciji (Sheldon i
Dobson, 2002; Savović, 2010; Stančić i sar., 2011). Tokom posljednjih dvadeset godina u SAD
Lucy (2001) ustanovljava povišenje indeksa osjemenjavanja sa 1,75 na 3,0. Nadalje, indeks
osjemenjavanja u Irskoj u periodu od 1990. do 2000. godine pokazao je tendencu rasta sa 1,54 na
1,75 , što odgovara procentu koncepcije od prvog vještačkog osjemenjavanja od 64,9% i 57,1%
(Mee i sar., 2004). Za isti period istraživanja (1990-2000.), Bouchard i Du Tremblay (2003) su
ustanovili pad procenta koncepcije od prvog (sa 44% na 39%) i drugog vještačkog
15
osjemenjavanja (sa 47% na 41%), što bi odgovaralo povećanju indeksa osjemenjavanja za 0,48
po kravi i laktaciji. Na reproduktivni status značajan uticaj imaju i peripartalne bolesti kao što su
zaostala posteljica i distocija (otežana teljenja) koje su često preduslov za razvoj endometritisa
(Kruip i sar., 2001.; Taylor i sar.; 2001.). Wattiaux (2006) navodi da je najčešći poremećaj
tokom teljenja teško teljenje (distocya), a neposredno poslije teljenja zaostala posteljica, cistični
jajnici i infekcije uterusa. Istraživanja u Montani (USA) su pokazala da je distocija uzrok 57%
svih gubitaka teladi pri porodu, dok analiza proizvođačkih evidencija farmskog uzgoja krava i
teladi u Michigan, USA pokazuje da je 67,6% svih gubitaka teladi u uskoj vezi sa poteškoćama u
teljenju (Streyl i sar. 2011).
2. MATERIJAL I METODE RADA
Praktična istraživanja u ovom radu su vršena na većem broju farmi mliječnih krava holštajn-
frizijske pasmine sa područja općine Cazin. Ishrana je usklađena sa potrebama za datu
proizvodno-reproduktivnu fazu, tjelesnu masu, proizvodnju mlijeka i godišnje doba.
Sve farme su uključene u sistem otkupa mlijeka od strane Mljekare „Meggle“ Bihać i nalaze se
pod stalnim veterinarsko-zdravstvenim nadzorom. U predloženim istraživanjima ukupno je
obuhvaćena 351 krava starosti 4-6 godina, podijeljene u dvije grupe: A/ bez reproduktivnih
poremećaja, kontrolna (n=215) i B/ sa reproduktivnim poremećajima, ogledna (n=136). Životinje
ogledne grupe su razvrstane prema utvrđenim reproduktivnim poremećajima (anestrije i ciste;
infekcije reproduktivnog trakta; zaostajanje posteljice; otežana teljenja) i kod istih je praćen
indeks osjemenjavanja kao naznačenog reproduktivnog parametra. Podaci prikupljeni tokom
istraživanja statistički su obrađeni uz pomoć računarskog programa Microsoft Excell i prikazani
pomoću parametara deskriptivne statistike (aritmetička sredina, standardna devijacija, standardna
greška aritmetičke sredine, maksimalne i minimalne varijacije i koeficijent varijacije), tabelarno i
grafički. Odabir testa za statističku analizu podataka urađen je na osnovu normalne raspodjele
dobivenih rezultata. Statistička značajnost razlika između dobijenih vrijednosti za pojedine
ispitivane parametre testirana je ANOVA metodom i uz pomoć Studentovog „t“-testa. Kao
statistički značajne uzete su razlike na nivou p< 0,05, p< 0,01 i p< 0,001".
3. REZULTATI RADA SA DISKUSIJOM
Problemi reprodukcije goveda intenzivnog uzgoja prvenstveno se odražavaju na smanjenje

plodnosti, visokom indeksu osjemenjavanja, dugom anestrusnom i servis periodu, kao i
povremenoj ili stalnoj neplodnosti, što znatno doprinosi prijevremenom izlučenju krava i junica
16
iz proizvodnje. Ukoliko se želi postići optimalan međutelidbeni interval u trajanju 12-13 mjeseci,
krave trebaju da ostanu steone do 3 mjeseca nakon teljenja. Ovo zahtjeva normalan nastavak
aktivnosti jajnika u roku od nekoliko nedjelja nakon teljenja (Gautam i sar., 2009). Prema Crowe
(2008) normalan model nastanka rane ovulacije može da bude odložen visokom proizvodnjom
mlijeka, što je posebno izraženo kod Holštajn pasmine krava, uglavnom zbog infekcija uterusa,
retencije sekundine, otežanih teljenja, ali i negativnog energetskog bilansa.
Tabela 1: Parametri deskriptivne statistike za ispitivane grupe za indeks osjemenjavanja
Grupa
infekcije ukupni
retencija otežano ogledna
kontrolna anestrije genitalnog prosjek
sekundina teljenje zbirno
trakta grupe
n 215 65 39 18 14 136 351
X 1 2.26 2.31 2.28 2.21 2.27 1.49
SE 0 0.05 0.07 0.11 0.11 0.04 0.04
SD 0 0.44 0.47 0.46 0.43 0.45 0.68
Min 1 2 2 2 2 2 1
Max 1 3 3 3 3 3 3
CV 0 19.58 20.26 20.23 19.23 19.66 45.53
Iz podataka prikazanih u tabeli 1. uočava se da su vrijednosti indeksa osjemenjavanja bile

najniže u kontrolnoj grupi krava, a najviše u grupi krava sa infekcijama genitalnog trakta.
Vrijednosti ovog parametra u ostalim podgrupama ogledne grupe bile su neznatno niže u odnosu
na grupu krava sa infekcijama genitalnog trakta i kretale su se u rasponu od 2,21 u grupi krava sa
otežanim teljenjem do 2,28 u grupi sa retencijom sekundina.
17
Grafikon 1: Indeks osjemenjavanja za ispitivane grupe životinja
Tabela 2: Statistička značajnost razlika između ispitivanih grupa (indeks osjemenjavanja)
grupa
kontrolna kontrolna
anestrije *** anestrije
infekcije gen. *** NZ infekcije gen.

trakta trakta
retencija *** NZ NZ retencija
sekundina sekundina
otežano *** NZ NZ NZ otežano
teljenje teljenje
ogledna *** NZ NZ NZ NZ ogledna
zbirno zbirno
ukupni *** *** *** *** *** ***
prosjek grupe
Kontrolna grupa krava imala je statistički značajno niže vrijednosti indeksa osjemenjavanja u
odnosu na sve ostale ispitane grupe krava, što je bio slučaj i sa vrijednostima ustanovljenim kao
ukupni prosjek za sve ispitivane krave, dok unutar ogledne grupe krava nisu ustanovljene
statistički značajne razlike u vrijednostima ovog parametra. Ovakav odnos najvjerovatnije je
posljedica dizajna samog eksperimentalnog protokola, odnosno načina izbora krava za
istraživanje, i ograničavanja maksimalnog broja osjemenjavanja na 3, zbog čega se i vrijednosti
indeksa osjemenjavanja u oglednoj grupi kreću u rasponu koji se u literaturi označava kao
prihvatljiv.
18
Grafikon 2: Uspješnost uspostavljene gravidnosti kod ispitivanih životinja od 1., 2. i 3. VO
Grafikon 3: Procentualna zastupljenost uspostavljene gravidnost kod ispitivanih životinja
19
Iz podataka prikazanih u grafikonu 3. uočava se da je kod svih krava kontrolne grupe gravidnost
uspostavljena od prvog vještačkog osjemenjavanja, odnosno da je kod njih vrijednost indeksa
osjemenjavanja bila 1. U različitim podgrupama ogledne grupe krava, gravidnost je u preko 70%
krava uspostavljena od drugog osjemenjavanja, dok je za uspostavljanje gravidnosti kod ostatka
krava iz datih podgrupa bilo potrebno tri osjemenjavanja. Iz navedenih podataka, odnosno
zastupljenosti krava osjemenjenih jednom, dva ili tri puta unutar različitih grupa proizilaze i
navedene vrijednosti indeksa osjemenjavanja za date grupe krava.
Povećana pojava prolongiranih postpartalnih anestrusa i povećan broj povađanja (neuspješnih
inseminacija), ima za posljedicu povećanje indeksa osjemenjavanja, produžavanje servis perioda,
odnosno međutelidbenog intervala (Stančić i sar., 2011). Prema istraživanjima Petrujkić (2007),
patološki puerperij u prvih 9 dana a pogotovo u narednih 12 dana poslije teljenja, tj. u prve tri
nedjelje, (zbog zaostajanja posteljice ili puerperalne infekcije) produžava servis period i
povećava indeks osjemenjavanja krava. Teška teljenja krava dovode do poremećaja normalne
involucije uterusa, produžetka servis perioda, povećanja indeksa osemenjavanja, a u određenom
broju slučajeva (od 6 do 12 % krava) i do privremenog ili trajnog steriliteta. Česti nalazi kod
takvih krava su povađanja, bez jasnih i uočljivih kliničkih simptoma.
Slične rezultate je pokazalo i ovo istraživanje gdje je zaostala posteljica produžila servis period
na 115,5 dana, a indeks osjemenjavanja povećao na 2,28. U kompleksu infekcija genitalnih
organa, vrijednost za servis period je iznosila prosječno 145,18 dana, a prosječan indeks
osjemenjavanja je pomjeren na 2,31. Navedeno govori u prilog činjenici da ovakva stanja imaju
značajan uticaj na navedene reproduktivne parametre.
Roche (2006) ističe da zdravlje maternice postpartum igra centralnu ulogu u određivanju
reproduktivne efikasnosti visokomliječnih grla. Puerperalne infekcije maternice tokom involucije
uzrokuju upale endometrija, prolongiraju interval do prve ovulacije, reduciraju procenat
koncepcije od prve inseminacije i povećavaju rizik za neplodnost (Sheldon, 2004). Na
reproduktivne parametre većih aglomeracija mliječnih grla zdravstveni problemi sa maternicom
takođe mogu imati negativan efekat, mišljenja je Wischral i sar. (2001). Opravdane su tvrdnje, i
utemeljene na brojnim prethodnim istraživanjima Crowe (2008), da se prva ovulacija kod
zdravih krava obično javlja između 15 i 30 dana post partum, ali isto tako da kod približno 70%
krava, ona prolazi neopaženo, tj. bez ispoljenih spoljašnjih znakova estrusa. Samo neke krave
imaju neregularni estrusni ciklus, ili kraći ili duži od tri nedjelje u odsustvu embriona. Ovi
neregularni ciklusi obično se odnose na odloženu regresiju žutog tijela (Opsomer, 1999). Faktori
rizika koji su povezani sa neregularnim ciklusima jesu dystocia, zaostala posteljica, abnormalan
vaginalni sadržaj i endometritis (Opsomer i sar., 2000). Krave sa atipičnim ovarijalnim modelom
progesterona prije prvog servis perioda imaju produžen interval do koncepcije, povećan broj
20
inseminacija i manji procenat koncepcije (Lamming and Darwash, 1998). Učestalost
produženog ciklusa u krava je porastao za 3% (Fagan i Roche, 1986) do 11-22% (Lamming i
Darwash, 1998; Opsomer i sar., 2000; Shrestha i sar., 2004). Usljed navedenog u konačnici se
nalazi značajno povećanje broja regularnih i iregularnih povađanja, kao i povećan broj potrebnih
osjemenjavanja za uspješnu koncepciju ( Lucy, 2001; Sheldon i sar., 2003).
Uzimajući u obzir navedena istraživanja i autore, naši rezultati ukazuju na identičnost problema
projiciranu kroz značajno povećanje vrijednosti posmatranih reproduktivnih parametara i njihova
varijabilnost pod uplivom reproduktivnih poremećaja pomenutih u ovom istraživanju. Povećanje
broja potrebnih osjemenjavanja (indeks osjemenjavanja) se kretalo od 1,79 od 2,77, ovisno o
vrsti reproduktivnog poremećaja.
Tokom posljednjih 50 godina pad procenta koncepcije od prvog vještačkog osjemenjavanja je
potvrđen u velikom broju slučajeva. Sredinom 20. stoljeća, o čemu govore podaci iz Engleske,
Kanade, Irske, SAD, Španije i Holandije, koncepcija nakon prvog osjemenjavanja je iznosila oko
65%, da bi u zadnjim decenijama bila smanjena za 10-15%. Brojni autori u svojim
istraživanjima (Sreenan i Diskin, 1983; Diskin, 1987; Gordon, 1997; Beam i Butler, 1999; Royal
i sar., 2000; Lucy, 2001; Bousquet i sar., 2004) navode različite razloge smanjenja koncepcije,
kao što su duže korištenje zamrznutog sjemena bikova, povećanje broja mliječnih krava sa
kratkom lutealnom fazom estrusnog ciklusa, povećanje smrtnosti embriona, i povećanu
incidencu reproduktivnih poremećaja. Esselmont & Kossabiati (2000) ističu da je povećanje
broja inseminacija potrebnih za uspješno začeće još jedan direktan razlog smanjene
reproduktivne efikasnosti nakon teljenja.
Uzimajući u obzir dobijene vrijednosti za indeks osjemenjavanja kod oglednih grupa u našim
istraživanjima zapaža se da su one iznad optimalnih vrijednosti koje navode brojni autori (1,5,
odnosno 1,7). Salisbury i sar., (1978) u svojim istraživanjima također ukazuju na značajno
povećanje broja inseminacija po koncepciji na 3,5, posebno u mliječnih krava sa poremećajima
za vrijeme teljenja i reproduktivnim poremećajima nakon teljenja. Značajno povećanje indeksa
osjemenjavanja je evidentno i u našem radu. Naime, indeks osjemenjavanja se pokazao najvišim
u grupi reproduktivnih poremećaja čiji su uzroci infekcije genitalnog trakta (2,31). Najveća
vrijednost indeksa osjemenjavanja je bila kod utvrđenog endometritisa (2,77) a najniža kod upala
cervikalnog kanala (1,93).
4. ZAKLJUČAK
Rezultati istraživanja ukazuju na ozbiljan uticaj problema u teljenju i reproduktivnih poremećaja

nakon teljenja, sa smanjenjem reproduktivne efikasnosti kod ispitivanih životinja. Ovakva
21
situacija ima za posljedicu značajno povećanje broja potrebnih inseminacija po koncepciji. U
smislu prevencije ovakvih stanja koja su nepoželjna u govedarskoj proizvodnji, veliku važnost
imaju daljnja istraživanja na polju kompleksne etiologije i mogućih korektivnih postupaka pri
upravljanju reprodukcijom ove vrste životinja, uz primjenu adekvatnih veterinarskih mjera s
ciljem smanjenja indeksa osjemenjavanja. U našem istraživanju najveće vrijednosti indeksa
osjemenjavanja su bile kod grupe krava sa infekcijama genitalnog trakta (2,31), dok su u ostalim
podgrupama ogledne grupe bile neznatno niže vrijednosti ovog parametra i kretale su se u
rasponu od 2,21 u grupi krava sa otežanim teljenjem do 2,28 u grupi sa retencijom sekundina.
Unutar ogledne grupe krava nisu ustanovljene statistički značajne razlike u vrijednostima
indeksa osjemenjavanja. Ovakav odnos je posljedica dizajna samog eksperimentalnog protokola,
odnosno načina izbora krava za istraživanje, i ograničavanja maksimalnog broja osjemenjavanja
na 3. Dobijeni rezultati mogu poslužiti boljem razumijevanju fiziologije reproduktivnih
dešavanja i ciklusa, kao i definisanju efikasnijih tehnologija kontrole i unaprijeđenja
reprodukcije visokomliječnih krava. Edukacija stočara na polju kontrole i prepoznavanja
reproduktivnih poremećaja kod mliječnih krava i junica je neizostavan moment kako bi rezultati
u pogledu smanjenja indeksa osjemenjavanja bili puno bolji.
5. LITERATURA
[1] Beam, S.W. Butler, W.R. (1999), Effects of energy balance on follicular development and
first ovulation in postpartum dairy cows. J. Reprod. Fert. Suppl. 54: 411-424.
[2] Bouchard, E., Du Trembly, D. (2003), Portrait Quebecois de la reproduction. Recueil des
conferences du Symposium des Bovines laitiers, Saint-Hyacinthe, pp.13-23.
[3] Bousquet, D., Bouchard, E., Du Tremblay, D. (2004), Decreasing Fertility in Dairy Cows:
Myth or Reality? Proc. 23. WBC Congr., Quebec, Canada, pp.1-7.
[4] Crowe, M.A. (2008), Resumption of ovarian cyclicity in postpartum beef and dairy cows.
Reprod. Dom. Anim., 43(5)20-28.
[5] Diskin, M.G. (1987), Studies related to embryonic mortality in the cow. PhD Thesis, National
University of Ireland, Dublin.
[6] Diskin, M.G., Murphy, J.J. Sreenan, J.M. (2006), Embryo survival in dairy cows managed
under pastoral conditions. Animal Reproduction Science 96:297-311.
[7] Esslemont, S.W., Kossaibati, M.A. (2000), The use of databases to manage fertility. Anim.
Reprod. Sci., 60(61) 725-741.
[8] Fourchon, C., Seegers, H., Malher, X. (2000), Effect of desease on reproduction in the dairy
cow: A meat-analysis. Theriogenology, 53(9)1-4.
22
[9] Garcia-Ispierto, I., Lopez-Gatius, F., Santolaria, P., Yaniz, J.L., Nogareda, C., Lopez-Bejar,
M. (2007), Factors affecting the fertility of high producing dairy herds in northeastern
Spain. Theriogenology 67: 632-638.
[10] Gordon, I. (1997), Controled Reproduction i Cattle and Buffaloes. Cab International, Oxon,
UK.
[11] Kruip, T. A. M., Wensing, T., Vos, P. L. A. M. (2001), Characteristics of abnormal
puerperium in dairy cattle and the rationale for common treatments. Fertility in the high-
producing dairy cow, British Society of Animal Science; Occasional Publication No. 26,
Volume 1, pages 63-79.
[12] Lucy, C.M. (2001), Reproductive Loss in High-Producing Dairy Cattle: Where Will it End.
J. Dairy Sci., 84:1277-1293.
[13] Mann, G.E., Mann, S.J., Blache, D., Webb, R. (2005), Metabolic variables and plasma
leptin concentrations in dairy cows exhibiting reproductive cycle abnormalities identified
through milk progesterone monitoring during the post partum period. Animal
Reproduction Science 88: 191–202.
[14] Matarugić, D., Jotanović Stoja, Miljković, V. (2007), Fiziologija i patologija reprodukcije
goveda. Poljoprivredni fakultet Banja Luka, fakultet veterinarske medicine Beograd.
[15] Mee, J., Ross, E., Dillon, P. (2004), Is Irish dairy herd fertility declining?. Proceedings of
the 23rd World Buiatrics congress, Quebec, abstract 3431.
[16] Opsomer, G., Grohn, Y.T., Hertl, J., Coryn, M., Deluyker, H. de Kruif, A. (2000), Risk
factors for post-partum ovarian dysfunction in high producing dairy cows in Belgium: a
field study. Theriogenology 53: 841–857.
[17] Pračić, N. (2003), Indukcija estrusa sa PGF2alfa i buserelinom u anestrusnih i negravidnih
krava i junica. Magistarski rad. Veterinarski fakultet Sarajevo.
[18] Roche, J.F. (2006), The effect of nutritional management of the dairy cow on reproductive
efficiency. Animal Reproduction Science 96:282-296.
[19] Rodriguez-Martinez, H., Hultgren, J., Båge, R., Bergqvist, A.-S., Svensson, C., Bergsten,
C., Lidfors, L., Gunnarsson, S., Algers, B., Emanuelson, U., Berglund, B., Andersson, G.,
Håård, M., Lindhé, B., Stålhammar, H., Gustafsson, H. (2008), Reproductive
performance in high-producing dairy cows: can we sustain it under current practice?.
IVIS Reviews in Veterinary Medicine. International Veterinary Information Service,
Ithaca, NY, USA.
[20] Royal, M., Mann, G.E., Flint, A.P.E. (2000), Strategies for reversing the trend towards
subfertility in dairy cattle. Vet J., 160: 53-60.
23
[21] Savović, M. (2010), Reproduktivna efikasnost krava sa različitim poremećajima postpartum
(magistarska teza). Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad.
[22] Sheldon, I.M., Noakes, D.E., Rycroft, A.N., Pfeiffer, D.U., Dobson, H. (2002), Influence of
uterine bacterial contamination after parturition on ovarian dominant follicle selection
and follicle growth and function in cattle. Reproduction 2002. 123:837–45.
[23] Sheldon, I.M., Dobson, H. (2003), Reproductive challenges facing the cattle industry at the
beginning of the 21st century. Reprod., Suppl., 61:1-13.
[24] Sheldon, I.M., Dobson, H. (2004), Postpartum uterine health in cattle. Anim. Reprod. Sci.
82-83:295–306.
[25] Stančić, I., Savović, M., Apić, I., Erdeljan, M., Dragin, S. (2011), Effect of postpartal
disorders on dairy cows reproduction. Proc. 22nd International symposium »Food safety
production«, Trebinje, Bosnia and Herzegovina, 19 –25 June, 2011. Pp. 70-72.
[26] Stevenson, J.S., Thompson, K.E., Forbes, W.L., Lamb, G.C., Grieger, D.M., Corah, L.R.
(2000), Synchronizing estrus and (or) ovulation in beef cows after combinations of
GnRH, norgestomet, and prostaglandin F2 alfa. J. Dairy Sci., 78: 1747-1758.
[27] Streyl, D. et al (2011), Establishing a standard operating procedure for predicting the time
of calving in cattle. J. Vet. Sci., 12 (2):. 177-185.
[28] Taylor, V. J., Beever, D. E., Wathes, D. C. (2001), Plasma IGF-I in relation to ovarian
function in high producing dairy cows. Cattle Pract., 9, 197-202.
[29] Wattiaux, A.M. (2006), Reproduction and Genetic Selection. University of Wisconsin,
Madison, USA.
24
paper
RADIATION SYNTHESIS AND SWELLING BEHAVIOR OF STARCH BASED THREE

COMPONENT HYDROGELS AS SOIL CONDITIONER
Mohamed, Mohamady Ghobashy1*, H. Abd El-Wahab2, Norhan Nady3,4, A. M. Naser2, Farag

Abdelhai2, Basem Kh. El-Damhougy2, Fatima Muhamedagić5
1
Radiation Research of Polymer department, National Center for Radiation Research and Technology (NCRRT),
Atomic Energy Authority, P. O. Box. 29, Nasr City, Cairo, Egypt, 2Department of Chemistry, Faculty of Science,
Al- Azhar University, P.O. Box 11754, Nasr City, Cairo, Egypt, 3Polymeric Material Research Department,
Advanced Technology and New Materials Research Institute (ATNMRI), New Boarg El-Arab City 21934,
Alexandria, Egypt, 4Chemical and Petrochemicals Department, Egypt-Japan University of Science and Technology
(E-JUST), New Boarg El-Arab City, Alexandria, Egypt, 5University of Bihać, Biotechnical Faculty, Ul. Luke
Marjanovića bb 77000 Bihać.
*Corresponding author: M.M.Ghobashy Email: Mohamed.ghobashy@eaea.org.eg;
Mohamed_ghobashy@yahoo.com; Tel.: +20222727413; Fax: +20222749298
Key words: radiation synthesis; polymerization; hydrogel; sunflower; soil conditioner
ABSTRACT:
This article addresses the progress in radiation synthesis of starch-based hydrogels to use as soil
conditioner. The hydrogels samples have been prepared in weight ratios 25:75, 50:50 and 75:25
(wt:wt) for three components of starch (St), acrylamide (Am) and Polyvinylpyrrolidone (PVP),
individually. The nine hydrogels samples prepared through a facile approach in an aqueous
medium by exposed to gamma radiation at dose of 30 kGy. The effect of preparation conditions
of the obtained INP hydrogels of PVP/St, PAAm/St and PAAm/PVP such as starch content on the
swelling behaviour and absorbing water from moisture soil has been investigated. The structure
and the morphology of the superabsorbent PVP/St, PAAm/St and PVP/PAAm IPN hydrogels
were characterized using Fourier transform infrared spectroscopy technique (FTIR), scanning
electron microscope (SEM) and x-ray diffraction (XRD). The results indicate that the water
absorption capacity of hydrogels decreased with an increased starch content. This is attributing
to the occurrence of intermolecular H bonds of all hydrogels samples increased with increased
25
St content as performed by FTIR. Three soil conditioners PVP/St, PAAm/St and PVP/PAAm INP
hydrogels with ratio (75/25) were selected to evaluate the effectiveness on water holding
capacity (WHC) in heavy metals and alkaline soil pH > 9 for planting sunflower (Helianthus
annuus). All treatments were irrigated weekly. The effectiveness of the soil conditioner in the
following order: PVP/PAAm > control > PVP/St > PAAm/St.
1. INTRODUCTION
Superabsorbent polymers (SAPs) are crosslinked hydrophilic polymers that swell but do not
dissolve in water [1, 2, 3]. Usually they possess are ionic functional groups such as hydroxylic
(-OH), carboxylic (-COOH) etc. [4, 5]. Because of their hydrophilicity, biocompatibility and
especially high absorption capacity and swelling/de-swelling behaviour [6, 7, 8, 9] these SAPs
were already well established in various applications such as disposable diapers [10], hygienic
napkins; [11], cement; [12], drug delivery systems [13], sensors [14] and agriculture [15].
Starch is composed of -mixture of two fractions: amylose is the linear α-1,4 linked glucan and
amylopectin is an α-1,4 linked glucan with α-1,6 branch points [16]. It essential that as long-term
sucrose storage for plants [17, 18]. Leaves usually produce starch in chloroplasts and storage it in
the roots [19]. Several sources found that starch causes stunted of plant [20]. The reason might
be promotion of microbial growth, and the microbes compete with the root for mineral nutrients
and nitrogen [21].
Polyvinylpyrrolidone (PVP) is a highly water soluble linear polymer. It has been used
successfully as the basis for hydrogels due to its good solubility, affinity to various polymers and
resins, non-toxicity and biodegradability [22]. Polyacrylamide is a water-soluble, high molecular
weight synthetic organic polymer. Its hydrogel has many applications because it can absorb high
amounts of water and versatile properties [23]. It is used in abundance in the medical and
agricultural industries [24]. Radiation techniques, due to the easy process control, sterilization in
one technological step, no need to add any initiators, crosslinkers, no waste and relatively low
running costs are very suitable tools for synthesis of hydrogels [25,26].
This work is designed to: (1) Synthesize superabsorbent hydrogel (SAH) based on starch
(PVP/St, PAAm/St and PAAm/PVP ) by using γ-ray radiation technique: (2) Determine the
chemical structure and crystalinity of starch based hydrogels (PVP/St, PAAm/St and PAAm/PVP
): (3) Evaluate the swelling degree and absorbing water from moisture soil of the synthesized
PVP/St, PAAm/St & PAAm/PVP: (4) Study the application of the prepared SAH as soil
conditioner in agriculture field.
26
2.1. Materials
Polyvinylpyrrolidone (PVP) has average M.W 100,000 (Acros, Belgium), starch supplied from
market and used without further purification. Acrylamide (Am) monomer 99% was supplied
from Sigma-Aldrich Co.
2.2. Radiation preparation of interpenetrating hydrogel (IPN), PVP/St, PAAm/St

and PVP/PAAm INP hydrogels
Various compositions ratio of St, PVP and Am for forming three copolymeric hydrogel using
free radical polymerization initiated by γ radiation by dissolving St, PVP and Am in distilled
water. The solution of starch was stirred and heated at 66oC (gelatinization of starch) for 10 min
to form a paste-like slurry, and then cooled down to room temperature. Thereafter, a series of
PVP and Am was added with different weight ratio and keept at 10% copolymer concentration.
Mechanism of radical polymerization is driven by recombination of two macroradical molecules
forming dimer, trimmer and finally crosslinked hydrogel will obtained. The interactions between
starch molecules that hold cellulose units to form super porous materials have bioavailability.
These IPN hydrogel of (PVP/St), (PAAm/St) and (PVP/PAAm) were prepared as follow
procedures, starch was dissolved with heating at 66ᴼC and then cooled during stirring PVP and
Am monomers were added in three ratios (25-75, 50-50 and 75-25) wt-wt., respectively. The
solvent used is distilled water and commoner concentration of three polymer kept at 10%. After
stirring, viscous solution overnight better homogeneity of monomer/polymer solution was
achieved. Nine composition of (PVP/St), (PAAm/St) and (PVP/PAAm) solutions were placed
into polyethylene bags. Bags were closed and irradiated at doses 30 kGy from 60-Co γ-source at
National Center for Radiation Research and Technology, Atomic Energy Authority, Cairo,
Egypt, at dosage rate; 1.66 kGy/h. Obtained IPN was cut into small disks, dried at room
temperature and stored in dry conditions.
27
2.3. Swelling degree determined
A certain weight of dried hydrogel (Wᴼ) was put in distilled water at ambient temperature. At a
period of compared the four treatments the weight of swollen hydrogel was recoded (Wt). The
degree of swelling (g/g) was calculated from the following equation.
S(g/g) = (Wᴼ - Wt)/Wᴼ
2.4. Pilot study on the application of the prepared INP as soil conditioner in
agriculture proposed
Soil containing heavy metals and ability of IPN hydrogel to overcome the heavy metals stress on
the germination of plant has been evaluated. Sunflower plants (Helianthus annuus) were
encouraged to grow longer in stress heavy metals conditions. Four experiments were established.
In Experiment 1 the soil is untreated with hydrogel (control). In Experiment 2, 10 gm of dry
PVP/St was mixed with 2000 gm of soil and the same stapes were followed in phase 3 and 4 for
PAAm/St and PVP/PAAm. The dispersed dry IPN hydrogel powder on moisture soil is benefit
of absorbed water gain. IPN swelling increases porosity and leads to good ventilation of the soil.
2.5. Instrumentation
FTIR spectra measurments were performed using Vertex 70 FTIR spectrometer supplied from
Bruker Optik GmbH, (Ettlingen, Germany). The measurement range was from 4000-400 cm-1,
with a resolution of 4 cm-1. Attenuated Total Reflection (ATR) mode was used. The X-ray
diffraction (XRD) studies were carried out using a Phillips X’Pert Pro MPD diffractometer with
copper as target material. The voltage, the current, and the of the X-ray source were 20 kV, 30
mA respectively.
28
3.1. Prefered agriculture applications (soil conditioner) based on swelling property in

water and moisture soil.
Starch, poly(acrylamide) and poly- (vinyl pyrrolidone) contain hydrophilic functional groups,
therefore these materials are considered as better raw materials for making hydrogels for soil
conditioner. The copolymerized by means of forming interpenetrating networks (IPN) of
poly(acrylamide) and poly-(vinyl pyrrolidone) and onto starch to enhances the ability of water
absorption of each component and increase the bio-availability. Therefore, in this section we
show the swelling characteristics of IPN hydrogels based on starch and poly (acrylamide) and
poly-(vinyl pyrrolidone).
Figure 1 (b and d) is showings the swelling degree of the nine hydrogels samples. The swelling
degree of the three copolymeric hydrogel is dependant on the ratio of starch segment. It is
cleared that (Figure 1 b and c) the introduction of hydrophilic hydrogel onto starch increases the
water absorption capacity. On the other hand, the intramolecular H-bonds between St itself and
intermolecular H-bonds with two hydrogel (PVP and PAAm) are increased due to the higer
numer of hydroxyl groups in starch. Thus the degree of swelling decreased with increased St
content. This was attributed to the reduce number of hydrophilic hydrogel and increasing H-
bonds. This decrease of swelling power with increasing content of starch was observed
previously [27, 28, 29]. Figure 1a shows swelling degree of (PVP-PAAm) interpenetrating
hydrogel that increased with the content of PVP increased. This is due to the Am segment
provides H bonds that lead to decreasing swelling degree. The greater swelling degree was
founded in the IPN of (PVP-St), (PAAm-St) and (PVP-PAAm) in weight ratios of (75-25).
29
30
PVP-St 75-25 (b)
PVP-St 50-50
25
Swelling degree (g/g)

PVP-St 25-75
20
15
10
0
0 20 40 60 80 100 120 140
Time (min.)
30 30
PAAm-St 75-25 (c) (d)
PAAm-St 50-50 25
25

PAAm-St 25-75
20
20
15
15
10
10 (75-25)
PVP-PAAm
5 PAAm-St
5 PVP-St
0
0 0 20 40 60 80 100 120 140
0 20 40 60 80 100 120 140 Time (min.)
Time (min.)
Figure 1: Swelling degree curves of IPN (a) PVP-PAAm (b) PVP-St (c) PAAm-st and (d) the candidate IPNs for
using as soil conditioner
Figure 2 shows swelling of dry IPN hydrogel in moisture soil ranged from 2.5, 5 10, 15, 20 and
25%. Swelling degree is moisture depended how the dry IPN hydrogel capable to absorb high
amount water from moisture soil around 60min. Capacity to absorb water would increase the
efficiency of the rainfalls exploitation and water from sprinkling irrigation.
20
moisture (%) (a) Swelling in sand PVP-PAAm 25
5 moisture (%) (b) Swelling in sand PVP-St
10 5
15 20 10
15
20 15
Swelling (g/g)
20
25
Swelling (g/g)
25
15
10
10
5
5
0
0 0 50 100 150 200 250 300
0 50 100 150 200 250 300
Time(min.)
Time(min.)
25 moisture (%)
(c) Swelling in sand PAAm-St
5
10
20 15
20
25
15
10
0
0 50 100 150 200 250 300
Time(min.)
Figure 2: Swelling degree in the moisture soil of three IPN hydrogel samples for uses as soil conditioner.
30
3.2. Chemical structure performed by FTIR of three IPN hydrogel
FTIR spectrum of PVP/PAAm, PVP/St and PAAm/St hydrogels is shown in Figure 3. The FTIR
spectrum shows broad peak at 1638 cm-1, corresponding to the carbonyl group of the acrylamide
and pyrrolidone segments. Extremely broad peak due to hydrogen bonds between hydroxyl
groups (O-H) and functional groups of (PAAm and PVP) appears at 3448 cm-1. The polymeric
units were crosslinked with each other completely chains.
Transmittance (%)
PVP/PAAm
PVP/St
PAAm/St
3900 3600 3300 3000 2700 2400 2100 1800 1500 1200 900 600
Wave number (cm-1)
Figure 3: The synthesized IPN hydrogels were characterized by the functional groups using FTIR technique
3.3. XRD Analysis of IPN hydrogels
Two starch based hydrogels (PVP and PAAM) are semicrystallines (Figure 4). Three sharp
diffraction peaks at 14.3ᴼ, 15.7ᴼ and 22.1ᴼ and the semicrystallinity is could due to inter and
intramolecular H-bonds. XRD pattern of (PVP/PAAm) given one brooding peak at 26.5ᴼ. This
research suggests that the starch increase the crystallinity of INP hydrogels.
PVP/St
PAAm/St
PVP/PAAm
10 20 30 40 50 60 70 80
2
Figure 4: XRD patterns of IPN hydrogels samples
31
3.4. Effect of different soil conditioner in heavy ions stress condition on sunflower plant
Durations of sunflower growth stages for each treatment are shown in Figure 5. Study showed
that soil salinity significantly increased the duration of the seedling stage (control). Durations of
mature stages were reduced under using (PVP/St) and (PAAm/St). For example, the durations of
the seedling stages for control had an average increase of 26.81% on average compared with the
PVP/St and PAAm/St treatments, as shown in Figure 5(b and c). For the mature stages, the
durations for four PVP/PAAm treatments increased by 39.89% on average compared with the
control treatments. Figure 5(a) showed that heavy metals stress significantly prolonged the
duration. Average duration of bud stages and total growth period for four treatments increased in
order PVP/PAAm > control > PVP/St > PAAm/St by 7.78% and 5.51%, respectively, compared
the four treatments. The unexpected significant influence of starch on the decrease of the
sunflowers germination is due to the starch promoted microbial growth, and the microbes
competed with the root for mineral nutrients and nitrogen.
Figure 5: The image of planting in control soil and three treatment soils with three IPN hydrogel
samples
4. CONCLUSION
Several IPN hydrogels were synthesized by crosslink copolymerization of acrylamide, and poly
vinyl pyrrolidone in absence and presence of starch. Semi crystallinity of starch samples in the
copolymer gel matrix of IPNs was observed by XRD. Degree of swelling decreased with
increased St content was attributed to reduce the number of hydrophilic hydrogel and increasing
32
H-bonds. Semi-crystalline St not only tangled with poly acrylamide and poly vinyl pyrrolidone
chains though numerous hydrogen bonds, but formed intramolecular H-bonds as well. Obtained
IPN hydrogels are capable to absorb water from soil moisture that engage for using as soil
conditioner. Hydrogel synthesized with 75 PVP and 25 PAAm show the highest swelling. This
hydrogel also showed high significant influence on the growth of sunflowers in soil, in addition
alkalinity adversely affects the quality and productivity of plants. Sunflower growing in soil has
large amounts of heavy metals and pH was 8.9. Our study proved that the IPN hydrogel
(PVP/PAAm) a significant influence on sunflower phenology rather than (PVP/St) and
(PAAm/St). Starch could be promoted microbial growth, and the microbes competed with the
root for mineral nutrients and nitrogen.
5. REFERENCES
[1] Bardajee, G.R.; Pourjavadi, A.; Ghavami, S.; Soleyman, R. and Jafarpour, F. (2011). UV-
prepared salep-based nanoporous hydrogel for controlled release of tetracycline
hydrochloride in colon. Journal of Photochemistry and Photobiology B: Biology 102(3):
232-240.
[2] Kim, S.J.; Kim, H.; Park, S.J. and Kim, S.I. (2004). Shape change characteristics of polymer
hydrogel based on polyacrylic acid/poly(vinyl sulfonic acid) in electric fields. Sensors and
Actuators A: Physical 115(1): 146-150.
[3] Kopecek, J. (2002). Polymer chemistry: swell gels. Nature 417:388-389,
391.
[4] Enas, M. A. (2013). Hydrogel: Preparation, characterization, and applications. Journal of
Advanced Research.pp 1-17.
[5] Fariba, G., Samira, V.F., Ebrahim V.F. (2010). Theoretical Description of Hydrogel
Swelling: A Review. Iranian Polymer Journal 19 (5), 375-398.
[6] Laftah, W. A., Hashim, S. Ibrahim, A. N. (2011). Polymer hydrogels: A review. Polymer-
Plastics Technology and Engineering, 50, 1475–1486.
[7] Sannino, A., Demitri, C., Madaghiele, M. (2009). Biodegradable cellulose-based hydrogels:
Design and applications. Materials, 2, 353–373.
[8] Zohuriaan-Mehr, M. J., Kabiri, K. (2008). Superabsorbent polymer materials: A review.
Iranian Polymer Journal, 17, 451–477.
[9] Denizli, A., Say, R., Garipcan, B., Patir, S. (2004). Methacrylolami-doglutamic acid
functionalized poly(2-hydroxy methacrylate) beads for (UO2)2+ removal. Reactive &
Functional Polymers 58, pp. 123-130.
[10] Sires, U. I., Mallory, S. B. (1995) Diaper deermatitis. Postgraduate Med 1995, 98, 79.
33
[11] Gourmand, M., Corpart, J. M. (1999) Actual Chim 1999, 11, 46.
[12] Jensen, O. M., Hansen, P. F. (2001) Water-entrained cement-based materials-1.
Principles and theoretical bockground. Cem Concr Res 31(4): 647-654.
[13] Kuzma, P., Moo Young, A. J., Moro, D. Macromol Symp 1996,109, 15.
[14] Gao, D., Heimann, R. B., Lerchner, J., Seidel, J., Wolf, G. J Mater, (2001), 36, 4567.
[15] Kohls, S. J., Baker, D. D., Kremer, D. A. (1999), Plant Soil 1999, 214, 105.
[16] A. N. Jyothi (2010). Starch Graft Copolymers: Novel Applications in Industry.
Composite Interfaces 17 165–174. http://dx.doi.org/10.1163/092764410X490581
[17] Niittylä, T., Messerli, G., Trevisan, M., Chen, J., Smith, A. M., Zeeman, S. C. (2004). A
previously unknown maltose transporter essential for starch degradation in
leaves. Science, 303(5654), 87-89.
[18] Fettke, J., Fernie, A.R., Steup, M., (2012) Transitory starch and its degradation in
higher plant cells, Starch: Origins, Structure and Metabolism. in: I. Tetlow (Ed.), Essential
Rev Exp Biol 5 311-374.
[19] Stitt, M., Zeeman S.C. (2012), Starch turnover: pathways, regulation and role in growth,
Curr. Opin. Plant Biol. 15 282–292.
[20] Weise, S. E., Aung, K., Jarou, Z. J., Mehrshahi, P., Li, Z., Hardy, A. C., ... & Sharkey,
T. D. (2012). Engineering starch accumulation by manipulation of phosphate metabolism of
starch. Plant Biotechnology Journal, 10(5), 545-554.
[21] Hamiltonm, E. W.; Frank D. A. (2001) Can plants stimulate soil microbes and their own
nutrient supply? Evidence from a grazing tolerant grass. Ecology, 2001, 82.9: 2397-2402.
[22] Jiao, Y., Liu, Z., Ding, S., Zhou, L. Li. C. (2006) J. Appl. Polym. Sci. 101 1515.
[23] Nunõ-Donlucas SM, Sańchez-Dıáz JC, Rabelero M et al (2004) Microstructured
polyacrylamide hydrogels made with hydrophobic nanoparticles. J Colloid Interface Sci
270:94–98
[24] Kalagasidis Krusic M, Dzunuzovic E, Trifunovic S et al (2003) Semi-IPNs based on
polyacrylamide and poly(itaconic acid). Pol Bull 51:159–166
[25] M. Rosiak, I. Janik, S. Kadlubowski, M. Kozicki, P. Kujawa, P. Stasica, P. Ulanski,
(2003), Nucl. Instrum. Methods Phys. Res. B 208 325..
[26] Foroutan, H., Khodabakhsh, M., Rabbani, M. (2007). Investigation of synthesis of PVP
hydrogel by irradiation. Iran. J. Radiat. Res.; 5 (3): 131-1136
[27] Chen, Yanxiao; Liu, Shaoying; Wang, Gongying. Synthesis and physicochemical
properties of graft copolymer of corn starch and acrylamide. Polymer composites, 2007,
28.1: 47-56.
34
[28] Lanthong, P., Nuisin, R., and Kiatkamjornwong, S. (2006), Graft copolymerization,
characterization, and degradation of cassava starch-g-acrylamide/itaconic acid
superabsorbents. Carbohydrate Polymers 66, no. 2: 229-245.
[29] Meng, Yeqiao, Lin Ye. (2017) Synthesis and swelling property of superabsorbent starch
grafted with acrylic acid/2‐acrylamido‐2‐methyl‐1‐propanesulfonic acid. Journal of the
Science of Food and Agriculture 97, no. 11 (2017): 3831-3840.
35
Sixth international scientific conference Preliminary
''June 5th - World environment day'' notes
SIGNIFICANCE OF FOREST CULTIVARS IN THE AREA OF PROTECTED

LANDSCAPE„KONJUH“
Noćajević Sead1*; Ovčina Jasmina2; Imširović Emir1 ;Musić Admir2; Salkić Besim1
1
Univerzitet u Tuzli
2
CISP(COMITATO INTERNAZIONALE PRE LO SVILUPPO DEI POPOLI)
sead.n_63@hotmail.com
Key words: forest fruit trees, Protected landscape "Konjuh", phytocoenological images,
distribution
ABSTRACT:
The area of the Protected landscape "Konjuh" is located mostly in the forests covered by the
parts of the municipalities Banovici, Kladanj and Zivinice.During the vegetation season in 2015
and 2016, several phytocoenological images of forest fruit trees in the Protected Landscape
"Konjuh" were made.The aim of the paper is to see the distribution of forest fruit trees in the
forest ecosystems of the mentioned area, with an emphasis on the functional significance for the
living world of the area. The fruit trees, like the noble leaves of the forest, are wild cherry,
Vrapcharka (Prunus avium L.), wild pear (Pyrus communis L.), wild apples (Malus sylvestris
Mill.), whitebeam (Sorbus aria L.) and others Wild cherry (Prunus avium L.) is the most famous
forest fruit grower, occurs as a single tree or in smaller groups (Nocajevic, 2009).In forest
ecosystems fruit trees are an important place. The functional benefit of forest fruit trees is
special in the time of flowering, when "decorate" the forest and its edges, provide a rich bee
pasture, and in the autumn some and earlier (wild cherry) bring fruits feeding many members of
forest fauna (Oreskovic et al. 2006).Forest fruit trees are also important for humans, with
nutritive, dietary, pharmacological and bioenergetic balance.
36
ZNAČAJ ŠUMSKIH VOĆKARICA NA PODRUČJU ZAŠTIĆENOG PEJZAŽA

„KONJUH“
Ključne riječi: šumske voćkarice, Zaštićeni pejzaž „Konjuh“, fitocenološki snimci,

distribucija
SAŽETAK:
Područje Zaštićenog pejzaža “Konjuh” nalazi se uglavnom u šumama pokrivenim dijelovima

općina Banovići, Kladanj i Živinice.Tokom vegetacijske sezone 2015. i 2016. godine urađeno je
nekoliko fitocenoloških snimaka šumskih voćkarica na području Zaštićenog pejzaža „Konjuh“.
Cilj rada je istražiti distribuciju šumskih voćkarica u šumskim ekosistemima pomenutog
područja, sa akcentom na funkcionalni značaj istih za živi svijet tog područja. Voćkarice kao
plemeniti lišćari se javljaju u šumama su : divlja trešnja,vrapčarka (Prunus avium L.), divlja
kruška (Pyrus communis L.), divlja jabuka (Malus sylvestris Mill.), brekinja (Sorbus aria L. i dr.
Divlja trešnja (Prunus avium) je najpoznatija šumska voćkarica koja se javlja kao pojedinačno
stablo ili u manjim grupama. U šumskim ekosistemima važno mjesto zauzimaju šumske
voćkarice. Funkcionalna korist šumskih voćkarica posebna je u vremenu cvatnje, kada
„uljepšava“ šumu i njezine rubove, obezbjeđuju bogatu pčelinju pašu, a u jesen neke i ranije
(divlja trešnja) donose plodove kojima se hrane mnogi pripadnici šumske faune. Šumske
voćkarice su važne i za čovjeka sa nutritivnog, dijetoterapijskog, farmakološkog aspekta i
bioenergetskog bilansa.
1.UVOD
Prema ekološko-vegetacijskoj rejonizaciji područje planine Konjuh u kojoj je i zaštićeni

pejzaž, pripada zoni unutrašnjih Dinarida. Floristički sastav šumskih ekosistema ovog područja
je veoma bogat i isti je uslovljen različitim tipovima šuma koji egzistiraju na ovom prostoru. U
Zaštićenom pejzažu „Konjuh“ nalaze se listopadne i crnogorične šume, mješovite šume u sklopu
kojih obituju šumske voćkarice na individualnom i populacijskom nivou. Šumske voćkarice su
značajan floristički sastav u tim šumskim staništima. Šuma je temeljni prirodni resurs u kojoj
vladaju biološke zakonitosti koje su često pod antropogenim uticajem i remete prirodnu
ravnotežu biocenoze, pa i u zaštićenim područjima. Šuma, zbog svoje polivalentnosti je
37
najsloženiji i najuniverzalniji ekološki sistem koji integralno uključuje druge ekosisteme.
(BOJADŽIĆ 2001.) Primarna funkcija šume je produkcija kisika, hrane i sirovina, staništa raznih
biljnih i životinjskih vrsta, ali se ona koristi i za druge namjene izvan pomenutih sfera.
Polivalentnost šume kao prirodni resurs ogleda se u ekološkim, estetskim, socioekonomskim i
drugim vrijednostima. Teritorija na kojoj se nalaze zaštićena područja u Bosni i Hercegovini je
relativno mala, a procentualni udio takve teritorije u odnosu na ukupnu teritoriju je jako nizak i
daleko ispod evropskog prosjeka.
Godine 2011. procenat zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini je iznosio 2% , a samo
Zaštićeni pejzaž „Konjuh“ zauzima oko 2,9% teritorije Tuzlanskog kantona. Ako se šumovitost
iskaže po glavi stanovnika, onada u Bosni i Hercegovini on iznosi 0,62 ha i veći je od
evropskog prosjeka (0,29ha) DIZDAREVIĆ ( 1997).U okruženju situacija u vezi šumskih voćkarica
izgleda sasvim drugačije. Tako npr. na područiju Srbije imaju značajan potencijal u ukupnom
biljnom svijetu , dok u Hrvatskoj broj šumskih voćkarica je znatano veći, jer u njoj se dosta radi
na pošumljavanju šumskim vočkaricama. Voćkarice, kao plemeniti lišćari većinom se javljaju u
listopadnim šumama. Najzastupljenije šumske voćkarice na istraživanim dijelovima Zaštićenog
pejzaža „Konjuh“ kao samonikle biljne vrste su divlja trešnja (Prunus avium L.), divlja jabuka
(Malus sylvestris Mill.), divlja kruška (Pyrus communis L.),orah (Juglans regia L.) i borovnica
(Vaccinium myrtillus L.). Korist šumskih voćkarica se ispoljava u vremenu cvjetanja, kada
uljepšavaju šumu i njezine rubove i obezbjeđuju bogatu pčelinju pašu, a neke i kasnije (divlja
trešnja Prunus avium L.), šumska jagoda (Fragaria vesca L.) kada donose plodove kojima se
hrane mnogi pripadnici šumske faune, doprinoseći biološkoj raznolikosti .OREŠKOVIĆ et al.
(2006.) Duga tradicija skupljanja šumskih plodova na planini Konjuh predstavlja snažan razvoj i
egzistenciju dijela ruralnog stanovništva.
2. MATERIJAL I METODE
Prema načelima Criško-monpelješke ili standardne srednjo-evropske škole (BRAUN-BLANQUET,

J1964, WESTHOFF, V. & E. van der MAAREL1973) smimljeno je po pet (5) ploha, veličina površine
20x20 m (400m2) u periodu 2015. i 2016. godine na: Mačkovcu, Zlaći, Zobiku, Bebravi i
Tiskovcu u Zaštićenom pejzažu „Konjuh“ (sjeveroistočna Bosna). Svaki fitocenološki snimak
ima svoj jedinstveni redni broj. Uneseni su opći i osnovni podaci o abiogenim i fiziognomskim
karakteristikama sastojine: datum snimka, ime osobe koja je uzela snimak, veličina snimljene
površine, lokalitet. Analitička faza fitocenoloških snimaka po Braun-Blanquet-ov pristupu
obuhvatila je invertizaciju i determinaciju, kao i brojnost, pokrovnost i socijalnost svih
voćkarica koji su nađene na ispitivanim staništima. Za određivanje biljnih vrsta korišteni su
38
taksonomski ključevi: ROTMAHLER (2000), HEGI (1906- 1974), OBERDORFER(1994),
DOMAC (1994), JAVORKA i CSAPODY (1991). Na istraženim lokalitetima vršen je
monitoring ekoloških uslova, prije svega abiotičkih. Podaci o lokalitetu uzeti su pomoću GPS
(Global Positioning System)-uređaja [(Garmin GPS Map CS60) (za nadmorsku visinu,
ekspoziciju, nagib, geološku podlogu, opća pokrovnost vegetacije po spratovima
šume)].Geološka podloga istraživanog područja je eutrični kambisol sa serpentinititima i
peridotitima. Posebno je stavljen akcenat na orografske uslove (reljef, nadmorsku visinu,
ekspoziciju, nagib). Orografski uslovi modifikuju variranje klimatskih uslova u istraživanim
područjima.
2.1 Cilj istraživanja
Analizirati floristički sastav voćkarica i kvantitativno učešće svake biljne vrste u zajednici, kao i
distribucija šumskih voćkarica u pomenutom području, s akcentom na fitobiodiverzitet i
funkcionalni značaj istih.
2.2 Specifični ciljevi istraživanja
Na temelju standardne srednjoevropske škole (Braun-Blanquet, 1964.) uraditi fitocenološke

snimke šumskih voćkarica u dijelu Zaštićenog pejzaža „Konjuh“.
Valorizovati šumske voćkarice u cilju očuvanja i zaštite okoliša pa samim tim biološke i
pejzažne rasnolikosti u Zaštićenom pejzažu „Konjuh“ s ciljem jačanja javne svijesti o čuvanju
okoliša.
39
Slika 1: Karta lokaliteta na kome su rađena istraživanja u Zaštićenom pejzažu (ZP) Konjuh (Izvor:
http://www.vladatk.kim.ba/vlada-tk/dokumenti-tk/tk-prostorni-plan?id=825:obavjestenja-i-javni-konkursi-2)
Praćena je mogućnost izdvajanja ekotipova ili autohtonih sorti sa aspekta očuvanja biodiverziteta
voćkarica i ex situ, oplemenjivanje i ekonomsko korišćenje plodova. Prioritet je dat voćkaricama
uskog areala, ugroženim i ekonomski važnijim vrstama.
3 . REZULTATI I DISKUSIJA
Planina Konjuh u prošlosti je malo floristički istražena , prethodna istraživanja su obuhvatili su

Asocijaciju Querco- Fagetum. To je zajednica prelaznog karaktera, koja povezuje šume brdske
bukve sa šumama hrasta kitnjaka. Sadašnja istraživanja obuhvataju pored Asocijacije Querco-
Fagetum i Asocijaciju Tilio(argentea)- Fagetum submontanum, Asocijaciju Juglando –Fagetum
submontanum, koje su iz Sveze Fagion-moesiacae, koja pripada Klasi Querco- Fagetea (Br.-Bl.
et Vlieg.1939.) rasprostranjene su u širokom pojasu planine Konjuh , kao i u lokalitetima gdje
smo detreminisali veći broj šumskih voćkarica. A posebno je značajna Asocijacija Vaccinietum
uliginosi, zajednica borovnica na strmim padinama, koje pripadaju Svezi Vaccinnion uliginosi.
Heterogeni florni sastav, posebno plemenitih vrsta pokazuje znatne ekološke razlike pojedinih
40
lokaliteta te ukazuje da se planina Konjuh ne može obuhvatiti s jednom asocijacijom. Prema
ekološko-vegetacijskoj rejonizaciji (STEFANOVIĆ,et al. 1983.), područje planine Konjuh pripada
oblasti unutrašnjih Dinarida. Zaštićeni pejzaž“ Konjuh“ je u zoni sjeverno umjerenog
geografskog pojasa, sa povoljnim ekološkim uslovima i bogatim fitobiodiverzitetom (NOĆAJEVIĆ
et al. 2011.). Na površini od 8.139,77 ha i na nadmorskoj visini od 300 do 1.328 metara prostire
se Zaštićeni pejzaž „Konjuh“, što predstavlja 2,9% teritorije Tuzlanskog kantona, uglavnom
šumama pokrivenim dijelovima općina Banovići, Kladanj i Živinice (Izvor:
http://zpkonjuh.ba/pdf15/brosura.pdf) koji obiluje šumskim voćkaricama. Duga tradicija
skupljanja šumskih plodova na planini Konjuh predstavlja osnov za razvoj i egzistenciju dijela
ruralnog stanovništva, koji tu žive stoljećima. Na osnovu urađenih fitocenoloških snimaka na
istraživanim lokalitetima, dominiraju listopadne šume u kojima su najzastupljeniji plemeniti
lišćari. Determinisano je oko 20 raznovrsnih šumskih voćkarica: divlja jabuka (Malus sylvestris
Mill.), divlja kruška (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.), divlja trešnja (Prunus avium L.), šumski
kesten (Castanea sativa Mill.), orah (Juglans regia L.), mukinja ili brašnava oskoruša (Sorbus
aria L.), brekinja (Sorbus torminalis L. Crantz), jarebika ili planinska oskruša (Sorbus aucuparia
L.), oskoruša (Sorbus domestica L.), džanarika(Prunus cerasifera Ehrh.), lijeska (Corylus
avellana L.), drijenjak (Cornus mas L.), trnina (Prunus spinosa L.), glog (Cratacgus oxyacantha
L.), borovnica (Vaccinium myrtilus L.), divlja kupina (Rubus caesius L.), divlja malina (Rubus
idaeus L.), šumska jagoda (Fragaria vesca L.), divlja ruža (Rosa canina L.) i zova ili bazga
(Sambucus nigra L.). Prema sintaksonomskom pregledu Bosne i Hercegovine većina
determinisanih biljnih vrsta sa planine Konjuh pripada srednjoevropskim flornim elementima, tj.
klasi Querco-fagetea, asocijacija Fagetum sylvaticae montanum, Qverco-Carpinetum illyricum
(HORVAT et al.1974.), koje se mogu naći u susjednim državama.
41
Slika 2: Plodovi: šumske jagode, divlje kruške, divlje trešnje i divlje kupine (Izvor: vlastiti)
Tabela 1. Fitocenološki snimak na pet (5) istraživanih lokaliteta u Zaštićenom pejzažu Konjuh (Izvor:vlastiti)
Redni br. snimka I II III IV V
Lokalitet Mačkovac Zlaća Zobik Bebrava Tisovac
Površina snimka (m) 20 x20 20 x20 20 x20 20 x20 20 x20
Nadmorska visina 450m 330m 550m 610m 500m
Ekspozicija SW/S-E SE/N-E SW/S-E S/S-W SE/N-E
Nagib(°) 13° 9° 15° 16° 17°
Geološka podloga peridot serpenit eutrični kambisol serpent peridot
Pokrovnost (%) 65 70 71 80 60
Prunus avium L. 3.3 4.3 3.2 1,2 2.3
Malus sylvestris Mill. 1.2 1.2 1.3 3.3 2.1
Pyrus pyraster (L.) 1.1 2.1 3.1 2.2 +

Burgsd.
Castanea sativa Mill. + + + + +
Sorbus torminalis L. + + + + +
Sorbus aria L. + + + 1.1 +.1
Sorbus aucuparia L. 1.1 1.1 1.2 1.2 1.2
Sorbus domestica L. + + + + +
Prunus cerasifera Ehrh. 3.3 2.2 2.1 3.1 3.2
42
Corylus avellana L. 3.4 3.3 3.3 3.2 2.1
Juglans regia L. 2.2 3.2 1.2 + 1.1
Cornus mas L. 1.1 + + 2.1 2.2
Prunus spinosa L. 2.3 2.3 + 2.1 1.1
Cratacgus oxyacantha 4.3 3.2 4.2 4.3 2.1

L.
Vaccinium myrtilus L. 1.2 2.1 4.3 4.3 3.3
Rubus caesius L. 3.3 3.4 4.2 4.2 3.1
Rubus idaeus L. 3.2 3.3 3.4 3.1 3.4

Fragaria vesca L. 3.4 4.3 3.3 4.3 4.3
Rosa canina L. 1.2 2.1 2.1 +.2 2.2

Sambucus nigra L. 2.2 3.1 3.2 3.2 2.1
2015/2016 Klasa QUERCO-FAGETEA,
asocijacija Fagetum sylvaticae montanum,Qverco-Carpinetum
illyricum (Horvat et al.1974)
Pomenute voćkarice prema tabeli 1. Rasprostranjene su u umjereno kontinentalnom klimatu,

upravo kakvi su u istraživanim lokalitetima. Skoro čitava ova regija pripada skupini Cfb klimata.
Karakteristika godišnjih kretanja zraka je nagli porast temperatura od januara do jula, a
postepeni pad ka decembru. Na ovim lokalitetima jasno je izražena vertikalna stratifikacija, tako
da se razlikuje sloj drveća ,sloj šiblja i sloj zeljastih biljaka. Sloj drveća i šiblja zastupljen je sa
devetnaest biljnih vrsta, gdje dominiraju divlja trešnja , Prunus avium L. i borovnica Vaccinium
myrtilus L., koje su dosta rasprostranjene u planini Konjuh. Divlja trešnja se javlja kao
pojedinačno stablo uz puteve ili u manjim populacijama, dok je borovnica većinom zastupljena
u većim populacijama, što se vidi iz slike 3., NOĆAJEVIĆ (2009.). Divlja trešnja je značajna i iz
ekonomskih i ekoloških razloga. Kao šumska voćkarica značajna je kao podloga za kalemljenje
od kojih se produkuju autohtone i introducirane sorte koje su sve traženije na tržištu. Svi biljni
dijelovi borovnice važni su kako sa ekološkog, hranidbenog i nutritivnog aspekta.
43
Slika 3: Brojnost jedinki šumskih voćkarica u ZP Konjuh u 2015.godini (Izvor:vlastiti )
Iz slike 4. vidljivo je da borovnica Vaccinium myrtilus L. u 2016.godini po broju jedinki u

odnosu na druge determinirane šumske voćkarice najzastupljenija, jer joj pogoduje kiselo i
umjereno vlažno tlo, optimalne pH vrijednosti .
Slika: 4 Brojnost jedinki šumskih voćkarica u ZP Konjuh u 2016.godini (Izvor:vlastiti )
Divlja trešnja zajedno sa borovnicom u dvije godine istraživanja je među najzastupljenijim

voćkaricama u ZP“ Konjuh“. Značajna je autohtona vrsta naših šuma i kao takva predstavlja
polazni materijal za stvaranje mnogobrojnih sorti trešanja u voćarstvu. Nije bez razloga rečeno
da je divlja trešnja ¨drvo budućnosti¨. To potvrđuje i visoka cijena tehničkog drveta na svjetskom
tržištu. BALLIAN (2002.) Determinirano je nekoliko starih stabala od različitih voćnih taksona
koja su u punoj fazi plodonošenja (divlje trešnje, divlje kruške, divlje jabuke, džanarike, gloga,te
44
oraha) oko kojih se javljaju mlada stabla pomenutih voćkarica koja su nastala prirodnim
podmlađivanjem, te iste ne traba uništavati.Voćkarice su posebno zastupljene na rubovima šuma,
uz šumske puteve i čistacima, ali se nalaze i u unutrašnjosti šuma. Iz strukture šuma i šumskih
zemljišta,vidljivo je da visokih šuma, sa prirodnom obnovom, ima oko 40%, što je prikazano na
slici 5., a visokih degradiranih šuma ima 1%. Značajan udio u ukupnoj površini pod šumom čine
i vještački podignuti zasadkulture, sa i bez procijenjene drvne mase kojih ima 5%.
Slika: 5 Struktura površina šuma i šumskih zemljišta u Federaciji BiH (Izvor: https://fmpvs.gov.ba/wp-
content/uploads/2017/Sumarstvo-lovstvo/gospodarenje-sumama/Gospodarenje-sumama-2017-planovi18.pdf)
Multifunkcionalni značaj šumskih voćkarica posebno je uočljiv u fenofazi cvjetanja, kada

uljepšavaju šumu i njezine rubove, obezbjeđuju bogatu pčelinju pašu. Dok u jesen a neke i
ranije (divlja trešnja, divlja jagoda i dr. ) donose plodove kojima se hrane mnogobrojni
životinjske vrste, OREŠKOVIĆ et al. (2006.). Šumske voćkarice danas zauzimaju značajno mjesto
u ishrani ljudi. Pored pomenutih koristi šumski plodovi za čovjeka imaju nutritivne,
dijetoterapijske, farmakološke vrijednosti, NOĆAJEVIĆ (2009.).
3.1 Divlja trešnja, vrapčarka (Prunus avium L.) od koštičavog voća (stone fruit) je najranije
sezonsko šumsko voće. Divlja trešnja je crvene do crnoljubičaste boje i vrlo je zdravo voće. Plod
je sitniji i nešto kiseliji u odnosu na domaću trešnju, ali vrlo profinjenog okusa. Jede se svježa,
pogodna ja za pripremu džema, kompota i sl. Sadrži 80% vode, levuozu, pektine, organske
kiseline (jabučna, limunska, vinska), vitamine C, B i karoten, a bogata je kalijem. Posebno
obiluje fenolima i polifenolima, te se mogu koristiti kao prirodni antioksidansi u prevenciji
slobodnih radikala. NOĆAJEVIĆ (2013.)
3.2 Borovnica (Vaccinium myrtilus L.) pripada porodici Ericaceae i prekriva tle crnogoričnih
i bjelogoričnih šuma u Zaštićenom pejzažu Konjuh. Svrstava se u grupu bobičastog voća koje je
45
karakteristično po svojoj intenzivnoj crvenoj i ljubičastoj boji. Nosioci ove boje su pigmenti iz
skupine bioflavonoida, tačnije antocijani, a što je boja voća intenzivnija znači da su plodovi
bogatiji ovim ljekovitim tvarima. Nutricionisti je stavljaju u nivo najzdravijeg voća.
(Izvor:http://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/handle/123456789/6985/Disertacija.pdf?sequence=1
&isAllowed=y).
3.3 Divlja jabuka (Malus sylvestris Mill.) je vrsta koja u Zaštićenom pejzažu Konjuh dolazi u
aluvijalnim šumarcima tvrdog drva na vlažnim područjima i na brežuljcima. Istisnuta je iz
zatvorenih šuma te karakteristično opstaje na rubovima šuma ili prorjeđenim šumarcima.
Pojavljuje se i na šumskim livadama u ZP Konjuh. U Europi divlja jabuka je zaštićena samo u
Češkoj i Belgiji, dok se kod nas ne radi ništa na njezinoj zaštiti. U našim šumama se sve više
javlja ukrštana divlja i pitoma jabuka. Plodovi divlje jabuke su riznica raznovrsnih nutritienata.
Plod je vrlo kiselog ukusa.(Izvor: vlastiti).
3.4 Divlja kruška (Pyrus pyraster L.) zajedno sa drugim voćkaricama osigurava zdravu i
otpornu šumsku zajednicu, njihovi plodovi su izvrsna hrana pticama i divljači, a istovremeno
povećavaju genetsko bogatstvo biljnih vrsta u ZP Konjuh. Radom na terenu najviše divlje kruške
smo opazili na šumskim proplancima i čistinama i na vlažnijim staništima. Međutim, postoje i
stabla koja se veoma lijepo razvijaju i u samom šumskom sklopu unutar same sastojine. Tokom
terenskih istraživanja 2015. i 2016. godine u jesenjem periodu uočili smo da su plodovi divlje
kruške sa praćenih stabala su poslužili kao hrana divljači u ZP Konjuh. Poldovi su isto riznica
nutritienata i dobra hrana za divljač koje ima u ZP Konjuh. (Izvor: vlastiti).
3.5 Džanarike (Prunus cerasifera L.) u našim šumama ima dovoljno i relativno je zastupljena u
ZP Konjuh. Plodovi su manji, crvene, narandžaste ili druge boje, jajastog oblika. Tokom našeg
rada na terenu uočili smo dosta krupne plodove crvene i žute boje. Sadrže minerale: kalijuma,
fosfora, magnezijuma, vitamine: A (beta karotin), B grupu i vitamin C.
(Izvor:http://www.zdravasrbija.com/lat/Zemlja/Vocarstvo/869-DIVLjE-JESTIVO-VOCE.php).
3.6 Oskoruša (Sorbus domestica L.) je rijetka voćkarica, nađeno je nekoliko individua u ZP
Konjuh. Oskoruša je zaboravljena voćkarica. Nije ona rijetka samo u našim šumama. Prema
literaturnim podacima spominje se da Švicarska ima najmanju populaciju oskoruše u Europi od
jedva nekih 500 jedinki sa promjerom većim od 10 cm (taksacijska granica). Plodovi oskoruše
predstavljaju osvježavajući ukus (poslije prvih mrazeva), te je zdravo i ljekovito voće, budući da
46
sadrži šećere, pektine, tanine, karotenoide, vitamin C, organske kiseline (jabučnu, vinsku i
limunsku) i gumu.(Izvor: IDŽOJTIĆ , M. 2004.).
3.7 Divlja jagoda (Fragaria vesca L.) kao jedna od najrasprostranjenijih višegodišnjih zeljastih
biljaka iz porodice ruža (Rosaceae) zastupljena je u ZP Konjuh. Prirodno stanište su joj šumske
čistine i livade. Zbirni poldovi obiluju fitohemijskim spojevima iz skupine antioksidansa, poput
procijanidina, elaginske kiseline i elagitanina te pelargonidina, glavnog spoja iz skupine
antocijanina, a koji je zaslužan za karakterističnu crvenu boju ploda jagode.
(Izvor:https://www.plantea.com.hr/sumska-jagoda/).
Etnobotanička istraživanja na bosanskohercegovačkom prostoru pokazuju da su se u liječenju i

prevenciji metabolitičkih bolesti (dijabetesa) koristili proizvodi od divlje trešnje Prunus avium
L.,divlje jabuke Malus sylvestris L., i divlje kruške Pyrus pyraster L., REDŽIĆ et al.(2007.).
Dok od plodova divlje kruške se spravljaju nadaleko poznati sušeni hošaf koji se koristi za
kompot sa veoma visokom stabilnošću. I dan danas se od zrelih plodova divlje jabuke
spravljaju ukusni kompoti, sokovi (jabukovo sirće), kiseli pekmez koji predstavljaju vrhunski
zdravu hranu u prevenciji svih bolesti (između ostalih respiratornih i metabolitičkih bolesti).
Ovaj voćni sok je prirodni multivitaminski napitak visoke nutritivne vrijednosti. Od miješanih
plodova suhog divljeg voća se priprema odličan multivitaminski voćni čaj, JAŠIĆ (2007.).
Polivalentnim funkcijama šume značajno doprinose i šumske voćkarice kao sastavni dio šumskih
ekosistema. Distribuciji voćkarica u šumskim staništima značajno doprinose životinje koje se
hrane plodovima. Iz prvobitnog naziva trešnje, ptičija trešnja (vrapčara) može se zaključiti da su
dobrim dijelom njenoj distribuciji doprinijele upravo ptice. Na istraživanim područjma planine
Konjuh uočeno je da najviše ima individua divlje trešnje (Prunus avium), a veoma mali broj
individua brekinje (Sorbus torminalis) i mukinje (Torminalis clusii) i ako im staništa odgovaraju.
Genofond brekinje, mukinje i oskruše treba očuvati kao plemenite lišćare i obezbijediti
rasadničku proizvodnju kako bi se stvorile visoko vrijedne kulture sa stablima povoljnih
biomorfoloških osobina, IDŽOJTIĆ (2004) . Vrste obuhvaćene ovim radom su autohtone vrste
ovog područja i one predstavljaju veoma značajan prirodni potencijal i resurs,bilo da se radi o
genofondu koje one u sebi nose ili o vrijednoj i kvalitetnoj drvnoj masi. Ovim radom želimo
ukazati na važnost očuvanja temeljni staništa voćkarica u ZP Konjuhu, kao i prekomjerne sječe
voćkarica (posebno stabala divlje trešnje), koje u budućnosti mogu imati nesagledive posljedice
na ukupni biodiverzitet u ZP Konjuhu.
47
4. ZAKLJUČCI
Po stepenu prisutnosti (prezentnosti) po Braun-Blanquet-u: na istraživanim područjma

planine Konjuh u ZP Konjuh u 2015. i 2016. godine uočeno je da divlja trešnja (Prunus
avium), borovnice (Vaccinium myrtilus), pripadaju skali pet (V), prisustvo i oba taksona je
preko 90%, a prema stepenu prisutnosti taksoni mukinja ili brašnava oskoruša (Sorbus aria
L.), brekinja (Sorbus torminalis L. Crantz), jarebika ili planinska oskruša (Sorbus aucuparia
L.) i oskoruša (Sorbus domestica L.), pripadaju skali jedan (I), jer su vrste prisutne od 1-
20% u zajednicama.
Šumske voćkarice treba ostaviti u prirodnim staništima, posebno rijetke voćkarice: mukinju
ili brašnavu oskorušu (Sorbus aria L.), brekinju (Sorbus torminalis L. Crantz), jarebiku ili
planinsku oskrušu (Sorbus aucuparia L.), oskorušu (Sorbus domestica L, a posebno starija
stabla voćkarica, gdje bi se sačuvala prirodna reprodukcija i distribucija, a sve radi
kvalitetnijeg biodiverzitet u šumskim ekosistemima.
Stanje šuma može se poboljšati i pošumljavanjem šumskim voćkaricama, pa tako i u zoni
ZP Konjuha, kako bi se obezbijedio još veći bioenergetski bilans.
Rezultati dobiveni ovim istraživanjem doprinijeli su saznanju stepena biodiverziteta šumskih
voćkarica na području ZP„Konjuh“, koji je dosta dobar , što potvrđuje detreminacija
dvadeset različitih voćnih taksona, koje su označene kao šumske voćkarice, prema stručnoj
literaturi.
Na osnovu dobivenih rezultata istraživanja i koji su prezentirani u ovom radu, bilo bi
neophodno nastaviti istraživanja na području Zaštićenog pejzaža „Konjuh“.
5. LITERATURA
[1] BOJADŽIĆ , N; 2001: Gazdovanje šumama, izdavač udruženje šumara BiH, Sarajevo
[2] BALLIAN, D. 2002: Drvo budućnosti, Biološki List br.1.,Biološko društvo u Federaciji
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 29-30
[3] BRAUN-BLANQUET, J., SISSINGH, G., VLIEGER, J;1939: Klasse der Vaccinio-
Piceetea. Prodrom.Pflanzengesellschaften,6
[4] BRAUN-BLANQUET, J., 1964: Pflanzensoziologie. Grundzüge der Vegetationskunde.
Springer Wien-New York.
[5] DOMAC, R., 1994: Flora Hrvatske. Priručnik za određivanje bilja. Školska knjiga, Zagreb
48
[6] DIZDAREVIĆ, A. 1997: Šume i životna sredina, Stručni skup iz oblasti šumarstva“Eko:
Tuzla 97“
[7] HORVAT,I.,GLAVAČ,V.,ELLENBERG,H.,1974:Vegetation Südostruropas. Geobotanica
selecta,Bd.4 Fisher Verlag,Jena
[8] JAŠIĆ,M. 2007: Tehnologija voća i povrća, Tehnološki fakultet, Tuzla, 370. Str
[9] IDŽOJTIĆ , M. 2004: Brekinja, Sorbus torminalis (L.) Crantz – plemenita listača naših šuma,
Šumarski list 3–4: 181–185, Zagreb.
[10] NIŠIĆ, A., ABADŽIĆ, O., BUTKOVIĆ, I., JAŠIĆ, M., NOĆAJEVIĆ, S. 2005: LEAP Općine
Živinice, Živinice, 15-18.
[11] NOĆAJEVIĆ, S., 2013: Ocjena specifičnih fitohemijskih spojeva u plodu i drugim
fitodijelovima divlje trešnje Prunus avium L., Doktorski rad.
[12] NOĆAJEVIĆ, S., 2009: Morfološko-fenološka diferencijacija prirodnih populacija divlje
trešnje Prunus avium u okolini Tuzle., Magistarski rad.
[13] NOĆAJEVIĆ, S., FERHATOVIĆ, DŽ.,SMAJLHODŽIĆ H.,KARIĆ, S., 2011: Stanje i mogućnosti
zastupljenosti divlje trešnje (Prunus avium L.) kao pratilac šumskih ekosistema .Međunarodni
naučni Skup “Šume indikator kvaliteta okoliša ” Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo,
Bosna i Hercegovina, str.45-46
[14] NOĆAJEVIĆ, S.,FERHATOVIĆ, DŽ.,SMAJLHODŽIĆ H., 2011: Uticaj ekoloških faktora na
distribucija divlje trešnje ( Prunus avium L. ) u okolini Tuzle Međunarodni naučni Skup
„STRUKTURA I DINAMIKA EKOSISTEMA DINARIDA ( STANJE, MOGUĆNOSTI I
PERSPEKTIVE)“ (posvećen životu i naučnom djelu Profesora emeritusa dr. Muse
Dizdarevića) 15-16.juna/lipnja 2011., Prirodno-matematički fakultet/ Akademija nauka i
umjetnosti BiH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, str.34-35
[15] NOĆAJEVIĆ, S.,FERHATOVIĆ, DŽ.,SMAJLHODŽIĆ H., MUHIĆ,B., 2011: Habitus of superior
genotypes of wild cherry (Prunus avium L.) from natural populations of areas of environment
TUZLAAgricultural University of TiranaInternational Conference of EcosystemsTirana,
Albania, June 4-6, 2011,str.88-90
[16] OREŠKOVIĆ, Ž., DOKUŠ,A., HARAPIN,M., JAKOVLJEVIĆ,T., MARADIN,R., 2006: Istraživanja
tehnologije proizvodnje voćkarica, Radovi, Izvanredno izdanje 9, Šumarski institut
Jastrebarsko: 65–73, Jastrebarsko.
[17] MATOVIĆ, M., RAKONJAC, Lj., RATKNIĆ, M. (2005) Lekovite biljke i šumske
voćkarice. Beograd: Institut za šumarstvo, str. 1-268 .
[18] OBERDORFER, E., 1994. Pflanzensociologische Exkursionsflora 7. Auflage. Stuttgart,
Verlag Eugen Ulmer, 1050 str.
49
[19] REDŽIĆ,S.,VELIĆ,S., 2007: Etnobotanika ljekovitih biljaka u liječenju metabolitičkih
bolesti kod čovjeka. Međunarodni naučni skup „Prirode i društvene vrijednosti ekosistema
Dinarida“Berane,Andrejevica,Plav ,25-27.maj 2007.Crna Gora, str.55-57.
[20]STEFANOVIĆ,V.,BEUS,V.,BURLICA,Č.,DIZDAREVIĆ,H.,VUKOREP,I.,1983:Ekološk
o-vegetacijska reonizacija Bosne i Hercegovine, Šumarski fakultet, Univerzitet u Sarajevu,
Posebno izdanje: br.17,I-51,Sarajevo, str.73
[21] WESTHOFF, V. & E. van der MAAREL. 1973. The Braun-Blanquet approach. In
Handbook of Vegetation Science (Ed. R. Tüxen) Part V. Ordination and Classification of
Communities (ed. R. H. Whittaker), p. 617–726. Junk, The Hague.
Web literatura :
[22] http://earth.google.com: [ pristup: 25.04.1017.]

[23] http://zpkonjuh.ba/pdf15/brosura.pdf [ pristup: 25.04.1017.]
[24] http://www.vladatk.kim.ba/vlada-tk/dokumenti-tk/tk-prostorni-plan?id=825:obavjestenja-
i-javni-konkursi-2) [ pristup: 25.04.1017.]
[25]http://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/handle/123456789/6985/Disertacija.pdf?sequence=1&is
Allowed=y [ pristup: 05.05.1017.]
[26] http://www.zdravasrbija.com/lat/Zemlja/Vocarstvo/869-DIVLjE-JESTIVO-VOCE.php [
pristup: 15.06.1017.]
[27] https://www.plantea.com.hr/sumska-jagoda/) [ pristup: 02.06.1017.]
[28]https://fmpvs.gov.ba/wp-content/uploads/2017/Sumarstvo-lovstvo/gospodarenje-
sumama/Gospodarenje-sumama-2017-planovi18.pdf [ pristup: 21.04.1018.]
50
ENERGY EFFICIENCY
51
Sixth international scientific conference Professional
paper
MESAURES FOR INCREASING THE ENERGY EFFICIENCY IN THE AREA OF

BOSNIA AND HERZEGOVINA
Merima Gadara
Univerzitet ''Džemal Bijedić'', Mašinski fakultet Mostar
merima.maslo@unmo.ba
Key words: energy efficiency, energy, building sector
ABSTRACT:
A building sector over the last decade has enormous potential for energy savings, and thus for
improving energy efficiency.
The average annual heat energy consumption in most of the existing facilities in Bosnia and
Herzegovina is significantly higher, and up to 3 times than in new buildings.
Residential buildings built during the seventies and eighties of the last century are characterized
by enormous final energy consumption and increased heat energy consumption.
Such buildings are large energy consumers and do not meet at all the modern tendencies to
reduce energy consumption in them, in order to achieve greater comfort, a more comfortable
and healthy stay, environmental protection and reduce climate changing.
This paper presents the basic measures to improve energy efficiency that will reduce the energy
needs of designing, building and using new ones as well as reconstructing existing buildings.
52
MJERE POVEĆANJA ENERGETSKE EFIKASNOSTI ZGRADA NA PODRUČJU

BOSNE I HERCEGOVINE
Ključne riječi: energetska efikasnost, energija, zgradarstvo
SAŽETAK:
Sektor zgradarstva u posljednjih desetak godina ima ogroman potencijal za uštedu energije, a
time i unapređenje energetske efikasnosti.
Zgrade su najveći pojedinačni potrošač energije, a time i veliki zagađivač životne sredine.
Prosječna godišnja potrošnja toplotne energije u većini postojećih objekata u Bosni i
Hercegovini značajno je veća, i do 3 puta nego u novim objektima.
Stambene zgrade koje su izgrađene tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka,
odlikuje ogromna potrošnja finalne energije i rast potrošnje toplotne energije.
Takve zgrade su veliki potrošači energije i nikako ne zadovoljavaju savremene tendencije o
smanjenju potrošnje energije u njima, u cilju postizanjavećeg komfora, ugodnijeg i zdravijeg
boravka, te zaštite životne sredine i smanjenja klimatskih promjena.
U ovom radu su date osnovne mjere poboljšanja energetske efikasnosti koje će smanjiti
energetske potrebe pri projektovanju, izgradnji i korištenju novih, kao i rekonstrukciji postojećih
zgrada.
1. UVOD
Najveći potencijal za ostvarenje ušteda ima zgradarstvo, kao najveći potrošač energije.
Većina porodičnih kuća u BiH je izgrađena prije 1990. godine pa time imaju i lošu toplotnu
izolaciju, a što za sobom povlači veću potrošnju energije za grijanje, hlađenje i pripremu tople
potrošne vode.
Potrošnja toplotne i električne energije u BiH, još uvijek je dosta visoka u poređenju sa
razvijenim, ali i nekim zemljama u razvoju. Dokaz toga je potrošnja energije u BiH u raznim
sektorima kao što su: zgradarstvo, usluge, industrije i dr. što se može jasno vidjeti preko
indikatora ( kWh / m 2 god , kWh / stanovniku, kWh/ kg proizvoda, itd.).
U sektoru zgradarstva koji troši 50% ukupne finalne potrošnje energije u BiH, potrošnja energije
za grijanje iznosi 160  180kWh / m 2 godišnje, što je tri do četiri puta više u poređenju sa
razvijenih zemljama i novim standardima.
53
Razlog visoke potrošnje leži u činjenici da je sektor zgradarstva u BiH dosta oronuo i što su se
stambeni i nestambeni objekti u prošlosti projektovali u vrijeme relativno niske cijene energije,
kada se nije vodilo toliko računa o troškovima i energetskim karaktristikama zgrada.
Kao posljedica takvog stanja, danas se javlja da u BiH, stambeni i nestambeni objekti imaju
izrazito velike ostakljene površine (jednostruko staklo) sa visokim koeficijentima prolaza
toplote, fasade na kojima nema nikakve termoizolacije, te gdje su prisutna velika oštećenja,
zatim predimenzionisani i neizbalansirani sistemi grijanja/hlađenja, kao i sistemi bez regulacije,
itd. Sve to dovodi do posljedice visokih toplotnih gubitaka tokom sezone grijanja ili dobitaka
tokom ljetnih perioda [3].
Mjerama energetske efikasnosti u načelu se želi smanjiti potrošnja energije, troškova, te emisija
stakleničkih gasova, što predstavlja i primarni cilj [4].
U ovom radu su date osnovne mjere poboljšanja energetske efikasnosti kako bi se smanjile
energetske potrebe pri projektovanju, izgradnji i korištenju novih, kao i rekonstrukciji postojećih
zgrada [3].
2. MJERE POBOLJŠANJA ENERGETSKE EFIKASNOSTI U ZGRADARSTVU
Pod pojmom unapređenja energetske efikasnosti u zgradarstvu podrazumijeva se širok opseg

mjera čiji je krajnji cilj smanjenje potrošnje svih vrsta energije, uz iste ili bolje uslove u objektu
[4].
Energetska efikasnost u zgradama uključuje niz različitih područja mogućnosti uštede toplotne i
električne energije, uz racionalnu primjenu fosilnih goriva te primjenu obnovljivih izvora
energije u zgradama, gdje god je to funkcionalno izvedivo i ekonomski opravdano.
Primjenom mjera povećanja energetske efikasnosti u zgradi se smanjuje potrošnja energije, ali i
povećava ugodnost boravka u prostoru te trajnost zgrade. Odabir mjera, zavisi o energetskom
stanju i vrsti zgrade, načinu njenog korištenja te o lokaciji, a idealno je primijeniti više mjera
kako bi se osigurao njihov sinergijski učinak i kako bi uštede u potrošnji energije bile što
značajnije [2].
Mjere povećanja energetske efikasnosti u zgradarstvu podrazumjevaju sljedeće:
 energetski pregled zgrade i energetski certifikat, koji pokazuje energetsko stanje pojedine
zgrade ili njenog dijela,
 povećanje toplotne zaštite zgrade (postavljanje toplotne izolacije te energetski efikasne
stolarije),
 povećanje efikasnosti sistema grijanja, hlađenja i ventilacije,
54
 povećanje efikasnosti sistema rasvjete i električnih uređaja,
 korištenje obnovljivih izvora energije.
Na slici 1. data je ukupna energetska bilanca za stambenu zgradu. Vidljivo je da se najveće

poboljšanje energetske efikasnosti postiže primjenom mjera koje se odnose na toplotnu zaštitu
zgrade, odnosno primjenom mjera povećanja energetske efikasnosti arhitektonsko-građevinskih
dijelova, te će stoga u ovom radu akcenat biti stavljen upravo na istu [1].
Slika 1. Ukupna energetska bilanca za stambenu zgradu [1]
2.1. Mjere povećanja toplotne zaštite u zgradarstvu
Toplotna zaštita zgrada jedna je od najvažnijih tema, zbog velikog potencijala energetskih
ušteda. Poboljšanjem toplotno-izolacijskih karakteristika zgrade, moguće je postići smanjenje
ukupnih gubitaka toplote građevine za prosječno od 30 do 60% [2].
Dobro poznavanje toplotnih svojstava građevinskih materijala jedan je od preduvjeta za
projektovanje energetski efikasnih zgrada. Toplotni gubici kroz građevni elemenat zavise od:
sastava elementa, orijentacije i koeficijenta toplotne provodljivosti. Bolja toplotna izolacija se
postiže ugradnjom materijala niske toplotne provodljivosti, odnosno visokog toplotnog otpora
[1].
55
Na primjer: ukoliko se neizolirana kuća u Sarajevu površine 150m² čiji godišnji troškovi za
grijanje iznose oko 5795,00 KM za lož ulje ili 2761,00 KM za plin izolira sa 10 cm izolacije na
zidovima, 20cm u krovištu i 8cm prema negrijanom podrumu godišnje se može uštedjeti oko
70% potrebne energije za grijanje [3].
2.1.1. Prozori, staklene stijenke i vrata
Prozor je element vanjskog omotača zgrade koji omogućava dnevnu rasvjetu prostora, pogled u
okolicu, propuštanje Sunčeve energije u zgradu i prozračivanje prostora. Prozori i vanjski zid
igraju veliku ulogu u toplotnim gubicima zgrade jer zajedno čine i preko 70% ukupnih toplotnih
gubitaka kroz omotač zgrade. Gubici kroz prozore se dijele na: transmisijske gubitke te na
gubitke ventilacijom, tj. provjetravanjem. Ako se saberu transmisijski toplotni gubici kroz
prozore i gubici provjetravanjem, ukupni toplotni gubici kroz prozore predstavljaju više od 50%
toplotnih gubitaka zgrade. Gubici kroz prozore obično su deset i više puta veći od onih kroz
zidove, pa je jasno koliku važnost igra energetska efikasnost prozora u ukupnim energetskim
potrebama zgrada [2].
U skladu sa novim Tehničkim propisom, koeficijent prolaska toplote U za prozore i balkonska
vrata može iznositi maksimalno U  1,80W m 2 K . Dok se na starim zgradama koeficijent U
prozora kreće oko 3,00  3,50W m 2 K i više (gubici toplote kroz takav prozor iznose prosječno
240  280 kWh m 2 godišnje), evropska zakonska regulativa propisuje sve niže i niže vrijednosti
i one se danas kreću u rasponu od 1,40  1,80W m 2 K . Na savremenim niskoenergetskim i
pasivnim kućama taj se koeficijent kreće između 0,80  1,40W m 2K . Preporuka za gradnju
savremene energetski efikasne zgrade je koristiti prozore sa koeficijentom U  1,40W m 2 K . [1]
Na slici 2. dat je pregled koeficijenta prolaska toplote za različite vrste vrste stakla.
56
Slika 2. Pregled koeficijenta prolaska toplote kroz različita stakla [1]
2.1.2. Toplotna izolacija vanjskog zida
Toplotnu izolaciju vanjskog zida, u pravilu, treba izvoditi dodavanjem novog toplotno-
izolacijskog sloja sa vanjske strane zida. Kod izvedbe toplotno-izolacijskog sloja sa vanjske
strane zida moguća su dva rješenja završnog sloja koji štiti toplotno-izolacijski sloj i ostatak zida
od vanjskih atmosferskih uticaja. Prvo rješenje karakteriše izvedba vanjskog zaštitnog sloja
punoplošnim lijepljenjem na toplotno-izolacijski sloj (tzv. kompaktna fasada). Kod drugog
rješenja zaštitni je sloj u obliku pojedinačnih elemenata učvršćenih na odgovarajuću
podkonstrukciju na način da između zaštitne obloge i sloja toplotne izolacije ostane sloj zraka
koji se ventilira prema van tzv. ventilirana fasada, slika 3 [1].
57
Slika 3. Pravilna izvedba toplotne izolacije vanjskog zida kod ventilirane fasade [1]
Toplotna izolacija ne samo da smanjuje gubitke u zimskom periodu, već omogućava da se u

ljetnom periodu zgrada ne pregrijava. Na taj je način moguće skoro u potpunosti izbjeći ugradnju
klima uređaja, ili će njihov kapacitet i potrošnja energije biti znatno manji nego za neizoliranu
kuću.
Izolacijom vanjskih zidova kuće (čiji su vanjski zidovi izgrađeni od pune opeke debljine 25cm)
površine 150m² s 10cm izolacijskog materijala u Sarajevu se godišnje može uštedjeti 39%
energije za grijanje, u odnosu na kuću iste površine, čiji su zidovi izgrađeni od pune opeke bez
ikakve izolacije. Godišnje troškove za grijanje u Sarajevu moguće je smanjiti za 2330,00 KM
ukoliko se koristi lož ulje ili 1077,00 KM ukoliko se koristi plin. Na slici 4. je data temperaturna
krivulja za neizolirani i izolairani zid od opeke [3].
58
Slika 4. Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od opeke [1]
2.1.3. Toplotna izolacij krova
Iako toplotni gubici kroz krov imaju svega 10-20% udjela u ukupnim toplotnim gubicima u kući,
krov ima posebno važnu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja. Preporučljiva debljina toplotne
izolacije na kosom krovu je od 16 do 20cm.
Izolaciju treba postaviti u dva sloja: jedan sloj između rogova, a drugi sloj ispod rogova kako bi
se spriječili toplotni mostovi.
Izolacijom potkrovlja kuće površine 150m² sa 20cm izolacijskog materijala u Sarajevu godišnje
se može uštedjeti 22% energije za grijanje. Godišnji troškovi za grijanje u Sarajevu time se mogu
smanjiti za 1314,00 KM ukoliko se koristi lož ulje ili 607,00 KM ukoliko se koristi plin. Na slici
5. data je pravilna izvedba kosog krova i spoja sa zidnom izolacijom kod lagane krovne
konstrukcije [3].
59
Slika 5. Pravilna izvedba toplotne izolacije kosog krova i spoja sa zidnom izolacijom kod lagane
krovne konstrukcije [1]
2.1.4. Toplotna izolacija poda prema negrijanom podrumu
Podrumski prostori su uglavnom pomoćni prostori građevine i nisu grijani. Toplotni gubici kroz
pod čine i do 10% ukupnih toplotnih gubitaka kuće. Izolacijom podova kuće površine 150m² sa
8cm izolacijskog materijala u Sarajevu se godišnje može uštedjeti 5% energije za grijanje.
Godišnje troškove za grijanje u Sarajevu time je moguće smanjiti za 299,00 KM ukoliko se
koristi lož ulje ili 138,00 KM ukoliko se koristi plin [3].
3. ZAKLJUČAK
Zgrade su relativno veliki potrošači energije. U sektoru zgradarstva u BiH se troši 50% ukupne
finalne energije u BiH, što je tri do četiri puta više u poređenju sa razvijenim zemljama.
Smanjenje potrošnje energije moguće je građenjem novih energetski efikasnih zgrada ali i
energetskim sanacijama postojećih zgrada. Investiranje u poboljšanje toplotne zaštite omotača
60
zgrade, naročito kod novogradnje će omogućiti veću energetsku efikasnost i ekonomsku uštedu,
a time smanjiti troškove grijanja i hlađenja. Posebnu pažnju treba posvetiti prozorima, koji
predstavljaju najslabiju kariku u omotaču zgrade, jer je potrebno ugrađivati prozore sa dobrom
izolacijom, a u daljoj budućnosti raditi na razvoju prozora sa boljim karakteristikama. Kod
ostalih elemenata omotača zgrade treba nastaviti sa razvojem boljih i naprednijih izolacionih
materijala, koji će i dalje smanjivati troškove.
U BiH energetska efikasnost u zgradarstvu sve je više predmet ineteresovanja brojnih
istrаživаčko-rаzvojnih, strаteških, zakonodavno-podsticаjnih i drugih progrаmа, čime bi se već u
bliskoj budućnosti moglo ozbiljnije pristupiti na implementaciji iste kod novogradnje, ali i
rekosntrukcije zgrada izgrađenih prije 90-tih godina, te time osigurati kako toplotne, tako i velike
ekonomske uštede.
4. LITERATURA
[1] Bukarica, V., Dović, D., Soldo, V., Sučić, B.,Švai, S., Krampus, V., (2008), Priučnik
za energetske savjetnike
[2] Turner, W., C., (2001), Energy Management handbook, Oklahoma State University
[3] http://www.zeda.ba/wp-content/uploads/2013/08/prirucnik-za-upravljanje-energijom-
u-gradovima-kantonima-i-opcinama-web.pdf
[4]http://alupress.rs/istrazujemo/aktuelno/item/201-energetska-efikasnost-u-zgradarstvu
61
''June 5th - World environment day'' paper
INFLUENCE OF HYDRO POWER PLANTS ON THE ENVIRONMENT AND

PROCEDURE OF THEIR EXECUTION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Nedim Hurem, Emir Bajramović
Univerzitet u Bihaću, Tehnički fakultet Bihać, Dr Irfana Ljubijankića bb
nedim_hurem@hotmail.com
emir.bajramovic@unbi.ba
Key words: hydroenergy, environment, accumulation, water, concession, possibility
ABSTRACT:
The aim of this paper is to present possiblity of Bosnia and Herzegovina which is in renewable
sources of energy in terms of production electrical energy from rivers. This paper shows division
of hydroelectric power plants according to amount of electricity produced (big and small),
division by way of using water (flow and accumulation). The main point is on procedure which
must be done, local and cantonal governments licences and permissions in procedure of
awarding concession, usually lasting for 30 years. Also, the conditions were presented which
should be met when it comes to influence on environment and conditions which work contractor
should fill up during the execution of the works.
62
UTICAJ HIDROELEKTRANA NA OKOLIŠ I POSTUPAK NJIHOVOG IZVOĐENJA U

BOSNI I HERCEGOVINI
Ključne riječi: hidroenergija, okoliš, akumulacija, vode, koncesija, potencijal
SAŽETAK:
Cilj ovog rada jeste predstaviti potencijal Bosne i Hercegovine koji se nalazi u obnovljivim
izvorima energije, odnosno potencijal proizvodnje električne energije iz rijeka. U radu je
prikazana podjela hidroelektrana prema količini struje koju proizvode (male i velike), podjela
prema načinu korištenja vode (protočne i akumulacijske). Akcenat je stavljen na procedure koje
treba proći, potvrde i dozvole kako lokalnih tako i kantonalnih vlasti u postupku dodjele
koncesije koja uglavnom traje 30 godina. Također, predstavljeni su i uslovi koje treba zadovoljiti
kada je u pitanju uticaj na okoliš i oni uslovi koje izvođač radova treba ispuniti tokom izvođenja
radova.
1. UVOD
Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije (OIE) je jedna od aktuelnijih tema
za koju zanimanje neprestano raste. Razlog zašto bi se trebala potencirati izgradnja
hidroelektrana jeste iskorištavanje hidroenergetskog potencijala na različitim vodotocima, na
kojima postoji opravdanost iskorištavanja ovog energetskog potencijala za proizvodnju
električne energije. Potencijali za korištenje obnovljivih izvora energije u Bosni i Hercegovini su
značajni, te prevazilaženjem pravnih, tehničkih i administrativnih barijera, kao i uspostavljanjem
poticajnih mehanizama za druge vidove energije osim električne, njihova upotreba može postati
održiva i okolinski prihvatljiva. Kompromis između tehnički izvodivog, ekonomski isplativog i
okolinski prihvatljivog je put ka razvoju zemlje.
Cilj koji je Energetska zajednica stavila pred Bosnu i Hercegovinu jeste da do 2020. godine bruto
finalna potrošnja energije bude 40% iz obnovljivih izvora energije. Bosna i Hercegovina
trenutno nema baš najpreciznije podatke o bruto finalnoj potrošnji. Postoji procjena urađena od
strane Sekretarijata energetske zajednice i ona ukazuje na procenat od 42% udjela obnovljivih
izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije.
63
Cilj povećanja udjela korištenja obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije
treba da bude stvaranje dodatne vrijednosti na domaćem nivou, odnosno korištenje onih oblika
obnovljivih izvora energije i tehnologija koji će kreirati radna mjesta na domaćem nivou i
doprinjeti održivom razvoju zemlje.
2. POTENCIJAL I PREDNOSTI UPOTREBE HIDROENERGIJE U BIH
Mala hidroenergetska postrojenja predstavljaju važnu komponentu unutar sistema iskorištavanja

i upravljanja vodenim resursima, pogotovo u sprečavanju opasnosti od poplava, jer omogućavaju
regulaciju vodotoka. Nije zanemariv niti doprinos takvih postrojenja razvijanje privrede,
pogotovo u nerazvijenim područjima gdje mogu pozitivno utjecati na rast proizvodnje i općenito
unaprijediti ekonomski razvoj. Prednost malih hidroenergetskih postrojenja jest što svojim
radom ne uzrokuju emisije štetnih tvari u zrak kao što to čine, npr. termoenergetska postrojenja.
Male hidroelektrane svojim dizajnom mogu se u potpunosti uklopiti u pejzaž, te se time vizualno
onečišćenje svodi na minimum. U slučaju da je u sklopu elektrane predviđena akumulacija, ista
se može koristiti u vodoprivredne i/ili sportsko-rekreativne svrhe.
Sve veću važnost u BiH dobivaju male hidroelektrane koje su ranije bile zapostavljene. Do 1992.
godine u pogonu je bilo devet malih i mini hidroelektrana ukupne snage 16,54 MW i
proizvodnjom oko 70 GWh/god. Poslije 1996. godine izgrađeno je preko desetak malih
hidroelektrana.
Značajni potencijali postoje u:
- Gornjoj, Srednjoj i Donjoj Drini;

- Uni, Vrbasu i Bosni, sa pritokama;
- Neretvi i Gornjim horizontima Trebišnjice, te Cetine; kao i
- nizu manjih vodotoka, za manje i male hidroelektrane.
Dakle, sigurno je da će se u BiH hidroelektrane graditi, samo je pitanje kada i kako [1].
Bosna i Hercegovina je prepoznatljiva kao zemlja sa značajnim energetskim resursima, kako

konvencionalnim, tako i obnovljivim. Govoreći o OIE, tu se prije svega ističu vodeni tokovi
velikih rijeka, ali i manjih tokova širom BiH, te energija sunca i vjetra pretežno u Hercegovini,
kao i biomase širom BiH. Neosporna je činjenica da potencijali OIE u BiH postoje, ali se
postavlja pitanja njihove kapitalizacije, odnosno iskorištavanja i prevazilaženje svih barijera
kojih ima na pretek [9].
64
Slika 1: Karta elektroenergetskog sistema Bosne i Hercegovine sa operattivnim područjima Elektroprijenosa BiH i
distributivnim područjima elektroprivrede [8]
U 2016. godini ostvarena je rekordna proizvodnja od 16.509 gigavatsati (GWh) električne

energije, što je 1.101 GWh, odnosno 14,6 % više od prozvodnje u 2015. godini. Hidrološki
umjereno nepovoljna godina u kojoj su dotoci bili niži od višegodišnjeg prosjeka rezultirala je
proizvodnjom od 5.469 GWh u hidroelektranama. Proizvodnja u termoelektranama je iznosila
rekordnih 10.608 GWh, što je 1.896 GWh, odnosno 21,8% više nego u 2015. godini.
Proizvodnja u manjim obnovljivim izvorima (male hidroelektrane, vjetro, solarne i elektrane na
biogoriva) također je zabilježila značajno povećanje od 62,3% u odnosu na 2015. godinu i
iznosila je 400,8 GWh. U elektranama industrijskih proizvođača proizvedeno je 30,9 GWh [8].
65
3. PRIKLJUČAK NA MREŽU MHE
Tehničkim preporukama za priključenje malih hidroelektrana na elektroenergetski sistem

Elektroprivrede BiH utvrđuju se osnovni uvjeti koje mora ispunjavati vlasnik male elektrane da
bi mala hidroelektrana zadovoljila uvjete za priključenje i paralelan rad sa elektroenergetskim
sistemom Elektroprivrede BiH, odnosno elektrodistributivnom mrežom.
Tehničke preporuke su usaglašene sa:

- zakonskim aktima koji regulišu izgradnju, pogon i održavanje elektroenergetskih
postrojenja,
- bosanskohercegovačkim standardima,
- elektrotehničkim normama,
- odgovarajućim preporukama IEC i evropskim normama.
Primjena tehničkih preporuka je obavezna pri projektiranju i izgradnji malih hidroelektrana kao i
pri projektovanju i izgradnji priključka malih hidroelektrana na elektrodistributivnu mrežu.
Priključak na elektrodistributivnu mrežu u pravilu se izvodi preko transformatorske stanice TS

10(20)/0,4 kV nazivne snage nešto veće od instalisane snage mHe i priključnih 10(20) kV
kablova putem dvije vodne ćelije u srednjenaponskom postrojenju 10(20) kV koje omogućavaju
dvostruku vezu sa elektrodistributivnom mrežom.
3.1. Elektroenergetske saglasnosti i posebni uvjeti
Investitor male hidroelektrane po izboru lokacije podnosi elektrodistribuciji zahtjev za izdavanje

prethodne elektroenergetske saglasnosti za priključenje mHe na elektrodistributivnu mrežu.
Uz zahtjev prilaže:
- zemljišno knjižni izvadak,
- idejno rješenje male hidroelektrane sa tehničkim opisom i osnovnim tehničkim i
energetskim pokazateljima,
- snagu i plan dnevne, mjesečne i godišnje proizvodnje električne energije i plan potrošnje
električne energije na lokaciji mHe.
Elektrodistribucija izdaje prethodnu elektroenergetsku saglasnost u kojoj se definišu uvjeti za

priključenje. Nakon okončanja postupka dobivanja građevinske dozvole investitor podnosi
elektrodistribuciji zahtjev za Konačnu elektroenergetsku saglasnost.
66
Uz zahtjev prilaže:
- odobrenje za građenje,
- glavni projekat male hidroelektrane,
- snagu i plan dnevne, mjesečne i godišnje proizvodnje električne energije na lokaciji male
hidroelektrane.
Elektrodistribucija je dužna izdati elektroenergetsku saglasnost u roku od 30 dana od dana

prijema zahtjeva.
4. ZAKONSKI OKVIRI ZA PROCJENU UTICAJA NA OKOLIŠ
Ključne obaveze investitora gradnje novih proizvodnih objekata električne energije definirane su
odredbama Zakona o zaštiti okoliša, tj. reguliran je postupak procjene uticaja projekta na
osnovne komponente okoliša sa mjerama zaštite, i pribavljanje okolinske dozvole. Odredbama
tog zakona procjenjuje se uticaj svih vidova aktivnosti koje imaju za svrhu korištenje i
opterećivanje prirodnih resursa, odnosno djeluju na okoliš tako da predstavljaju opasnost od
zagađivanja okoliša, zagađuju okoliš, ili se emituju npr. buka, vibracija, radijacija, otpad i sl.
Procjena uticaja na okoliš obuhvata identificiranje, opis i valorizaciju direktnog ili indirektnog
uticaja nekog projekta na:
- ljude, biljni i životinjski svijet,
- zemljište, vodu, zrak, klimu i krajolike,
- materijalna dobra i kulturno naslijeđe,
- međudjelovanje navedenih faktora.
4.1. Mjere za ublažavanje negativnih efekata projekta na okoliš
Uticaji izgradnje hidroenergetskih objekata na okoliš mogu se svrstati u dvije osnovne

kategorije: pozitivni i negativni efekti. Također, razlikuju se primarni u toku izgradnje i
sekundarni – mogući uticaji u toku eksploatacije.
Nakon identifikacije mogućih uticaja na okoliš, treba evaluirati pozitivne i negativne efekte, te
odlučiti o društveno – ekonomskoj opravdanosti izgradnje planiranog hidroenergetskog
kapaciteta.
Mjere se definiraju u kontekstu:

- utvrđivanje lokacije na kojoj će uticaji biti okolišno prihvatljivi,
67
- primjene najboljih raspoloživih tehničkih rješenja i metoda zaštite okoliša,
- plan upravljanja okolišnim aspektima,
- razvoj monitoring sistema,
- nadzor implementacije plana upravljanja okolišnim aspektima i sl.
Valorizacija i procjena uticaja izgradnje malih hidroelektrana na okoliš dijeli se u dvije

kategorije, shodno nastajanju i trajnosti:
- uticaji u periodu izgradnje komponenti mHE i

- uticaji u toku eksploatacije mHE.
Nakon identifikacije mogućih uticaja na okoliš u periodu izgradnje i eksplotacije mHE, definišu
se konkretne mjere za ublažavanje u toku izgradnje i eksplotacije mHE.
5. ZAKLJUČAK
Energija dobijena iz sinca, vjetra, biomase i malih hidroelektrana se smatra obnovljivom

energijom. Bitno je naglasiti razliku između velikih hidroelektrana i malih hidroelektrana, u
smislu negativnog uticaja na okoliš.
Postoji stalan porast za potražnom električnom energijom. Bosna i Hercegovina ima veliki
potencijal za izgradnju malih hidroelektrana na svojim vodotocima. Bosna i Hercegovina
raspolaže sa hidropotencijalom od oko 6000 MW, a trenutno instalisani hidro-energetski
kapacitet iznosi 2.150 MW. Ovi podaci ukazuju da postoje velike mogućnosti za ulaganje u male
hidroelektrane. Prilikom planiranja i izgradnje malih hidroelektrana potrebno je razmotriti sve
rizike, te dobiti sve potrebene dozvole, a posebno saglasnost lokalnog stanovništva.
Male hidroelektane mogu biti u vlasništvu elektroprivrede, a mogu biti u privatnom vlasništvu.
Period izgradnje je kratak, a investicija je sigurna. Ulaganje u male hidroelektrane također nose
sa sobom prepreke i rizike, investitori moraju detaljno razmotriti svu zakonsku regulativu te
izvšiti procjenu hidroloških uvjeta.
6. LITERATURA
[1] Kupusović T. (2016), Vode i održivi razvoj-Svijet, EU, region i BiH, Prvi BiH kongres o
vodama, UKI BIH, Sarajevo
[2] Livnjak E., Kozar A. (2015), Male hidroelektarne u Bosni i Hercegovini- rizici
implementacije i aspekti sigurnosti, INFOTEH-JAHORINA
68
[3] Studija izvodljivosti „MHE ORLJA“ na rijeci Orlja
[4] Projektna dokumentacija „Procjena uticaja na okoliš MHE Milinkovac“
[5] https://www.academia.edu/ (29.05.2018)
[6] http://www.zdk.ba/ (30.05.2018)
[7] https://www.energy-community.org/ (02.06.2018)
[8] Državna regulatorna komisija za električnu energiju (2016). Izvještaj o radu 2016. Dostupno
na: https://www.derk.ba/DocumentsPDFs/DERK-Izvjestaj-o-radu-2016-b.pdf (pristupljeno
15.05.2018.)
[9] Harbaš N., Obnovljivi izvori energije u BiH: pitanje (ne)održivosti. Dostupnost na:
https://balkangreenenergynews.com/rs/obnovljivi-izvori-energije-u-bih-pitanje-neodrzivosti/
(pristupljeno 15.05.2018.)
69
SMALL HYDROPOWER PLANTS AS RENEWABLE ENERGY SOURCE
Vera Nikolić1, Dubravka Škraba Jurlina1, Ana Marić1, Tamara Kanjuh1 and Predrag Simonović 1
1
University of Belgrade, Faculty of Biology, Institute of Zoology, Studentski trg 16, 11000 Belgrade, Serbia
vera@bio.bg.ac.rs
Key words: renewable energy sources, small hydropower plants, Serbia
ABSTRACT:
The Serbian energy sector is characterized by low energy efficiency (both in production and in
demand), obsolete technologies in energy production, lack of investment, subsidized energy
prices and irrational consumption together with significant (negative) environmental impacts. In
such a situation, Serbia is obliged to produce 27% of electricity from renewable sources by
2020. The most controversy is caused by the construction of small hydropower plants, because
among all other renewable sources it has the most negative environmental impact, primarily on
biodiversity, which causes numerous protests by citizens, but also the reactions of the scientific
and professional public. The renewable character of hydropower and the absence of smoke and
ash from it does not mean that it is environmentally acceptable by itself. Nowaday, the negative
consequences of the construction of hydroelectric power plants and the diversion of water flows
are scientifically investigated and well known. There are three main problems related to SHP in
Serbia: insufficient information to the public, non-implementation of laws and by-laws and
inadequate quality of the Environmental Impact Assessment Studies.
70
1. INTRODUCTION
The 2020 Climate and Energy Package is a set of binding legislation aimed at ensuring that the
European Union meets its climate and energy targets for the year 2020, which are:
• Cut in greenhouse gas emissions by 20% compared to 1990 levels;
• Enhancement the share of energy consumption from renewable sources to 20%;
• Improvement in energy efficiency by 20%.
These goals were set by EU leaders in March 2007, when they committed themselves to making
Europe a highly energy-efficient economy with low carbon emissions, and were adopted through
the 2009 climate and energy package [1].
The share of renewable sources in Serbia currently amounts around 15%, with the predominant
usage of biomass (63%), solar energy (17%), small water streams energy (10%) and wind and
geothermal energy (5% each), respectively.
The changeover to renewable sources is an inevitability, but there are many choices and
alternatives for doing that. Serbia establishes the electricity generation, in addition to coal and
thermal power plants, on the hydro potential also. The majority of this potential has been built
the long time ago and originates from large hydroelectric power plants that are capital projects
for every society. It is commendable that the providing of the missing capacities partly is planned
by enlargement and reconstruction of existing ones because it is ecologically the best way.
However, the troublesome issue is definitely the plans that include mini and micro hydropower
plants. Small hydroelectric power plants are presented as a development opportunity for a
changeover to sustainable energy sources [2].
2. DISSCUSION
Experts make the majority of comments on the ecosystem deterioration, reduction of

biodiversity, fragmentation of fish habitats. In Romania, for example, a number of such facilities
have been built in a short period of time and it turned out that the quality of aquatic ecosystems
is significantly deteriorated, primarily in mountainous areas. Therefore, the European
Commission gave an order to re-examine the concept of small hydropower plants sustainability
and proposed the suspension of feed-in rates for these facilities.
71
Advantages of small hydropower plants: Renewable source of electric power, no emissions of
harmful gasses into the environment, reduction of fossil fuel consumption, flood and flow
control, safer and more reliable power supply, low operating costs, average stability, suitability
for distant isolated areas power supply, positive impact on the region (employment of population
etc).
Disadvantages of small hydropower plants: Injuries and migrations of fish, impact on direct
biodiversity, noise and vibration, visual deterioration of the environment, unsteady flow: flow
variations and small accumulations - basic problems in the operation of the electric power system
and high initial investment costs [3]
Potential locations for SHPP construction and potential electricity generation were determined
on the basis of The Small Hydropower Plant Cadastre of Serbia, which for the Public Company
"Elektroprivreda Srbije" was made by Energoprojekt Company and Institute for the
Development of Water Resources "Jaroslav Černi" in Belgrade, 1987. [1]
• The 1987 SHPP cadastre identified 856 potential sites for the construction of MHE with a total
power of 450 MW, and with a production of 1,590 GWh / year.
In the SHPP Serbia Cadastre, restrictions on the management of water, water supply, sewerage
and sanitary protection of waters, protection of natural and cultural-historical values were not
taken into account. Due to the aforementioned restrictions and changes in the hydrology of river
flows and the use of space in the past 30 years, the Spatial Plan of the Republic of Serbia has
established that the SHPP Cadastre is a documentation basis, and that SHPPs are built on the
basis of technical documentation, prepared according to the construction rules of spatial plans for
the special purpose area and local self-government units, as well as in accordance with water
conditions and conditions of nature protection.
A few years ago, the Srbijavode company checked about 600 locations from this document and it
turned out that at least one fifth is found - in the dry area! Only about 60 sites are suitable for the
construction of dams on small watercourses, and the rest is within national parks or is owned by
citizens who did not want to sell a property or were looking for the too high price for it.
Insufficient information to the public: The Law on Environmental Protection of the Republic of
Serbia prescribes that everyone has the right to be informed about the state of the environment
and to participate in the decision-making process whose implementation could have an impact on
the environment. When it comes to large, as well as small HPPs, the position of the World
Commission on Dams is that: "No dam must be built without an agreement with the local
population, without respecting their demands and without respecting their will" [4]. As a country
that has ratified the Aarhus Convention, Serbia guarantees its citizens the availability of
information (the first pillar of the Aarhus Convention) as well as access to administrative and
72
judicial procedures (the third pillar of the Aarhus Convention). Based on the long-term
monitoring of information related to environmental protection in the southwestern part of Serbia,
I claim that in almost all procedures related to SHPP projects, the decision makers in all ways
avoided that the processes being transparent.
Nonimplementation of laws and by-laws: It has been shown that both the adoption and
application of environmental regulations, as well as the extent of the change that the reform in
this area brings, largely depend on other sectors, and most of the planning sector and urbanism,
as well as energetic. In this respect, very poor cross-sector cooperation is noticeable, due to the
different ambitions these sectors have. Lack of inspection capacity, as well as inspection
supervision and will expressed at the republican as well as at the local level, a pronounced
political influence on decision making, in addition to corruption, represent some of the biggest
problems in the field of water resources. Definitely, the existing capacities for monitoring and
control of the environmental conditions and the implementation of the policy are not sufficient.
In the field of exploitation of natural resources, it can be stated in principle that Serbia has a legal
framework in the environmental protection and water management. However, the reasons of a
political nature such as the controversial division of the water sector, between the Ministry of
Agriculture and the Ministry of Environmental Protection, as a consequence of the pretensions
over such an important resource, have caused a delay in drafting the most important legal acts for
years.
Insufficient quality of Environmental Impact Assessment Study: In the Studies for small
hydropower plants, there are generally a lack of cumulative effects on a single water stream, an
analysis of the impact on public health of large accumulations, and data on heavy metals, and
where there are biodiversity data, they are either incomplete, obsolete or generalized .
An example of Stara Planina
An Association of Local Communities was formed in town Pirot, composed of all inhabitants of
the 15 villages of Stara Planina mountain, representing them in an institutional battle for the
preservation of a protected natural property, where otherwise the law prohibits any activity
related to the disruption of nature.
This area is extremely valuable from the point of view of the flora and fauna and their
communities diversity, as well as geological, geomorphological and hydrological characteristics.
In short, there are 1200 species and subspecies of higher plants here, among which there are 115
endemic species, 40 species that represent the natural rarities of Serbia, 50 species on the list of
endangered European flora (some of which are classified as critically endangered), 150 species
of nesting birds among 200 species of birds that mainly represent the natural rarities of Serbia
(among which are particularly significant rare and endangered species), 30 species of mammals
73
(including 20 species that are natural rarities or endangered species), 6 species of amphibians, 12
species of reptiles, 26 a species of fish, a large number of mosses, lichens, fungi and insects, the
number of which has not been finally determined; autochthonous breeds and varieties of
domestic animals and plant crops [5].
3. CONCLUSION
With the help of almost every day appeals, letters to the addresses of the competent institutions,
an organization of performances, addressing numerous media, the appeal of experts in the field
of hydrology, biology and other natural sciences it was achieved that there is no construction of
mini-hydropower plants on Stara Planina. Namely, withdrawal of signatures from the license for
the construction of hydroelectric power plants on Stara Planina, as well as the withdrawal of a
permit for the construction of similar facilities on the Visočica River in Pakleštica near Pirot, has
been announced.
In order to prevent the construction of these facilities, international organizations, activists from
NGOs Euro Nature and RiverWatch, have launched the campaign "Save the blue heart of
Europe", which strongly and with arguments opposes the construction of small hydropower
plants [6], [7].
4. REFERENCES
[1] Oka, Simeon (2001): Energy efficiency and Renewable energy as a key element of Energy
Strategy of the Republic of Serbia up to 2020. Workshop Belgrade 20.-21. May
[2] Stevović Svetlana (2010): Significance and purpose of small hydropower plants and storage
reservoirs. Vodoprivreda 0350-0519, 37 (2005)
[3] Aslan, Y.; Arslan, O.; Yasar, C. (2008): A sensitivity analysis for the design of small-scale
hydropower plant: Kayabogazi case study. Renew. Energy, 33, 791–801.
[4] Edenhofer, O.; Madruga Pichs, R.; Sokona, Y. (2012): Renewable Energy Sources and
Climate Change Mitigation Special Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change;
Technical Support Unit Working Group III Potsdam Institute for Climate Impact Research (PIK)
[5] Ristić Rakanjac V, Milovanović B., Rakanjac B, Čokorilo Ilić M. (2014). Climate
characteristics and trends of climate parameters on the territory of Stara Planina Mountain.
Pirotski zbornik 39, 21-38.
[6] https://riverwatch.eu/
[7] www.balkanrivers.net
74
ENVIRONMENT, NUTRITION AND HEALTH
75
DETERMINATION OF PHYSICAL-CHEMICAL PROPERTIES AND

STABILITY OF ORANGE JUICE AT ROOM TEMPERATURE
Amra Bratovčić1, Amra Odobašić1, Indira Šestan1, Emina Tucić1, Adisa Hasanbašić1, Edita
Šarić2
1
University of Tuzla, Faculty of Technology, Univerzitetska 8, 75000 Tuzla
2
Federal Institute for Agriculture Sarajevo, Butmirska cesta 40, Ilidža
amra.bratovcic@untz.ba original stientific paper
Key words: orange juice, viscosity, pH, conductivity, water activity, stability
ABSTRACT:
In this paper the viscosity, pH, electrical conductivity, refractive index and water activity in
three different types of the orange juice samples over time have been studied. The aim of this
study is to check the effects of storage time and temperature on physical-chemical properties of
orange juice. The first sample was naturally squeezed orange juice with the pulp, the second one
was naturally squeezed orange juice with the removed pulp and the third one was purchased
from Tuzla’s local supermarket. The experimental results showed considerably higher electrical
conductivity in naturally squeezed orange juice, 3,37mS/cm, suggesting the presence of higher
amount of mineral species, than in commercially available, 1,34 mS/cm. pH stability was
maintained almost constant, around 3,2 for naturally squeezed orange juice, while for
commercially available was around 3,0. Viscosity decreased over time in a squeezed orange
juice, from 1325 Ns/m2 at first day up to 1183Ns/m2 at tenth day probably because of the
presence of the pulp and pectin, while in the commercially orange juice was almost constant,
around 1100 Ns/m2. Water activity values were in range of 0,925 to 0,938 which are in line with
approximate water activity values of fruit and vegetable juices. The results of index refraction in
76
naturally squeezed orange juice were higher 1,358 (16,1 Brix), than in orange juice from
supermarket 1,346 (8,4 Brix,) corresponding to 17 % and 9% of sugar, indicating that naturally
squeezed orange juice samples are more concentrated.
1. INTRODUCTION
Fresh orange juice is liquid, non-alcoholic products, with a different degree of clarity and
viscosity, obtained through pressing or breaking up the oranges [1]. It is considered as one of the
healthiest beverages because of its wide range of health benefits, which include its ability to
boost immunity, reduce signs of aging, prevent cancer, boost cellular repair and metabolism,
detoxify the body, improve circulation and blood pressure, reduce inflamation and lower
cholesterol levels. Oranges are one of the most popular citrus fruits with a scientific name citrus
sinensis. The naturally squeezed orange juice can be just as beneficial as eating the fruit whole,
provided it is 100% natural and it is not loaded with preservatives, additives and sugar.
Especially, orange juice is a precious source of vitamins, mineral substances and other
substances that are necessary for food completion (some proteins with indispensable amino-acids
etc.). All the impressive health benefits of orange juice can be attributed to its nutritive content,
as well as vitamins and minerals including vitamin C, vitamin A, thiamin, folate, potassium,
fiber, proteins, copper, magnesium, flavonoids, hesperidin, and a variety of other trace vitamins
and minerals that make it one of the most valuable and nutrient-packed fruit available. In terms
of calories, orange juice has 47 calories in a serving of 100ml. First of all, a single cup of orange
juice provides more than 200% of the body’s needs for vitamin C. It also provides 10% of the
daily carbs from sugars, which gives the body an energetic boost. Vitamin A and certain B-
vitamins are also present in the orange juice, such as folate and riboflavin. In addition to
vitamins, there are also minerals and antioxidants. [2]
The aim of this study was to check the stability of naturally squeezed orange juice and
commercially available from Tuzla’s local supermarket over the time at room temperature, at 24
°C by monitoring of the viscosity, pH, conductivity, refractive index and water activity.
2. EXPERIMENTAL PART
2.1 Material and methods
Fresh orange fruit were imported to Tuzla’s local supermarket in February 2018 from Greece and
has been purchased and used as a raw material to conduct the research.
77
2.1.1 Preparation of the samples
The main methods for obtaining juice samples were cold extraction. Fully matured and high-
quality oranges were squeezed by citrus squeezer. The sample 1 was naturally squeezed orange
juice with the pulp, the sample 2 was natural squeezed orange juice with the removed pulp by
centrifuge Tehtnica železniki PLC – 322, at 2500 rpm for 15 minutes (the supernatant has been
further used) and the sample 3 was orange juice purchased from Tuzla’s local supermarket.
In Figure 1 the sample are present.
Figure 1. Prepared samples for measurements
Analyses to determine viscosity, pH, conductivity, refractive index and water active metter were
carried out immediately after processing and every day for 10 days. All experiments have been
repeated three times in order to reduce the experimental error values. The results are expressed as
the mean values of all measurements.
2.1.2 Determination of viscosity
Viscosity is a measure of a fluid's resistance to flow. The analyses were performed on the
Ostwald viscometer for the viscosity determination. Viscosity measurements are performed
based on the rate of fluid flow through the capillary.Viscometer is clamped in the vertical
position on a retort stand. Certain ammount of distilled water was filled in the Ostwald
viscometer and the rate of fluid flow was recorded by stopwatch. The same procedure were
78
repeated for the orange juice samples. In this way the relative viscosity were determined which is
the ratio viscosity between examined fluid and standard fluid (distlled water). The viscosity has
been determined in natural squeezed orange juice with the removed pulp (samples 2) and in the
sample 3 which was purchased from Tuzla’s local supermarket. The reason for this is the
absence of solid matter (pulp) in these two samples and in order to avoid the fouling of the
capillary in Ostwald viscometer. In the sample 1 the viscosity by the same viscometer is not
possible to determine because of the presence of the solid matter (pulp) which would block the
capillary in Ostwald viscometer and the other type of viscometer was not used.
During the experiment, the time taken for solution to flow through the capillary is noted, and
compared with a standard sample (distilled water). The method is well suited to the
determination of [η] because the ratio of the viscosities of the solution and the pure solvent is
proportional to the drainage time t and t0 after correcting for different densities ρ and ρ0.[3].
The viscosity has been determined indirectly through distilled water used as a standard at 24° C.
Then using following equation viscosity were calculated
[Ns/m2]
where:
η1 – is viscosity of examined fluid at the given temperature
η2 – is viscosity of distilled water at the given temperature
ρ1 – density of examined fluid at the given temperature
ρ2 – density of distilled water at the given temperature
t1 – the time of examined fluid leakage from point A to point B
t2 – the time of distilled water leakage from point A to point B
The viscosity has been expressed in Ns/m2.
The relative density (ρ) of the orange juices was pycnometrically measured. Each examined
sample was filled in pycnometer of 10 ml and the mass was taken at the balance with 4 decimal
points. The density was determined by division of the mass of the sample and volume of
pycnometer.
79
2.1.3 Determination of pH
pH values have been determined for all three kind of examined samples by using standard pH
meter, Mettler Toledo MP220 pH Meter equipped with a combined glass electrode. The pH
meter was previously calibrated with standardized buffer solutions.
2.1.4 Determination of conductivity
Conductivity measurements have been done by using Mettler Toledo MPC 227 equipped with
Mettler Toledo Inlab 730 conductivity electrode. The conductivity meter was calibrated with
standard solutions. Three replicates of each measurement were performed for all fruits juices.
2.1.5 Determination of refractive index
Refractive index, also called index of refraction, by using of Abbe refractometer was
determined. Samples were applied using disposable plastic pipettes (1 ml size). The certain
amount of each sample (two drops) was placed onto the prism surface with avoiding of bubble
formation and the measurement was done. After every sample measurement, both the prism and
the sample cover were wiped clean with a soft tissue. The prism was then washed with 1 or 2 ml
of distilled water. The prism was then polished with a clean dry soft tissue and the cover dried
before applying the next sample [4]. Refractive index has no units because the units cancel out
when calculating the value.
2.1.6 Determination of water active meter
Water activity is the ratio of the vapour pressure of water in a material (p) to the vapour pressure
of pure water (po) at the same temperature. Relative humidity of air is the ratio of the vapour
pressure of air to its saturation vapour pressure. When vapour and temperature equilibrium are
obtained, the water activity of the sample is equal to the relative humidity of air surrounding the
sample in a sealed measurement chamber. Water is recognized as being very important, if not
critical, to the stability of most products.
Water activity predicts safety and stability with respect to microbial growth, chemical and
biochemical reaction rates, and physical properties.
80
Therefore, by measuring and controlling the water activity, it is possible to: a) predict which
microorganisms will be potential sources of spoilage and infection, b) maintain the chemical
stability of products, c) minimize non-enzymatic browning reactions and spontaneous
autocatalytic lipid oxidization reactions, d) prolong the activity of enzymes and vitamins, and e)
optimize the physical properties of products such as moisture migration, texture, and shelf life
[5].
The water activity for each sample has been determined by instrument Lab swift-aw produced by
Novasina. The two thirds of the plastic container was filled by each sample and placed in the
instrument and measurement has been done. Previously the instrument was calibrated with
special equipped filters from producer of the instrument.
In Figure 2 the instruments used for the determination of Refractive index and water activity are
shown.
Figure 2. Abbé refractometer and Novasina instrument for water activity measurements
Viscosity of fruit juices in general changes with content of soluble and suspended solids. In
diagram 1 the results of viscosity over time have been reported.
81
Diagram 1. Dependence of the viscosity of samples 2 and 3 vs. time at 24 °C
From the diagram 1 is possible to notice that the viscosity of squeezed orange juice without pulp
is higher than the orange juice purchased from Tuzla’s local supermarket diluted orange juice.
Shaziya Mohammed Irfan Momin and Jayashree Sharad Thakre in their research have found the
same behaviour and they reported that viscosity of concentrated orange juice is higher than the
diluted orange juice [6]. According to findings reported by Hernandez et al., 1995 [7] the
viscosity of the clarified juice was appreciably lower than that of regular juice, i.e. 1555 mPa for
serum and 164 mPa (at 100 s-1) for regular orange juice concentrate. In orange juice for example,
pectin and sugar concentration are the main factors in changes of viscosity [8]. The presence of
suspended solids, such as pulp and pectin, tends to increase the apparent viscosity of the juice
over the time, while in a purchased orange juice available from Tuzla’s supermarket there is no
natural contents fruit and there is also present some additives which inhibits the changing in
consistency and viscosity, respectively.
In diagram 2 the results of pH over time have been reported.
82
Diagram 2. Dependence of the pH of samples 1, 2 and 3 vs time at 24 °C
From the diagram 2 it is possible to notice that pH is relatively stable for all three samples with a
slight decrease suggesting that more acidic species are formed. In both squeezed orange juices,
the initial pH values are around 3,2 while in the purchased one from Tuzla’s supermarket the pH
is 3,09. Therefore, the pH levels of the juice samples indicated that they are slightly acidic,
which is in line with results from other researchers [9]. The other reason that fruit juices have a
low pH is because they are comparatively rich in organic acids [10]. Furthermore, it is also
possible to have biochemical reaction taking place during storage periods together with microbial
action in the juices [11].
In the third sample the decrease in pH is more pronounced and it starts from 3,09 and end up to
2,90. These results are in line with the results find by researcher Muhammad Auwal Ibrahim in
2016 where the analysis also shows that the pH level were reduced by 17% and 15.0% in
Pineapple juice, 22.4% and 20.7% in Watermelon juice, 25.9% and 20.4% in Pawpaw juice at
both room temperature and refrigeration temperature storage conditions respectively [12].
Electricity conductivity of food material is a function of product characteristics (composition,
sugar and salt content, pH etc.) and is also influenced by the heating process itself, notably, by
the temperature [13].
In diagram 3 the results of conductivity of all three kind of examined samples are given.
Knowledge on electrical conductivity is very important to know whether a substance can be
ohmically heated or not. The electrical conductivity is a measure of the mineral or ionic content.
83
Diagram 3. Dependence of the conductivity of samples 1, 2 and 3 vs time at 24 °C
From the diagram 3 it is possible to observe that the conductivity slightly increase over time in
all three samples. The conductivity changes will be discussed for the first and last day of
measurements for each three kinds of samples.
The conductivity for sample 1 was increased from 3,37 mS/cm from first day up to 4,85 mS/cm
at last tenth day of measurements. The sample 2 has the similar behaviour as sample 1 and
changes goes from 3,97 mS/cm up to 5,43 mS/cm. The sample 3 has very much lower
conductivity and it starts from 1,35 mS/cm and end up to 1,98 mS/cm.
Variations in electrical conductivity between natural squeezed orange juice and orange juice
purchased from supermarket was observed. Actually, three times higher conductivity of natural
squeezed orange juice was found than in orange juice purchased in local supermarket. According
to basic knowledge, it could be concluded that the presence of natural contents of the mineral
substances (as charged particles) in natural squeezed orange juice are responsible for higher
conductivity. The variations of conductivity values over time were more evident in a squeezed
orange juice with and without pulp than in the purchased one, where conductivity was almost
constant. According to research findings from [13] difference in conductivity values may
originate from diference in maturity of fruits. Moreover, they reported that orange juices from
more mature fruits showed increase in conductivity values along with the total soluble solids, the
increase being significant for 10 to 11 month fruits. The minimum conductivity observed value
84
was 0.4 S/m for nine months old fruit at 25°C, and the maximum value was about 1.8 S/m for
eleven months old fruits at 100°C. It was observed that the electrical conductivity of juice from
12 month oranges were slightly lower than that of 11 months fruits. But the total soluble solids
steadily increased from 13.03°B for 9 months oranges to 16.67°B for 12 months oranges.
In the commercial orange juice, the explanation may be found in a higher amount of distilled
water presented according to the knowledge that pure water does not conduct electricity. Taking
everything in account, the natural squeezed orange juice is rather stronger electrolyte with a
higher concentration of ions, while purchased orange juice is weaker electrolyte with a lower
concentration of ions.
In diagram 4 the results of refractive index have been presented.
Diagram 4. Dependence of the refractive index of samples 1, 2 and 3 vs time at 24 °C
It is well known from the literature data that typical refractive index for yellow light (wavelength
equal to 589 nanometres) is 1,333 for pure water. Experimental result of index refraction for
distilled water was 1,334, which is in line with data from literature [14]. It can be noticed that for
all three samples the refractive indexes are in a range from 1,346 (8,4 Brix) to 1,358 (16,1 Brix).
According to International Scale from 1936 of Refractive Indices of Sucrose Solutions at 20 °C,
these values should correspond to 9% and 17 % of sugar. These results indicate that first two
natural squeezed orange juice samples are more concentrated than the orange juice from
supermarket.
Water activity is the key factor affecting the storage, shelf life and food safety of fruit juice.
85
In diagram 5 the results of water activity have been presented.
Diagram 5. Water activity of samples 1, 2 and 3 vs time
We could notice from diagram 5 that third sample which is orange juice purchased in the Tuzla’s
market contain the highest amount of water which is 0,938, while for the naturally squeezed
orange juice water activity is 0,925. These results are in line with approximate water activity
values of fruit and vegetable juices. These results also indicate that is media suitable for
microbial activity.
4. CONCLUSION
Physical-chemical parameters such as viscosity, pH, electrical conductivity, refractive index and
water activity of three different kind of orange juices differ markedly. Visually, no color change
was observed in all of the three kind of orange juices during the 10 days of storage at 24 °C.
Higher electrical conductivity and viscosity, as well as index refraction in naturally squeezed
orange juice suggest the presence of higher amount of mineral species, pectin and sugar making
them more concentrated and more conductive than orange juice purchased from Tuzla’s local
supermarket. pH stability was maintained almost constant over time and were in a range from 3,2
to 3,0. This acidic pH value is a consequence of being present of organic acids. Water activities
for all samples are in range of approximate water activity values of fruit and vegetable juices.
The experimental results indicate that all examined parameters were changed over time in a
86
naturally squeezed orange juice, while in a commercially one the parameters remain almost
constant probably because of the presence or absence of additives.
5. REFERENCE
[1] Costescu, C., Pârvu, D., Riviş, A., (2006), The determination of some physical-chemical
characteristics for orange, grapefruit and tomato juices, Journal of Agroalimentary Processes
and Technologies, Volume XII, No. 2, p 429-432 Communication - Food Control Section
[2] https://www.organicfacts.net/health-benefits/beverage/orange-juice.html
[3] Atkins, P., de Paula, J., Atkins' Physical Chemistry Eight Edition, ISBN 9780198700722,
Oxford University Press 2006.
[4] Horn J.L. and Norris, C., (2019), Improving reproducibility of refractometry measurements
of fruit juices, index instruments automatic refractometers,
http://www.indexinstruments.com/media/1709/measurements-of-fruit-juices.pdf, retrieved from
29.09.2019
[5] http://www.graintec.com.au/media/12856/Fundamentals.pdf
[6] Momin, S.M.I., and Thakre, J.S., (2015), Analysis of Viscosity of Orange Fruit Juice to
Ensure the Suitability of Processing Applications, Int. J. Pure App. Biosci. 3(6), p 223-225.
[7] Hernandez, E., Chen, C. S., Johnson, J., Carter, R. D. (1995), Viscosity Changes in Orange
Juice After Ultrafiltration and Evaporation, Joumal of Food Engineering 25, p 387-396
[8] Rouse, A. H., Albrigo, L. G., Huggart, R. L. & Moore, E. L, (1974), Viscometric
measurements and pectic content of frozen concentrated orange juices for citrus futures. Proc.
Flu. State Hot-t. Sot., p 293-296.
[9] Akubor PI, Ogbadu RI, (2005), Effect of processing methods on the quality and acceptability
of melon drink. Plant Food Human Nutrition. 89.
[10] Mgaya-Kilima, B., Remberg, S. F., Chove, B. E., Wicklun, T., (2014), Influence of storage
temperature and time on the physicochemical and bioactive properties of roselle-fruit juice
blends in plastic bottle. Food Science & Nutrition. 2(2), p181–191.
[11] Makanjuola, Olakunle Moses, Adepegba, Adetokunto Olawola, AJAYI, Adebola
Makanjuola, John Olanrewaju, (2013), Effect of different preservation methods on the quality
attributes of some tropical fruit juices. Adv. Biores. 4(4) p74-78.
[12] Muhammad, A. I., (2016), Effect of Different Storage Condition on pH and Vitamin C
Content in Some Selected Fruit Juices (Pineapple, Pawpaw and Watermelon), International
Journal of Biochemistry Research & Review, 11(2): p 1-5.
87
[13] Buddhi P. Lamsal and Vinod K. Jindal, (2014),Variation in Electrical Conductivity of
Selected Fruit Juices During Continuous Ohmic Heating, Food Science and Human Nutrition,
IJAST, Vol.7, No.1, p 47-56
[14] Daimon, M. and Masumura, A., (2007), Measurement of the refractive index of distilled
water from the near-infrared region to the ultraviolet region, Appl. Opt. 46, p 3811-3820
88
paper
TRANSLOCATION OF Pb IN THE SYSTEM TOBACCO-SMOKE CONDENSATE

FOR HERZEGOVINIAN TOBACCO TYPES
Leto A.1, Hasanbegović J.1, Hadžiabulić S.1, Temim E.1

1
Agromediteranski fakultet Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru, Univerzitetski kampus, Sjeverni logor bb
alma.leto@unmo.ba
Key words: content, lead, tobacco, smoke condensate, variety
ABSTRACT:
Herzegovinian tobacco varieties include three varieties: Ravnjak, Veliki Hercegovac and Veliki
Hercegovac 32. They are known as Herzegovinian varieties, since they are grown in
Herzegovina exclusively, and their characteristics and quality depend on agro ecological
conditions if they are different from those in Herzegovina area. The content of heavy metals in
tobacco, especially lead content which was the subject of this research. Transition of lead into
smoke condensate has large ecological and health significance, due to input of this element into
the organism through tobacco consummation without possibility for its extraction outside like it
is case with some other elements. The aim of this research was examination of Pb content in the
central, the most quality and the most representable harvests of all varieties of Herzegovinian
tobacco (Ravnjak, VH and VH32). It also aims the quantity of this element translocated into
smoke condensate, which is especially important for the population of humans, recognized by
World Health Organization, as passive smokers. Since such research has never been done on
Herzegovinian tobaccos, the results were compared with the results on Virginia and Berley
varieties cultivated in B&H as well, since there are relevant data in domestic and foreign
89
literature about them. The results indicated that Pb quantity in smoke condensate stays within
the range that is usual for this element.
PRIJELAZ Pb U SISTEMU DUHAN-DIMNI KONDENZAT KOD HERCEGOVAČKIH

DUHANA
Ključne riječi: sadržaj, olovo, duhan, dimni kondenzat, sorta
SAŽETAK:
Hercegovačkim sortama duhana pripadaju tri sorte: Ravnjak, Veliki Hercegovac i Veliki
Hercegovac32. Nazivaju se hercegovačkim jer uspjevaju isključivo u Hercegovini, a u slučaju
agroekoloških uslova, koji se razlikuju od onih na području Hercegovine, i ovi duhani mijenjaju
svoje karakteristike i kvalitet. Sadržaj teških metala u duhanu, pa tako i olova koji je predmet
ovog rada, i njihov prijelaz u dimni kondenzat ima veliki, kako ekološki tako i značaj sa
zdravstvenog aspekta, pogotovo zato što se ovi elementi, unešeni u organizam konzumiranjem
duhana u njemu akumuliraju bez mogućnosti da se iz njega izluče putem probavnog trakta, a što
je slučaj kod nekih drugih biljnih kultura. Cilj ovog rada bio je da se ispita sadržaj Pb u
srednjim tj. najkvalitetnijim i najreprezentativnijim branjima kod svih sorti hercegovačkog tipa
duhana ( Ravnjak, VH i VH32) te u kojoj količini ovaj element prelazi u dimni kondenzat, a što
je naročito važno za populaciju ljudi koju Svjetska zdravstvena organizacija prepoznaje kao
pasivne pušače. Budući da ovakva istraživanja na hercegovačkim duhanima nikada prije nisu
rađena, dobijeni rezultati su upoređeni i sa rezultatima na sortama Virdžinija i Berelej, koji se
također uzgajaju na području Bosne i Hercegovine, a za koje postoje relevantni podaci u
domaćoj i svjetskoj literaturi jer, iako do sada nisu rađena na području BiH, slična relevantna
istraživanja do sada rađena su u svijetu. Rezultati su pokazali da se količina Pb u dimnom
kondenzatu, kod hercegovačkih duhana, kreće unutar intervala koji je uobičajen za ovaj element.
1. UVOD
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u razvijenim zemljama puši oko 40%
muškaraca i 20% žena, a u zemljama u razvoju 50% muškaraca i 10% žena. Sagorijevanjem
jedne cigarete nastaje oko 2 l duhanskog dima. On sadrži gotovo 4.800 hemijskih komponenti
(Rodgman, Perfetti, 2006).
90
Procentualni hemijski sastav nekih najznačajniji komponenti u duhanskom dimu bio bi slijedeći (
izvor podataka: Edukacijski CD Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske
2005.): N 55%, CO2 14%, O2 13%, nikotin 0,6-6%, CO 5%, policiklički aromatski
ugljikovodonici 0,5%, metali ( Cd, Pb, As,...) 0,2%, pesticidi i đubriva u tragovima. Teški metali
u duhanu i duhanskom dimu su opasniji po zdravlje ljudi nego teški metali koji su satavni dio
nekih drugih biljnih kultura. Naime, svi teški metali, pa tako i olovo koje je predmetom ovog
istraživanja, kada se unesu u organizam pušenjem ili žvakanjem duhana, ostaju u njemu trajno
akumulirani bez mogućnosti da se iz organizma izluče putem probavnog trakta, a što je slučaj
kod drugih biljnih kultura.Veoma je značajan i njihov prijelaz iz cigaretnog duhana u dimni
kondenzat jer se tako njihovo štetno djelovanje sa aktivnih pušača prenosi i na „ pasivne pušače“
tj. sve ljude koji borave u prostorijama u kojima se puši. Prema Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji privremeni podnošljivi tjedni unos (PTWI) za olovo je 25 g/kg tjelesne težine, a na
području zemalja Europske Unije iznosi 14% od PTWI ( Službeni list Europske unije, 2006.). U
različitim duhanima, a koji se odnose i na sorte Virdžinija i Berlej, udio olova kreće se od 0,00
do 200 g/g duhana, dok su koncentracije u duhanu komercijalnih cigareta od 1,60 do 22,75
g/g suhe tvari (Moeller,1979. Van Bruwaene i dr.,1984). Prijelaz olova u dimni kondenzat je u
rasponu od 0,37 – 1,20 g po cigareti, odnosno od 2 – 16 % (Pokrajac,1991.).
Do sada niko nije istraživao sadržaj teških metala u sortama koje pripadaju hercegovačkom tipu
duhana, kako u samom duhanskom listu tako ni u dimu koji nastaje njegovim sagorjevanjem,
odnosno, pušenjem. Budući da je ovo prvi rad te vrste i da ne postoje literaturni podaci koji se
odnose na ove autohtone hercegovačke sorte duhana, u radu su, radi poređenja, ispitivane i sorte
Virdžinija i Berlej. Naime, u Bosni i Hercegovini, tačnije na području Posavine, uzgajaju se ove
poznate i u drugim dijelovima svijeta zastupljene sorte.
Za ovo istraživanje odabrano je šest reprezentativnih lokaliteta sa područja Hercegovine i deset

lokaliteta sa područja Posavine.
Pri odabiru lokaliteta vodilo se računa o tome da se obuhvate različiti tipovi zemljišta, tj. svi
tipovi zemljišta na kojima se danas uzgaja duhan u Bosni i Hercegovini. Kao materijal za
istraživanje poslužile su tri sorte hercegovačkog tipa duhana i to Ravnjak 108, VH32 i Veliki
hercegovac (VH), te Virdžinija i Berlej sa područja Posavine.
Sa svakog lokaliteta uzeti su uzorci duhana po branjima (donje, srednje i gornje branje), osušeni i
preneseni u laboratorije.
91
Osušeni uzorci duhana sa svih šesnaest lokaliteta, po branjima, pripremani su u prostorijama
Fabrike duhana u Mostaru (rezani i ovlaženi do postignute vlage od 18-20% jer je to optimalna
vlaga za manipuliranje duhanom), te pohranjeni u plastične kutije.
Svaki uzorak ispitivan je na sadržaj Pb u laboratorijama Agronomskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu. Određivanje teških metala urađeno je Atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom i
to: Thermo MS Series – Solar; Plamena tehnika – AA Solar tip MPAA; Besplamena tehnika –
Furnace: Autosampler GF 95 Grafite furnace.
Za analizu duhanskog dima, uzeti su uzorci srednjih branja svih uzoraka duhana kao
najkvalitetnijih i najreprezentativnijih. Od svakog uzorka, ručno je napravljeno po 40 cigareta,
što znači ukupno 640 cigareta, od kojih je svaka imala propisanu težinu, a koja se kretala od 0,75
do 0,80 grama.
Pravljenje cigareta urađeno je u laboratoriji Agromediteranskog fakulteta u Mostaru.
Slika 1: Ručno pravljenje cigareta
Od tih 40 cigareta svakog uzorka srednjih branja, izabrano je po 20 koje su najviše odgovarale
propisanim standardima u smislu težine, izgleda i punjenja i ispušene su na pušačkoj mašini u
Duhanskom institutu u Zagrebu. Pušenje uzoraka duhana izvršeno je na mašini za pušenje
Borgwaldt prema ISO 3308:2000, Rutinska analitička mašina za pušenje pod standardnim
uvjetima. Iz dobivenog dimnog kondenzata su analizirane i očitane vrijednosti Pb. Analiza
glavne struje dimnog kondenzata na sadržaj Pb urađena je u laboratoriji Agronomskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu.
92
3. REZULTATI SA DISKUSIJOM
Sadržaj Pb u srednjem branju duhana i dimnom kondenzatu po sortama i lokalitetima kao i

procentualna razlika između ta dva sadržaja prikazani su u tabeli broj 1.
Tabela 1: Sadržaj Pb u duhanu, u dimu cigareta te vrijednosti prelaza izražene u procentima po sortama i
lokalitetima
Koncentracija Koncentracija Procentualni sadžaj Pb
R.br Lokalitet Sorta Pb (ppm) u Pb((µg/1 cigareti) u dimu u odnosu na
duhanu u dimu duhan
1. Popovo Polje VH 0,825 0,0435 5,27
2. Ljubinje VH 1,504 0,0486 3,23
3. Gornji Mamići Ravnjak 1,257 0,0530 4,22

4. Donji Mamići Ravnjak 0,875 0,0499 5,70
5. Stolac-Lokve VH32 1,732 0,0491 2,83
6. Stolac-Pješivac VH32 1,364 0,0498 3,65
7. Bok-1 Virdžinija 0,622 0,0580 8,76
8. Bok-2 Berlej 0,547 0,0575 10,52
9. Donja Mahala-1 Berlej 0,522 0,0437 8,38
10. Donja Mahala-2 Virdžinija 0,428 0,036 8,42
11. Pelagićevo-1 Berlej 1,999 0,055 2,75
12. Pelagićevo-2 Virdžinija 1,897 0,0511 2,69
13. Pelagićevo- Berlej 1,543 0,0356 2,31
Orašje
14. Slatina-1 Virdžinija 2,012 0,0495 2,46
15. Slatina-2 Berlej 1,061 0,0495 4,66
16. Brčko-Lanište Virdžinija 2,015 0,0449 2,23
Prijelaz olova iz duhana u duhanski dim, prilično je ujednačen. Razlike se kreću u intervalu od
2,23% koliko je zabilježeno kod tipa duhana Virdžinija sa lokaliteta Brčko-Lanište, do 10,52 %
koliko je zabilježeno kod tipa duhana Berlej, sa lokaliteta Bok-2.
Kod hercegovačkog tipa duhana razlike se kreću u intervalu od 2,83% koliko je zabilježeno kod
sorte VH32 sa lokaliteta Stolac-Lokve do 5,70 % koliko je zabilježeno kod sorte Ravnjak sa
lokaliteta Donji Mamići.
93
Kod svi šesnaest uzoraka srednjih branja duhana, a koji su bili predmet ovog istraživanja, prelaz
olova iz duhana u duhanski dim kreće se u intervalu od 2,23 do 10, 52%. U poređenju sa već
gore navedenim literaturnim podacima, prema kojima je ovaj prelaz u intervalu od 2 do 16%,
može se reći da se prelaz Pb iz duhan u duhanski dim kod svih sorti koje se uzgajau na području
BiH, kreće u tom intervalu, odnosno, znatano ispod gornje granice. Uočava se također da je kod
hercegovačkih duhana maksimalni prelaz 5,70%. Ovi dobiveni rezultati su značajni sa više
aspekata. Naime, ovo istraživanje, a koje je, kako je već naglašeno, prvo koje tretira ovu
problematiku, svojim rezultatima je pokazalo da autohtone hercegovačke sorte, ne odstupaju od
prosjeka. Budući da je broj pušača u našoj zemlji još uvijek relativno visok, a zbog značajnog
povećanja cijene cigareta, sve veći broj njih koristi tzv. rezani duhan od kojeg svojeručno prave
cigarete. Na području Hercegovine u tu svrhu se koriste najviše upravo autohtone hercegovačke
sorte. Zato je važno znati, da korištenjem tog i takvog duhana, ne ugrožavaju svoje, a ni zdravlje
pasivnih pušača te da negativno utiču na okolinu, više nego što je to svjetski prosjek, odnosno,
više nego što je to u odnosu na druge sorte duhana.
4. ZAKLJUČAK
Najmanji prijelaz Pb iz cigaretnog duhana u dimni kondenzat kod hercegovačkih duhana

zabilježen je kod sorte Ravnjak sa lokaliteta Donji Mamići od 2,83 %. Najveći prijelaz Pb iz
cigaretnog duhana u dimni kondenzat je zabilježen kod sorte VH32 sa lokaliteta Stolac-Lokve
od 5,70 %.U poređenju sa tipovima duhana Virdžinija i Berlej, a koji se uzgajaju na području
Bosne i Hercegovine, može se reći da su vrijednosti za koncentraciju Pb, dobivene analizom
duhanskog dima hercegovačkih duhana, unutar skale dobivenih vrijednosti kod analiza
duhanskog dima ta dva tipa duhana. U poređenju sa dostupnim literaturnim podacima prijelaz Pb
iz cigaretnog duhana u dimni kondenzat kreće u intervalu od 2 do 16 %, te se može reći da se
ovaj prijelaz Pb kod hercegovačkih duhana kreće u tom intervalu, odnosno znatno ispod gornje
granice uobičajenog. Na ovaj način se, i sa aspekta dimnog kondenzata, odnosno, duhanskog
dima, još jednom može potvrditi relativno visok kvalitet koji posjeduju hercegovački duhani, te
da bi se sa tog aspekta trebala obnoviti istraživanja na ovim sortama duhana koja su u
poslijednjim desetljećima značajno opala, a sve u svrhu popularizacije ovih sorti duhana i
potvrđivanja njihove kvalitete po kojoj su ove sorte duhana i bile poznate u prošlosti.
94
5. LITERATURA
[1] Edukacijski CD: ( 2005.), «Zašto(ne) pušim», Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi
Republike Hrvatsk Zagreb.
[2] Hrabak –Žerjavić,V., (2010), Duhanski dim-opasnost za zdravlje, Hrvatski zavod za
javno zdravstvo.
[3] Leto, A.(2011), Analiza sadržaja teških metala(Cd, Pb, Ni i As) u najvažnijim
duhanskim zemljištima i duhanima u BiH. Doktorska disertacija, Agromediteranski
fakultet Univerziteta Džemal Bijedić u Mostar.
[4] Moeller, G. (1979), Chem.Ztg. (1979),,103,4,133-137.
[5] Peedin,G.F. (1999), Production practices: flue-cured tobacco. In Tobacco
Production. Chemistry and Technology (D.L. Davis and M.T. Nielsen, Ed.). Blackwell
Science, Malden, MA. 104-142.
[6] Pokrajac Šorak, M( 1991), Istraživanje promjena toksičnih tvari u dimu cigareta.
Doktorska disertacija, Tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
[7] Rodgman, A.;Perfetti Beitr,T.A. (2006), Tabakforsch. Int. /Contributions to Tobacco
Research, 22-1, p. 13-69.
[8] Službeni list Europske unije, L 364/5, 13/Sv. 036,. HR, 19.12.2006.
[9] Van Bruwaene, R. ,Kirchman, R. and Pens I.M. ( 1984), Eksperientia 40(1), 43-52.
[10] Zapryanova , P. , Bozhinova, R. (2004), Heavy metal content in Virginia and Burley
tobacco. Tutun, 54, 3-4, p. 153-8., ISSN.0494-3244.
95
EFFECTS OF ADDING ACACIA HONEY TO FERMENTATION AND PROPERTIES

OF YOGURT FROM SOY DRINKS
Almira Džafica1, Emina Gradinović1, Sajdin Smajić1, Una Piralić1, Arabella Musić1, Mirveta
Mulalić1, Edina Mesić1, Erna Egrlić1, Mehmed Duraković1
1
Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, 77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina
Key words: fermented milk, soybean beverage, acacia honey, sensory properties,
acceptability
SUMMARY:
Fermented dairy products are obtained by fermentation of milk using appropriate

microorganisms. High nutritional value, therapeutic properties, probiotic and prebiotic use
contribute to a steady increase in the consumption of fermented dairy products. The aim of this
scientific paper was to examine the impact of the addition of acacia honey on the speed of
fermentation, sensory, physico-chemical and rheological properties, as well as the acceptability
of the probiotic beverage. Since honey has a very rich chemical composition and contains all
nutrients necessary for growth and development of the organism, a positive effect on
fermentation speed as well as sensory properties is assumed.The honey was added to the samples
at concentrations of 4.5, 5.5 and 7.0%, and a sample was used as a control without the addition
of honey. Sample inoculation was performed by probiotic monoculture Lactobacillus
acidophillus La 5. Fermentation of the dairy drinks was carried out at 42 ºC for 8 to 9 hours
depending on the sample type. The produced samples are cooled and stored in a refrigerator at 4
°C. Sensory properties of fermented beverages were evaluated by a panel of eleven sensory
analysts by scoring method. Sensory, physico-chemical and rheological characteristics were
96
measured after fermentation on first, seventh, fourteenth and twenty-first day while the
evaluation of acceptability was carried out the first day after fermentation. The addition of
acacia honey showed a positive effect on fermentation speed, sensory, physico-chemical and
rheological properties as well as on the acceptability of probiotic soybean beverage.
UTICAJ DODATKA BAGREMOVOG MEDA NA FERMENTACIJU I SVOJSTVA

JOGURTA OD SOJINOG NAPITKA
Ključne riječi: fermentirano mlijeko, sojin napitak, bagremov med, senzorska svojstva,
prihvatljivost
SAŽETAK:
Fermentirani mliječni proizvodi dobijaju se fermentacijom mlijeka korištenjem odgovarajućih

mikroorganizama. Visоkа nutritivnа vrijеdnоst, tеrаpеutskа svојstvа, primjеnа prоbiоtikа i
prеbiоtikа dоprinоsе stаlnоm pоvеćаnju pоtrоšnjе fеrmеntirаnih mliječnih proizvoda. Cilj rada
bio je ispitati uticaj dodatka bagremovog meda na brzinu fermentacije, senzorska, fizikalno-
hemijska i reološka svojstva, kao i na prihvatljivost probiotičkog napitka. S obzirom da med ima
vrlo bogat hemijski sastav i sadrži sve nutritivne tvari neophodne za rast i razvoj organizma,
pretpostavljen je pozitivan učinak na brzinu fermentacije, kao i na senzorska svojstva. U uzorke
je dodan bagremov med u koncentracijama od 4,5; 5,5 i 7,0%, a kao kontrola je korišten uzorak
bez dodatka bagremovog meda. Inokulacija uzoraka je vršena probiotičkom monokulturom
Lactobacillus acidophillus (La5). Fermentacija mliječnih napitaka provedena je na 42 ºC u
trajanju od 8 do 9 sati zavisno od vrste uzorka. Proizvedeni uzorci su ohlađeni, te čuvani u
frižideru na 4 °C. Senzorska svojstva fermentiranih napitaka je ocijenila panel skupina od
jedanaest senzorskih analitičara metodom bodovanja. Mjerenja senzorskih, fizikalno-hemijskih i
reoloških karakteristika provodila su se nakon fermentacije prvi, sedmi, četrnaesti i dvadeset i
prvi dan., dok je ocjenjivanje prihvatljivosti provedeno prvi dan nakon fermentacije. Dodatak
bagremovog meda pokazao je pozitivan učinak na brzinu fermentacije, senzorska, fizikalno-
hemijska i reološka svojstva, kao i na prihvatljivost probiotičkog sojinog napitka.
97
1. UVOD
Fermentirani mliječni proizvodi važna su skupina funkcionalne hrane [1, 2]. U funkcionalnim
mliječnim proizvodima probiotičkim bakterijama najčešće pripadaju rodovi Lactobacillus i
Bifidobacterium. Kod velikog broja istraživanja dokazano je njihovo povoljno djelovanje na
zdravlje ljudi. Za proizvodnju mliječnih napitaka treba odabrati mlijeko najbolje mikrobiološke
kvalitete, zbog toga su odabir i obrada sirovine, te kontrolirana fermentacija pri optimalnim
uvjetima bitne faze tehnološkog procesa proizvodnje fermentiranog napitka dobre kvalitete [3].
Sve veće zanimanje za sojine proizvode i njihova pozitivna dejstva na ljudsko zdravlje, danas
postaju sve važniji i fermentirani sojini proizvodi. Fermentacijom sojinog mlijeka dolazi do
uklanjanja nepoželjnog specifičnog okusa sirovog zrna te se povećava nutritivna vrijednost [4].
Cilj istraživanja u ovom radu bio je ispitati uticaj dodatka bagremovog meda na brzinu
fermentacije, senzorska, fizikalno-hemijska i reološka svojstva, kao i na prihvatljivost
probiotičkog sojinog napitka.
Za pripremu probiotičkog mliječnog napitka korišteno je kratkotrajno, sterilizirano,

homogenizirano sojino mlijeko tipizirano sa 1,9 g masti – od toga zasićene masne kiseline 0,5 g
(proizvođač dm-DROGERIE MARKT D.O.O., Njemačka). Upotrebljene su 3 litre sojinog
mlijeka. Za inokulaciju mlijeka korištena je liofilizirana komercijalna probiotička DVS
monokultura Lactobacillus acidophillus (La5) (proizvođač Chr. Hansen, Copenhagen, Danska).
Za proizvodnju mliječnog napitka upotrebljen je bagremov med (Pčelarstvo Mesić, Cazin). Prije
dodavanja različitih koncentracija meda u mlijeko, med je pasteriziran na 63 °C u trajanju od 15
min. U uzorke sojinog napitka dodan je bagremov med u koncentracijama od 4,5; 5,5 i 7,0%, a
kao kontrola korišten je uzorak bez dodatka bagremovog meda. Uzorci su se zagrijavali na
temperaturi inokulacije probiotičke bakterije (42 °C). Nakon zagrijavanja, mlijeko je inokulirano
sa 0,1% starter kulture. Fermentacija uzoraka trajala je 8 do 9 sati zavisno od vrste uzorka na
temperaturi od 42 ˚C. Analize i praćenje uticaja bagremovog meda na fermentaciju provedena su
u laboratoriju Biotehničkog fakulteta, Bihać. Proizvedeni uzorci su ohlađeni, te čuvani u
frižideru na 4 °C u trajanju od 21 dana. Tokom skladištenja svako sedam dana rađene su
fizikalno-hemijske analize proizvoda kao i ocjena senzorskih svojstava. Senzorska analiza je
naučna disciplina koja se koristi u svrhu mjerenja, analize i interpretacije reakcija na
karakteristična svojstva namirnica koja se određuju uz pomoć osjetila mirisa, okusa i dodira [5].
98
Senzorska svojstva fermentiranih napitaka je ocijenila panel skupina od jedanaest senzorskih
analitičara metodom bodovanja. Ocjenjivanje je provedeno u laboratoriju Biotehničkog fakulteta
metodom bodovanje sistemom od 20 ponderiranih bodova. Sve analize su rađene kroz tri
ponavljanja, dobiveni rezultati su prikazani pomoću srednjih vrijednosti (Sv).
3. REZULTATI I DISKUSIJA
Rezultati promjena praćenih parametara tokom čuvanja sojinog mlijeka fermentiranog

monokulturom Lactobacillus acidophillus (La5) i dodatkom meda, prikazani su u Tablici 1. i 2.
te na slikama od 1 do 4.
Tabela 1. – Praćenje fizikalno–hemijskih parametara kroz dane čuvanja na +4 ˚C
Uzorci 1.dan 7. dan 14.dan 21.dan
pH 4,33 ±0,047 3,85 ±0,008 4,2 ±0 3,91 ±0,009
4,5 % °SH 26,1 ±0,5 37,7 ±0,5 22,8 ±0,4 41,5 ±0,5
Viskozitet 545 ±0 412,2 ±0 318,2 ±0 269,7 ±0
pH 4,33 ±0,124 3,84 ±0,004 4,23 ±0,047 3,94 ±0,008
5,5 % °SH 31,2 ±0,2 38,6 ±0,2 21,6 ±0,35 43,6 ±0,2
Viskozitet 358,8 ±0 385,1 ±0 130,7 ±0 96,1 ±0
pH 4,63 ±0,124 3,88 ±0,004 4,3 ±0 4,92 ±0,044
7,0 % °SH 21,4 ±0,4 41,6 ±1,6 20,5 ±0,5 26,8 ±0,2
Viskozitet 240 ±0 380 ±0 57,05 ±0 98,7 ±0
Uzorak 1 (fermentirani sojin napitak sa 4,5 % bagremovog meda)

99
Slika 1. Promjena pH vrijednosti uzoraka tokom skladištenja kroz dvadeset i jedan dan

Slika 2. Promjena titracijske kiselosti u uzorcima tokom vremena čuvanja

100
Slika 3. Promjene viskoziteta u uzorcima tokom vremena čuvanja

Rezultati promjena praćenih parametara tokom čuvanja sojinog mlijeka fermentiranog s

Lactobacillus acidophillus (La5) i dodatkom meda, prikazani su u tabeli 1 i na slikama od 1 do 3.
Dodavanje meda sojinom mlijeko inokulirano Lactobacillus acidophillus (La5) rezultiralo je
padom pH u svim uzorcima, do sedmog dana čuvanja. Sva tri uzorka su u periodu od sedmog do
četrnaestog dana čuvanja, podjednakim intenzitetom rasli do pH 4,25. Vidljivo je da pH uzorka
sa 7,0 % dodanog meda počeo rasti već od sedmog dana te da još intenzivnije raste u periodu
od četrnaestog do dvadeset i prvog dana čuvanja. Optimalan se pokazao uzorak sa 5,5 %
dodanog meda koji je sedmog dana imao najniži stepen kiselosti (pH 3,84), a tokom dodatnih
sedan dana čuvanja imao je najbolju očuvanu kiselost s blagim porastom pH na 3,94. Intenzitet
zakiseljavanja (titracijskom metodom Soxhlet Henkel (°SH)) [5] tokom čuvanja prvih sedam
dana bio je u znatnom porastu u sva tri uzorka. Najveći intenzitet u prvih sedam dana bilježi
uzorak sa 7,0 % dodanog meda s porastom sa 21,4°SH na 41,6°SH. U periodu od sedmog do
četrnaestog dana čuvanja, intenzitet titracijske kiselosti ide u suprotnom smijeru, a najveći
intenzitet promjene opet bilježi uzorak sa 7,0 % dodanog meda (sa 41,6°SH na 20,5°SH). U
periodu od četrnaestog do dvadeset i prvog dana čuvanja, ponovo sva tri uzorka bilježe promjenu
pravca intenziteta promjene (prema gore). U ovom periodu najveći intenzitet promjene
titracijske kiselosti zabilježio je uzorak od 5,5 % dodanog meda (sa 21,2°SH na 43,6°SH).
101
Viskozitet uzorka sa 4,5 % dodanog meda bilježi konstantan, ravnomjeran pad od prvog do
dvadeset i prvog dana čuvanja.
Viskozitet uzoraka sa 5,5% i 7,0 % dodanog meda opisuje oscilirajući pad od prvog do dvadeset
i prvog dana čuvanja. Prema ukupnim rezultatima senzorske ocjene uzoraka sojinog napitka
sistemom od 20 ponderiranih bodova dobiven je redoslijed po kvaliteti (slika 4 ). Na prvom
mjestu je uzorak sa 7,0 % dodanog meda, sa ostvarenih 18,4 boda.
Slika 4. Organoleptička ocjena svojstava sojinog napitka kroz period čuvanja
Na osnovu podataka dobivenih nakon provedene analize testa prihvatljivosti uzoraka sojinog
napitka dodanim medom, izračunati su osnovni statistički parametri ( Sv, SD, Kv) kao i
prihvatljivost (Tabela 2).
Tabela 2. Rezultati ocjene probiotičkog mliječnog jogurta pomoću testa prihvatljivosti
Ocjena
UZORAK 1 UZORAK 2 UZORAK 3

Suma ocjena 120 139 142
Sv 7,16 7,72 7,88
SD 1,38 1,17 0,9
Poželjnost ( % ) 99,95 100 100
Kv ( % ) 19,29 15,26 11,41
Sv – srednja vrijednost
SD – standardna devijacija
Kv – Koeficijent varijabilnosti
102
Svi istraživani uzorci pokazali su visoki postotak poželjnosti, odnosno prihvatljivosti od strane
potrošača ( od 99,95-100,00% ).
4. ZAKLJUČAK
Dodatak bagremovog meda pokazao je pozitivan učinak na brzinu fermentacije, senzorska,

fizikalno-hemijska i reološka svojstva, kao i na prihvatljivost probiotičkog sojinog napitka.
Došlo je do promjene pH kod uzorka 3, a kod uzorka 1. i 2. nije vidljiva promjena. Optimalne
fizikalno-hemijske promjene pokazao je uzorak 2 (sa 5,5% dodatog meda), dok se najbrže i
najintenzivnije promjene pripisuju uzorku 3 (sa 7,0% dodatnog meda). Uzorak 3
organoleptičkom analizom je dobio najviše bodova.
5. LITERATURA
[1] Fondén, R., Saarela, M., Mättö, J., Mattila-Sandholm, T. (2003) Lactic acid bacteria in
functional dairy products. U Functional dairy products, Tom 1, prir. T Mattila-Sandholm, M
Saarela, str. 244-262. CRC Press.
[2] Grajek, W., Olejnik, A. (2005) Probiotics, prebiotics and antioxidants as functional
foods. Acta Biochimica Polonica. 52(3): 665-671.
[3] Tratnik Lj. (1998), Mlijeko – tehnologija, biokemija i mikrobiologija. Hrvatska
mljekarska udruga. Zagreb
[4] A. O. Omoni and R. E. Aluko, (2005) The anti-carcino-genic and anti-atherogenic effects
of copene: A review, Trends Food Sci Tech, 16, 344-350
[5] Božanić, R., Jeličić, I., Bilušić, T. (2010): Analiza mlijeka i mliječnih proizvoda, Plejada,
Zagreb.
103
Sixth international scientific conference Subject
review
HOW TO INFORM THE CONSUMER ON PACKED FOOD?
Benjamin Muhamedbegović1, Suzana Jahić2, Nermin Pračić2, Emir Mujić2
1
Univerzitet u Tuzli, Tehnološki fakultet Tuzla, Univerzitetska 8, 75 000 Tuzla, BiH
2
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet Bihać, Luke Marjanovića bb 77000 Bihać, BiH
benjamin.muhamedbegovic@untz.ba
Key words: nutritition declaration, consumer, food, packaging
ABSTRACT:
For proper, balanced or moderate nutrition, which involves consuming optimal amounts of
nutrients through meals, contemporary consumers need specific information about the nutrient
content of packaged foods offered to them on the market. Consumers, through nutritional
declarations on packaging, can compare products by the content of fats, added sugar or salt, and
make easier choice of healthier foods for the desired type of diet. This is especially important for
consumers with allergies and intolerances to some food ingredients. Packaged food producers
are legally obligated to provide a spectre of accurate, understandable, useful and complete
information on food, as well as the packaging itself as an integral part of the food product. In
doing so, they must take into account that a wealth of information does not cause "information
overload" of consumers that, at the place of purchase, because of time pressure can be
counterproductive.
104
KAKO INFORMIRATI POTROŠAČA O PAKIRANOJ HRANI?
Ključne riječi: nutritivna deklaracija, potrošač, hrana, ambalaža
SAŽETAK:
Savremeni potrošači trebaju za pravilnu, uravnoteženu ili umjerenu ishranu, koja podrazumijeva
konzumiranje optimalne količine hranjivih sastojaka kroz obroke, određene informacije o
hranjivim sastojcima pakirane hrane koja im se nudi na tržištu. Potrošači, putem nutritivnih
deklaracija na ambalažama, mogu upoređivati proizvode po udjelu masti, dodanih šećera ili
soli, čime im je olakšan izbor zdravije hrane za željeni tip ishrane. To je posebno važno za
potrošače sa alergijama i intolerancijama na neke sastojke hrane. Proizvođači pakirane hrane
su zakonski obavezni pružiti spektar tačnih, razumljivih, korisnih i kompletnih informacija o
hrani, ali i o samoj ambalaži kao sastavnom dijelu prehrambenog proizvoda. Pri tome, moraju
voditi računa da obiljem informacija ne izazovu „informacijsko preopterećenje“ potrošača koje,
na mjestu kupnje, zbog pritiska vremena može biti i kontraproduktivno.
1. UVOD
Informiranje potrošača o hrani je u službi zaštite interesa potrošača. Obaveza svih proizvođača
hrane jest osigurati visok nivo zaštite potrošača, što znači da proizvedena hrana mora biti
zdravstveno ispravna i zakonski pravilno deklarirana tako da potrošač dobije na jasan i razumljiv
način sve relevantne informacije o hrani, pogotovo potrošači sa određenim zdravstvenim
potrebama. Informiranje potrošača nije izum savremenog doba. U Engleskoj je još u 13. vijeku
zakon propisivao proizvođačima obavezno stavljanje žiga na kruh, a od 14. vijeka i na vino. U
Americi, u 17. vijeku posude za brašno morale su biti označene imenom, adresom proizvođača i
vrstom brašna. Belgijski parlament je u 19. vijeku obavezao proizvođače hrane na navođenje
svih dodanih sastojaka [1]. Bivši američki predsjednik Kennedy je 15. 03. 1962. godine donio
Deklaraciju o osnovnim pravima potrošača u kojoj je definirano pravo na cjelovitu, istinitu i
pravovremenu informaciju, kao jedno od četiri temeljna prava potrošača na tržištu roba i usluga
[2]. EU je 2005.godine objavila dokument Zaštita potrošača u EU: deset temeljnih principa, gdje
se četvrti princip odnosi na informiranje potrošača [3].
105
2. INFORMIRANJE SAVREMENOG POTROŠAČA O HRANI
Informiranje savremenog potrošača o hrani je regulirano brojnim aktima. U EU je naznačajnija

Uredba 1169/2011 Evropskog Parlamenta i Vijeća od 25. 10. 2011. godine o pružanju
informacija o hrani potrošačima. Primjenjuje se u EU od 13. 12. 2014. godine Uredba
1169/2011 objedinjuje Direktivu 2000/13/EZ o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane i
Direktivu 90/496/EEZ o navođenju hranjivih vrijednosti hrane, te mijenja i dopunjuje Uredbu
1924/2006/EZ o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama i Uredbu 1925/2006/EZ o dodavanju
vitamina i minerala i drugih tvari hrani.
Aktualna pravila o pružanju informacija o hrani u BiH sadržana su u Pravilniku o pružanju
informacija potrošačima (Sl. glasnik BiH, br. 68/13) čija je primjena počela 13. 12. 2014. godine
[4]. Pravilnik je usklađen s Uredbom 1169/2011 i propisuje u članu 9. obavezu navođenja
sljedećih podataka:
a) naziv hrane,
b) popis sastojaka,
c) sve sastojke ili pomoćne tvari u procesu proizvodnje koje uzrokuju alergije ili
netolerancije, a koji su upotrijebljeni u procesu proizvodnje ili pripreme hrane i koji
su prisutni u gotovom proizvodu, čak i u promijenjenom obliku,
d) količinu određenih sastojaka ili kategorija sastojaka,
e) neto količinu hrane,
f) datum minimalne trajnosti ili „upotrijebiti do” datum,
g) posebne uvjete čuvanja i/ili upotrebe,
h) ime ili naziv i adresu subjekta u poslovanju s hranom,
i) zemlja ili mjesto porijekla,
j) upute za upotrebu ili pripremu, kada u nedostatku takve upute ne bi bila moguća
pravilna upotreba hrane,
k) za pića koja sadrže više od 1,2 % vol. alkohola, stvarnu alkoholnu jakost po
volumenu
l) nutritivna deklaracija [5, 6].
Sa aspekta zaštite zdravlja potrošača najvažniji obavezni podaci su označavanje alergena i

nutritivna deklaracija.
106
2.1. Alergeni
Alergeni se moraju naglasiti na način da se jasno razlikuju od ostalih sastojaka na spisku, npr.
vrstom pisma, stilom ili pozadinskom bojom što se može podebljati, podcrtati ili istaknuti na listi
sastojaka kako bi ih potrošač lakše prepoznao [4]. Alergeni navedeni u Uredbi (EU) br.
1169/2011 ne obuhvataju sve alergene u hrani. Ostavljena je mogućnost ažuriranja liste alergena
u budućnosti zbog novih znanstvenih spoznaja o njima [6]. Iako svaka hrana može izazvati
alergijsku reakciju više od 170 vrsti hrane su označene kao one koje ih izazivaju. Većina
alergijskih reakcija pripisuje se "glavnim alergenima hrane": kikiriki, orašasti plodovi, jaja,
mlijeko, riba, školjke, rakovi, pšenica i soja [7]. Celer, senf, sezam, lupin i školjke mekušaca su
identificirani kao značajni alergeni u europskim zemljama, a heljda u Japanu [8]. Prema
izveštajima EAACI-a1, oko 17 miliona ljudi u Evropi pati od alergija vezanih za hranu [9].
Brojne studije potvrđuju da alergije na hranu, osim zdravstvenih uzrokuju ozbiljne i socio-
ekonomske probleme. Briga za djecu s alergijama na hranu traži ogromne izdatke njihovih
obitelji. U SAD to je cifra od 25 milijardi dolara godišnje. Hitna medicinska pomoć i
pedijatrijska hospitalizacija zbog alergija izuskuju velike troškove i za zajednicu [10, 11].
2.2. Nutritivna deklaracija
Nutritivna deklaracija informiše potrošača o nutritivnim i energetskim vrijednostima sastojaka

hrane. Redoslijed navođenja informacija je: energija; masti, od kojih – zasićene masne kiseline;
ugljikohidrati, od kojih – šećeri; bjelančevine i so. Sadržaj se može dopuniti i sa npr. vlaknima,
vitaminima i mineralima, u propisanom formatu [6,12]. Količine hranjivih tvari izražavaju se u
gramima (g) na 100 g ili 100 ml, a energetska vrijednost u kilodžulima (kJ) i kilokalorijama
(kcal) na 100 g ili 100 ml hrane. Dodatno se mogu izraziti po obroku/jedinici konzumacije hrane.
Obrok ili jedinica konzumacije moraju biti lako prepoznatljivi, kvantificirani na etiketi u
neposrednoj blizini nutritivne deklaracije i na etiketi mora biti naveden broj obroka i/ili jedinica
koje sadržava pakovanje. Osim toga, energetska vrijednost i količina masti, zasićenih masnih
kiselina, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli isto tako mogu biti navedeni kao postotak
preporučenog unosa na 100 g ili 100 ml [6].
Nutritivna deklaracija može da doprinese postizanju ciljeva javnog zdravstva. Prema Codex
Alimentariusu, nutritivno označavanje hrane je efektivno kada pruža potrošaču informacije o
hrani koje mu pomažu da napravi željeni izbor [13]. Proizvođači hrane su dužni navesti
European Academy of Allergy and Clinical Immunology

1
107
“prosječne vrijednosti” za energetsku vrijednost i sadržaj hranjivih tvari. Vrijednosti hranjivih
tvari na deklaraciji mogu se dobiti temeljem a) analize hrane od strane proizvođača, b) izračuna
iz poznatih ili stvarnih prosječnih vrijednosti upotrijebljenih sastojaka i c) izračuna iz opće
utvrđenih i prihvaćenih podataka. Bez obzira na koji su način dobiveni, moraju imati visok
stepen tačnosti deklariranih vrijednosti [14].
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) - Regionalni komitet za Evropu navodi kao vodeće
faktore rizika povezanih sa hranom: povećana tjelesna masa (body mass index > 25 kg/m2),
povećano konzumiranje visokoenergetske hrane, zasićenih masti, trans masti, šećera i soli.
Gojaznost je (body mass index > 30 kg/m2) označena kao faktor rizika za brojna oboljenja i
stanja organizma, tako da je gojaznost uvrštena u Internacionalnu klasifikaciju bolesti WHO
[12]. U posljednje četiri dekade gojaznost odraslih i djece dramatično je porasla. Globalizacija i
urbanizacija su faktori koji su uticali na to, jer su povećali ponudu i potrošnju jeftine brze hrane
bogate masnoćama, solju i kalorijama [15, 16].
U Evropi, prosječan unos masti u ishrani odraslih osoba veći je od preporučenog u gotovo svim
zemljama. Visok unos zasićenih masti sreće se u Austriji i Belgiji, dok se u Portugalu i Italiji,
koje se hrane mediteranskim načinom ishrane, zasićene masti unose u nivou manjem od 10%
ukupnog energetskog unosa [17]. Stopa gojaznosti u Evropi u rasponu je od 10-27% kod
muškaraca, a do 38% kod žena. Rizici po zdravlje postepeno se povećavaju sa prekoračenjem
praga normalne težine [18].
Hrana sa dodanim šećerima ima malu nutritivnu i visoku kalorijsku vrijednost. WHO je donijela
preporuke da dnevni kalorijski unos od dodanih šećera bude manji od 10% od ukupnih dnevnih
kalorija, sa tendencijom da se smanji na 5%. Istraživanja su pokazala da unos šećera manji od
10% od ukupnog kalorijskog dnevnog unosa ima značaja u smanjenju gojaznosti i karijesa. Neke
članice EU su uvele porez na zaslađena pića i hranu. Druge su donijele niz mjera za
ograničavanje oglašavanja, reklamiranja i prodaje takvih proizvoda u školama, a sve zemlje
postavile su si za cilj smanjenje unosa šećera za 8-20% za 5-15 godina [19]. Takođe, WHO
upozorava da je unos soli veoma visok, procenjuje se između 5 i 18 grama dnevno, a da bi se
preventirale kardiovaskularne bolesti, preporuka je za starije osobe od 18 godina, da unos soli
bude manji od 5 grama dnevno [18].
Da bi se smanjio rizik povezan sa ishranom potrebno je da se obrazuju djeca školskog uzrasta,
tinejdžeri, omladina i odrasle osobe, kroz promociju i stimulaciju pravilne, raznovrsne ishrane,
unos dovoljne količine esencijalnih nutritijenata kroz hranu, te čitanje i pravilno razumjevanje
nutritivne deklaracije [12, 20]. Nutritivna deklaracija se, ako je to prostorno moguće na ambalaži,
prezentira u obliku tablice, a ako to nije moguće informacije se prezentiraju u linearnom obliku
[6]. U Velikoj Britaniji na nekim prehrambenim proizvodima koriste boje semafora da upozore
108
potrošače o visokim, srednjim i niskim nivoima masti, soli i šećera. Zbog protivljenja industrija
nekih EU članica da to može dovesti do apsurdnih situacija da dijetna gazirana pića budu
označena zelenom bojom, a ekstra-djevičansko maslinovo ulje crvenom Europski parlament nije
prihvatio ovo označavanje hrane, kao jednostavni način za razlikovanje zdrave od nezdrave
hrane [21].
2.3. Značaj informiranja potrošača
Informiranje potrošača o hrani je u interesu društva u cjelini, jer uzima u obzir zdravstvene,
ekonomske, okolišne, socijalne i etičke okolnosti i njihove potrebe za informacijama pojedinih
potrošačkih skupina. Značajni benefiti pravilnog informiranja potrošača o hrani su:
1. Zdravstveni
- Potrošačima se daju informacije za izbor “zdravije” hrane.
2. Ekonomski
- Reduciraju se ekonomski troškovi liječenja osoba alergičnih na hranu [7].
- Otvara se prilika prehrambenoj industriji za razvoj novih prehrambenih proizvoda
posebnih nutritivnih vrijednosti. Kako svaki novi proizvod traži novu ambalažu ista
prilika se otvara i ambalažnoj industriji. Goldsberry (2014) je izrazila očekivanja da će
zahtjev za minimalnu veličinu slova od 1,2 mm na deklaracijama izazvati povećanje
dimenzija ambalaže i potrošnje ambalažnih materijala [22, 23].
- Harmonizirani propisi o hrani olakšavaju slobodan protok prehrambenih proizvoda
između tržišta [6].
3. Socijalni
- Osigurava se stabilnija životna i radna okolina osoba alergičnih na neke sastojke hrane
[7,8].
- Rast povjerenja potrošača prema proizvođačima, tržištu i državi, zbog propisane zabrane
obmane potrošača u pogledu: karakteristika i sastava hrane, pripisivanja hrani učinaka ili
ljekovitih svojstava koja ne posjeduje. To je posebno bitno zbog specifičnih religijskih
zahtjeva pojedinih potrošačkih skupina.
- Povećan inspekcijski nadzor donosioca politika javnog zdravlja zbog povezanosti
zdravlja ljudi sa ishranom, te snažnog uticaja informacija na izbor potrošača.
- Prilika za društveno odgovoran marketing proizvoda [23].
4. Okolišni
- Infromiranje potrošača o zdravstvenom i ekološkom aspektu ambalažnog materijala u
kojoj je hrana plasirana na tržište u skladu sa određenim propisima [6].
109
2.4. Čitljivost, čitanje i razumjevanje informacija o hrani
Obavezne informacije o hrani ne smiju biti skrivene ili prekrivene drugim pisanim ili slikovnim
prikazima ili drugim materijalom. Moraju biti: neizbrisive, lako uočljive i čitljive, tačne, jasne i
razumljive potrošaču. Definirana minimalna veličina slova je 1,2 mm. U slučaju ambalaže čija je
najveća površina manja od 80 cm2, visina slova mora biti jednaka ili veća od 0,9 mm.
Informacije o hrani koja se stavlja na tržište BiH moraju biti napisane na jednom od službenih
jezika i pisama u BiH [24,25].
Na mnogim tržištima provode se istraživanja o čitanju, razumijevanju, vjerovanju i korištenju
informacija deklaracija. U Francuskoj je 2004. godine provedeno ispitivanje na uzorku od 870
potrošača o važnosti pojedinih informacija na deklaraciji hrane. Ispitivanje je pokazalo da je za
potrošače najvažnija: cijena (89%), zatim robna marka (75%), rok trajanja (71%), mjesto
porijekla (66%), neto masa ili količina (49%), udio masti (23%) te upute za upotrebu (20%). Za
nutritivne informacije, stvarno zainteresiranih je bilo 22%, povremeno zainteresiranih 41%, malo
zainteresiranih 29% i nezainteresiranih 8% [14]. Mnogi potrošači nemaju dovoljno znanja o
informacijama na etiketama, stoga se oslanjaju na povjerenje u određeni brend, oznake tradicije i
izvornosti kvalitete određene hrane [26].
Istraživanje provedeno 2014.godine na području Unsko-sanskog kantona među 300 ispitanika
grupiranih po spolu, životnoj dobi, djelatnom statusu i stupnju obrazovanosti je pokazalo da
neznatno više od polovine potrošača se izjasnilo da uvijek (21,7%) ili uglavnom (28,7%) čitaju
deklaracije na proizvodima, dok druga polovina rijetko (34,3%) ili nikako (15,3%) [27].
U Hrvatskoj, nutritivnu deklaraciju nikada ne čita ili rijetko čita 60% populacije, a redovno,
uglavnom ili samo pri prvoj kupnji čita svega 39% populacije. Oni koji čitaju nutritivnu
deklaraciju, čine to uglavnom iz znatiželje (35%) ili želje za ''zdravom'' prehranom (30%). 59%
ispitanika navodi da su glavni razlozi ne čitanja nutritivne deklaracije nedostatak interesa i
odgovornosti za kupovinu hrane. Ispitanicima je najučinkovitiji tablični oblik nutritivnog
deklariranja, a na temelju deklariranih nutritivnih podataka na prednjoj strani ambalaže,
operativno je najučinkovitiji sistem ''semafora'' [28].
Iako rezultati anketnih istraživanja ovise o zemlji (tržištu), vremenu istraživanja, kategoriji
potrošača, formulaciji samog upitnika i drugim faktorima [29] niz istraživanja je potvrdilo da
potrošači žele da informacije na ambalaži proizvoda budu kraće jer su na mjestu kupnje potrošači
izloženi „informacijskom preopterećenju’’ i „pritisku vremena“ za donošenje odluke o odabiru
proizvoda (Slika 1). Prekomjerna količina informacija povećava rizik od informacijskog
preopterećenja potrošača, dok s druge strane postoji sve veća potreba za pružanjem više
110
informacija o hrani, radi izbalansirane i uravnotežene ishrane, ali i o samoj ambalaži kao
sastavnom dijelu prehrambenog proizvoda [30].
2.5. Ambalaža kao sredstvo informiranja potrošača
Prodajna ambalaža mora potrošaču pružiti niz informacija putem vizuelnih i informativnih
elemenata (Slika 1).
Elementi ambalaže Pritisak vremena

Vizuelni elementi
Odluka o kupnji
Informativni elementi
Nivo uključenosti
Slika 1: Utjecaj elemenata ambalaže na odluku o kupnji
Zadovoljstvo potrošača2 će se postići ako konzumirana hrana bude onakvog kvaliteta kakvog ga
je potrošač u percepciji doživio pod utjecajem informativnih i vizuelnih elemenata.
Vizuelni elementi se sastoje od grafike (boja, fotografije, crteži i slike) i oblika ambalaže. Važni
su za identifikaciju, prezentaciju i dopadljivost proizvoda. Utječu na afektivne strane odlučivanja
posebno kod kupaca niske uključenosti u proces kupovine koji pod pritiskom vremena ne
razmišljaju o informativnim elementima [31, 32]. Mogu utjecati na potrošačku percepciju
veličine, kvaliteta, vrijednosti ili ukusa hrane. Razliku u percepciji proizvoda samo na temelju
boje ilustruje se na primjeru potrošača u Engleskoj (Tabela 2) koji su testirali krekere i
odgovarali na niz pitanja. Krekeri su bili identični, a jedina razlika je bila u boji ambalaže.
Pokazalo se da boja ambalaže značajno utječe na percepciju okusa [33].
Tabela 1: Utjecaj boje na percepciju okusa krekera

Okus krekera Znatno Malo Kako treba Nedovoljno Potpuno Nisam
prezačinjeni prezačinjeni prezačinjeni prezačinjeni siguran
Boja crvena 13% 11% 66% 5% 3% 2%
ambalaže žuta 2% 7% 50% 23% 18% 0%
2
Kvaliteta je zadovoljstvo potošača (T. Wayne)
111
Informativni elementi ambalaže (slova, tekstovi, oznake (simboli) i brojevi [32] informiraju
potrošača o:
1. hrani, u smislu obaveznih podataka (sastav, nutritivna tabela, alergeni itd.)
2. tehnologijama koje se koriste u proizvodnji i pakiranju hrane (npr. pasterizirano, pakirano
u modificiranoj atmosferi, aseptično pakiranje i sl.),
3. standardu/standardima koje proizvođač primjenjuje u radu, a koji mogu da se odnose na:
a. higijensko-sanitarne zahtjeve (ISO, HACCP) i/ili
b. zahtjeve bazirane na vjerskim načelima potrošača, npr. halal (Slika 2a),
4. posebne atribute kvaliteta hrane vezane za regionalno porijeklo, tradicionalni ugled i
izvornost hrane (Slika 2b, c i d)
5. ambalažnom materijalu sa:
a. zdravstevenog aspekta npr. Oznaka „Food Contact Material“ (Slika 2e)
b. ekološkog aspekta: Zelena tačka (Slika 2f), FSC logo (Slika 2g), Mobiusova petlja
(Slika 2h), identifikacione oznake ambalažnih materijala (Slika 2i i j) [4].
a) b) c) d) e) f) g) h) i) j)
Slika 2: Razne oznake na ambalaži

a) halal kvalitet b) izvornost, c) geografsko porijeklo d) tradicionalni specijalitet e) materijal u kontaktu sa hranom f)
zelena tačka g) Vijeće za upravljanje šumama h) Möbiusova petlja i) identifikacioni broj aluminijuma j)
identifikacioni broj papira
Svrha i način stavljanja simbola na ambalaži su regulirani aktima međunarodnog i lokalnog

karaktera koja uključuju sistem audita i certificiranja od strane relevantnih institucija [6]. Oznaka
„Food Contact Material“ se stavlja na prodajnu ambalažu koja dolazi u kontakt sa hranom u
skladu sa Uredbom 1935/2004 [34]. Eko oznake ukazuju na mogućnost ponovnog korištenja,
kompostivu, biorazgradivu ili obnovljivu prirodu ambalažnog materijala i odgovorno ekološko
postupanje proizvođača i/ili potrošača. Za ekološki osviještene potrošače eko oznake mogu dati
prednost hrani u eko ambalaži. Oko 67% američkih, 84% italijanski i 82% španskih potrošača se
izjasnilo da bi se prije opredjelili za hranu u eko ambalaži [35]. Identifikacione oznake
ambalažnih materijala stavljaju se u skladu sa Odlukom 97/129/EC povezanom sa Direktivom
112
94/62/EZ po sistemu brojeva i skraćenica, i to: 1 - 19 plastični materijali, 20 - 39 papir i karton,
40 - 49 metal, 50 - 59 drvo, 60 - 69 tekstil, 70 -79 staklo i 80 - 99 višeslojni materijal [6].
Identifikacioni broj i/ili skraćenica mora biti naveden unutar Mebiusove petlje ili ispod njega
(Slika 2i i j) Za ambalažu od više različitih materijala, na svakom od njih pojedinačno se navodi
odgovarajući identifikacioni broj ili zbirno na jednom mjestu identifikacioni brojevi i/ili
tekstualni navodi za sve konstitutivne materijale ambalaže [36].
Uloga ambalaže u prenosu informacija dobila je nove atribute primjenom inovacija poput:
identifikacionih tehnologija npr. QR kod (Quick Response Code) i inteligentne ambalaže.
QR kod može očitati svaki mobitel s fotoaparatom i instaliranom aplikacijom za čitanje QR
koda, te pristupom internetu [37]. Na ovaj način, potrošač može da dobije mnoge relevantne
informacije o hrani, čak i u formi kratkih animiranih i video klipova [38]. Inteligentna ambalaža
u svojoj konstrukciji sadrži neki od inteligentnih materijala i uređaja kao što su: indikatori tipa
vrijeme-temperatura i biosenzore za praćenje uvjeta unutar ambalaže i koji na promjene npr.
temperature, pH, ionske jakosti i sl. šalju poruku potrošaču kroz promjenu boje ambalaže
(etikete) da je došlo do degradacije kvaliteta [39]. Razvoj inteligentne ambalaže će rasti u
narednoj dekadi. Potrošači će morati poznavati “inteligentne“ oznake, a proizvođači obavezati se
na isti ili sličan sistem inteligentnih oznaka [40].
3. ZAKLJUČAK
Pravilno informiranje potrošača o hrani ima značajan utjecaj na kvalitet života jer pruža brojne
benefite, zdravstvene, ekonomske, socijalne i ekološke prirode. Informacije o hrani moraju
strogo biti u skladu sa propisima i pod nadzorom nadležnih institucija. Subjekti u poslovanju sa
hranom trebaju voditi računa da ne izazovu informacijsko preopterećenje potrošača koje zbog
pritiska vremena može biti i kontraproduktivno s obzirom da postoji potreba i za drugim
informacija na ambalažama koje su tehničke ili ekološke prirode. U konačnici, u momentu
donošenja odluka o kupnji, ključne su navike i znanje potrošača o svim ponuđenim
informacijama. Kroz određene vidove edukacije navike i znanje se mogu poboljšati.
Uključivanjem prehrambenih i marketinških kompanija u edukacije pokazuje se njihovo
društveno odgovorno poslovanje.
113
4. LITERATURA
[1] Moore, M. (2001), Food Labeling Regulation: A Historical and Comparative Survey
(https://dash.harvard.edu/bitstream/handle/1/8965597/MooreM.pdf?sequence=1),
pristupljeno: 14.03.2018.
[2] Matusiková, L. (2010), Analysis of Perception in Case of Consumer’s Rights and Usage of
Conclusions. Oficyna Wydawnicza AFM, Kraków.
[3] Directorate - General for Health and Consumer Protection of European Commission
(2005), Consumer Protection in the European Union: Ten Basic Principles
(https://ec.europa.eu/consumers/archive/cons_info/10principles/en.pdf), pristupljeno
14.03.2018.
[4] Muhamedbegović, B., Juul, N. V., Jašić, M. (2015), Ambalaža i pakiranje hrane,
Univerzitet u Tuzli
[5] Pravilnik o pružanju informacija potošačima o hrani (Službeni glasnik BiH, br. 68/13).
[6] Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o
informiranju potrošača o hrani, Official Journal of the European Union, L 304/18, 22.11.2011
(http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex:32011R1169),
pristupljeno 14.03.2018.
[7] Boyce, J.A., Assa’ad, A., Burks, A.W., Jones, S.M., Sampson, H.A., Wood, R.A. et al.
(2010), Guidelines for the diagnosis and management of food allergy in the United States. J
Allergy Clin Immunol., 126, p 1–58.
[8] Akiyama, H., Imai, T., Ebisawa, M. (2011), Japan food allergen labeling regulation-
history and evaluation. Adv Food Nutr Res., 62, p 139–171.
[9] Alcocer, M.J.C., Ares, S. C., López-Calleja, I. (2016), Recent advances in food allergy,
Braz. J. Food Technol. vol.19 http://dx.doi.org/10.1590/1981-6723.4716.
[10] U.S. Department of Education, Office for Civil Rights (2008), Questions and Answers on
the ADA Amendments Act of 2008 for Students with Disabilities Attending Public Elementary
and Secondary Schools (http://www2.ed.gov/about/offices/list/ocr/docs/dcl-504faq-
201109.html) pristupljeno: 12.05.2018.
[11] Gupta, R., Holdford, D., Bilaver, L., Dyer, A., Holl, J.L., Meltzer, D., (2013), The
economic impact of childhood food allergy in the US. Journal of the American Medical
Association Pediatr., Vol 167, No11, p 1026-1031
114
[12] Odžaković, B., Grujić, S., Todorović, N. (2016), Promocija specifičnog nutritivnog
kvaliteta hrane i deklarisanje nutritivnih izjava; XI Savjetovanje hemičara, tehnologa i
ekologa RS, Zbornik radova i sažetaka
[13] Koen, N., Blaauw, R., Wentzel-Viljoen, E. (2016), Food and nutrition labelling: the
past, present and the way forward; https://doi.org/10.1080/16070658.2016.1215876
pristupljeno: 12.05.2018.
[14] Knežević, N., Rimac-Brnčić, S. (2014), Označavanje hranjive vrijednosti na deklaraciji
prehrambenih proizvoda; Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i
nutricionizam 9 (1-2) p 17-25.
[15] Flegal, K.M., Carroll, M.D., Kit, B.K., Ogden, C.L. (2012), Prevalence of obesity and
trends in the distribution of body mass index among US adults, 1999-2010. The Journal of the
American Medical Association, Vol 307, No. 5, p 491– 497.
[16] Ogden, C.L., Carroll, M.D., Kit, B.K., Flegal, K.M. (2012), Prevalence of obesity and
trends in body mass index among US children and adolescents, 1999-2010. The Journal of the
American Medical Association, Vol 307, No. 5, p 483–490
[17] Elmadfa, I., Freisling, H. (2009), Nutritional status in Europe: methods and results.
Nutrition Reviews, 67, p 130–134
[18] Antić, Z., Ivanović, M., Bogetić, S. (2013), Značaj primene odgovornog marketinga u
prehrambenoj industriji za očuvanje zdravlja ljudi, Časopis za poslovnu ekonomiju, biznis i
menadžment i komunikologiju Anali poslovne ekonomije, Vol 2, br. 9, p 137-151
[19] Štimac-Grbić, D. (2016), Reformulacija prehrambenih proizvoda: EU Platforma/ High
Level Group for Nutrition and Physical Activities, Hrvatski zavod za javno zdravstvo Vol 12,
No 47
[20] Tatlow-Golden, M., Hennessy, E., Dean, M., Hollywood, L. (2013), ‘Big, strong and
healthy’.Young children’s identification of food and drink that contribute to healthy growth.
Appetite, 71, p 163–170.
[21] Roberto, C.A., Khandpur, N. (2014), Improving the design of nutrition labels to promote
healthier food choices and reasonable portion sizes, International Journal of Obesity, 38, p
25–33.
[22] Goldsberry, C. (2014), New rules for packaging in the EU may result in larger
packages; aviable on: https://www.plasticstoday.com/content/new-rules-packaging-eu-may-
result-larger-packages/75035670021560; prisupljeno 05.05.2018.
[23] Ognjanov, G.,Stojanović, Ž. (2012), Stavovi potrošača na Zapadnom Balkanu prema
oznakama na prehrambenim proizvodima; Časopis za marketing teoriju i praksu
Marketing, Vol. 43, p 113-120
115
[24] Pitanja i odgovori o primjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o
hrani (2013),
(https://ec.europa.eu/food/sites/food/files/safety/docs/labelling_legislation_qanda_application
_reg1169-2011_hr.pdf) pristupljeno: 12.05.2018.
[25] Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine (2014), Brošura o implementaciji
Pravilnika o pružanju informacija potrošačima o hrani, 2014.
[26] Cheftel, J. C. (2005), Food and nutrition labelling in the European Union. Food
Chemistry, 93 (3) 531-550.
[27] Muhamedbegović, B. i sur. (2014), Deklaracije prehrambenih proizvoda sa aspekta
potrošačkih navika na području USK. II naučno-stručni skup ''5. juni - svjetski dan zaštite
okoliša" sa međunarodnim učešćem, 4. i 5. juni 2014. godine Bihać, BiH.
[28] Ranilović, J. (2008), Značaj nutritivnog označavanja i izrada prihvatljivog oblika za
potrošača u Hrvatskoj, doktorska disertacija, Prehrambeno-biotehnološki fakultet, Zagreb
[29] Sloan, A. E. (2003), What consumers want – and don’t want – on food and beverage
labels. Food Technology, 57 (11) p 26–36.
[30] Temple, N.J., Fraser, J. (2014), Food labels: A critical Assessment. Nutrition, 30, p 257-
260.
[31] Robertson, G.L. (2006), Food Packaging Principles and Practice, 2nd edition, Boca
Raton, Florida: CRC Press.
[32] Silayoi, P., Speece, M. (2004), Packaging and purchase decisions, An exploratory study
on the impact of involvement level and time pressure, British Food Journal, Vol 106 No 8, p
607-628.
[33] Boorstin, D.J. (2001), Zahtjevi korisnika prema ambalaži s tiskom, Ambalaža, Časopis za
ambalažu i pakiranje, broj 3, Tektus, Zagreb
[34] Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o
materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom (https://eur-lex.europa.eu/legal-
content/HR/TXT/?uri=CELEX:32004R1935).
[35] Agariya, A. K. Johari, A. Sharma, H. K. Chandraul, U. N. S., Singh, D. (2012), The
Role of Packaging in Brand Communication, International Journal of Scientific &
Engineering Research, Vol. 3, Issue 2.
[36] Pravilnik o obrascu, sadržaju i postupku obavještavanja o važnim karakteristikama
proizvoda i ambalaže od strane proizvođača (Službene novine FBiH, 8/08).
[37] Tarjan, L. i sur. (2013), Ispitivanje čitljivosti QR koda na ambalaži prehrambenih
proizvoda, INFOTEH Vol. 12, March 2013.
116
[38] Steeman, A. (2014), Interactive packaging with QR codes (www.bestinpackaging.com)
pristupljeno; 27.4.2018.
[39] Yam, K. L., Takhistov, P. T. and Miltz, J. W. (2009), Intelligent Packaging. In Yam K L
(ed) Encyclopedia of Packaging Technology, 3rd edition, Willey, USA.
[40] Hurme, E. (2002) Intelligent Systems in Food Packaging – Advances in the Supply
Chain, Food Technol. 56, p 72 - 75.
117
paper
EATING HABITS AND LIFESTYLE OF UNA-SANA CANTON POPULATION
Seferović Elvedina, Bajraktarević Imran, Kazaz Dženana, Bešić Nedžada, Mujezinović Nejra,
Grahović Abdulah, Džaferagić Ajla
Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Luke Marjanovića bb, 77000 Bihać
seferovicelvedina@gmail.com
Key words: eating habits, lifestyle, nutritional status
ABSTRACT:
Healthy nutrition referees to a proper intake of all necessary nutrients in adequate amounts;
adapted to a person's age, physical constitution; working and intellectual efforts; climate and
working environment; in order to maintain optimum health. Unfortunately, nowadays people live
stressful and fast lifestyles, choosing more often premade meals from well-known fast food
chains. The lifestyles include less time for food preparation, indulging in good meal, and family
time around table. The aim of this research was to correlate eating habits and lifestyle of the
population in Una-Sana Canton with their gender and place of residence. In addition to the
description of the social status of 316 examinees from Una-Sana Canton municipalities, this
research paper offers the analysis of eating habits (number of meals, fast food intake, liquids,
coffee, alcohol, cigarettes, canned food, sweets, snacks) and their relation to nutritional status.
The research involved survey participation through customized survey.
118
PREHRAMBENE NAVIKE I STIL ŽIVOTA STANOVNIŠTVA NA PODRUČJU UNSKO

- SANSKOG KANTONA
Ključne riječi: prehrambene navike, stil života, status uhranjenosti
SAŽETAK:
Pravilna prehrana podrazumijeva unošenje svih neophodnih hranjivih tvari količinski umjereno,
raznoliko, primjereno životnoj dobi, fizičkoj i mentalnoj konstituciji, radnim i intelektualnim
naporima, klimi i radnoj okolini, zastupljenih i iskorištenih u odgovarajućoj ravnoteži da se
održi optimalno zdravlje. Danas, na žalost, vrijeme je sve bržeg i drugačijeg života zbog kojeg
stanovništvo sve lakše prihvaća izbor gotove hrane, kupljene na brzinu, ili se za obrok bira nešto
ukusno u velikim i poznatim lancima koji nude sve i svašta. Sve manje je vremena posvećenog
izboru hrane, pripremi, obroku, obitelji i razgovaranju za stolom.
Koliko i kako prehrambene navike i stil života utječu na status uhranjenosti stanovništva Unsko
– sanskog kantona s obzirom na spol i mjesto stanovanja, bio je cilj ovog istraživanja. Pored
opisa socijalnog statusa 316 ispitanika iz svih gradova/općina Unsko-sanskog kantona u radu su
istražene prehrambene navike (broj obroka, uzimanje brze hrane, konzumiranje tekućine, kafe,
alholola, cigareta, konzervirane hrane, slatkiša, grickalica) te njihova povezanost sa statusom
uhranjenosti. Istraživanje je urađeno anketiranjem ispitanika uz pomoć namjenski izrađene
ankete.
1. UVOD
Odgovori o prehrani kriju se u načinu života, nasljednim svojstvima, navikama, prirodnom

okruženju, društvenim obilježjima, socioekonomskim utjecajima i s obzirom na to koliki je
spektar utjecaja, vrlo ih je teško standardizirati. Kakva će biti prehrana stanovništva neke zemlje,
u pravilu je ovisno o proizvodnji životnih namirnica u toj zemlji, dostupnosti namirnica,
osiguranju namirnica od kvarenja i sveobuhvatnoj kvaliteti, cijeni, odnosno kupovnoj moći,
poznavanju principa pravilne prehrane i higijene, obrazovanja i mnogobrojnm drugim faktorima
koji utječu na način prehrane [1]. U prošlosti, na prehrambene navike stanovništva utjecajali su
prirodni i klimatski faktori, kao i lokalna poljoprivreda i bile su razmjerno stabilne, a danas se
mijenjaju vrlo brzo i pod globalnim su utjecajem [2]. Zbog nedostatka vremena u suvremenom
ubrzanom načinu života, hrana se konzumira u pokretu i na brzinu, preskaču se obroci, nema
119
vremena za odabir hrane i odgovarajuću pripremu, unose se pića velike energetske vrijednosti,
nedovoljno je sna, izostaje tjelesna vježba, a sve je duže sjedenje ispred raznih vrsta ekrana i kod
djece i kod odraslih [3, 4]. Ovakve navike rezultiraju povećanom tjelesnom masom i pretilošću, a
oba stanja ulaze prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u jedan od deset vodećih rizičnih
faktora za nastanak različitih bolesti, kao što su ateroskleroza, koronarna bolest, dijabetes,
hipertenzija, pa i razne maligne bolesti [5, 6].
Zato je cilj ovoga rada bio procijeniti status uhranjenosti i istražiti neke prehrambene navike i stil
života stanovništva Unsko – sanskog kantona s obzirom na spol i mjesto stanovanja.
2. REZULTATI RADA
2.1. Materijal i metode rada
Istraživanje prehrambenih navika provedeno je primjenom metode anketiranja. Anketa je u

prvom dijelu sadržavala istraživanje općih podataka: mjesto stanovanja, dob, spol, stupanj
obrazovanja, radni status, a u drugom dijelu prehrambene navike: broj obroka, uzimanje brze
hrane, konzumiranje tekućine, kafe, alkohola, cigareta, konzervirane hrane, slatkiša, grickalica.
Anketom je obuhvaćeno ukupno 316 ispitanika iz 7 gradova/općina USK (tabela 1). Anketiranje
je provedeno na slučajnom uzorku stanovništva radno sposobne dobne skupine (18-55 godina
starosti), među kojima je 49% bilo ispitanika ženskog spola i 51% ispitanika muškog spola.
Najveći je broj ispitanika sa završenom srednjom stručnom spremom, njih 61%, zatim sa
završenom visokom stručnom spremom 25% ispitanika, sa osnovnom školom 14%. Anketnim
listićem bilo je predviđeno da se istraži i status zaposlenja, pa je tako 42% ispitanika zaposleno,
31% nije. Poljoprivredom se bavi 14% ispitanika, 11% bili su studenti, a 2% penzioneri. Iz
ruralnog područja dolazilo je ukupno 51% ispitanika.
Tabela 1: Veličina i opis uzorka istraživanja
Veličina uzorka: 316

Spol (%) Obrazovanje (%) Status (%) Mjesto (%)
zaposlenosti stanovanja
Žene 49 Osnovna škola 14 Zaposleni 42 Urbano 49
Muškarci 51 Srednja škola 61 Nezaposleni 31 Ruralno 51
Univerzitet 25 Poljoprivrednici 14
Studenti 11
Penzioneri 2
120
Svi ispitanici grupirani su prema spolu i dobnim skupinama, pri čemu je čemu je 25% ispitanika
bilo u dobi od 18-25 godina; 16% u dobi od 26-35 godina; 27% u dobi od 36-45 i 32% u dobi od
46-55 godina starosti. Za svaku grupu izračunat je Indeks tjelesne mase - ITM (eng. Body Mass
Index, BMI) čiji rezultati su prikazani u tabeli 2 za žene i u tabeli 3 za muškarce, prema dobnim
skupinama, s tim da je stupanj uhranjenosti izračunat prema jednadžbi preporučenoj od strane
Svjetske zdravstvene organizacije [7]. Izračunava se primjenom formule: ITM = tjelesna masa
(kg) / visina (m²), a izračunati ITM uspoređuje se sa referentnim vrijednostima. Rezultati
usporedbe upućuju na pothranjenost (ITM<18,5), normalnu uhranjenost (ITM 18,5 – 24,9),
prekomjernu tjelesnu masu (ITM 25,0 – 29,9) i na pretilost (30,0 – 34,9 na pretilost I. stupnja,
35,0 – 39,9 pretilost II. stupnja, a ≥40 pretilost III. stupnja) [8].
2.2. Rezultati rada i diskusija
U tabelama je jasno vidljivo da su muškarci iznad 35 godina starosti u većini skupina sa

stupnjem prekomjerne tjelesne težine, dok je to kod žena slučaj za skupinu od 46 godina starosti.
Prosječno, sve žene i muškarci iznad 36 godina starosti su u skupini prekomjerno uhranjenih, što
znači ukupno 59% istražene populacije. Ipak pozitivno je što nema niti jedne skupine koja je u
kategoriji pretilosti.
Tabela 2. Indeks tjelesne mase - ITM* (kg/m2) za žene po dobnim skupinama i mjestu stanovanja
Žene (ITM* (kg/m2) Dobne skupine
18-25 26-35 36-45 46-55
Sanski Most 23,82 23,62 24,25 25,96
Ključ 21,53 25,29 23,14 25,55
Bihać 23,15 21,35 24,88 26,81
Cazin 22,11 26,93 28,37 24,98
Bos. Krupa 21,49 26,19 23,06 28,1
Bužim 19,83 24,61 27,39 25,73
Vel. Kladuša 20,84 24,53 24,77 26,3
x 21,82 24,81 25,12 26,20
Indeks tjelesne mase; x- aritmetička sredina
121
Tabela 3. Indeks tjelesne mase - ITM* (kg/m2) za muškarce po dobnim skupinama i mjestu stanovanja
Muškarci (ITM* Dobne skupine
(kg/m2) 18-25 26-35 36-45 46-55
Sanski Most 24,79 19,52 28,6 26,66
Ključ 26,58 25,77 26,18 27,88
Bihać 23,81 24,05 25,54 29,07
Cazin 24,71 26,45 27,39 27,75
Bos. Krupa 18,99 23,83 25,65 28,02
Bužim 22,71 25,50 23,92 28,60
Vel. Kladuša 23,73 24,9 26 27,79
23,61 24,28 26,18 27,96
Indeks tjelesne mase; x- aritmetička sredina
Prema rezultatima Hrvatske zdravstvene ankete rađene 2003. godine [9] 38% odrasle populacije
u Hrvatskoj ima povećanu tjelesnu težinu (ITM 25 -29,9), što je znatno niže u odnosu na
istraživanja sa USK, uz napomenu da je anketom u Hrvatskoj obuhvaćena i populacija starija od
55 godina starosti. Sličan status ima analiza s obzirom na spol, jer i u Hrvatskoj veći je udio
muškaraca sa povećanom tjelesnom težinom u odnosu na žene (43,2% u odnosu na 33,6%).
Međutim, udio pretilih osoba je u Hrvatskoj 20,3%, a u našem slučaju 0%. Udio pothranjenih u
istraživanju iz 2014. godine u 20 evropskih zemalja [10] bio je samo 2%, 44,9% populacije
imalo je normalnu uhranjenost, dok je 53,1% ispitanika imalo prekomjernu tjelesnu masu ili su
bili u stupnju pretilost, s tim da je i u ovom slučaju udio muškaraca (44,7%) bio viši u odnosu na
žene (30,5%). U radu su istražene neke prehrambene navike odraslih, a rezultati su prikazani u
tabeli 4. Rezultati pokazuju da najveći udio ispitanika konzumira dva obroka dnevno (51,2%), uz
napomenu da većina uzima međuobrok (63,6%), pri čemu je voće najzastupljenija namirnica
međuobroka (39,2% uzima voće za međuobrok). Kod sve tri prehrambene navike žene sudjeluju
sa nešto većim udjelom u odnosu na muškarce.
Tabela 4. Prehrambene navike stanovništva prema spolu

Prehrambena navika Frekvencija Svi ispitanici, prema spolu
M Ž %
(n=161) (n=155)
Koliko glavnih obroka 1 21 15 11,4
uzimate? 2 75 87 51,2
3 65 53 37,3
Uzimate li DA 96 105 63,6
međuobroke? NE 20 14 10,7
Ponekad 45 36 25,6
Šta uzimate za Voće 52 72 39,2
međuobroke? Slatkiše 52 43 30
122
Sendvić 34 30 20,2
Ostalo 23 10 10,4
Koliko puta dnevno Svaki dan 62 84 46,2
jedete kuhanu hranu? Jednom sedmično 29 23 16,4
Više puta sedmično 49 35 26,5
Ponekad 21 13 10,7
Koliko puta dnevno Svaki dan 22 17 12,3
jedete vani (brza Jednom sedmično 24 24 15,2
hrana)? Više puta sedmično 46 33 25
Ponekad 69 81 47,5
Koliko često Svaki dan 24 16 12,6
konzumirate Jednom sedmično 26 33 18,7
konzervirane mesne Više puta sedmično 35 31 20,8
proizvode? Ponekad 76 75 47,8
konzumirate Jednom sedmično 33 18 16,1
suhomesnate Više puta sedmično 33 22 17,4
proizvode? Ponekad 76 104 57
konzumirate slatkiše Jednom sedmično 24 24 15,2
(gotove) Više puta sedmično 50 42 29,1
Ponekad 53 46 31,3
konzumirate grickalice Jednom sedmično 19 20 12,3
(čips, krekere, smoki...) Više puta sedmično 45 51 30,4
Ponekad 81 54 42,7
Tri obroka dnevno i dva međuobroka preporuka su nutricionista, jer ravnomjerno raspoređeni
obroci u toku dana su ključni faktor u kontroli tjelesne težine. Preporuka je također da se za
međuobrok uzimaju namirnice sa niskim glikemijskim indeksom, jer ne ulaze brzo u krvotok i ne
izazivaju prekomjerno lučenje inzulina, odnosno hipoglikemiju, a to je svježe voće [11].
Kuhanu hranu svaki dan konzumira 46,2% ispitanika, dok ih 10,7% samo ponekad jede kuhanu
hranu. Vani se svaki dan (brza hrana) hrani 12,3% ispitanika. Konzervirane mesne proizvode
konzumira svaki dan 12,6%, a suhomesnate 9,5% ispitanika, međutim dosta je viši udio
ispitanika koji konzumiraju slatkiše svaki dan (24,4%), a grickalice svaki dan konzumira njih
14,5%.
123
Tabela 5. Rizične prehrambene navike stanovništva prema spolu
Rizična navika Frekvencija Svi ispitanici, prema spolu
M Ž %
(n=161) (n=155)
Pušite li i koliko? DA 99 86 58,5
NE 62 69 41,5
Prosječno cigareta dnevno 15 13
Pijete li alkohol? Svaki dan 2 8 7,2
Jednom sedmično 15 8 16,6
Ponekad 61 30 65,9
Da li konzumirate Svaki dan 123 124 78,2
kafu? Jednom sedmično 2 5 2,2
Ponekad 26 16 13,3
Na prehrambeni status veliki utjecaj imaju rizične navike poput pušenja, konzumiranja alkohola
ili prevelikih količina kafe. U istraživanju ovih navika rezultati pokazuju da 61,5% muškaraca i
55,4% žena puši, prosječno između 13 (Ž) i 15 (M) cigareta dnevno. Istovremeno 68,4% žena ne
konzumiraju alkohol nikako i 44,7% muškaraca, ili na ukupnu populaciju 56,3%. U tabeli 5
prikazne su frekvencije unosa za one koji konzumiraju alkohol. Pušenje i povećana tjelesna masa
su vodeći rizici za nastanak različitih vrsta karcinoma i za kardiovaskularne bolesti i rizici su koji
se mogu prevenirati [12]. Rezultati mnogih studija povezuju unos većih količina kafe sa
ishemijskim bolestima srca [13], a u vezi je sa povećanim unosom kolesterola iz kafe.
3. ZAKLJUČAK
Istraživane prehrambene navike stanovništva USK nisu zadovoljavajuće. Veliki je udio

stanovništva koji ne uzimaju dovoljan broj obroka (62,6%) niti međuobroka (36,3%). Pozitivno
je što oni koji uzimaju međuobroke najviše tada konzumiraju voće. Međutim, 50,2% ispitanika
za međuobrok uzima slatkiše i sendviće, što naravno nije preporuka nutricionista. Udio
populacije koja svakodnevno jede kuhanu hranu je dosta nizak, s obziorm da je kuhana hrana
preporuka nutricionista, a također u značajnom udjelu stanovništvo konzumira konzerviranu
hranu (33,4%) i suhomesnate proizvode (26,9%) svaki dan ili više puta sedmično. Poražavajuće
je da svaki dan ili više puta sedmično slatkiše konzumira 53,5% ispitanika, a grickalice 44,9%.
Još je više poražavajuća činjnica da 58,5% ispitanika puši, viši je udio pušača u muškoj
populaciji (61,5%), u odnosu na žene (55,4%). Konzumiranje alkohola nije navika za 54,5%
ispitanika, a među onima koji konzumiraju alkohol najzastupljenija frekvencija je ponekad
124
(65,9%). Istraživane prehrambene navike mogle bi biti rizik za nastajanje kroničnih oboljenja, i
to na prvom mjestu nedovoljan broj obroka, zatim pušenje, konzumiranje slatkiša i grickalica.
4. LITERATURA
[1] Alibabić, V. i Mujić, I. (2017): Pravilna prehrana i zdravlje. Veleučilišni udžbenik,

Veleučilište u Rijeci, Hrvatska.
[2] Kovačić, D., Cerjak, M., Lang, P., Markovina, J. (2011): Suvremeni prehrambeni trendovi.
Proceedings. 46th Croatian and 6th International Symposium on Agriculture. Opatija. Croatia,
pp: 257-261.
[3] Melanson, K.J. (2008): Nutrition review: lifestyle approaches to promoting healthy eating for
children. American Journal of Lifestyle Medicine, 2, 26-29.
[4] Muhammad, U.M., Gull, S., Mushtaq, K., Shahid, U., Shad, M.A., Akram, J. (2011): Dietary
behaviors, physical activity and sedentary lifestyle associated with overweight and obesity, and
their socio-demographic correlates, among Pakistani primary school children. Int. J. Behav. Nutr.
Phys. Act. 8, 130-143.
[5] Koprivnjak, J. (2008): Prehrambene navike mladih i promocija zdravlja. Hrvatski časopis za
javno zdravstvo, 4 (16).
[6] Paklarčić, M. (2015): Utjecaj prehrambenih navika i stila života na status uhranjenosti
srednjoškolaca na području Srednjobosanskog kantona. Specijalistički rad, Prehrambeno-
tehnološki fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku.
[7] Petrić, V. (2011): Razina tjelesne aktivnosti i standard uhranjenosti adolescenata u Istri.
Doktorska disertacija, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
[8] WHO, World Health Organization (2000): Obesity; preventing and managing the global
epidemic, WHO, Genewa.
[9] Antonić-Degač, K., Laido, Z., Kaić-Rak, A. (2007): Obilježja prehrane i uhranjenosti
stanovništva Hrvatske. Hrvatski časopis za javno zdravstvo, 3(9).
[10] Marques, A., Peralta, M., Naia, A., Loureiro, N., de Matos, M.G. (2014): Prevalence of
adult overweight and obesity in 20 European countries. European Journal of Public Health,
28(2), 295-300.
[11] ZZJZ, Zavod za javno zdravtsvo RH (2018), Pravilnom prehranom do koncentracije,
Dostupno na: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/53/studentska_prehrana.htm. Pristupljeno 14.05.2018.
[12] Mokdad, A.H., Mark,s J.S., Strap, D.F., Gerberding, J.L. (2004): Actual causes of death in
the United States, 2000. Journal of the American Medical Association, 291, 1238-1245.
[13] Nygard, 0., Refsum, H., Ueland, P.M., Stensvold, I., Nordrehaug, l.E., Kvale, G., et al.
(1997), Coffe consumption and plasma total homocysteine: The Hordaland Homocysteine Study.
American Journal of Clinical Nutrition, 65(1), 136-143.
125
paper
EFFECTS OF ADDING POLLEN GRAINS TO FERMENTATION AND PROPERTIES

OF YOGURT FROM SOY DRINKS
Una Piralić1, Almira Džafica1, Emina Gradinović1, Sajdin Smajić1, Arabella Musić1, Mirveta
Mulalić1, Edina Mesić1, Erna Egrlić1, Mehmed Duraković1
1
Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, 77 000 Bihać, Bosna i Hercegovina
Key words: pollen, fermented milk, soybean beverage, sensory properties, acceptability
ABSTRACT:
Fermented dairy products are an important group of functional foods. A large number of studies
have shown their beneficial effect on human health. The aim of this scientific paper was to
examine the influence of the addition of pollen to the fermentation speed of the probiotic soybean
beverage and to the sensory, chemical and rheological properties. Considering that the pollen
has a very rich chemical composition and contains all the nutrients necessary for the growth and
development of the organism, a positive influence on fermentation speed was assumed. The
pollen was added at concentrations of 0.3, 0.6 and 0.9% to the soybean beverages and a sample
was used as a control without the addition of pollen grains. Sample inoculation was performed
by probiotic monoculture Lactobacillus acidophillus La 5. The fermentation of dairy beverages
was performed at 42 ºC for 8 to 9 hours depending on the sample type. The produced probiotic
yogurt samples are chilled and stored in the refrigerator. Sensory evaluation of probiotic dairy
drinks with pollen was performed by a panel of eleven evaluators. The evaluation was performed
by a system of 20 weighted points. Measurements of physico-chemical and rheological
characteristics were carried out after fermentation on first, seventh, fourteenth and twenty-first
day. The addition of pollen seeds showed a positive effect on rheological properties but did not
126
have a beneficial effect on sensory properties. Also, by increasing the concentration of the added
pollen, no change in physical-chemical properties was observed.
UTICAJ DODATKA POLENOVIH ZRNA NA FERMENTACIJU I SVOJSTVA

JOGURTA OD SOJINOG NAPITKA
Ključne riječi: polen, fermentirano mlijeko, sojin napitak, senzorska svojstva,

prihvatljivost
SAŽETAK:
Fermentirani mliječni proizvodi važna su skupina funkcionalne hrane. U velikom broju

istraživanja utvrđeno je njihovo povoljno djelovanje na zdravlje ljudi. Cilj rada bio je ispitati
uticaj dodatka polenovih zrna na brzinu fermentacije probiotičkog sojinog napitka te na
senzorska, hemijska i reološka svojstva. Uzevši u obzir da polen ima vrlo bogat hemijski sastav i
sadrži sve hranjive tvari neophodne za rast i razvoj organizma, pretpostavljen je pozitivan uticaj
na brzinu fermentacije. U uzorke sojinog napitka polen je dodan u koncentracijama od 0,3; 0,6 i
0,9%, a kao kontrola je korišten uzorak bez dodatka polenovih zrna. Inokulacija uzoraka je
vršena probiotičkom monokulturom Lactobacillus acidophillus (La5). Fermentacija mliječnih
napitaka izvedena je na 42 ºC u trajanju od 8 do 9 sati zavisno od vrste uzorka. Proizvedeni
uzorci probiotičkog jogurta ohlađeni su te čuvani u hladnjaku. Senzorsko ocjenjivanje
probiotičkih mliječnih napitaka sa polenom proveo je panel od 11 ocjenjivača. Ocjenjivanje je
provedeno metodom bodovanja sistemom od 20 ponderiranih bodova. Mjerenja fizikalno-
hemijskih i reoloških karakteristika provodila su se nakon fermentacije prvog, sedmog,
četrnaestog i dvadeset i prvog dana..
Dodatak polenovih zrna pokazao je pozitivan učinak na reološka svojstva, ali nije imao
povoljan uticaj na senzorska svojstva. Također povećanjem koncentracije dodanog polena nisu
utvrđene promjene kod fizikalno-hemijskih svojstava.
1. UVOD
Fermentirani mliječni napitci se općenito smatraju zdravim i visokovrijednim namirnicama u

ljudskoj prehrani. Zbog velike biološke vrijednosti proteina, te visoke probavljivosti,
127
fermentirani mliječni napitci preporučuju se u prehrani mlađih i starijih osoba. Probiotičke
bakterije u mliječnim proizvodima najčešće pripadaju rodovima Lactobacillus i Bifidobacterium
[1]. U velikom broju istraživanja utvrđeno je njihovo povoljno djelovanje na zdravlje ljudi. Zbog
sve većeg zanimanja za sojine proizvode i njihove pozitivne učinke na ljudsko zdravlje, danas
postaju sve važniji i fermentirani sojini napitci. Fermentacijom sojinog mlijeka se uklanja
nepoželjan specifičan okus sirovog zrna, te se znatno povećava nutritivna vrijednost [2].
Za pripremu probiotičkog mliječnog napitka korišteno je kratkotrajno sterilizovano homogeno

sojino mlijeko tipizirano na 1,9% mliječne masti (proizvođač dm-DROGERIE MARKT D.O.O.,
Njemačka), te su korištena i polenova zrna (pčelarstvo Mesić, Cazin). Upotrebljeno je tri litre
sojinog mlijeka i polenovih zrna različite koncentracije. Za inokulaciju sojinog mlijeka korištena
je probiotička monokultura Lactobacillus acidophillus (La5) (proizvođač Christian Hunsen,
Copenhagen, Danska). Kao probiotički dodatak u sojino mlijeko su dodana polenova zrna u
omjerima od 0,3; 0,6 i 0,9% u određenim količinama za svaki uzorak sojinog mlijeka. Uzorci su
zagrijavani na temperaturu nacjepljivanja bakterija (37 °C) za mliječno kiselu fermentaciju.
Nakon zagrijavanja, uzorci su nacijepljeni kulturom bakterija mliječne kiseline i fermentirani na
42 °C, u trajanju od 8-9 sati zavisno od vrste uzorka. Korišten je kontrolni uzorak bez dodatka
nacjepljivanja bakterija. Eksperimentalni dio rada obuhvatio je praćenje svih faza procesa
proizvodnje jogurta od sojinog mlijeka. Analize i praćenje uticaja polenovih zrna na fermentaciju
provedena su u laboratoriju Biotehničkog fakulteta, Bihać. Proizvedeni uzorci probiotičkog
jogurta ohlađeni su, te čuvani u hladnjaku za analizu senzornih svojstava i prihvatljivosti
proizvoda. Senzorsko ocjenjivanje proveo je panel koji se sastojao od jedanaest ocjenjivača.
Ocjenjivanje je provedeno u laboratoriju Biotehničkog fakulteta u Bihaću, metodom bodovanja
sistema od 20 ponderiranih bodova. Prihvatljivost uzoraka provedena je testiranjem između 20
potrošača mlađe životne dobi. Istraživanje je provedeno kroz tri ponavljanja [3].
U radu su prikazani rezultati promjena praćenih parametara kroz dane čuvanja fermentiranih
sojinih napitaka sa monokulturom Lactobacillus acidophillus (La5) uz dodatak peludnih zrna.
128
Slika 1. Postupak pripreme fermentiranih sojinih napitaka sa dodatkom peludnih zrna
Rezultati promjena praćenih parametara kroz dane čuvanja fermentiranih sojinih napitaka
prikazani su u Tabeli 1 i na slikama od 2 do 4.
Tabela 1. Fizikalno-hemijske promjene praćenih parametara fermentiranih sojinih napitaka

Uzorci Parametri 1.dan 7. dan 14.dan 21.dan
pH 4,19±0,02 4,29±0,01 4,39±0,02 4,45±0,02
Uzorak 1 °SH 26,90±0,42 31,20±0,56 17,50±0,42 19,20±0,28
Viskozitet 824±0,00 479,50±0,00 369,6±0,00 311,9±0
pH 4,33±0,04 4,14±0,04 4,18±0,01 4,22±0,06
Uzorak 2 °SH 27,10±0,14 31,20±0,00 21,30±0,14 21,00±1,41
Viskozitet 1061±0,00 524,60±0,00 341,10±0,00 337,2±0,00
pH 4,37±0,02 3,94±0,01 4,26±0,06 4,79±0,12
Uzorak 3 °SH 30,20±1,13 36,60±0,28 27,30±1,27 25,90±2,12
Viskozitet 180.60±0,00 978,60±0,00 816,60±0,00 713,70±0,00
Uzorak 1 (fermentirani sojin napitak sa 0,3 % peludnih zrna)
Uzorak 2 (fermentirani sojin napitak sa 0,6 % peludinih zrna)
129
Slika 2. Promjena pH vrijednosti u uzorcima fermentiranih sojinih napitaka kroz dane čuvanja
Slika 3. Promjena stepena kiselosti u uzorcima fermentiranih sojinih napitaka kroz dane čuvanja
130
Promjena viskoziteta
1100
900
Viskozitet (mPas)
700
Uzorak 1
500 Uzorak 2
Uzorak 3
300
100
1 7 14 21
Vrijeme (dani čuvanja)
Slika 4. Promjena viskoziteta u uzorcima fermentiranih sojinih napitaka kroz dane čuvanja
Uzorak 1 (fermentirani sojin napitak sa 0,.3 % peludnih zrna)
Uzorak 2 (fermentirani sojin napitak sa 0,.6 % peludinih zrna)
Inokulacija fermentiranih sojinih napitaka sa monokulturom Lactobacillus acidophillus (La5) uz

dodatak peludnih zrna rezultirala je kontinuiranim rastom pH vrijednosti kod uzorka sa 0,3%
dodanih peludnih zrna do dvadeset i prvog dana čuvanja, dok je kod fermentiranih sojinih
napitaka sa 0.6% i 0.9% dodanih peludnih zrna zabilježen pad pH vrijednosti od 7-og do 14-tog
dana, nakon čega je zabilježen nagli rast pH vrijednosti od 14-tog do 21-og dana.
Stepen kiselosti (titracijskom metodom Soxhlet Henkel (°SH)) [4] u prvih sedam dana čuvanja je
bio u znatnom porastu za sva tri uzorka. Najveći intenzitet je zabilježen kod uzorka sa 0,9 %
dodanih peludnih zrna, sa porastom u prvih 7 dana od 30,2°SH na 36,6°SH. U periodu od
sedmog do četrnaestog dana čuvanja, intezitet se kreće u suprotnom pravcu, a najveća promjena
stepena kiselosti zabilježena je kod uzorka sa 0,6% dodanih peludnih zrna (od 31,2°SH na
21,3°SH). U periodu od četrnaestog do dvadeset i prvog dana čuvanja, kod uzorka sa 0,3%
dodanih peludnih zrna zabilježena je promjena pravca intenziteta (prema gore), dok je kod
uzoraka sa 0,6% i 0,9% intenzitet promjene stepena kiselosti kontinuirano bio u padu. Viskozitet
kod uzoraka sa 0,3% i 0,6% dodanih peludnih zrna bilježi konstantan, te ravnomjeran pad od
prvog do dvadeset i prvog dana čuvanja, dok viskozitet kod uzorka 0,9% dodanih peludnih zrna
131
bilježi rast do sedmog dana čuvanja, a zatim kontinuiran pad do dvadeset i prvog dana čuvanja.
Na osnovu podataka dobivenih nakon provedene analize testa prihvatljivosti fermentiranih
sojinih napitaka sa monokulturom Lactobacillus acidophillus (La5) i dodatkom peludnih zrna,
izračunati su osnovni statistički parametri ( Sv, SD, Kv) kao i postotak poželjnosti (Tabela 2.).
Tabela 2. Rezultati ocjene fermeniranih sojinih napitaka pomoću testa prihvatljivosti
Ocjena Uzorci
Uzorak 1 Uzorak 2 Uzorak 3
9 1 1 0
8 3 2 4
7 3 6 4
6 1 4 2
5 3 1 1
4 2 1 1
3 4 2 5
2 1 1 1
1 0 0 0
Ukupno 18 18 18
Sv 5,38 6,00 5,44
SD 2,17 1,91 2,17
Poželjnost ( % ) 61,12 77,78 61,12
Kv ( % ) 40,.2 31,83 39,95
Sv – srednja vrijednost; SD – standardna devijacija; Kv – Koeficijent varijabilnosti
Svi ispitivani uzorci pokazali su zadovoljavajući postotak prihvatljivosti, odnosno prihvatljivosti

od strane potrošača (od 61,12-77,78%). Senzorsko ocjenjivanje uzoraka kroz sedmog dana
skladištenja proveo je panel koji se sastojao od jedanaest ocjenjivača, što je prikazano na slici 5.,
najbolje ocjene su postignute sedmog dana skladištenja.
132
Slika 5. Rezultati ocjene fermentiranih sojinih napitaka pomoću senzorne analize kroz dane čuvanja
4. ZAKLJUČAK
Dodatak polena pokazao je pozitivan učinak na reološka svojstva, ali nije imao povoljan uticaj
na senzorska svojstva. Na osnovu senzorske ocjene uzoraka sa dodatkom 0,3; 0,6 i 0,9 % polena
uzorci su najbolje ocijenjeni sedmi dan čuvanja. Povećanjem koncentracije dodanih peludnih
zrna nisu utvrđene promjene kod fizikalno-hemijskih svojstava. S druge strane, kada je riječ o
prihvatljivosti, svi ispitivani uzorci imali su zadovoljavajući postotak prihvatljivosti, iznad 60%.
5. LITERATURA
[1] Baković, I. (2009), Praćenje stupnja sinereze tijekom čuvanja fermentiranih mliječnih
proizvoda, Diplomski rad, Prehrambeno-tehnološki fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u
Osijeku.
[2] Božanić, R. (2006) Proizvodnja, svojstva i fermentacija sojinog mlijeka. Mljekarstvo. 56(3):
233-254
133
[3] Božanić, R., Tratnik, Lj., Marić, O. (2000) Senzorskla svojstva i prihvatljivost jogurta i
aromatiziranog jogurta proizvedenog od kozjeg i kravljeg mlijeka, Mljekarstvo 50(3) 199
[4] Božanić i sur, 2010, Analiza mlijeka i mliječnih proizvoda –priručnik, Plejada, Zagreb,
Hrvatska
134
paper
OVERVIEW OF EDIBLE PLANT SPECIES CONTAINING CYANOGLYCOSIDES

WITH A SPECIAL FOCUS ON AMYGDALIN
Halid Makić1, Adijana Jaganjac-Mehadžić*2, Kemal Salkić2, Azra Bakrač1, Subha Džafić1,
Samira Dedić1
1
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Luke Marjanovića bb,
2
Poljoprivredni zavod Unsko sanskog kantona, Omera Novljanina br. 4
*Corresponding author: adijana.jaganjac@gmail.com
p.zavodusk@hotmail.com
Key words: cyanoglycosides, amygdalin, toxicity, concentration
ABSTRACT:
The aim of the paper is to show the level of cyanoglycoside content with a special focus on
amygdalin in plant species commonly consumed in our region, which in their composition have
this compound. Cyanoglycoside concentration in plant material varies and depends on genetic
and environmental factors, location, season and type of soil. Cyanoglycosides are natural plant
toxins present in more than 2650 plants and are in fact nontoxic if they are intact. Mechanical
processing of plant material, food processing or consumption results in damage of plant
structure and coupling with the corresponding β-glucosidase enzyme, which differentiates it to
sugar and cyanohydrin. Cyanohydrin is rapidly degraded to HCN and an aldehyde or ketone.
Exposure to cyanide from unintentional or deliberate use of cyanogenic glycoside can result in
damage to the central nervous system. Toxicity is associated with the ability to hydrolyze
spontaneously or in the presence of the enzyme. Based on this, the toxicological grade of
cyanogenic glycosides is estimated in terms of the amount of free cyanide produced after
135
hydrolysis. Proper processing of plant material during the process of food processing can
substantially affect the reduction of cyanide content to acceptable concentrations. Consideration
of the level of cyanogenic glycoside in specific plant foods, the health implications of cyanogenic
plants consumption and the efficient processing procedure are important data with the aim of
reducing the risk of cyanide suppression.
PREGLED JESTIVIH BILJNIH VRSTA KOJE SADRŽE CIJANOGLIKOZIDE S

OSVRTOM NA AMIGDALIN
Ključne riječi: cijanoglikozidi, amigdalin, toksičnost, koncentracija
SAŽETAK:
Cilj rada je prikazati nivo sadržaja cijanoglikozida s posebnim osvrtom na amigdalin u biljnim
vrstama koje se u našoj regiji često konzumiraju a u svom sastavu imaju ovaj spoj.
Koncentracija cijanoglikozida u biljnom materijalu varira i ovisi o genetskim i okolišnim
faktorima, lokaciji, sezoni i vrsti tla. Cijanoglikozidi su prirodni biljni toksini prisutni u više od
2650 biljaka i zapravo nisu toksični ako se nalaze u netaknutom stanju. Mehaničkom preradom
biljnog materijala, preradom ili konzumiranjem dolazi do promjene strukture biljaka i spajanja s
odgovarajućim enzimom β-glukozidaze koji ga razlaže na šećer i cijanhidrin. Cijanhidrin se brzo
razgrađuje na HCN i aldehid ili keton. Izlaganje cijanidu iz nenamjernog ili namjernog
korištenja cijanogenih glikozida može dovesti do oštećenja centralnog nervnog sistema.
Toksičnost je povezana sa sposobnošću da se hidrolizira spontano ili u prisustvu enzima. Na
osnovu toga se procjenjuje toksični nivo cijanogenih glikozida u smislu količine slobodnog
cijanida nastalog nakon hidrolize. Pravilna obrada biljnog materijala tokom tehnološkog
procesa procesiranja hrane može bitno utjecati na smanjenje sadržaja cijanida na prihvatljive
koncentracije. Razmatranje nivoa cijanogenih glikozida u specifičnoj biljnoj hrani, zdravstvenim
implikacijama konzumiranja cijanogenih biljaka i efikasnog postupka obrade su značajne
informacije u cilju smanjenja rizika od trovanja cijanidima.
136
1. UVOD
Glikozidi su organska jedinjenja sastavljena od šećera (glikona) i nešećerne komponente

(aglikona). Najčešći šećeri koji ulaze u sastav glikozida su: glukoza, galaktoza, ksiloza, ramnoza.
Cijanogeni glukozidi, prekursor cijanida u mnogim biljkama, artropodima i nekim bakterijama
su p-glikozidi α-hidroksinitrila izvedeni iz aminokiselina. Oni su široko rasprostranjeni u više od
1000 vrsta biljaka (osobito manioka, grašak, grah i koštici badema) [1]. Cijanogeni glikozidi su
uobičajeni u određenim porodicama kao što su Fabaceae, Rosaceae, Leguminosae, Linaceae i
Asteracae, a identifikacija njihovih sastojaka koristan je alat za informativne taksonomske
markere [15]. Općenito, nivo proizvedenih cijanogenih glikozida ovisi o dobi i raznolikosti
biljke, kao io faktorima okoliša. Poznato je više od 60 različitih cijanoglikozida u više od 2.500
biljnih vrsta, uključujući paprati, gimnosperme i angiosperme i nije neuobičajeno pronaći
cijanogene biljke unutar iste vrste, gdje se funkcija cijanogeneze otkriva kroz njihove fenolne
karakteristike [2].
2. CIJANOGENI GLIKOZIDI
Cijanogeni glikozidi su prisutni u brojnim biljkama i sjemenju. Hidrogen cijanid

(cijanovodonična kiselina) se stvara iz mnogih cijanogenih glikozida kad se svježi biljni
materijal macerira tokom žvakanja. To omogućuje enzimima i cijanogenim glikozidima da dođu
u kontakt, pri čemu se oslobađa hidrogen cijanid. Cijanid je jedan od najpotentnijih,
brzodjelujućih poznatih otrova. Inhibira oksidativne procese u ćelijama uzrokujući brzu smrt.
Kod odraslih osoba male koncentracije i ekspozicije brzo se detoksificiraju. Izloženost
koncentraciji od 200 do 500 ppm u vremenu od 30 minuta je fatalna [3].
Nakon oralne primjene, progutani cijanogeni glikozidi se apsorbiraju i izlučuju netaknuti u urinu.
Cijanogeni glukozidi oslobađaju HCN pri niskim brzinama jer je aktivnost β-glukozidaze
ograničena kiselim pH želuca. Neabsorbirana frakcija može se enzimski pretvoriti u HCN-
pomoću mikroorganizama u gastrointestinalnom traktu. Samo djelomična apsorpcija netaknutih
cijanogenih glikozida odvija seugastrointestinalnom traktu, gdje se 10-20% cijanoglikozida (npr.
linamarin) može enzimski pretvoriti u cijanid. Otpušteni HCN- brzo prodire kroz mukozne i
stanične membrane (ciljna tkiva su: jetra, mozak, slezena, krv, bubrezi i pluća). Poznato je da
cijanid veže željezo u oba methemoglobina i hemoglobina prisutna u eritrocitima (približno 99%
apsorbirane doze). Budući da mehanizmi detoksifikacije i izlučivanja HCN--a postoje u biljkama,
životinjama i gljivama, trovanje nastaje samo kad je brzina detoksikacije sporija od brzine unosa.
137
Detoksikacija HCN- uključuje nekoliko različitih mehanizama. Prva je uobičajena u biljkama i
povezana je s aktivnošću β-cijanoalanin-sintaze (uglavnom smještene u biljnim mitohondrijima).
Njegova aktivnost rezultira sintezom β-cijanoalanina u prisutnosti HCN- i cisteina ili serina.
Sljedeći koraci kataliziraju nitrilaze koje pretvaraju β-cijanoalanin u asparagin ili aspartat i
amonijak. Drugi detoksikacijski put nastaje konverzijom HCN- (CN-) u reakciji s tiosulfatom
(S2O22-) u tiocijanat (rodenid; SCN-) i sulfit (SO32-). Ova reakcija je katalizirana enzimom rozana
(tiosulfat: cijanid sulfurransferaza), koji je prisutan kod ljudi, kod viših životinja, biljaka i
insekata.Drugi mehanizmi uklanjanja HCN- su neenzimatski, kao što su izlučivanje i izdisanje
(male količine izlučene kroz pluća). Izravna reakcija cijanida s cisteinom daje 2-iminotiosolidin
karboksilnu kiselinu, proizvod koji se izlučuje s urinom [4].
Tabela 1. Neki cijanogeni glikozidi i sadržaj cijanida[5]
HCN
Biljka Glikozid
mg/100 g
Gorki badem 250 Amigdalin
Korijen kasave 53 Linamarin
Sirak 250 Durin
2.1. AMIGDALIN
Amigdalin je cijanogeni diglukozid i čini gorku komponentu gorkog badema (Prunus dulcis).
Koncentracija amigdalina povećava se tokom formiranja voća. Monoglukozid prunazin je
prekursor amigdalina. Prunazin se može razgraditi na cijanid vodik, glukozu i benzaldehid
djelovanjem β-glukozidaze prunazin hidrolaze (PH) i mandelonitiril liaze ili biti glukoziliran da
formira amigdalin [7].
Slika 1: Strukturna formula amigdalina [6]
138
Važna karakteristika cijanogenih biljaka je sposobnost stvaranja toksičnog cijanida vodika. Iako
cijanogeni glikozidi nisu toksični kada su netaknuti, postaju toksični kada biljni enzimi (β-
glukozidaze i α-hidroksidnitrilne liaze) dođu u kontakt sa cijanogenim glikozidima u biljci kao
rezultat oštećenja tkiva nakon žvakanja. Aktivnost enzima rezultira cijepanjem ugljikohidratnog
dijela cijanogenog glikozida dajući odgovarajući cijanohidrin koji se dalje raspada da bi
oslobodio vodonik cijanid i aldehid ili keton [23].
Slika 2: Strukturna formula letrila [7]
Sam amigdalin nije toksičan, ali stvara otrovnu supstancu HCN koja se razlaže enzimima.
Farmakološki učinci laetrila obuhvaćaju i antiaterogenu bubrežnu fibrozu, izbjegavanje plućne
fibroze, borbu protiv hiperoksije usljed povrede pluća, imunološku regulaciju, antitumorsko,
protuupalno djelovanje. Antitumorsko djelovanje amigdalina jedna je od najnovijih tema
posljednjih godina. Antikancerogena funkcija laetrila regulirana je kancerogenim tvarima koje se
razgrađuju u tijelu i uništavaju stanice tumora, blokirajući hranjive tvari karcinoma, sprečava rast
tumorskih stanica i smanjuje rast karcinoma prostate. Proizveden je i korišten u 20 zemalja za
liječenje raka tradicionalnom metodom poput Italije, Japana, Kine i Amerike. Iako ga je ohrabrio
kao liječenje raka, ali kada ga je klinički pregledao, FDA to ne dopušta zbog neadekvatnih
kliničkih dokaza i njegovog malog potencijala i učinkovitosti da uništi tumor ili modificirane
stanice [24].
2.1.1. MEHANIZAM RAZLAGANJA GLIKOZIDAU ORGANIZMU
Nakon uzimanja sjemena voća, dolazi do hidrolize glikozida pod djelovanjem enzima
glukozidaze. Izdvaja se šećer glukoza i oslobađa aglikon. Zatim dolazi do razlaganja aglikona i
tada se iz kompleksa oslobađa benzaldehid i cijanovodična kiselina. Mehanizam djelovanja
cijanida se sastoji u inhibiciji citohrom oksidaze i zaustavljanja ćelijskog disanja. Na ovaj način
ćelije ne mogu da iskoriste kisik. Kod odraslih osoba male koncentracije se detoksifikuju i
eliminišu urinom. Sadržaj amigdalina značajno varira između različitih vrsta Rosaceae (Tabela
3). Zelena šljiva ima najveći prosječni sadržaj amigdalina, a potom marelica, kupina, breskva,
crvena višnja i crna višnja. Sadržaj amigdalina u ljubičastoj, žutoj i crvenoj šljivi bio je 2,16,
139
1,54 i 0,44 mg/g. Nektarina je imala među analiziranim sjemenkama najmanji sadržaj
amigdalina.
Sadržaj amigdalina u analiziranim sjemenkama plodova Nerosaceae (Tabela 4) može osloboditi
između 0,001 i 0,2 mg/g ekvivalentnog cijanida, ta vrijednost nije zanemariva. Uopšteno, sadržaj
amigdalina u prerađenim proizvodima bio je niži nego onaj koji je zabilježen u sjemenkama voća
i košticama (Tabela 5).
Tabela 2. Koncentracija cijanida u nekim tropskim biljnim vrstama[11]
Biljka/tkivo mg HCN/kg
Kasava (gorka)/suhi korijen 2450
Kasava (gorka)/list 310
Kasava (gorka)/cijela lukovica 395
Kasava (slatka)/list 468
Kasava (slatka)/cijeli gomolj 462
Šećerna trska/cijela nedozrela biljka 2500
Bambus/ s Jave nezreli izdanak 8000
Grah/s Jave – obojeni 3120
Grah/iz Portorika – crni 3000
Grah/iz Burme – bijeli 2100
Tabela 3. Sadržaj amigdalina u sjemenkama voća(Rosacea) [12]
Sadržaj amigdalina
Sjemenke voća
mg/g
Marelica 14,37±0,28
Višnja crna 2,68±0,02
Višnja crvena 3,89±0,31
Nektarina 0,12±0,01
Breskva 6,81±0,02
Šljiva zelena 17,49±0,26
Šljiva crna 10,00±0,14
Šljiva ljubičasta 2,16±0,02
Šljiva žuta 1,54±0,02
Šljiva crvena 0,44±0,04
Jabuka(royal gala) 2,96±0,02
Kruška 1,29±0,04
140
Tabela 4. Sadržaj amigdalina u sjemenkama povrća (Nerosacea) [12]
Sjemenke povrća Sadržaj amigdalina mg/g

Tikvica 0,21±0,13
Krastavac 0,07±0,02
Dinja 0,12±0,07
Tikva (crown prince)
0,11±0,22
Cucurbita maxima
Tikva (acorn) Cucurbita
0,07±0,03
pepo
Tikva (red kabocha)
0,07±0,11
Cucurbita maxima
Tikva (butternut)
0,01±0,04
Cucurbita moschata
Tabela 5. Sadržaj amigdalina u prerađenim proizvodima[12]
Sadržaj amigdalina
Prerađeni proizvodi
mg/g
Tostirani badem 0,12±0,06
Bademovo mlijeko 0,05±0,01
Kakao desert od badema 0,04±0,02
Bademovo brašno 0,03±0,01
Sok od jabuke 100% (cijeđeni) 0,09±0,03
Sok od jabuke i cikle (cijeđeni) 0,02±0,02
Sok od jabuke UHT 0,004±0,01
Jabukov pire 0,04±0,01
Energetska pločica od marelice i meda nd
Komadići marelice u soku 0,05±0,07
Jabučno vino nd
Voćni smuti pasterizovani 0,01±0,02
Sok od breskve 0,04±0,05
Komadi breskve u soku 0,06±0,01
Komadi suhe šljive u soku 0,03±0,03
Tostirana bundeva nd
Marcipan 0,02±0,01
Sadržaj amigdalina i cijanida ukorijenu kasava biljke zavisi od vrste i roda. Metode prerade kao
što su fermentacija, namakanje, ispiranje, sušenje i prženje/pečenje značajno smanjuju sadržaj
cijanida u kasava proizvodima. Budući da je prema WHO (World Health Organization)
prihvatljiv nivo sadržaja cijanida u proizvodima od kasave 10ppm, korijen kasave koji je
141
namakan tri dana ima koncentraciju cijanida manju od 10ppm te stoga ne može prouzročiti
probleme konzumentima. Proizvodnja soka od cijelog voća se ne preporučuje zbog prisustva
amigdalina u sjemenkama voća [8].
2.2 PARAMETRI KOJI UTIČU NA ENZIMSKU AKTIVNOST
Na aktivnost enzima utiču razni okolišni parametri. Nauka tkriva da bi većina bioloških procesa
bila nemoguća bez enzima koji je kataliziraju. Katalizator je bilo koja supstanca koja povećava
odnos reakcije snižavajući energiju aktivacije koja je potrebna da se reakcija započne. Tri
parametra koji utiču na enzimsku aktivnost su:
 temperatura – kao i većina komponenti koja je uključena u biološke procese enzimi su

stvoreni da rade unutar malog raspona temperatura. Većina ezima preferira temperaturu
između 25 do 40ºC.
 pH vrijednost – enzimi kao kompleksi proteina su sačinjeni od aminokiselina. Razlike u
pH vrijednosti mogu djelovati na učinak enzima odnosno na njegovu manju efektivnost.
 supstrat/enzim – enzimska aktivnost je direktno proporcionalna koncentraciji enzima u
supstratu, što znači da ako koncentracija supstrata ostaje ista a koncentracija enzima se
udvostruči odnos reakcija se takođe udvostručava [9,13].
2.3. ANTITUMORSKI UČINAK AMIGDALINA
Amigdalin je jedan od najčešće korištenih alternativnih lijekova u liječenju tumora u zadnjih 40

godina. Amigdalin ima punosinonima, uključujući: vitamin B17, nitrilozid, mandelonitril, laetril,
itd. Iako laetril i amigdalin mogu predstavljati amigdalin, one su različite tvari. Prirodni
amigdalin postoji kao desna struktura (R-amigdalin), što je aktivni oblik. Laetril je kratica
luevorotatora i mandelonitrila. Amigdalin koji se primjenjuje za USP (patent United States) je
polusintetski derivat, struktura je D-mandelonitril-P-glukoza, no razlikuje se od napravljenog
amigdalina u Meksiku po strukturi (D-mandelonitril- β-gentiobiosid) [10].
Amigdalin je odvojen i pročišćen 1837. od strane dva kemičara-Robiquet i Boutron, a Liebig je
nazvao emulzijom. Ruski liječnik najprije je pokušao u liječenju raka 1845. godine. U Americi je
amigdalin prvi put korišten za liječenje raka tijekom 1820-ih. U 1850-ih, bezopasni intravenski
amigdalin, zvan Laetril, registriran je kao patent. SAD analiza Nacionalnog programa za rak
(NCI) pokazuje da Meksiko proizvodi oralni i intravenozni oblik amigdalina koji ne odgovara
američkim standardima za proizvodnju lijekova i otkrivaju se ostale komponente. Usprkos tome,
142
mnogi Amerikanci još uvijek koriste amigdalin proizveden u Meksiku. S obzirom na tu situaciju,
SAD NCI proveli su kliničke studije o njegovoj učinkovitosti. U 22 slučaja bolesnika liječenih
drogama, samo šest slučajeva imalo je dobre učinke protiv raka, nije dovoljno dobar da podupre
antitumorske učinke amigdalina. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) propisala je
proizvode amigdalin (laetril) otrovne 1979. godine, te se ne mogu koristiti kao lijek. Amigdalin
je zabranjen u Americi. Godine 1980., 23 države SAD vratile su primjenu amigdalina u liječenju
naprednih bolesnika s rakom. Nažalost, američka FDA odobrila je NCI dva klinička ispitivanja
amigdalin, rezultati nisu mogli potvrditi učinkovitost amigdalina. Godine 1987. uvoz amigdalina
je zabranjen u SAD-u, nakon čega je amigdalin zabranjen u SAD-u i Europi. U Velikoj Britaniji,
lijek može proizvesti cijanid i naveden je kao lijek na recept koji se može koristiti pod nadzorom
liječnika. Dakle, kao antitumorski lijek, masovna proizvodnja i primjena amigdalina uglavnom je
u Meksiku [10].
Amigdalin se koristi uglavnom kao alternativna terapija za tradicionalni tretman raka, ili u
kombinaciji s drugim nekonvencionalnim tretmanima, kao što su metabolička terapija, terapija
urinom, dijetalna terapija, unos voćnih sjemenki, intravenska injekcija β-glukozidaza i tako dalje.
Nedavno su postignuti određeni napreci na antitumorskom mehanizmu amigdalina. Kwon i
suradnici(2003), potvrdili su da amigdalin može inducirati apoptozu kod stanica humanog
promijilocitnog leukemije (HL-60) [16]; Park i suradnici (2005), pokazali su da amigdalin
inhibira proliferaciju stanica humanog debelog crijeva SNU-C4, a mehanizam je inhibicija
ekspresije gena povezanih s staničnim ciklusom [17]. Chang i sur.(2006),utvrdili su da amigdalin
može inducirati apoptozu kod karcinoma prostate DU145 i LNCaP stanica reguliranjem
ekspresije Bax i Bcl-2 [18]. Chen, Y. i sur.(2013) otkrili su da amigdalin može inhibirati stopu
preživljavanja HeLa stanica, ovisno o koncentraciji [19]. Amigdalin može izazvati apoptozu
HeLa stanica posredovanih endogenim mitohondrijskim putem. Amigdalin bi također mogao
inhibirati rast HeLa stanice u golim miševima koji imaju tumore kroz induciranje apoptoze
tumorskih stanica. Rezultati detekcije humanog cjelokupnog genoma [10].
3. OSNOVNE TEHNIKE PRERADE SIROVINE
Kuhanje nije efektivan metod uklanjanja cijanida (50%) a razlog leži u visokim temperaturama.
Na 100ºC linamaraza, termolabilna β-glukozidaza se denaturira i linamarin ne može biti
hidroliziran u cijanohidrin. Međutim, povećanje volumena vode pri kuhanju povećava
učinkovitost ove metode [14].
Uparavanje, pečenje, prženje takođe rezultira malim gubitkom cijanida zbog temperatura koje su
preko 100ºC i stabilnosti linamarina u neutralnim ili slabo kiselim uslovima. Ove metode su
143
prihvatljive samo za slatku kasavu koja je uobičajena u Južnom pacifiku jer je sadržaj cijanida
nizak [14].
Metode sušenja mogu biti mehaničke u pećnici ili prirodne na suncu. Budući da su temperature
sušenja iznad tačke ključanja HCN-a (26ºC), slobodni cijanid se lako otpušta u atmosferu i tako
se smanjuje njegova koncentracija u proizvodu.
Fermentacija mliječno-kiselinskom bakterijom je metoda prerade koja se najčešće koristi u
Africi. Westby i Choo(1994) su objavili da je unutar 3 sata 95% linamarina uklonjeno [20], dok
Vasconcelos i ostali prikazuju da mikroorganizmi igraju malu ulogu u redukciji cijanogena dok
je usitnjavanje uglavnom odgovorno za hidrolizu linamarina [21]. I suha fermentacija se može
koristiti kao metoda za uklanjanje cijanogena.
Meuser i Smolnick(1980), smatraju da destilacija parom pulpe svježe kasave rezultira ukupnim
uklanjanjem cijanogena iz minimalnog destilata od 100 ml. Destilacija parom fermentirane pulpe
ukanja cijanogene jako sporo. To se može objasniti stabilnošću cijanohidrina pri niskim pH
vrijednostima [22].
Proces ekstrakcije škroba kao rezultat daje ukupno uklanjanje cijanogena kroz nekoliko koraka.
Metode koje uključuju usitnjavanje i drobljenje su obično jako učinkovite jer dolazi do
kompletnog uništavanja biljnih ćelija kasave čime se ostvaruje direktan kontakt između
linamaraze i linamarina [14].
4. ZAKLJUČAK
U analizi amigdalina je mnogo istraživano, metode analize i detekcije amigdalina postale su

savršenije i zrelije,a veliki broj studija pokazao je da amigdalin igra ulogu i u liječenju tumora,
dijabetesa, ateroskleroze, imunosupresije i drugih bolesti.Rezultati pokazuju dasjeme vrsta
rosaceae sadrži relativno visoke količine amigdalina (raspon 0,1–17,5 mg/g) u usporedbi sa
sjemenom vrsta koje nisu rosaceae (raspon 0,01–0,2 mg/g). Sadržaj amigdalina u prerađenim
prehrambenim proizvodima je vrlo nizak.
Ovaj pregledni rad daje uvid u nedavni napredak amigdalina u istraživanju. Amigdalin ima
jasnu farmakološku aktivnost, ali još uvijek ima malo detaljnih istraživanja farmakološkog
mehanizma spoja, pa ima važnu primjenu za sistemsko ispitivanje mehanizama farmakološke
aktivnosti amigdalina i razvoj antitumorskih lijekova. U prerađenim proizvodima nije opasan po
zdravlje ukoliko se na pravilan način koriste procesi tehnološke prerade.
144
5. LITERATURA
[1] Alfred O. Ubalua (2010),Cyanogenic Glycosides and the fate of cyanide in soil,
Microbiology/Plant biotechnology laboratories, National Root crops Research Institute (NRCRI)
Umudike
[2] Ilza A. Francisco, Maria Helena Pimenta Pinotti(2000), Cyanogenic Glycosides in Plants,
Brazilian Archives of Biology and Technology, v.43, n.5, p. 487-492
[3] Gurcharan Singh (2010), Plant Systematics, An Integrated Approach, Third Edition, p.177
[4] M. Bartnik, P.C.Facey (2017), Pharmacognosy, Fundamentals, Applications and Strategies,
Ch. 8 Glycosides, p.101-161
[5] Midhat Jašić (2009),Toksične tvari u hrani,
https://www.tehnologijahrane.com/enciklopedija/toksične tvari u hrani
[6] Jelena Radivojević, Dušan Malenov, http://www.kmhem.net/archives/o1/amygdalin/
[7] Sánchez-Pérez R, Belmonte FS, Borch J, Dicenta F, Møller BL, Jørgensen K. (2012)
Prunasin hydrolases during fruit development in sweet and bitter almonds, Plant physiology,
Department of plant breeding
[8] Islamiyat Folashade Bolarinwa i sar.(2016) Effects of processing on amygdalin and cyanide
content of some Nigerian foods, J. Chem. Pharm. Res., 8(2):106
[9] Jasminka Nikolić,Branislav Vukanović, Milada Nalesnik(2012)Priručnik za praktičnu i
seminarsku nastavu iz medicinske biohemije i hemije, Medicinski fakutet
[10] Song Z., Xu X., Advanced research on anti-tumor effects of amygdalin (2014) J. Cancer
Research Ther., 10: 3-7
[11] Ilza A. Francisco, Maria Helena Pimenta Pinotti (2000) Cyanogenic Glycosides in Plants,
Brazilian Archives of Biology and Technology
[12] Islamiyat F. Bolarinwa, Caroline Orfila, Michael R.A. Morgan (2013) Amygdalin Content
of Seeds, Kernels and food products Commercially available in the UK, Food chemistry, 152.
133-139
[13]http://education.seattlepi.com/four-parameters-can-affect-enzyme-activity-3649.html,
Purdue University Instrument Van Project, Factors Affecting Enzyme Activity
[14] Julie A. Montgnac, Christopher R. Davis, Sherry A.Tanumihardjo, (2008), Processing
Techniques to Reduce Toxicity and Antinutrients of Cassava for Use as a Staple Food, Institute
of Food Technologists
[15] Vetter J. Plant cyanogenic glycosides, (2008) Toxicon, 38: 11‐36.
145
[16] Kwon HY, Hong SP, Hahn DH, Kim JH, (2003) Apoptosis induction of Persicae Semen
extract in human promyelocytic leukemia (HL-60) cells. Arch Pharm Res;26:157-61.
[17] Park HJ, Yoon SH, Han LS, Zheng LT, Jung KH, Uhm YK (2005) Amygdalin inhibits
genes related to cell cycle in SNU-C4 human colon cancer cells. World J Gastroenterol;11:5156-
61.
[18] Chang HK, Shin MS, Yang HY, Lee JW, Kim YS, Lee MH (2006) Amygdalin induces
apoptosis through regulation of Bax and Bcl-2 expressions in human DU145 and LNCaP
prostate cancer cells. Biol Pharm Bull;29:1597-602
[19] Chen Y, Ma J, Wang F, Hu J, Cui A, Wei C (2013) Amygdalin induces apoptosis in human
cervical cancer cell line HeLa cells. Immunopharmacol Immunotoxicol;35:43-51
[20] Westby A, Choo BK (1994) Cyanogen reduction during lactic fermentation of cassava. Acta
Hortic 375:209–15
[21] Vasconcelos AT, Twiddy DR, Westby A, Reilly PJA (1990) Detoxification of cassava
during gari preparation. Int J Food Sci Technol 25:19803
[22] Meuser F, Smolnick HD (1980) Processing of cassava to gari and other foodstuffs,
Starch/Starke 32:116–22
[23] Poulton, J. E. (1990). Cyanogenesis in plants1. Review. Plant Physiology, 94, 401-405
[24] Qadir M, Fatima K (2017) Review on Pharmacological Activity of Amygdalin. Arch Can
Res Vol.5:No.4:160
146
paper
THE USE OF SPICES IN THE PRODUCTION OF TRADITIONAL FRESH CHEESE
Suzana Jahić1, Lamija Makić1, Aida Džaferović1

1
Biotechical faculty, University of Bihać, Luke Marjanovića bb 77 000 Bihać
suzanajahic2002@gmail.com
Key words: traditional fresh cheese, basil, thyme
ABSTRACT:
The cheese is defined as a fermented or unfermented product obtained from milk, skimmed milk
or partially skimmed milk, cream, jellies or combination of said raw materials and whey
germination (with the addition of sylvatic or some other substitute enzyme enrichment). As a
highly-appreciated food product, cheese is a concentrated source of high-biological protein
values and is therefore recommended for its daily consumption to almost every person
regardless of age. In addition to protein, cheeses are also a good source of vitamins soluble in
fats (A, D, E, K) and water-soluble vitamins (Vitamin B groups: B1, B2, B6, B9 and B12), but
also mineral substances, especially calcium, phosphorus and magnesium.Traditional cheeses
have created in a given area as a result of a long-standing development of a certain technology
(recipe) of production that has been passed traditionaly over the years. In this work,
experimental production of traditional fresh cheese was carried out with the addition of spices,
basil and thyme. For the purposes of research, cheese samples were prepared with the addition
of the mentioned spices in concentrations of 0.50% and 0.25%. The results of chemical analysis
of cheese samples have shown that, according to consistency, the examined samples are
classified as semi-soft / soft cheeses; the lowest water content was 79.51% in the sample with the
147
addition of 0.25% thymus and the highest water content was 81.59% in the sample with the
addition of 0.25% basil. According to the amount of fat in the dry substance, the cheese can be
classified into semi-rich cheeses having a fat content of 25-45%. According to results of sensory
evaluation, the highest overall score (the maximum number of possible points 20.00) achieved
the cheese with the addition of 0.25% thymus – 19.80 points, then follows the cheese with the
addition of 0.25% basil – 19.70 points, and the lower grades were achieved the cheeses with the
addition of 0.50% basil – 18.90 and 0.50% thymus – 18.00 points.
UPOTREBA ZAČINA U PROIZVODNJI TRADICIONALNOG

SVJEŽEG SIRA
Ključne riječi: tradicionalni svježi sir, bosiljak, timijan
SAŽETAK:
Sir se definiše kao fermentisan ili nefermentisan proizvod dobiven nakon zgrušavanja mlijeka,
obranog mlijeka ili djelomično obranog mlijeka, vrhnja, mlaćenice ili kombinacijom navedenih
sirovina te otjecanjem sirutke (uz dodatak sirila ili nekoga drugog zamjenskog enzima
zgrušavanja). Kao visokocijenjen prehrambeni proizvod, sir je koncentrisani izvor proteina
visoke biološke vrijednosti te se stoga preporučuje njegova svakodnevna konzumacija gotovo
svim osobama bez obzira na dob. Uz proteine, sirevi su i dobar izvor vitamina topljivih u
mastima (vitamini A, D, E, K) i vitamina topljivih u vodi (vitamini B grupe: B1, B2, B6, B9 i
B12), ali i mineralnih tvari naročito kalcija, fosfora i magnezija. Tradicionalni sirevi nastali su
na određenom području kao rezultat dugogodišnjeg razvoja određene tehnologije (recepture)
proizvodnje koja se prenosila s koljena na koljeno.
U ovom radu je izvedena eksperimentalna proizvodnja tradicionalnog svježeg sira uz dodatak
začina, bosiljka i timijana. Za potrebe istraživanja su izrađeni uzorci sira sa dodatkom
navedenih začina u koncentracijama 0.50% i 0.25%. Rezultati hemijske analize uzoraka sireva
su pokazali da se prema konzistenciji ispitivani uzorci svrstavaju u kategoriju polumekih/mekih
sireva; najmanji sadržaj vode je iznosio 79.51% kod uzorka sa dodatkom 0.25% timijana, a
najveći sadržaj vode 81.59% kod uzorka sa dodatkom 0.25% bosiljka. Prema količini masti u
suhoj tvari sira se mogu svrstati u polumasne sireve koji imaju sadržaj masnoće u opsegu 25-
45%. Prema rezultatima senzorne analize, najvišu ukupnu ocjenu (maksimalan broj mogućih
148
bodova 20.00) je postigao sir sa dodatkom 0.25% timijana – 19.80 bodova, slijedi zatim sir sa
dodatkom 0.25% bosiljka – 19.70, a nešto niže ocjene su postigli sirevi sa dodatkom bosiljka u
količini 0.50% - 18.90 i 0.50% timijana – 18.00 bodova.
1. UVOD
Sir je svježi proizvod ili proizvod s različitim stepenom zrelosti koji se proizvodi odvajanjem
sirutke nakon koagulacije mlijeka (kravljeg, ovčijeg, kozijeg, bivoljeg i/ili njihovih mješavina),
obranog ili djelimično obranog mlijeka, vrhnja, surutke, ili kombinacijom navedenih sirovina
(Pravilnik o proizvodima od mlijeka i starter kulturama) 1]. Proizvodnja i konzumacija sira je
stara nekoliko hiljada godina, što sir čini jednom od najstarijih namirnica u ljudskoj ishrani. Još
od nastojanja ljudi da hranu očuvaju na duži vremenski period, uz preradu mesa, započela je i
proizvodnja sira 2]. Historijski razvoj proizvodnje sira je započeo sa primitivnom proizvodnjom
sira u domaćinstvima, do masovne proizvodnje u 19. stoljeću. Kasnije, industrijska proizvodnja
sira postala je značajna grana ekonomskog razvoja u mnogim zemljama 3]. Mliječni proizvodi,
a naročito sirevi, uvijek su imali važnu ulogu u ishrani ljudi i predstavljali značajan faktor
opstanka populacije, naročito u ruralnim predjelima. U nekim zemljama sa razvijenom
stočarskom proizvodnjom, konzumacija mliječnih proizvoda je dio kulturnog naslijeđa 4].
Tradicionalni sirevi su jedinstveni, prvenstveno zbog ručne izrade, ali i zato što se proizvode od
sirovog mlijeka te zbog toga imaju intenzivan okus i aromu, kao i specifičan sastav. Oni sadrže
visok sadržaj proteina, kalcija, fosfora, minerala i nekih vitamina B skupine [5]. Nutritivna i
zdravstvena vrijednost sira ovisi o kvalitetu i tipu mlijeka od kojeg je sir proizveden, ali i od
vrste sira. Sir sadrži ugljikohidrate, proteine, mliječnu mast, mineralne materije i vitamine. Sir je
značajan izvor proteina. Proteini sira sadrže aminokiseline neophodne za razvoj tkiva, enzima i
hormona ljudskog tijela. Glikoliza, lipoliza i proteoliza su tri glavna biohemijska procesa koja su
odgovorna za miris, okus, teksturu i nutritivnu vrijednost sireva [5]. Mliječna mast obezbjeđuje
energiju potrebnu ljudskom organizmu, ali je i značajan izvor esencijalnih masnih kiselina kao
što su linolna, linolenska i arahidonska, kao i vitamina rastvorljivih u mastima (A, D, E i K). Ako
se posmatra unos holesterola, istraživanja pokazuju da samo 3% dnevnog unosa holesterola
potiče od sira. Konzumacija sira se preporučuje i kao dio preventivnih mjera u sprječavanju
pojave zubnog karijesa. Sir podstiče proizvodnju pljuvačke u ustima pri čemu se snižava pH
vrijednost u ustima [6].
Najpoznatija i ujedno najstarija vrsta sira je svježi sir koji se proizvodi od pasteriziranog mlijeka
uz dodatak mljekarske kulture. Na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima se proizvodi
tradicionalno od sirovog mlijeka što zahtijeva visok higijenski standard proizvodnje. Sirevi koji
149
su proizvedeni na tradicionalan način, uz upotrebu začina predstavljaju funkcionalnu namirnicu
jer imaju poboljšana senzorska svojstva, kvalitet i rok trajanja [2].
Upotreba biljaka u ishrani i liječenju je stara koliko i samo čovječanstvo. Prvi pisani dokumenti o
upotrebi začinskih biljaka zabilježeni su 3000. godine p.n.e. i potiču iz Kine. Mnogi podaci i
drugih naroda, kao što su Indusi, Egipćani, Grci, Sumerani, stari Rimljani govore o upotrebi
začinskih biljaka [7]. Začini sadrže komponente koji pripadaju grupi hlapljivih ulja, fenola,
estera, organskih kiselina, jedinjenja sa sumporom, alkohola i mnogih drugih organskih spojeva.
Osnovna karakteristika začina je aroma koja potječe od eteričnih ulja, a okus uglavnom od
spojeva iz skupine alkaloida i glukozida [2]. Pored specifične arome i okusa, začini posjeduju
antimikrobno i antioksidativno djelovanje koje ovisi o koncentraciji hemijski aktivnih supstanci
[8]. Analizom sadržaja ukupnih fenola, kao značajan izvor izdvajaju se biljke iz porodice
Lamiaceae čiji su predstavnici: origano, bosiljak, metvica, kadulja, ružmarin, timijan i majčina
dušica. Zbog obilja fenolnih spojeva i eteričnih ulja, ove biljke imaju poznata antioksidativna i
antimikrobna svojstva [9].
Od fenolnih spojeva koji najviše doprinose antioksidativnom kapacitetu Lamiaceae ekstrakata
izdvajaju se ružmarinska kiselina prisutna u ružmarinu, žalfiji i origanu te karnosol i karnosolna
kiselina u ružmarinu i žalfiji [2]. Prehrambenim proizvodima se začini prvenstveno dodaju da bi
poboljšali senzorske osobine proizvoda. Međutim, već od 19. stoljeća je poznata i antimikrobna
aktivnost začina, naročito bijelog i crvenog luka, majčine dušice, timijana i drugih. Neke biljke iz
porodice Lamiaceae kao što su origano, ružmarin, žalfija i timijan imaju antimikrobno djelovanje
pri niskim koncentracijama ekstrakata, kao i bosiljak i metvica [10]. Antimikrobna aktivnost
navedenih vrsta se pripisuje karvakrolu, timolu i eugenolu, koji su u biljkama iz porodice
Lamiaceae prisutne u velikim količinama, a uz cimet aldehid i cimetnu kiselinu su komponente
sa antimikrobnim djelovanjem [2]."
2.1. Proces proizvodnje sira
U eksperimentalnom dijelu rada izrađeno je 8 svježih sireva od sirovog mlijeka uz dodatak

sušenih začina, bosiljka i timijana sa slijedećim koncentracijama: sir A1 (bosiljak 0.50 %); sir A2
(bosiljak 0.25 %); sir A3 (timijan 0.50 %) i sir A4 (timijan 0.25 %). Na Slici 1. je prikazana
shema procesa proizvodnje svježeg sira uz dodatak začinskih biljaka.
150
Slika 1. Shema procesa proizvodnje sira
Mlijeko je dopremljeno u kućanstvo i ocijeđeno u rostfrajnu čistu posudu. U mlijeko (cca.10

litara) je dodano 9 % sirćetne kiseline (6 kapi), dobro promiješano te ostavljeno da stoji 24 sata
na sobnoj temperaturi (oko 20°C). Posuda sa mlijekom je potom stavljena da se zagrijava do
vrenja, pri čemu je došlo do izdvajanja kazeina, tj. stvaranja gruša. Nastali gruš karakterišu
varijabilna veličina i konzistencija. Obrada gruša se sastoji od rezanja i cijeđenja. Pomoću noža,
gruš je izrezan na malo veće komadiće, što je karakteristično kod mekog sira. Da bi se izdvojila
što veća količina surutke, izvršeno je cijeđenje. Kao cjedilo poslužila je posuda sa rupicama. Iz
cjedila je odvagano po 250 grama dobivenog gruša u male plastične posudice. U posudice je
dodana različita koncentracija kuhinjske soli i začina, a potom su oni izmješani sa grušem.
Koncentracija soli je varirala od 1.30% do 2.30 %. Soljenje je važno u proizvodnji sira jer utječe
na bolju povezanost komadića gruša, a i na bolji ukus. Nakon dodatka začina i soli, gruš je
prebačen u kalupe za prešanje, na čijoj se unutrašnjosti nalazila čista pamučna krpa. Prešanje
151
predstavlja završno odvajanje preostale količine surutke, pri čemu sir postaje tvrđi. Da bi se
začini što bolje sjedinili sa sirom i da bi se mogla osjetiti njihova aroma, neophodno je
odmaranje sira. Ovaj proces je sličan kao kod zrenja, samo što je trajao kraće vremena. Sir je
ostavljen na temperaturi oko 14°C da zrije dva dana. Potom su sirevi bili izvađeni iz kalupa,
odvojeni od čiste pamučne krpe i zamotani u prozirnu plastičnu foliju.
2.2. Metode analize mlijeka i uzoraka sira
Hemijska analiza mlijeka je odrađena u Veterinarskom zavodu Bihać na uređaju MILCO SCAN
TM FT 120 (FOSS, Danska). U Laboratoriju Biotehničkog fakulteta Univerziteta u Bihaću je
izvršena hemijska i senzorna analiza uzoraka sireva:
- Određivanje sadržaja vode u siru metodom sušenja (BAS EN ISO 5534:2006),
- Određivanje suhe tvari u siru – nakon određivanja sadržaja vode, od 100 se oduzme sadržaj
vode (%) i izračuna sadržaj suhe tvari,
- Titracijska kiselost (°SH) sira je određena metodom po Soxhlet-Henkel-u (AOAC
947.05:2000),
- Određivanje količine masti u siru po Grossfeld-u [11],
- Određivanje soli (natrijeva hlorida) u siru po Volhard-u [11],
- Senzorsko ocjenjivanje sira prema FIL-IDF (1997): Sensory Evaluation of Dairy Products by
Scoring [12].
2.3. Statistička obrada rezultata rada
U statističkoj obradi rezultata izračunate su srednje vrijednosti i standardne devijacije za

rezultate hemijske analize uzoraka sireva, a dobijene vrijednosti testirane su pomoću Mann-
Whitney U testa. Tokom obrade podataka, za ukupnu senzorsku ocjenu sireva izračunate su
srednje vrijednosti, standardna devijacija, koeficijent varijacije, maksimum i minimum, a
dobivene vrijednosti testirane su pomoću Kruskal-Wallis-ovog testa. Nivo signifikantnosti p < 0,05
korišten je za sve usporedbe kao i za diskusiju dobivenih rezultata. Analiza podataka je izvršena
korištenjem statističkog paketa PAST (ver. 2.17).
3. REZULTATI RADA
U Tabeli 1. su prikazani rezultati hemijske analize sirovog mlijeka za proizvodnju sira.
152
Tabela 1. Hemijski sastav sirovog mlijeka
Komponenta Vrijednost
Suha tvar (%) 13.12
Voda (%) 86.88
Mineralne tvari (%) 0.54
Mliječna mast (%) 4.14
Bjelančevine (%) 3.32
Laktoza (%) 4.68
Slobodne masne kiseline (%) 8.98
Gustoća (g/cm3) 1.030
U Tabeli 2. su prikazani rezultati hemijske analize uzoraka sira.
Tabela 2. Rezultati hemijske analize uzoraka sira

Uzorak Suha tvar % Voda% Kiselost °SH Mast % Sol %
A1 20.05 ± 10.373 79.96 ± 10.373 78.23 ± 1.096 5.55 ± 1.70 1.56 ± 0.297
A2 18.41 ± 5,416 81.59 ± 5,416 78.08 ± 4.172 7.50 ± 0.029 1.44 ± 0.424
A3 16.55 ± 2.645 77.69 ± 10.790 82.39 ± 11.964 6.63 ± 1.147 2.00 ± 0.240
A4 20.86 ± 11.816 79.51 ± 11.823 83.43 ± 12.82 6.64 ± 1.174 1.94 ± 0.594
p 0.4705 0.3123 0.0304 0.3123 0.1939
A1 (bosiljak 0.50 %), A2 (bosiljak 0.25 %), A3 (timijan 0.50 %), A4 (timijan 0.25 %)
p vrijednost je dobivena testiranjem pomoću Mann Whitney U testa
Senzorsko ocjenjivanje sireva uradila je Komisija za senzornu ocjenu sastavljena od pet

osposobljenih ocjenjivača prema FIL-IDF (1997): Sensory Evaluation of Dairy Products by
Scoring [12]. Ocjenjivanje je izvedeno u Laboratoriju Biotehničkog fakulteta u Bihaću metodom
bodovanja. Pri ocjenjivanju proizvoda, ocjenama od 1 do 10 ocjenjivana su slijedeća svojstva:
Okus - 10 bodova, Miris 2 boda, Slika na presjeku 2 boda, Konzistencija (stanje tijesta) 2 boda,
Boja 2 boda, Vanjski izgled sira 2 boda.
U Tabeli 3. su prikazani rezultati senzorske analize uzoraka sira.
Tabela 3. Rezultati senzorske ocjene uzoraka sira

Uzorak Ocjenjivači ∑ CV Min. Max. p*
A1 I II III IV V 15.48 1.458 9.421 14.20 18.00
A2 I II III IV V 16.68 1.689 10.125 15.90 19.70 0.0694
A3 I II III IV V 16.96 1.128 6.653 16.20 18.90
A4 I II III IV V 19.08 0.572 2.997 18.20 19.80
∑– ukupan broj bodova, - standardna devijacija, CV – koeficijent varijacije, Min. – minimum, Max. -
maksimum; A1 (bosiljak 0.50 %), A2 (bosiljak 0.25 %), A3 (timijan 0.50 %), A4 (timijan 0.25 %)
p vrijednost je dobivena testiranjem pomoću Kruskal – Wallis-ovog testa
153
U Tabeli 4. su prikazani statističko-varijacioni parametri senzorske ocjene uzoraka sira.
Tabela 4. Statističko-varijacioni parametri senzorske ocjene uzoraka sira

Uzorak A1
Svojstvo Min. Max. σ CV
Vanjski izgled 1.84 1.80 2.00 0.0894 4.861
Boja 1.88 1.80 2.00 0.0837 4.450
Konzistencija 1.36 1.20 1.50 0,1140 8,384
Slika na presjeku 1.36 1.00 1.80 0,2966 21,812
Miris 1.54 1.30 2.00 0,2793 18,135
Okus 7.50 7.00 8.70 0,7036 9,381
Uzorak A2
Vanjski izgled 1.46 1.20 2.00 0.3209 21.982
Boja 1.90 1.80 2.00 0.0707 3.722
Konzistencija 1.34 1.00 2.00 0.3847 28.710
Slika na presjeku 1.30 1.00 2,00 0.4123 31.716
Miris 1.68 1.50 1.80 0.1304 7.761
Okus 9.00 8.50 10.00 0.6124 6.804
Uzorak A3
Vanjski izgled 1.90 1.80 2.00 0.0707 3.722
Boja 1.96 1.90 2.00 0.0548 2.795
Konzistencija 1.84 1.70 2.00 0.1140 6.197
Slika na presjeku 1.86 1.70 2.00 0.1140 6.130
Miris 1.92 1.90 2.00 0.0447 2.329
Okus 7.52 7.00 9.00 0.8672 11.532
Uzorak A4
Vanjski izgled 1.96 1.90 2.00 0.0548 2.795
Boja 1.98 1.90 2.00 0.0447 2.259
Konzistencija 1.92 1.80 2.00 0.0837 4.358
Slika na presjeku 1.88 1.80 2.00 0.0837 4.450
Miris 1.82 1.80 1.90 0.0447 2.457
Okus 9.52 10.00 9.00 0.3564 3.743
– srednja vrijednost, - standardna devijacija, CV – koeficijent varijacije, Min. – minimum, Max. - maksimum
A1 (bosiljak 0.50 %), A2 (bosiljak 0.25 %), A3 (timijan 0.50 %), A4 (timijan 0.25 %)
4. DISKUSIJA REZULTATA RADA
Unsko-sanski kanton spada u region Bosne i Hercegovine koji se odlikuje specifičnim

geografskim i klimatskim karakteristikama i vegetacijskoj raznolikosti, pri čemu je od prošlosti
pa do danas razvijena proizvodnja različitih autohtonih sireva [13]. Nastanak tradicionalnih
sireva vezan je za običaje, navike, potrošnju, klimu, reljef i prenošenje znanja i iskustava iz
154
proizvodnje s generacije na generaciju. Osim prethodno navedenog, na specifičnost autohtonih
sireva (okus, aromu, konzistenciju), utječe mlijeko kao sirovina, prvenstveno zbog bakterija
mliječne kiseline, čemu se naročito u novije vrijeme posvećuje posebna pažnja [2].
U Tabeli 1. je prikazan hemijski sastav mlijeka koje je korišteno za proizvodnju sireva uz
dodatak sušenog bosiljka i timijana. Prema rezultatima koji su prikazani u Tabeli 1., zaključak je
da je sirovo mlijeko koje je korišteno u proizvodnji sira visokokvalitetna namirnica koje se
odlikuje visokim sadržajem masnoće (4.14%) i bjelančevina (3.32%).
Prema rezultatima hemijskih analiza sireva prikazanih u Tabeli 2., analizirani sirevi imaju dosta
visok sadržaj vode, pa se mogu klasificirati kao polumeki/meki sirevi koji imaju sadržaj vode od
55% do 80% [3].
Najveći sadržaj vode je utvrđen kod sira A2 (dodatak 0.25% bosiljka) 81.59%, a najmanji sadržaj
vode je imao uzorak sira A4 (dodatak 0.25% timijana) 79.51%. Prema količini masti u suhoj tvari
sira se mogu svrstati u polumasne sireve koji imaju sadržaj masnoće u opsegu od 25% do 45%
(A1: 27.68%; A2: 40.74%; A3: 40.06%; A4: 31.83%). Najveći stepen kiselosti je imao sir A4
(dodatak 0.25% timijana) 83.43°SH, a najmanja kiselost je zabilježena kod sira A2 (dodatak
0.25% bosiljka) 78.08°SH. Kod uzorka A2 (dodatak 0.25% bosiljka) je zabilježen najveći sadržaj
masti 7.50%, a najmanji sadržaj masti imao je uzorak A1 (dodatak 0.50% bosiljka) 5.55%.
Testiranjem pomoću Mann Whitney U testa, između analiziranih uzoraka sireva nije utvrđena
statistički značajna razlika (p>0.05) u hemijskom sastavu. U poređenju sa mlijekom, sir sadrži
bjelančevine koje su lakše za probavu, a tokom procesa sazrijevanja većina kazeina koja je
sadržana u bjelančevinama sira se razdvaja na manje peptide i aminokiseline. Sir sadrži određenu
količinu soli, ali se smatra da samo 5% od ukupne količine unesene soli potiče od sira [14].
Nutritivna vrijednost tradicionalnih sireva zavisi od tipa sira i kvaliteta mlijeka od kojeg je sir
proizveden. Sirevi sa ljekovitim i začinskim biljkama se tradicionalno proizvode od kravljeg,
ovčjeg i kozjeg ili miješanog mlijeka. Kao primjer se mogu izdvojiti mediteranski tradicionalni
sirevi koji su vrlo popularni u svijetu [15]. Prema rezultatima senzorske analize peteročlane
komisije, najvišu ukupnu ocjenu je postigao sir sa dodatkom 0.25% timijana - A4, slijedi zatim
sir sa dodatkom 0.25% bosiljka - A2, a nešto niže ocjene su postigli sirevi sa dodatkom začina u
količini 0.50% - A1 i A3. Testiranjem pomoću Kruskal – Wallis-ovog testa nije utvrđena
statistički značajna razlika (p>0.05) u ukupnoj ocjeni između analiziranih uzoraka sireva.
Najvišu ocjenu za svojstvo Vanjski izgled je dobio uzorak A4 sa 1.96 bodova, a najmanju uzorak
A2 sa 1.46 bodova. Također, uzorak A4 je ostvario najvišu ocjenu za Boju 1.98, jer je imao
ujednačenu boju sa ravnomjerno raspoređenim začinom, a najmanju ocjenu je ostvario uzorak A1
sa 1.88 bodova uz mala odstupanja vezana za neravnomjerno raspoređenu boju po površini.
Uzorak A4 je najbolje ocijenjen i za svojstvo Konzistencija sa 1.92 boda, a najmanju ocjenu je
155
ostvario uzorak A2, kome su ocjenjivači dodijelili 1.34 boda. Uzorci A1 i A2 su ostvarili i mali
broj bodova za svojstvo Slika na presjeku 1.36 i 1.30 bodova, a uzorci A3 i A4 dosta visoke
ocjene 1.86 i 1.88 bodova. Najveću ocjenu za svojstvo Miris je dobio uzorak A3 1.92 boda, a
najnižu uzorak A1 sa 1.54 boda. Uzorak A4 je ocijenjen najvišom ocjenom za Okus sa 9.52 boda,
a uzorak A1 sa najnižom ocjenom 7.50. Interesantno je da je uzorak A3 koji je za svojstvo Miris
imao najvišu ocjenu, za svojstvo Okus dobio manji broj bodova, svega 7.52.
Sirevi proizvedeni tradicionalnim postupkom u domaćinstvu imaju visoku nutritivnu vrijednost.
Meki zreli sir sadrži proteine koji se lako apsorbuju, enzime i bakterije koji su vrlo korisni za
probavni sistem, tako da ljudi koji imaju alergijske reakcije na mlijeko, sireve dobro podnose
[16]. Nutricionisti preporučuju konzumaciju 50 do 100 grama sira dnevno. Unos 100 grama
cottage sira dnevno zadovoljava 30-40% potreba za proteinima kod odraslih, a 100 grama
trvrdog sira čak 40-50% dnevnih potreba za proteinima [17].
5. ZAKLJUČAK
Poznato je da se na Unsko-sanskom kantonu proizvode različite vrste tradicionalnih sireva, a

obzirom da je u trendu proizvodnja visokokvalitetne funkcionalne hrane, tradicionalni sirevi sa
dodatkom začinskog bilja spadaju u funkcionalne inovativne proizvode.
Prema rezultatima našeg istraživanja, opisanim tradicionalnim postupkom proizvodnje dobili
smo sireve koji imaju sadržaj vode u opsegu od 79% do 82% te ih svrstavamo u kategoriju
mekih sireva, dok prema sadržaju masti u suhoj tvari sira čiji sadržaj se kreće od 28% do 40%,
proizvedeni sirevi se mogu svrstati u grupu polumasnih sireva. Analizirajući rezultate senzorske
ocjene uzoraka sireva, preporučili bismo proizvodnju sireva sa dodatkom manje koncentracije
začinskih biljaka (0.25% bosiljka i 0.25% timijana) u odnosu na koncentracije navedenih začina
u iznosu 0.50%. Od analiziranih sireva izdvajamo sir A4 sa dodatkom 0.25% timijana, jer je
ostvario najvišu ukupnu senzorsku ocjenu (19.80 bodova od ukupno 20.00) a također i najviše
ocjene za senzorska svojstva: Vanjski izgled, Boja, Konzistencija, Slika na presjeku i Okus.
6. LITERATURA
[1] Pravilnik o sirovom mlijeku, Službeni Glasnik BiH, 21/2011.

[2] Josipović, R., Markov, K., Frece, J., Stanzer, D., Cvitković, A., Mrvčić, J. (2016), Upotreba
začina u proizvodnji tradicionalnih sireva, Mljekarstvo 66 (1), p 12-25.
[3] Tratnik, Lj. (1998), Mlijeko – Tehnologija, biokemija i mikrobiologija, Hrvatska mljekarska
udruga, Zagreb.
156
[4] Lukač Havranek, J. (1995), Značenje mlijeka i mliječnih proizvoda u prehrani – proizvodnja
i potrošnja, Mljekarstvo 45 (4), p 253-261.
[5] Lukač Havranek, J., Hadžiosmanović, M., Samaržija, D., Antunac, N. (2000), Prehrambena
svojstva mediteranskih sireva, Mljekarstvo 50 (2) p 141-150.
[6] Kaić-Rak, A., Antonić-Degač, K. (1996), Prehrambena i biološka vrijednost fermentiranih
mliječnih proizvoda, Mljekarstvo 46 (4), p 285-290.
[7] Tucakov, J. (1997), Lečenje biljem, Beograd: I.P. Rad.
[8] Charles, D.J. (2013), Antioxidant Properties of Spices, Herbs and Other Sources, Springer,
New York, USA. doi: 10.1007/978-1-4614-4310-0.
[9] Shan, B., Cai, Y.Z., Sun, M., Corke, H. (2005), Antioxidant capacity of 26 spice extracts and
characterization of their phenolic constituents, Journal of Agricultural and Food Chemistry 53, p
7749-7759. doi: 10.1021/jf051513y
[10] Witkowska, A.M., Hickey, D.K., Alonso-Gomez, M., Wilkinson, M. (2013), Evaluation of
antimicrobial activities of commercial herb and spice extracts against selected food-borne
bacteria, Journal of Food Research 2, p 37-54. doi: 10.5539/jfr.v2n4p37
[11] Trajković J., Mirić M., Baras J., Šiler S. (1983), Analize životnih namirnica, Tehnološko-
metalurški fakultet, Beograd.
[12] FIL-IDF (1997), Sensory Evaluation of Dairy Products by Scoring, Reference Method,
International Standard, 99C. 1-15.
[13] Veladžić M., Jahić S., Bećiraj A., Makić H. (2014), Proizvodnja sira, kravlji, ovčiji, koziji,
Grafičar, Bihać.
[14] Tudor, M. (2008), Strah od masnoća i soli u siru nije pretjerano opravdan, Mlijeko i ja,
broj 4. https://issuu.com/hmuonline/docs/mlijeko_i_ja_4-2008/12.
[15] Blažić, M., Pavić, K., Zavadlav, S., Marčac N. (2017), The impact of traditional cheeses
and whey on health, Croat. J. Food Sci. Technol. 9 (2) p 198 – 203.
[16] Miletić, S. (1962), Vrijednost sira kao živežne namirnice, Zagreb, Mljekarstvo 1, p 12-14.
[17] Matijević, B., Demin, M., Krcivoj, T., Podgoršek, J., Kogovšek, M., Maksimovič, V., Tafra,
V., Magdić, V. (2014), The cheese consuming culture in central Croatia and southeastern
Slovenia, Journal of Hygienic Engineering and Design,
Slovenia.https://bib.irb.hr/datoteka/75963.01._Full_paper_-_Bojan_Matijevic.pdf.
157
paper
QUALITY OF FINELY CHOPPED BOILED SAUSAGES ON THE MARKET OF

BANJA LUKA CITY
Dušanka Marković1, Danica Savanović1, Ladislav Vasilišin1, Goran Vučić1
1
Faculty of Technology, University of Banja Luka, Vojvode Stepe Stepanovića 73, 78 000 BanjaLuka
goran.vucic@tf.unibl.org
Key words: quality, meat products, boiled sausages
ABSTRACT:
Quality of meat products primarily depends of the quality of raw materials, additives and spices
added in order to improve organoleptic and other product properties, then from the selection of
technological processes of processing and preservation as well as the quality of packaging
materials for finished products that must provide protection without any change in the product.
Sausages, as meat products, represent the largest group of meat products with several hundred
species and thousands of commercial names. These are the products obtained by filling natural
or artificial wrap. The aim of this article is to ascertain whether there are significant differences
in the products declared as finely chopped sausages. Twelve products from different
manufacturers that declared themselves the same product were tested. The chemical and
physical-chemical properties of the product were investigated. Content of total fat, water content
as well as the amount of nitrite, then color, hardness (texture) and pH of the product were tested.
After the chemical and physical-chemical analyzes carried out, it was concluded that there are:
significant differences in the total fat content (from 0.99 to 18.92%), the amount of nitrite (from
11.66mg/kg to 84.97mg/kg) as well as the values color parameter L *, fewer differences exist for
other quality parameters, but are not significant as the previous one.
158
KVALITET FINO USITNJENIH BARENIH KOBASICA NA TRŽIŠTU GRADA BANJA

LUKA
Ključne riječi: kvalitet, proizvodi od mesa, barene kobasice
SAŽETAK:
Kvalitet mesnih proizvoda prvenstveno zavisi od kvaliteta sirovina, aditiva i začina koji se
dodaju u svrhu poboljšanja organoleptičkih i drugih svojstava proizvoda, zatim od izbora
tehnoloških postupaka prerade, odnosno konzerviranja kao i kvaliteta materijala za pakovanje
gotovih proizvoda koji moraju osigurati zaštitu bez ikakvih promjena na proizvodu. Kobasice,
kao proizvodi od mesa predstavljaju najbrojniju skupinu mesnih proizvoda sa nekoliko stotina
vrsta i više hiljada komercijalnih naziva. To su proizvodi dobijeni punjenjem prirodnih ili
vještačkih omotača. Cilj ovog rada je da se utvrdi da li postoje značajne razlike u proizvodima
koji se deklarišu kao fino usitnjene barene kobasice. Ispitivano je dvanaest proizvoda različitih
proizvođača koji su se deklarisali kao isti proizvod. Ispitivane su hemijske i fizičko-hemijske
osobine proizvoda. Ispitivani su sadržaj ukupne masti, sadržaj vode, kao i količina nitrita, zatim
boja, tvrdoća (tekstura) i pH vrijednost proizvoda. Nakon provedenih hemijskih i fizičko-
hemijskih analiza zaključeno je da postoje: znatne razlike u sadržaju slobodne masti (od 0,99-
18,92%) količini nitrita ( od 11,66mg/kg do 84,97mg/kg), kao i vrijednostima parametra boje L*,
manje razlike postoje i kod ostalih parametara kvaliteta, ali nisu bitno izraženi kao prethodni.
1. UVOD
Meso je osnovna i najvažnija namirnica životinjskog porijekla, najbolji je izvor bjelančevina (17-
25 %) [10,19,20,34,41], a samim time i energije. Bjelančevine mesa sadrže sve aminokiseline
potrebne za izgradnju vlastitih bjelančevina, te je zbog toga potrošnja mesa po stanovniku
najvažniji pokazatelj prehrane stanovništva [11,12,14,15,18].
Kvalitet mesnih proizvoda prvenstveno zavisi od kvaliteta sirovina, aditiva i začina koji se
dodaju u svrhu poboljšanja organoleptičkih i drugih svojstava proizvoda, zatim od izbora
tehnoloških postupaka prerade, odnosno konzervisanja kao i kvaliteta materijala za pakovanje
gotovih proizvoda koji moraju osigurati zaštitu bez ikakvih promjena na proizvodu [6,8,
20,28,29,32,34].
159
Barene kobasice, u kojima sadržaj masti može biti do 30 %, su veoma popularne u ishrani
stanovništva u cijelom svijetu. Na ovu popularnost utiču niska cijena i brza priprema za
konzumaciju [16,22,37].
Barene kobasice, prema proizvedenim količinama, su najzastupljeniji proizvodi od mesa, ne
samo u centralnoj Evropi, nego i šire. Poznato je više stotina vrsta koje se često pojavljuju pod
istim zajedničkim pojmom “barene”, ali se često razlikuju po lokalnim i regionalnim
obilježijima [39]. U SAD (Federal Register USA) barene kobasice se definišu kao usitnjeni
polučvrsti proizvodi od mesa, pripremljeni od jedne ili više vrsta mesa i ostalih jestivih
dijelova uz dodatak začina i sredstava za salamurenje (Frankfurter, Wiener, Vienna, Bologna).
Finalni proizvod ne smije da sadrži više od 30% masti, kao ni više od 10% dodate vode. Prema
Zakonu o životnim namirnicama Njemačke, pod pojmom barene kobasice svrstani su svi oni
proizvodi koji podliježu barenju, pečenju, prženju ili nekoj drugoj termičkoj obradi pri čemu se
tokom usitnjavanja u meso ugrađuje pitka voda ili led uz primjenu kuhinjske ili nitritne soli, kao
i uz dodatak drugih sredstava za kuterovanje. Tokom zagrijavanja, mišićne bjelančevine
koagulišu, pa su proizvodi zbog toga, za razliku od kuvanih kobasica i poslije ponovnog
zagrijavanja podesni za narezivanje [31]. Barene kobasice su proizvodi od mesa koje u nadjevu
kao osnovu sadrže mesno tijesto i konzervišu se toplotnom obradom, najčešće pasterizacijom. Na
osnovu stepena usitnjenosti, razvrstavaju se na fino usitnjene barene kobasice i grubo usitnjene
barene kobasice [26,27,38,40].
Na tržištu Bosne i Hercegovine se nalazi veliki broj prehrambenih proizvoda različitih
proizvođača koji, iako su identično deklarisani, imaju određene razlike u svom kvalitetu. Cilj
ovog rada je da se utvrdi da li postoje značajne razlike u proizvodima koji se deklarišu kao fino
usitnjene barene kobasice. Ispitivano je dvanaest proizvoda različitih proizvođača koji su
deklarisani kao isti proizvod. Ispitivane su hemijske i fizičko-hemijske osobine proizvoda.
Ispitivani su sadržaj slobodne masti, sadržaj vode, kao i količina nitrita, zatim boja, tvrdoća
(tekstura) i pH vrijednost proizvoda.
2. EKSPERIMENTALNI DIO
2.1. Materijal i metode rada
Korišteno je dvanaest uzoraka fino usitnjenih barenih kobasica različitih proizvođača koji su
kupljeni na teritoriji grada Banja Luka. Uzorci su odmah po nabavljanju prenijeti u ispitnu
laboratoriju i označeni rednim brojevima od 1 do 12. Za analizu parametara kvaliteta barenih
kobasica korištene su hemijske i fizičko-hemijske metode. Ispitivanja su izvršena u Laboratoriji
160
za analizu životnih namirnica i u Laboratoriji za instrumentalne metode na Tehnološkom
fakultetu, u Banjoj Luci.
Od hemijskih parametara u proizvodima od mesa određeni su:
 Sadržaj slobodne masti, metodom za određivanje sadržaja slobodne masti u mesu i

proizvodima od mesa, BAS ISO 1443:2007, ekstrakcijom masti petroleterom,
korišćenjem aparature po Soxhlet-u.
 Sadržaj vlage, metodom za određivanje sadržaja vlage u mesu i proizvodima

od mesa, BAS ISO 1442:2007, potpunim miješanjem dijela uzorka za ispitivanje sa
pijeskom i sušenjem do konstantne mase na 103 ± 2 ºC.
 Sadržaj nitrita, BAS ISO 2918:2007, UV VIS spektrofotometrija (Labmda 25, Perkin
Elmer).
2.2.Fizičko-hemijske metode
Od fizičko-hemijskih osobina određivane su slijedeće:
 pH vrijednost, referentnom metodom za direktno određivanje pH vrijednosti mesa

ubodnom kombinovanom elektrodom, BAS ISO 2917:2007. Korišten je pH metar Hanna
H1 99161 sa ubodnom ojačanom staklenom kombinovanom elektrodom (Mettler Toledo,
Greinfense, Switzerland) za direktno određivanje pH vrijednosti u prehrambenim
proizvodima. Prije mjerenja izvršena je dvostruka kalibracija instrumenata puferima pH
4.00 i pH 7.00 (Merck) na 20ºC. Rezultat je izražen kao aritmetička sredina pet
ponovljenih mjerenja.
 Boja uzorka (CIE L*a*b*) kolorimetrijom. Mjerenja vrijednosti parametara boje L*,a* i
b* na presjeku uzoraka barenih kobasica po CIE L* a *b* sistemu, izvršena su
spektrofotometrom [1,2,3,23] Konica Minolta CM 2600d, Japan, sa otvorom 8mm na
mjernoj glavi. Mjerenja su izvršena u D-65 osvjetljenju sa standardnim uglom zaklona od
10º. Instrument je prije svake serije mjerenja kalibrisan korišćenjem bijele kalibracione
ploče CR-A43, standardnom procedurom prema proizvođačkim instrukcijama.
Karakteristike boje su iskazane u CIE L* a* b* (CIE 1976) sistemu, koji je zasnovan na
tri koordinate boje preko kojih se definiše boja uzorka: L* ( svjetloća boje), a* (udio
crvene boje (+a*) ili zelene boje (-a*)) i b* (udio žute boje (+b*) ili plave boje (-b*))
[2,13,23]. Vrijednosti su mjerene odmah poslije narezivanja. Proizvodi su narezivani
161
poprečno u odnosu na uzdužnu osu, tako da se dobiju četiri paralelna presjeka duž
proizvoda. Na svakom presjeku pet puta je mjerena boja, a rezultati su predstavljeni kao
aritmetička sredina pet mjerenja.
 Tvrdoća kobasica je ispitivana pomoću univerzalne mašine za testiranje Texture Analyser

TA.XT plus (Stable Micro Systems, Velika Britanija) određivanjem sile potrebne za
presijecanje uzoraka barenih kobasica [4,5,9,35]. Prilikom testiranja korišten je aparat
(nož) Warner-Bratzler sa ćelijom za sječenje (knife blade HDP/BSK). Opterećenje ćelije
je 25 kg, a brzina noža tokom testa 1,0 mm/s, rastojanje 20,0 mm. Mjerenja su izvršena
ponavljanjem deset sječenja jednog uzorka i predstavljena kao prosječna vrijednost.
U Tabeli 1 predstavljeni su osnovni hemijski parametri kvaliteta fino usitnjenih barenih

kobasica. Sadržaj vode se kretao u intervalu od 60,84% do 73, 63%. Minimalna količina vode
bila je u uzorku broj 7, a maksimalna u uzorku broj 4. Prosječan sadržaj vode u uzorcima
hrenovke iznosio je 62,38%, a pariske kobasice 66,36% prema Saičiću [33]. Prema Kulieru [21],
sadržaj vlage u hrenovkama iznosi 55%, a prema rezultatima Krasića i sar., [20] sadržaj vlage u
barenim kobasicama bio je 57,74%. Sadržaj vlage u hrenovkama, prema podacima
Stojanovića , iznosio je 25,95%, prema Vukoviću [41] od 52,92% do 56,88%. Prica i sar., (2011)
u svojim istraživanjima dobili su sadržaj vlage u hrenovkama u opsegu 56,29% do 61,44%
(preuzeto iz Dojčinović i sar. [8]). Sadržaj masti kod pariske kobasice iznosio je prema
Dojčinović i sar. (2015) iznosio je 14,9%. Torre i sar. [38] utvrdili su takođe da od ispitivanih
hemijskih parametara kvaliteta barenih kobasica najviše varira sadržaj masti.
Tabela 1: Hemijski parametri kvaliteta fino usitnjenih barenih kobasica

Sadržaj sirove masti Sadržaj vlage
(%) (%)
Uzorak 1 3,82 62,06
Uzorak 2 2,14 68,96
Uzorak 3 2,88 63,71
Uzorak 4 4,80 73,63
Uzorak 5 10,90 67,23
Uzorak 6 11,72 62,75
Uzorak 7 10,99 60,84
162
Uzorak 8 0,99 66,77
Uzorak 9 4,13 71,66
Uzorak 10 18,92 69,16
Uzorak 11 14,72 65,37
Uzorak 12 13,95 64,18
Prema rezultatima prikazanim u Tabeli 1, najmanja količina masti nalazi se u uzorku broj 8 i
iznosi 0,99%, a najveća količina masti određena je u uzorku broj 10, ona iznosi 18,92%. Prema
Pravilniku o upotrebi prehrambenih aditiva, dozvoljena je upotreba 26 konzervansa u
proizvodima od mesa, a najznačajniji je natrijum nitrit. Nitriti se obično upotrebljavaju pri
salamurenju mesa. Njihov značaj je višestruk: inhibiše bakterije, stabilizuje boju mesa,
usporavaju oksidaciju lipoida i doprinose formiranju prijatne arome mesa. Veoma su toksični,
dodavanje može dovesti do povećanog stvaranja kancerogenih i genotoksičnih nitrozoamina,
zbog čega se mora voditi računa o količini koja se dodaje u proizvode od mesa [24,25].
Vrijednosti dobijene ispitivanjem za sadržaj nitrita su bile u intervalu od 11,66 mg/kg do
maksimalno određene vrijednosti od 84,97 mg/kg. Iz Tabele 2 se može vidjeti da se najveća
količina ovog konzervansa nalazi u uzorku broj 8, a najmanja u uzorku broj 6. Kod proizvoda
od mesa dozvoljena je upotreba 100-175 mg/kg kao NaNO2 [25].
Tabela 2. Sadržaj nitrita u fino usitnjenim barenim kobasicama

Sadržaj NaNO2
(mg/kg)
Uzorak 1 41,85
Uzorak 2 29,20
Uzorak 3 58,00
Uzorak 4 47,26
Uzorak 5 45,16
Uzorak 6 11,66
Uzorak 7 57,83
Uzorak 8 84,97
Uzorak 9 49,22
Uzorak 10 55,84
Uzorak 11 35,67
Uzorak 12 21,13
163
Na Dijagramu 1 su predstavljene izmjerene pH vrijednosti u barenim kobasicama koje su

analizirane. Kao što se iz Dijagrama 1 može vidjeti pH vrijednost ovih proizvoda od mesa se
kreće u intervalu od 6.1 do 6.53. Najveću vrijednost ima uzorak pod brojem 8, a najmanju
izmjerenu uzorak pod brojem 6.
6.60 pH vrijednosti fino usitnjenih kobasica

6.53
6.48 6.47
6.50 6.44
6.39
6.40 6.35
6.30 6.30
6.26
pH vrijednost
6.30 6.25
6.19
6.20
6.10
6.10
6.00
5.90
5.80
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Uzorak
Dijagam 1. pH vrijednosti fino usitnjenih barenih kobasica
Boja površine barenih, fino usitnjenih barenih kobasica je mjerena spektrofotometrom Minolta
CM 2600d, uz prethodnu kalibraciju instrumenta sa kalibracionom bijelom pločicom. Izmjerene
vrijednosti parametra boje L* predstavljene su na Dijagramu 2.
164
80.00
Vrijednost parametra boje L* 76.14
73.77 73.80 72.83
71.12
68.61 68.57
70.00 66.68 65.12
64.85 63.49 62.71
60.00
50.00
Vrijednost L*
40.00
30.00
20.00
10.00
0.00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Uzorak
Dijagam 2. Vrijednosti parametra boje L* na površini fino usitnjenih barenih kobasica
Srednje vrijednosti parametra boje L* kretala su se od 62,71 do 76,14. Najveću izmjerenu

vrijednost parametra L* imao je uzorak broj 11, a najmanju uzorak broj 5. Parametar boje L*
predstavlja mjeru svjetline površine koja se mjeri i ima vrijednosti od 0 do 100. Vrijednost
parametra boje L*=0 predstavlja apsolutno crnu površinu, dok je vrijednost parametra boje
L*=100 oznaka za apsolutno bijelu površinu. Na osnovu dobijenih rezultata za parametar boje
L* uzorak broj 11 je najsvjetliji dok je uzorak broj 5 najtamniji na svojoj površini.
Dijagam 3. Vrijednosti parametra boje a* na površini fino usitnjenih barenih kobasica

165
Mjera crvene boje je označena sa parametrom boje a*, i to za pozitivne vrijednosti parametra
boje a* [1,2,3]. Ukoliko se dobijaju negativne vrijednosti parametra boje a* znači da se radi u
uticaju zelene komponente boje na površine koja se određuje. Srednje vrijednosti parametra a*
predstavljene na Dijagramu 3 kretale su se, u intervalu od 9,22 (uzorak broj 10) do 16,53 (uzorak
broj 1). Parametar boje b* prema CIE L*a*b* kolor sistemu određuje, za pozitivne vrijednosti
udio žute boje, dok je u slučaju negativnih vrijednosti parametra boje b* značajniji udio plave
boje.
Vrijednost parametra boje b*

18.00
16.17
16.00 14.88
14.11 13.76
13.16 13.30 13.12
14.00 12.66 12.617
12.35 12.49
12.00
Vrijednost b*
10.00 8.66
8.00
6.00
4.00
2.00
0.00
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Uzorak
Dijagam 4. Vrijednosti parametra boje b* na površini fino usitnjenih barenih kobasica
Sve izmjerene vrijednosti parametra boje b* imale su pozitivne vrijednosti. Srednje vrijednosti
parametra boje b* kretale su se od minimalne vrijednosti 8,66 za uzorak broj 6 do maksimalne
vrijednosti 16,17 za uzorak broj 4 (Dijagram 4).
166
Tvrdoća fino usitnjenih kobasica (kg)
0.250
0.225
0.200
0.175
0.156 0.153 0.157
0.146 0.148 0.148 0.145 0.148 0.148
Tvrdoća (kg) 0.150
0.099
0.100
0.050
0.000
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Uzorak
Dijagam 5. Vrijednosti tvrdoće fino usitnjenih barenih kobasica
Tvrdoća fino usitnjenih barenih kobasica je mjerena instrumentalno i iz Dijagrama 5 se može

uočiti da su se dobijeni rezultati kretali od 0,099 kg za uzorak broj 9 do 0,225 kg za uzorak 10.
Uzroci ovakvih varijabilnost u tvrdoći barenih kobasica mogu biti u vezi sa starošću, vrstom,
rasom, polom i uhranjenošću životinje, odnosno činiocima koji uslovljavaju građu mišićnog
tkiva, razvijenost vezivnog tkiva i količinu intramuskularnog masnog tkiva [35,36,38].
4. ZAKLJUČAK
Nakon provedenih hemijskih i fizičko-hemijskih analiza može se zaključiti da se u ispitivanim

proizvodima, iako se deklarišu kao isti proizvod, pojavljuju razlike pojedinih parametara
kvaliteta. Znatne razlike postoje u sadržaju sirove masti, količini nitrita, kao i vrijednostima
parametara boje L*. Količina nitrita koja se nalazi u ispitivanim uzorcima je mnogo manja nego
što je propisano Pravilnikom o usitnjenom mesu, poluproizvodima i proizvodima od mesa u
BiH. Manje razlike postoje i u vrijednosti pH, sadržaju vlage, tvrdoći fino usitnjenih barenih
kobasica, ali one nisu bitno izražene kao prethodni parametri kvaliteta. Obzirom da su
deklarisani na isti način, ovi proizvodi bi trebali imati ujednačene parametre kvaliteta [30].
167
5. LITERATURA
[1] AMSA (1991). Conference Proceedings of the Reciprocal Meat, Volume 44, American Meat
Science Association.
[2] AMSA (1995). Research guidelines for cookery, sensory evaluation and instrumental
tenderness measurements of fresh meat. American meat science association, National live stock
and meat board, pp. 1–47, Chicago, Illinois, USA.
[3] AMSA (2012). Research guidelines for cookery, sensory evaluation and instrumental
tenderness measurements of fresh meat. American meat science association, National live stock
and meat board, pp. 1–47, Chicago, Illinois, USA.
[4] Andre´s-Bello, A., Barreto-Palacios, V., Garcia-Segovia, P., Mir-Bel, J., Martinez-Monzo, J.
(2013). Effect of pH on Color and Texture of Food Products, Food Eng. Rev. 5:158-170.
[5] Bourne, C. M. (2002). Food texture and viscosity: Concept and Measurements, Second
edition, ISBN 0-12-1190 60-9, Food Scienece and Technology a series of monographs,:
Academic press.
[6] Castillo, A., Mc, Kenzie K. S., Lucia, L. M., Acuff, G. R. (2003). Ozone treatment for
reduction of escherichia coli O157:H7 and Salmonella serotype Typhimurium on beef
carcass surfaces. Journal of Food Protection, Vol. 66, No. 5, 775-779.
[8] Dojčinović, S., Nedić, N. D., Pećanac, B., Baltić, Z. M. (2015). Kvalitet barenih kobasica na
banjalučkom tržištu u 2013. Godini. Veterinarski žurnal Republike Srpske, Vol. XV, br.1, 179-
186.
[9] Espe, M., Kari, R., Marit, B., Livar, F., Ragnar, N., Anders, K. (2004). Interactions between
ice storage time, collagen composition,gaping, and textural properties in farmed salmon muscle
harvested at different times of the year. Aquaculture 240, 489-504.
[10] Feiner, G. (2006). Meat products handbook Practical science and technology.
Woodhead Publishing Limited and CRC Press LLC.
[11] Fernandes, R, (2009). Microbiology handbook meat products. Leatherhead
Food International Ltd, UK.
[12] Fletcher, D. L. ( 2002). Poultry meat quality. World’s Poultr Sci J, 58, 131-145.
[13] Girolami, A., Napolitano, F., Daniela, F., Ada, B. (2013). Measurement of meat color using
a computer vision system. Meat Science, 93, 111-118.
[14] Grujić, R., Grujić, S., Vujadinović, D.(2012). Funkcionalni proizvodi odmesa. Hrana u
zdravlju i bolesti: Naučno-stručni časopis, Vol. I, br.1, 44-54.
168
[15] Goni, M. V., Hernandez, B., Indurain, G., Horcada, A., Esquiroz, M., Insausti, K.,
Sarries, M. V., Beriain, M. J.(2004). Changes in carcass of bulls of Pyrenean breed after
hanging for 24 hours,Optica pura i Aplicado, Vol. 37, num.1.
[16] Kauffman, G. R.( 2001). Meat Scince and Application, Marcel Dekker, Inc.
[17] King, N. J., Whyte, R.(2006). Does it look cooked? A review of facts that influence cooked
meat color, J Food Sci 71, 4, 31-40.
[18] Kostelac, D.(2016). Specifičnost proizvodnje obarenih kobasica u mesarsko,
trgovačkom uslužnom obrtu Promes-Cvanciger, Diplomski rad Požega: Veleučilište u Požegi
[19 ] Kovačević, D. (2001). Kemija i tehnologija mesa i ribe. Osijek: Prehrambeno
tehnološki fakultet.
[20] Krasić, J.(2001). Kvalitet proizvoda od mesa na tržištu Srednjeg i Severnog Banata,
Specijalistički rad, Beograd, Fakultet veterinarske medicine.
[21] Kulier, I.(1990). Prehrambene tablice, Zagreb.
[22] M. Marchello, J.L. Robinson.(2012). The art and pracitce of sausage Making, North
Dakota State University, Fargo.
[23]Mancini, R. A., Hunt M. C.(2005). Current research in meat color, Meat Science 71, 100-
121.
[24] Mandić, S.(2012). Osnove tehnologije mesa, Skripta-predavanja.
[25] Mandić S., Vučić G., Stojković S. (2013). Kontrola kvaliteta mesa I proizvoda od
mesa, Banja Luka: Tehnološki fakultet, Univerzitet u Banjoj Luci.
[26 ] Milić, P.(2006). Ispitivanje hemijskih parametara kvaliteta jetrenih pašteta različitih
proizvođača za potrebe vojske SCG, Specijalistički rad, Beograd: Fakultet veterinarske medicine.
[27] Nadežda P., Baltić M., Teodorović V., Jelena Petrović, Rackov Olga. (2009).
Uporedna analiza hemijskih parametara kvaliteta viršli, Arhiv veterinarske medicine, Vol.
2, br. 1, str. 29-37.
[28] Nollet Leo M. L.(2007). Handbook of Meat, Poultry and Seafood Quality, Blackwell
Publishing.
[29 ]Nollet Leo M. L., Toldrá Fidel.(2009). Handbook of Muscle Foods Analysis, CRC
PressTaylor & Francis Group.
[30] Pravilnik o usitnjenom mesu, poluproizvodima i proizvodima od mesa. (2012). Službeni
glasnik BiH, Br. 82, 29-52.
[31] Radetić, P.(2000). Barene kobasice, Beograd: Institut za higijenu i tehnologiju mesa.
[32] Ranken, M. D. (2000). Handbook of Meat Product Technology, Blackwell
Science Ltd.
169
[33] Saičić, S.(2006). Sadržaj proteina i proteina vezivnog tkiva u kobasicama, Tehnologija
mesa 47, 1-2, 77-80.
[34] Savić, I., Milosavljević, M.(1983). Higijena i tehnologija mesa. Beograd: Fakultet
veterinarske medicine.
[35] Shiranita, K., Tsuneharu, M., Ryuzo, T. (1998). Determination of meat quality by texture
analysis. Pattern Recognition Letters 19, 1319-1324.
[36]Szczesniak, S. A. (2002). Texture is a sensory property. Food Quality and Preferance 13,
215-225.
[37] Toldrá, F.(2010). Handbook of meat processing, Wiley -Blackwell, A. John Wiley & Sons,
Inc., Publication:USA.
[38] Torre, D.J.C.M., Rodrigues, R.S.M., Ferracioli, V.R., Beraquet, N.J. (2003). Chemical
composition and collageneous connective tissue evaluation of commercial frankfurter- type
sausages. In: Icomst Brazilian Congress of Meat Science and Technology, 237-238,
[39] Varnam, A., Sutherland, J. M. (1995). Meat and meat products: technology, chemistry and
microbiology. London: Chapman and Hall, p 430.
[40] Vukić, D. (2005). Hemijski parametri kvaliteta kobasica namenjenih ishrani vojske Srbije i
Crne Gore, Specijalistički rad. Beograd: Fakultet veterinarske medicine.
[41] Vuković, I.(2006). Osnove tehnologije mesa. Beograd: Veterinarska komora Srbije.
170
paper
BIOAVAILABILITY OF HEAVY METALS IN CEREALS FROM BUZIM AREA
1
E. Pehlić, 1A. Aldžić-Baltić, 1M. Žapčević, 2A. Šapčanin, 3H. Nanić, 4K. Salkić
1
Faculty of Health Studies, University of Bihac, Bosnia and Herzegovina
2
Faculty of Pharmacy, University of Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
3
Biotehnical Faculty, University of Bihac, Bosnia and Herzegovina
4
Agricultural Institute of the Una-Sana Canton, Bosnia and Herzegovina
aldina_aldzic@hotmail.com
Key words: bioavailability, heavy metals, cereals
ABSTRACT:
Heavy metals are elements that can cause many adverse effects on human health due to their
coherence with contamination and potentially toxic effects. Cereals are considered a rich plant
source of carbohydrate, proteins, vitamins and minerals. However, cereals are also rich with
phytate, which can decrease the bioavailability of critical nutrients and heavy metals.
The aim of this study was to determine bioavailability of heavy metals in analysed samples of
cereals. Eight samples of cereals were collected from two different locality of Buzim area and
analysed on microelements iron (Fe), cobalt (Co), cooper (Cu) and chrom (Cr), and heavy
metals lead (Pb), cadmium (Cd) and arsenic (As). Before analysis on the Atomic absorption
spectrophotometre (AAS), the samples were prepared by wet digestion in the Milestone S.r.l
microwave oven. - START D. After digestion, the samples were analyzed using the AAS
SHIMADZU series AA - 6800. The concentrations of heavy metals, except cobalt, in the analyzed
171
samples were within the limits of the maximum permissible concentration values for the specified
metals as prescribed by the Ordinance on maximum permitted levels for certain contaminants in
foodstuffs for Bosnia and Herzegovina and the EU Regulation (EC No. 1881/2006).
Concentration of cobalt in most analyzed samples slightly exceeded the maximum permitted
value prescribed by WHO. As integral part of vitamin B12, presence of cobalt in grains and
cereal products is desirable. Concentrations of toxic heavy metals are in reference values, so
consummation of these grains is not a threat to the human health.
BIODOSTUPNOST TEŠKIH METALA U ŽITARICAMA SA PODRUČJA OPĆINE

BUŽIM
Ključne riječi: biodostupnost, teški metali, žitarice
SAŽETAK:
Teški metali označavaju grupu elemenata koji mogu izazvati niz negativnih učinaka na ljudsko
zdravlje, zbog svoje povezanosti sa kontaminacijom i potencijalnim toksičnim učinkom. Žitarice
se smatraju bogatim biljnim izvorom ugljikohidrata, proteina, vitamina i minerala. Međutim,
bogate su i fitatom, koji može smanjiti biodostupnost kritičnih hranjivih tvari i teških metala.
Cilj ovog istraživanja bio je odrediti biodostupnost metala i metaloida u analiziranim uzorcima
žitarica. Prikupljeno je osam uzoraka žitarica sa dva reprezentativna lokaliteta općine Bužim u
kojima su analizirani mikroelementi Fe, Co, Cu i Cr, te teški metali Pb, Cd i As. Prije analize na
atomskom apsorpcijskom spektrofotometru, uzorci su pripremljeni pomoću mokre digestije u
mikrovalnoj pećnici Milestone S.r.l. – START D. Nakon digestije uzorci su analizirani pomoću
AAS-a SHIMADZU serije AA – 6800.
Koncentracije teških metala, osim kobalta, u analiziranim uzorcima su bile u granicama
maksimalno dozvoljenih vrijednosti koncentracija za navedene metale, propisane Pravilnikom o
maksimalno dozvoljenim količinama za određene kontaminante u hrani, koji je na snazi u Bosni i
Hercegovini, kao i EU Uredbom (EZ br. 1881/2006). Koncentracija kobalta u većini
analiziranih uzoraka neznatno je prelazila maksimalno dozvoljenu vrijednost propisanu od
strane WHO. Kobalt je sastavni dio vitamina B12, pa je poželjna njegova prisutnost u žitaricama
i proizvodima od žitarica.
172
Koncentracije toksičnih teških metala su u referentnim vrijednostima, stoga konzumiranje ovih
žitarica ne predstavlja opasnost po ljudsko zdravlje.
1. UVOD
Teški metali su potencijalni okolišni zagađivači, koji uzrokuju negativne efekte po ljudsko
zdravlje ako su zastupljeni u visokim koncentracijama u hrani koju jedemo. Imaju višestruku
važnost i predstavljaju značajnu sirovinu za brojne industrijske grane, jer neki od njih su
neophodni za žive organizme te mogu djelovati povoljno na produktivnost poljoprivrede [1].
Teški metali u tlu mogu poticati od matičnog supstrata, od koga se tlo i obrazuje u procesu
pedogeneze. Vrlo često ovih elemenata ima daleko više u zemljištu, iako ih u matičnom supstratu
na kome je zemljište formirano nije bilo u tolikom sadržaju, što znači da se i drugi izvori
njihovog unošenja u tlo moraju imati u vidu. Industrijska postrojenja zagađuju vazduh teškim
metalima, a samim tim zagađenje se prenosi na zemljište i vodu. Također, u blizini topionica za
preradu metala i termoelektrana nerijetko se primjećuju oštećenja biljaka.
Neki teški metali, kao što su Cu, Zn, Mn, Co i Mo djeluju kao mikronutrienti za rast životinja i
ljudi kada su prisutni u tragovima, dok drugi kao što su Cd, As i Cr djeluju kao
karcinogeni[2][3]. Prijavljeno je nekoliko slučajeva bolesti, poremećaja i malformacija organa
uzrokovanih toksičnošću teških metala [4] Poznato je da su bakar (Cu) i zink (Zn) esencijalni, a
u hranu dospijevaju mineralizacijom tla ili korištenjem pesticida na bazi metala [5]. Kadmijum
(Cd) i olovo (Pb) su među najzastupljenijim teškim metalima i naročito su toksični. Prekomjerne
koncentracije ovih metala u hrani uzrokuju karcinogene efekte i povezani su sa visokom
učestalošću gornjeg gastrointestinalnog raka [3][6]. Zbog ozbiljnih zdravstvenih rizika,
koncentracije teških metala i mikroelemenata su analizirane na različitim uzorcima žitarica.
2. MATERIJEL I METODE RADA
U ovom radu kao materijal korišteno je osam uzoraka žitarica sa dva lokaliteta općine Bužim,
koji su prikazani u Tabeli 1. U navedenim uzorcima su analizirani mikroelementi Fe, Co, Cu i
Cr, te teški metali Pb, Cd i As. Prije analize na atomskom apsorpcijskom spektrofotometru,
uzorci su pripremljeni pomoću mokre digestije u mikrovalnoj pećnici Milestone S.r.l. – START
D. Nakon digestije uzorci su analizirani pomoću AAS-a SHIMADZU serije AA – 6800.
173
Tabela 1: Uzorci žitarica
Broj uzorka Naziv uzorka Lokalitet Masa uzorka [g] Koegzistencija uzorka
1 Kukuruz Elkasova Rijeka 0,51 Plod
2 Pšenica Elkasova Rijeka 0,57 Plod
3 Zob Elkasova Rijeka 0,54 Plod
4 Tritikal Elkasova Rijeka 0,51 Plod
5 Kukuruz Bajrektarević Polje 0,56 Plod
6 Pšenica Bajrektarević Polje 0,54 Plod
7 Zob Bajrektarević Polje 0,58 Plod
8 Tritikal Bajrektarević Polje 0,52 Plod
Atomska apsorpciona spektrofotometrija je optička metoda koja se zasniva na mjerenju

apsorpcije elektromagnetnih zraka od strane atoma u osnovnom stanju. Atomi u osnovnom
stanju nestaju termičkom disocijacijom. U atomskoj apsorpciji, koncentracija se može utvrditi iz
mjerenja svjetlosne apsorpcije atoma koji su ostali u osnovnom stanju pri ozračenju sa
odgovarajućim pobudnim izvorom. U emisiji plamena koncentracija se može utvrditi iz
intenziteta zračenja koje se emituje u djeliću atoma koji su prošli u pobuđenom stanju [7]. Za
većinu rutinskih analiza potrebna je temperatura plamena oko 2400 °C, koju je moguće postići
npr. mješavinom zrak-acetilen. Uzorak za analizu u tekućem stanju uvodi se u plamen pomoću
raspršivača, čime se postiže disperzija tekućine u fine kapljice [8].
Slika 1: Uzorci žitarica za analizu
Analiza po atomskim spektroskopskim metodama gotovo uvijek zahtjeva složenu pripremu

uzoraka. Ovi koraci pripreme uzoraka su općenito najkritičniji dio analize, jer su odgovorni za
većinu pogrešaka [9]. Uzorci su pripremljeni mokrom digestijom u mikrovalnoj pećnici
Milestone S.r.l. Start D. Razaranje se odvijalo u smjesi azotne kiseline i vodonik-peroksida, u
skladu sa uputstvom za rukovanje aparatom za mikrovalnu digestiju (Milestone S.r.l. Start D).
174
Uzorci se važu u teflonske posudice, te se doda 1 ml H2O2 i 7 ml HNO3 . Mikrovalna digestija se
provodi na način da se prvo vrši zagrijavanje 10 minuta, zatim spaljivanje 10 minuta i na kraju
postupak hlađenja. Nakon spaljivanja otopina postaje bistra i kvantitativno se prenosi u odmjerne
tikvice od 50 ml, te dopuni do oznake ultračistom vodom. Isti postupak koristi se za slijepu
probu, ali bez uzorka. Za kalibraciju instrumenta korišteni su certificirani standardi za Pb, Cd,
Cr, Ni, Cu, As, Fe i Co od 1000 mg/l. Radni standardi su pripremljeni razrijeđivanjem
certificiranih standarda.
Nakon pripreme uzorci se uvode u aparat pomoću nebulajzera i vrši očitavanje koncentracija uz
preporučene uslove. Uslovi u kojima je rađena analiza teških metala prikazani su u Tabeli 2.
Tabela 2: Preporučeni uvjeti za analizu na AAS

Naziv Kalibracioni
Plamen Talasna dužina (nm) Burner Stock Stand. Solution
elementa metod
Fe Air-acetylene 248,3 10 cm Linearna/nulu Iron 1,000 µg/ml
Co Air-acetylene 240,7 10 cm Linearna/nulu Cobalt 1,000 µg/ml
Cu Air-acetylene 324,7 10 cm Linearna/nulu Cooper 1,000 µg/ml
Cr Air-acetylene 357,9 10 cm Linearna/nulu Cromium 1,000 µg/ml
Pb GFA 283,3 - Linearna/nulu Lead 1,000 µg/ml
Cd GFA 228,8 - Linearna/nulu Cadmium 1,000 µg/ml
As GFA 193,7 - Linearna/nulu Arsenic 1,000 µg/ml
Koncentracije Fe, Cr, Ni, Co, Cu, As, Pb i Cd u različitim vrstama žitarica sa područja Bužima
su date u Tabeli 3.
175
Tabela 3: Koncentracije teških metala u uzorcima žitarica
Broj Vrijednosti koncentracija teških metala (mg/kg)
uzorka Fe Cr Ni Co Cu As Pb Cd
1 267,8530 0,6788 0,4986 1,4275 0,5280 0,1502 0,1218 0,0595
2 99,0821 0,6544 0,2471 0,7061 1,7652 0,1647 0,0807 0,0423
3 207,6995 0,3389 0,3720 0,2511 0,7997 0,0586 0,1297 0,0223
4 200,4705 0,4716 0,4999 1,6957 1,2743 0,1992 0,1242 0,0551
5 101,9732 0,3289 0,3571 0,1161 1,4464 0,1594 0,1149 0,0669
6 239,3403 0,1323 0,7831 0,9858 1,3728 0,1415 0,1844 0,0599
7 160,7341 0,3215 0,5367 1,4976 0,4155 0,1974 0,1733 0,0789
8 62,8698 0,1036 0,9220 0,5090 1,9209 0,0841 0,0709 0,0862
Vrijednosti koncentracija olova (Pb) kretale su se od 0,0807 do 0,1844 mg/kg a srednja

vrijednost 0,1249 mg/kg. Koncentracije Pb su niže od maksimalno dozvoljenih vrijednosti za
olovo u žitaricama koje su propisane Pravilnikom o maksimalno dozvoljenim količinama
određenih kontaminanata u hrani (Službeni glasnik br. 37/09). Ovako niske koncentracije olova u
žitaricama u svijetu, potvrdila su i istraživanja [10][11][12][5].
Vrijednosti za kadmij su bile od 0,0223 do 0,0862 mg/kg a srednja vrijednost 0,0588 mg/kg, što
je u skladu sa Pravilnikom o maksimalno dozvoljenim količinama određenih kontaminanata u
hrani (Službeni glasnik br. 37/09). Međunarodna agencija za istraživanje raka je klasificirala
kadmij kao ljudski kancerogen (grupa 1) na temelju naučnih studija. Noviji podaci o izloženosti
ljudi kadmiju u općoj populaciji su statistički povezani s povećanim rizikom od raka, kao što su
pluća, mokraćni mjehur i dojke. Preporuke za izloženost kadmiju su 7 μg/kg tjelesne težine
sedmično (privremeno dopuštene količine sedmičnog unosa (PTWI) prethodno uspostavljen od
strane FAO/WHO stručne komisije o prehrambenim aditivima i potvrđen od strane naučnog
odbora za hranu [13].
Vrijednosti koncentracija za bakar kretale su se od 0,4155 do 1,9209 mg/kg, srednja vrijednost
1,1903 mg/kg; nikla 0,2471 do 0,9220 mg/kg, srednja vrijednost 0,5271 mg/kg; hroma od 0,1036
do 0,6788 mg/kg, srednja vrijednost 0,3787 mg/kg. Slične koncentracije bakra u žitaricama
potvrdila su istraživanja Salama et al 2005; Onianwa et al, 1999; Conti et al, 2000.
176
Koncentracije kobalta su bile od 0,1161 do 1,6957 mg/kg a srednja vrijednost 0,8986 mg/kg.
Koncentracija je u većini analiziranih uzoraka neznatno je prelazila maksimalno dozvoljenu
vrijednost propisanu od strane WHO, ali kobalt je sastavni dio vitamina B12, pa je poželjna
njegova prisutnost u žitaricama i proizvodima od žitarica.
Vrijednosti koncentracija za željezo bile su od 62,8698 do 267,8530 mg/kg a srednja vrijednost
167,5208 mg/kg; arsen od 0,0586 do 0,1992 mg/kg, srednja vrijednost 0,1443 mg/kg.
Koncentracije željeza su u skladu sa referentnim vrijednostima propisanim od strane FAO/WHO,
dok su koncentracije arsena niže od maksimalno dozvoljenih vrijednosti koncentracija propisanih
od strane naučnog odbora za hranu [13].
177
Slika 2: Grafički prikaz koncentracije teških metala u uzorcima žitarica.
4. ZAKLJUČAK
Koncentracije teških metala, osim kobalta, u analiziranim uzorcima su bile u granicama

maksimalno dozvoljenih vrijednosti koncentracija za navedene metale, propisane Pravilnikom o
maksimalno dozvoljenim količinama za određene kontaminante u hrani, koji je na snazi u Bosni
i Hercegovini, kao i EU Uredbom (EZ br. 1881/2006).
5. LITERATURA
[1] Das, A. (1990). Metal ion induced toxicity and detoxification by chelation therapy. A text
book on medical aspects of bio-inorganic chemistry, Ist ed, CBS, Delhi, 17-58.
[2] Feig, D. I., Reid, T. M., & Loeb, L. A. (1994). Reactive oxygen species in
tumorigenesis. Cancer Research, 54(7 Supplement), 1890s-1894s.
[3] Trichopoulos, D. (1997). Epidemiology of cancer. Cancer: Principles and practice of
oncology.
[4] Jarup, L. 2003. Hazards of heavy metal contamination. British Medical Bulletin 68:167-182.
178
[5] Salama, A. K., & Radwan, M. A. (2005). Heavy metals (Cd, Pb) and trace elements (Cu, Zn)
contents in some foodstuffs from the Egyptian market. Emirates journal of food and
agriculture, 34-42.
[6] Türkdoğan, M. K., Kilicel, F., Kara, K., Tuncer, I., & Uygan, I. (2003). Heavy metals in soil,
vegetables and fruits in the endemic upper gastrointestinal cancer region of
Turkey. Environmental toxicology and pharmacology, 13(3), 175-179.
[7] Rouessac F., Rouessac A. (2007). Chemical analysis, modern instrumentation methods and
techniques, Second edition, France.
[8] Veladžić M, Čaklovica F (2001): Instrumentalne metode u biološkoj analizi, IK „Ljiljan“
Sarajevo.
[9] Onianwa, P. C., Adetola, I. G., Iwegbue, C. M. A., Ojo, M. F., & Tella, O. O. (1999). Trace
heavy
[10] Conti, M. E., Cubadda, F., & Carcea, M. (2000). Trace metals in soft and durum wheat
from Italy. Food Additives & Contaminants, 17(1), 45-53.
[11] DeVita Jr, V. T., Hellman, S., & Rosenberg, S. A. (1997). Cancer: Principles and Practice
of Oncology, Lippincott Raven. Philadelphia, PA.
[12] Zhang, Z. W., Watanabe, T., Shimbo, S., Higashikawa, K., & Ikeda, M. (1998). Lead and
cadmium contents in cereals and pulses in north-eastern China. Science of the Total
Environment, 220(2-3), 137-145.metals composition of some Nigerian beverages and food
drinks. Food Chemistry, 66(3), 275-279.
[13] EC, European Commission (1998.): Direktiva 98/70/EC europskog parlamenta i vijeća o
kakvoći benzinskih i dizelskih goriva.
[14] EFSA Journal (2010.): EFSA Panel on Contaminants in the Food Chain, Scientific
Opinion on Lead in Food.; 8(4):1570.
[15] EFSA, European Food Safety Agency (2010.): Scientific Opinion on Lead in Food.
EFSA Journal, 8(4):1570.
[16] FAO/WHO (2002.): Joint FAO/WHO, Expert committee on food additives (jecfa); Limit
test for heavy metals in food additive specifications
[17] Službeni glasnik BiH, br. 37/09 (2009.): Pravilnik o najvećim dopuštenim količinama
određenih kontaminanata u hrani.
179
HOW TO REACT TO THE NECESSITY OF A SUSTAINABLE ANIMAL

PRODUCTION? THE ECOLAMB PROJECT
Peric Tanja1, Bergant Martina1, De Marco Ario1, Makorič Petra1, Ogun Sinan2
1
Laboratory for Environmental and Life Sciences, Univerza v Novi Gorici, Nova Gorica, Slovenia;
2
RR Research AR-GE Tarim Ltd Sti, Istanbul, Turkey
tanja.peric@ung.si
Key words: Sustainability, animal production, lamb, welfare, quality, meat, EcoLamb
ABSTRACT:
EcoLamb assesses the sustainability of diverse European sheep production systems focusing on
the ecological footprint, animal welfare aspects and nutrition value of lamb meat. The outcomes
of these assessments will be used to understand the potential future barriers that limit the
innovative capacity and development of the sector and the opportunities that may provide a
future market niche against competitive products from other global markets. Farm solutions that
incorporate consumer expectations for animal welfare and meat quality will enhance the
competitiveness of Europe's lamb meat sector. The project engages trans-national research and
industry stakeholders from 6 countries made up of Germany, Italy, Portugal, Slovenia, Spain and
Turkey to analyse on 20 case study farms resource-efficient, competitive and low-carbon lamb
production models. Direct linkage between animal welfare, meat quality and pharmaceutical use
will also be determined using innovative Precision Farming techniques. The project will produce
a toolbox of recommendations for productive sheep farm management, supply chain and
marketing on how to improve the acceptability of lamb meat by consumers. Thus, the
180
multidisciplinary approach and the multi-actor involvement of the EU sheep sector will assist in
re-designing critical aspects to increase society acceptance and the place of lamb meat in future
diets and the outcomes of the project will be used by stakeholders to promote changes in farm
management, marketing and processing of meat from sheep. Additionally, results will be used by
farm consultants, farmer groups and policy officers to re-design consulting approaches and plan
new initiatives to make all aspects of the European sheep industry more sustainable.
1. INTRODUCTION
Sheep production has considerable interest in Europe and Turkey as it provides a promising
opportunity for the utilization of marginal landscapes that has limited agricultural significance.
From the consumer point of view, there is an increasing concern about the sustainability of the
intensification of animal production and its potential damage to the environment and human
health as well as implications to animal welfare. [1] Consumers’ choices are being increasingly
influenced by extrinsic factors like product origin, general production practices, animal welfare,
social and religious values, climate change, water and air pollution, and human health. [2] Sheep
production could attend to these concerns for various reasons: their aptitude to utilise marginal
areas, the possibility of preserving the environment and rural landscape and the nutritional
proprieties of grazing sheep meat. Not the least for these reasons the European and the Turkish
Sheep Industry needs to be made resilient to maintain their important role in the marketplace.
First steps to understanding how to enhance the profitability and competitiveness of the sector
we need to assess its capacity to sustain future challenges of climate change, resource use, food
security and socially acceptable food production such as nutrition quality and animal welfare
issues.
The objectives of EcoLamb are to assess the sustainability of diverse European sheep production
systems, focusing on ecological footprint, animal welfare aspects and nutrition value of lamb
meat to improve consumer acceptance. The specific aims of EcoLamb are: 1) Improve
production and productivity – by agro-ecosystem analysis and characterization – in order to
maintain and preserve the equilibrium of the natural environment (focusing on the utilization of
grasslands and pasture efficiency and in the development of new feeding strategies in order to
increase profitability and improve the standard of living of the lamb industry in Europe); 2) To
study animal welfare factors associated with sheep production – to develop knowledge about
acute and chronic stress indicators, which may affect carcass and meat quality in order to
improve product quality, nutrition value, food safety, shelf life and also general animal health
and wellbeing pre-slaughter to gain greater consumer acceptability and competitiveness; 3)
Improve additional product safety and healthiness – by introducing improved farming standards
181
with emphasis in biosecurity and traceability resulting in reduced residues in the meat
(biological, chemical, pharmaceutical etc.) in order to assure a safer and healthier product; 4)
Develop new economic models for EU sheep production – through innovative and novel
marketing methods and different commercial presentations in order to increase the acceptability
of sheep products in the European and international markets.
The project Holistic Production to Reduce the Ecological Footprint of Meat (EcoLamb) engages
5 European and 1 non-European country that are represented by eight parters: the RR Research
AR-GE Tarim Ltd Sti (Istanbul, Turkey) as coordinator, the Department of Veterinary sciences
at the Turin University (Italy), the Meat Technology Centre of Galicia (Spain), the Mountain
Research Centre at the Polytechnic Institute of Braganza (Portugal), the University of Nova
Gorica (Slovenia), the Instituto Tecnológico Agrario de Castilla y León (Spain), the Servicio
Regional de Investigación y Desarrollo Agroalimentario (Spain) and the University of Stuttgart
(Germany). The start date of the project has been the 1st September 2017 and it will be runned
for 30 months till the 29th February 2020. The partner counties in the project make up
approximately 50% of the total sheep population within Europe and represent four different
biogeographical regions (Photo 1). Twenty case studies consider local breeds of meat sheep
within typical production models around Europe as is showed on Photo 2.
182
Photo 1: Biogeographical regions and types of production systems included in the EcoLamb project
Photo 2: Number of case study farms by country, production type and biogeographical region included in the
EcoLamb project
183
EcoLamb project is comprised of six workpackages divided between one management and
coordination, one transnational communication and dissemination, three research and innovation,
and one marketing and branding workpackage:
2.1. Workpackage 1 - Project management and coordination
Project Management ensures optimal coordination, management and collaboration within the
project team to maximise quality outputs and recommendations.
2.2. Workpackage 2 - Resource Efficient and Low Carbon Production of Lamb

Meat
The main objective of workpackage 2 is the environmental and economic evaluation of different
lamb meat production systems by considering resource efficiency, global warming through Life
Cycle Assessment, Life Cycle Costing and Land Use Assessment using the LANCA method
(LANCA®). The transnational partnership will assess the efficient use of natural resources
including water, land, energy, nutrient and genetics within the relevant life cycles, ensuring
differentiation between production systems.
2.3. Workpackage 3 - Evaluation of Production System Impact on Meat Quality

(nutritional value, quality and safety)
Partners will investigate the impact of sheep production systems on the nutrition content, quality
and marketability of lamb meat by scientifically comparing lamb carcass and meat quality
between grazing and concentrate fed intensively raised animals among European farms. As well
state-of-the-art predictive models will be produced to estimate shelf-life and the evolution of
lipid and microbial-induced deterioration in lamb meat.
2.4. Workpackage 4 - Analysis of Socially Approved Lamb Meat Production
Assessment and linkage between animal welfare (stress indicators) and productivity, meat
quality and pharmaceutical use will be determined using Precision Farming techniques on the
case study farms. Research apply new wearable active RFID systems to measure direct
parameters, such as body temperature, heart rate, oxygen saturation and blood pressure; and
indirect parameters, such as muscle activity measuring the acute stress reaction caused
potentially by management, breeding, and/or the health of the animal. The project also checks,
by hair cortisol analyses, the resilience of the animal to environmental changes.
184
2.5. Workpackage 5 - Branding and marketability
The outcomes of these assessments will be used to understand the potential future barriers that
limit the innovative capacity and development of the sector, and the opportunities that may
provide a future market niche against less healthy meat products. Additionally, assessing the
attitudes of the consumer and society to the EU sheep sector will assist in re-designing critical
aspects to increase society acceptance and the place of lamb meat in future diets. The outcomes
of the project will be used by stakeholders to promote changes in farm management, livestock,
marketing and processing of meat from sheep.
2.6. Workpackage 6 – Dissemination
In order to facilitate knowledge exchange between researchers and industry, as well as between
the partner countries, EcoLamb will set up a dedicated network of the consortium partners to
continue information dissemination even after the completion of the project.
The expected results are different thanks to the numerous activities planned in Ecolamb that were
divided by workpackages. Direct linkage between animal welfare, meat quality and
pharmaceutical use will be determined using innovative Precision Farming techniques. Precision
Farming has the potential to contribute to the wider goal of meeting the increasing demand for
food whilst ensuring the sustainability of primary production, based on a more precise and
resource efficient approach to production management. The European Commission has been
extremely keen on fostering Precision Farming techniques, providing funding for new
investments through both the FP7 and Horizon 2020 programmes. [3] The project will provide a
toolbox of recommendations called “Recommendation Toolbox” for productive sheep farm
management, supply chain, and marketing on how to improve the acceptability of lamb meat by
consumers. Ecologically sound and nutritionally superior lamb meat will be branded and
marketed throughout Europe as state-of-the-art meat production technology developed on the
bases of the EcoLamb results. Farm solutions that incorporate consumer expectations for animal
welfare and meat quality will enhance the competitiveness of the lamb meat sector.
185
4. CONCLUSIONS
The multidisciplinary approach and multi-actor involvement of the EU sheep sector will assist in
re-designing critical aspects to increase societal acceptance and the place of lamb meat in future
diets. The outcomes of the project will be used by stakeholders to promote changes in farm
management, marketing and processing of meat from sheep. Additionally, results will be used by
farm consultants, farmer groups and policy officers to reform consulting approaches and plan
new initiatives to make all aspects of the European sheep industry more sustainable.
Funding sources: this project is funded as a part of the ERA-Net Cofund SusAn (Grant nr.
696231) through a virtual common pot model with EU top-up.
5. LITERATURE
[1] Troy, D.J., Kerry, J.P (2010) Consumer perception and the role of science in the meat
industry, Meat Science, 86(1), p 214-226.
[2] Asioli, D., Aschemann-Witzel, J., Caputo, V., Vecchio, R., Annunziata, A., Næs, T.,
Varela, P (2017), Making sense of the "clean label" trends: A review of consumer food
choice behavior and discussion of industry implications, Food research international
(Ottawa, Ont.), 99(Pt 1), p 58-71.
[3] Publications Office (European Commission) (2017), Precision farming: Sowing the
seeds of a new agricultural revolution, Luxembourg. ISBN 978-92-78-41484-9.
186
WASTE MANAGEMENT
187
review
FOOD PROCESSING WASTES AS POTENTIAL SOURCE OF BIOLOGICALLY

ACTIVE COMPOUNDS

Wine Research Center, University of Nova Gorica, Glavni trg 8, 5271 Vipava, Slovenia
branka.mozetic@ung.si
Key words: food processing wastes, wine, olive oil, extraction methods, polyphenols
ABSTRACT:
During fruit processing the beverage and wine industry needs to dispose between 25% and 35%
of the starting raw material mass known as the fruit pomace. In the case of olive oil production
is that ratio even higher. Unfortunately, some parts of the pomace in the fruit processing
industry still go to landfill, causing environmental pollution and huge losses of valuable
materials that can potentially be exploited for their contents of a great variety of natural
additives and many health-promoting ingredients (e.g., phenolic compounds, vitamins,
carotenoids, dietary fiber). Therefore, valorization of wastes and by-products from fruit
processing addresses two issues, the use of waste and by-products and second, a societal health,
which is highly contributing to a sustainable food chain from an environmental and economical
point of view. Evaluation and efficient management of waste from food production represents
also one of the main objectives of the European Union (EU) actions against food waste and
towards sustainable development. The Waste Framework Directive emphasizes the importance
of prevention of waste generation and exploitation of waste by its use and recycling. Fruit
processing wastes are already known as valuable source of plant phenols, health-promoting
components with antioxidant and antimicrobial properties which could replace different
188
synthetic compounds, providing food production and processing more sustainable and also
consumer safe. These compounds can be used also as natural therapeutic agents. We are also
facing growing interest of consumers towards functional foods that provide beneficial effects to
humans in terms of health promotion and disease risk reduction. Type and quantity of phenolic
compounds in wastes of fruit processing depends on chemical/physical extraction techniques,
fruit sort and cultivar and also food processing technology which is more or less efficient in
transfer of phenols from original fruits to product and wastes. Grape and apple pomace were
already described as important source of polyphenols, olive oil by-products can also represent
precious resource polyphenols, since 98% of olive fruit phenols are lost into wastes during oil
extraction. Researchers try to find faster, most efficient and eco-friendly extraction procedures
for these compounds from such plant material. The extraction techniques for bioactive
compounds from fruit wastes are mainly based on solvent extraction (SE), while promising
results consider supercritical fluid extraction (SFE), subcritical water extraction (SCW), the use
of enzymes, hydrolysis, ultrasounds, microwaves and recently also ionic liquids.
1. INTRODUCTION
Fruit processing wastes can be a valuable source of plant health-promoting phenol components
with antioxidant and antimicrobial properties which could replace different synthetic
compounds, making food production and processing more sustainable and consumer safer. These
compounds can be used also as natural therapeutic agents in functional foods that should provide
beneficial effects to humans in terms of health preservation and reduced disease risk (1, 2).
Type and quantity of phenolic compounds in wastes of fruit processing depend on
chemical/physical extraction techniques, fruit sort and cultivar and also food processing
technology which is variably efficient in transferring phenols from original fruits to product and
wastes (2, 3). Grape, apple, citrus, banana processing by-products, also called pomaces, were
already described as important source of polyphenols (1, 2, 3, 4, 5).
Also olive by‐products can represent a precious resource of polyphenols, since 98% of olive fruit
phenols is lost into wastes during oil extraction (6-9). The evidence of decreased chronic heart
diseases, atherosclerosis and other diseases caused by oxidative stress correlated with the
Mediterranean diet has oriented scientific research towards the best use of olive‐processing
by‐products (olive leaves and olive mill wastewaters) in order to produce purified natural
antioxidants or high antioxidant‐rich preparations that could be incorporated in foods, cosmetics
and pharmaceuticals (10). Besides being good antioxidants, these compounds are also known for
their antimicrobial effects against different microorganisms (10). Researchers try also to find
189
different ways of faster, most efficient and eco-friendly extraction procedures for these
compounds from such plant material. The extraction techniques for bioactive compounds from
fruit wastes are mainly based on solvent extraction (SE), while promising results are obtained
from procedures like supercritical fluid extraction (SFE), subcritical water extraction (SCW), use
of enzymes, hydrolysis, ultrasounds and microwaves (1, 11, 12, 13) and recently also with ionic
liquids (14), the latter still being under investigation and requiring further efforts to exclude
toxicity (15).
During fruit processing the beverage and wine industry needs to dispose between 25% and 35%
of the mass of the starting raw materials, known as the fruit pomace (16). In the case of olive oil
production that ratio is even higher (7-9). Unfortunately, some parts of the pomace in the fruit
industry still go to landfill and can thus cause environmental pollution and huge losses of
valuable materials that can potentially be exploited for their contents of a great variety of natural
additives and many health‐promoting ingredients (e.g., phenolic compounds, vitamins,
carotenoids, dietary fibre) (1-10, 16).
Therefore, valorization of wastes and by-products from fruit processing addresses two issues, the
use of waste and by-products and second, a societal health, which is highly contributing to a
sustainable food chain from an environmental and economical point of view (12). Evaluation
and efficient management of waste from food production represents also one of the main
objectives of the European Union (EU) actions against food waste and towards sustainable
development (17,18). The Waste Framework Directive (19) emphasises the importance of
prevention of waste generation and exploitation of waste by its use and recycling.
2. PLANT PHENOLICS AND FOOD PROCESSING WASTES
Phenolic compounds are plant secondary metabolites, important for sensory characteristics and
nutritional quality of fruits and vegetables. Phenolic compounds are the largest group of
bioactive compounds with diverse and important biological functions in nature. They contain 1
or more aromatic rings along with 1 or more hydroxyl groups in their basic structure Chemical
structure is the source of their strong antioxidant activity (20).
Polyphenolic compounds are classified into various classes such as flavonoids (devided in:
flavonols, flavanones, flavones, flavanonols, isoflavones, flavanols, and anthocyanidins), tannnis,
stilbenes, phenolic acids, and lignans among other classes. The flesh, rind, peel, stems, leaves,
roots and seeds of fruits and vegetables possess high amounts of phenolic compounds (20).
In most fruits and vegetables, only the flesh or pulp is consumed or used for processing, but
studies have revealed that significant amounts of phytochemicals and essential nutrients are
190
present in the seeds, peels, and other components of fruits and vegetables not commonly
consumed (20). For example, the peels of lemons, grapes, and oranges, and the seeds of
avocados, jackfruits, longans, and mangoes contain more than 15% higher phenolic
concentrations than that found in the fruit pulp (1, 2, 11, 13). Therefor it is not a big surprise that
in most cases the plant leftovers of processed fruits contain more phenols than the product itself.
Fruit juice industry also produces high amounts of processing wastes – seeds and peel residues
which constitute about 50% of the total fruit. Not only citrus, also the peels of other fruits have
been found to contain higher concentrations of phenolics compared with the edible portions
(apples, bananas, grape skins, seeds, etc.) (1, 2, 11, 13).
Among the fruits processed for food product olive oil is really exceptional in the processing
byproducts, not only in quantity but also in the content of phenolic compounds, good
antioxidants. However, as olive phenols may beneficially influence the human health, they
contribute as well to serious environmental problems because toxic for some of terrestrial and
aquatic organisms. Olive oil processing has been recognized as one of the most problematic in
terms of environmental pollution, as it, next to olive oil (20% of the total mass), produces huge
amounts of two waste matrices known as pomace (30%) and wastewater (50%). Interestingly,
both of them are in turn valorized by several pharmaceutical and food industries mainly due to
their high phenolic content (6-9).
2.1 Extraction of phenolics from fruit wastes
There are different approaches used to extract the antioxidants – polyphenols from different plant
materials. The oldest, and most common way is usage of solid-liquid extraction. The extraction
of these compounds is usually employing different organic solvents, like methanol, ethanol,
acetone in combination with water (from 20-50 v/v %). The samples are centrifuged or filtered to
remove the solid residue. Solvent extraction in comparison to other methods is inexpensive and
the procedure is simple, however it employs toxic solvents, requires pre-concentration or
evaporation steps, high amount of solvent and long time. It can be improved with other methods,
like microwave extraction, ultrasound or supercritical fluid extraction to obtain better yield of
plant antioxidants. Liquid extraction has been utilized for extraction of anthocyanins, lycopene
and carotene and other polyphenols form different plant samples (1, 11-13).
Supercritical fluid extraction is in recent years gaining attention since it is an environment
friendly technology. The solvent used is supercritical carbon dioxide (SC-CO2), a good
alternative to organic solvents as it is non explosive, non-toxic and inexpensive and after the
extraction it can be recovered again or released to the environment. The SC-CO2 extraction can
191
be improved with the addition of modifiers – like ethanol, methanol. The extraction is going on
in container, equipped with temperature and pressure controllers to maintain the requested
conditions in which the supercritical CO2 has best characteristics to extract the desired
components from plant material, however selection of supercritical fluids is very important if we
want to obtain best yield of extraction. Naringenin from citrus peel, or polyphenols and
procyanidins from grape seeds, catehin and epicatehin from grape and tocopherols have been
already successfully extracted from food production by-products (1, 11, 13).
Subcritical water extraction is also growing alternative for extraction of phenols from different
foods. Subcritical water is water between 100-374°C and a pressure that is high enough to
maintain this water at liquid state (< critical pressure 22 mPa). The extraction is shorter, with
lower costs, of higher quality and most of all environmental friendly. According to Zakaria and
Kamal (2016) this technique represents one of the most promising approaches in extraction of
various compounds from plants and algae. The subcritical water offers better diffusion, thus
contact with the plant material components is more efficient in comparison to other methods in
shorter time. Reports show good results in recovering phenols from mango peel, potato peel,
pumpkin leaves and others (1, 11, 13).
Enzyme assisted extraction exploits enzymes, which induce the decomposition of plant
material structural polysaccharides like cellulose, hemicellulose and pectins which sometimes act
as barriers to the release of intracellular substances. We are talking about the enzymes like
cellulase, beta-glucosidase, xylanase, beta-gluconase and pectinase which specifically degrade
cell wall structure and depolymerize plant cell wall polysaccharides facilitating release of linked
compounds. This method is also recognized as eco friendly when in combination with water as
extraction solvent. Good results were already shown in recovering lycopene from tomato peel
with this approach (1, 11, 13).
With the help of ultrasounds we can perform ultrasound-assisted extraction which is known to
be simples and more effective in comparison to traditional extraction procedures of bioactive
compounds from natural products. Ultrasounds induce better diffusion of solvent into plant
material, improves mass transfer and disrupts cell walls. The extraction can be performed in a
bath or with probe. The extraction is enhanced by ultrasound frequency, but offers better yields
in comparison to traditional methods in much shorter time. Good experiences have been reported
in recovering bioactive compounds from grape peel, seeds, winer melon seeds, olive oil cake,
olive oil mill waste water (1, 11, 13).
Microwave assisted extraction is an extraction method combining solvent extraction and
microwaves. It offers advantages over traditional techniques such as requiring shorter time,
yielding more with lower amounts of solvents and costs. It has been already shown to be quite
192
efficient in extraction of bioactive components from basil, herbal drugs, polysaccharides (1, 11,
12).
Pulsed electric fields (PEF) technology is an innovative food processing system and it has been
introduced in relatively recent times as a pre-treatment of liquid and semi-solid food. The use of
pulsed electric field was introduced in the food industry in the early 90ies, and it is based on the
application of high-frequencies electric pulses with intense field strengths, which are able to
modulate the activity of biological membranes. The use of high-voltage pulsed treatments was
initially hypothesized for inactivation of microorganisms and pasteurization of liquid foods,
however recent reports have suggested that it could be used for the efficient extraction of
bioactive components from fresh plant material (fruit juices and fruit/grape processing wastes) as
well. The method is economically and environmentally friendly and a very good alternative to
conventional methods which need dried plant material, lots of organic solvents and longer
extraction time. The method is based on high voltage electric field applied with a very short
pulse, that causes the perforation and permeabilization of cell membranes (electroporation),
which facilitates the release of intracellular substances (12, 13).
3. CONCLUSION
The problem of increased amounts of food wastes is really concerning nowadays. The wastes can
be and are generated in different phases of food production from field to fork. By-products from
food of plant origin production are just one type of organic wastes, which are burdening our
environment. However, such wastes represent an important natural source of bioactive
components like carotenoids, polyphenols, dietary fibers, etc., which could be in turn reused to
replace synthetic colorants, antioxidants and antimicrobial agents in food industry and also as
nutrient supplements.
Isolation and reuse of polyphenols from fruit processing wastes is already well described in the
literature and is recognized as good approach to address the problem of waste treatment
according to EU recommendations. Different extraction approaches were already suggested to
obtain a bioactive fraction, however the price, environment impact of the method and chemicals
used and also the time for isolation are important factors when choosing the right method for a
certain type of plant waste. Researchers nowadays try to find the fastest, most efficient and eco-
friendly extraction procedures for these compounds from waste plant material. The extraction
techniques for bioactive compounds from fruit wastes are mainly based on solvent extraction
(SE), while promising results consider supercritical fluid extraction (SFE), subcritical water
193
extraction (SCW), the use of enzymes, hydrolysis, ultrasounds, microwaves and recently also
ionic liquids.
To promote better use of fruit processing wastes in practice, a detailed information about the
phenolic compositions, concentrations in correlation to their antioxidant and anti-microbial
properties is still needed. Moreover, we have to study and test these isolates’ bioactivities in
experimental conditions that reflect real environment of their applications in food production,
which is also the main missing point in many existing studies from this field. Future studies in
the field of valorisation of fruit wastes as potential source of antimicrobial agents in fruit
production and processing should also take into account that bioactivity of naturally present
compounds from wastes is very much associated with the environment of fruit production, food
processing and treatment and the microorganisms not only change their susceptibility towards
different antifungal/antibiotic agents all the time, it can be extremely susceptible to a wide
variety of food-processing treatments and environmental stresses as well, which can be studied
now better with modern methods of multiparameter characterisation of microorganisms,
interactions between the microorganisms and the possible impact the food processing and
production environment.
4. BIBLIOGRAPHY
1. Kumar K., Yadav A. N., Kumar V., Vyas P, Dhaliwal H. S. (2017). Food waste: a potential
bioresource for extraction of nutraceuticals and bioactive compounds. Bioresources and
Bioprocesess, 4:18-23
2. Deng G.F., Shen C., Xu X.R.,Kuang R.D.; Guo Y.J.,Zeng, L.S., Gao L.L. et al (2012).
Potential of Fruit Wastes as Natural Resources of Bioactive Compounds. International
Journal of Molecular Sciences,13,7: 8308-8323
3. Trošt K., Klančnik A., Mozetič Vodopivec B., Sternad Lemut M., Jug Novšak K., Raspor
P., Smole Možina S. (2016) Polyphenol, antioxidant and antimicrobial potential of six
different white and red wine grape processing leftovers. Journal of Science of Food and
Agriculture, 96, 14: 4809 – 4820.
4. Xu X., Burton S., Kim C., Sismour E. (2016). Phenolic compounds, antioxidant, and
antibacterial properties of pomace extracts from four Virginia‐grown grape varietiesFood
Science and Nutrition, 4, 1: 125-133
5. Waldbauer K., McKinnon R., Kopp B. (2017). Apple Pomace as Potential Source of Natural
Active Compounds. Planta Medica, 83:994 - 1010
194
6. Jerman Klen T., Mozetič Vodopivec B. (2012) The fate of olive fruit phenols during
commercial olive oil processing: Traditional press versus continuous two-and three-phase
centrifuge. LWT-Food Science and Technology, 49:267–274.
7. Jerman Klen T., Mozetič Vodopivec B. (2011). Ultrasonic extraction of phenols from olive
mill wastewater: comparison with conventional methods. Journal of Agricultural and Food
Chemistry, 59: 12725-12731.
8. Jerman Klen T., Wondra A.G., Vrhovšek U., Sivilotti P., Mozetič Vodopivec B. (2015)
Olive fruit phenols transfer, transformation, and partition trail during laboratory-scale olive
oil processing. Journal of Agricultural and Food Chemistry. 2015; 63:4570–4579
9. Jerman Klen T., Wondra A.G., Vrhovšek U., Mozetič Vodopivec B. (2015). Phenolic
Profiling of Olives and Olive Oil Process-Derived Matrices Using UPLC-DAD-ESI-QTOF-
HRMS Analysis. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 63: 3859-3872
10. Leouifoudi I., Hernafi H., Zyad A. (2015), Olive Mill Waste Extracts: Polyphenols Content,
Antioxidant and Antimicrobial Activities. Advances in Pharmacological Sciences, Volume
2015, Article ID 714138. 1-11. https://doi.org/10.1155/2015/714138.
11. Banerjee J., Singh R., Vijayaraghavan R., MacFarlane D., Patti A.F., Arora A.(2017).
Bioactives from fruit processing wastes: Green approaches to valuable chemicals. Food
Chemistry, 224:10-22.
12. Barba F. J., Zhu Z., Koubaa M., Sant’Ana A.S., Orlien V. (2012) Green alternative methods
for the extraction of antioxidant bioactive compounds from winery wastes and by-products:
A review. Trends in Food Science and Technology, 49: 96-109
13. Alok Sagar N., Pareek S., Sharma S., Yahia E. M., Lobo M. G. (2018). Fruit and Vegetable
Waste: Bioactive compounds, their extraction and possible utilization. Comprehensive
Reviews in Food Science and Food Safety, 17, 3: https://doi.org/10.1111/1541-4337.12330
14. Lima A.S., Faira Soares C. M., Patram R., Halbwirth H., Bica K. (2917). Extraction and
consecutive purification of anthocyanins from grape pomace using ionic liquid solutions.
Fluid Phase Equilibria, 451: 68-78
15. Martins P., Calvante Braga A. R., De Rosso V.V. (2017). Can ionic liquid solvents be
applied in the food industry? Trends in Food Science and Technology, 66:117-124.
16. Peiretti P.G, Gai F. (2015)Fruit and pomace extracts: applications to improve the safety and
quality of meat products. In: Owen JP, editors. Fruit and Pomace Extracts Biological
Activity, Potential Applications and Beneficial Health Effects. Nova Science; New York,
USA, pp. 1–28.
17. EU actions against food waste. Available from:
http://ec.europa.eu/food/safety/food_waste/eu_actions/index_en.htm
195
18. HLPE. Food losses and waste in the context of sustainable food systems. A report by the
High Level Panel of Experts on Food Security and Nutrition of the Committee on World
Food Security, Rome 2014. Available from: http://www.fao.org/3/a-i3901e.pdf
19. EU Waste Framework Directive. Available on http://eur-lex.europa.eu/legal-
content/EN/TXT/?uri=CELEX:32008L0098
20. Watson R.R. (2014). Polyphenols in plants. Isolation, Purification and Extract Preparation.
Academic Press, 360 pp.
196
paper
POSSIBILITIES OF TREATING WASTE PLASTIC MATERIALS FROM

SUSTAINABLE DEVELOPMENT ASPECT
Mahmut Jukić1, Ifet Šišić2

1
Univerzitet u Bihaću, Fakultet zdravstvenih studija, Bihać, Bosna i Hercegovina
2
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Bihać, Bosna i Hercegovina
mahmut.jukic@gmail.com
Key words: plastic waste materials, recycling, mechanical method, energy method,
sustainable development
ABSTRACT:
In the last few decades, plastic materials have a major role in the production of packaging for
the packaging of products especially intended for human consumption, which after their use
become a significant part of municipal waste that should be properly managed in order to avoid
environmental damage.
In terms of sustainable development, it is necessary to look for new solutions for efficient
treatment of waste plastic materials. Two possible solutions are material (recycling) and energy
use.
Recycling is a process that transforms plastic waste into new materials for the production of new
products. Energy use of plastic materials is a process of thermochemical conversion with the
characteristic of waste that it is a fuel, using the resulting heat.
Efficient use of utility waste materials requires legal support from all levels of government,
because recycling requires the participation of a large number of citizens in separate collection,
which in practice is difficult to implement. The problem that occurs over time is the loss of
recyclable properties due to frequent recycling, and therefore, the ultimate solution for the
197
disposal of such waste is the energy use. The reason is that these two ways of treating waste
plastic materials have to be harmonized in order to preserve non-renewable natural resources,
protect the environment and human health, and encourage sustainable economic development.
MOGUĆNOSTI TRETIRANJA OTPADNIH PLASTIČNIH MATERIJALA SA

ASPEKTA ODRŽIVOG RAZVOJA
Ključne riječi: plastični otpadni materijali, reciklaža, mehanička metoda, energetska

metoda, održivi razvoj
SAŽETAK:
U posljednjih nekoliko decenija plastični materijali imaju veliku ulogu u proizvodnji ambalaže
za pakovanje proizvoda naročito namjenjeni za ljudsku upotrebu, čime nakon njihove upotrebe
postaju značajan udio u sastavu komunalnog otpada sa kojim treba pravilno upravljati da bi
izbjegli uništenje životne okoline.
Sa aspekta održivog razvoja potrebno je potražiti nova rješenja za efikasno tretiranje otpadnih
plastičnih materijala. Dva moguća rješenja su materijalna (recikliranje) i energijska upotreba.
Efikasno iskorištavanje korisnih materijala iz komunalnog otpada zahtjeva zakonsku podršku
svih nivoa vlasti, jer recikliranje zahtijeva sudjelovanje velikog broja građana u odvojenom
sakupljanju, što je u praksi teško provedivo. Problem koji se s vremenom javlja je i gubitak
svojstava samog reciklata usljed učestalog recikliranja, pa se kao krajnje rješenje za
zbrinjavanje takvog otpada nameće energijska upotreba. Razlog navedenom je da se ova dva
načina tretiranja otpadnih plastičnih materijala moraju uskladiti kako bi se očuvali neobnovljivi
prirodni resursi, zaštitio okoliš i zdravlje ljudi, te potaknuo održivi privredni razvoj.
1. UVOD
Danas je gotovo nemoguće zamisliti život bez nekih proizvoda od plastičnih materijala, kao što
su kućanski aparati, mobiteli, zatim proizvodi koji služe automobilskoj i prehrambenoj industriji,
a tek ambalaže koja služi za pakovanje pretežno prehrambenih i kozmetičkih proizvoda [1].
Razlozi za sve veću primjenu plastike su mnogobrojni, a uključuju nisku cijenu prerade, malu
masu, različite mogućnosti prerade s ciljanim svojstvima i sl. Moderni trendovi, koji zahtijevaju
da proizvod bude lagan i izdržljiv, čine plastiku idealnim izborom [2].
198
2. PROBLEMATIKA ISTRAŽIVANJA U POSTUPCIMA TRETIRANJA OTPADNIH

PLASTIČNIH MATERIJA
Dosadašnja istraživanja pokazala su, da pogotovo u zemljama u razvoju znatan udio odpada od
plastičnih materijala čine sastavni dio komunalnog otpada. Samim tim postoji nekoliko rješenja
koja nude način tretiranja otpadnih plastičnih materijala i to:
- primarno recikliranje plastike poznatog porijekla,
- mehaničko recikliranje, pri čemu se plastični materijali odvajaju i razvrstavaju iz mješanog
otpada i zatim dalje prerađuju,
- hemijsko recikliranje, kod kojeg se vrši depolimerizacija na monomere ili djelomična
degradacija na druge vrijedne sirovine,
- energijska upotreba, predstavlja efikasan način za smanjenje volumena organskog materijala
spaljivanjem [2] .
Mehaničko recikliranje plastičnih materijala je postupak kojim se kao proizvod dobije granulat,
koji se dalje koristi za proizvodnju novih proizvoda za ljudsku upotrebu. Mehaničko recikliranje
se može primijeniti za istovrsne polimere, kao što su polietilen ili polipropilen, dok onečišćeni
otpad zahtjeva dodatne operacije pripreme, kao što su razvrstavanje i pranje, što doprinosi
kvalitetnom i čistom granulatu [2].
Energijsko tretiranje je postupak koji se temelji na iskorištenju topline koju sadržavaju plastični
materijali, koji su u stvari gorivi materijali. Energijsko tretiranje otpada je u stvari postupak
inseneracije pomoću kojeg se proizvodi toplotna i električna energija, ćime se smanjuju troškovi
ekvivalentne količine lož ulja.
Energijsko tretiranje otpadnih plastičnih materijala primjenjuje se pomoću čistog kisika, a
prednost se ogleda u tome da su manji zahtjevi za ugradnjom urađaja za pročišćavanjem dimnih
plinova koji se zbog visoke temperature ( od 1600 ᵒC) sastoje od 48 % ugljen dioksida i 1,5 %
ugljen monoksida. To omogućuje da se održe propisane granične vrijednosti emisije, pa je prema
današnjim istraživanjima, takvo tretiranje neškodljivo za ljude i okoliš [3].
Energijsko tretiranje otpadnih plastičnih materijala se vrši u energani na otpad koja funkcionira
na principu izgaranja pri čemu se iskorištava nastala toplina za proizvodnju električne energije.
199
2.1. Tretiranje otpadnih plastičnih materijala u Evropi
Tretiranje plastičnog ambalažnog otpada u Evropi odvija se putem Evropske organizacije PRO
EUROPE koja predstavlja zasigurno najbolji način zbrinjavanja plastičnog otpada i razmjenu
podataka, te daljnji razvoj tretiranja ambalaže u Evropi i svijetu [5].
Plastična ambalaža u Evropi predstavlja najveći udio u sastavu plastičnog otpada koja se
reciklira. Tako se u EU, Norveškoj i Švicarskoj reciklira oko 40 % svih sakupljenih boca i
industrijskih folija, te više od 90 % svih sakupljenih plastičnih sanduka. Međutim udio
recikliranja sakupljenoga miješanog plastičnog otpada prilično je nizak, ispod 10 %. [6]. Na slici
1. prikazan je udio recikliranja i energijskog tretiranja u pojedinim evropskim državama:
Recikliranje
Energijsko
tretiranje
Slika 1: Tretiranje otpadnih plastičnih materijala u Evropi [6]
2.2. Tretiranje otpadnih plastičnih materijala u Bosni i Hercegovini
Pristup upravljanja komunalnim otpadom u Bosni i Hercegovini, a samim tim i otpadnim

plastičnim materijalima koji su sastavni dio komunalnog otpada, je poprilično na niskom nivou.
Kao najčešći način tretmana otpada primjenjuje se neselektivno odlaganje na deponije, čime se
pored nesagledivih posljedica za okolinu, krajnje neekonomski postupa sa materijalima i
energijom iz otpada, kao što se vidi na slici 2.
200
Slika 2: Način prikupljanja plastičog otpada u BiH
U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji državni zakon o upravljanju ambalažnim tpadom, jer
ovu oblast reguliraju entitetska ministarstva za okoliš. U procesu integracije u EU, Bosna i
Hercegovina se opredijelila da uskladi svoje zakonodavstvo s Acquis Communitaire, odnosno
pravnim tekovinama EU-a. Usklađivanje zakonskih obaveza se vrši u svim segmentima,
uključujući i segment zaštite okoliša.
2.3. Cilj rada i metode istraživanja
Cilj ovog rada je da se analiziraju mogućnosti i načini tretiranja otpadnih plastičnih materijala
koji su zastupljeni u komunalnom otpadu sa podacima istraženim na području Unsko-sanskog
kantona sa aspekta održivosti i pod pretpostravkom da su odvojeni od ostalih vrsta komunalnog
otpada. U ovom radu koristiti će se sljedeće metode:
- S.W.A.-Tool (Development of a Methodological Tool to enhance the Precision &
Comparability of Solid Waste Analysis Data). Cilj ove metode je povećanje preciznosti i
uporedljivosti podataka o komunalnom otpadu na nivou Evrope.,
- pregled naučne i stručne literature,
- statistička metoda prikupljanja podataka za odabrano područje istraživanja.[9]
201
3. PRIMJENA MODELA RECIKLIRANJA OTPADNIH PLASTIČNIH

MATERIJALA
Sa aspekta održivog razvoja, što prevashodno uključuje održivost postrojenja za recikliranje

otpadnih plastičnih materijala, istraživanjem kroz naučnu i stručnu literaturu, zaključeno je da su
u razvijenim zemljama, mehaničko recikljiranje i energijsko iskorištenje, najzastupljenije metode
recikljiranja otpadne plastike, što je i razlog da se u ovom radu opišu najbitniji elementi primjene
tih metoda u postupcima recikliranja otpadne plastike.
3.1. Mehaničko recikliranje otpadnih plastičnih materijala
Mehaničko recikliranje se može primijeniti za istovrsne polimere, npr. PE, PP, PS i sl., dok
onečišćeni otpad zahtjeva dodatne operacije i pripreme, kao što su razvrstavanje i pranje.
Navedeni postupci pripreme su nužni kako bi se proizveo kvalitetan, čist i homogen reciklat.
Obzirom da je recikliranje energijski osjeltljiv i skup postupak, operatori mehaničkog
recikliranja otpadne plastike nastoje smanjiti broj koraka pripreme, a prvi korak kod mehaničkog
recikliranja je smanjenje veličine plastičnog otpada u prikladniji oblik, manje komade ili prah,
što se postiže postupcima usitnjavanja, odnosno regrunalizacije [4].
Postoje različiti strojevi za usitnjavanje i to:

Plastika se ubacuje na ulazni koš i pada na
pokretne čekiće postavljeni na rotirajućem
vratilu koji udaraju i bacaju plastiku
prema oblogama mlina ili drugom
otpadnom materijalu koji se nalazi u
mlinu. Kao rezultat udara ostvaruje se
usitnjavanje. Čestice se usitnjavaju unutar
mlina dok se ne postigne veličina manja
od otvora na mreži koja je postavljena na
izlazu iz komore
mlina.
Slika 3. Udarni mlin
202
Prstenasti mlin je konstruisan od
čeličnih rotirajućih sječiva koji sjeckaju
i melju plastiku koja se nalazi unutar
valjka. Nakon što se usitni do željene
veličine, ona pada kroz otvore koje se
nalaze ispod sječiva valjka.
Slika 4. Prstenasti mlin
Šreder može biti sa dvije ili četiri

osovine sa rotacionim noževima i
kućištem koj e drži alat. Kada se
materijal dopremi u koš, šreder
zahvata materijal i usitnjava ga.
Ovaj šreder zbog visokog obrtnog
momenta koji ima može isjeckati
komade izrađenih od različitih
plastičnih materijala.
Slika 5. Dvoosovinski ili četvoroosovinski šreder
Kod granulatora je rotor usaglašen sa

lopaticama koje su stepenasto
postavljene i usljed rotacije svaki alat
siječe materijal i dovodi do
usitnjavanja.
Granulatori su posebno efikasni kada
mora da se isječe materijal koji se
odlikuje visokom gustinom i
otpornosti.
Slika 6. Granulator
203
3.2. Energijsko iskorištenje otpadnih plastičnih materijala
Primjena energijskog iskorištenja otpadnih plastičnih materijala zasniva se na iskorištenju

toplotne vrijednosti koju imaju plastični materijali i koji su u biti gorivi materijali. Donja
toplotna vrijednost plastičnih materijala kreće se od 22,5 do 43,4 MJ/kg u zavisnosti od vrste
polimera [10].
Energijsko iskorištenje plastičnih materijala u sastava komunalnog otpada primjenjuje za
dobivanje električne energije, što pridonosi izravnom sniženju troškova ekvivalentne količine lož
ulja. Provodi se s pomoću čistoga kisika, samim tim zahtjeva manje uređaja za pročišćavanje
dimnih plinova koji se usljed visoke temperature od 1600 ᵒC, sastoje od 48 % CO2 i 1,5 % CO.
To omogućuje da se održe propisane granične vrijednosti emisije, pa je prema današnjim
spoznajama, takvo iskorištenje neškodljivo za ljude i okoliš [7].
Postoji više postupaka energijskog iskorištenja plastičnog otpada, kao što su spaljivanje, zatim
upotreba plastičnog otpada u cementarama i energijsko iskorištenje zajedno s muljem.
Postrojenja u kojima se vrši energijsko iskorištenje plastičnog otpada su energane na otpad, koje
za razliku od spalionica, funkcioniraju na principu izgaranja pri čemu se iskorištava nastala
toplina za proizvodnju električne i toplotne energije.
Na slici 7. prikazana je energana na otpad u Danskoj (Esbjerg), koja je primjer jednog lijepog
arhitektonskog zdanja.
Slika 7. Energana na otpad, Esbjerg, Danska
204
4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA UDJELA OTPADNIH PLASTIČNIH

MATERIJALA
4.1. Udio otpadnih plastičnih materijala u sastavu komunalnog otpada u

zemljama EU
Prema posljednjim podacima o proizvodnji, upotrebi i recikliranju otpadnih plastičnih materijala,

koji su obavljeni iz Udruženja industrije plastike Evrope (EuPC) (Plastic Europe, Association of
plastics manufactural in Europe) za 2015. godinu, vidljiv je stalni rast na svjetskom nivou, dok
na nivou EU zadnjih 10 godina zabilježen je blagi pad proizvodnje [6].
Udio otpadnih plastičnih materijala u cjelokupnom sastavu komunalnog otpadu u zemljama EU
iznosi 12% kako je i prikazano na slici 8. Na količinu otpada u ukupnom otpadu pojedine zemlje
utječu različiti faktori, kao što su privredne djelatnosti, BDP te organizacija upravljanja otpadom.
Slika 8. Sastav komunalnog otpada u EU, 2014.
4.2. Udio otpadnih plastičnih materijala u sastavu komunalnog otpada u

Unsko-sanskom kantonu – Regija Bihać
U cilju zaživljavanju regionalne sanitarne deponije u organizaciji Ministarstva za građenje,

prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko – sanskog kantona, općina Unsko-sanskog kantona,
javnih komunalnih preduzeća i Resursnog centra za vode i okoliš Una Consalting d.o.o. Bihać, u
2012. godini u regiji Bihać izvršen je projektni zadatak pod nazivom “Prikupljanje, sortiranje,
205
analiziranje i evidentiranje komunalnog otpada na području svih općina Unsko - sanskog kantona
i općine Drvar“, na osnovu kojeg su dobijeni podaci o sastavu i količini komujnalnog otpada
kako je prikazano u tabelama 1.i 2..
Tabela 1. Uporedni pregled sastava i količine tretiranog otpada ukupno za domaćinstva i pravna lica za sve tri faze
[8]
količina u kg količina u %
vrsta otpada
I faza II faza III faza I faza II faza III faza
Plast. ambalaža 5.570 4.507 4.019 3,31 5,1 5,0
PVC folija 6.698 4.583 4.572 3,98 5,8 5,7
čvrsta plastika 1.863 1.969 2.048 1,1 2,5 2,5
papir 13.474 7.842 8.200 8,0 10 10,2
staklo 9-742 6.292 6.424 5,79 8,0 8,0
drveni otpad 23.684 3.174 4.368 14,08 4,0 5,4
tekstil 3.868 4.370 3.614 2,29 5,5 4,6
gumeni otpad 546 1.063 1.097 0,32 1,3 1,4
organski ostaci 15.619 24.464 24.938 9,28 31 31,6
metal 1.788 449 539 1,07 0,6 0,7
obojeni metal 291 455 512 0,17 0,6 0,6
građ. otpad 4.448 2.037 4.491 2,65 2,6 5,7
kabasti otpad 107 1.001 1,129 0,06 1,2 1,4
opasni otpad 1.726 1.111 995 1,02 1,4 1,3
lug 2.009 449 895 1,2 0,7 1,1
pelene 893 2.609 2.651 0,53 3,3 3,4
tetrapak 196 1.355 1.521 0,12 1,7 1,9
ostalo 75.665 11.594 8.431 45,03 14,7 10,7
UKUPNO
168.187 78.864 80.444 100 % 100 % 100 %
206
Tabela 2.Uporedni pregled dnevne proizvodnje otpada po općinama za sve tri faze [8]
ukupan broj broj stanovnika u procenat proizvedena količina otpada u
R/b OPĆINA stanovnika domaćinstvima stanovnika kg po stanovniku dnevno
po općinama čiji je otpad uključenih u
analiziran projekat % I II III
zima ljeto jesen
1. Bihać 61.491 1.843 3% 0,60 0,70 0,69
2. Bos. Krupa 28.107 1.230 4% 0,55 0,44 0,39
3. B. Petrovac 7.273 634 9% 1,12 0,80 0,77
4. Bužim 17.942 540 3% 0,27 0,13 0,16
5. Cazin 62.632 2.960 5% 0,73 0,16 0,18
6. Ključ 19.399 611 3% 0,55 0,63 0,65
7. S. Most 44.084 1.345 3% 0,37 0,17 0,17
8. V. Kladuša 46.911 1.474 3% 0,92 0,49 0,51
9. Drvar 11.070 376 3% 0,13 0,17 0,17
UKUPNO 298.905 11.013 4% 0,73 0,39 0,39
0,50
Problematika istraživanja energijskog potencijala komunalnog otpada upravo stoji u tome što je
teško doći do tačnih podataka o sastavu i količini komunalnog otpada na određenom području,
što je bio i razlog da se Mahmut Jukić u magistarskom radu „Doprinos određivanju energijskog
potencijala komunalnog otpada“ odluči na istraživanje količine i sastava komunalnog otpada na
području Unsko-sanskog kantona, na primjeru tri općine i to po metodologiji koja je rezultat
analiza iskustava zemalja članica EU pod nazivom S.W.A.-Tool (Development of a
Methodological Tool to enhance the Precision & Comparability of Solid Waste Analysis Data).
Po navedenoj metodologiji u tabeli 3. i 4. Prikazani su sastav i generisane količine komunalnog
otpada u području istraživanja.
Tabela 3. Procentualna zastupljenost kategorija otpada u području istraživanja [9]

OPĆINA B.Krupa Cazin Bužim Ukupna
(GZ ind.st.) (GKZkol.st.) (SZ seos.st) procentualna
KATEGORIJA Zastupljenost Zastupljenost Zastupljenost zastupljenost
OTPADA % % %
%
Unsko-sanki kanton
Regija Bihać
1.vrtni otpad 38,30 16,05 13,32 22,70
2. biorazgardivi otpad 13,00 20,20 19,34 17,50
3. papir 3,20 4,25 2,26 3,23
4. staklo 6,90 1,20 1,90 3,33
5. karton 3,40 7,30 2,08 4,26
207
6. karton-aluminijum 0,70 2,75 1,44 1,63
7. metal-ambalažni i ostali 3,70 1,20 1,74 2,21
8. metal-Al konzerve 0,30 0,90 0,82 0,67
9. plastični ambalažni otpad 5,45 2,62 4,33 4,13
10. plastične kese-najlon 4,70 3,34 4,21 4,08
11. tvrda plastika 2,50 1,15 2,57 2,07
12. tekstil 6,95 5,15 15,63 9,24
13. koža 0,90 O,80 2,67 1,45
14. pelene 1,20 2,05 13,64 5,63
15. fini elementi 8,80 30,70 14,00 17,83
Tabela 4. Ukupna generisana količina komunalnog otpada u području istraživanja [9]
ukupan broj količina količina
količina projekcije
broj korisnika otpada po otpada po
OPĆINA otpada količina otpada
stanovnik komunalnih st. stanovn.
t/sedmično t/god
a usluga kg/st/dn kg/st/god
B. Krupa
29.659 20.128 0,61 87,20 1046,4 222,6
Cazin
69.411 57.355 0,39 157,02 1884,2 142,3
Bužim
20.298 14.014 0,30 29,54 354,5 109,5
UKUPNO
119.368 91.497 0,43 273,76 13140,48 156,9
Na osnovu ovog istraživanja u tabeli 3. se vidi da udio plastičnih materijala u sastavu

komunalnog otpada iznosi prosječno 3,42 %, dok proizvedena količina komunalnog otpada po
glavi stanovnika iznosi približno 157 kg/dan/godišnje, odnosno 0,43 kg/dan.
5. ZAKLJUČAK
Na osnovu provedenih istraživanja u Unsko-sanskom kantonu, može se zaključiti da je značajan

udio otpadnih plastičnih materijala u sastavu komunalnog otpada i to 3,42 %, odnosno godišnja
produkcija iznosi cca 1650 tona, te razlog tome je da bi se lokalne zajednice i kanton trebali
značajnije pozabaviti projektima koji će u budućnosti pridobiti investicije na osnovu kojih se
dobiju koristi, te zdravija i ljepša priroda.
U radu su opisana dva načina tretiranja otpadnih plastičnih materijala: mehaničko recikliranje i
energijsko iskorištenje, te na osnovu daljnjih i detaljnih istraživanja, ova dva načina je potrebno
uskladiti u skladu sa tačnim podacima o sastavu i količini komunalnog otpada na području
istraživanja.
208
Smjernice EU imaju za cilj povećanje količine recikliranih materijala, što se posebno odnosi na
plastiku, a primarni cilj pojedinih zemalja članica EU je povećanje udjela što većeg iskorištenja
otpadnih materijala, samim tim i smanjenje odlaganja na odlagališta.
Na kraju pitanje se postavlja političarima: kad će građani Bosne i Hercegovine shvatiti da otpad
nije smeće, već izvor materijala i energije koji se mogu sa aspekta održivog razvoja iskoristiti za
bolji, kvalitetniji i zdraviji život.
6. LITERATURA
[1] Jovanović, S.; Džunuzović, J.V. Održivi razvoj i polimerni materijali, Reciklaža i održivi
razvoj 2011, 4(1), 1-13.
[2] Mihajlov, A. Segment održivog korišćenja prirodnih resursa i integralnog upravljanja
otpadom: Reciklaža. Reciklaža i održivi razvoj 2010, 3(1), 1- 8.
[3] Mulder K., Knot M., PVC plastic: History of Systems Development and Entrenchment.
Technology in Society, 2001, 23, 265-286.
[4] Čatić, I.: Proizvodnja polimernih tvorevina, Društvo za plastiku i gumu, Zagreb, 2006.
[5] Achilias D.S., Roupakias C., Megalokonomos P., Lappas A.A., Anatonakou E.V., 2010,
Chemical recycling of plastic waste made from polyethylene and polypropylene
[6] Orth, P.: Climate Change and Resource Efficiency-Opportunities with Plastics, Ljubljana,
27.11.2009.
[7] Husika A., Proizvodnja energije iz komunalnog otpada, Škola Upravljanje otpadom,
CETEOR d.o.o. Sarajevo, Teslić, 2010
[8] Ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Unsko-sanskog kantona,
Pregled osnovnih podataka o otpadu i aktivnosti u procesu upravljanja otpadom u Unsko-
sanskom kantonu-regije Bihać, 2013.
[9] Jukić M., Određivanje energijskog potencijala komunalnog otpada, Magistarski rad, Mašinski
fakultet Sarajevo, 2015.
[10] Gerard Kiely, Environmental Engineering, Mc Graw-Hill Int. Edtion
209
paper
MANAGEMENT OF WASTE ELECTRICAL AND ELECTRONIC EQUIPMENT
Magdalena Miceva
Faculty of Tourism and Business Logistics, University Goce Delcev-Stip
magdalenamiceva@gmail.com
Key words: waste, recycling, technology
ABSTRACT:
Every year in the world, at an accelerated pace, the amount of electric waste that is being
discarded increases, which makes this type of waste the fastest growing. Millions of tons of waste
electrical and electronic equipment are rejected by households and companies. The most
common causes of this increase are new technologies and the way of life where the old
equipment is quickly replaced with newer versions. We live in an era of rapid technological
development of society. People use at least one of the devices offered by modern technology
every day, whether it's a mobile phone, a computer, a television set, or using an elevator in a
building where they live etc. But, these appliances have a limited lifetime. Due to the increasing
amounts of this waste, it is necessary to arrange proper collection and and the waste. In this
paper we report on an analysis of collecting, sorting and recycling of E-waste and look at
advantages and disadvantages of collecting this type of waste for the protection of environmental
stress. The theoretical part of the paper will give an overview of the basic concepts related to
electrical and electronic waste, how the E-waste and the recycling benefits are shared. The
practical part of the paper presents the results of the survey conducted on the territory of the
municipality of Gevgelija. The survey was conducted in order to obtain relevant practical
information on the level of awaresses in the general population concerning collection of E-waste
and recycling.
210
1. INTRODUCTION
Waste is any matter or object that the creator or owner rejects, intends to reject or is required to
reject. Waste represents a major stream of resources and has the potential to cause significant
environmental damage if not properly managed. Just because we think that something is waste,
does not mean it disappears. It will still exist somewhere. Since everything sooner or later
becomes waste that means that the more we consume or use, the more waste will eventually be
generated. The awareness of people concerning waste is relatively high since everybody is
personally involved in waste generation. Awareness is crucial for making proper choices on how
to manage their own waste. However, globally, a large number of people, out of habit or
uninformedness, still throw their old electrical and electronic appliances and batteries into the
waste bin together with food and organic waste. The list of electrical and electronic appliances
that are most often replaced with new in the world, and in our country (Republic of Macedonia),
are led by mobile phones, mostly due to the rapid advancement of technology and the desire of
people to own the "latest" model, small kitchen appliances, monitors, TVs, accumulators,
batteries, etc3. People are interested in being informed about the importance of waste collection
and separation, as well as the harmfulness of this type of waste if it finds its way into the
environment. According to the Law on Waste Management , electrical and electronic waste must
not be mixed with other types of waste. In the Republic of Macedonia, there are companies with
special licences for collection of e-waste.
2. ELECTRONIC AND ELECTRIC WASTE
In many cases, the visible part of an electronic product is its outer shell. Unless the casing is
broken, we rarely see the huge number of electronic plates, wires, and electrical outlets that
actually make the device work. But theose „internal organs" contain a number of components
and materials which are very often toxic4. A collection of heavy metals and other chemical
compounds are lurking in our laptop or TV. The E-waste contains ingredients such as lead,
mercury, arsenic, copper, chromium, nickel, zinc that pose potential risks to our health5. E-waste
Hester, R. E., Harrison, R. M. (2009), Electronic Waste Management. Royal Society of Chemistry, p 211.
3
Vegliò, F., Birloaga, I. (2018), Waste Electrical and Electronic Equipment Recycling, 1st Edition, Paperback
4
ISBN: 9780081020579, Imprint:Woodhead Publishing, p 123.

National Waste Management Plan (2009-2015) of the Republic of Macedonia, Ministry of Environment and
5
Physical Planning.
211
is a toxic inheritance of our digital era. Our electrical waste pollutes the drinking water and
damages the entire ecosystem in the world. It's time to solve this problem.
Picture 1: Types of electronic waste
Picture 2: Types of electrical waste
212
2.1 Benefits of recycling E-waste
The three most important reasons for recycling E-waste are:6
 Preservation of natural resources. Recycling recovers valuable materials from old

electronics that can be used to make new products thus reducing the need for extraction
of these from new sources e.g. mining.
 Protecting your environment. Safe recycling of outdated electronics promotes sound

management of toxic chemicals such as lead and mercury.
 Creation of new jobs. Recycling creates jobs for professional recyclers and creates new
markets for valuable components that are abolished.
With the new e-waste law it will no longer be allowed to dispose old devices along with other
municipal waste, but rather at new locations set-up for e-waste disposal. The e-waste law implies
informing citizens and companies how to deal with waste, establishing improved standards for
environmental protection and recycling, bans and improved management of toxic substances,
and proper labeling of equipment so that they can be sorted separately from municipal waste7. In
addition, all manufacturers (including importers and sellers) of electrical and electronic
equipment will have to offer a mechanism for collecting and treatment of old devices received
from their customers. Through this measure every product sold will come with an obligation to
take back the old device.
2.2 Research Methodology
In the framework of the research in this field, a practical research was conducted in order to
evaluate the real situation in terms of whether the citizens of the Municipality of Gevgelija are
sufficiently informed about their new legal obligation in terms of e-waste management and
environmental protection in general., Another aspect is focused on the interest of the local
institutions to introduce and promote activities for protecting the environment and reducing the
amount of E-waste creation on the one hand, as well as perceiving the real state of knowledge
Fowler, B. (2017), Electronic Waste, 1st Edition, e-Book ISBN: 9780128030844, Hardcover ISBN:
6
9780128030837, Imprint:Academic Press, p 36.

Law on Electronic Waste Management of the Republic of Macedonia (Official Gazette of the Republic of
7
Macedonia No. 6 of 13.01.2012).

213
and awareness of employees about environmental opportunities and management strategy E-
waste and sustainable development.
Within the research, the possibilities and readiness of the citizens to make a personal
contribution to the process of handling E-waste, reducing the occurrence of waste and the care to
the entities that participate in the waste treatment process were considered. The research was
carried out through a survey questionnaire in a one-month period from March 1st..2018. to April
1st.2018. From a structural point of view, the questionnaire consisted of five closed and open
type questions. The questionnaire was distributed to 60 respondents-citizens of the Municipality
of Gevgelija, out of which 55 respondents showed interest, actively participated in the research
and answered to the questions.
2.3 Research results
On the basis of the poll conducted the following answers were received:
Table 1: Results of the research
Question: Yes No
Do you consider that you need to be informed
1. about environmental protection and waste 50 5
treatment?
Are you familiar with the concept of electronic
2. 48 7
and electrical waste?
If you had conditions (equipment, vessels), would
3. 40 15
you select the waste?
a) to leave E-waste at a point in the municipality
intended for that purpose - 10
Which of the following ways would you most
b) to give (e) the e-waste to a seller of second-
4. suitable for removing electronic waste from
hand goods with a license - 32
home?
c) leave e-waste on the street, to a container - 9
d) to donate - e-waste, take it from home - 4
Do you need to attend a thematic training on
5. 35 20
dealing with E-waste?
2.4 Discussion
The first question - Do you consider that you need to be informed about environmental
protection and waste treatment? - 50 respondents answered that they need to be informed about
214
environmental protection and waste treatment, while only 5 respondents answered that there is
no need for additional information. The results of the first question are shown in Picture 3.
Picture 3: Results from own research
The second question - Are you familiar with the concept of electronic and electrical waste?, the
majority of the respondents who participated in the survey, ie 48 respondents answered that they
are familiar and only 7 answered with no. The graphic presentation of these results is shown in
Picture 4.
On the third question - If there would be conditions (equipment, vessels) to select the waste,
most of the respondents who participated in the survey, that is, 40 respondents are ready to
participate in the procedure for selecting the waste if conditions have been provided and 15
respondents responded negatively. The graphic representation of these results is shown in Picture
5.
215
3.
YES NO
31%
69%
The fourth question - Which of the following ways would you most suitable for removing
electronic waste from home? 4 responses were offered: a) to leave the E-waste to a point in the
municipality intended for that; b) to give (e) the e-waste to a seller of second-hand goods with a
license, c) leave the e-waste on the street, to a container and d) to donate - e-waste, take it from
home. A) responded 10 respondents, b) answered 32 respondents, c) answered 9 respondents and
d) answered 4 respondents. Picture 6 shows the results obtained.
The last question - Do you need to attend a thematic training on dealing with E-waste?, 35
respondents answered that they need to attend a specialized thematic training on waste
management, and 20 respondents think they do not need additional education. Picture 7 gives a
summary of the results obtained.
216
3. CONCLUSION
E-waste is a general term used to describe an old, worn-out or discarded electronics that contains
electrical parts (waste electrical and electronic equipment WEEE – in EU legislation). It contains
a large part of the waste equipment, not only those connected to the power grid, but also products
powered by batteries, wind or solar energy. This includes more things, starting with home
appliances such as refrigerators and toasters, to ICT equipment such as laptops and smartphones,
consumer goods, such as TVs and MP3 players, to tools such as electric drills and machines for
sewing. Waste electrical and electronic equipment or "e-waste" is increasingly challenging for
governments around the world. Taking into account the current trends in electronics design and
production, which artificially cause rapid cycles of its replacement, generation of waste will not
slowly slow down its pace. It is obvious that the way in which to design, manufacture, use and
manage the worn-out electronic devices must be changed if we want to enjoy the benefits of
technological advancement without damaging people and the planet. However, certain countries
still do not have legal instruments defined, and we are still witnessing an ebb down stream from
richer countries that have the capacity to cope with e-waste in a safe and regulated manner, to
countries that have not regulated this issue . According to the results of the survey, the citizens of
the municipality of Gevgelija are familiar with the term electronic / electrical waste, according to
the survey data, the citizens think that the best solution would be to (pro) give the e-waste to a
seller of second-hand goods with a license. In the Republic of Macedonia there are some
companies that have been engaged in the activity of collection and recycling of E-waste.
217
4. BIBLIOGRAPHY
[1] Fowler, B. (2017), Electronic Waste, 1st Edition, e-Book ISBN: 9780128030844, Hardcover
ISBN: 9780128030837, Imprint: Academic Press, p 36.
[2] Hester, R. E., Harrison, R. M. (2009), Electronic Waste Management. Royal Society of
Chemistry, p 211-212.
[3] Vegliò, F., Birloaga, I. (2018), Waste Electrical and Electronic Equipment Recycling, 1st
Edition, Paperback ISBN: 9780081020579, Imprint: Woodhead Publishing, p 121-123
[4] Willard, J. (2009), E-Waste Gold - Recovery of Gold and Other Precious Metals From
Electronic Waste, p 20-23.
[5] Law on Electronic Waste Management of the Republic of Macedonia (Official Gazette of the
Republic of Macedonia No. 6 of 13.01.2012).
[6] National Plan for Waste Management (2009-2015) of the Republic of Macedonia, Ministry of
Environment and Physical Planning.
[7] Waste Management Strategy of the Republic of Macedonia (2008-2020).
[8] Balkan e-Waste Management Advocacy Network http://www.e-otpad.mk
[9] E-Waste Guide: www.ewasteguide.info
[10] Ministry of Environment and Physical Planning: http://www.moepp.gov.mk/
218
paper
TECHNOLOGICAL PROCEDURES OF MECHANICAL RECYCLING OF

VULCANIZED TIMBER RUBBER WITH APPLICATION OF NEW RAW MATERIAL
Ifet Šisić, Mahmut Jukić

1
University of Bihać, Biotechnical Faculty, Bihać, Bosnia and Herzegovina
2
Cantonal Administration for Inspection Affairs, Bihać, Bosnia and Herzegovina
sisic_btf@yahoo.com
Key words: used tires, mechanical preparation, processing, new products.
ABSTRACT:
Discarded and used car tires are a great potential for the utilization of rubber materials by
recycling processes, because if discarded tires are not adequately cared for, they are hazardous
waste. In the last ten years, the interest for mechanical, thermal and chemical treatment of waste
tires has been demonstrated in Bosnia andHerzegovina, using several technological procedures,
of which the most important is the mechanical processing and production of granulates by
grinding and separating rubber components. Recycling processes have an advantage over
energy processing especially for the recycling of vulcanized (crosslinked) rubber. The
mechanical grinding process of the tire consists of several operations: cutting, grinding, sieving,
magnetic separation and aerocyclone. These technological operations produce high-quality
rubber particles (1.7 mm to 55 mm) of purity of 98-99%, with removed fibers and steel wires, as
a new raw material.
This research presents the latest technologically acceptable equipment with the description of
mechanical tire recycling operations and systematization of new raw material products as a
basis for the production of new materials and final products. Namely, recycled products can be
219
used as fillers in new tires, for sports fields and tracks, for the construction of sound walls on
highways, for public and private surfaces, and for others.
TEHNOLOŠKI POSTUPCI MEHANIČKOG

RECIKLIRANJA VULKANIZIRANE UMREŽENE GUME
SA PRIMJENOM NOVE SIROVINE
Ključne riječi: iskorištene auto gume, mehanička priprema, obrada, novi proizvodi.
SAŽETAK:
Odbačene i iskorištene automobilske gume predstavljaju znatan materijalni potencijal u

postupcima reciklaže a ako se ne zbrinu na adekvatan način predstavljaju opasan otpad. Kod
nas, u Bosni i Hercegovini u posljednjih 15 godina, iskazana su intersovanja za mehaničku,
termičku i hemijsku obradu otpadnih guma primjenom odgovarajućih tehnoloških metoda, od
kojih je najznačajnija metoda mehaničkog procesuiranja i proizvodnja granulata usitnjavanjem
i separacijom. Postupci mehaničkog recikliranja otpadnih guma imaju prednost u odnosu na
energetsku obradu ponajviše iz razloga nepovoljnih uticaja primjenjene tehnologije na okoliš i
zbog visokih investicjskih ulaganja.
U radu će se predstaviti najnovija tehnološki prihvatljiva oprema sa tokovima mehaničke
reciklaže auto-guma sa sistematizacijom novih sirovinskih proizvoda kao baza za proizvodnju
novih materijala a time i novih tržišnih proizvoda.
1. UVOD
Otpadne gume čine: gume ili pneumatici automobila, autobusa, teretnih automobila,
kombiniranih automobila, mopeda, motocikala, radnih mašina, radnih vozila i traktora, aviona i
drugih sredstava transporta ili obrtnog kretanja. Uz autogume, gumeni otpad čine još: i gumena
crijeva, različite brtve te različiti gumeni proizvodi ojačani vlaknima. Recikliranje autoguma ima
značajnu ulogu u ispunjavanju ciljeva EU u oblasti sirovina, jer dolazi do smanjenja potrošnje
energije i proizvodnja novih materijala koji su se pokazali kao prikladni i efektivni materijali za
širok spektar upotrebe. Tržište potražnje novih sirovinskih proizvoda od recikliranih guma su
posljednjih godina u porastu.Nekontroliranim spaljivanjem guma dolazi do velikog onečišćenja
okoliša jer prilikom sagorijevanja, osim toplote, nastaju produkti gorenja tj. različiti aromatski
220
spojevi (benzen, toluen) te drugi štetni produkti jer guma sadrže dosta sumpora, hlora i azota.
Ako se odbačene gume adekvatno ne zbrinu, one predstavljaju opasni otpad po okoliš i prema
stručnim procjenama, prirodni proces raspadanja odbačene automobilske gume traje oko 150
godina.
U pogledu prikupljanja odbačenih guma u uređenim sistemima upravljanja otpadom postoje
ovlašteni sakupljači za određeno područje (npr. kanton), vulkanizeri, veliki prijevoznici,
radionice i sl.
2. SVOJSTVA AUTO GUME, POTENCIJALI I EU DIREKTIVE
2.1. O gumi
Materijali za izradu guma su poliamidi, viskoza, metal i staklena vlakna, tj. prirodni i vještački
materijali. Guma je proizvod dobiven vulkanizacijom kaučuka (polimera) kod kojeg dolazi do
hemijskog povezivanja polimernih lanaca pri čemu nastaje strukturno umreženje (Slika 1.).
Slika 1. Strukturno umrežavanje polimernih lanaca sa unutrašnjim vezama
U pogledu udjela komponenata auto-guma prosječno sadrži 85% ugljovodonika, 10 do 15%

čelika, a ostatak čine druge hemijske materije.
Postupak umreživanja (vulkanizacije) podrazumijeva dodatak kaučukovoj smjesi sumpora,
prilikom kojeg se ostvaruju jače (hemijske) veze unutar polimera. Zbog tog postupka gumu, od
koje su izrađene auto gume, nije moguće temperaturno obraditi za ponovnu upotrebu jer se
umreženi polimeri ne mogu otapati, iz kojih razloga izbor postupaka recikliranja gume je
zahtjevniji nego što je to slučaj kod plastičnih otpadnih materijala. Masa auto-guma zavisi od
vrste materijala koji učestvuju i njenoj izradi. Automobili imaju standardnu masu guma od oko 7
kg, laki kamioni oko 11kg, kamioni velikog kapaciteta oko 50kg, teški kamioni oko 70kg.
Na kraju eksploatacionog života, auto-gume trošenjem izgube oko 10 do 15% svoje mase. U
Tabeli 1. data je analiza komponenti radijalne auto gume kod osobnih vozila i kamiona.
221
2.2. Potencijali iskorištenja i EU regulativa
Unazad petnaest godina u Bosni i Hercegovini su otpadne auto-gume odlagane na ilegalne i

divlje deponije. Korišćene su kao gorivo u tehnički neadekvatnim pećima i nekontrolisanim
procesima sagorijevanja (ciglane, krečane,...), što je i danas slučaj korištenja ili se izvoze van
BiH-a.
Tabela 1. Analiza sastava radijalnog pneumatika osobnog vozila

Analiza sastava radijalnog pneumatika Analiza sastava radijalnog pneumatika kamiona:
osobnog vozila:
Materijal masa [g] udio u masi [%] Materijal masa [kg] udio u masi [%]
Guma 6350 78,6 Guma 32,40 66,90
Čelik 1080 13,4 Čelik 13,30 27,50
Kord 450 5,5 Kord 2,50 5,20
Tekstil 200 2,5 Ostalo 0,20 0,40
Ukupno 8080 100,00 Ukupno 48,40 100,00
Da bi se u EU ograničilo deponovanje otpadnih guma, Direktivom Evropske Komisije

1999/31/EC (Directive on the Landfil of Waste), od 2003. g. zabranjeno je odlaganje cijelih
otpadnih guma na deponije, a od 2006. g. i isječenih (usitnjenih) auto-guma. U pravcu daljeg
smanjivanja količine ove vrste otpada na deponijama na snazi je i Direktiva 2000/53/EC,
(Directive on End of Life Vechicles - ELV) koja se odnosi na obavezu da se od 2006. godine
85% mase starih automobila mora reciklirati, dok se od 2015. g. ovaj procenat povećava na 95%.
Uz Direktivu 2000/76/EC (Directive on Inceneration of Waste) kojom se od 2008. godini nalaže
primjena starih guma kao dodatnog energenta u cementnoj industriji, kao i još nekim drugim
mjerama, upravljanje korišćenim gumama na teritoriji zemalja EU zakonodavnom smislu je u
potpunosti uređeno [1].
3. TEHNOLOŠKI POSTUPCI RECIKLIRANJA GUME SA PROIZVODIMA
3.1. Značaj recikliranja auto-guma
Recikliranje auto-guma podrazumijeva recikliranje vulkanizirane (umrežene) gume što iznosi

94[%] od ukupne primjene guma, a ostalih 6[%] odnosi se na termoplastične elastomere
222
(neumrežene). Recikliranje auto-gume spada u djelatnost održivog razvoja, jer od odbačenih i
ekspoatisanih proizvoda mogu nastati novi proizvodi koji imaju novu vrijednost i kojom
prilikom vrši se povrat materijala i energije iz iskorištenih proizvoda u novu privrednu djelatnost.
Inače, cijelokupan proizvodni proces recikliranja auto-guma okarakterisan je kao „ekološki
prihvatljiv“ i „ekološki siguran“, jer se oko 98[%] tog materijala iskoristi u nove proizvodne
forme.
Iskustva velikih firmi koje se bave recikliranjem guma pokazuju da na ovom polju da su
primjenjene dobre i dokazane tehnologije recikliranja guma koje već postoje u svijetu i našem
regionu, uz činjenicu da su investiciona ulaganja u ove objekte i opremu značajna u odnosu na
druge reciklažne tehnologije. Iz datih razloga, a da bi tehničko-tehnološki sistem recikliranja bio
održiv, potrebne su veće količine otpadnih auto guma sa odgovarajućim intenzitetom produkcije
i uređenim tokovima prikupljanja, transporta i privremenog skladištenja.
Razvojem tehnologija mehaničkog i termičkog recikliranja auto-guma sa primjenom istih u
praksi dobijaju novi sirovinski materijali i proizvodi. Ti procesu su:
 mehanički procesi, mehaničko usitnjavanje gume kojim se dobijaju novi proizvodi sa
različitim namjenama,
 hemijski procesi, kao što su: devulkanizacija, tretiranje površine gume, termo-hemijski proces
dobivanje goriva (ulja), dobivanje gasa–piroliza,
 proces uz primjenu mikrovalova,
 spaljivanje i dobivanje energije i
 biološki proces, kao biološka devulkanizacija (biorazgradnja) vrlo je zanimljiva i bila bi
ekološki vrlo prihvatljiva.
3.2. Opis tokova usitnjavanja gume
Mehaničkom obradom auto-guma (usitnjavanjem) dobijaju se različiti granulati (Slika 2.)

korisni u višenamjenskoj proizvodnji novih materijala. Tehnološki postupci koji se koriste za
usitnjavanje odbačenih guma postoje već prilično dugo i najčešće se sastoje u radnjama sječenja
materijala na komadiće dugačke oko 5 cm koji se u nastavku propuštaju kroz seriju tzv.
granulatora, gdje im se veličina dalje smanjuje. Postupak se obično sprovodi na „in-site“,
odnosno na samom odlagalištu guma. Ovim postupcima dolazi do smanjenja zapremine gume za
oko 75%.
Mehaničko usitnjavanje gume je proces koji se sastoji od 4 koraka i to: mljevenje, razdvajanje,
granuliranje i frakcionisanje. Ovim postupkom dobivaju se visokokvalitetne čestice gume
223
različite krupnoće, čistoće 98 do 99%, jer su prethodno uklonjena vlakna i čelik. Opis radnih
operacija:
 u “sjekaču” se gume usitnjavaju na veličinu 50 x 50mm,
 slijedi razdvajanje vlakana i „čipsa” gume koji se ujedno razvrsta po veličini, veći čips se
vraća natrag u sjekač,
 „čips” odgovarajuće veličine dalje se prenosi u “finiji sjekač”, usitni se na veličinu 25 x
25mm,
 potom, guma prolazi preko magnetske trake gdje se ukloni 90 do 95% čelika iz guma,
 slijedi daljnje usitnjavanje u granulatoru, do 6mm,
 ponovo se odvaja metal na magnetskoj traci te se izdvajaju zaostale pahulje vlakana
ciklonom,
 gumene čestice dalje se usitnjavaju u granulatoru krupnoće –1,7mm.
Ovako usitnjena guma krupnoće 50x50mm 25x25mm guma 6mm i 1,7mm koristi se kao
punilo ili se proizvode novih proizvodi iz čestica gume povezanih vezivom (Slika 2.).
Ovisno o postavljenoj tehnologiji procesa i podešenim parametrima rada mogu se proizvoditi
sljedeći proizvodi sa veličinim zrna: gumeni prah 0 do 0,5mm; gumeni granulat 0,5 do
2,0mm; gumeni granulat 2,0 do 3,5mm. Čelik se izdvaja pomoću elektro-magneta, a vlakna
najčešće prinudnim izduhavanjem iz granulisane gume.
Slika 2. Nastana razluičitih granulata usitnjavanjem auto gume u mm
Odlaganje i pakovanje granuliranih frakcija (agregata) se vrši u big vreće, pakovanje  1100kg.
3.3. Oblasti primjene proizvoda od reciklirane gume
Usitnjeni gumeni agregati se koriste za:

 kao punilo: u asfaltu do 60% u proizvodnji gume do 10% (inertno punilo –povećava
viskozitet, a smanjuje čvrstoću), u auto-gumama do 1.5%,
 čestice gume s vezivom i to:
224
a) ako je veziv uretanske ili epoksi smole proizvode se različite podloge (dječja igrališta,
staze, prostirke, otirači, atletske staze),
b) ako je vezivo termoplast – polietilen, proizvode se porozna crijeva za natapanje koja
se sastoje se od 70% čestica gume i 30% polietilena (za navodnjavanje),
 ploče za zvučnu izolaciju,
 umjetni grebeni – kao staništa za ribe, plivajući dokovi,
 asfaltna guma – do 20% kod izgradnje cesta.
Veći proizvođači regenerisanu gumu koriste za proizvodnju punih guma ili guma za
poljoprivrednu mehanizaciju. Kombinacija isitnjene gume i veziva za plastiku je veoma
ekonomičan način za proizvodnju materijala koji se može obrađivati kao plastika, ali zadržava
nešto od elastičnosti gume. Gumeni granulati pomiješani sa uretanom koriste se za formiranje
atletskih staza i izlivanje raznih proizvoda. Usitnjena guma može se čak integrisati sa zemljištem
odnosno travnatim podlogama. Naime, dosadašnja istraživanja su dokazala da gumeni granulat
poboljšava protok vode kroz tlo i smanjuje potrebu za vodom, đubrivima i pesticidima u periodu
između 25 i 50 godina.
Ploče od reciklirane gume podliježu Evropskom standardu BAS EN 1177:2008 kojim se
predviđaju uslovi i postupci ispitivanja površina koje amortizuju udar, tj. određivanje kritične
visine pada. Ovim propisima reguliše se korišćenje amortizujućih površina u slučaju pada sa
visine veće od 60cm.
3.4. Proizvodi od gumenih agregata
Gumeni granulat dobiva se tehnologijom višestrukog mehaničkog usitnjavanja otpadnih guma uz

istovreneno izdvajanje čelika i tekstila. Granulat se postepeno prosijava u specijalnim sitima
čime se dobijaju različite veličine granulata ili gumenog praha (granulacije u mm).
225
- gumeni prah 0,0 – 0,5
Gumeni granulat, gumeni prah i gumene niti

upotrebljavaju se za izradu širokog raspona proizvoda
za:
- otvorene i zatvorene sportske sisteme i javne
površine kao što su: podloge za sportske terene,
- gumeni prah 0,5 – 2,0 zaštitne podne obloge u stajama, obloge za izolaciju
krovova, zvučne barijere u građevinarstvu,
- proizvodnju raznih presovanih proizvoda za
saobraćajnu signalizaciju, usporivači, stalci za
znakove, parkirni stupići, željeznički prilazi,
cestovne barijere, različite oznake i obilježavajuća
sredstva,
- gumeni prah 2,0 – 3,5 - potplate za cipele,
- proizvodnju punih guma kolica, točkove i točkiće
namijenjenih u transportu i industriji,
- kante za smeće,
- proizvodnju automobilskih dijelova za amortizaciju
udara (podmetači),
- proizvodnju raznih presovanih proizvoda,
- porozna bitumenska veziva,
- gumene niti
- kao dodatak asfaltoj mješavini, točkovi i točkići za
razne namjene u transportu i industriji.
Gumeni prah se dodaje asfaltima čime se postiže
smanjenje puta kočenja, smanjenje uticaja buke i
vibracija, koristi se za izradu smjese za gumarsku
industriju, kao dodatak smjesama za proizvodnju novih
guma.
226
3.4. Razni elementi u domovima i vrtovima
- ploče od gumenog agregata

Ploče od gumenog agregata koriste se za oblaganje sportskih terena, igrališta i staza tj. za
multifunkcionalne namjene i odlikuju se vrlo poželjnim mehaničkim i hidro karakteristikama.
Polažu se na beton ili asfalt. Jedneod specifičnih osobina gumenih ploča je:
1. Smanjenje buke do 32dB što hje izuzetno važno za smanjene zvučnog zagađenja urbanog
okoliša a što je posebno važno u naseljima gdje se sportski tereni i objekti nalaze neposredno
uz stambena naselja ili u slučajevima prekomjerne buke od putničkih i teretnih prijevoznih
sredstava preko saobraćajnica i autoputeva.
2. Nepropusne su i svojim sastavom i otpornošću na habanje daju visok stepen sigurnosti,
otpornosti na udare i dužu eksploatabilnost uređenih terena uz minimalne ttroškove
održavanja.
3. Bolje odvode vodu od pijeska u ukrasnim vrtovima kao pokrovni sloj među cvjetnim
gredicama. dobro odvodi vodu s površine, a ujedno i duže zadržava vlagu u tlu jer sprječava
površinsko isparavanje.
Na slici 3. prikazane su razne uređene ploče od gumenog agregata u okviru sportskih terena,
bazena, šetališta, restorana i drugih urbanih sadržaja.
Slika 3. Razne sportske i rekreativne površine uređene gumenim pločama od reciklirane gume
227
- razni ukrasni elementi u vrtovima i domovima
Slika 4. Dizajnirane otpadne auto gume u okolišnoj sredini kao ukras
- betonsko-gumeni proizvodi kao apserberi zvuka

Jedan je od ključnih načina rješavanja problema zagađenja okoliša bukom jeste razvoj i
proizvodnja materijala koji će efikasno apsorbirati buku i ublažiti njeno dejstvo. Ovisno o
čovjekovom okruženju različite su i nivoi izloženosti buci, tako je npr. uobičajena buka u uredu
50dB, saobraćajna buka oko 80dB, a buka u diskotekama dostiže čak visokih 110dB.
Obrazac za izračunavanje srednjeg nivoa zvučne izolacije tj. srednje vrijednosti indeksa zvučne
izolacije Rw dat je jednačinom 1 5:
S
RW  L1  L2  10 log dB ...(1)
Ar
gdje je:
L1 –zvučni pritisak u predajnoj prostoriji
L2– zvučni pritisak u prijemnoj prostoriji
S –površina pregradnog zida
Ar –veličina apsorpcijske površine
Prema jednačini 2. moguće je okvirno predvidjeti srednje zvučno prigušenje5:

R  14  14 log10(m) dB ...(2)
gdje je:
m - površinske mase (m = r ∙d)
r - gustina pregrade kg/m3
d - debljina pregrade m
228
Apsorpcija se, u određenome obimu, zbiva u svim konstrukcionim materijalima. Važan uticajni
fizički faktor na visinu buke je debljina apsorbcionog sloja, vrste materijala i poroznosti.
Na ovom polju su istraživanja izvodili mnogi stručnjaci iz ove oblasti i prezentirali rezultate
prigušenja zvuka i apsorpcijkih efekata odnosu na pripremljene forme uzoraka od recikirane
gume uzimajući u obzir neke od fizičko-mehaničkih osobina datih uzoraka. Predstavljeni i
publikovani rezultati istraživanja u oblasti testiranja apsorpcije zvuka ukazuju da proizvodi od
recikilrane gume ispoljavaju visok nivo prigušenja zvuka, što nije svojstveno za većinu
apsorpcionih materijala6,7. Po osnovama ove dokazane sposobnosti proizvoda od recikilrane
gume dolazi do povećane upotrebe gumenih agregata jer kao takvi mogu imati širok spektar
primjene..
4. ZAKLJUČAK
U postupcima mehaničkog recikliranja auto-guma dobijaju se proizvodi: gumeni granulat 65%,

čelična žica 35% i platno 5%. U datom procesu separacije koriste se mašine sjecklalice, elektro
magneti, sita i vazdušni separatori. Jedini energent koji se koristi je električna energije. Važno je
istaći, sa aspekta zaštite okoliša, da se ne koriste nikakvi hemijski reagensi ili terničke metode
obrade. Gumeni granulati se proizvode u različitim veličinama, u zavisnosti od dimenzija koje su
potrebne kupcima za dalju proizvodnju. Čelična žica se na metalurški načina ponovno vraća kao
novi metalni poluproizvod a platno najčešće se koristi u cementarama kao gorivo.
Proizvodi dobijeni recikliranjem otpadnih auto-guma imaju širok spektar upotrebe. Osim
akustičnih i apsorpcionih svojstava proizvoda od reciklirane gume važana svojstva koja trebamo
poznavati kod izbora novih materijala i proizvoda su reološka i mehanička svojstva (čvrstoća,
istezljivost, daljnje zarezivanje, tvrdoća, odbojna elastičnost i granica loma ili prekida).
Što se tiče istraživanja produkcije otpadnih auto-guma u Bosni i Hercegovini potrebno je izraditi
odgovarajuće studije o potencijalima iskorištenja, istražiti količine otpadnih auto-guma,
obradivost i primjenljivost, što uključuje i adekvatne tehologije obrade propraćeno normativnim
uređenjem ove oblasti. Definisano i uređeno stanje zbrinjavanja i obrade auto-guma po ekološki
prihvatljivim tehnologijama može biti tržišna prednost privrednim subjektima u BiH-a čime
realno mogu unaprijediti svoje poslovanje. Naime, otpadne gume u BiH se danas najčešće
koriste u termo-elektranama kao pogonsko gorivo, što ima za posljedicu veoma štetne efekte i
uticaje na okoliš.
229
5. LITERATURA
[1] G. Iannace, L. Maffei, M. Fasullo, “Proprietà acustiche di materiali granulari ottenuti dalla
triturazione di pneumatici fuori uso”, Proceedings of the 33rd National Congress of the
Italian Association of Acoustics (AIA) (2006) (in Italian)
[2] Horoshenkov, K.V., Swift, M.J. (2001), “The effect of consolidation on the acoustic
properties of loose rubber granulates”, Applied Acoustics 62, 665-690.
[3] Swift, M.J., Bris, P., Horoshenkov, K.V.(1999), “Acoustic absorption in recycled rubber
granulates”, Applied Acoustics 57, 203-212.
[4] Asdrubali F., D’Alessandro F., Schiavoni S. (2008), “Sound absorbing properties of materials
made of rubber crumbs”, Euronoise acoustic’08, Pariz.
[5] Jelaković, T. (1978), Zvuk, sluh, arhitektonska akustika, Školska knjiga, Zagreb
[6] Masatović, M., Ciliga, E., Kršulja, M.(2017), Ispitivanje zvučne izolacije u novoizgrađenoj
zgradi, Zbornik Veleučilišta u Rijeci, Vol. 5 (2017) str. 159-174.
[7] Radičević, B., Ristanović, I. (2014), Koeficijent apsorpcije materijala od recikliranog
gumenog otpada, Zbornik 58. Konferencije ETRAN 2014, Vrnjačka Banja, 2 – 5. juna
2014. ISBN 978-86- 80509-70-9.
[9] http://gumiimpex.hr/reciklaza/, april 2017
230
ECOSYSTEM PROTECTION
231
review
INFLUENCE OF ANTHROPOGENIC AIR POLLUTION ON WILDLIFE
Tešo Ristić
Nezavisni univerzitet Banja Luka
teso.ristic@gmail.com
Key words: air pollution,burning,acid rain,industry,traffic,the living world
ABSTRACT:
Man has been changing,by his action,environmental conditions in which he lives and does.Until
the industry has appeared,that influence was acceptable and did not significantly affect the
climate.Besides industry and demographic explosion also the concentration of population in the
cities and increased needs contributes to negative influence on the living world as a
whole.Sources of air pollution are processed in the work and the answers are looked for
overcoming of negative influence on air composition and influence on the climate and the living
world. It is concluded that the biggest polluters are traffic,metallurgy,chemical industry,ore
processing,etc.Besides contributing to green house effect,substances that pollute the atmosphere
have negative influence on health of the humans,plants and animals but also damage the
different natural and antrhopogenic good.Researching the influence of pollutants on
humans,plants and animals has no only the aim to show the catastrophic consequences of
pollution,but to reduce pollution to a minimum.
232
UTICAJ ANTROPOGENOG ZAGAĐIVANJA VAZDUHA NA ŽIVI SVIJET
Ključne riječi: Aerozagađenje, sagorijevanje, kisele kiše, industrija, saobraćaj, živi svijet
SAŽETAK:
Čovjek je svojim djelovanjem oduvijek mijenjao uslove sredine u kojoj živi. Sve do pojave
indusrije taj uticaj je bio podnošljiv i nije značajnije uticao na klimu. Pored industrije,
demografska eksplozija i koncentracija stanovništva u gradovima i povećane potrebe doprinose
negativnom uticaju na koncentraciju zagađujućih materija u vazduhu, a time i negativan uticaj
na živi svijet u cjelini. U radu se obrađuju izvori zagađenja vazduha i traže odgovori za
prevazilaženje negativnih uticaja na sastav vazduha i uticaj na klimu i živi svijet. Konstatuje se
da u najveće zagađivače vazduha spadaju saobraćaj, metalurgija, hemijska industrija, prerada
rude i dr. Pored doprinosa efektu staklene bašte, supstance koje zagađuju atmosferu negativno
utiču na zdravlje ljudi, biljaka i životinja, ali i oštećuju različita prirodna i antropogena dobra.
1. UVOD
Sa razvojem industrije dolazi do koncentracije stanovništva u gradovima, ali i mnogih drugih

ljudskih djelatanosti što dovodi do velikih problema u životu savremenog čovjeka. Usljed
prekomjernog iskorišćavanja potencijala životne sredine čovjek je zagadio njene osnovne
komponente (vazduh, voda, zemljište) i sam sebi nametnuo zaštitu životne sredine kao jedan od
najvećih problema današnjice.
Zbog potrebe proizvodnje veće količine hrane, industrija proizvodi sve veće količine hemijskih
sredstava. Ova sredstva omogućuju veće prinose po jedinici mjere tako što nadoknađuju manjak
hranljivimh materija u zemljištu i služe kao zaštita od raznih štetočina i tako se dodatno zagađuje
zemljište i voda. Osim toga, zagađujuće materije pristižu i iz vazduha pa je i to jedan od razloga
pojačanog zagađivanja vode i zemljišta.
Kada se u vazduhu poveća udio nekog od prirodnih sastojaka vazduha i ako se u vazduhu nađu
materije koje nisu svojstvene njegovom prirodnom sastavu takav vazduh se smatra zagađenim.
Supstance koje zagađuju atmosferu negativno utiču na zdravlje ljudi, biljaka i životinja, ali i
oštećuju različita prirodna i antropogena dobra.
233
Ispitivanja uticaja zagađujućih materija na ljude, biljke i životinje nemaju samo za cilj
ukazivanja na katastrofalne posljedice zagađenja, već da se zagađivanje svede na najmanju
moguću mjeru.
2. IZVORI ZAGAĐENJA ATMOSFERE I ZNAČAJNIJE ZAGAĐUJUĆE MATERIJE U

NJOJ
Najvažniji izvori zagađenja vazduha se odnose na proizvodnju energije, saobraćaj, različite

industrijske procese (antropogeni činioci), kao i vulkanske erupcije, zemljotrese, šumske požare,
oluje (prirodne pojave) i sl. Sagorijevanjem fosilnih goriva i primjenom različitih tehnoloških
postupaka dolazi do zagađenja vazduha oksidima azota, ugljen-monoksidom, ugljen-dioksidom,
sumpor-dioksidom i ugljovodonicima kao najčešćim gasovima zagađivačima atmosfere. Ovdje
razlikujemo termin zagađivači vazduha od uobičajenog termina zagađivača koji se u običnom
govoru odnosi, ustvari, na izvore zagađenja.
Najveći doprinos zagađenju vazduha daje: automobilski saobraćaj koji u vazduh izbacuje više
od 60 % od ukupne količine svih zagađujućih supstanci u vazduhu. Sagorijevanjem 1000 dm3
benzina oslobodi se 96 kg ugljen-monoksida, 6 do 8 kg azotnih oksida, 4 do 5 kg aldehida, 4,5
kg sumpornih jedinjenja, oko 500 mg olova; hemijska industrija čijom zaslugom u vazduh
dospijevaju velike količine štetnih materija kao što su oksidi sumpora i sumporna kiselina,
ugljen-monoksid, oksidi azota i amonijaka, sumpor-dioksid, vodonik-sulfid, čađ i dr.; livnice i
topionice koje zagađuju vazduh izbacivanjem čestica metala i njihovih oksida, zatim produkte
sagorijevanja upotrijebljenog goriva, kao i sumpor-dioksida, fluorovodonika; prerada nafte i
njenih derivata dovodi do stvaranja oksida sumpora i azota, amonijaka, ugljen-dioksida, aldehida
i čestica; različita ložišta zagađuju vazduh izbacivanjem oksida sumpora i azota, oksida metala,
čađi; vađenje i obrada ruda dovodi do stvaranja čestica različitih veličina. One nastaju
drobljenjem, presijavanjem, mljevenjem ili miniranjem rude.
Pored nabrojanih izvora zagađenja, vazduh se zagađuje i u ratu upotrebom vojnih sredstava za
uništavajne ljudske žive sile i biljnog pokrivača. Tu su i velike farme za uzgoj krupne i sitne
stoke, svinja i živine, naročito tamo gdje se ekskrementi ne čuvaju i adekvatno ne primjenjuju.
Materije koje zagađuju vazduh se prema načinu postanka dijele na primarne zagađujuće materije
koje potiču iz poznatih izvora (direktno se emituju u atmosferu i teže se raspadaju, a čine ih
najčešće jedinjenja sumpora, ugljenika, azota i halogena, kao i čvrste i kondenzovane čestice i
radioaktivne materije, kao i čestice dima, prašine, aerosoli čađ - aglomerat različitih čestica, kao i
izmaglica) i sekundarne zagađujuće materije koje nastaju miješanjem i sjedinjavanjem primarnih
zagađujućih materija ili interakcijom sa prirodnim sastojcima vazduha.
234
Za prikazivanje nivoa zagađenosti vazduha i određenih oštećenja u vezi s tim koristimo različite
pojmove od kojih su najčešći:
emisija (ispuštanje zagađujućih materija od strane izvora zagađivača),
imisija (količina gasovitih, tečnih ili čvrstih zagađivača u vazduhu),
maksimalna dozvoljena emisija (MDE),
maksimalno dozvoljena koncentracija, ili MDK (količina štetnih supstanci koja ne utiče na opšte
zdravstveno stanje čovjeka),
maksimalno dozvoljena doza, ili MDD (upućuje na vrijeme izlaganja štetnim materijama) i
drugo.
Ukratko ćemo predstaviti najznačajnije zagađujuće materije u vazduhu i predstaviti njihove
efekte na živi svijet. Značajnije zagađujuće materije vazduha su sumpor-dioksid, vodonik-sulfid,
ugljen disulfid, oksidi azota, amonijak, fluoridi, ugljovodonici, ugljen-monoksid, hlor, ozon,
etilen, prašina, pesticidi.
Tabela 1. Porijeklo i osobine gasova najčešćih zagađivača atmosfere, Dässler, 1979.8

Vrsta gasa Izvor ispuštanja (emisije, Uticaj na organizme
odavanja)
Ložišta sagorijevanja mrkog Veliki zagađivač, oštećuje
Sumpor-dioksid (SO2) i kamenog uglja i lož ulja, disajne organe i asimilacionu
topionice, hemijska površinu, oštećenja nastaju i
industrija, koksare, do 30 km udaljenosti od
proizvođači sulfitceluloze izvora
Proizvođači jedinjenja F i Toksični i u malim
Vodonik-fluorid (HF), fosfornih đubriva, Topionice koncentracijama, naginju
silicijum fluoeid (SiF4) Al, industrija cigle, stvaranju aerosola, djeluju na
keramike, stakla, potrošači rastojanju od 1 do 5 km
uglja
Proizvođači sumporne Utiče na koroziju na manjem
Sumpor-trioksid (SO3) kiseline rastojanju najčešće sa SO2
Hlorovodonična kiselina Elektroliza Cl, sagorijevanje Oštećuje na manjem
(HCL), hlor (Cl2) otpadaka PVC i uglja koji rastojanju
sadrži soli, industrija
kalijuma
Jedinjenje Pb, ugljovodonici U industrijskim rejonima
(CmHn), ugljen-monoksid Vozila, hemijska industrija oštećuje biljke, ali i u
(CO), oksidi azota: NO, gradovima i u blizini
NO2, N2O3, N2O4 saobraćajnica
Prerada sirove nafte,
koksare, industrija sulfatne Toksičan, inhibitor enzima
Vodonik-sulfid (H2S) celuloze, proizvodnja
vještačke svile
8
Kastori, R. (1995): Zaštita agroekosistema – str. 63, Novi Sad
235
Veće stočarske farme,
Amonijak (NH3) koksare, proizvođači azotnih Oštećuje na manjem
đubriva i karbamida rastojanju
Sumpor-dioksid (SO2) najviše dospijeva u atmosferu iz ložišta u kojima sagorijeva fosilno

gorivo. Sumpor-dioksid se oslobađa pri različitim radnim procesima u koksarama, topionicama,
industriji sulfitceluloze i sulfatne kiseline. U vazduh dospijeva, pored potpunog sagorijevanja, i u
procesima disanja aerobnih bakterija i raspadanja organskih materija, paljenjem šuma i obradom
zemljišta, sagorijevanjem nafte i njenih derivata, uglja i ogreva od drveta. On je veoma otrovan
za niže organizme pa je pogodan za sterilizaciju. Za više organizme nije posebno toksičan, ali su
opasni produkti njegovih interakcija i transformacija u atmosferi (sulfati, sulfatna i sulfitna
kiselina). Kod veće koncentracije sumpor-dioksid djeluje štetno na biljke tako što izaziva
otvaranje stoma i prodiranje u ćelije lista, fotosintetički aparat biljaka, sintezu proteina i dr.
Vodonik-sulfid (H2S) je veoma otrovan. Najviše dospijeva u vazduh iz rafinerija nafte, industrije
celuloze, od procesa štavljenja kože itd. Godišnje se iz kopna oslobodi 80 miliona tona, okeana
60 i iz industrijskih izvora 3 miliona tona9. Prevelika koncentracija vodonik-sulfida utiče na
smanjenje usvajanja ugljen-dioksida kod biljaka. Kod ljudi znaci trovanja vodoniksulfidom su
mučnina, glavobolja i nesanica. Kod njegove koncentracije od 1000 cm3/m3 dolazi veoma brzo
do smrti otrovanog.
Oksidi azota nastaju kao rezultat sagorijevanja fosilnih goriva u termoelektranama, u toku
proizvodnje azotnih mineralnih đubriva, vještačke svile i u drugim procesima. Antropogeni
izvori i emisija azotnih oksida karakteristični su za velike gradove, industrijske zone i oko
najprometnijih saobraćajnica. U prirodne izvore azotnih oksida spadaju sagorijevanje i
raspadanje organskih materija, procesi nitrifikacije u zemljištu, šumski požari i dr. Ovi oksidi
jako iritiraju sluzokožu, u respiratornom traktu grade nitratnu kiselinu, nitrate i nitrite. Bolest
methemoglobinemiju (hemoglobin ne može vezivati kiseonik) izazivaju nitriti.
Amonijak kao hemijsko jedinjenje azota i vodonika (NH3) zagađuje vazduh sa prostora gdje su
podignute velike stočarske farme, koksare, fabrike azotnih đubriva i karbamida, kod rasturanja
stajnjaka, ali i kod đubrenja amonijakom i ureom, kao i iz zemljišta. Sljez, gorušica, suncokret,
pastirska torbica, joha, orah, srebrnasta i sitnolisna lipa su vrlo osjetljivi na djelovanje
amonijaka, a srednju osjetljivost imaju smrča, tisa, bukva ariš, jasen, drijen i drugi. Značajan
stepen tolerancije na ovaj gas pokazuju bagrem, hrast lužnjak, glog, javor.
Fluor pri većim koncentracijama negativno djeluje na biljke. Vazduh je njime zagađen u oklini
fabrika fosfornih đubriva, čelika, aluminijuma i dr.
9
Ibid – str. 76
236
Ugljovodonici najviše zagađuju atmosferu zahvaljujući sagorijevanju goriva u motorima
automobila, zatim iz industrije organskih rastvarača, kao i iz rafinerija i skladišta nafte. Metan
(CH4) se oslobađa u prirodi aktiviranjem vulkana, a u antropogene izvore ovog gasa spadaju
spaljivanje drveta i raspadnje gnojiva. On može povećati toplotni efekat Sunčevih zraka i do
20%. Oštećenja kod biljaka djelovanjem ugljovodonika se primjećuju na donjoj strani liske.
Ugljen-monoksid (CO) nastaje kod nepotpunog sagorijevanja ugljenika. On se najviše oslobađa
iz saobraćajnih sredstava i iz ložišta u kojima sagorijeva ugalj, nafta i naftni derivati. Najveća
koncentracija ugljen-monoksida se nalazi oko frekventnih puteva. Ovaj gas doprinosi globalnom
zagrijavanju samo kao učesnik u reakcijama u atmosferi koje dovode do stvaranja drugih gasova
koji utiču na efekat staklene bašte, ali sam po sebi nema uticaja na globalno zagrijavanje. On je u
koncentracijama većim od 100 cm3/m3 opasan za biljke. Ovaj gas je veoma toksičan i za čovjeka.
Hlorom se vazduh zagađuje prilikom spaljivanja otpadne plastike. Veće koncentracije hlora kod
biljaka izazivaju velike nekrotične pjege.
Ozon predstavlja alotropsku (grč. allos = drugi i tropos = način) modifikaciju kiseonika. U
velikim gradovima sadržaj ozona je u stalnom porastu. Rast biljaka, koje su osjetljivije od
životinja, i njihov prinos se smanjuju kod postojanje stalne koncentracije ozona.
Etilen se nalazi u izduvnim gasovima kod motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Njegova
najveća koncentracija se nalazi u okolini frekventnih saobraćajnica i raskrsnica puteva. Štetno
djeluje na sve, a pogotovo na ukrasne biljke.
Prašina nastaje u gradskim sredinama od čestica šljake, uglja, pepela, pijeska, ulične prašine,
šuta, kreča, a naročito u cementarama. Ona kod biljaka može da oteža razmjenu gasova i toplote
sa okolinom, smanjuje apsorpciju svjetlosti i utiče na njihov hemijski sastav. Prašina negativno
utiče na hranidbenu i vrijednost poljoprivrednih proizvoda.
Pesticidi se koriste za suzbijanje insekata, glodara, nematoda, korova i prouzrokovača biljnih
bolesti. Kod prskanja pesticida oni se vjetrom prenose i van površina koje se prskaju.
3. POSLJEDICE ZAGAĐIVANJA VAZDUHA NA ŽIVI SVIJET
Čovjek je od praistorijskih vremena zagađivao vazduh. Sve do pojave industrije zagađivanja nisu
bitnije uticala na procese u atmosferi i živi svijet na Zemlji. Živi svijet se kroz svoju evoluciju
prilagodio življenju u okruženju sa čistim vazduhom. I pored sposobnosti prilagođavaja brojnim
promjenama savremene koncentracije zagađujućih materija prijete zdravlju mnogih organizama i
istrebljenju vrsta, ili, u najmanju ruku njihovom iščezavanju sa određenih prostora.
Biljke u neposrednom dodiru sa zagađivačima vazduha ih usvajaju. Na taj način zagađivači
ugrožavaju određene životne procese kod biljaka i njihovu anatomsku i morfološku građu. Biljke
237
usvajaju zagađujuće supstance i što je taj proces intenzivniji djelovanje zagađivača je razornije.
Biljke preko stominog otvora usvajaju fluorovodonik, okside azota, sumpor-dioksid i druge
zagađujuće supstance koje su prisutne u gasovitom stanju. U znatno manjoj mjeri one se u
određenim situacijama mogu uasvajati i preko epidermisa kore na stablu. Štetni uticaji na biljke
se pojačavaju pri visokim i niskim temperaturama, povećanoj relativnoj vlažnosti, siromaštvu
hranljivim materijama i dr.
Iz vazduha u zemljište putem prašine dospijevaju štetne materije koje biljke usvajuju preko
korijena. Tako se biljke kontaminiraju najčešće teškim metalima koji dijelom dospijevaju u
nadzemne organe ili ostaju u korijenju (npr.olovo). Iz vazduha štetne materije dospijevaju i
putem padavina. Na taj način biljke usvajaju i hlor i sumpor što uslovljava povećanje njihove
sadržine u njima i pojavu oštećenja.
Oštećenja koja se uočavaju na biljkama usljed djelovanja zagađujućih materija iz vazduha mogu
biti:
hronična oštećenja (nastaju tokom dužeg djelovanja niskih koncentracija zagađujućih materija,
proizvodnja organske materije biljaka se smanjuje, a veće morfološke promjene se ne uočavaju),
akutna oštećenja (na biljkama su karateristična za djelovanje visoke koncentracije štetnih
materija tokom kraćeg vremenskog perioda tako da su simptomi kod ovih oštećenja vidljivi a
nekrotične pjege se mogu vidjeti na listovima, mijenja im se boja ili ostaju bez nje),
latentna oštećenja se odnose na promjene koje nastaju u unutrašnjosti biljaka (njihovo trajanje je
najčešće ograničeno na manji vremenski period i ne izazivaju vidljive znakove oštećenja,
intenzitet fotosinteze je umanjen što dovodi do razgradnje rezervi škroba, promjene aktivnosti
nekih enzima i povećanja osjetljivosti na uticaje određenih bolesti, neke od štetnih materija ne
mogu predstavljati veću opasnost za biljke, ali preko lanca ishrane ugrožavaju ljude i životinje).
Zagađen vazduh, čak i pri niskoj koncentraciji zagađujućih materija, negativno utiče prije svega
na starije i viskoproduktivne životinje, a mlađe su znatno otpornije na njihovo djelovanje. Iz
vazduha zagađivači u organizam životinja dospijevaju putem disanja i korišćenjem zagađene
hrane. Tako životinje obolijevaju što se može lako uočiti s obzirom da gube apetit, poremeti se
varenje i polni ciklus, dolazi do proliva, mršavljenja i pobačaja, koža postaje suva a dlaka
lomljiva, i dr. Od zagađivača na zdravlje i produktivnost životinja najviše utiču sumpor i
molibden (prouzrokuju nedovoljno bakra u hrani što može dovesti do gubitka apetita, tjelsne
mase i sl.), fluor (utiče na gubljenje apetita, poremećaje u varenju, pojavu proliva i mršavljenje),
prašina (smanjuje prirast i mliječnost kod krava i, uopšte smanjenje prirast kod goveda) i
sumpor-dioksid (smanjuje proizvodnju mlijeka i prirast kod domaćih životinja).
Ljudski organizam nema izgrađen prirodni mehanizam za odbranu od pojedinih zagađivača
vazduha. Polutanti koji dospiju u vazduh na zdravlje čovjeka mogu djelovati neposredno (kada
238
dolaze u dodir sa čovjekom) i posredno (utičući na intenzitet i spektralni sastav Sunčeve
radijacije, na klimu i životnu sredinu).
Zagađivače čovjek u sebe unosi disanjem što može da izazove oboljenja kao što su astma, rak
pluća, hronični bronhitis i dr. Iz pluća se zagađivači šire putem krvi i na druge organe pa mogu
da izazovu smanjenje otpornosti organizma na bolesti, anemiju, sterilitet, dijabetes, oboljenja
kože, utiču na psihofizičko stanje, ali i da utiču i na određene genetske promjene.
Danas su automobili, ispuštajući gasove, jedan od najvećih zagađivača vazduha. Jedan automobil
u prosjeku tokom godine emituje više štetnih supstanci tri puta više od svoje sopstvene težine.
Na taj način automobili prozrokuju na stotine hiljada stanovnika Zemlje (u SAD-u godišnje umre
preko 60 000 stanvonika, a u Velikoj Britaniji preko 10000). Oni negativno utiču i na razvoj
djece (štetni gasovi u vazduhu Meksiko Sitija utiču da 70 % djece zaostaju u razvoju).
Tabela 2. Djelovanje (označeno znakom +) čestica – dima i čađi (PM), teških metala (HMs), dugotrajnih organskih
zagađivača (POPs), sumpor-dioksida (SO2), amonijaka (NH3), azotnih oksida (NOx), nemetanskih isparljivih
organskih jedinjenja (NMVOC), ugljen-monoksida (CO), metana (CH4), ugljen-dioksida (CO2) i azot-suboksida
(N2) na životnu sredinu.
Djelovanje PM HMs POPs SO2 NH3 NOx NMVOC CO CH4 CO2 N2O
Lokalno + + + + + + + +
Regionalno + + + + + + + +
Kisele kiše + + +
Eutrofikacija + +
Prizemni + + +
ozon
Globalni + + + + + +
Efekat GHG
– gasovi sa
efektom + + +
staklene
bašte
(indirektni)
Efekat GHG + + +
(direktni)
Razmotrićemo ukratko štetne posljedice kjoje na ljudsko zdravlje ostavljaju pojedini štetni
elementi u vazduhu.
Čestice koje dospiju u vazduh sadrže sitne mikroskopske kapljice koje prodiru u pluća i mogu da
izazovu ozbiljne zdravstvene probleme. Pri tome, najopasnije su čestice ispod 10 mikrometara
veličine koje mogu prodrijeti duboko u pluća i u krvotok. One, istovremeno i najviše izazivaju
smanjenu vidljivost (magla).
239
Olovo je veoma štetno po ljudsko zdravlje jer izaziva oštećenje bubrega, mozga, jetre, nerava.
Osobe koje su češće izložene olovu mogu da obole od osteoporoze (opadanje čvrstoće kostiju), a
mogu da se jave i reproduktivni poremećaji. Duže izlaganje djelovanju olova može da dovede do
promjene raspoloženja, problema sa pamćenjem, poremećaja u ponašanju i mentalne retardacije,
povišenog krvnog pritiska, slabokrvnosti, a kod muškuraca, više nego kod žena, i do povećanja
rizika od bolesti srca.
Oksidi sumpora nadražuju oči i disajne puteve. Na djelovanje sumpor-dioksida su naročito
osjetljiva djeca, starije osobe, kao i hronični plućni i srčani bolesnici. Kada se SO2 spoji sa
vodenom parom nastaje sumporasta kiselina (H2SO3) koja ugrožava zdravlje kod ljudi. Sumpor-
vodonik, koji sa hemoglobinom gradi sulfat-methemoglobin, utiče na manjak kiseonika u
tkivima.
Prizemni ozon je rezultat reakcije NOx i isparljivih organskih spojeva (VOCs) pri Sunčevoj
svjetlosti. Naročito negativno utiče na djecu, lica koja imaju probleme sa disajnim organima i
ljude koji svoje radne aktivnosti obavljaju napolju.
Čestice NOx oštećuju plućna tkiva i disajne organe i mogu da izazovu preranu smrt.
Amonijak, gas bez boje i veoma prodornog mirisa, nije opasan po čovjeka kod sadržaja između
0,1 do 0,2 mg/L. Kod sadržaja većih od 0,25 mg/L oštećuje se sluzokoža oka i nosa, a kod većih
vrijednosti od 5 mg/L nastupa smrt.
Azotni oksidi iritiraju disajne puteve, a prve tegobe se pojavljuju nakon više sati djelovanja u
vidu stezanja u grudima, glovobolje i kašlja. Azot-monoksid i azot-dioksid su najopasniji po
ljudsko zdravlje, pogotovo pri koncentracijama većim od 0,2 mg/L.
Ugljen-monoksid djeluje i pri manjim koncentracijama na osobe koje boluju od srca. Ove osobe
tada osjećaju bolove u grudnom košu, manje su sposobne da se samostalno kreću. Visoke
koncentracije ugljen-monoksida kod zdravih ljudi umanjuju radnu sposobnost i ometaju ih u
procesu usvajanja novog znanja.
4. KISELE KIŠE
Zagađivanje atmosfere, pored lokalnih ima i globalne posljedice koje se odražavaju na

zdravstvenu kondiciju živog svijeta. U njih ubrajamo, prije svega, kisele kiše, efekat staklene
bašte, oštećenje ozonskog omotača i probleme u vezi sadržaja kiseonika.
Kiša predstavlja jedan od neophodnih uslova života na Zemlji. Prolazeći kroz atmosferu ona
može da nakupi određene količine rastvorenih gasova i materija tako da se stvara određeni nivo
sulfatne, nitratne ili karbonatne kiseline. Na taj način se stvaraju i na podlogu padaju kisele kiše
koje imaju negativan efekat na biljke. Pod kiselom kišom smatramo kišu koja ima kiselost veću
240
od pH vrijednosti 5,6. U širem smislu se pod kiselim kišama podrazumijevaju kiša, snijeg,
suznježica, magla i sumaglica. Međutim, iz atmosfere na površinu Zemlje stižu i drugi kiseli
elementi koji zajedno sa kiselom kišom čine kiseli talog pod kojim podrazumijevamo sve kisele
supstance koje dospiju iz atmosfere na njenu površinu (gasovi, čvrste čestice, kiša, snijeg,
suznježica, magla i sumaglica). U svijetu su izmjerene različite vrijednosti kiselosti kišnice. Ova
mjerenja su pokazala da se kiselost kišnice kreće i do 2,1 u sjevernim oblastima SAD, u Škotskoj
2,4, a u Boru kiselost kišnice pokazuje male pH vrijednosti (između 2 i 3)10.
Komponente koje čine kiseli talog mogu biti prirodnog porijekla (čine 60% ukupne količine
kiselog taloga, sumporna jedinjenja potiču od vulkanskih aktivnosti, morske pjene i kapljica i
bidodegradacije organske supstance) i antropogenog porijekla (industrija, saobraćaj, domaćinstva
i dr. i čine 40 % kiselog taloga na površini Zemlje).
Kisele kiše ugrožavaju živi svijet nastanjen u vodama i zemljištu, ali i objekte koje je sam
čovjek izgradio (vodovodi, čelične konstrukcije, istorijski spomenici). One su postale prijetnja i
ljudskom zdravlju.
''Pri proceni opasnosti od kiselih kiša uzimaju se u obzir sledeći elementi: učestalost pravca
duvanja vetrova, stepen zagađenosti vazduha oksidima sumpora i azota u pravcu dominantnog
vetra, količina padavina, pH vrednost i sadržaj kalcijuma zemljišta, geološki sastav podloge i
način korišćenja zemljišta''11.
Kisele kiše obično nastaju dalje od mjesta oslobađanja gasova koji u dodiru sa vlagom stvaraju
kiseline. Od kiselina su najopasnije sumporna i azotna kiselina, od kojih i nastaju kisele kiše.
One padaju na čvrstu ili tečnu podlogu i ulaze u ciklus kruženja vode i nanose štete živom svijetu
i materijalnim dobrima. Zagađivači vazdušnim strujama se prenose na velike udaljenosti s
jednog na drugi kraj kontinenta i utiču na to da danas kisele kiše predstavljaju svjetski problem.
Zagađujući atmosferu zadnjih 50 godina, naročito sagorijevanjem fosilnih goriva, čovjek je
uticao da kiše postaju sve kiselije. U kišnim kapima se rastvaraju kiseli oksidi kao što su sumpor-
dioksid, sumpor-trioksid i azotni oksidi što dovodi do stvaranja sulfatne i azotne kiseline i do
smanjenja pH vrijednosti. Anjoni sulfata, nitrata i hlorida su preovlađujući u kiselim kišama.
Vodonik je najprisutniji kada su u pitanju katjoni.
Djelovanjem kiselih kiša dolazi do usporavanja rasta kod biljaka. One oštećuju korijenje, lišće i
iglice kod drveća, te se pojavljuju smeđe mrlje. U Njemačkoj je 1991. godine procijenjeno da je
61 % šuma jače ili slabije oštećeno usljed uticaja kiselih kiša. Jako oštećenje je prisutno kod jele
(41%), hrasta (31%), bora (29%), bukve (28%) i smrče (23%). Mikorizne gljive, takođe stradaju
od kiselih kiša koje, na taj način, posrednim putem ugrožavaju biljke, naročito šumsku
10
Kastori, R. (1995): Zaštita agroekosistema, Novi Sad
11
Kastori, R. (1995): Zaštita agroekosistema – str. 103, Novi Sad
241
vegetaciju. Uništavajući ogromna šumska prostranstva kisele kiše izazivaju velike ekonomske
štete, ali su ekološke dimenzije tih šteta još izrazitije12.
Kisele kiše utiču i na zakiseljavanje tla i podzemnih voda. Do zakišeljavanja može doći i
prirodnim putem tako što korijenje izlučuje organske kiseline, ali i kada biljke intenzivnije
usvajaju katjone, kao i prilikom stvaranja humusa i nitrifikacije. U tlu se otapa kalcijum i
magnezijum koji su važni za biljke kod izgradnje ćelija. Kisele kiše otapaju i najrašireniji
elemenat u Zemljinoj kori, aluminijum. Rastopljeni aluminijum dolazi u podzemne vode, što je
slučaj i sa željezom i bakrom.
U planinskim predjelima tlo je najtanje zbog velikog nagiba terena i intenzivnije erozije, pa su
ovdje biljke podložnije dejstvu kiselih kiša. Kada se tome pridodaju niske temperature njihov
uticaj se pojačava. Kisele kiše kod četinara izazivaju oštećenja: pupoljaka i mladih klica,
korijena, četina (požute i opadaju), kore, stabla i izazivaju anomalije rasta, kao i slabljenje
otpornosti na niske temperature, štetočine i infekcije.
Bez obzira da li je u pitanju direktan transport gasova ili čvrstih čestica (suva depozicija), ili
padavinama (vlažna depozicija) oni uglavnom imaju negativan uticaj na živi svijet. U tom
pogledu kisele kiše imaju veoma razorno dejstvo, naročito na šume i ispiranje korisnih sastojaka
iz zemljišta. Anjonski sastav kisele kiše značajno utiče na intenzitet ispiranja izmjenljivih i
rastvorljivih katjona iz zemljišta.
Mikrobiološka aktivnost u zemljištu može biti poremećena djelovanjem kiselih kiša. One tim
putem utiču i na mineralizaciju organskog fosfora, azota, sumpora, fiksaciju azota i nitrifikaciju.
Posrednim putem kisele kiše utiču na pristupačnost organske materije, aktiviranje otrovnih
metala i određene promjene u interakciji bijaka i mikroorganizama.
Disanje mikroorganizama u zemljištu nije znatnije ugroženo kiselim kišama, ukoliko izuzmemo
ekstremne vrijednosti sa vrijednosti pH 2 ili manje. Uticaj kiselih kiša na mineralizaciju zemljišta
dosta zavisi od koncentracije organske materije u zemljištu i odnosa C/N organske materije.
Na mikrobiološku aktivnost u zemljištu kisele kiše znatno utiču najčešće samo u tankom
površinskom sloju (do 2 cm). Prethodna aktivnost mikroorganizama se nastavlja nakon protoka
nekog vremena po prestanku kiselih kiša. Vrijeme uspostavljanja prethodnih aktivnosti od strane
mikroorganizama zavisi od stepena oštećenja zemljišta, kao i njegovih fizičkih i hemijskih
osobina.
Uticaj kiselih kiša na živi svijet se osjeća i u stajaćim i tekućim vodama. Azotna i sumporna
kiselina utiču na oslobađanje aluminijuma iz zemljišta koji je otrov za sve životinje nastanjene u
vodi. Ovaj elelmenat i niska pH rijednost vode uzrokuju smanjenu reprodukciju riba. Ribe
12
Ibid – str. 104
242
doživljavaju stres koji utiče na njihov gubitak tjelesne težine. Velike kiselosti vode rezultiraju
smrću velikog broja riba i smanjenjem njihove populacije. Kiselost veličine pH 5 onemogućava
da se iz ribljih jaja pojavi mlađ, pa ako se to i desi mlade ribe su osjetljivije na strane uticaje od
starijih riba. Nestanak jedne vrste ribe za sobom povlači i smanjenje ili nestanak drugih vrsta
koje se njome hrane. Nivo kiseonika u vodi se smanjuje ako kisele kiše u sebi sadrže azotnu
kiselinu, što prouzrokuje bujanje algi i izaziva narušavanje zdravlja školjki i riba i nestanak
morske trave i koralnih grebena.
Postoji više načina kojim bi se rješavali problemi vezani za pojavu kiselih kiša. Jedan od načina
je ugradnja katalizatiora u automobile čime bi se smanjilo ispuštanje gasova koji izazivaju kisele
kiše. Time bi iz motora automobila u atmosferu odlazilo manje i do 90 % gasova uzročnika
kiselih kiša. Međutim, problem kod ovih katalizatora predstavlja ispuštanje teških metala:
platine, paladijuma i rodijuma.
Kod primjene ''čistog'' spaljivanja goriva, kao što se to radi u Švedskoj, smanjilo bi ispuštanje
sumpora u atmosferu za 80%. U vodećoj zemlji Evropske unije, Njemačkoj, ubacuje se u
sumporni dim krečnjak i tako dobija gips koji nalazi svoju primjenu u izgradnji puteva. Problem
kiselosti vode se rješava, takođe unosom krečnjaka u kiselu vodu i time se pH nivo povećava.
Ova veoma skupa metoda najviše se primjenjuje u Švedskoj i Norveškoj. Na ovaj način se
rješavaju problemi na malim prostorima i ne može riješiti svjetski ili regionalni problem
zakišeljavanja vode.
Budući da veliki udio emisije sumpor dioksida u atmosferu izbacuju termoelektrane koje kao
pogonsko gorivo koriste ugalj važno je istaći da se ova emisija može smanjiti korišćenjem uglja
sa manjim učešćem sumpora, njegovim pranjem prije nego što uđe u upotrebu, upotrebom
različitih hemijskih sredstava, kao i zamjenom uglja prirodnim gasom.
Važno je istaći i da svaki čovjek može doprinijeti smanjenju emisije sumpordioksida:
korišćenjem električnih uređaja sa manjom potrošnjom električne energije, isključivanjem
električnih uređaja i svjetla kada se ne koriste, primjenom kvalitetne termičke zaštite u
stambenim i radnim prostorima, nabavkom vozila sa malom emisijom NOx i dr.
5. ZAKLJUČAK
Sa pojavom potrošačkog društva potrebe čovjeka su se naglo uvećale i dovele do nezapamćene

eksploatacije mineralnih i drugih sirovina. Sve je to, pored prenaseljenosti Zemlje ljudskom
vrstom, dovelo našu planetu na ivicu izdržljivosti, do tačke gdje čovjek mora da odluči da li će
ići ka svom spasenju ili uništenju. Zagađujući vazduh, vodu i zemlju čovjek ugrožva i cijeli život
na planeti tako što djeluje na promjenu klimatskih uslova kao jednog od najvažnijih ekoloških
243
faktora na Zemlji. Da bise došlo do saznanja o nedozvoljenoj koncentraciji zagađujućih materija
neophodna je primjena sistema monitoringa koji se se sastoji iz: 1. analitičkog mjerenja
(hemijska analitika) koje se propisuje zakonima ili podzakonskim aktima svake države, a koje se
treba zasnivati na uvažavanju direktiva Evropske unije; 2. povezivanja posmatranja i mjera koje
se preduzimaju tokom realizacije određenog progama i 3. niza mjera koje nam daju informacije o
uspješnosti projekta. Monitoringom se obezbjeđuje: sagledavanje zastupljenosti zagađujućih
supstanci u vazduhu i ugroženost živog svijeta usljed njihovog negativnog dejstva, provjera
pridržavanja normi dozvoljenog nivoa zagađenja od strane potencijalnog zagađivača,
prikupljanje relevantnih podataka o stupnju zagađenja i korišćenje podataka za različite
korisnike.
Državni organi, specijalizovane ustanove i sam potencijalni zagađivač dijele odgovornost za
sprovođenje monitoringa. Za to su neophodni stručnjaci koji su obučeni da obavljaju monitoring.
6. LITERATURA
[1] Dobrilović, B. (1977), Strujanje, temperatura i vlažnost u donjoj troposferi iznad Jugoslavije,
Savezni hidrometeorološki zavod, Beograd
[2] Đuković, J. (2001), Hemija atmosfere, Beograd
[3] Kolić, B. (1998), Šumarska ekoklimatologija sa osnovama fizike atmosfere, Beograd
[4] Kastori, R. (1995), Zaštita agroekosistema, Novi Sad
[5] Milosavljević, M. (1990), Klimatologija, Naučna knjiga, Beograd
[6] Maksimović, M., Miloševič, D. (2016), Zaštita životne sredine, rekultivacija
pošumljavanjem odlagališta površinskih kopova uglja, Brčko
[7] Ristić, T. (2003), Klimatske osnove biljne proizvodnje Usorsko-Ukrinskog kraja Republike
Srpske – doktorska disertacija, Univerzitet u Banja Luci, Banja Luka, 2003.
[8] Ristić, T. (2016), Ekoklimatologija sa osnovama meteorologije, Nezavisni Univerzitet u
Banja Luci.
244
paper
STUDY OF NESTING BIRDS IN THE VICINITY OF LAKTAŠI
Rajko Roljić
Faculty of Agriculture, University of Banja Luka
Bulevar vojvode Petra Bojovića 1a, 78000 Banjaluka, B&H
rajkoroljic@gmail.com
Key words: Laktaši, bird fauna
ABSTRACT:
This study represents data on breeding birds in Laktasi in 2016. A total of 57 breeding species
from 26 families and 11 orders were recorded. The most common birds were from passerines (31
species or 54.39%). The most numerous were birds belonging to the families: Columbidae,
Corvidae and Passeridae. When the monitoring of nesting place was performed, it was
determent that the largest number of species are the one nesting right on the trees, in the bushes
and species which prefer the cavity as a nesting place (49 species or 85.96%). The results
indicate that the lowest number of species nest on the ground (8 species or 14.04%). Resident
species were predominant on the study location (38 species or 41.31%) which is very significant
due to the ecological development in habitat these species have most impact on.
245
ISTRAŽIVANJA PTICA GNJEZDARICA NA PODRUČJU LAKTAŠA
Ključne riječi: Laktaši, fauna ptica, 2016
SAŽETAK:
Izvršena su istraživanja sastava i brojnosti ptica gnjezdarica u Laktašima tokom proljeća i ljeta
2016. godine. Tom prilikom ukupno je ustanovljeno 57 vrste ptica gnjezdarica iz 26 familije i 11
redova. Najzastupljenije su ptice iz reda vrapčarki - Passeriformes (31 vrsta ili 54.39%).
Najzastupljenije su bile ptice koje pripadaju porodicama: Columbidae, Corvidae i Passeridae.
Prilikom analize mjesta gniježđenja, uočena je najveća brojnost onih vrsta koje gnijezda prave
na drveću i žbunju kao i onih vrsta koje preferiraju duplje kao mjesto gniježđenja (49 vrsta ili
85.96%). Najmanji broj vrsta koji se gnijezdi na tlu (8 vrsta ili 14.04%). Na istraživanom
lokalitetu uočena je veća brojnost stanarica (38 vrsta ili 41.3%) što je veoma značajno, jer su to
ujedno i vrste koje imaju najviše uticaja na ekološka dešavanja u staništu.
1. UVOD
O pticama na području Laktaša postoji vrlo malo podataka. Postojeće spoznaje o životinjskom
svijetu ptica uglavnom su rezultat studija koje su sproveli studenti Prirodno-matematičkog
fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci [1, 2, 3, 4, 5].
S obzirom da do sada nisu vršena sistematizovana ornitološka istraživanja na ovom području ovo
će biti pregled vrsta i njihov ekološki status na području Laktaša i novi naučni doprinos
poznavanju ornitofaune Bosne i Hercegovine.
Istrazivanje faune ptica gnjezdarica na području Laktaša je realizovano u periodu od marta do

jula 2016. godine. Organizovana su 22 pojedinačna terenska posmatranja. Pri ornitološkom
istraživanju korištena je standardizovana metoda za istraživannje ptica, metoda liniskog
transekta, takođe bila je primjenjena, metoda slobodnog kretanja po terenu i metod cenzusa u
tački, a u cilju što kvalitetnijeg utvrđivanja gniježđenja ptica [6, 7]. Terensko istraživanje je
vršeno pretežno u jutarnjim časovima (od 08.00 do 12.00h) kad su ujedno i ptice najaktivnije. Za
ispitivanje teritorijalnosti i utvrđivanje prisustva pojedinih pjevačica i djetlića korištena je tzv.
246
playback metoda (playback census technique) [7]. Za istraživanje noćnih aktivnih vrsta
provedena su noćna istraživanja. Za utvrđivanje prisutnosti sova primjenjena je metoda zvučnog
vaba (engl. «playback recording census technique») i to u periodu prikladnom za istraživanje
svake vrste, koje se, mogu očekivati na području istraživanja.
Za izdvajanje ekološkog statusa ptica na istraživanom području korišteni su sljedeći kriterijumi:
a) stanarica (ST) cijeli život provede u jednom području.
b) ljetni rezident (LJR) ide u smjeru jug – sjever i tu odgaja svoje mlade i vraća se ponovo na
jug da bi prezimila. [8].
Za izdvajanje ptica kao gnjezdarica na istraživanom području korišteni su slijedeći kriterijumi:
a) mogućim gnjezdaricama (MG) smatrane su vrste koje su u toku istraživanja posmatrane

najmanje 5 puta na mjestima povoljnim za gniježđenje,
b) vjerovatne gnjezdarice (VG) su sve vrste koje su u toku istraživanja na mjestima povoljnim
za gniježđenje pokazivale teritorijalno ponašanje, odnosno zabilježena je pjesma mužjaka,
nošenje materijala za gnijezdo, glumljenje povrede ili odvraćanje pažnje i dr.
c) potvrđene gnjezdarice (PG) su sve ostale vrste kod kojih je sigurno utvrđeno gniježđenje tj.
pronađeni su mladi, gnijezdo sa jajima ili mladima [9]
Posmatranje je vršeno vizuelno pomoću dvogleda marke Norconia Germany Hunter, uvećanja
9x63, uz fotografisanje sa zumom 24h. Identifikacija ptica vršena je prema ilustrovanim
priručnicima za determinaciju [10, 11]. Pregled vrsta, naučni i narodni nazivi ptica dati su prema
Vasiću i sar. [12, 13], a taksonomski poredak prema Clements-u iz Kotrošana i Papesa [14].
2.1. Osnovni podaci o istraživanom područja
Ornitološko istraživanje je realizovano na području Laktaša (44°54’ N 17°17’ E), opštini

udaljenoj 19 km sjeverno od Banja Luke. Područje opštine Laktaši odlikuje se umjereno-
kontinentalnom klimom sa srednjom godišnjom temperaturom vazduha od 10.9°C. Prosječna
nadmorska visina istraživanog područja iznosi 150 mnv.
Prema Ekološko-vegetacijskoj klasifikaciji BiH [15] lokalitet „Laktaši“ nalazi se u okviru
pripanonske oblasti, tj. sjeverno-bosanskog područja. Vegetacioni period traje osc 180-200 dana.
Ovo područje karakterišu aluvijalne ravni rijeke Vrbas, sa deluvijalnim terasama, kao i
247
uzdignutim brežuljkastim reljefom pretežno tercijarnih sedimenata [14]. Kao karakteristična i
dominantna vegetacijska jedinica na teritoriji opštine Laktaši javlja se klimatogena zajednica
kitnjaka i graba (Querco-Carpinetum), sa kojima alterniraju čiste šume kitnjaka (Quercetum
montanum) na grebenima, odnosno mješovite šume kitnjaka i bukve (Querco – Fagetum) u
potocima, odnosno bukve (Fagetum montanum) na hladnijim, sjevernim ekspozicijama. Kada je
riječ o potencijalnoj šumskoj vegetaciji područje pripada klimatogenim šumama kitnjaka i
običnog graba, sa kojima alterniraju šume lužnjaka i običnog graba, sa mozaično raspoređenim
šumama kitnjaka, šumama kitnjaka i kestena, te šumama bukve na hladnijim položajima, koje
uglavnom zauzimaju južne djelove opštine. Sporadično rasprostranjene poplavne šume kitnjaka i
šume vrba i topola, te crne johe su potencijalna vegetacija sjevernog djela opštine, vezane za
vlažnija i toplija staništa.
Prilikom istraživanja faune ptica i utvrđivanja gniježđenja zabilježeno je 57 vrste ptica iz 26

familije i 11 redova (Tabela 1). Od ukupnog broja gnjezdarica, kao potvrđenih gnjezdarica
evidentirane su 43 vrste (75.44%), vjerovatnih gnjezdarica je ustanovljeno 6 vrsta (10.53%), dok
je 8 vrsta (14.03%) označeno kao moguće gnjezdarice.
Tabela 1: Spisak vrsta ptica šireg područja Laktaša, sa faunističkim statusom i procjenom broja parova
Broj
Ekološki Gnijezdeći
Тakson registrovani
status status
parova
CICONIFORMES Bonaparte, 1854.
Ardeidae Leach, 1820.
Ardea cinerea Linnaeus, 1758. stanarica pg 8-10
Ciconiidae J. E. Gray, 1840.
Ciconia ciconia (Linnaeus, 1758) ljetni rezident pg 2-3
ANSERIFORMES Wagler, 1831.
Anatidae Vigors, 1825.
Cygnus olor (J. F. Gmelin, 1789) stanarica pg 2
Anas platyrhynchos Linnaeus, 1758. stanarica pg 25
ACCIPITRIFORMES Vieillot, 1816
Accipitridae Vieillot, 1816
Accipiter nisus (Linnaeus, 1758) stanarica mg 1-2
Accipiter gentilis (Linnaeus, 1758) stanarica mg 1-2
Buteo buteo (Linnaeus, 1758) stanarica pg >5
FALCONIFORMES Sharpe, 1874.
Falconidae Vigors, 1824
248
Falco tinnunculus (Linnaeus, 1758) ljetni rezident pg >5
Falco peregrinus (Tunstall, 1771) stanarica mg 1-3
GALLIFORMES Temminck, 1820
Phasianidae Horsfield, 1821
Phasianus colchicus (Linnaeus, 1758) stanarica pg 15-20
COLUMBIFORMES Latham, 1790
Columbidae Illiger, 1811.
Columba livia (J. F. Gmelin, 1789) stanarica pg >100
Columba palumbus (Linnaeus, 1758) ljetni rezident pg 10-15
Streptopelia decaocto (Frivaldszky, 1838) stanarica pg 40-50
Streptopelia turtur (Linnaeus, 1758) ljetni rezident vg 3-5
CUCULIFORMES Wagler, 1830
Cuculidae Vigors, 1825
Cuculus canorus (Linnaeus, 1758) ljetni rezident vg
STRIGIFORMES Wagler, 1830
Tytonidae Ridgway, 1814
Tyto alba (Scopoli, 1769) stanarica pg >3
Strigidae Vigors, 1825
Strix aluco (Linnaeus, 1758) stanarica pg 4-5
Asio otus (Linnaeus, 1758) stanarica pg >5
CORACIIFORMES Forbes, 1884.
Alcedinidae Rafinesque, 1815
Alcedo atthis Linnaeus, 1758. stanarica vg 6
CORACIIFORMES Forbes, 1884.
Picidae Vigors, 1825
Jynx torquilla (Linnaeus, 1758) ljetni rezident mg 1
Picus canus (J. F. Gmelin, 1788) stanarica mg 2-3
Picus viridis (Linnaeus, 1758) stanarica pg >5
Dendrocopos syriacus (Hemprich & Ehrenberg, stanarica mg 1-2
1833)
Dendrocopos major (Linnaeus, 1758) stanarica pg >10
Dendrocopos medius (Linnaeus, 1758) stanarica mg 1-2
Dendrocopos minor (Linnaeus, 1758) stanarica mg 1-2
PASSERIFORMES Linnaeus, 1758
Alaudidae Vigors, 1825
Alauda arvensis (Linnaeus, 1758) ljetni rezident vg >5
Hirundinidae Vigors, 1825.
Hirundo rustica Linnaeus, 1758. ljetni rezident pg 35-40
Delichon urbica (Linnaeus, 1758) ljetni rezident pg >150
Motacillidae Horsfield, 1821
Motacilla flava Linnaeus, 1758. ljetni rezident vg 3-5
249
Motacilla alba (Linnaeus, 1758) stanarica pg 5-10
Troglodytidae Swainson, 1832
Troglodytes troglodytes (Linnaeus, 1758) stanarica pg >5
Turdidae (Rafinesque, 1815)
Erithacus rubecula (Linnaeus, 1758) stanarica pg 25-30
Luscinia megarhynchos (Brehm, 1831) ljetni rezident pg 20-30
Phoenicurus ochruros (Gmelin, 1774) stanarica pg 30-50
Saxicola rubetra (Linnaeus, 1758) ljetni rezident pg >10
Saxicola torquata (Linnaeus, 1766) ljetni rezident pg >10
Turdus merula (Linnaeus, 1758) stanarica pg >12
Turdus philomelos (C. L. Brehm, 1831) ljetni rezident pg >10
Sylviidae Vigors, 1825
Sylvia communis (Latham, 1787) ljetni rezident pg 2
Sylvia atricapilla (Linnaeus, 1758) ljetni rezident pg 2
Paridae Vigors, 1825
Parus palustris Linnaeus, 1758. stanarica vg 10
Parus major (Linnaeus, 1758) stanarica pg 20-30
Sittidae Lesson, 1828
Sitta europaea (Linnaeus, 1758) stanarica pg >10
Laniidae Rafinesque, 1815
Lanius collurio (Linnaeus, 1758) ljetni rezident pg 5-10
Corvidae Vigors, 1825
Garrulus glandarius (Linnaeus, 1758) stanarica pg 5-10
Pica pica (Linnaeus, 1758) stanarica pg 10-15
Corvus monedula (Linnaeus, 1758) stanarica pg 10-15
Corvus frugilegus Linnaeus, 1758. stanarica pg 15-20
Corvus corone (Linnaeus, 1758) stanarica pg 10-15
Corvus corax (Linnaeus, 1758) stanarica pg 5-10
Sturnidae Rafinesque, 1815.
Sturnus vulgaris Linnaeus, 1758. ljetni rezident pg 20-30
Passeridae Illiger, 1811
Passer domesticus (Linnaeus, 1758) stanarica pg >200
Passer montanus (Linnaeus, 1758) stanarica pg 80-100
Fringillidae Vigors, 1825
Fringilla coelebs (Linnaeus, 1758) stanarica pg >15
Serinus serinus (Linnaeus, 1766) ljetni rezident pg >20
Emberizidae Vigors, 1831
Emberiza citronella (Linnaeus, 1758) stanarica pg 2-3
Legenda: pg- potvrđene gnjezdarice, vg – vjerovatne gnjezdarice, mg – moguće gnjezdarice
Na području Laktaša uočena je značajna raznovrsnost stanarica i ljetnih rezidenata što je veoma
značajno, jer su to ujedno i vrste koje imaju najviše uticaja na ekološka dešavanja u staništu [16].
250
Ptice gnjezdarice su najtješnje povezane sa staništima, i kao takve predstavljaju najznačajniji
aspekt bogatstva ornitofaune. Prilikom poređenja naših istraživanja sa rezultatima na širem
području banjalučke regije možemo primjetiti da su slična zapažanja zabilježena na Banj brdu i
na Slatini. Na Banj brdu je registrovano 36 vrsta stanarica i 17 vrsta ljetnih rezidenata [5], a na
Slatini za ukupno 45 vrsta stanarica i ljetnih rezidenata je dokumentovano gniježđenje
pronalaskom njihovih gnijezda ili mladunaca [2].
Tabela 2: Ekološki status ptica na području Laktaša
Faunistički status Broj vrsta
stanarice 38
ljetni rezidenti 19
UKUPNO 57
Tabela 3. Gnijezdeći status ptica na području Laktaša
Gnijezdeći status Broj vrsta %
potvrđene gnjezdarice 43 75.44
vjerovatne gnjezdarice 6 10.53
moguće gnjezdarice 8 14.03
UKUPNO 57 100
Na području Laktaša nema ranijeg gniježđenja prije treće dekade marta, zbog bioklimatskih
uslova. Većina ljetnih rezidenata vraća se u aprilu na ovo područje, a rusi svračak (Lanius
collurio) doseljava tek početkom maja. Konstatovano je gniježđenje rusog svračka na grmlju,
slična zapažanja zabilježena su u Donjoj Orahovici u toku perioda gniježđenja [17].
Male ušare su prve na istraživanom području polagale jaja početkom marta. Prvi mladi su se
izlegali u trećoj dekadi marta, dok su se prvi osamostaljivali krajem aprila i početkom maja.
Termini gniježđenja se sasvim poklapaju sa istima u [18, 19, 20, 21, 22, 23].
251
Tabela 4: Izbor mjesta za gniježđenje ptica na području Laktaša
Mjesto za gniježđenje Broj vrsta (n) %
na drveću i žbunju 39 68.42
u dupljama i dr. otvorima 10 17.54
na tlu 8 14.04
UKUPNO 57 100
Najzastupljenije gnjezdarice su iz porodica Passeridae (vrapci), Hirundinidae (laste) i

Columbidae (golubovi). Najbrojnije gnjezdarice u Laktašima su: vrabac pokućar (Passer
domesticus) sa više od 200 parova, gradska lasta (Delichon urbica) sa više od 150 parova i divlji
golub (Columba livia) sa više od 100 parova.
Analizirajući stastav vrsta ptica gnjezdarica, na istraživanom područja uočava se različito
prisustvo vrsta prema izboru mjesta za gniježđenje. Prema preferencijama ptica za ove ekološke
faktore moguće je steći predstavu kakve uslove ptice zahtjevaju u sezoni gniježđenja. Prilikom
analize mjesta gniježđenja, uočena je najveća brojnost onih vrsta koje gnijezda prave na drveću i
žbunju kao i onih vrsta koje preferiraju duplje kao mjesto gniježđenja. Najmanji broj vrsta koje
se gnijezde na tlu. Analizom preferencija ptica za ove ekološke faktore možemo konstatovati da
dobijeni rezultati se poklapaju sa rezultatima dobijenim na širem području banjalučke regije. U
parku ,,Univerzitetski grad“ u Banjoj Luci je najveća brojnost onih vrsta koje gnijezda prave na
na drveću i žbunju i u dupljama u odnosu na one vrste koje gnijezda prave na tlu [2]. Slične
rezultate iznose [5] za Banj brdo gdje je takođe analize mjesta gniježđenja, uočena je najveća
brojnost onih vrsta koje gnijezda prave na drveću i žbunju kao i onih vrsta koje preferiraju duplje
kao mjesto gniježđenja. Najmanji broj vrsta koje se gnijezde na tlu.
4. ZAKLJUČAK
Na istraživanom području tokom 2016. godine registrovano je 92 vrsta ptica. Za ukupno 57 vrsta
je dokumentovano gniježđenje pronalaskom njihovih gnijezda ili mladunaca. Dosadašnji
rezultati istraživanja ukazuju na značajne ornitološke vrijednosti Laktaša pa istraživanja treba u
još većem obimu nastaviti narednih godina.
252
5. LITERATURA
[1] Roljić, R. (2016), Istraživanje predatorstva ptica grabljvica nad domaćim golubom u okolini
Banjaluke. 3. Simpozijum biologa i ekologa Republike Srpske (SBERS 2015), zbornik radova,
Prirodno-matematički fakultet, Banja Luka, Vol. 7 (2) 157-164.
[2] Roljić, R. (2016), Prilog poznavanju ornitofaune Slatine kod Banja Luke. 2. Simpozijum o
zaštiti prirode sa međunarodnim učešćem ,,Zaštita prirode – iskustva i perspektive”, zbornik
radova, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Novi Sad, 195-204.
[3] Roljić, R., Kovačević, M. (2016), Monitoring seoskih i gradskih lasta na području Laktaša.
2. Simpozijum o zaštiti prirode sa međunarodnim učešćem ,,Zaštita prirode – iskustva i
perspektive”, zbornik radova, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Novi Sad, 205-211.
[4] Roljić, R., Mikavica, D. (2014/16), Ishrana kukuvije (Tyto alba Scop. 1769) tokom ljeta
2016. godine na području Slatine. Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, Broj 10-12: 92-100.
[5] Roljić, R., Mikavica, D. (2017), Pregled ptičjih vrsta koje su do sada zabilježene na Banj
brdu sa njihovim ekološkim statusom. Peti naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem ,,5.
juni - Svjetski dan zaštite okoliša", Zbornik sažetaka. Biotehnički fakultet, Bihać, 84-85.
[6] Bibby, C.J., Hill, D.A., Burgess, N.D., Lambton, S., Mustoe, S. (2000), Bird Census
Techniques. Ecoscope Applied Ecologists, British Trust for Ornithology, The Royal Society for
the Protection of Birds, BirdLife International. Academic Press, London.
[7] Gregory, R.D, Gibbons, D.W., Donald, P.F. (2004), Bird census and survey techniques. In:
Sutherland W.J, Newton, I. and Green, R.E., Bird ecology and conservation: a handbook of
techniques. Cambridge University Press, Cambridge, pp. 17-55.
[8] Pavlović, N., Radović, I. (2014), Osnovi ekologije. Prirodno-matematički fakultet,
Univerziteta u Banjoj Luci. 310 str.
[9] Hagemeijer, E.J.W., Blair, J.M. (1997), The EBCC Atlas of European breeding birds: their
distribution and abudance, T & A D Payser, London.
[10] Heinzel, H., Fitter, R., Parslow, J. (1997), Ptice Hrvatske i Europe sa Sjevernom Afrikom i
Srednjim Istokom, Collinsov džepni vodič. Hrvatsko ornitološko društvo.
[11] Svensson, L., Mullarney, K., Zetterström, D. (2010), Collins Bird Guide 2nd edition.
HarperCollins Publishers Ltd.
[12] Vasić, V. F., Simić, D.V., Stanimirović, Ž., Karakašević, M., Šćiban, M., Ružić, M., Kulić,
S., Kulić, M., Puzović, S. (2004), Srpska nomenklatura ptica I. (non-passeriformes). Dvogled 4,
strana 7-19.
253
[13] Vasić, V. F., Simić, D.V., Stanimirović, Ž., Karakašević, M., Šćiban, M., Ružić, M., Kulić,
S., Kulić, M., Puzović, S. (2005), Srpska nomenklatura ptica II. (Passeriformes). Dvogled 5,
strana 10-18.
[14] Kotrošan, D., Papes, M., (2007), Popis ptica zabilježenih u Bosni i Hercegovini od 1888. do
2006. godine, Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, 3(3): 9-38
[15] Stefanović, V., Beus, V., Burlica, Č., Dizdarević, H., Vukorep, I., (1983), Ekološko –
vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja: br. 17, Sarajevo.
[16] Gašić, B. (2005), Prvi rezultati novih istraživanja faune ptica na planini Lisina kod
Mrkonjić Grada, Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, 1 (1): 3-11.
[17] Kotrošanin, D. (2006), Gnježđenje rusog svračka (Lanius collurio) u Donjoj Orahovici,
Bilten Mreže posmatranja ptica u Bosni i Hercegovini, str. 31
[18] Glue, E.D. (1977), Breeding biology of Long-eared Owls. Brit. Birds 70: 318-331.
[19] Snow, D. W., Perrins, C. M. and Oglivie, M. A. (1998), The Complete Birds of the Western
Palearctic on CDROM. Oxford University Press, Oxford.
[20] Grubač, B. (2001), Prilozi o šumskoj sovi Strix aluco (Linnaeus, 1758) u Srbiji i Makedoniji.
Zaštita prirode 53 (1): 55–79.
[21] Gergelj, J., Tot, L. and Frank, Z. (2000), Ptice Potisja od Kanjiže do Novog Bečeja. Ciconia
9: 121–158.
[22] Vučanović, M. (2007), Ekologija šumske sove Strix aluco u periodu gnežđenja na Vršačkim
planinama. Ciconia 16: 12-18.
[23] Sjeničić, J., Golub, D., Šukalo, G., Stevanović, N. (2013), Ptice gnjezdarice parkovskih
površina u Banjaluci. Prirodno-matematički fakultet, Banja Luka Skup, 5 (1).
254
paper
HABITAT AND DISTRIBUTION OF ENDEMIC SPECIES CHONDROSTOMA KNERII

Heckel, 1843 (Cypriniformes, Ostariophysi, Cyprinidae) AND BELONGING FLORISTIC
COMPOSITION AT BUNA RIVER AREA
Denisa ŽUJO ZEKIĆ*1, Emina ADEMOVIĆ1, Aida ABAZA1, Aida PELO1

1
Biology Department, Faculty of Education, University „Džemal Bijedić“; USRC Sjeverni logor bb, Mostar, Bosnia
and Herzegovina
*Corresponding author: denisa@unmo.ba
Key words: biological resources, Chondrostoma knerii Heckel, 1843, distribution and
habitat, river Buna, phytocoenological footage
ABSTRACT:
Limited distribution of the species Chondrostoma knerii Heckel, 1843 in the flows of river Buna
and Neretva is a reason of insufficient data on biology of this endemic species from the family
Cyprinidae. In the period of April 2012 to January of 2013 researches have been done on river
Buna and its tributaries with the goal of distribution assessment of the mentioned species. In
field work 16 localities have been marked with position on two rivers, from which on the main
flow of river Buna 9 localities and on tributaries 6 fishing localities have been marked.
By analyzing distribution of nose carp, its presence has been confirmed on 7 localities:
Roginovac, estuary of Bunica into Buna, Crni vir, Bočine, estuary of Buna into Neretva, Posrt
and Kotao (four localities were on the left tributary, river Bunica, and two on the right one, river
Posrt), whereat uneven distribution of Chondrostoma knerii has been noticed with higher
presence in tributaries. Assumption is that in river Buna, habitat itself, such as bottom of the
riverbed, water vegetation, amount of oxygen, represent natural obstacles in one-way
distribution of this endemic species of the Adriatic flow in the entire river flow.
Paper will also include overview of earlier research of this endemic species in Bosnia and
Herzegovina, whose conservation status wasn’t defined for this area, as well as overview of
255
climatic community of coppiced woodland and bush, community of oriental hornbeam Rusco-
Carpinetum orientalis, to which entire Mostar ravine belongs. Habitat degradation has had
effect in a significant measure on distribution of certain plant species and stability of their
communities. Method Braun-Blanquet, 1964. has been used and on its basis phytocoenological
footages were made. On these localities multiple floors are clearly visible, where we differ floor
of trees and brushwood and floor of herbaceous plants. Floor of trees and brushwood is
represented with 24 plant species.
In the floor of herbaceous plants there are 62 species, where some of them are typically related
to aquatic habitat. The research has shown that the population of nose carp does not have even
distribution in the river Buna and it is more present in the lower flow of the river, as well as in
its tributaries, which is directly associated to diversity of floral elements which seem to be
adequate places for spawning and shelter.
256
STANIŠTE I DISTRIBUCIJA ENDEMIČNE VRSTE CHONDROSTOMA KNERII Heckel,

1843 (Cypriniformes, Ostariophysi, Cyprinidae) I PRIPADAJUĆI FLORISTIČKI
SASTAV NA PODRUČJU RIJEKE BUNE
Ključne riječi: biološki resursi, Chondrostoma knerii Heckel, 1843, distribucija i stanište, rijeka
Buna, fitocenološki snimci.
SAŽETAK:
Ograničena distribucija vrste Chondrostoma knerii Heckel, 1843 u rijeci Buni i Neretvi razlog je
nedostatnih podataka o biologiji ove endemske vrste iz porodice Cyprinidae. U periodu od aprila
2012. godine do januara 2013. godine, obavljena su istraživanja na rijeci Buni i njenim
pritokama sa ciljem utvrđivanja distribucije navedene vrste. U terenskom dijelu rada označeno
je 16 lokaliteta sa pozicijom na dvije rijeke, od čega na glavnom toku rijeke Bune ucrtano je
devet, a na pritokama šest izlovnih lokaliteta.
Analizirajući distribuciju podustve, potvrđeno je njeno prisustvo na sedam lokaliteta: Roginovac,
ušće Bunice u Bunu, Crni vir, Bočine, ušće Bune u Neretvu, Posrt i Kotao (četiri lokaliteta na
lijevoj pritoci, rijeci Bunici, a dva na desnoj, na rijeci Posrt), pri čemu je primjećena
neujednačena distribucija Ch. knerii sa većom zastupljenošću u pritokama. Pretpostavka je da u
rijeci Buni, samo stanište poput dna riječnog korita, vodene vegetacije, količine kiseonika i
prozirnosti vode, predstavljaju prirodne prepreke koje onemogućavaju jednomjernu distribuciju,
ovog regionalnog endema jadranskog sliva, u cjelokupnom riječnom toku.
U radu će se naći i pregled ranijih istraživanja kako ove endemske vrste u Bosni i Hercegovini,
čiji status zaštite nije tačno utvrđen za ovaj prostor, tako i pregled klimatogene zajednice niske
šume i šikare, zajednice bjelograbića Rusco-Carpinetum orientalis, kojoj pripada čitava
mostarska koltlina. Degradacija staništa je u znatnoj mjeri djelovala i na distribuciju pojedinih
biljnih vrsta i stabilnost njihovih zajednica. Za ovaj dio istraživanja korišten je metod Braun-
Blanquet, 1964. na osnovu kojeg su urađeni fitocenološki snimci. Na datim lokalitetima je jasno
izražena spratovnost, razlikujući sprat drveća i šiblja te sprat zeljastih vodenih biljaka. Sprat
drveća i šiblja zastupljen je sa 24 biljne vrste: U spratu zeljastih biljaka nalazimo 62 biljne vrste
od kojih su neke i tipično vezane za vodeno stanište. Istraživanje je pokazalo da populacija
podustve nema ujednačenu distribuciju u rijeci Buni, i da je više zastupljena u samom donjem
toku rijeke Bune, kao i u njenim pritokama što se usko povezuje sa raznolikošću flornih
elemenata koji se čine pogodnim mjestima za mrijest i sklonište.
257
1. UVOD
Danas, u vremenu nekontroliranog ekonomskog razvoja, suočeni smo sa gubitkom diverziteta

biljnih i životinjskih vrsta usljed ljudskih aktivnosti, ostavljajući tako katastrofalne posljedice na
ekosisteme. Primjer za to su obnovljivi prirodni resursi, poput živih izvora, mora i okeana,
biljnih i životinjskih populacija, koji predstavljaju prirodne fenomene, čiji procenat obnavljanja
ovisi kako od neposredne okoline tako i od sposobnosti očuvanja vrsta, koji se vremenom
smanjuje njihovim ubiranjem, sakupljanjem i uništenjem. Međutim, i za ove obnovljive izvore
života, koji imaju autoregulacijske sposobnosti, postavljen je limitirajući procenat iskorištavanja
do kojeg se može ići, osiguravajući tako maksimum njihove produktivnosti kroz vrijeme
(Schaefer, 1957). Također, brojni primjeri vrijednih biljnih i životinjskih vrsta, kao faktora
„preživljavanja“, ne mogu parirati ljudskom nemaru, te su mnoge životinjske vrste već pred
nestankom, druge su odavno izumrle, a trećima prijeti izumiranje u bliskoj budućnosti. Stoga se
stalno naglašava zabrinjavajuća stopa iscrpljivanja mnogih naših bioresursa, prouzrokovanih
različitim faktorima. Antropogeni utjecaj je u svemu navedenom identificiran kao glavni okidač,
koji prijeti opstanku brojnih životnih zajednica. Možemo još dodati i neposredno globalno
zatopljenje i klimatske promjene koje imaju potencijalno katastrofalni učinak na mnoge
osjetljive vrste te zaključiti da nije samo održivo upravljanje bioresursima dostatno za opstanak
ljudske populacije, već je od neprocijenjive vrijednosti i spremnost da se odgovori na izazove
klimatskih promjena koje su preduvjet za očuvanje diverziteta vrsta. (Carter, 2001;2004)
Zahvaljujući interesu velikog broja istraživača, slatkovodna fauna riba Bosne i Hercegovine
relativno je dobro istražena i uočeni su nedostaci i razlozi ugrožavanja iste. Zvanični podaci o
slatkovodnim ribama u Bosni i Hercegovini, datiraju još iz 1895. godine (Steindachner, 1895)
dok su nešto intenzivnija bila u vremenu od 1928. godine (Taler, 1928), pa sve do perioda
Vuković 1977. godine i Sofradžija 1999. godine (istraživanja slatkovodne ihtiofaune) te Šoljan
1980. i Sofradžija 1999. godine (marinska ihtiofauna).
Vrste iz roda Chondrostoma Agassiz, 1835 imaju vrlo karakteristično životno područje, te
zauzimaju važno mjesto u biosistematici i morfologiji riba. Do danas je opisano oko 18 vrsta i to
sve na području Evrope (izuzev Velike Britanije, Skandinavije, Finske i bazena Sjevernog
Ledenog mora), zatim u bazenu Crnog i Kaspijskog mora, Oronta, Tigrisa i Eufrata. Jedna od
endemskih vrsta, koja je nedovoljno istraživana u našoj zemlji je vrsta Chondrostoma knerii
Heckel, 1843 koja prema IUCN kategorijama ima trenutačni status VU (Vulnerable - osjetljiva)
(Crivelli, 2006, Chondrostoma knerii. The IUCN Red List of Threatened Species 2006).
Podustva, kao i svi ostali endemi rijeke Neretve i njezinih pritoka, danas je ugrožena uslijed
258
degradacije staništa, promjene hidrološkog režima, onečišćenja te introdukcije stranih vrsta.
Uvođenjem alohtonih vrsta javlja se zabrinutost zbog utjecaja koje one mogu imati na prirodnu
biološku raznolikost, uključujući pritisak i ulogu predatora, povećanu konkurenciju i poremećaj
u funkcionisanju cjelokupnog ekosistema (Hulme et al. 2009; Pysek et al. 2010).
Pored svega navedenog, vrstu Ch. knerii je potrebno zaštiti od nekontroliranog izlova, budući da
posjeduje osim ihtiološkog i određeni ekonomski značaj.
Podustva – Ch. knerii je endemska vrsta iz porodice Cyprinidae Bruguiere, 1792, reofilna riba,
koja naseljava samo pojedine riječne slivove na području Bosne i Hercegovine. Uzak areal, i
relativno malo podataka o datoj vrsti navodi nas da ciljna problematika u radu ide ka utvrđivanju
distribucije vrste Ch. knerii u rijeci Buni, i njenim pritokama (Bunici i Posrtu).
Pripadajući florni ekosistemi termofilnih šuma i šikara u submediteranskom pojasu imaju
izuzetan ekološki značaj u održavanju cjelokupnih procesa kruženja materije i protoka energije
na ovom osjetljivom prostoru. Danas su termofilne šume i šikare Hercegovine uglavnom svedene
na različite degradacijske forme nekada bujnih klimatogenih hrastovih šuma. Prema svom
ekološkom i ekonomskom značaju, zaslužuju efikasniju zaštitu.
2.1. Metodologija rada pri istraživanju ihtiofaune
Terenski dio istraživanja obuhvatio je period od aprila 2012. godine do prve polovine mjeseca
januara 2013. godine, aspektirano kroz četiri sezone (napominjući da se monitoring vrste Ch.
knerii provodi kontinuirano i sada). Locirano i obilježeno je 15 izlovnih lokaliteta na rijeci Buni i
jedan (1) izlovni lokalitet na rijeci Neretvi. Tokom rada na terenu, izlovljeno je ukupno 108
jedinki Ch. knerii na rijeci Buni i njenim pritokama i 20 jedniki na rijeci Neretvi. Za izlov
ihtiološkog materijala korišteni su ribarski štapovi (Daiwa, Colmic, Balzer, Shimmano, Spro i
Greys), mreže, vrše, palangari i sakovi. Izlovni lokaliteti, ribolovni alat, kao i izlovljeni uzorci
riba, fotografisani su fotoaparatom, (Samsung S760). Na svakom lokalitetu utvrđena je
nadmorska visina, geografska širina i dužina (GPS uređaj - Garmin - Colorado 400t GPS
receiver). Biosistematska determinacija izlovljenih riba urađena je prema ključevima: Vukoviću
(1977), (Vukoviću i Ivanoviću (1971)) i Kottelat i Freyhof (2007). Aktuelna nomenklatura i
taksonomski pregled usklađeni su sa podacima na portalu FishBase (www.fishbase.org ver.
(08/2019).
259
2.2. Metodologija rada u istraživanju florne komponenete
Istraživanje vegetacije tog područja rađena su u periodu 2006.-2007. godine u tri vegetacijske
sezone: proljeće, ljeto i jesen (maj, juli i oktobar) na nadmorskim visinama od 20m do 130m.
Ekspozicije na označenom širem lokalitetu bile su različite: jug (S), jugozapad (SW), istok (E), a
nagib terena od 10-35 stepeni. Pokrovnost se kretala od 30-80%. Po svakoj sezoni istraživanja,
urađeno je devet fitocenoloških snimaka, što je ukupno 27 fitocenoloških snimaka po izabranom
lokalitetu. Korišten je metod Braun-Blanquet, 1964.
3.1. Prikaz distribucije vrste Ch. knerii Heckel, 1843 na označenim lokalitetima
Ihtiofaunistička istraživanja na rijeci Buni rađena su sistematski kroz duži vremenski period na
15 označenih izlovnih lokaliteta. Na samom toku rijeke Bune (u dužini od 9 km) nalazilo se
devet, dok je na pritokama analizirano šest izlovnih lokaliteta (četiri na lijevoj pritoci, Bunici, a
dva na desnoj, na Posrtu).
U radu je utvrđena tačna distribucija vrste Ch. knerii u rijeci Buni, i u njenim pritokama.
Također, ono što se hipotetski moglo postaviti kao problem bila je neujednačena distribucija
populacija Ch. knerii u rijeci Bunu što potvrđuje podatak da se veće prisustvo pomenute
populacije bilježi u njenim pritokama. Utvrdili smo, da ključnu ulogu, u kretanju i nastanjenju
navedene vrste na pojedinačnim lokalitetima, ima sastav dna riječnog korita, prisustvo vodene
vegetacije, koncentracija kiseonika i providnost vode. Analizirana vrsta, tokom istraživanog
perioda, zabilježena je na sedam lokaliteta (Roginovac, Bunica, Crni vir, Bočine, na ušću rijeke
Bune u Neretvu, Posrt i Kotao). Na tim lokalitetima prevladava uglavnom kamenita i šljunkovita
podloga, obrasla gustom vodenom vegetacijom. Odabrani lokaliteti na rijeci Buni su na manjim
nadmorskim visinama, te je tako prisustvo jedinki Ch. knerii evidentirano na lokalitetima koja su
imali visinu manju od 35m n.v.
Lokalitet 1. izvor Vrelo Bune (43°15'27.23"S i 17°54'11.33"I, 103m n.v.) pozicija koja se
nalazi u neposrednoj blizini izvora rijeke Bune. Donja granica lokaliteta doseže do drvenog
mosta jednog od ugostiteljskih objekata. Blizina izvora, uvjetovala je visoku koncentraciju
kiseonika i snažan tok vode. Korito rijeke je usko, a riječna podloga je uglavnom kamenita. Ovaj
lokalitet se nalazi pod izrazitim antropogenim utjecajem, jer se sa obje strane toka nalazi veći
broj ugostiteljskih objekata. Iako se kroz četiri izlovne sezone na ovom lokalitetu intezivno vršio
260
izlov, na njemu nije zabilježeno prisustvo vrste Ch. knerii. Na istom, evidentirano je prisustvo tri
vrste iz porodice Salmonidae (Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus Heckel, 1851; Salmo
trutta m. fario Linnaeus, 1758 i Oncorhynchus mykiss Walbaum, 1792).
Lokalitet 2. Virić (43°15'23.78"S i 17°53'50.75"I, 39m n.v.) je postavljen 300 metara nizvodno
od prethodnog izlovnog lokaliteta. Korito rijeke je znatno šire, a vodostaj rijeke, u najvećem
dijelu godine, nizak sa slabije izraženom vodenom vegetacijom. Na ovom lokalitetu bilježi se
znatno manji antropogeni utjecaj u odnosu na prethodni lokalitet. Prisustvo Ch. knerii nije
zabilježeno, ali su prisutne navedene salmonidne vrste.
Slika 1: Karta distribucije vrste Chondrostoma knerii Heckel, 1843 sa ucrtanim izlovnim lokalitetima
Lokalitet 3. Karađoz - begov most (43°15'20.76"S i 17°53'43.93"I, 42m n.v.) je udaljen oko
800 metara nizvodnog toka rijeke Bune. Korito rijeke, na ovom dijelu je znatno uže u odnosu na
lokalitet Virić, pa je zbog toga vodostaj rijeke tokom cijele godine visok. Riječno korito je
kamenito i djelimično obraslo podvodnom vegetacijom. Na lokalitetu se bilježi izraziti
antropogeni utjecaj, zbog prisustva većeg broja stambenih objekata. Na ovom lokalitetu nije
evidentirano prisustvo populacije Ch. knerii, ali je zabilježno prisustvo vrsta iz porodice
Salmonidae. sa najvećom brojnošću alohtone vrste Oncorhynchus mykiss Walbaum, 1792. To se
dovodi u vezu sa postojanjem ribnjaka "Norfish Blagaj",na kojem se radi intezivni uzgoj.
Lokalitet 4. Mejtef (43°15'19.90"S i 17°53'36.66"I, 40m n.v.) je oko 300 metara nizvodno od
lokaliteta Karađoz - begov most. Na ovom dijelu rijeke, korito je usko i odlikuje se visokim
vodostajem i snažnim strujanjem vode. Zabilježeno je prisutvo vrsta iz dvije porodice
261
Salmonidae i Gasterosteidae (Gasterosteus aculeatus Linnaeus, 1758). Na ovom lokalitetu, kao i
na prethodnim, nije evidentirano prisustvo jedinki Ch. Knerii.
Lokalitet 5. Kuk (43°15'26.21"S i 17°53'25.67"I, 41m n.v.) je oko 800 m nizvodno od lokaliteta
Mejtef. Riječno korito je široko i slabo obraslo vodenom vegetacijom. Vodostaj je tokom cijele
godine visok, sa snažnim vodenim strujanjem. Poslije prvih jačih jesenjih, kiša okolne livade
plave. Pri ovom istraživanju, osim vrsta iz porodice Salmonidae, nije evidentirano prisustvo
drugih ribljih porodica.
Lokalitet 6. Ada (43°15'28.89"N i 17°53'9.28"E, 65m n.v.) se nalazi u srednjem toku rijeke
Bune. Ovaj lokalitet tokom ljetnih mjeseci služi kao kupalište, dok okolne livade služe za ispašu
stoke. Od ribljih vrsta na ovom lokalitetu zabilježeno je prisustvo istih vrsta iz porodice
Salmonidae, ali i prisustvo porodice Gasterosteidae (Gasterosteus aculeatus Linnaeus, 1758).
Lokalitet 7. Podpetak (43°14'52.65"S i 17°50'41.30"I, 33m n.v.) je lokalitet koji se nalazi u
donjem toku rijeke Bune. Ovaj lokalitet obuhvata dio toka koji protječe kroz mjesto Kosor.
Riječno korito je usko, kamenito i slabo obraslo vodenom vegetacijom. Na ovom dijelu rijeke,
bilježi se antropogeni utjecaj, zbog blizine naselja.
Lokalitet 8. Kolo (43°15'41.84"S i 17°52'53.43"I, 43m n.v.) nalazi se u srednjem toku rijeke,
koja protiče kroz selo Kosor. Korito rijeke je široko, uglavno prevladava kamenita podloga koja
je obrasla bujnim vodenim rastinjem. Prisustvo istražene vrste na ovom, kao i na prethodnim
lokalitetima, nije zabilježeno, ali je evidentirano prisustvo dvije vrste iz porodice Salmonidae
(Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus Heckel, 1851 i Oncorhynchus mykiss Walbaum, 1792).
Lokalitet 9. Ušće Bune (Neretva) (43°14'26.73"S i 17°50'4.07"I, 20m n.v.) se nalazi na mjestu
ušća rijeke Bune u Neretvu. Na ovom lokalitetu evidentirano je prisustvo istraživane vrste u prve
tri sezone istraživanja. Ukupno je izlovljeno 10 jedinki, što predstavlja 9,25% ukupno izlovljene
populacije. Uzorak se sastojao od 7 jedinki ženkog spola (70%) i 3 mužjaka (30%). Na ovom
lokalitetu, osim vrste Ch. knerii, iz porodice Cyprinidae, zabilježeno je prisustvo vrsta iz
porodica Salmonidae (Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus Heckel, 1851 i Oncorhynchus
mykiss Walbaum, 17929) i Anguillidae (Anguilla anguilla Linnaeus, 1758).
Lokalitet 10. Posrt (43°16'1.07"S i 17°52'30.79", 45m n.v.) je sezonska riječica koja protiče
poslije jačih jesenjih kiša i zadržava se sve do početka proljeća. Rijeka je duga oka 2,5 km i
protiče kroz naselje Pograđe. Odlikuje se jako uskim riječnim koritom, niskim vodostajem tokom
jesenjih mjeseci, dok se vodostaj tokom zime znatno povećava. Rijeka u ovom istraživanom
periodu, povukla se početkom mjeseca aprila, a ponovo se pojavila poslije jačih jesenjih kiša i
proticala je tri puta. Prvi put pojavila se u prvoj polovini mjeseca oktobra, ali se povukla za četiri
dana. Drugi put je protekla u drugoj polovini mjeseca novembra i zadržala se sedam dana, dok se
treći put pojavila u prvoj polovini mjeseca decembra i zadržala se tokom svih zimskih mjeseci.
262
Na ovom lokalitetu, u četvrtoj (zimskoj) sezoni istaživanja, izlovljene su 24 jedinke Ch. knerii,
što čini 24% izlovljene populacije. Izlovljeno je šest mužjaka (25%) i osamnaest ženki (75%).
Ovim nalazom potvrdili smo navode Kosorića i Vukovića (1966) o prisustvu Ch. knerii na ovom
lokalitetu.
Lokalitet 11. Kotao (43°14'42.37"S i 17°51'8.27", 33m n.v.) je mjesto koje se nalazilo na rijeci
Posrt. Obuhvatio je tok rijeke od Ćuprije, koja vodi za selo Kosor, pa sve do ušća u rijeku Bunu.
Riječno korito na ovom lokalitetu je usko, a vodostaj i strujanje vode ovise o količini padavina.
Korito je uglavnom pokriveno pijeskom, a na mjestu ušća u rijeku Bunu, obraslo je bogatom
vodenom vegetacijom. Na ovom lokalitetu izlovljene su samo dvije jedinke (ženke) Ch. knerii u
četvrtoj (zimskoj) sezoni istraživanja, što predstavlja 3,70% izlovljene populacije. Također,
izlovom na ovom lokalitetu potvrdili smo navode Kosorića i Vukovića iz 1966. godine.
Lokalitet 12. Roginovac (43°14'46.93"S i 17°51'50.99"I, 33m n.v.) je lokalitet koji se nalazi na
rijeci Bunici, lijevoj pritoci rijeke Bune. U drugoj (proljetnoj) sezoni istraživanja izlovljeno je 6
jedinki Ch. knerii, što čini 5,55% izlovljene populacije. Na ovom lokalitetu, u trećoj (jesen 2012.
godina) sezoni istraživanja, također je evidentirano prisustvo istraživane vrste. Na ovom
lokalitetu, izlovljene su 4 jedinke ženskog spola (66,66%) i 2 jedinke muškog spola (33,34%).
Pored podustve, iz porodice Cyprinidae, zabilježeno je prisustvo i vrste Leuciscus svallize
Heckel et Kner, 1858 i Leuciscus cephalus albus Bonaparte, 1838.
Lokalitet 13. Bunica (43°14'39.89"S i 17°51'7.94"I, 33m n.v.) je lijeva pritoka rijeke Bune i
duga je oko 6 km. Ona postaje iz jakog vrela, kao nastavak podzemnog toka i izvire na mjestu
između sela Hodbina i Malo Polje te krivuda kroz polje prije ušća u rijeku Bunu (mjesto Buna).
Ovaj izlovni lokalitet, nalazi se na mjestu utoka rijeke Bunice u Bunu. Na ovom lokalitetu
evidentirano je 19 jedinki (17,59%) i to 12 jedinki ženskog spola (69,15%), dok su mužjaci bili
zastupljeni sa 7 jedinki (30,85%). Prisustvo jedinki Ch. knerii, na ovom lokalitetu, uvjetovana je
visokom koncentracijom kiseonika, koja nastaje prilikom miješanja rijeke. Na lokalitetu se
bilježi kamenito riječno korito koje je obraslo bogatom vodenom vegetacijom i providnost je
dobra, što pogoduje biologiji same vrste. Također, na ovom lokalitetu evidentirano je prisustvo
vrsta iz porodica Salmonidae i Gasterosteidae. Osim vrste Ch. knerii iz porodice Cyprinidae,
zabilježeno je prisustvo i Alburnus alburnus alborella de Filippi, 1844; Leuciscus cephalus albus
Bonaparte, 1838; Leuciscus svallize Heckel et Kner, 1858 i Paraphoxinus ghetaldi Steindachner,
1882.
Lokalitet 14. Crni vir (43°14'34.43"S i 17°51'20.11"I, 35m n.v.) je lokalitet koji se nalazi na
rijeci Bunici i odlikuje se visokim vodostajem tokom cijele godine. Riječno korito je široko i na
njemu prevladava pješčana podloga. Na ovom lokalitetu, izlovljeno je 17 jedinki vrste Ch. knerii
što čini 15,74% izlovljene ihtiopopulacije. Uzorak se sastojao od 13 ženki (70,48%) i 4 jedinke
263
muškog spola (29,52%). Prisustvo vrsta zabilježeno je u tri sezone (proljeće, ljeto i jesen 2012.
godine) istraživanja, a najveći broj jedinki izlovljen je u trećoj sezoni (10 jedinki). Na ovom
lokalitetu evidentirano je prisustvo svih porodica i vrsta, kao i na prethodnom lokalitetu.
Lokalitet 15. Bočine (43°14'25.82"S i 17°51'34.12"I, 32m n.v.) nalazi se u donjem toku rijeke
Bunice u mjestu Hodbina. Riječno korito u ovom dijelu rijeke je usko, pa je zbog toga vodostaj u
najvećem djelu godine visok. Korito rijeke je kamenito i obraslo bujnom vodenom vegatacijoma,
koja pogoduje ishrani analizirane vrste. Na ovom lokalitetu, u trećoj sezoni istraživanja,
izlovljeno je 30 jedinki Ch. knerii što čini 27,77% izlovljenog uzorka. Na ovom lokalitetu, kao i
na predhodnim, gdje je zabilježeno prisustvo podustve, brojnije su bile jedinke ženskog spola.
Tokom istraživanja, izlovljeno je 19 jedinki ženskog spola (63,63%) i 11 jedinki muškog spola
(36,37%).
Lokalitet 16. rijeka Neretva (donji tok) (43°14'15.73"S i 17°50'0.74"I, 30m n.v.). Ovaj
lokalitet se nalazi blizu grada Čapljina, i u prvoj sezoni istraživanja, poslije sezone mrijesta,
izlovljeno je 20 jedinki Ch. knerii. Analizirani uzorak sastojao se od 13 jedinki ženskog spola
(65%) i 7 jedinki (35%) muškog spola.
Najveći broj jedinki izlovljen je u drugoj sezoni istraživanja, gdje je izlovljeno 47 jedinki
(59,40%) Ch. knerii. Najmanji broj jedinki izlovljen je u prvoj (proljetnoj) sezoni istraživanja,
kada je izlovljeno samo 9 jedinki (8,33%). U trećoj (jesen 2012.) i četvrtoj (zima 2012./2013.)
sezoni izlovljeno je po 26 jedinki (24,07%) Ch. knerii.
Na osnovu rezultata, evidentno je da se kroz sve četiri sezone istraživanja, ne bilježi ujednačena
brojnost izlovljenih jedinki Ch. knerii. Neujednačena brojnost kao i distribucija populacije Ch.
knerii, uzrokovana je ekološkim faktorima sredine, koji se razlikuju tokom sve četiri sezone
istraživanja, što je potkrijepljeno podacima u tabelarnom prikazu (Tabela 1.)
264
Tabela 1: Osnovne značajke izlovnih lokaliteta kroz detaljan opis istraživanih varijabli
Oznaka Nadmors Broj jedinki

Naziv GPS Antropoge
lokalitet ka visina Prisustvo drugih vrsta Vegetacija vrste Ch.
lokaliteta koordinate ni utjecaj
a (m) knerii
Salmonidae (Salmothymus Oskudna
Izvor-vrelo 43°15'27.23"S Jako obtusirostris oxyrhynchus: Nije
L/1 103m n.v.
Bune 17°54'11.33"I izražen Salmo trutta m. fario i zabilježena
Oncorhynchus mykiss).
Salmonidae (Salmothymus Oskudna
43°15'23.78"S Jako obtusirostris oxyrhynchus: Nije
L/2 Virić 39m n.v.
17°53'50.75"I izražen Salmo trutta m. fario i zabilježena
Oncorhynchus mykiss).
Karađoz- 43°15'20.76"S Jako Salmonidae (Oncorhynchus Djelomično Nije
L/3 42m n.v.
begov most 17°53'43.93"I izražen mykiss). zabilježena
43°15'19.90"S Jako Oskudna Nije
L/4 Mejtef 40m n.v. Salmonidae i Gasterosteidae
17°53'36.66"I izražen zabilježena
43°15'26.21"S Oskudna Nije
L/5 Kuk 41m n.v. Slabo Salmonidae
17°53'25.67"I zabilježena
43°15'28.89"N Djelomično Nije
L/6 Ada 65m n.v. Kupalište Gasterosteus aculeatus
17°53'9.28"E zabilježena
43°14'52.65"S Oskudna Nije
L/7 Podpetak 33m n.v. Izražen Salmonidae i Gasterosteidae
17°50'41.30"I zabilježena
Salmothymus obtusirostris
43°15'41.84"S Bujna Nije
L/8 Kolo 43m n.v. Izražen oxyrhynchus i
17°52'53.43"I vegetacija zabilježena
Oncorhynchus mykiss
Salmothymus obtusirostris
oxyrhynchus Oncorhynchus
Ušće Bune 43°14'26.73"S Bujna
L/9 20m n.v. Slab mykiss Anguilla anguilla 10
(Neretva) 17°50'4.07"I vegetacija
Linnaeus, 1758
43°16'1.07"S Bujna
L/10 Posrt 45m n.v. Djelomično - 24
17°52'30.79" vegetacija
43°14'42.37"S Bujna
L/11 Kotao 33m n.v. Djelomično - 2
17°51'8.27" vegetacija
43°14'46.93"S Leuciscus svallize i Bujna
L/12 Roginovac 33m n.v. 6
17°51'50.99"I, Leuciscus cephalus albus vegetacija
Salmonidae, Gasterosteidae,
Cyprinidae (Alburnus
43°14'39.89"S alburnus alborella; Bujna
L/13 Bunica 33m n.v. Izražen 19
17°51'7.94"I, Leuciscus cephalus albus; vegetacija
Leuciscus svallize i
Paraphoxinus ghetaldi)
Salmonidae, Gasterosteidae,
Cyprinidae (Alburnus
43°14'34.43"S alburnus alborella; Bujna
L/14 Crni vir 35m n.v. Slabo 17
17°51'20.11"I, Leuciscus cephalus albus; vegetacija
Leuciscus svallize i 265
Paraphoxinus ghetaldi)
43°14'25.82"S Bujna
L/15 Bočine 32m n.v. Slabo . 30
17°51'34.12"I, vegetacija
Rijeka
43°14'15.73"S Bujna
L/16 Neretva 30m n.v. Da - 128
17°50'0.74"I, vegetacija
(donji tok)
3.2. Floristički sastav ispitivanog područja
Na osnovu izvršenih terenskih obilazaka na području Blagaja, utvrđeno je da na istom egzistira

veliki broj biljnih vrsta koje pripadaju različitim sistematskim kategorijama. Na ovim
lokalitetima je jasno izražena spratovnost, tako da razlikujemo sprat drveća i šiblja te sprat
zeljastih biljaka.
Sprat drveća i šiblja zastupljen je sa 24 biljne vrste, gdje dominiraju: Pinus nigra Arnold, Ruscus
aculeatus L., Juniperus communis L., Asparagus acutifolius L., Crataegus monogyna Jacq.,
Colutea arborescens L., Punica granatum L., Ficus carica L.
U spratu zeljastih biljaka nalazimo 62 biljne vrste, gdje dominiraju: Sedum acre L., Asplenium
trichomanes L., Teucrium chamaedrys L., Tussilago farfara L., Arum maculatum L., Bellis
perennis L., Linum austriacum L., Sanquisorba minor Scop. itd.
Za svaku biljnu vrstu određen je florni element, a na lokalitetu Blagaj zastupljeno je ukupno 44
florna elementa. Najveći broj vrsta ima florni element srednjomediteranski - smed (10 biljnih
vrsta ili 9%), zatim eurassubozean-smed, subatl-smed i osmed-euras (5 biljnih vrsta ili 4%) te
srednjomediteraski (-kontinentalni) - smed(-kont) i euroazijski(kontinentalni)-
srednjomediteranski - euras(kont)-smed (4 biljne vrste ili 2%), a srednjomediteranski-subatlanski
- smed-subatl i srednjomedditeranski-uroazijski - smed-euras dvije biljne vrste a svi ostali florni
elementi imaju po jednu biljnu vrstu (Grafikon 1:).
Na tom istraživanom području zastupljeno je 13 životnih formi, od čega su najzastupljenije
hemikriptofite (H) sa 31 vrstom ili 36%, zatim fanerofite (P) sa 12 vrsta ili 14%, sa 5 vrsta tj. 6%
zastupljene su terofite (T), hamefite (Ch) sa 4 vrste tj. 3%, geofite (G) i ostale životne forme sa
po dvije i jednom vrstom (Grafikon 2:).
266
Grafikon 1: Ukupna zastupljenost flornih elemenata na lokalitetu Blagaj: srednjomediteranski – smed;

srednjomediteraski (-kontinentalni) - smed(-kont); euroazijski(kontinentalni)-srednjomediteranski - euras(kont)-
smed; srednjomediteranski-subatlanski - smed-subatl; subatlanski-srednjomediteranski – subatl-smed.
Grafikon 2: Ukupna zastupljenost pojedinih životnih formi na lokalitetu Blagaj: hemikriptofite (H); fanerofite (P);
terofite (T), hamefite (Ch); geofite (G); prelazni oblici (H,G; Ch(Pn); Ch,P; T,H;H,Ch;)
267
3.3. Odnos flore i nekih parametara staništa
Također je izvršena identifikacija bioindikatorskih vrijednosti vrsta u odnosu na osnovne

parametre staništa (temperaturu, vlažnost, intenzitet sunčeve svjetlosti, reakciju u odnosu na
snadbijevanje azotom, kontinentalnost i salinitet).
Rezultati analize Ellenbergovih indeksa za istraživano područje (Grafikon 3:), ukazuje da prema
vrijednostima indeksa za temperaturu na lokalitetima, područje Blagaja predstavlja montani
pojas četinarskih šuma ili pojas tajgi. U odnosu na vlažnost, indeks ovog lokaliteta iznosi 4,35,
što ukazuje na prisustvo biljaka adaptiranih na polusuha staništa.
Grafikon 3: Ekogram šireg lokaliteta Blagaj: temepratura (T); svjetlost (L); vlažnost (W); reakcija tla (R);
snadbjevenost tla nitrogenom (N); kontinentalnost (C); salinitet(S).
Vrijednost indeksa za reakciju zemljišta (6,47) indicira više-manje indiferentne biljne vrste.
Indikatorska vrijednost u odnosu na snadbijevanje azotom (4,22) ukazuje na to da ovaj prostor
grade vrste na submezotrofnim staništima. Indikatorska vrijednost u odnosu na svjetlost iznosi
6,72, što znači da ovdje dominiraju biljke polusjene-polusvjetla, fotosintetski minimum između
10% i 40% relativnog intenziteta svjetla. Indikatorska vrijednost u odnosu na kontinentalnost
(3,98), indicira dominaciju suboceanskih vrsta, većinom u Centralnoj Evropi ali se protežu i na
istok. I na samom kraju, indikatorske vrijednosti za salinitet pokazuje zastupljenost halofobnih
vrsta koje se ne javljaju na slanom ili alkalnom tlu.
268
4. ZAKLJUČAK
Podustva, Chondrostoma knerii Heckel, 1843 je endemska vrsta iz porodice Cyprinidae, koja je
danas, kao i svi ostali endemi rijeke Neretve i njezinih pritoka, ugrožena uslijed degradacije
staništa, promjene hidrološkog režima i onečišćenja. Nalazi se na Crvenoj listi IUCN-a od 1996.
godine, sa trenutačnim statusom VU (Vulnerable - osjetljiva) (Crivelli, 2006, Chondrostoma
knerii. The IUCN Red List of Threatened Species 2006) i međunarodno je zaštićena Bernskom
konvencijom.
Prisustvo vrste Ch.knerii evidentirano je u dijelovima toka gdje je riječno korito kamenito,
šljunkovito i obraslo podvodnom vegetacijom. Pomenuta vrsta, nije bilježena na lokalitetima čija
je nadmorska visina bila veća od 35 metara.
Istraživanje je pokazalo da podustva nema ujednačenu distribuciju u rijeci Buni, i da je više
zastupljena u donjem toku rijeke Bune, kao i u njenim pritokama. Sve analizirane jedinke
izlovljene su sa sedam ucrtanih lokaliteta (Roginovac, ušće Bunice u Bunu, Crni vir, Bočine,
ušće Bune u Neretvu, Posrt i Kotao). Na osnovu prikazanih rezultata, evidentno je da se kroz sve
četiri sezone istraživanja, ne bilježi ujednačena brojnost izlovljenih jedinki Ch. knerii, što je
uvjetovano ekološkim faktorima sredine, koji se razlikuju tokom sve četiri sezone istraživanja.
Strategija za konzervaciju biodiverziteta na istraživanom području će biti efikasna jedino kada se
na osnovu rezultata datih istraživanja, koje je svakako potrebno proširiti i na ostale ekosisteme
Mostarske kotline, uspostavi zona sa aktivnim planom upravljanja, koja će se održavati u
prirodnom stanju i u okviru koje će se nesmetano odvijati prirodni procesi.
5. LITERATURA
[1] Ademović, E. (2010), Bioindikatorske vrijednosti flore viših biljaka u vegetaciji Mostarske
kotline. Magistarski rad. PMF. Sarajevo.
[2] Braun-Blanquet, J. (1964), Pflanzensoziologie. Springer Verlag. Wien.
[3]Carter, N. (2001), The Politics of the Enivironment. Cambridge University Press 2001.
(Srategije zaštite okoliša: ideje, aktivizam, djelovanje/ Neil Carter; prevela sa engleskog Vesna
Pavković; redaktor i urednik hrvatskog izdanja Oskar P. Springer. – Zagreb: Barbat, 2004)
[4] Crivelli, A.J. (2006), Chondrostoma knerii. The IUCN Red List of Threatened Species
2006:e.T4788A11094572.http://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2006.RLTS.T4788A11094572.en.
Downloaded on 30 September 2019.
269
[5] Elvira, B. (1997), Taxonomy of the genus Chondrostoma (Osteichthyes, Cyprinidae): an
updated reviev. Folia zoologica, 46 (Suppl.1): pp. 1 - 14.
[6] Ellenberg, H. (1996), Vegetation Mitteleuropas mit den Alpen. 4. Aufl. Ulmer. Stuttgart. pp.
989
[7] Fukarek, P. (1979): Šumske biljne biljne zajednice Jugoslavije, Zadar – Plitvice. Knj. I. . pp.
55-69.
[8] Froese, R., Pauly, D. (2019), FishBase. World Wide Web electronic publication.
www.fishbase.org, version (08/2019).
[9] Hulme, P.E., Pysek, P., Nentwig, W., Montserrat Vilà, M. (2009), Will the threat of
biological invasions unite the European Union? www.sciencemag.org Science 324: pp. 40–41
[10] Kosorić, Đ., Vuković, T. (1966), Ribe rijeke Bune. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine,
Sarajevo. Glasnik Zemaljskog muzeja, prirodne nauke, V, pp. 180 - 190.
[11] Kottelat, M., Frayhof J. (2007), Hendbook of European freshwater fishes. Imprimerie du
Democrate SA, Delemon, Switzarland, pp. 184 - 185.
[12] Oberdorfer, E. (1986), Pflanzensoziologische excursions flora. Verlag Eugen Ulmer.
Stuttgart.
[13] Pyšek, P., Jarošík, V., Philip, E., Hulme, I., Kühn, J., Wild, M. A., Bacher, S., Chiron, F.,
Didžiulis, V., Essl, F., Genovesi, P., Gherardi, F., Hejda, M., Kark, S., Lambdon, P.W., Desprez-
Loustau, M. L., Nentwig, W., Pergl, J., Poboljšaj, K., Rabitsch, W., Roques, Roy, -David B.,
Shirley, S., Solarz, W., Vilà, M., Winter, M. (2010), Disentangling the role of environmental and
human pressures on biological invasions across Europe. Proc Nat Acad Sci USA 107:12157–
12162
[14] Raunkiaer, C. (1905), Types biologiques pour la geographie botanique. Oversigt Danska
Vidensk. Selskab.
[15] Redžić, S., Barudanović, S., Radević, M. (2008), Bosna i Hercegovina - zemlja raznolikosti.
Bemus. Sarajevo.
[16] Schaefer, M. B. (1957), Some Considerations of Population Dynamics and Economics in
Relation to the Management of the Commercial Marine Fisheries. Journal of the Fisheries
Research Board of Canada, 1957, Vol. 14, No. 5 pp. 669-681
[17] Sofradžija, A. (1999), Slatkovodne ribe Bosne i Hercegovine. Vijeće Kongresa bošnjačkih
intelektualaca Sarajevo, Sarajevo.
[18] Steindachner, F. (1895), Baitrage zur kenntnis susswasserfisch der Balkanbelbinsel.
[19] Taler, Z. (1928), Rasprostranjenje i popis slatkovodnih riba Jugoslavije. Glasnik Prir.muz.
srpske zemlje.
270
[20] Tutman, P., Glamuzina, B., Dulčić, J. (2008), Threatened fishes of the world:
Chondrostoma knerii Heckel, 1843 (Cyprinidae). // Environmental Biology of Fishes.
[21] Vuković, T., Ivanović, B. (1971), Slatkovodne ribe Jugoslavije. Zemaljski muzej, BiH,
Sarajevo, pp. 70 - 168.
[22] Vuković, T. (1977), Ribe Bosne i Hercegovine. (Ključ za određivanje - drugo dopunjeno i
prerađeno izdanje), IGKRO “Svjetlost“ - OOUR zavod za udžbenike Sarajevo, Sarajevo, pp.
144.
[23] Žujo Zekić, D. (2009), Biodiverzitet ihtiopopulacija Buskog jezera. (doktorska disertacija).
Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Nastavnički fakultet odsjek za Biologiju. Mostar.pp.1-
192.
271
paper
NATURAL POTENTIAL OF VASCULAR FLORA AND PART OF FAUNE MOUNTAIN

PRENJ - RUJISTE AND BIJELE VODE
Emina Ademović1, Denisa Žujo Zekić1, Edina Jašarević1, Aldin Boškailo1

1
Odsjek biologija, Nastavnički fakultet, Univerzitet “Džemal Bijediću, Mostar
USRC Midhat Hujdur-Hujka, Sjeverni logor bb, 88 104 Mostar, Bosna i Hercegovina
emina.ademovic@unmo.ba
Key words: flora, fauna, phytocoenological footagy, floristic composition of vegetation,

biodiversity
ABSTRACT:
In the processes of integration and reconstruction of the Bosnian-Herzegovinian social,

economic and scientific-research infrastructure, the natural resources contained in biological
and ecological diversity are also of considerable importance. One such natural resource is the
Prenj Mountains.
On the Prenj mountain two sites were selected (Rujište and Bijele vode), where research was
conducted in the spring and autumn of 2016 with the aim of determining the diversity and
distribution of certain plant and animal species inhabited by the forest and meadow ecosystem of
the investigated area.
Using the Braun-Blanqet method (1964), a seasonal phytocenological survey was carried out at
the sites where it was found that a large number of plant species belonging to different
systematic categories exist on the same site. The research found that 94 plant species exist in the
investigated area. The most numerous families are: Asteraceae with species Achillea millefolium
L., Anthemis arvensis L., Mycelis muralis (L.) Dum., then Rosaceae family of species: Crataegus
monogyna Jacq., Sanguisorba minor Scop., Fragaria vesca L. and family Lamiaceae with
species: Ajuga genus L., Calamintha grandiflora (L.), Prunella grandiflora (L.) Scholler. Other
272
species are represented by: Fabaceae, Ranunculaceae, Aceraceae Betulaceae, Euphorbiaceae,
Crassulaceae, Pinaceae, Poaceae, Aspleniaceae, Polygonaceae, Liliaceae, Lamiaceae,
Fabaceae, Ranunculaceae, Aceraceae.
During research task focused on cataloguing plant species of the fore mentioned area,
invertarisation of some animal species, whose habitats are forests and meadows of that area,
was done simultaneously. That part of the field research was done earlier, in the period from
March 2011. till April 2012, which is in the part of herpetofaunistic research supported using
results research of life cycle of the Alpine Newt – Ichtyosaura alpestris and by findings of
Yellow-bellied toad – Bombina variegata. Earlier findings show presence of European vipers,
snakes (Ophidia): Nose-horned Viper – Vipera ammodytes and Balkan adder – Vipera berus
bosniensis. In herpetofauna of the area Algyroides nigropunctatus and species Testudo hermanni
stand out as well. Seen through entomofaunistic research during time period from May till
October of 2017. presence of higher number of daily butterflies as well as species from other
rows of insects was proved.
PRIRODNI POTENCIJAL VASKULARNE FLORE I DIJELA FAUNE PLANINE

PRENJ – RUJIŠTE I BIJELE VODE
Ključne riječi: flora, fauna, fitocenološki snimci, floristički sastav vegetacije, biodiverzitet
SAŽETAK:
U procesima integracije i rekonstrukcije bosansko-hercegovačke društvene, ekonomske i

naučno-istraživačke infrastrukture, značajno mjesto imaju i prirodni resursi sadržani u biološkoj
i ekološkoj raznolikosti. Jedan takav prirodni resurs je planina Prenj.
Na planini Prenj izabrana su dva lokaliteta (Rujište i Bijele vode) na kojima su u periodu
proljeće i jesen 2016-e godine urađena istraživanja, s ciljem utvrđivanja raznolikosti i
rasprostranjenja pojedinih biljnih i životinjskih vrsta koje naseljavaju šumski i livadski ekosistem
istraživanog područja.
Upotrebom metode Braun-Blanqeta (1964) izvršeno je sezonsko fitocenološko snimanje na datim
lokalitetima gdje je utvrđeno da na istom egzistira veliki broj biljnih vrsta koje pripadaju
različitim sistematskim kategorijama. Istraživanjem je utrvrđeno da na istraživanom prostoru
egzistira 94 biljnih vrsta. Najbrojnije porodice su: Asteraceae sa vrstama Achillea millefolium
273
L., Anthemis arvensis L., Mycelis muralis (L.) Dum.,, zatim porodica Rosaceae sa vrstama:
Crataegus monogyna Jacq., Sanguisorba minor Scop., Fragaria vesca L. i porodica Lamiaceae
sa vrstama: Ajuga genevensis L., Calamintha grandiflora (L.), Prunella grandiflora (L.)
Scholler.Od ostalih porodica zastupljene su: Fabaceae, Ranunculaceae, Aceraceae, Betulaceae,
Euphorbiaceae, Crassulaceae, Pinaceae, Poaceae, Aspleniaceae, Polygonaceae, Liliaceae,
Lamiaceae, Fabaceae, Ranunculaceae, Aceraceae.
Paralelno, tokom istraživačkog zadatka usmjerenog ka popisu biljnih vrsta navedenog područja
radila se inventarizaciju nekih životinjskih vrsta, čija su stanište šume i livade tog područja. Taj
dio terenskih istraživanja obavljen je nešto ranije, u periodu od marta 2011. godine do aprila
2012. godine što je u dijelu herpetofaunističkih istraživanja potkrijepljeno rezultatima
istraživanja životnog ciklusa alpskog tritona - Ichtyosaura alpestris, te nalazima žutog mukača -
Bombina variegata. Raniji nalazi potvrđuju prisustvo i evropskih otrovnica, zmija (Ophidia):
poskok - Vipera ammodytes te, šarka - Vipera berus bosniensis. U herpetofauni tog područja
ističe se još i Algyroides nigropunctatus te vrsta Testudo hermanni. Aspektirano
entomofaunističkim istraživanjima tokom vremenskog perioda od maja do oktobra 2017. godine
dokazano je prisustvo većeg broja dnevnih leptira kao i ostatka vrsta iz drugih redova insekata.
1. UVOD
Bosnu i Hercegovinu karakterišu šume, kraška polja, kanjoni, klisure, planinski lanci,
hercegovački krš, veliki broj sunčanih dana u godini i pogodna klima koja pridonosi razvoju
velikog broja endemskih biljaka i raznolikosti životinjskih vrsta na ovim prostorima.
Biljne vrste kao vrlo stabilni biološki sistemi svojim prisustvom, brojnošću i pokrovnošću,
predstavljaju najbolje pokazatelje stanja i potencijala životne sredine u određenom regionu.
Takvi prostori predstavljaju idealna staništa koja su opisana biodiverzitetom određenih
životinjskih vrsta sa nastanjenjem po šumama i livadama tog područja. Raznolikost herpetofaune
ističe se prisustvom evropskih otrovnih zmija (Ophidia) te raznolikom faunom vodozemaca i
ostalih gmizavaca (Šunje &Lelo, 2008). S druge strane, red Lepidoptera na području Bosne i
Hercegovine je istraživan kontinuirano zadnjih godina, pogotovo na području planinskog masiva
Prenja (Lelo, 2008: 2016). U zavisnosti od nadmorske visine i orijentacije padina prema
različitim stranama svijeta, mijenjaju se klimatski uslovi što uslovljava distribuciju i različitost
dnevnih leptira. Pored navedenog, na području platoa Prenja egzistira i veliki broj redova
insekata te drugih životinjskih zajednica (Lelo, 2008: 2016).
Bogatstvo i raznolikost flore i faune na istraživanom području govori o potrebi poduzimanja
planskih mjera za očuvanje i uravnoteženo upravljanje prirodnim resursima.
274
U okviru ovog rada provedena istraživanja proizašla su iz činjenice da vrijeme i antropogeni
uticaji u ekosistemima imaju presudnu ulogu, te je stoga potrebno izvršiti terenska istraživanja u
cilju determinacije biljnih i životinjskih vrsta na istraživanom području; determinaciju
pripadnosti životnoj formi i flornom elementu utvrđenih vrsta biljaka te determinaciju
bioindikatorskih vrijednosti flore vaskularnih biljaka u odnosu na sljedeće parametre staništa:
temepraturu (T), svjetlost (L), vlažnost (H), reakciju tla (R), snabdjevenost tla nitrogenom (N) i
kontinentalnost (K). Procijeniti postojeću i potencijalnu ugroženost biljnih i životinjskih vrsta i
biocenoza u uslovima sadašnjeg upravljanja ekosistemima. Jedan od ciljeva rada je utvrditi
distribuciju i raznolikost vrsta dnevnih leptira (red Lepidoptera) na južnim obroncima planine
Prenj (lokaliteti od Bijelog Polja do Rujišta) te utvrditi distribuciju i životni ciklus vrste
Ichtyosaura alpestris (Laurenti, 1768) na južnim padinama platoa Prenj (lokaliteti na potezu
Rujište – Zijemlja).
2.1. Metodologija istraživanja biljne (florne) komponente
Terenska istraživanja su vršena u periodu 2016. godine u vegetacijskoj sezoni - proljeće (maj-
juni) na području Prenja. Ovim istraživanjima su obuhvaćena dva lokaliteta: Rujište i Bijele vode
na kojima je urađeno pet fitocenoloških snimaka, tri na lokalitetu Ruište i dva na lokalitetu Bijele
vode. Izvršena je identifikacija bioindikatorskih vrijednosti vrsta u odnosu na osnovne parametre
staništa [temperatura (T), reakcija tla (R), azot (N), svjetlost (L), kontinentalnost (K) i salinitet
(S)]. Korištena je metodologija Braun-Blanqueta (1964) prilagođene potrebi istraživanja (Slika
1).
275
Bijele vode
Ruište
Slika 1. Geografski položaj istraživanog područja
Većina biljnih vrsta je determinisana za vrijeme terenskih istraživanja. U slučajevima kada to

nije bilo moguće, uzorci su determinisani u laboratoriju. Nomenklatura biljnih taksona uzeta je
prema Tutin i sar. (1964-1985), Mucina (1997), Rodwell i sar. (2002), Šilić (1984), Beck (1903-
1927) te prema Hayek (1927-1933) za većinu endemičnih oblika. Pripadnost flornom elementu i
životnoj formi je vršena prema podacima koje navodi Oberdorfer (2001).
2.2. Metodologija istraživanja životinjskih zajednica
Prisustvo istraživane vrste Ichthyosaura alpestris (Laurenti, 1768) potvrđeno je terenskim

istraživanjima na lokalitetima Kruševac, Ošljak, Prekača, Žeravac i selo Zijemlje, u periodu od
marta 2011. godine do aprila 2012. godine. Jedinke su determinisane pomoć ključa za
determinaciju (Lelo, 2007; Arnold i sar., 2002).
Sakupljanje dnevnih leptira rađeno je na dva prostorno šira lokaliteta Rošca i Bijela, a unutar njih
ukupno trinaest užih lokaliteta na sjevernim padinama planine Prenj, u vremenskom periodu od
maja do oktobra 2017. godine. Determinacija svih prikupljenih dnevnih leptira vršena je prema
ključu za determinaciju Lelo (2008).
276
3.1. Komparativni prikaz florističkog sastava ispitivanog područja
Na osnovu izvršenih terenskih obilazaka na istraživanom području utvrđeno je da egzistira veliki

broj različitih biljnih vrsta koje pripadaju različitim sistematskim kategorijama - porodicama. Na
ovom lokalitetu je jasno izražena spratovnost tako da razlikujemo sprat drveća, sprat šiblja i sprat
zeljastih biljaka.
Prvi istraživani lokalitet jeste Ruište (Karta 1). Na ovom lokalitetu urađeno je tri fitocenološka
snimka. Fitocenološki snimci su rađeni na nadmorskim visinama od od 650m do 1100m.
Ekspozicije su: zapad (W) – istok (E) i sjeveroistok (NE) a nagib terena od 5-75 stepeni.
Geološke podloge su krečnjak i dolomit, a zemljište rendzina. Ovaj lokalitet je veoma bogat
vrstama gdje je uočena spratovnost, i to sprat drveća i grmlja i sprat zeljastog bilja. U sastav
sprata drveća i grmlja ulazi 15 biljna vrsta a u sastav sprata zeljastog bilja spada 41 biljne vrste
(Tabela 1). Drugi lokalitet su Bijele vode gdje su urađena dva fitocenološka snimka na
nadmorskim visinama od 1180m do 1470m. Ekspozicija je zapad (W) i jug (S) a nagib terena je
blaži i od prethodnog terena je 45 stepeni. Geološke podloge su iste, tj. krečnjak i dolomit, a
zemljište rendzina. Ovdje također razlikujemo sprat šiblja i sprat zeljastog bilja gde je
zastupljeno ukupno 40 biljnih vrsta (Tabela 1).
Ukupan broj determinisanih biljnih vrsta na istraživanom području iznosi 94 koje su raspoređene
u 35 familija (Tabela 1).
Tabela 1. Prikaz familija sa određenim vrstama na istraživanim lokalitetima, životna forma i florni elementi
Bijele Životna
Faamilije Vrste Ruište Florni element
vode forma
Sonchus arvensis L + H no-eurassubozean
no-eurassubozean, in
Achilleam millefolium L. + + H(Ch)
gemäß.subozean
Eurassubozean-med,
Anthemis arvensis L. + . T
in gemäß
Asteraceae Chrysogon sp. + . H -
Mycelis muralis(L.) Dum. + . H subalt-smed
Tragopogon orientalis L. + .
Leucanthemum vulgare W. + . H osmed
Tanacetum macrophyllum(W.et
+ . H opralp
K.) Schultz.
277
Amphoricarpos autariatus Blečić
. + - -
& E. Mayer
Leontodon incanus (L.) Schrank . + - -
Rubus sp. + . P -
Crataegus monogyna Jacq. + . P Submed (-subalt)
eurasssuboz-ean-
+ P
Rosa canina L. . smed
Sanguisorba minor Scop + . H smed
Rosaceae
No-euras-smed
Fragaria vesca L + . H
(subozean)
Filipendula hexapetala Gilib + . H Euraskont-smed
Cotoneaster integerrimus Medik. . + P Osmed(gemäßkont)
Amelanchier ovalis Medik. + P Smed-pralp
Ajuga genevensis L. + . H Smed-euras (kont)
Calamintha grandiflora (L.)
+ . - -
Moench
eurassubozean
Stachys silvatica L. . + H
bzw.kosmopol.
Lamiaceae eurassubozean,in
+ H(Ch)
Teucrium chamaedrys L. . gemäß
Prunella grandiflora (L.) Scholler + + H Gemäßkont (–smed)
Satureja subspicata Vis. . + - -
Betonica officinalis L. . + H Eurassubozean-smed
Teucrium montanum L . + Ch smed
Eurassubozean-
Dactylis glomerata L. . + H
smed, in gemäß
eurassubozean, in
Poa trivialis L. + . H
kühlgemäß
Arrhenatheretum elatius l. Beauu.
+ . H -
J.& C. Prsl.
Poaceae
Calamagrostis varia (Schrad.) eurassubozean
. + H
Host bzw.kosmopol.
Sesleria autumnalis (Scop.)
. + - -
F.W.Schultz
Brachypodium pinnatum (L.)
. + H, Ch euras(kont)
P.Beauv
Vicia cracca L. + . H no-euras
Fabaceae eurassubozean(-
Trifolium pratense L. + . H smed), , in
kühlgemäß
278
Eurassubozean-
+ H, Ch
Trifolium repens L. . smed, hojte in gemäß
Anthyllis vulneraria L. + . H smed-subati
Dorycnium herbaceum Vill. . + Ch osmed-smed
Genista sylvestris Scop. ssp.
. + - -
dalmatica (Bartl.) H. Lindb.
Campanula hercegovina Degen et
. + - -
Fiala
Edraianthus tenuifolius (Waldst.
. + - -
Campanulaceae et Kit.) A.DC.
Phyteuma orbiculare L. . + H pralp
eurassubozean
Campanula rotundifolia L. . + H
bzw.kosmopol
Clematis vitalba L. + . P smed-subatl(circ)
Ranunculaceae Helleborus odorus W. K. + . H -
Ranunculus thora L. . + - -
Silene vulgaris (Mch.)Garcke + . H, Ch no-euras-smed
eurassubozean(-
Caryophyllaceae Stellaria holostea L. + . Ch
smed)
Dianthus petraeus Waldst. et Kit . + - -
Acer pseudoplatanus L. + . P subalt-smed(-pralp)
Acer campestreL. + . P smed-subatl
Aceraceae
Acer obtusatum Waldst. et Kit. ex
. + P -
Willd.
Carpinus betulus L + . P gemaßkont(-smed)
Betulaceae
Ostrya carpinifolia Scop. + . P osmed
Onosma stellulata Waldst. et Kit. . + - -
Boraginaceae
Moltkia petraea (Tratt.) Griseb. . + - -
eurassubozean
Verbascum thapsus L. + . H
bzw.kosmopol.
Scrophulariaceae
subatl-smed,in
+ . H
Scropfularia nodosa L. ozean-temp
(no-)eurassubozean
Sedum acre L. + . Ch
Crassulaceae (-smed)
Sedum sp. + . - -
Euphorbia cyparissias L. + . H smed-(euras)
Mercurialis ovata Sternb. et
Euphorbiaceae . + H (Ch) osmed-gemaßkont
Hoppe
Euphorbia amygdaloides L. . + Ch subatl-smed
Plantaginaceae Plantago lanceolata L. + . H smed
279
Plantago major L. + . H subatl-smed
Pinus heldreichii Christ. + + P -
Pinaceae
Pinus nigra J.F.Arnold . + P -
eurassubozean
Asplenium trichomanes L. + + H
bzw.kosmopol.
Aspleniaceae
(no)euras-smed,
Asplenium ruta-muraria L. . + H
circ,verschleppt
Scabiosa cinerea Lapeyr. ex Lam. . + - -
Caprifoliaceae
Valeriana montana L. . + H alp-pralp
Rumex acetosa L. + . H eurassubozean-med
Polygonaceae med-euras-no, in
Polygonum aviculare L. + . T
gemäß
Galium mollugo L. + . H smed
Rubiaceae
Galium lucidum All. . + H smed
Lilium martagon L. . + G euras(kont)(-smed)
Liliaceae Fritillaria montana Hoppe ex W.
+ + - -
D. J. Koch
Lomelosia graminifolia (L.)
. + - -
Dipsacaceae Greuter et Burdet
Knautia illyrica Beck + . - -
Pulmonaria officinalis L. + . H gemäßkont (-osmed)
Boraginaceae
Echium vulgare L. + + H
Primula veris L. + + H euras-smed
Primulaceae
Primula vulgaris Huds. + + H smed-atl.
Gentiana verna L. + + H, Ch pralp-alp (altaisch)
Gentianaceae
Gentiana dinarica Beck + +
Ericaceae Erica herbacea L. . + Ch opralp
Fagaceae Quercus pubescens Willd. . + P Smed
Violaceae Viola tricolor L. + H smed-med
eurassubozean-smed,
Geraniaceae Geranium robertianum L. + H (T)
in gemäß.-ozean
Cornaceae Cornus mas L. + P osmed
Anacardiaceae Cotinus coggygria Scop. + P osmed
Ulmaceae Ulmus minor Mill. + P smed(-gemäßkont)
Cupessaceae Juniperus sabina L. + P no-euras(-smed),circ
Araliaceae Hedera helix L. + P subatl-smed
Oleaceae Fraxinu ornus L. + + P smed (-subatl)
280
Na osnovu istraživanja na lokalitetima Ruišta i Bijelih voda utvrđeno je da su najbrojnije
porodice Asteraceae sa 10 biljnih vrsta, zatim porodica Rosaceae i Lamiaceae sa po 8 biljnih
vrsta, porodica Poaceae i Fabaceae sa po 6 biljnih vrsta, dok su ostale porodice zastupljene sa
manjim brojem biljnih vrsta.
Na istraživanom području zastupljeno je 33 florna elementa. Na lokalitetu Rujište zastupljena su
23 florna elementa dok je na lokalitetu Bijele vode zabilježeno 17 od ukupno 33 flornih
elemenata Slika 1).
alp-pralp
gemaßkont
med-smed-subatl
no-euras
no-euras (-smed),circ
euras smed
euras(kont) (-smed)
eurasssubozean-smed
eurassubozean bzw.kosmopol.
Bijele vode
subalt-smed (-pralp)
Ruište
smed-euras(kont)
smed (-gemäß kont)
osmed(-pralp)
opralp
subatl-smed
smed ( -subalt)
osmed
0 0,5 1 1,5 2 2,5 3 3,5
Vrijednosti
Slika 1. Prikaz najbrojnijih flornih elemenata na istraživanom području (Ruište i Bijele vode):
opstisrednjomediteranski -osmed; srednjomediteranski (-subatlanski) – smed(-subatl); suatlanski-srednjom i dr.
Najzastupljeniji florni elementi na lokalitetu Rujišta su: osmed (3 biljne vrsta), zatim subatl-
smed (2 biljne vrsta), a svi ostali florni elementi su zastupljeni sa malim brojem vrsta tj. dvije ili
jednom biljnom vrstom Na lokalitetu Bijele vode najzastupljeniji florni elementi su: pralp (3
281
biljne vrsta), zatim opralp (2 biljne vrste), a svi ostali florni elementi su zastupljeni sa malim
brojem vrsta kao što su: osmed, smed, smed-med, omed-smed (Tabela 1, Slika 1).
Od ukupno 10 oblika životnih formi koliko je zastupljeno na istraživanom području, na lokalitetu
Ruište srećemo 7, a na lokalitetu Bijele vode - 6. Hemikriptofite (H) su najzastupljenije na
lokalitetu Ruište sa 32 biljne vrste, dok su na lokalitetu Bijele vode zastupljene sa 10. Fanerofite
(P) su prisutne sa nešto manjim brojem vrsta. Najbrojnije su na lokalitetima Ruište sa 14 biljnih
vrsta a na lokalitetu Bijele vode 8 biljnih vrsta. Hamefite (Ch) su približno isto zastupljene na
oba lokaliteta i to na lokalitetu Bijele vode sa 4 a na lokalitetu Ruište 3 biljne vrste. Terofite (T)
su zastupljene samo na lokalitetu Ruište sa 4 biljne vrste. Geofite (G) su zastupljene samo na
lokalitetu Bijele vode i to sa jednom biljnom vrstom. Ostali oblici životnih formi zastupljeni su
po jednom biljnom vrstom ili odsustvuju na pojedinim lokalitetima (Tabela 1, Grafikon 1).
35
30
25
Broj vrsta
20
15 Ruište
10 Bijele vod
5
0
Životne forme
Grafikon 1. Prikaz životnih formi na istraživanom području (Ruište i Bijele vode) hemikriptofite (H); fanerofite (P);
hamefite (Ch); terofite (T); geofite (G); prelazni oblici [H(Ch); Pn; H,Ch;Th,Ch; H(T)]
3.2. Odnos flore i nekih parametara staništa
Vrijednosti indeksa za temperaturu na lokalitetima Bijele vode i Ruište kreće se od 3,45 do 4,57,
što predstavlja subalpinski ili subborealni pojas te montani pojas četinarskih šuma ili pojas tajgi.
Indeksi vezani za vlažnost na lokalitetima, kreće se od 3,97 do 5,16, što ukazuje na prisustvo
biljnih vrsta adaptiranih na polusuha staništa. Vrijednost indeksa za reakciju zemljišta kreće se
od 4,35 do 5,25, što indicira da strukturu ovih lokaliteta čine umjereno acidofilne biljne vrste i
biljne vrste zakiseljenih zemljišta. Indikatorska vrijednost u odnosu na snabdijevanje azotom,
282
kreće se od 1,57 na lokalitetu Bijele vode što ukazuje na to da ovaj lokalitet grade vrste
karakteristične samo za tlo koje je vrlo siromašno mineralnim azotom, npr. biljke tresetišta, dok
na lokalitetu Ruište vrijednost od 3,89 ukazuje na to da ovaj lokalitet grade biljne vrste na
submezotrofnim staništima (Grafikon 2).
Indikatorske vrijednosti za svjetlost, kretale su se od 3,97 do 5,16 na lokalitetima Bijele vode i
Ruište što znači da ovdje dominiraju biljke sjene i polusjene, fotosintetski minimum između 5% i
10% relativnog intenziteta svjetla te biljke polusjene primaju više od 5% ali manje od 10%
relativnog svijetla (Grafikon 3).
T
6
5
4
S 3 R
2
1
Ruište
0
Bijele vode
K N
Grafikon 2. Ekogram istraživanog područja: temperatura (T), reakcija tla (R), azot (N), svjetlost (L), kontinentalnost
(K) i salinitet (S)
Indikatorska vrijednost u odnosu na kontinentalnost kreće se od 2,22 do 2,96 na lokalitetima

Bijele vode i Ruište što indicira oceanske vrste, većinom u Zapadnoj Evropi i zapadnom dijelu
Centralne Evrope te indicira suboceanske vrste, većinom u Centralnoj Evropi, ali se protežu i na
istok. Na kraju, indikatorske vrijednosti u odnosu na salinitet su približno iste na oba područja i
kreću se između 0 i 0,1, što znači da su zastupljene halofobne vrste koje se ne javljaju na slanom
ili alkalnom tlu (Jašarević, 2017.), (Grafikon 2).
Rezultati procjene stanja vegetacije na istraživanom području jasno ukazuju na vrijednosti
područja (Ruište) koje naseljavaju vrlo vrijedne biljne zajednice koje se odlikuju prisustvom
velikog broja rijetkih i endemičnih vrsta. Treba naglasiti da je na samom terenu uočen i veliki
uticaj antropogenog faktora koji se manifestuje izgradnjom mnogobrojnih vikendica, siječom
283
šume, smeće koje ostavljaju mnogobrojni izletnici te učestalim požarima, što vodi ka rapidnom
nestanku rijetkih i ekološki specijaliziranih vrsta, kao i fragmentaciji njihovog staništa.
3.3. Pregled faunističkog sastava životnih zajednica istraživanog područja
Područje platoa Prenj, i to tačnije sjeverozapadni obronci tog planinskog masiva, periodično su
bili pod monitoringom sa ciljnim zadaćama inventarizacije životinjskih zajednica i utvrđivanje
faunističkog sastava. Na tom označenom prostoru sakupljanje dnevnih leptira vršeno je na dva
veća lokaliteta Rošca i Bijela, unutar kojih je ucrtano ukupno trinaest izlovnih položaja, u
vremenskom periodu od maja do oktobra 2017. godine (Slika 3.). Tokom terenskog istraživanja i
sakupljanja materijala utvrđeno je prisustvo 24 vrste dnevnih leptira. Determinisane i označene
vrste dnevnih leptira (24 vrste), svrstane su unutar tri porodice i 16 rodova. Najzastupljenija
porodica je Nymphalidae Swainson, 1827 sa 10 rodova i ukupno 16 vrsta. Druga najzastupljenija
porodica je Pieridae Duponchel, 1832 sa 5 rodova i 7 vrsta, a treća porodica je Papilionidae
Latreille, 1809 u kojoj je determinisan 1 rod i samo 1 vrsta. Šunje (2017) tabelarno prikazuje
dobivene rezultate (Tabela 2.) Svakako moramo kazati da je riječ o preliminarnim podacima
vezanim uz aktivnost dnevnih leptira na tom području gdje je ograničavajući faktor bio kratak
vremenski period istraživanja.
Slika 3: Prikaz lokaliteta na sjevernim padinama planine Prenj (izvor: Google Earth Pro)
284
Tabela 2: Pregled biodiverziteta dnevnih leptira na sjevernim padinama planine Prenj (Šunje, 2017)
Red: Lepidoptera Linnaeus, 1758
Podred: Heteroneura Brauer, 1885
Natporodica: Papilionoidea Leach, 1819
Porodica: Papilionidae Latreille,1809
Potporodica: Papiloninae Latreille, 1809
Rod: Iphicllides Hubner, 1819
Vrsta: Iphiclides podalirius Linnaeus, 1758
Porodica: Pieridae Duponchel, 1832
Potporodica: Pierinae Swainson, 1840
Pleme: Pierini Godman & Salvin, 1889
Rod: Aporia Hubner, 1820
Vrsta: Aporia crataegi Linnaeus, 1758
Rod: Pieris Schrank, 1801
Vrsta: Pieris manii Mayer, 1851
Vrsta: Pieris rapae Linnaeus, 1758
Rod: Pontia Fabricius, 1807
Vrsta: Pontisa edusa Fabricius, 1777
Potporodica: Coliadinae Swainson, 1827
Rod: Colias Fabricius, 1807
Vrsta: Colias croceus Geoffroy in Fourcroy, 1785
Vrsta: Colias hyale Linnaeus, 1758
Rod: Gonepteryx Leach, 1815
Vrsta: Gonepteryx rhamni Linnaeus, 1758
Porodica: Nymphalidae Swainson, 1827
Potporodica: Heliconinae Duponchel, 1844
Rod: Argynnis Fabricius, 1807
Vrsta: Argynnis paphia Linnaeus, 1758
Vrsta: Argynnis pandora Denis & Schiffermuller, 1775
Vrsta: Argynnis adippe Denis & Schiffermuller, 1775
Rod: Issoria Hubner, 1819
Vrsta: Issoria lathonia Linnaeus, 1758
Potporodica: Nymphalinae Swainson, 1827
Pleme: Nymphalini Swainson, 1827
Rod: Vanessa Fabricius, 1807
Vrsta: Vanessa atalanta Linnaeus, 1758
Rod: Polygonia Hubner, 1818
Vrsta: Polygonia c – album Linnaeus, 1758
Vrsta: Polygonia egea Cramer, 1775
Potporodica: Limenitininae Butler, 1869
Rod: Limenitis Fabricius, 1807
Vrsta: Limenitis camilla Linnaeus, 1763
Potporodica: Satyrinae Boisduval, 1833
Pleme: Elymniini Herrich-Schaffer, 1864
Rod: Pararge Hubner, 1819
Vrsta: Pararge aegeria Linnaeus 1758
285
Rod: Lasiommata Westwood, 1841
Vrsta: Lasiommata petropolitana Fabricius, 1787
Vrsta: Lasiommata maera Linnaeus, 1758
Pleme: Coenonymphini Tutt, 1896
Rod: Coenonympha Hubner, 1818
Vrsta: Coenonympha pamphilus Linnaeus, 1758
Pleme: Satyrini Boisduval, 1833
Rod: Minois Hubner, 1819
Vrsta: Minois dryas Scopoli, 1763
Rod: Hipparchia Fabricius, 1807
Vrsta: Hipparchia fagi Scopoli, 1763
Vrsta: Hipparchia semele Linnaeus, 1758
Vrsta: Hipparchia statilinus Hufnagel, 1766
Također, sa druge strane imamo faunističke nalaze vezane za područje planine Prenj koji se
odnose na prisustvo istraživane vrste Ichthyosaura alpestris (Laurenti, 1768), koja je potvrđena
na lokalitetima Kruševac, Ošljak, Prekača, Žeravac i selo Zijemlja (u podnožju planine Prenj na
jugoistočnim padinama), u periodu od marta 2011. do aprila 2012. godine.
Navedena vrsta se bilježi na sljedećim lokalitetima: izvorište Ošljak, na kojem egzistira stabilna
populacija vrste I. alpestris, čija je brojnost jedinki u periodu akvatičnog dijela životnog ciklusa
bila znatno veća u odnosu na druge lokalitete koji su analizirani tokom terenskih istraživanja; na
lokalitetu Kruševac je identifikovana u bari pokraj puta kao i na lokalitetu Prekača. U selu
Zijemlja uočena je unutar spremišta za vodu, sa relativno malim brojem uzorkovanih jedinki; na
lokalitetu Žeravac nedaleko od izvorišta Herceg vrelo, označen je veći broj jedinki na poplavnim
livadama koje tokom ljeta ne presušuju, i čini ih veći broj malih izvorišta (Abaza, 2012).
U ukupnom uzorku od 263 jedinke, 221 jedinka je registrirana na lokalitetu Ošljak, dok je na
lokalitetu Prekača identifikovana znatno manja brojnost jedinki (42). Istraživanja vodozemaca u
Bosni i Hercegovini u posljednjim decenijama doživljava stalne izmjene. Ovako postavljen
istraživački zadatak dovodi do zaključaka koji se neće za duže vrijeme moći opovrgnuti, a to je
da ova vrsta nastanjuje planinske masive Hercegovine iznad 800m n.v. Osim njihove evolucijske
starosti, populacije Ichthyosaura alpestris (Laurenti, 1768) su znacajne i po tome što njihovo
prisustvo ukazuje na bogatstvo i o čuvanost ˇ ekosistema u kojima žive. Analizom jedinki na
planini Prenj potvrdeno je prisustvo jedinki koje u svom životnom obrascu odlikuje fakultativna
pedomorfoza. U ukupnom uzorku prema broju registriranih spolova najbrojnije su ženke koje
čine 51% populacije, mužjaci su zastupljeni sa 40%, dok neotenične jedinke cine 9% populacije
(Abaza i Žujo Zekić, 2014).
286
4. ZAKLJUČAK
Na osnovu rezultata istraživanja koja su obuhvatila Prenj na lokalitetima Ruišta i Bijelih voda
mogu se izvesti slijedeći zaključci:
 Na istraživanom području pronađeno je 96 biljnih vrsta raspoređene u 36 familije

 Na istraživanom području Ruišta i Bijelih voda nalazi se ukupno 10 životni formi, a to su:
P, Pn, H, H(T), H(Ch), Ch, T, Th,Ch, G;
 Na istraživanom području Ruišta i Bijelih voda nalazi se ukupno 33 florna elementa.
Najveći broj biljnih vrsta na istraživanom prostoru pripada flornom elementu osmed,
zatim smed, zatim florni element smed-med i smed;
 Konstatovano je na sjevernim padinama planine Prenj prisustvo 24 vrste dnevnih leptira
unutar tri porodice (Papilionidae, Pieridae, Nymphalidae), 16 rodova (Iphicllides, Aporia,
Pieris, Pontia, Colias, Gonepteryx, Argynnis, Issoria, Vanessa, Polygonia, Limenitis,
Pararge, Lasiommata, Coenonympha, Minois, Hipparchia).
 U ukupnom uzorku vrste Ichthyosaura alpestris, od 263 jedinke, 221 jedinka je
registrirana na lokalitetu Ošljak, dok je na lokalitetu Prekača identifikovano 42 jedinke.
5. LITERATURA
[1] Abaza, A., Žujo Zekić, D. (2014), Morfometrijske karakteristike planinskog mrmoljka -
ICHTHYOSAURA ALPESTRIS (LAURENTI, 1768). Educa . jun2014, Vol. 7, p19-26. 8p
[2] Abaza, A., (2012), Životni ciklus i rasprostranjenje populacije planinskog mrmoljka
Ichtyosaura alpestris, Laurenti, 1768 (Amphibia, Caudata, Salmandridae), na području
Hercegovine (završni Master rad) Nastavnički fakultet (Odsjek biologija) Univerzitet „Džemal
Bijedić“ u Mostaru.
[3] Arnold, E. N. i Ovenden, D. W. (2002), A Field Guide to the Reptiles and Amphibians of
Britain and Europe. Glasgow, Harper Collins
[4] Braun-Blanquet, J. (1964), Pflanzensoziologie, Springer Verlag. Wien.
[5] Beck – M annagetta, G. (1903-1924), Flora Bosne i Hercegovine i oblasti Novopazarskog
Sandžaka, Glasnik Zemaljsko Muzeja BiH, XV-XXXV. Sarajevo.
[6] Ellenberg, H. (1996), Vegetation Mitteleuropas mit den Alpen. 4, Aufl. Ulmer. Stuttgart. pp.
989
[7] Hayek, A. (1927-1933), Prodromus Florae peninsulae Balcanicae, Tom: I, II, III. Dahlem-
Berlin
287
[8] Mucina, L. (1997), Conspectus of classes of European vegetation, Folia Geobot. Phytotax., 8:
23-47.
[9] Jašarević, E. (2017), Flora viših biljaka u vegetaciji Hercegovačkog endemskog centra –
osvrt na Prenj (završni Master rad), Nastavnički fakultet (Odsjek biologija). Univerzitet
„Džemal Bijedić“ u Mostaru.
[10] Lelo, S. (2007), Priručnik za identifikaciju bosanskohercegovačkih vodozemaca, Udruženje
za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo, pp. 1-72.
[11] Lelo, S. (2008), Dnevni leptiri Bosne i Hercegovine (Lepidoptera: Papilionoidea i
Hesperioidea): Ključ za determinaciju vrsta sa osnovnim monografskim podacima.
Univerzitetska knjiga, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, pp. 1-333.
[12] Lelo, S. (2016), Četvrta revizija popisa dnevnih leptira (Lepidoptera: Hesperioidea i
Papilionoidea) Bosne i Hercegovine, Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 12, 49-59.
[13] Oberdorfer, E. (2001), Pflanzensoziologische excursions flora, Verlag Eugen Ulmer.
Stuttgart.
[14] Oberdorfer, E. (1986), Pflanzensoziologische excursions flora, Verlag Eugen Ulmer.
Stuttgart.
[15] Raunkiaer, C. (1905), Types biologiques pour la geographie botanique, Oversigt Danska
Vidensk. Selskab.
[16] Redžić, S., Barudanović, S., Radević, M. (2008), Bosna i Hercegovina - zemlja raznolikosti,
Bemus. Sarajevo.
[17] Rodwell, J. S., Schamineé, J. H. J., Mucina, L., Pignatti, S., Dring, J., Moss, D. (2002), The
diversity of European vegetation. An overview of phytosociological alliances and their
relationships to EUNIS habitats, National Reference Centre for Agriculture, Nature and
Fisheries, Wageningen, NL.
[18] Tutin, T.G., Heywood, V. H., Burges, N. A., Valentine, D. H., Walters, S. M., Webb, D. A.
(Eds.) (1964-1985), Flora Europea. - Cambridge University Press, Cambridge.
[19] Šilić, Č. (1984), Endemične biljke. Svjetlost. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,
Sarajevo.
[20] Šunje, E., & Lelo, S. (2008), Vodozemci (Amphibia Linnaeus, 1758) na planini Prenj.
Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 4, 27-32.
[21] Šunje, E., Zimić, A., Stjepanović, B., Jusić, B., Čengić, M., Bradarić, M., Merdan, S.
(2014), Biodiversity of herpetofauna of the Prenj and Čvrsnica Mts. (Bosnia and Herzegovina)
Hyla VOL. 2014., No. 2, Str. 4 - 19
[22] Šunje, A. (2017), Distribucija dnevnih leptira na sjevernim padinama planine Prenj
(diplomski rad) Nastavnički fakultet (Odsjek biologija) Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru.
288
paper
CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF BIRD FAUNA OF LAKTAŠI
Rajko Roljić
Key words: bird fauna, Laktaši
ABSTRACT:
This paper represents data on bird fauna in Laktasi area. The study was conducted from January
to December 2016. In total, 92 bird species from 34 families and 13 orders were recorded.
Including rare species for Bosnia and Herzegovina, such as: red-footed falcon (Falco
vespertinus), peregrine falcon (Falco peregrinus) and saker falcon (Falco cherrug).
PRILOG POZNAVANJU FAUNE PTICA LAKTAŠA
Ključne riječi: fauna ptica, Laktaši, 2016
SAŽETAK:
U radu su predstavljeni podaci istraživanja faune ptica, rasprostranjene na području Laktaša.

Podaci su prikupljeni tokom istraživanja na terenu u periodu od januara do decembra 2016.
godine. Tokom istraživanja konstatovano je 92 vrsta ptica iz 34 familije i 13 redova. Od
konstatovanih vrsta, izdvajaju se nalazi rijetkih i značajnih vrsta za Bosnu i Hercegovinu, kao
289
što su: siva vjetruška (Falco vespertinus), sivi soko (Falco peregrinus) i stepski soko (Falco
cherrug).
1. UVOD
Prva istraživanja ornitofaune sjevernih dijelova Bosne i Hercegovine izvršio je Otmar Rajzer
poznati ornitolog i kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu u periodu od 1888-1920 [1]. U njegova
istraživanja nisu ušli sitraživani lokaliteti iako su njegovi rezultati značajni za stvaranje predstave
o vrstama ptica koje se javljaju u ovom dijelu Bosne i Hercegovine uz rijeku Vrbas. Nakon
Rajzera, ornitološkim istraživanjima sjevernih dijelova Bosne i Hercegovine bavio se Obratil
koji je objedinio dotadašnja saznanja o ornitofauni (Obratil, 1966., 1967., 1972., 1975., 1976.,
1977. i 1983.) po Gašiću [2], a značajni su i rezultati Kotrošana i Dervovića [3]. Rezultati
pomenutih istraživanja prikazuju sastav vrsta ornitofaune koje naseljavaju karakteristična za ovu
oblast.
2. METODE RADA
Podaci prezentovani u ovom radu su sakupljeni u periodu januar – decembar 2016. godine.
Posmatranje ptica je izvođeno na teritoriji opštine Laktaši, u pravilu ophodnjom između četri
nominalno postavljena lokaliteta.
290
Slika 1. Karta istraživanog područja
(Izvor: Google maps, modifikovao: R. Roljić)
U okviru istraživanog područja Laktaša, intenzivnijim proučavanjima obuhvaćeno je područje na

potezima Trn - Klašnice, Klašnice - Laktaši, Laktaši - Maglajani. Veća pažnja je posvećena
šumskim, livadskim i akvatičnim ekosistemima, dok su antropogeni ekosistemi obrađeni u
manjoj mjeri. Istraživanja su vršena prilagođenom metodom linijskog transekta. Dužina jednog
transekta bila je ograničena vremenskim trajanjem od jednog sata sporog ujednačenog hoda.
Istraživanje je uključilo i dopunske metode kao što su metod slobodnog kretanja po terenu, ali i
metod cenzusa u tački, posebno na otvorenim površinama.
Identifikacija ptica je vršena neposrednim posmatranjem pomoću dvogleda marke Norconia
Germany Hunter, uvećanja 9x63. Prilikom posmatranja obuhvaćeno je vidno polje od 100 do
200 metara sa svake strane, što je omogućilo objektivnu i tačnu identifikaciju ptica. Identifikacija
ptica vršena je prema ilustrovanim priručnicima za determinaciju [4, 5]. Pored neposrednog
posmatranja, pri determinaciji su korišteni i glasovni karakteri (glasanje) ptica. Za potrebe
analize gnjezdarica, posebna pažnja je posvećena ponašanju ptica (nošenje građe za gnijezda i
sl.). Istovremeno je bilježeno svako uočeno gnijezdo.
Pregled vrsta, naučni i narodni nazivi ptica dati su prema Vasiću [6, 7], a taksonomski poredak
prema Clements-u iz Kotrošana i Papesa [8].
291
3. REZULTATI
Tokom istraživanja koja su obuhvatila period od januara do decembra 2016. godine pouzdano je
registrovano 92 vrste ptica iz 34 familije i 13 redova.
Pregled ornitofaune registrovane tokom 2016. godine
Veliki vranac Phalacrocorax carbo (Linnaeus, 1758)

Brojna je vrsta na vodenim staništima (rijeci Vrbas i na jezeru u Trnu) tokom zimskog perioda.
U novije vreme u gnijezdilišnom periodu nije zabilježena.
Mala bijela čaplja Egretta garzetta (Linnaeus, 1766)

U periodu seobe viđa se na vodenim staništima.
Velika bijela čaplja Egretta alba (Linnaeus, 1758)

Sve češće se bilježi na rijeci Vrbas, iako se na pomenutom lokalitetu ne gnijezdi svake godine.
Siva čaplja Ardea cinerea Linnaeus, 1758.

Uglavnom se gnijezdi kolonijalno na drveću, a rijeđe na grmlju na rijeci Vrbas. U savremenom
periodu zimuje redovno i do nekoliko desetina primjeraka na istraživanom području.
Bijela roda Ciconia ciconia (Linnaeus, 1758)

Pojedinačni parovi gnijezde se u naseljima na električnim stubovima ili krovovima kuća, dok
slučajevi kolonijalnog gniježđenja nisu bilježeni.
Čaplja kašikara Platalea leucorodia Linnaeus, 1758.

Pojedinačni primjerci bilježeni na vlažnim pašnjacima uz rijeku Vrbas. Vrlo rijetko se okuplja u
jata od nekoliko jedinki.
Crvenokljuni labud, labud grbac Cygnus olor (J. F. Gmelin, 1789)

Na istraživanom području veoma rijetko se gnijezde pojedinačni parovi na jezeru u Trnu.
Patka gluvara Anas platyrhynchos Linnaeus, 1758.

Prisutna je na najrazličitijim staništima koja sadrže otvorene vodene površine. Najbrojnija je na
rijeci Vrbas i na jezeru u Trnu.
292
Jastreb Accipiter gentilis (Linnaeus, 1758)

Prisustvo ove vrste konstatovano je u staništima prelaznog tipa. U okolini se gnijezdi 1-2 para.
Kobac Accipiter nisus (Linnaeus, 1758)

Jedna od najčešće registrovanih grabljivica. Redovna gnjezdarica na istraživanom području u
brojnosti od 1-2 para.
Obični mišar Buteo buteo (Linnaeus, 1758)

Najčešća registovana grabljivica. Uočavana je u kruženju iznad listopadne šume na Jelića brdu i
Jekića visu. Na istraživanom području registrovano 5 gnijezdećih teritorija.
Obična vjetruška Falco tinnunculus Linnaeus, 1758.

Uočena kako kruži iznad livada i strnih žita. Na istraživanom području redovno se gnijezdi veći
broj parova.
Siva vjetruška Falco vespertinus Linnaeus, 1766.

Registrovana jednom u aprilu na proljetnoj seobi tokom aprila.
Mali soko Falco columbarius (Linnaeus, 1758)

Primjećena na staništu gdje je šuma prorijeđena. Jedna jedinka zabilježena na srednje niskom
rastinju uz rub listopadne šume na Jekića visu.
Soko lastavičar Falco subbuteo Linnaeus, 1758.

Primjećen u preletima iznad travnatih staništa u poslijepodnevnim časovima. Gnjezdarica u
brojnosti 1-2 parova.
Stepski soko Falco cherrug (J. E. Gray, 1834)

Zabilježen na preletu iznad otvorenih livada. Jedan par primjećen na liticama stijena lokalitet
Jekića Vis. Potencijalna gnjezdarica.
Sivi soko Falco peregrinus Tunstall , 1771.

Primjećen u nekoliko navrata kako napada jata golubova. Redovna gnjezdarica na istraživanom
prostoru u brojnosti 1-3 parova.
293
Obični fazan Phasianus colchicus Linnaeus, 1758.
Vrsta koja naseljava mozaična staništa sa značajnim udjelom poljoprivrednih površina, šumaraka
i žbunja.
Sivi ždral Grus grus (Linnaeus, 1758)

Prolaznica na seobi.
Mali blatarić Charadrius dubius Scopoli, 1786.

Do sada posmatrani pojedinačni primjerci na poplavnim livadama uz rijeku Vrbas.
Obični galeb Larus ridibundus Linnaeus, 1766.

Na rijeci Vrbas je prisutna vrsta u sezoni gniježđenja, ali se ne gnijezdi u okolini.
Divlji golub Columba livia J. F. Gmelin, 1789.

Registrovana jata golubova na stambenim objektima u centru Laktaša.
Golub grivnaš Columba palumbus Linnaeus, 1758.

Brojna vrsta, uočena je u svim tipovima šumskih stanišza. Na istraživanom području gnijezdi se
20-ak parova.
Golub dupljaš Columba oenas Linnaeus, 1758.

Registrovana u tri navrata kako prelijeće iznad šireg istraživanog područja.
Gugutka Streptopelia decaocto E. Frivaldszky, 1838.

Česta gnjezdarica, vezana za ljudska naselja. U okolini naselja se gnijezdi oko 30-ak parova.
Grlica Streptopelia turtur (Linnaeus, 1758)

Iako nije brojna, uočena je u listopadnoj šumi u Šušnjarima. Na osnovu ponašanja ptica, može se
predpostaviti da gnijezdi na istraživanom području.
Kukavica Cuculus canorus Linnaeus, 1758.

Česta vrsta u svim tipovima staništa.
Kukuvija Tyto alba (Scopoli, 1769)

Tri para primjećena da gnijezde na tavanu napuštenih objekata.
294
Kukumavka Athene noctua (Scopoli, 1769)

Prisustvo ove vrste je zabilježeno u manje naseljenim mjesta u ruralnim sredinama okružena
poljoprivrednim površinama.
Ćuk Otus scops (Linnaeus, 1758)

Primjećena na rubovima šuma, gdje se šume spajaju sa livadama. Posmatrana jedna jedinka.
Šumska sova Strix aluco (Linnaeus, 1758)

Najčešća sova na području Laktaša. Nastanjuje mješovite stare šume. U okolini se gnijezdi oko
4-5 parova.
Utina Asio otus (Linnaeus, 1758)

Nastanjuje otvorene terene uz sam rub šume. Jedno gnijezdo zabilježeno na stablu četinara ispred
zgrade opštine u Laktašima.
Vodomar Alcedo atthis Linnaeus, 1758.

Na istraživanom lokalitetu prisutna tokom cijele godine, a zimi je sporadična i malobrojna. Van
perioda gniježđenja bilježena je na različitim vodenim staništima.
Vijoglava Jynx torquilla Linnaeus, 1758.

Uočena je u listopadnim šumama na Jelića brdu, a nerijetko se oglašava i u parkovima među
zasadima četinarskog drveća.
Siva žuna Picus canus J. F. Gmelin, 1788.

Zabilježena na starim stablima hrasta dok bubnja. Malobrojna, prisutna tokom cijele godine, ali
je rijeđa od zelene žune.
Zelena žuna Picus viridis Linnaeus, 1758.

Nastanjuje otvorene listopadne i mješovite šume i otvorene predjele sa raštrkanim drvećem.
Često se može vidjeti na tlu, tražeći mrave. Gnijezdi se na cijelom istraživanom području.
Seoski djetlić Dendrocopos syriacus (Hemprich & Ehrenberg, 1833)

Malobrojna je gnjezdarica na istraživanom području. Njeno prisustvo bilježeno je po hrastovim
zabranima i voćnjacima u široj okolini Laktaša.
295
Veliki djetlić Dendrocopos major (Linnaeus, 1758)

Ravnomjerno je raspoređen u svim dijelovima istraživanog područja. Naseljava sve tipove
prirodnih i sađenih šumskih sastojina, mozaične predjele i naselja. Uglavnom odsustvuje iz
obešumljenih dijelova na datom području.
Srednji djetlić Dendrocopos medius (Linnaeus, 1758)

Redovna je gnjezdarica, ali je rjeđi od velikog djetlića.
Mali djetlić Dendrocopos minor (Linnaeus, 1758)

Uglavnom se gnijezdi u drvoredima uz rijeku Vrbas, dok je rijeđe posmatrana vrsta u
listopadnim i četinarskim šumama/parkovima.
Ćubasta ševa Galerida cristata (Linnaeus, 1758)

Nastanjena uglavnom u ruderalnim i poljoprivrednim staništima.
Šumska ševa Lullula arborea (Linnaeus, 1758)Preletnica na seobi.

Posmatrana u različitim mozaičnim šumskim staništima.
Poljska ševa Alauda arvensis Linnaeus, 1758.

Veoma česta i brojna vrsta posmatrana na livadama, pašnjacima i poljoprivrednim površinama.
Seoska lasta Hirundo rustica Linnaeus, 1758.

Najbrojnija je u puralnom području Laktaša. Uglavnom se gnijezdi u objektima.
Gradska lasta Delichon urbica (Linnaeus, 1758)

Najbrojnija je u ravničarskim naseljima duž rijeke Vrbas. Gnijezdi se isključivo na stambenim
objektima u naseljima i izvan njih.
Šumska trepteljka Anthus trivialis (Linnaeus, 1758)

Manja jata registrovana na preletu iznad istraživanog područja.
Livadska trepteljka Anthus pratensis (Linnaeus, 1758)

Najčešće je bilježena na livadama i na rubovima otvorenih staništa.
296
Žuta pastirica Motacilla flava Linnaeus, 1758.
Registrovana na otvorenim staništima na području Laktaša. Na istraživanom području se gnijezdi
3-5 parova.
Potočna pastirica Motacilla cinerea Tunstall, 1771.

Pojedinačni nalazi uz obalu rijeke Vrbas i njene pritoke.
Bijela pastirica Motacilla alba Linnaeus, 1758.

Redovna gnjezdarica u blizini naselja i otvorenih staništa. Gnijezdi 5-10 parova na livadama.
Carić Troglodytes troglodytes (Linnaeus, 1758)

Vrlo brojna vrsta, najčešće nastanjena u Šušnjarima u listopadnoj šumi uz potok.
Obični popić Prunella modularis (Linnaeus, 1758)

Uglavnom registrovana u mješovitim šumama na području Šušnjara.
Crvendać Erythacus rubecula (Linnaeus, 1758)

Uglavnom je registrovana u šumskim i mozaičnim staništima. Gnijezdi se u brojnosti od 20-30
parova.
Mali slavuj Luscinia megarhynchos C.L. Brehm, 1831.

Brojna vrsta u listopadnoj šumi. Konstatovano gniježđenje u grmovima kupine i drugog rastinja.
Crna crvenrepka Phoenicurus ochruros (S. G. Gmelin, 1774)

Registrovana u svim tipovima staništa. Gnijezdi se u brojnosti od 30-50 parova.
Obična travarka Saxicola rubetra (Linnaeus, 1758)

Registrovana vrsta na otvorenim travnatim staništima gnijezdi se oko 10 parova na istraživanom
terenu.
Crnoglava travarka Saxicola torquata (Linnaeus, 1766)

Registrovana vrsta na livadama i pašnjacima. Oko 10 parova se gnijezde na istraživanom
staništu.
Obična bijelka Oenanthe oenanthe (Linnaeus, 1758)

297
Konstatovano prisustvo ove vrste na travnatim staništima. Gnijezdi na istraživanom području.
Crni kos Turdus merula Linnaeus, 1758.

Najbrojnija i jajčešće uočena vrsta na istraživanom području. Registrovana je na svim tipovima
staništa na cijelom istraživanom području.
Branjug Turdus pilaris Linnaeus, 1758.

Redovna je zimovalica. Posmatrana je u jatima do 20 jedinki tokom zimskog perioda godine.
Drozd pjevač Turdus philomelos C. L. Brehm, 1831.

Brojna vrsta u svim tipovima staništa.
Drozd imelaš Turdus viscivorus Linnaeus, 1758.

Prisutna vrsta u svim tipovima staništa.
Obična grmuša Sylvia communis Latham, 1787.

Prisutna je u mozaičnim staništima sa žbunjem. Zabilježeno gniježđenje u žbunastoj vegetaciji
uz obradive površine.
Crnoglava grmuša Sylvia atricapilla (Linnaeus, 1758)

Prisutna u spratu grmlja i staništima prelaznog tipa. Prilično brojna u listopadnim šumama.
Šumski zviždak Phylloscopus sibilatrix (Bechstein, 1793)
Prisutna u svim tipovima staništa i staništima prelaznog tipa sa pjedinačnim drvećem.
Siva muharica Muscicapa striata (Pall as, 1764)

Prolaznica na jesenjoj seobi.
Mala muharica Ficedula parva (Bechstein, 1794)

Prolaznica na jesenjoj seobi.
Dugorepa sjenica Aegithalos caudatus (Linnaeus, 1758)

Zabilježena vrta tokom zimskog perioda od decembra do februara. Prisutna uz rub listopadne
šume na području Šušnjara.
Siva sjenica Parus palustris Linnaeus, 1758.

298
Pojedinačni nalazi na zasadima četinara u parku u Laktašima.
Plava sjenica Parus caeruleus Linnaeus, 1758.

Pojedinačni nalazi tokom zimskog perioda.
Velika sjenica Parus major Linnaeus, 1758.

Najčešća vrsta sjenica, registrovana u svim tipovima staništa gdje ima grmlja i drveća.
Šumski brgljez Sitta europaea Linnaeus, 1758.

Izuzetno česta vrsta, potvrđeno gniježđenje u listopadnim šumskim i drugim mozaičnim
staništima.
Rusi svračak Lanius collurio Linnaeus, 1758.

Konstatovano prisustvo ove vrste u mozaičnim predjelima sa livadama, pašnjacima i u
zapuštenim predjelima. Gnijezdi se u otvorenim staništima sa usamljenim stablima.
Kreja, sojka Garrulus glandarius (Linnaeus, 1758)

Česta vrsta registrovana u svim tipovima staništa.
Svraka Pica pica (Linnaeus, 1758)
Čavka Corvus monedula Linnaeus, 1758.

Manja jata registrovana na preletu iznad otvorenih prostranstava.
Gačac Corvus frugilegus Linnaeus, 1758.

Redovno posmatrana gnjezdarica u naselju Trn, sa brojnosti do 15-ak parova.
Siva vrana Corvus corone Linnaeus, 1758.

Manja jata registrovana na preletu iznad otvorenih prostranstava.
Gavran Corvus corax Linnaeus, 1758.

Česta vrsta, u i oko naselja na području Laktaša.
Čvorak Sturnus vulgaris Linnaeus, 1758.

Veća jata su registrovana u junu na stablima trešnje i duda na području Trna.
299
Vrabac pokućar Passer domesticus (Linnaeus, 1758)

Dosta česta vrsta na istraživanom području. Primjećena su gnijezda na pomoćnim objektima u
naselju.
Poljski vrabac Passer montanus (Linnaeus, 1758)

Česta vrsta, u i oko naseljenih mjesta na području Laktaša.
Obična zeba Fringilla coelebs Linnaeus, 1758.

Redovna je gnjezdarica u šumama na istraživanom terenu. Zimi je posmatrana u većim jatima
(do 15 jedinki).
Planinska zeba Fringilla montifringilla Linnaeus, 1758.

Konstatovani pojedinačni nalazi u rano proljeće mart i april 2016. godine.
Žutarica Serinus serinus (Linnaeus, 1766)

Zabinježena u sezoni gniježđenja na rubovima četinarskih i mješoviti šuma, kao i u staništima
prelaznog tipa.
Zelentarka Carduelis chloris (Linnaeus, 1758)

Registrovana manja jata u preletu iznad Laktaša.
Češljugar Carduelis carduelis (Linnaeus, 1758)

Registrovane u nekoliko navrata u toku sezone gniježđenja. Veća jata primjećena kako
nadlijetaju iznad otvorenih prostranstava na području Laktaša.
Čižak Carduelis spinus (Linnaeus, 1758)

Primjećene jedinke kako sakupljaju materijal za gnijezdo u Šušnjarima. Veća jata primjećena u
toku januara i decembra kada se okupljaju na otvorenim prostranstvima na hranilištu.
Konopljarka Carduelis cannabina (Linnaeus, 1758)

Opšte gledano nije česta vrsta na istraživanom području.
Zimovka Pyrrhula pyrrhula (Linnaeus, 1758)

Nije česta vrsta na istraživanom području. Nešto je brojnija u periodu zime.
300
Batokljun Coccothraustes coccothraustes (Linnaeus, 1758)

Nije česta vrsta na istraživanom području. U nekoliko navrata je registrovana u preletu iznad
staništa prelaznog tipa.
Strnadica žutovoljka Emberiza citrinella Linnaeus, 1758.

Česta vrsta, registrovana u više navrata uz rubove šuma i u staništima prelaznog tipa.
4. DISKUSIJA I ZAKLJUČCI
Tokom jednogodišnjeg istraživanja ornitofaune na teritoriji Laktaša registrovane su 92 vrste

ptica iz 34 familije i 13 redova. Sumiranjem rezultata istraživanja izvršena je analiza i izdvajanje
glavne ornitofaunističke karakteristike istraživanog područja. Zbog veće zastupljenosti nizijskih
predjela dominira potolinski tip koga karakteriše veliki broj vrsta. Visok je diverzitet
ornitofaune, uslovljen je raznovrsnošću staništa (šumskih, potolinskih i vlažnih) i činjenicom da
se istraživano područje nalazi na obalama rijeke Vrbas.
Na području Laktaša od predstavnika orlova i jastrebova (Accipitriformes) izdvajaju se nalazi

jastreba Accipiter gentilis i kobca Accipiter nisus koji se na cijelom prostoru gnijezde u brojnosti
od nekoliko parova. Najbrojnija ptica grabljivica je obični mišar Buteo buteo, čija su gnijezda
nalažena na Jelića brdu i na Jekića visu. Ukupno je registrovano 5 gnijezdećih teritorija. Na
istraživanom području redovno gnijezdi obična vjetruška Falco tinnunculus i sivi soko Falco
peregrinus. Tokom druge polovine aprila posmatrana je siva vjetruška Falco vespertinus, što
odgovara periodu proljećne seobe. Zanimljiv je nalaz lastavičara Falco subbuteo koji je
primjećen u mozaičnim staništima sa poljoprivrednim kulturama na lokalitetu Lijevče polje. Na
istraživanom području sporadično je bilježeno prisustvo malog sokola Falco columbarius i
stepskog sokola Falco cherrug.
Od sova (Strigiformes), izdvajaju se nalazi kukuvije Tyto alba, koja se često gnijezdi u
napuštenim objektima. Uglavnim naseljava manja naseljena mjesta u ruralnim sredinama
okružena poljoprivrednim površinama. Za razliku od kukuvije Tyto alba, mala ušara Asio otus i
ćuk Otus scops su nastanjeni u parkovima, baštama, drvoredima u urbanom dijelu Laktaša.
Šumska sova Strix aluco je redovna gnjezdarica u starijim šumama hrasta na lokalitetu Slatina i
Šušnjari.
Od drugih značajnih vrsta na istraživanom području, treba napomenuti nalaze djetlića
(Piciformes) s posebnim osvrtom na sivu žunu Picus canus koja uglavnom nastanjuje mješovite
šume sa značajnim udjelom suhih stabala. Gnijezda su konstatovana u hrastovoj šumi na Jelića
301
brdu staništu gdje nema intenzivne sječe, a bilježena je redovno na gniježđenju u starim
voćnjacima. Od drugih djetlića za naše područje značajni su nalazi seoskog djetlića Dendrocopos
syriacus, srednjeg djetlića Dendrocopos medius i malog djetlića Dendrocopos minor.
Sumarno gledano, prikazani spisak vrsta nije konačan i podliježe izmjenama i dopunama. Za
jedan broj vrsta potrebna su dodatna istraživanja, da bi se utvrdio faunistički status, otklonile
neke sumlje ili potvrdile pretpostavke.
5. LITERATURA
[1] Obratil, S., (1983), Avifauna sjeverne Bosne. GZM BiH (PN) NS 22: 115-176.
[2] Gašić, B. (2005), Prvi rezultati novih istraživanja faune ptica na planini Lisina kod Mrkonjić
Grada, Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, 1 (1): 3-11.
[3] Kotrošan, D., Dervović, I. (2010), Rezultati zimskog brojanja ptica močvarica u Bosni i
Hercegovini za period od 2008. do 2010. godine, Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i
Hercegovini, 6: 23-45.
[4] Heinzel, H., Fitter, R., Parslow, J. (1997), Ptice Hrvatske i Europe, Collinsov džepni vodič,
Hrvatsko ornitološko društvo, Zagreb.
[5] Svensson, L., Mullarney, K., Zetterström, D. (2010), Collins Bird Guide 2nd edition.
HarperCollins Publishers Ltd.
[6] Vasić, V. F., Simić, D. V., Stanimirović, Ž., Karakašević, M., Šćiban, M., Ružić, M., Kulić,
S, Kulić, M., Puzović, S. (2004), Srpska nomenklatura ptica I. (Nonpasseriformes), Dvogled 4:
7-19.
[7] Vasić, V. F., Simić, D. V., Stanimirović, Ž., Karakašević, M., Šćiban, M., Ružić, M., Kulić,
S, Kulić, M., Puzović, S. (2005), Srpska nomenklatura ptica II. (Passeriformes), Dvogled 5: 10-
18
[8] Kotrošan, D., Papes, M., (2007), Popis ptica zabilježenih u Bosni i Hercegovini od 1888. do
2006. godine, Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, 3(3): 9-38
302
ASSESSMENT OF THE POTENTIAL IMPACTS OF THE BANJA LUKA - DOBOJ

HIGHWAY ON THE ENVIRONMENTAL
Biljana Đukić1, Veljko Đukić1,Helena Galić2
1
Paneuropean University Banja Luka,Faculty of Health Sciences Banja Luka
2
University of Banja Luka, Faculty of Natural Sciences and Mathematics, Banja Luka
vljkuki@gmail.com
Key words: highway, impact assessment, environment
ABSTRACT:
As an integral part of the activities on the implementation of the Law on Environmental

Protection, while respecting the positive principles related to the protection and improvement of
the environment, the need to investigate possible impacts resulting from the construction and
exploitation of the Banja Luka-Doboj highway was identified. The construction of this roadway
allows for the balanced development of the area and the distribution of the population, the
development of settlements and centers, their functioning in terms of raising the quality of life,
the dislocation of some economic capacities and other activities.
The Environmental Impact Assessment has its role in the Low on Environmental Protection,
which establishes a legal framework for issuing environmental permits, including provisions on
subsidiary procedures such as the Environmental Impact Assessment, based on the concept of
integrated pollution prevention and control.
The paper examines the problems of the Banja Luka - Doboj highway impact on the environment
and is analyzed in the framework of several special units with the proposal of the necessary
protection measures.
303
PROCJENA POTENCIJALNIH UTICAJA AUTOPUTA BANJA LUKA - DOBOJ NA

ŽIVOTNU SREDINU
Ključne riječi: autoput, procjena uticaja, životna sredina
SAŽETAK:
Kao sastavni dio aktivnosti na sprovođenju Zakona o zaštiti životne sredine, a uz poštovanje
pozitivnih načela, koja se odnose na zaštitu i unapređenje životne sredine, ukazana je potreba za
istraživanjem mogućih uticaja koji su posljedica izgradnje i eksploatacije autoputa Banja Luka –
Doboj. Izgradnja ovog putnog pravca omogućava uravnotežen razvoj područja i razmještaj
stanovništva, razvoj mreže naselja i centara, njihovo funkcionisanje u smislu podizanja kvaliteta
života, dislokaciju nekih privrednih kapaciteta i druge aktivnosti.
Procjena uticaja na životnu sredinu svoje uporište ima u Zakonu o zaštiti životne sredine koji
uspostavlja pravni okvir za izdavanje ekoloških dozvola uključujući odredbe o pomoćnim
procedurama kao što je Procjena uticaja na životnu sredinu, zasnovano na konceptu integralne
prevencije i kontrole zagađivanja.
U radu je istražena problematika uticaja autoputa Banja Luka – Doboj na životnu sredinu i
analizirana u okviru nekoliko posebnih cjelina sa prijedlogom neophodnih mjera zaštite.
1. UVOD
Izgradnjom autoputa Banja Luka - Doboj (Mahovljani - Prnjavor - Johovac) omogućiće se

poprečno povezivanje Evropskog E pravca E-661 (Gradiška - Banja Luka - Mrkonjić Grad -
Livno - Split) i koridora Vc (Šamac - Doboj - Zenica - Sarajevo - Mostar - Ploče) čime će se
Republika Srpska uključiti u razvoj putne infrastrukture Bosne i Hercegovine. Šire gledano,
izgradnja planiranog puta uklapa se u tendencije osavremenjivanja evropskih drumskih veza.
Funkcionalno, nova saobraćajnica će omogućiti kvalitetniju vezu zapadnih i istočnih dijelova
kroz bolje uslove odvijanja saobraćaja. Uslovi odvijanja dostignutih saobraćajnih tokova na
pojedinim djelovima postojećih saobraćajnica, usljed njihovih tehno-eksploatacionih
karakteristika (širina saobraćajnih traka, uzdužni nagibi, interakcija sa urbanim sredinama),
zahtjevaju preduzimanje određenih akcija. Izgradnjom nove saobraćajnice postižu se: veće
brzine, manja potrošnja goriva, kraće vrijeme putovanja, viši nivo bezbjednosti u saobraćaju.
304
Izgradnjom auto-puta će doći do aktiviranja svih potencijala i resursa u neposrednoj okolini puta
i u širem okruženju sa naglaskom na turističke potencijale. Izgradnja ovog putnog pravca
omogućava uravnotežen razvoj područja i razmještaj stanovništva, razvoj mreže naselja i
centara, njihovo funkcionisanje u smislu podizanja kvaliteta života u drugim urbanim i seoskim
sredinama, decentralizaciju, dislokaciju nekih privrednih kapaciteta i druge aktivnosti [1].
Procjena uticaja na životnu sredinu je sistematska identifikacija i ocjena potencijalnih uticaja
predloženih projekata, planova, programa ili pravnih poduhvata na fizičko-hemijske, biološke,
kulturne i socio-ekonomske komponente cjelokupne životne sredine [2].
Polazni princip pri procjeni uticaja budućeg autoputa Banja Luka-Doboj je tendencija ka
usklađivanju procesa projektovanja puteva i procjene uticaja na životnu sredinu, sa jedinstvenom
metodološkom osnovom i utvrđenim redosljedom obostrane razmjene podataka. Značaj principa
kompatibilnosti prvenstveno ukazuje na mogućnost primjene informacija u širem domenu ove
oblasti. Specifičnost postojećeg stanja životne sredine na predmetnom području, uslovili su da
se i metodologija u određenoj mjeri prilagodi realnoj situaciji, uz dosljedno očuvanje pojedinih
relacija.
2. OCJENA POSTOJEĆEG STANJA ŽIVOTNE SREDINE
Za potrebe Vještačenje mogućih uticaja izgradnje i eksploatacije autoputa Banja Luka-Doboj na

okolinu izvršena su mjerenja, ocjena i procjena mogućih uticaja [1].
Negativni uticaji u okviru analiziranog koridora posljedica su prije svega postojećeg puta Banja
Luka-Doboj i negativnih posljedica urbanizacije. Eksploatacijom magistralnih puteva M-16:
Banja Luka - Gradiška, M-16.1: Banja Luka - Prnjavor - Derventa i M-17.2: Derventa - Doboj,
kao i od regionalnih puteva: R-474, R- 476 i R-482, dolazi do zagađenja vazduha i emisije buke
koje je posebno izraženo u neposrednoj blizini postojećih puteva [3].
Kod vodenih tokova zagađenja potiču od ispuštanja industrijskih voda, kanalizacionih
voda i primjene određenih agrotehničkih mjera kod obrade poljoprivrednih površina.
Intenzitet ovih uticaja na analiziranom prostoru još uvijek nije značajan tako da se radi o
značajnim potencijalima podzemnih voda za potrebe lokalnog i regionalnog vodosnabdjevanja.
Uvidom u postojeće stanje kroz određene vremenske presjeke došlo se do zaključaka da
detaljnija istraživanja postojećih uticaja imaju smisla samo za domen saobraćajne buke,
aerozagađenja i zagađenja voda. S obzirom na ove činjenice izvršena su odgovarajuća
istraživanja kako bi se na najprihvatljiviji način opisala postojeća situacija.
Na osnovu saobraćajnog opterećenja i uslova odvijanja saobraćaja, te na osnovu izvršenih
mjerenja niova buke duž trase, može se smatrati da je koridor većim dijelom neopterećen sa
305
saobraćajnom bukom, osim na mjestima gdje se planirana trasa ukršta sa postojećim
magistralnim putevima na kojim je registrovan povećan nivo buke. Osnovu za kvantifikaciju
postojećeg stanja u domenu aerozagađenja duž analiziranih koridora predstavljaju odnosi koji su
prije svega posljedica odvijanja saobraćaja postojećim magistralnim putem [4].
Na osnovu prikupljenih podataka moguće je zaključiti da je problematika aerozagađenja koja
potiče od postojećeg magistralnog puta posebno izražena u neposrednoj blizini postojećeg puta,
dok je većim dijelom posmatranog koridora vazduh nezagađen.
U cilju detaljne analize postojećeg kvaliteta površinskih voda u istraživanom koridoru budućeg
autoputa, analizirani su fizičko-hemijski parametari rijeka: Vrbas, Ukrine i Bosne. Povećan
sadržaj suspendovanih materija je vjerovatno posljedica neadekvatnog tretmana industrijskih
otpadnih voda. Smanjenje zasićenosti vode kiseonikom, povećane vrijednosti HPK, povećane
koncentracije nitrita su indikatori fekalnog zagađenja.
2.1. Stepen zagađenosti vazduha
U cilju utvrđivanja kvaliteta vazduha obavljano je jedanaestodnevno mjerenje imisionih

koncentracija zagađujućih materija u vazduhu na dvije lokacije koje se nalaze na trasi planirane
dionice autoputa (tabela 1 i 2). Navedena mjerenja obavljena su Pokretnim ekološkim
laboratorijem (PEL) i to mjerenja imisionih koncentracija relevantnih pokazatelja
kvaliteta vazduha kao što su koncentracije SO2, CO, CO2, CH4, nCH4, O3, NO2, NO i količine
ukupnih lebdećih ĉestica (ULČ), istovremeno sa mjerenjem mikrometeoroloških parametara:
brzina i smjer vjetra, temperatura, sunĉevo zraĉenje, relativna vlažnost vazduha.
2.1.1. Metodologija proračuna
Proračun koncentracija aerozagađivača za karakteristične poprečne presjeke autoputa izvršen je

uz pomoć razvijenog kompjuterskog programa čije se osnove zasnivaju na postavkama modela
definisanog u smjernicama za proračun zagađenje vazduha na putevima (Merkblat über
Luftverunreinigungen an Strassen, MluS-90).
306
Tabela 1. Koncentracije zagađujućih materija u vazduhu na dionici Mahovljani-
Prnjavor, autoputa Banja Luka - Doboj, na lokaciji Donji Galjipovci
307
Tabela 2. Koncentracije zagađujućih materija u vazduhu na dionici Prnjavor (petlja) –
Johovac (Šešlije) petlja, autoputa Banja Luka - Doboj, na lokaciji Johovac.
2.1.2. Analiza rezultata istraživanja sa diskusijom
Prosječna koncentracija ukupnih lebdećih čestica za cijelo vrijeme mjerenja iznosila je

54,0μg/m3. Najveća zabilježena koncentracija iznosila jc 150μg/m3. Prosječne registrovane
koncentracije CO (723μg/m3) su relativno niske i ne mogu predstavljajti značajnije opterećenje
za okolnu atmosferu. Maksimalne koncentracije od 2100 μg/m3, dostizane su nekoliko puta,
inače koncentracija CO je tokom cijelog perioda mjerenja imala ujednačenu vrijednost.
Koncentracija CO2 je varirala tokom čitavog peroda mjerenja što je rezultat periodičnog
opterećenja saobraćajem. Prosječna koncentracija u toku navedenog perioda mjerenja iznosila je
726μg/m3, dok je maksimalna vrijednost registrovana od 999 μg/m 3. Prosječna dnevna
koncentracija NO za vrijeme mjerenja iznosila je 3,0g/m3, dok je
maksimalna vrijednost registrovana od 12,2μg/m3. To su relativno niske koncentracija i ne
308
prestavlju veliko opterećene okolne atmosfere. Koncentracija NO2 je bila konstantna tokom
čitavog peroda mjerenja, osim u dva dana-krajem jednog i početkom drugog, kada je i
zabilježena maksimalna koncentracija od 22,0 μg/3. Usrednjene 24-satne koncentracije SO2
iznosile su 4,0μg/m3. Maksimalno zabilježena koncentracija iznosila je 20,0μg/m3, vjerovatno
zbog lokalnog saobraćaja. Usrednjene 24–satne koncentracije O3 iznosile su 50,0μg/m3.
Registrovane koncentracije predstavljaju prirodne koncentrcije ozona za šire područje na kome
su vršena mjerenja. Imisijske koncentracije metana (prosječna vrijednost 0,444 mg/m 3) imale su
tokom mjerenja standardne oscilacije, što znači da reprezentiraju šire područje u okolini lokacije
mjerenja.
Na osnovu urađenih analiza može se zaključiti da problematika aerozagađenja nije posebno
izražena u koridorima planiranog autoputa i da s obzirom na osavremenjavanje voznog parka u
budućnosti i značajne restrikcije u pogledu koncentracije izduvnih gasova, treba očekivati, bez
obzira na porast opterećenja, smanjenje koncentracije polutanata.
2.2. Nivo buke
Na trasi budućeg autoputa Banja Luka – Doboj glavni izvor buke je saobraćaj. U zoni urbanih
aglomeracija postoje i drugi izvori koji potiču od opštih aktivnosti u ovakvim aglomeracijama.
Buka je mjerena u slobodnom polju na 22 mjerne tačke tokom 24-časovnog perioda u
neposrednoj blizini budućeg autoputa (Tabela 3). Mjerenje buke izvršeno je po suvom vremenu,
bez padavina i vjetra brzine veće od 1 m/s.
2.2.1. Metodologija proračuna
Mjerenje intenziteta ukupnog petnaestominutnog ekvivalentnog nivoa buke, izvršeno je na

definisanim mjernim mjestima (MM1, MM2…MM9), a normiranje izvršeno u skladu sa
„Pravilnikom o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma- i ISO preporukama. Nivo buke
mjeren je instrumentom bukomjer – INTEGRATING SOUND LEVEL DATALOGGER, Model
407780, proizođača EXTECH korištenjem filtra –“A”. Za proračun nivoa saobraćajne buke od
planiranog autoputa: Banja Luka - Doboj, koristi se softverski paket urađen na osnovu uputstava
"Rihtlinien für den Larmshutz an Strassen".
309
Tabela 3. Rezultati mjerenja 24-časovnog ekvivalentnog nivoa buke Leq dB (A)
Generalno posmatrano planirani koridor je neopterećen bukom. Iz provedenih mjerenja se

može zaključit da je glavni izvor buke saobraćaj, što pokazuju vrijednosti izmjerene uz postojeće
magistralne puteve u odnosu na vrijednosti izmjerene u stambenim zonama koje su dinstancirane
od puteva.
2.3. Kvalitet površinskih voda i ugroženost otpadnim vodama
Problematika zagađenja voda je kriterijum koji ima znaĉajnu težinu prvenstveno u sklopu
mogućih uticaja na zagađenje podzemnih voda.
310
Potencijal površinskih voda u istraživanom koridoru buduće dionice autoputa: Banja Luka-
Doboj, čine vodotoci koji pripadaju slivu rijeka Vrbas, Ukrina i Bosna, a posredno slivu rijeke
Save. Prema Uredbi o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka (Službeni glasnik RS,
br.42/01), rijeke Vrbas i Bosna pripadaju II klasi vodotoka dok rijeka Ukrina pripada I klasi. U
cilju detaljne analize postojećeg kvaliteta površinskih voda u istraživanom koridoru analizirani
su fizičko-hemijski parametari rijeka Vrbas i Ukrine (Tabela 4 i 5).
2.3.1. Indikacija prisutnih zagađivača
Za indikaciju prisutnih zagađivača koji se javljaju u rastvorenom i nerastvorenom obliku postoji

niz makro pokazatelja kao što su: pH, elektroprovodljivost, suspendovane i sedimentne materije,
HPK, BPK, masti i ulja i sl. Posebnu grupu elemenata predstavljaju tzv. „teški metali― kao što
su olovo, kadmijum, bakar, cink, živa, gvožđe i nikl.
Tabela 4 .Rezultati ispitivanja fizičko-hemijskih parametara rijeke Vrbas kod Delibašinog sela
Jedinica Koncentracija u tri vremenska perioda
Fizičko-hemijski parametri ,jere Uzorak I Uzorak II Uzorak III
vodostaj cm 46.5 40.5 42
3
proticaj m /s 26 18 21
o
temperature vode C 16.7 19.2 12.7
pH 8.04 7.87 8.06
elektroprovodljivost μS/cm 324 358 439
3
ukupni alkalitet g/m 185 185 195
Utrošak KMnNO4 g/m3 3.8 5.3 7.7
3
HPK-bihromatni g/m 8.0 8.0 6.0
rastvoreni O2 g/m3 16.2 8.72 10.28
zasićenje vode kiseonikoz % 164.8 96.3 99.8
BPK5 g/m3 4.0 2.9 4.3
3
nitriti g/m 0.013 0.016 0.020
nitrati g/m3 0.45 0.52 0.53
3
amonijum jon NH4 g/m 0.02 0.08 0.25
ukupni suvi ostatak g/m3 312 338 323
311
ukupni žareni ostatak g/m3 180 225 269
3
ukupne suspendovane materije g/m 5.8 2.8 3.0
ukupna tvrdoća,CaCO3 g/m3 172 226 233
3
kalcijum g/m 58.5 65.7 83.2
magnezijum g/m3 6.3 14.8 6.2
3
ukupni fosfor g/m 0.066 0.086 0.108
ortofosfati g/m3 0.032 0.036 0.049
3
ukupni Kjedal azot g/m 0.78 1.90 0.62
mangan g/m3 0.00 0.03 0.00
3
gvožđe g/m 0.07 0.08 0.01
cink g/m3 0.00 0.00 0.00
3
bakar g/m 0.00 0.00 0.00
Tabela 5. Rezultati ispitivanja fizičko-hemijskih parametara rijeke Ukrine

Jedinica Koncentracija u tri vremenska perioda
Fizičko-hemijski parametri ,jere Uzorak I Uzorak II Uzorak III
vodostaj cm 850 866 883
proticaj m3/s 1.8 4.5 1.1
o
temperature vode C 17.7 25.3 13.7
pH 8.01 8.08 7.76
elektroprovodljivost μS/cm 288 351 253
ukupni alkalitet g/m3 185 170 160
3
Utrošak KMnNO4 g/m 16.7 14.8 23.5
HPK-bihromatni g/m3 18.0 20.0 24.0
3
rastvoreni O2 g/m 11.2 9.95 9.48
zasićenje vode kiseonikoz % 114.5 114.3 91.7
3
BPK5 g/m 2.7 2.0 0.7
nitriti g/m3 0.019 0.007 0.016
3
nitrati g/m 1.10 0.45 0.71
amonijum jon NH4 g/m3 0.06 0.04 0.30
3
ukupni suvi ostatak g/m 407 322 849
312
ukupni žareni ostatak g/m3 172 117 164
3
ukupne suspendovane materije g/m 39.5 18.7 61.3
ukupna tvrdoća,CaCO3 g/m3 157 200 171
3
kalcijum g/m 33.4 68.0 34.0
magnezijum g/m3 18.0 7.4 20.9
3
ukupni fosfor g/m 0.092 0.090 0.162
ortofosfati g/m3 0.039 0.032 0.027
3
ukupni Kjedal azot g/m 1.18 1.79 0.42
mangan g/m3 0.06 0.07 0.05
3
gvožđe g/m 1.07 0.50 0.58
cink g/m3 0.01 0.04 0.00
3
bakar g/m 0.00 0.00 0.00
Povećan sadržaj suspendovanih materija su vjerovatno posljedica neadekvatnog tretmana

industrijskih otpadnih voda. Smanjenje zasićenosti vode kiseonikom, povećane vrijednosti HPK,
povećane koncentracije ukupnog fosfora su indikatori fekalnog zagađenja.
Intenzitet ovih uticaja na analiziranom prostoru još uvijek nije značajan tako da se radi o
značajnim potencijalima voda za potrebe lokalnog i regionalnog vodosnabdjevanja.
3. MOGUĆI UTICAJI NA ŽIVOTNU SREDINU
Na osnovu svih unaprijed definisanih činjenica i konkretnih lokacijskih uslova definisani su

osnovni uticaji (kriterijumi). Matrica analiziranih kriterijuma predstavlja rezultat dosadašnjih
saznanja iz domena problematike odnosa autoputa i životne sredine. Ono što je na prvi pogled
jasno jeste činjenica da svi kriterijumi nemaju istu težinu a naročito da nemaju istu težinu
uvažavajući konkretne prostorne odnose u okviru analiziranog područja.
Problematika aerozagađenja predstavlja činjenicu koja se mora kvantifikovati s obzirom na
moguće uticaje duž dionice autoputa prvenstveno u odnosu na floru a zatim ograničeno i na
ljudsku populaciju i objekte. Problematika buke na analiziranom prostoru prisutna je prije svega
kao parametar sadašnjih i budućih odnosa duž autoputa u odnosu na stanovništvo koje naseljava
analizirano područje. Problematika zagađenja voda je kriterijum koji ima značajnu težinu
313
prvenstveno u sklopu mogućih uticaja na zagađenje podzemnih voda. Zagađenja zemljišta,
zauzimanje površina i problemi pristupačnosti su kriterijumi koji u datim okolnostima imaju
značaj budući da analizirani koridori presijecaju područje sa izraženim reproduktivnim
karakteristikama zemljišta. Specifičnosti prostornih odnosa u zoni analiziranih koridora
uslovljavaju značaj uticaja u domenu flore i faune budući da je u okviru analize postojećeg stanja
utvrđeno postojanje određenih potencijala i u ovom domenu.
Postojeći odnosi u okviru analiziranog prostora uslovljavaju manji značaj ostalih
kriterijuma datih u osnovnoj matrici. Manji značaj se ogleda prvenstveno kroz dva osnovna
fenomena koja se mogu definisati kao: lokalna prostorna rasprostranjenost uticaja ili nizak
intenzitet duž analiziranih koridora. Lokalni karakter imaju mikroklimatski uticaji, uticaji vezani
za problematiku resursa i energije. Uticaji u sociološkoj sferi imaju određenog značaja prije
svega sa stanovišta sadašnjeg stanja duž postojećeg puta Banja Luka - Doboj. Izgradnjom novog
autoputa u zoni postojećeg će se dogoditi i značajne promjene u ekonomskoj sferi budući da će
doći do značajnog smanjenja saobraćajnih tokova. Sve navedene činjenice pokazuju da se
razjašnjenje odnosa u domenu problematike životne sredine može očekivati jedino u koliko se
svaki od navedenih kriterijuma analizira u konkretnim prostornim odnosima i postupcima
kvantifikacije dovede do reprezentativnog pokazatelja [5].
Uvažavajući konkretne lokacijske uslove, karakteristike saobraćajnih tokova, namjenu površina
u okviru koridora kao i osnovne zakonitosti mjerodavnih odnosa u okviru većine kriterijuma
kojima se definiše odnos autoput – životna sredina, na osnovu kvantifikovanih pokazatelja,
specificiraju se i zahtjevi u pogledu potrebnih mjera zaštite. Najznačajniji uticaji na životnu
sredinu radova na izgradnji objekta autoputa i njegovoj kasnijoj eksploataciji mogu se javiti kao
karakteristični uticaji na:
Uticaji na kvalitet površinskih i podzemnih voda,
Uticaji na kvalitet vazduha,
Uticaji na kvalitet zemljišta,
Uticaji na ukupan nivo buke,
Uticaji na intenziteta vibracija i zračenja,
Uticaji na kvalitet flore i faune,
Uticaji na kvalitet ekosistema,
Uticaji na kvalitet namjene i korišćenja površina,
Uticaji na prirodna dobra posebnih vrijednosti, kulturna dobra, materijalna dobra,
Uticaji na kvalitet pejzažnih karakteristika područja,
Uticaji na zdravlje stanovništva.
314
4. ZAKLJUČAK
Problematika uticaja na životnu sredinu, izgradnje i eksploatacija autoputa Banja Luka - Doboj je
analizirana na nivou detaljne analize. Istražena je cjelokupna problematika uticaja na životnu
sredinu i analizirana u okviru nekoliko posebnih cjelina kroz koje su obuhvaćene osnove za
opisivanje i vrednovanje postojećeg stanja, kompleksna analiza uticaja i neophodne mjere
zaštite.
Na osnovu urađenih analiza može se zaključiti da problematika aerozagađenja nije posebno
izražena u koridorima planiranog autoputa.
Generalno posmatrano planirani koridor je neopterećen bukom. Iz provedenih mjerenja se
može zaključit da je glavni izvor buke saobraćaj, što pokazuju vrijednosti izmjerene uz postojeće
magistralne puteve u odnosu na vrijednosti izmjerene u stambenim zonama koje su dinstancirane
od puteva.
Rezultati ispitivanja fizičko-hemijskih parametara rijeka Vrbasi i Ukrine pokazuju da nihov
uticaj nije značajan i pored povećane koncentracije suspendovabih materija, smanjene
zasićenosti vode kiseonikom, povećane vrijednosti HPK, povećane koncentracije ukupnog
fosfora, tako da se radi o značajnim potencijalima voda za potrebe lokalnog i regionalnog
vodosnabdjevanja.
Izgradnjom autoputa Banja Luka – Doboj doći će do narušavanja izvornog fiziografskog stanja
lokacije, genetičkih resursa i vrsta prisutnih na lokaciji, te pejzažnih karakteristika same lokacije.
Ipak može se konstatovati da se realizacijom predmetnog projekta mogu obezbijediti potrebni
uslovi za zaštitu životne sredine i da je projekat svojom funkcijom i tehničkim rješenjima
bezbjedan u smislu uticaja na životnu sredinu uz poštovanje svih mjera za sprečavanje,
smanjivanje ili ublažavanje štetnih uticaja na životnu sredinu.
Prilikom izvođenja projekta izgradnje i eksploatacije autoputa Banja Luka–Doboj neophodno je
uspostaviti i provoditi proces monitoringa. Nosiocu projekta je predloženo, da preduzme sve
aktivnosti koje će omogućiti da se ispoštuju sve mjere za sprečavanje, smanjivanje, ublažavanje
ili sanaciju štetnih uticaja na životnu sredinu.
315
5. LITERATURA
[1] Đukić,V.(2016), Vještačenje mogućih uticaja izgradnje i eksploatacije autoputa Banja Luka-
Doboj na životnu sredinu,Banja Luka.
[2] Đukić, V.(2009), Osnove zaštite životne sredine,Panevropski univerzitet Apeiron Banja
Luka,p.60-65.
[3] Tehničko ekološki zavod (2012),Studija o uticaju na životnu sredinu dijela autoputa Banja
Luka-Doboj,Banaj Luka.
[4] Đukić,V.,Đukić.B.(2017),Upravljanje rizikom sa aspekta uticaja na zdravlje i životnu
sredinu, VII Međunarodna konferencija ''Sportske nauke i zdravlje'‘
Panevropski univerzitet “Apeiron” Banja Luka.
[5] Đukić,V.(2015),Ekonomska i ekološka međuzavisnost u funkciji održivog razvoja, V
Međunarodno savjetovanje “Savremeni trendovi u saobraćaju, logistici i ekologiji u funkciji
održivog razvoja”, Internacionalni univerzitet u Travnik.
316
paper
ANALYSIS OF AGRICULTURAL SOIL ALONG THE M4.2 HIGHWAY FOR THE

HEAVY METALS, LEAD, CADMIUM AND ZINK
Medić Emina1, Muhamedagić Fatima1, Abdić Jasminka1, Džaferović Aida1, Salkić Kemal2,
Jaganjac-Mehadžić Adijana2
1
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Ul. Luke Marjanovića bb, 77000 Bihać
2
Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog kantona, Ul. Omera Novljanina 4, 77000 Bihać
eminamedic@hotmail.com
Key words: soil, lead, cadmium, zinc, AAS, degree of contamination
ABSTRACT:
Nowadays the effect of traffic on agricultural soil is a significant ecological problem. Soil next to
highways with high traffic intensity are especially endangered. One of the roads with the highest
intensity of traffic in Una-Sana canton is the M 4.2 highway.
In the following work results af the analysis of heavy metal concentration for lead, cadmium and
zinc on the agricultural soil next to the highway Mihaljevac settlement are presented.
Soil samples were taken at a distance of 2,5m, 5m and 10m from the road, both from the right
and the left side, from two different ploughlands about 500m apart.
The aim of this research was to determine the degree of contamination of the aforementioned
heavy metals in a narrow belt of ploughlands next to the highway. Samples were analysed with
an atomic absorption spectrophotometer (AAS), using an open flame technique. The obtained
values were compared with reference limit values that are regulated by the legislation of the
Federation of Bosnia and Herzegovina. The results showed a very low degree of contamination
for Pb and Zn but high for Cd. The highest measured values for lead were 1,30% (left side) and
1,02% (right side), for zinc 0,13% (left side) and 0,11% (right side), for cadmium 68% (left side)
317
and 68,4% (right side). The determined values indicates clean, unburdened first class (I) soil,
when it comes to amount of Pb and Zn, for Cd contaminated soil of class V/III.
ANALIZA POLJOPRIVREDNOG TLA UZ DIO MAGISTRALNOG PUTA M4.2 NA

TEŠKE METALE OLOVO, KADMIJ I CINK
Ključne riječi: zemljište, olovo, kadmij, cink, AAS, stepen onečišćenja
SAŽETAK:
U današnje vrijeme utjecaj saobraćaja na poljoprivredna tla predstavlja značajan ekološki

problem. Posebno su ugrožene one poljoprivredne površine koje se nalaze uz saobraćajnice sa
velikim intenzitetom prometa vozila. Na području Unsko-sanskog kantona jedna od
saobraćajnica sa najjačim intenzitetom saobraćaja je magistrala M4.2.
U radu su utvrđeni rezultati analize poljoprivrednog tla uz magistaralu M4.2 u naselju
Mihaljevac, općina Cazin na teške metale: olovo (Pb), cink (Zn) i kadmij (Cd). Uzorci su uzeti
na udaljenostima 2,5m, 5m i 10m od saobraćajnice sa lijeve i sa desne strane, sa dvije oranice
međusobne udaljenosti cca 500m.
Cilj istraživanja je bio utvrditi stepen onečišćenja (So) navedenih teških metala u relativno
uskom pojasu oranice uz magistralu. Analiza je rađena na atomskom aspsorpcionom
spektrofotometru (AAS), plamenom tehnikom. Dobivene vrijednosti su poređene sa referentnim
graničnim vrijednostima propisanih zakonskom regulativom F BiH.
Rezultati istraživanja su pokazali veoma niske vrijednosti So za Pb i Zn ali visoke vrijednosti So
za Cd. Najveće izmjerene vrijednosti su za olovo iznosile 1,30% (lijeva strana) i 1,02% (desna
strana), za cink 0,13% (lijeva strana) i 0,11% (desna strana), za kadmij 68% (lijeva strana) i
68,4% (desna strana). Dobivene vrijednosti ukazuju na čisto, neopterećeno tlo I klase kada je u
pitanju sadržaj Zn i Cd, za Cd kontaminirano tlo III/V klasa.
1. UVOD
Zemljište namijenjeno poljoprivrednoj proizvodnji mora zadovoljavati standarde kvaliteta

uključujući sve relevantne parametre i pokazatelje stanja tla [1]. Teški metali su definisani kao
onečišćujuće, štetne i opasne tvari čije utvrđene maksimalno dozvoljene koncentracije u
poljoprivrednom zemljištu ne smiju biti prekoračene [2].
318
Industrija, velika upotreba agrokemikalija, intenzivnost poljoprivredne proizvodnje, urbanizacija
i veliki intenzitet saobraćaja uzrokuju značajna onečišćenja poljoprivrednih zemljišta, i kao
zasebni faktori onečišćenja, a naročito na područjima gdje je njihovo djelovanje na okoliš
udruženo.
Iako mogu biti litogenog porijekla, teški metali često u poljoprivredna tla dospjevaju kao
posljedica različitih antropogenih djelatnosti: putem pesticida, gnojiva i drugih agrokemikalija,
otpadnih voda, industrijskog i drugog otpada, atmosferskom depozicijom iz industrijskih izvora i
putem saobraćaja [3, 4, 5, 6, 7].
Emisije iz transportnih sredstava jedan su od najznačajnijih izvora onečišćenja ne samo tla nego
i okoliša uopće. Zbog toga zemljišta uz frekventne saobraćajnice u urbanim sredinama često
sadrže povećane koncentracije teških metala [8, 9]. Najugroženija su zbog svoje uloge
poljoprivredna zemljišta.
Teški metali koji usljed saobraćaja najčešće dospjevaju u tla su: olovo (Pb), kadmij (Cd), cink
(Zn), nikl (Ni), bakar (Cu), krom (Cr) i kobalt (Co) [10, 11]. Oslobađaju se zbog trošenja guma
(Zn) i asfalta (Cr), curenja ulja, razgradnje boja na cestama, iz korodiranih metalnih dijelova na
vozilima, a najviše putem ispušnih gasova zbog sagorijevanja goriva u kojem su prisutni radi
povećanja oktanskog broja i otpornosti benzina na samozapaljenje (Pb, Cd, Zn, Ni) [12, 13, 14].
Upotreba – tetraetil olova je zabranjena je u zemljama evropske unije u 2000. godini, a 2006.
godine je zabranjena u BiH zbog izuzetne štetnosti po okoliš i zdravlje.
Biljke mogu apsorbovati teške metale putem korjenovog sistema, nakon čega se oni akumuliraju
u različitim biljnim tkivima, bilo u podzemnim, bilo u nadzemnim izdancima. Upravo zbog
njihove bioakumulacije često se ispituje koncentracija teških metala u uzorcima poljoprivrednih
zemljišta, kao što je slučaj u ovom istraživanju, i u uzorcima lišća, kore drveća, korijenja,
plodova ili nekih drugih dijelova biljaka [15, 16].
Opisani put ulaska teških metala u lanac ishrane čini ih eventualno opasnim za zdravlje životinja
i ljudi. Ovaj mehanizam njihovog prijenosa uvjetuje dakle indirektne, a opet nezanemarive
posljedice na ljudsko zdravlje zbog kancerogenih toksikoloških efekata koje teški metali mogu
izazvati u organizmu. Rizik je veći ukoliko je biljka sklonija, većeg afiniteta ka unosu određenih
teških metala [17, 18]. Dakle, koncentracija teških metala u tlu ne utiče na bioakumulacijski
faktor, već on isključivo zavisi od vrste biljke.
Na mobilnost i pristupačnost teških metala biljkama sa druge strane značajno utiče reakcija tla.
Prema literaturnim podacima, opadanjem pH vrijednosti tla povećava se mobilnost Pb i
dostupnost Cd u tlu pa ih biljke lakše unose. Kadmij je veoma sličan metal cinku pa nedostatak
cinka povećava unos kadmija [19, 20].
319
Izvršena je analiza na teške metale Pb, Cd i Zn u ukupno šest uzoraka zemljišta, po tri sa dvije
poljoprivredne površine – sa desne i lijeve strane veoma prometne saobraćajnice M4.2 u mjestu
Mihaljevac, općina Cazin (Slika 1).
Slika 1: Analizirane oranice sa desne (D) i lijeve strane (L) saobraćajnice [21]
Uzorci su uzeti u skladu sa standardnom metodologijom uzorkovanja kod linijskih izvora

onečišćenja, u maju 2018. (Slika 2). Uzorkovano je na udaljenostima 2,5m, 5m i 10m od
sobraćajnice, na profilima dubine 0 – 10cm. Nisu korišteni metalni alati.
Uzorci su pripremljeni metodom mikrotalasne digestije, a analiza je vršena na atomskom
apsorpcionom spektrofotometru, model Perkin Elmer Aanalyst 800, plamenom tehnikom (Slika
3).
Slika 2: Uzorkovanje oranice sa desne strane (lijevo) i sa lijeve strane saobraćajnice (desno) (Autori: Medić E.,
Abdić J.,2018.)
320
Slika 3: Pripremljeni uzorci (lijevo) i analiza na AAS-u (desno) (Autori: Medić E., Abdić J.,2018.)
Ispitivanje poljoprivrednih zemljišta na teške metale nije preporučena praksa u toku

vegetacijskog perioda zasada. Međutim, na ispitivanim oranicama uzgaja se kukurz koji nema
izražen afitinitet ka apsorpciji olova, kadmija i cinka [3] (Tabela 1), stoga se uzima da je ovom
analizom utvrđena gotovo tačna koncentracija ovih metala u zemljištu ispitivanih oranica u
datom trenutku, što je i bio cilj istraživanja.
Tabela 1: Unos i akumulacija teških metala koji potiču iz saobraćaja u zrnima različitih žitarica; Tumač: 0 – slab
unos, 1 – prosječan unos, 2 – visok unos [3].
Žitarica (zrno) Pb Cd Zn Cu Ni Co Cr
Ječam 1 1 1 1 1 1 1
Pšenica 2 2 2 2 2 2 2
Zob 2 2 2 2 2 2 2
Kukuruz 0 0 0 0 0 0 0
Raž 1 1 0 0 0 0 0
Dobivene koncentracije teških metala (mg/kg tla) preračunate su u odnosu na odmjernu količinu,
a potom su te vrijednosti upoređene su sa propisanim maksimalno dozvoljenim koncentracijama
za praškasto ilovasto tlo [22] te je izračunat stepen onečišćenosti (So) za svaki ispitivani element.
Kriteriji interpretacije rezultata So i na osnovu toga svrstavanje tla u odgovarajuću klasu (razred)
su dani Brüne-Ellinghaus skalom (1981) [23], te skalom po Bašiću (1993) [24].
3. REZULTATI SA DISKUSIJOM
Ispitivanje je pokazalo da su koncentracije Pb i Zn u svim uzorcima vrlo niske, dok su za Cd

visoke (Tabela 2). Nema značajnih razlika koncentracija na jednoj i na drugoj oranici i nema
izraženih odstupanja u odnosu na udaljenost od saobraćajnice.
321
Drugim riječima, prostorna depozicija Pb, Cd i Zn je ujednačena u uzorkovanom pojasu (2,5 –
10m) i sa jedne i sa druge strane saobraćajnice.
Tabela 2: Analizom utvrđene koncentracije Pb, Cd i Zn u uzorcima

Udaljenost
Uzorak Strana Pb [mg/kg] Cd [mg/kg] Zn [mg/kg]
od ceste [m]
1 Lijeva 2,5 0,763 0,675 0,200
2 Lijeva 5 1,043 0,680 0,160
3 Lijeva 10 0,874 0,679 0,182
4 Desna 2,5 1,021 0,683 0,142
5 Desna 5 0,814 0,683 0,172
6 Desna 10 0,768 0,684 0,176
U skladu sa utvrđenim koncentracijama, izračunate su vrijednosti So koje su date u Tabeli 3. kao

i stepen onečišćenosti – So za svaki teški metal ponaosob (Tabela 4).
Najmanji je stepen onečišćenja cinkom i olovom, a najveće vrijednosti dobivene su za kadmij.
Budući da se ove oranice godinama unazad obrađuju, visoke vrijednosti kadmija, prema
literaturnim izvorima, moguće je pripisati intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji ili
prekomjernim korištenjem gnojiva i drugih agrokemikalija. So za Cd ima blago veće vrijednosti
na desnoj, dok je So za Pb je nešto veći na lijevoj oranici. So za Zn je zanemarivo veći na lijevoj
oranici. Stepen onečišćenja je sumarno za dva teška metala u kategoriji veoma niskih vrijednosti
što ukazuje na to da je ispitivano zemljište prve klase, neopterećeno olovom i cinkom, dok je za
kadmij opterećeno.
Tabela 3: Stepen onečišćenosti (Pb, Cd, Zn) i reakcija tla

Udaljenost So (Pb) So (Cd) So (Zn) pH
Uzorak Strana
od ceste [m] X*(%)/Y* X*(%)/Y* X*(%)/Y* H2O KCl
1 Lijeva 2,5 0,95/0,01 67,5/0,06 0,13/<0,25 7,50 6,65
2 Lijeva 5 1,30/0,01 68/0,06 0,10/<025 7,48 6,66
3 Lijeva 10 1,09/0,01 67,9/0,06 0,12/<0,25 7,34 6,49
4 Desna 2,5 0,68/0,01 68,3/0,06 0,09/<0,25 7,25 6,41
5 Desna 5 1,02/0,01 68,3/0,06 0,11/<0,25 7,39 6,50
6 Desna 10 0,99/0,01 68,4/0,06 0,11/<0,25 7,05 6,26
Napomena: oznaka: X* iračunato po skali Brüne-Ellinghaus (1981); oznaka:Y* izračunato po skali Bašić (1993)
322
Tabela 4: Klase tla prema kriterijima interpretacije Brüne-Ellinghaus (1981) i Bašić (1993) za Pb, Cd i Zn
Udaljenost od So (Pb) So (Cd) So (Zn)
Uzorak Strana
ceste [m] X*(%)/Y* X*(%)/Y* X*(%)/Y*
1 Lijeva 2,5 I/I V / III I/I
2 Lijeva 5 I/I V / III I/I
3 Lijeva 10 I/I V / III I/I
4 Desna 2,5 I/I V / III I/I
5 Desna 5 I/I V / III I/I
6 Desna 10 I/I V / III I/I
Napomena: oznaka X* iračunato po skali Brüne-Ellinghaus (1981); oznaka:Y* izračunato po skali Bašić (1993)
Zbog izuzetne važnosti koju reakcija tla ima u vezi sa pristupačnošću i apsorpcijom teških
metala, u ispitivanim uzorcima je izmjerena pH vrijednost, u destilovanoj vodi i u 1M otopini
KCl-a (Tabela 3). Dobivene vrijednosti ukazuju na slabo kiselu do neutralnu reakciju tla.
Ovakvom tlu nije potrebna kalcizacija jer ono usjevima osigurava odgovarajuću raspoloživost
hranjivih tvari, mikro i makroelemenata, te ne povećava mobilnost i dostupnost teških metala.
Prilikom uzorkovanja izračunate su prosječne vrijednosti prometa vozila u minuti. U prosjeku,
ovom saobraćajnicom prošlo je ukupno 17 vozila u toku jedne minute i to 8,7 vozila u pravcu
Bihać – Cazin i 8,3 vozila u suprotnom pravcu. Iako se radi o magistralnoj cesti, veoma
prometnoj za ovo područje i standarde Unsko-sanskog kantona, blizina obradive površine i
intenzitet saobraćaja ovdje nije značajno uticao na kontaminaciju tla teškim metalima.
4. ZAKLJUČCI
Područje obuhvaćeno ovim istraživanjem je ruralno područje, što je vidljivo na Slici 1. U

neposrednoj okolini je naselje sa relativno malim brojem domaćinstava, a u širem krugu nema
industrijskih postrojenja, stoga se njihovi uticaji u ovom slučaju zanemaruju. Jedini značajan
izvor zagađenja ispitivanih i ostalih obližnjih obradivih zemljišta pored korištenih agrokemikalija
i gnojiva jeste magistralna cesta M4.2, koja se za područje Unsko-sanskog kantona uzima kao
naročito prometna.
Rezultati ovog istraživanja pokazuju da iako se radi o veoma prometnoj magistrali, ipak
intenzitet saobraćaja ovdje nije značajno uticao na oštećenje poljoprivrednih zemljišta kada je u
pitanju kontaminacija sa Pb i Zn. Visoke vrijednosti kocentracija Cd, prema literaturnim
izvorima, pripisuju se intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji i prekomjernoj gnojidbi. Zemljište
je po pitanju Pb i Zn je čisto, dok za Cd predstavlja kontaminirano tlo (klasa V, po interpretaciji
Brüne-Ellinghaus) odnosno tlo velike onečišćenosti (klasa III, po interpretaciji Bašić). Uvjetno
323
se može reći da saobraćaj u ovom dijelu Bosne i Hercegovine nije dovoljno jakog intenziteta da
značajnije naruši kvalitet obradivih površina, naravno kada se posmatra isključivo njegov uticaj.
Treba ipak naglasiti važnost provođenja monitoringa i ispitivanja stanja obradivog tla, budući da
je ono ograničen, uslovno (ne)obnovljiv resurs i svaki vid kontaminacije ili drugog oštećenja ima
dalekosežne posljedice. Kod čistog, neopterećenog tla treba staviti akcenat na očuvanje njegove
plodnosti, reguliranje opterećenja, poboljšanje fizičkih, hemijskih i bioloških karakteristika, a u
cilju osiguranja kvalitativno i kvantitativno adekvatnih prinosa.
5. LITERATURA
[1] George H. (2005), An Overview of Land Evaluation and Land Use Planning at FAO, Rome,
Italy
[2] Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Službene novine F BiH br. 52/09.
[3] Kisić, I. (2012), Sanacija oštećenoga tla, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
[4] Cai L., Xu Z., Ren M. et al. (2012), Source identification of eight hazardous heavy metals in
agricultural soils of Huizhou, Guangdong Province, China. Ecotoxicology and Environmental
Safety, vol. 78
[5] Anderson P., Davidson C. M., Littlejohn D., Ure A. M., Garden L. M., and Marshall J.
(1998), Comparison of techniques for the analysis of industrial soils by atomic spectrometry,
International Journal of Environmental Analytical Chemistry, vol. 71
[6] Yang P., Yang M., Mao R., Shao H. (2014), Multivariate-Statistical Assessment of Heavy
Metals for Agricultural Soils in Northern China, The Scientific World Journal, vol. 2014
[7] Goletić Š., Imamović N. (2013.), Praćenje atmosferskih depozicija taložnog praha i teških
metala na području općine Zenica, Univerzitet u Zenici
[8] Akbar K. F, Hale W. H., Headley A. D., Athar M. (2006), Heavy metal contamination of
roadside soils of Northern England, Soil and Water Research, vol. 1, no. 4, p 158–163.
[9] Olukanni D. O., Adebiyi S. A. (2012), Assessment of vehicular pollution of road side soils in
Ota Metropolis, Ogun State, Nigeria, International Journal of Civil and Environmental
Engineering, vol. 12, no. 4, p 40–46.
[10] Sharma S., Prasad F. M. (2010), Accumulation of Lead and Cadmium in Soil and Vegetable
Crops along Major Highways in Agra (India), E-Journal of Chemistry, vol. 7
[11] Zorpas A. A., Ilia L. A., Voukkali I., Inglezakis V. (2015), Micropollutants Identification
Affecting the Nearby Environment from Highway Runoff, The Case Study of Cyprus
Highway. Journal of Chemistry, vol. 2015
324
[12] Elnazer A. A., Salman S. A., Seleem E. M., Abu El Ella E. M. (2015), Assessment of Some
Heavy Metals Pollution and Bioavailability in Roadside Soil of Alexandria-Marsa Matruh
Highway, Egypt, International Journal of Ecology vol. 2015
[13] Dolan L. M. J., Van Bohemen H., Whelan P., et al (2006), Towards the sustainable
development of modern road ecosystem, Springer, Amsterdam, Netherlands
[14] Kosheleva N. E., Nikiforova E. M. (2016), Long-Term Dynamics of Urban Soil Pollution
with Heavy Metals in Moscow. Applied and Environmental Soil Science
[15] Suzuki K., Yabuki T., Ono Y. (2009), Roadside Rhododendron pulchrum leaves as
bioindicators of heavy metal pollution in traffic areas of Okayama, Japan, Environmental
Monitoring and Assessment, vol. 149
[16] Đunisavljević Bojović D. M. (2013), Uticaj koncentracije olova i kadmijuma u zemljištu na
razvoj drvenastih biljaka, Univerzitet u Beogradu
[17] Baker A. J. M., Proctor J. (1990), The influence of cadmium, copper, lead and zinc on the
distribution and evolution of metallophytes in the British Isles, Plant Syst. Evol. 173, p 91–
108.
[18] Baker A. J. M., Brooks R. R. (1989), Terrestrial higher plants which hyperaccumulate
metallic elements. A review of their distribution, ecology and phytochemistry, Biorecovery, vol.
1, no. 2
[19] Bikić F., Pašalić A. (2015), Utjecaj pH vrijednosti tla i dodatka kelatnog agensa na sadržaj
kadmija u pojedinim biljkama. Univerzitet u Zenici
[20] Yun S. W., Yu C. (2015), Immobilization of Cd, Zn, and Pb from Soil Treated by Limestone
with Variation of pH Using a Column Test, Journal of Chemistry vol. 2015
[21]
Izvor:https://earth.google.com/web/@44.9366053,15.9267211,385.33844353a,721.7237345d,35
y,0h,45t,0r/data=ClMaURJJCiUweDQ3NjE0ODc2NzM5NDNlNzk6MHhlODkyMDcyYjk5ZDg
yMjEyGVBhtq7id0ZAIbsGIjB72i9AKg5SYXNhZG5payBDYXppbhgCIAEoAigC) (preuzeto:
07.03.2018)
[22] Pravilnik o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnih tvari u zemljištu i metode
njihovog ispitivanja, Sužbene novine F BiH br. 72/09.
[23] Brüne H., Ellinghaus R. (1981), Schwermetallgehalte in Landwirtschaftlich genutzen
Ackerböden Hessens, Landwirschaft Fresch, Kongressband, Trier 38, p 338-349.
[24] Bašić F. (1994), Klasifikacija oštećenja tala Hrvatske, Agronomski glasnik, p 3-4, p 291-
310.
325
paper
AMOUNT OF NITROGEN COMPOUNDS IN RADOBOLJA RIVER FOR HIGH AND

LOW WATER LEVELS PERIOD
Munir Mehović, Sejit Bobar, Irma Dadić, Mejrema Salčin
Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru, Nastavnički fakultet, Odsjek za hemiju

USRC „Midhat Hudur Hujka“ Sjeverni logor bb 88104 Mostar
munir.mehovic@unmo.ba
Key words: Radobolja, nitrogen, ammonia, nitrites, nitrates, water level, pollution
ABSTRACT:
The Radobolja River originates from the karst spring at the foothill of Mikuljača and flows
through the suburban and urban areas of Mostar to the mouth of the river Neretva in the length
of about 5 km. Because of its geographic position, the interactions between the river and the
settlement through which it flows is important. One of the important features of the Radobolja
River watercourse is a large fluctuation of water level depending on the season. Water quality
was monitored at five sites from its source to the mouth during high water-level (May) and
during low water-level (July), to determine the impacts of pollution to river Radobolja water
quality. The ammonia (NH3) content was from under the limit of quantification (LOQ) to 0.046
mg/l. The nitrites (NO2-) values was below the limit of quantification (LOQ) to 0.012 mg/l, and
the nitrate (NO3-) concentrations range was from 0,224 mg/l to 0,589 mg/l. The content of
ammonia as a fresh pollution indicator and nitrite as a transition form of nitrogen compounds in
water is under the values recommended by the EU standards, while the levels of nitrates in the
low water period are generally above the EU norms recommendation values, that indicating the
high ecological burden of Radobolja waterflow with nitrogen compounds.
326
SADRŽAJ NITROGENOVIH SPOJEVA U RIJECI RADOBOLJI U PERIODIMA

VISOKOG I NISKOG VODOSTAJA
Ključne riječi: Radobolja, nitrogen, amonijak, nitriti, nitrati, vodostaj, zagađenje
SAŽETAK:
Rijeka Radobolja izvire iz kraškog izvora u podnožju Mikuljače i svojim tokom od oko 5 km
protiče kroz prigradsko i gradsko područje grada Mostara do ušća u rijeku Neretvu. Zbog svog
geografskog položaja, interakcija rijeke i naselja kroz koja protiče je značajna. Jedna od bitnih
osobina vodotoka rijeke Radobolje jeste velika fluktuacija vodostaja u zavisnosti od sezone.
Praćen je kvalitet vode na pet mjernih mjesta od izvora do ušća u periodu visokog vodostaja
(maj) i u periodu niskog vodostaja (juli) u cilju utvrđivanja utjecaja zagađenja na kvalitet vode
rijeke Radobolje. Sadržaj amonijaka (NH3) je bio u vrijednostima ispod granice kvantifikacije
(LOQ) do 0,046 mg/l. Vrijednosti nitrita (NO2-) su od nivoa ispod granice kvantifikacije (LOQ)
do 0,012 mg/l, dok se koncentracije nitrata (NO3-) od 0,224 mg/l do 0,589 mg/l. Sadržaj
amonijaka kao indikatora svježeg zagađenja i nitrita kao prelaznog oblika nitrogenovih spojeva
u vodi je ispod vrijednosti koje preporučuju EU norme. Preovlađujući oblik nitrogenovih spojeva
kao nitrata u rijeci Radobolji je vjerovatno povezan sa visokim sadržajem otopljenog oksigena i
prisustvom poljoprivrednih površina neposredno uz rječni tok.
1. UVOD
U savremenom postindustrijskom dobu, slatka voda postaje sve važniji strateški resurs bitan za
razvoj društvenih zajednica. Zemlje regiona se mogu, sveukupno, smatrati dobro opskrbljenim
resursom prirodne slatke vode uz određene varijacije za neka područja – centralni planinski pojas
sa znatnim udjelom šuma i režimom padavina koji obezbjeđuje ujednačen hidrološki režim rijeka
i jezera u toku cijele godine; mediteranski i submediteranski aridni pojas sa manje vegetacije,
suhim ljetnim periodom i najčešće kišnim zimama sa sezonskom smjenom perioda s deficitom
vode i perioda s redovnim plavljenjem određenih područja; ravničarski pojas rijeke Dunava s
velikim pritokama, plovnim rijekama, sistemima kanala i ostacima neisušenih močvara [1,2]. Za
Hercegovinu su karakteristična kraška hidrologija koja se ogleda u pojavi kraških vrela, rijeka
ponornica (koje u ljetnim periodima na pojedinim dijelovima gotovo presuše a veći vodeni dio
nalazi se ispod zemlje) i sezonsko plavljenje kraških polja [3].
327
Značaj rijeke Radobolje jeste u tome što cijelim svojim tokom od oko 5 km protiče kroz
naseljeno područje i kao takva ima veliki utjecaj na život stanovništva koje gravitira njenom
vodotoku. Takođe, antropogeni utjecaj na Radobolju je značajan i s obzirom na sezonske
varijacije vodostaja rijeke Radobolje, važnu spoznaju predstavlja opterećenje na kvalitet vode u
rijeci Radobolji u različitim periodima.
2. MATERIJALI I METODE
Za potrebe istraživanja, izlaskom na teren i vizuelnim pregledom cijelog vodotoka, broj

lokaliteta i njihov položaj određen je prostornim položajem i karakterom emitera zagađenja od
izvora Radobolje do njenog ušća u Neretvu kako je predstavljeno na Slici 1. Uzorkovanje vode je
vršeno na pet lokaliteta u dva navrata: u periodu visokog vodostaja (maj/svibanj) i u periodu
niskog vodostaja (juli/srpanj) 2016. godine.
Slika 1: Mjesta uzorkovanja: 1 – Vrelo Radobolje; 2 – Ilići; 3 – Balinovac; 4 – Zahum;

5 – ušće Radobolje u Neretvu
328
2.1. Uzorkovanje
Uzorkovanje vode iz rijeke Radobolje je obavljeno čistim i suhim staklenim bocama volumena
od jednog litra [4,5]. Uzorci vode su uzeti na dubini od 30 cm, na udaljenost od obale od 3 m.
Uzorkovanje je vršeno od izvora nizvodno do ušća. Prilikom uzimanja uzoraka vodilo se računa
da se ne zahvati sediment ili nečistoća. Uzorci su uzeti tako što se boca držala za dno, potapajući
je potpuno i okrećući otvor boce u smjeru suprotnom smjeru toka rijeke. Uzorci su, u
odgovarajućem vremenu, dopremljeni u laboratoriju i po pravilu odmah se pristupilo analizi
odabranih parametara.
2.2. Laboratorijska određivanja
Sve laboratorijske analize su provedene u skladu s propisanim normama i dobrom stručnom praksom
[4,5].
Amonijak je određen spektrofotometrijski s Nesslerovim reagensom13 na valnoj dužini od 425 nm u
kivetama od 25 ml uz dodatak mineralnog stabilizatora i dispergirajućeg reagensa. Za slijepu probu
je korištena dejonizovana voda s dodatkom istih količina Nesslerovog reagensa, stabilizatora i
dispergirajućeg reagensa.
Određivanje nitrita se zasniva na reakciji nitrita sa sufanilnom kiselinom uz dobijanje
dijazonijum soli u prisustvu hromotropne kiseline razvijanjem obojenja roze boje. U kivetu s 10
ml uzorka dodaje se NitriVer® 3 reagens iz jastučića i mjerenje vrši na 507 nm uz prethodnu
korekciju slijepom probom.
Za spektrofotometrijsko određivanje nitrata koristi se reakcija redukcije s kadmijem dodatkom
reagensa NitriVer® 5 u kivetu s 10 ml uzorka. Očitavanje se vrši na valnoj dužini od 400 nm.
Sadržaj otopljenog oksigena je određen Winklerovom jodometrijskom metodom. Za proceduru
su korištene pažljivo zatvorene Winklerove posude od 350 ml koje su napunjene na mjestu
uzorkovanja. Dodaje se po 1 ml topine mangan(II)sulfata i 2 ml alkalne otopine jodidnog azida.
Kalij jodidom se vrši redukcija i oslobođeni jod se titrira sa standardnom otopinom natrij
tiosulfata koncentracije 10 mmol/l u prisustvu škroba do obezbojenja otopine plave boje.
13
u 100 ml vode otopi se 50 g HgI2 i 35 g KI. U 250 ml vode se otopi 80 g NaOH i ohlađena otopina se pomiješa s otopinom KI i HgI 2 i
nadopuni do 500 ml. Smjesa stoji dok se talog ne slegne, nakon čega se otopina dekantira.
329
3. REZULTATI I DISKSIJA
Nitrogenovi spojevi u površinske vode mogu dospjeti na više načina i to najčešće: iz atmosfere,
iz leguminoznih biljaka, iz biljnih i životinjskih ostataka, fekalnim vodama, putem nitratnih
đubriva i emisijom industrijskih otpadnih voda.
Amonijak u vodi se najčešće javlja kao produkt raspada organske tvari, prije svega proteinskog
porijekla, kao produkt metabolizma životinjskih organizama, antropogeno preko komunalnih
otpadnih voda ili poljoprivrednim aktivnostima. Pri normalnim uslovima je gas koji se dobro
otapa u vodi dajući amonijev jon (NH4+). Ravnoteža između amonijaka koji je otopljen u vodi i
amonijaka koji se nalazi u gasovitoj fazi (atmosferi) zavisi od uslova sredine – pH, temperature,
parcijalnih pritisaka između tečne i gasovite faze, oksidacijsko-redukcijskih svojstava sredine itd.
Pokazuje toksična svojstva za vodene organizme i s hlorom gradi hloramin koji u koncentaciji od
0,2 mg/l vodi daje neprijatan ukus i miris i umanjuje efikasnost dezinfekcije.
U periodu niskog vodostaja, izmjerene koncentracije amonijaka se kreću od 0,005 mg/l do 0,046
mg/l, dok je nivo amonijaka u periodu visokog vodostaja na svim mjernim mjestima ispod
granice kvalifikacije (LOQ) za navedenu metodu određivanja. Izmjerene vrijednosti amonijaka
na svim lokalitetima su ispod zakonom dozvoljenih vrijednosti [6].
Nitriti su prelazni oblik oksidacije amonijaka ili redukcije nitrata. Prelaz amonijaka ili nitrata u
nitrite se može odvijati posredstvom mikroorganizama i povećani nivoi nitrita u vodi mogu
indicirati značajno zagađenje vode bakterijama. Ukoliko nije prisutno veliko opterećenje
zagađivačima, sadržaj nitrita u površinskim vodama uglavnom nije velik.
Nitriti unešeni u organizam mogu preći u nitrozamine ((R)2N2O) koji su kancerogeni. Izloženost
nitritima može izazvati methemoglobinemiju što u slučaju većih koncentracija može izazvati
zatajenje disanja [7].
U periodu niskog vodostaja, sadržaj nitrita na svim lokalitetima je bio ispod limita kvantifikacije,
dok se u periodu visokog vodostaja kretao u vrijednostima od 0,012 – 0,030 mg/l. Izmjerene
vrijednosti su značajno manje od usvojenih graničnih vrijednosti od strane EPA – Environmental
Protection Agency [8].
Nitrati u vodi uglavnom su prisutni kao krajnji produkt oksidacije amonijaka ili nitrita, kao
fekalno zagađenje ili dospijevaju u vodu ispiranjem poljoprivrednog zemljišta oborinskim
vodama ili navodnjavanjem.
Koncentracije nitrata u rijeci Radobolji u periodu niskog vodostaja se kreću od vrijednosti 0,238
do 0,589 mg/l, a u periodu visokog vodostaja te vrijednosti su u opsegu od 0,224 do 0,317 mg/l.
330
Iako su vrijednosti znatno niže od graničnih, uočljiv je značajan rast koncentracije nitrata na
lokalitetu 2 u odnosu na lokalitet 1 u oba perioda.
Oksigen u površinske vode dospijeva apsorpcijom iz atmosfere, ali dio nastaje u vodi kao
produkt fotosinteze algi i vodenih biljaka. Topivost oksigena u površinskim vodama se smanjuje
s povećanjem temperature. Pored živih organizama koji koriste oksigen za disanje, otopljeni
oksigen se troši i u procesu oksidacije organskih i anorganskih supstanci koje su prisutne u vodi.
Umanjen nivo otopljenog oksigena može biti pokazatelj značajnog opterećenja vode polutantima.
Za vodu rijeke Radobolje je karakteristično da sadrži visoke koncentracije otopljenog oksigena u
toku cijele godine. Nivo otopljenog oksigena se kreće od 10,45 do 13,12 mg/l. Mogući razlog za
visoke vrijednosti ovog parametra kvaliteta jeste relativno široko i plitko riječno korito s brzim
tokom i kamenim kaskadama što za posljedicu ima značajnu dodirnu površinu rijeke s
atmosferom i miješanje vode koje povoljno utiče na otapanje atmosferskog oksigena. Navedena
svojstva rječnog toka dovode do toga da se voda značajno ne zagrijava ni u periodu malog
vodostaja i visokih temperatura zraka, pa utjecaj povišene temperature na količinu otopljenog
oksigena nije značajan. Tokom istraživanja uočeno je i značajno prisustvo vodene flore, posebno
u gornjem toku, što takođe daje doprinos vrijednostima otopljenog oksigena.
Rezultati mjerenja navedenih parametara u periodu visokog i niskog vodostaja prikazani su
grafički na Slikama 1-3.
Slika 1: Grafički prikaz sadržaja amonijaka, nitrita i nitrata u periodu niskog vodostaja;
* - koncentracija je ispod granice kvantifikacije
331
Slika 2: Grafički prikaz sadržaja amonijaka, nitrita i nitrata u periodu visokog vodostaja;
* - koncentracija je ispod granice kvantifikacije
332
Slika 3: Grafički prikaz sadržaja otopljenog oksigena u periodima visokog i niskog vodostaja
Tabelarni prikaz svih rezultata mjerenja dat je u Tabeli 1.
Tabela 1: Rezultati svih izmjerenih parametara sa svih lokaliteta

Temperatura Otopljeni oksigen Nitriti Nitrati
Parametar Amonijak (mg/l)
(°C) (mg/l) (mg/l) (mg/l)
Vodostaj
niski visoki niski visoki niski visoki* niski* visoki niski visoki
Lokalitet
Lokalitet 1 12,7 11,0 11,73 12,75 < LOQ* < LOQ < LOQ 0,012 0,238 0,224
Lokalitet 2 14,6 11,1 11,07 12,24 0,046 < LOQ < LOQ 0,020 0,555 0,317
* - vrijednosti su ispod granice kvalifikacije za navedenu metodu određivanja
4. ZAKLJUČAK
Na osnovu rezultata provedenog istraživanja može se doći do sljedećih zaključaka:

Sadržaj nitrogenovih spojeva u rijeci Radobolji je ispod zakonom propisanih vrijednosti za
površinske vode
333
Sadržaj otopljenog oksigena je relativno visok na cijelom toku rijeke i u periodima niskog i
visokog vodostaja
Uočeno povećanje sadržaja nitrata između lokaliteta 1 i lokaliteta 2 u oba perioda najvjerovatnije
je povezano s utjecajem poljoprivredne djelatnosti koja se nalazi neposredno iznad lokaliteta 2
Uporedo s povećanjem sadržaja nitrata između lokaliteta 1 i lokaliteta 2, ista tendencija je
uočljiva i u slučaju sadržaja amonijaka u periodu niskog vodostaja i intenzivnih poljoprivrednih
aktivnosti, najvjerovatnije zbog korištenja vještačkih đubriva na oglednoj poljoprivrednoj
površini, s tom razlikom da se sadržaj amonijaka od lokaliteta 2 dalje do ušća Radobolje u
Neretvu konstantno smanjuje najvjerovatnije zbog stalnog procesa oksidacije amonijaka u nitrate
Visok sadržaj otopljenog oksigena je najvjerovatniji razlog što se nitrogenovi spojevi u rijeci
Radobolji najviše nalaze u obliku nitrata kao krajnjeg produkta oksidacije nitrogenovih spojeva.
Iako sadržaj nitrogenovih spojeva u Radobolji nije visok, za dobijanje realnijeg stanja po pitanju
opterećenja vodotoka polutantima, neophodno je uzeti u obzir i vrijednosti drugih parametara
kvaliteta vode – utrošak KMnO4, HPK, BPK5, sadržaj hlorida, mikrobiološke parametre i dr.
5. LITERATURA
[1] Aranđelović, M. (1990), Geomorfologija, Vojnogeografski Institut Beograd

[2] Vučijak, B., Ćerić, A., Silajdžić, I., Kurtagić, S. (2011) Voda za život: Osnove integralnog
upravljanja vodnim resursima, Sarajevo
[3] Grujić, L. (2002), Okoliš u Bosni i Hercegovini, Centar za promociju civilnog društva
Sarajevo
[4] Dalmacija, B. (2002), Analiza količina i osobine otpadnih voda sa katastrom industrijksih
zagađivača, Prirodno-matematički fakultet Novi Sad
[5] BAS ISO 5667-6:2007 Kvalitet vode - Uzorkovanje - Dio 6: Smjernice za uzorkovanje vode
iz rijeka i potoka
[6] Uredba o uslovima ispitivanja otpadnih voda u okoliš i sistem javne kanalizacije, „Sl.novine
Federacije BiH“, br. 70/06, 1/16
[7] Nujić, M., Habuda-Stanić, M., (2017), Nitrati i nitriti, metabolizam i toksičnost, 10.
međunarodni znanstveno-stručni skup Hranom do zdravlja / - Osijek: Sveučilište J. J.
Strossmayera u Osijeku Prehrambeno - tehnološki fakultet Osijek i Farmaceutski fakultet
Univerziteta u Tuzli, 12-12.
[8] PARAMETERS OF WATER QUALITY – interpretation and standards, EPA, ISBN 1-84096-
015-3
[9] Popović, Z. (2001), Hemija i tehnologija vode, Tehnološki fakultet Zagreb
334
[10] Bobar, S., Bajramović, Đ. (2011) Hemija voda, Tuzla
[11] Đukić, D.A., Ristanović, V.M. (2005), Hemija i mikrobiologija voda, Novi Sad,
[12] Osnovne metode kontrole kvaliteta vode za piće u javnim komunalnim preduzećima, (1998),
Vodoprivreda BiH, Sarajevo
335
paper
CONSERVATION AND SUSTAINABLE USE OF BIODIVERSITY OF BOSNIA AND

HERZEGOVINA IN THE CONTEXT OF REGIONAL AND GLOBAL COOPERATION
– A LESSONS LEARNED
Mehmed Cero1, Nerma Alagić2, Senka Barudanović3
Federal Ministry on Environment and Tourism

Federal Ministry on Environment and Tourism / UNEP Bosnia and Herzegovina
Faculty of Science, University of Sarajevo
mehmed.cero@fmoit.gov.ba
sebarudanovic@gmail.com
nerma.alagic@fmoit.gov.ba; nerma.alagic007@gmail.com
Key words: biodiversity, sustainable use, conservation, UNCBD
ABSTRACT:
Since 2002, Bosnia and Herzegovina, as a party to the United Nations Convention on Biological
Diversity (UNCBD), has been following global trends of conservation and sustainable use of
biodiversity. Regarding the Convention, five national reports were made, as well as the Strategy
and Action Plan for Protection of Biological Diversity in Bosnia and Herzegovina (NBSAP) by
2020. These documents seek to ensure that protection and sustainable use of biodiversity to be
an unavoidable area in the development of relevant sectoral policies, strategies and legislation
at all governmental levels of Bosnia and Herzegovina. The First National Report to the UNCBD
(2008) was named Bosnia and Herzegovina – Land of Diversity. At present, preparatory
activities for the Sixth National Report are being implemented in accordance with the SCBD's
guidelines. In 2013, the Bosnian-Herzegovinian Clearing House Mechanism (CHM) portal for
sharing information on biodiversity was established within global CBD CHM.
336
As a member country of the Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and
Ecosystem Services (IPBES), Bosnia and Herzegovina actively represents and advocates the
interests of the Eastern Europe UN region, especially regarding the capacity building needs and
the status/availability of data and knowledge on biodiversity. Bosnia and Herzegovina's experts
have made a significant contribution to the preparation of a Regional and Sub-Regional
Assessment for Biodiversity and Ecosystem Services for Europe and Central Asia, which was
adopted at the Sixth Plenary Session of IPBES (Medellin, Colombia, March 2018).
In the context of regional and global cooperation, Bosnia and Herzegovina had a significant
contribution to the organization of the workshop and the preparation of a Eastern European
Action Document on Pollinators, Food Security and Rural Development, within BES-Net
Trialogue. Bosnia and Herzegovina confirmed its commitment to the status of pollinators by
accessing to the global Coalition of the Willing on Pollinators at the 6th IPBES Plenary.
1. INTRODUCTION
Biological diversity by its definition is the variety of genes, species and ecosystems and, more
broadly, the diversity of the Earth as an integrated ecosystem. Within this definition is explained
a variety of life on Earth , [1].
The benefits derived from ecosystem services should act as powerful incentives to conserve
biodiversity [2]. Demand from ecosystem service beneficiaries and the supply of services by
biodiversity operate and interact at different spatial and temporal scales. As such, gaining a basic
understanding of the scales at which ecosystem services operate is integral to the development of
any landscape-scale conservation programme [2].
The biota extinctions resulting from human activities throughout the world have cause great
concern in the scientific community and among the general public [3]. Local extinction of
species can occur with a substantial delay following habitat loss or degradation [4]. Monitoring
programmes are being used increasingly to assess spatial and temporal trends of biological
diversity, with an emphasis on evaluating the efficiency of management policies [5].
Protected areas have long been one of the main strategies for safeguarding the world`s
biodiversity. But pressures on the environment caused by economic development and other
human activities make it difficult to protect natural areas that are large enough to accommodate
entire ecosystems. On the other hand ecosystems need to be treated with care, because they
provide goods and services that are vitally important for human well-being [6].
As a member country to the UNCBD, Bosnia and Herzegovina seeks to protect and sustainably
use its biodiversity. According to decisions of the Convention, national reports are submitted
337
with detailed information on the state's progress on biodiversity protection. Experts from Bosnia
and Herzegovina are participating in various international platforms, projects, and assessments in
accordance to contribute to the regional and global informed governance of biodiversity.
2. IMPLEMENTATION OF THE UNITED NATIONS CONVENTION ON

BIOLOGICAL DIVERSITY (UNCBD) IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
United Nations Convention on Biological Diversity (UNCBD) is generally accepted as a

multilateral environmental agreement that sets up the protection of biological diversity as an
essential principle for nature conservation, which is a concern and obligation of a mankind.
UNCBD is one of the three key multilateral environmental agreements, called Rio conventions.
This year (2018) is celebrated as the 25th anniversary of implementation of UNCBD and
presents us the opportunity to redouble our efforts to achieve the objectives of the Convention.
The objectives of the CBD are the conservation of biological diversity, the sustainable use of its
components, and the fair and equitable sharing of the benefits arising from commercial and other
utilization of genetic resources [7].
Until today, 196 Countries across the World signed the Convention. Bosnia and Herzegovina
ratified the UNCBD on 4 October 2002 and became a fully-fledged party to the Convention.
Bosnia and Herzegovina made Strategy and Action Plan for Protection of Biological Diversity of
Bosnia and Herzegovina for the period 2008-2015 as a first strategic document and an
appropriate guidance for all actions on biological diversity issues for the entities in BiH.
Development of the Strategy and Action Plan for Protection of Biological Diversity of Bosnia
and Herzegovina for the period 2015–2020 represents a continuation of the CBD global strategic
planning and reporting.
The Federal Ministry of Environment and Tourism, as the designated State Institution of
Bosnia and Herzegovina (National Focal Point - NFP) for the CBD, carries a special
responsibility for the overall achievement of the set targets, in cooperation with other relevant
institutions in Bosnia and Herzegovina [8].
The First National Report to the UNCBD (2008) was named Bosnia and Herzegovina – Land of
Diversity. Until today, Bosnia and Herzegovina has prepared five national reports in accordance
with the UNCBD Secretariat's guidelines. At present, preparatory activities for the Sixth National
Report are being implemented.
338
3. PROTECTED AREAS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Bosnia and Herzegovina is characterized by its unique mosaic of biodiversity, a prerequisite for
such natural wealth lies in the geomorphologic structure of Bosnia and Herzegovina and the
three climatic regions (continental, alpine and mediterranean), northern plains along the Sava
River to the Dinarides mountain chains and the Adriatic coast in the south. Biological diversity is
one of the key natural resources that provides interaction between human life and nature, and
offers a great touristic potential of the country.
The chart bellow shown at the picture 1. represents the map of protected areas in the territory of
Bosnia and Herzegovina with information about their size which is expressed in ha.
Figure 1. shows the area of each IUCN category in the existing protected areas.
Legend
Strict Nature Reserve (SRP)
Wilderness area/Special nature reserve

(PPP)
National Park (NP)
Natural Monument or Feature (SP)
Habitat/Species Management Area

(PZUS/PZUV)
Protected Landscape/Seascape / (ZP)
Protected Nature Park (PP)
Protected area with sustainable use of

natural resources (ZPOK)
Picture1. The map of Protected Areas in Bosnia and Herzegovina with information about their size expressed in ha
[9].
339
Figure 1. Chart representing the IUCN categories of PAs in BiH in accordance with their size expressed in ha
[9].
As can be seen on the chart, the most of protected areas in Bosnia and Herzegovina are declared
as V. IUCN Category.
Currently, the UNEP/GEF project „Achieving biodiversity conservation through creation,

effective management and spatial designation of protected areas and capacity building“ is being
implemented in cooperation with BiH govermental institutions and is dedicated to support
expansion of current national protected areas system and to give support for effective
management and mainstreaming biodiversity into production landscape. Until 2019, this project
is expected to increase national protected area network which is currently 2,7% of total BiH
territory. Realization of this project in accordance with Aichi target 11 (Protected Areas) is one
of the important steps for Bosnia and Herzegovina to join the European Union. Within project
activities it is planned to proclamate eight new protected areas in Bosnia and Herzegovina:
Livanjsko Polje; Orjen – Bijela Gora; Bjelašnica – Igman – the canyon of the river Rakitnica –
Treskavica – Visočica; Cave of Mokranjska Miljacka spring; Tišina; Botanical-floristic Reserve
Mediteranetum; Cave System Vjetrenica and Cave System Govještica (Picture 2.).
340
Picture 2. The map of newly planned protected areas potential protected nature areas [9]
4. RED LISTS OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
The IUCN (International Union for Conservation of Nature) Red List is regarded as an important
barometer of the health of biodiversity, and is explicitly named in the targets set by the
Convention on Biological Diversity. Key to the authority of the Red List is its use of a
standardized method for evaluating a defined measure of conservation concern: a species at risk
of extinction within a short period of time. This standardized system, the Red List Categories and
Criteria, evaluates the available data on a species distribution, population status and threats
against each of five Criteria (A-E), to determine its risk of extinction [10].
In the Federation of Bosnia and Herzegovina (FB&H), the Red List of wild species and
subspecies of plants, animals and fungi was adopted in 2014. It should be emphasized, the Red
List is the beginning of a struggle for the preservation of rare and endangered species of plants
and animals such as lynx, chamois and many various birds and plants throughout the Federation.
341
Today in the FB&H there are around 10 % of different animal and plant species named in the
Red List, but most of them are outside protected areas.
„If we take into account the surface of our country and the number of species we have in relation
to the surrounding countries, we are among the first 5-6 countries in Europe, because in a
relatively small area we have an abundance of plant and animal species. The important thing is
raising public awareness of the importance of preserving the most valuable or high-value species
of the Red List, which are the most endangered, but the only problem is that we have 628 species
of higher plants which are endangered and it is very difficult to make all the information about
these species available to citizens with the aim to increase public awareness“, said Prof. dr.
Samir Đug, Professor at the Faculty of Sciences (University of Sarajevo), who participated in
the process of making the Red List for Flora and Fauna in FBiH [11].
The situation is similar in the Republic of Srpska, where the Red List of Protected Species of
Flora and Fauna was adopted in 2012.
5. REGIONAL AND GLOBAL COOPERATION
In the context of recent regional and global cooperation, Bosnia and Herzegovina is an active
member of the Intergovernmental Science - Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem
Services (IPBES), and was a host to the BES-Net Trialogue on Pollinators, Food Security and
Rural Development.
5.1. The Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem

Services (IPBES)
IPBES Platform is primarly established to be used as scientific support to the UNCBD as well as
support to the other international biodiversity related conventions. Platform is achieving the
primary goal through the assessments on biodiversity and ecosystem services, prepared by
experts.
As one of the member countries of the Intergovernmental Science-Policy Platform on
Biodiversity and Ecosystem Services (IPBES), Bosnia and Herzegovina and its team of experts
participate in the development of regional biodiversity assessment for Europe and Central Asia
region. Bosnia and Herzegovina actively represents and advocates the interests of the Eastern
Europe UN region, especially regarding the capacity building needs and the status/availability of
data and knowledge on biodiversity. Bosnia and Herzegovina's experts have made a significant
contribution to the preparation of a Regional and Sub-Regional Assessment for Biodiversity and
342
Ecosystem Services for Europe and Central Asia, which was adopted at the Sixth Plenary
Session of IPBES held in Medellin (Colombia) in March 2018.
Conflicts between biodiversity conservation and human activities are becoming increasingly
apparent in all European landscapes. The intensification of agricultural and silvicultural
practices, land abandonment and other land uses such as recreation and hunting are all potential
threats to biodiversity that can lead to conflicts between stakeholder livelihoods and biodiversity
conservation. To address the global decline in biodiversity there is a need to identify global and
local drivers responsible for conflicts and to promote the management of these conflicts. In
European assessment, the drivers of biodiversity conflicts are analysed in a context for five
habitat types: agricultural landscapes, forests, grasslands, uplands and freshwater habitats. A
multidisciplinary approach to conflict management is described, with active stakeholder
involvement at every stage of conflict identification and management as well as a range of other
approaches including stakeholder dialogue and education, consumer education, improvement of
political and legislative frameworks, financial incentives, and planning infrastructure [13].
5.2. BES-Net Trialogue on Pollinators, Food Security and Rural Development
The Biodiversity and Ecosystem Services Network (BES-Net) is a capacity sharing “network of
networks” that promotes dialogue among science, policy, and practice for more effective
management of biodiversity and ecosystems, contributing to the long-term human well-being and
sustainable development [12].
The first BES-Net Trialogue was held in Sarajevo (BiH) on 18-20 October 2017 and involved 52
stakeholders from Albania, BiH, Georgia, Moldova and Montenegro. A result of this multi-
stakeholder dialogue event among the three communities of policy, science and practice at the
national and regional levels, is the Eastern European Action Document on Pollinators, Food
Security and Rural Development.
During the Eastern European BES-Net Trialogue stakeholders identified and collectively agreed
upon the following strategic regional and national actions to address the problems that
pollinators face.
On the one hand, Bosnia-Herzegovina is characterized by very high diversity of ecosystems and
polinators. On the other hand, there is a very long and diverse tradition of using local
biodiversity for food production, traditional medicine and cultural identification. Given the
existing trend of migration from rural areas, protected areas are gaining increasing importance as
points for the preservation of traditional knowledge. Rural tourism and tourism in protected areas
343
is seen as a big opportunity for recovering economy of the country and is an important
development driver [12].
At the 6th IPBES Plenary BiH has joined to the global Coalition of the Willing on Pollinators
and expressed its interest for pollinators.
5.3. The BiH internet portal Clearing House Mechanism - CHM BiH
The BiH internet portal with the mechanism for exchange of information on biological diversity
– Clearing House Mechanism (CHM), was established in 2013. The goal of the CHM is to
provide comprehensive information on biological diversity through effective information
services not only for the general public, but also for all stakeholders, and to allow technical and
scientific cooperation, exchange of knowledge amd information flow which helps all
decisionmakers and all stakeholders in meeting their obligations defined by the CBD [8].
The CHM of Bosnia and Herzegovina is available at: www.bih-chm-cbd.ba. It is a platform that
contains many relevant data, strategic plans, national reports, legislation and other documents of
Bosnia and Herzegovina relevant for the overall portfolio of the UNCBD and its Protocols. The
CHM BiH has a significant role in the implementation of the Convention and its Global Strategic
Biodiversity Plan (2010-2020), through the exchange of information, data, experience, scientific
achievements and other relevant content with the aim to make an interaction of all member
countries and other stakeholders.
At the 13th Conference of the States Parties to the Convention, by a decision of a special jury
established by the UNCBD Secretariat, in the competition of all 195 members of the Convention,
Bosnia and Herzegovina received the award for the best newly established national CHM.
6. PUBLIC AWARENESS ABOUT PROTECTION OF BIOLOGICAL DIVERSITY IN

BOSNIA AND HERZEGOVINA
The NGO sector has a major role when it comes to communication, raising public awareness,
and education on environmental protection, including biological diversity in Bosnia and
Herzegovina. There are numerous non-governmental organizations (NGOs) that deal with this
issue, and are recognized as citizens`s organisations or associations of professionals / experts [8].
According to the recent data provided by the Aarhus Centre of BiH, there are 141 registered
NGOs in BiH whose work programs and activities include environmental issues, including the
values of biological diversity, with an emphasis on raising public awareness and education [8].
344
Still, most of the mentioned NGOs focus their activities on general environmental issues rather
than on the conservation and sustainable use of biodiversity.
7. CONCLUSION
Nature conservation is crucial for the coexistence of all species that reside in it and depend on
ecosystem services without which their existence is impossible. Nature is the best gift that we
have recieved from the previous generations and we need to leave it in the best possible
condition to the future generations.
Bosnia and Herzegovina is a country rich in biodiversity. Following the Strategic Plan of the
Convention on Biodiversity and principles of IPBES,through the development of strategic action
plans and project activities, BiH seeks to create a viable framework for the conservation and
sustainable use of biodiversity.
Bosnia-Herzegovina's active participation in international biodiversity bodies encourages the
implementation of global and regional decisions under complex local circumstances.
Still, Bosnia and Herzegovina has many open options for the effective conservation of
biodiversity and its sustainable use.
8. REFERENCES
[1] Slavica A., Trontel A. (2010). Biološka raznolikost i održivi razvoj, Hrvatski časopis za
prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam (Biological Diversity and Sustainable
Development, Croatian Magazine for Food Technology, Biotechnology and Nutritionism).
Zagreb, Croatia.
[2] Anton, C., Young, J., Harrison, P. A., Musche, M., Bela, G., Feld, C. K., ... & Skourtos, M.
(2010). Research needs for incorporating the ecosystem service approach into EU biodiversity
conservation policy. Biodiversity and Conservation, 19(10), 2979-2994.
[3] Huston, M. A., & Huston, M. A. (1994). Biological diversity: the coexistence of species.
Cambridge University Press.
[4] Kuussaari, M., Bommarco, R., Heikkinen, R. K., Helm, A., Krauss, J., Lindborg, R., ... &
Stefanescu, C. (2009). Extinction debt: a challenge for biodiversity conservation. Trends in
ecology & evolution, 24(10), 564-571.
[5] Yoccoz, N. G., Nichols, J. D., & Boulinier, T. (2001). Monitoring of biological diversity in
space and time. Trends in Ecology & Evolution, 16(8), 446-453.
345
[6] Bennett, G. (2004). Integrating biodiversity conservation and sustainable use: lessons learned
from ecological networks. IUCN.
[7] https://www.cbd.int/rio/
[8] Strategy and Action Plan for Protection of Biological Diversity in Bosnia and Herzegovina
(2015 – 2020).
[9] MONITORING AND EVALUATION SUPPORT ACTIVITY (MEASURE-BiH)
COUNTRY BIODIVERSITY ANALYSIS: BOSNIA AND HERZEGOVINA - Actions
Necessary for Biodiversity Protection, USAID,July 2016, pp 33
[10] http://www.iucnredlistassessments.org/categories-and-criteria/, viewed 21 May 2019
[11]https://www.oslobodjenje.ba/o2/zivot/ekologija/cuvajmo-prirodne-vrijednosti-nase-drzave ,
viewed 25 April 2019
[12] Action Document on Pollinators, Food Security and Rural Development, Eastern Europe
(2017). BES-Net Trialogue on Pollinators, Food Security and Rural Development, BES-Net
[13] Young, J., Watt, A., Nowicki, P., Alard, D., Clitherow, J., Henle, K., ... & Niemela, J.
(2005). Towards sustainable land use: identifying and managing the conflicts between human
activities and biodiversity conservation in Europe. Biodiversity & Conservation, 14(7), 1641-
1661.
346
paper
DIET COMPROSITION OF THE LONG-EARED OWL (Asio otus Linnaeus, 1758) IN

SELECTED PARK HABITATS NEAR LAKTAŠI
Rajko Roljić

Key words: Asio otus, pellet analysis, Laktaši
ABSTRACT:
The Long-eared owl (Asio otus) diet was researched on one sites in the core of Laktaši city
centre, more accurately in the protected area ,,Jelića brdo Forest Park”. During June to
September 2017. Based on the analysis of 241 whole pellets and certain amount of decayed ones,
606 specimens were identified, belonging to a total of 18 small mammal species, four species of
birds and one species of insects. Mean prey biomass was 2.89 g. The average number of prey per
pellet was 2.51 varies from 1 to 6. Hence it can be concluded that long-eared owl is a dietary
specialists relying mostly on the small mammal or their food and thus serves an important role
of biological pest controller in the protected area ,,Jelića brdo Forest Park“ and nearest
surroundings.
347
ANALIZA ISHRANE MALE UŠARE (Asio otus Linnaeus, 1758) U ODABRANIM

PARKOVSKIM STANIŠTIMA U OKOLINI LAKTAŠA
Ključne riječi: Asio otus, analiza gvalica, Laktaši
SAŽETAK:
Analiza ishrane male ušare (Asio otus) istraživana je u sklopu gradskog jezgra Laktaša, na
teritoriji zaštićenog područja ,,Park šuma Jelića brdo“. Istraživanje je obuhvatilo period od juna
do septembra 2017. godine. Analizom sadržaja 241 cijelih gvalica i njihovih rezidua
identifikovano je 606 jedinki plijena, njih čini 18 vrsta sitnih sisara, četiri vrste ptica i jedna
vrsta insekata. Prosječna suva masa gvalice iznosila je 2.89g. Prosječan broj jedinki plijena po
gvalici iznosio je 2.51 i varirao je od 1 do 6. Na osnovu analize ishrane može se zaključiti da je
mala ušara specijalista koja se hrani uglavnom sitnim sisarima i na taj način ima važnu ulogu u
biokontroli štetnih vrsta na teritoriji zaštićenog područja ,,Park šuma Jelića brdo“ i bližoj
okolini.
1. UVOD
Park šuma „Jelića brdo“ teritorijalno pripada opštini Laktaši i nalazi se u naseljenom mjestu
Laktaši. Sa sjeverne, istočne i južne strane okružena je urbanim područjem, zapadnu granicu čini
šumski kompleks. U orografskom pogledu, predmetni lokalitet je predstavljen blagim zaravnima
i grebenima. Prema istoku i jugoistoku se teren spušta u blagom, i na nekim mjestima jačem
padu sve do granice kompleksa. Prosječna nadmorska visina iznosi oko 150 m, a cijeli kompleks
je na visini u rasponu od 132 do 171 m. Područje opštine Laktaši odlikuje se umjereno-
kontinentalnom klimom sa srednjom godišnjom temperaturom vazduha od 10.9°C
Park šuma zahvata površinu od oko 3 ha i odlikuju ga određene kulturno-istorijske, socijalne,
estetske, pejzažne, florističke, faunističke i druge vrijednosti, zbog kojih je opština Laktaši
donijela odluku o pristupanju izradi Studije za zaštitu Park šume ,,Jelića brdo”. Nosioc studije je
,,Institut za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske”. Prilikom valorizacije i
pravne zaštite ovog kompleksa prepoznate su određene faunističke vrijednosti. Istraživanje faune
zaštićenog područja ,,Park šume Jelića brdo” vršena su od 2016. godine prvim ornitološkim
istraživanjima i ekološkim istraživanjima ovog područja [1], ali i u sklopu valorizacije ovog
područja u biološko-konzervatorskom smislu [2].
348
S obzirom na zadatke Plana upravljanja Zaštićenim područjem potrebno je pomiriti zahtjeve
uređenja, korištenja i razvoja površina sa zadacima zaštite prirode, između ostalog i očuvanja
faunističke vrijednosti kompleksa, gdje se nameće sve veća primjena biomonitoringa. Analiza
gvalica sova je neinvazivna i indirektna metoda pogodna za istraživanje ekologije i distribucije
onih organizama kojima se mala ušara pretežno hrani kao što su mišoliki glodari, voluharice i
rovčice a rijeđe lovi ptice, vodozemce i insekte [3]. Ova sova vjerovatno je najbolja za analizu
sastava sitnih sisara u Zaštićenom području, jer daje značajan material koji se može upotrijebiti
za biogeografska, ekološka, taksonomska, genetička, paleontološka, ili druga istraživanja [4]. Na
temelju analize gvalica očekuje se veća raznovrsnost, bogatstvo vrstama i veća brojnost sitnih
sisara na područjima gdje su slabije istraženi.
Materijal za analizu ishrane male ušare čini 241 gvalica, prikupljenih u periodu od juna do
septembra 2017. godine sa područja Park šume Jelića brdo. Gvalice su numerisane i pakovane
jedna po jedna u plastične kesice. Sušenje gvalica je vršeno na 102 ± 2 °C u sušioniku u trajanju
od 5 do 6 sati, do konstantne mase. Nakon sušenja vršeno je mjerenje ukupne dužine,
maksimalne širine i minimalna širina svake gvalice [3]. Za utvrđivanje mase gvalica korištena je
tehnička vaga, a vrijednosti individualne mase gvalica date su u gramima. Izdvajanje osteološkog
materijala (lobanja, kosti vilica, zuba, kljunova ptica) i hitinskih elemenata insekata rađeno je
suvom tehnikom [4]. Identifikacija je vršena uz pomoć binokularne lupe, nonijusa i ključeva za
identifikaciju insekata, ptica i sitnih sisara [6, 7, 8, 9, 10]. Sve analize su sprovedene u
mikroskopskoj sali na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci.
Slika 1: A) Stablo na kome boravi mala ušara; B) Gvalice na tlu ispod stable na kome boravi mala ušara
349
Slika 2: A) Gvalica pripremljena za raščlanjivanje; B) Glaveni skelet sitnih sisara
Tokom istraživanja sakupljeno je ukupno 241 cijele gvalice male ušare. Gvalice su ovalne ili
cilindrične, sivkaste boje i suhe. Bile su kompaktne i sadržavale su mnogo kostiju. Dimenzije
gvalica su različite i zavisne od sastava, veličine i nutritivne vrijednosti plijena. Prosečna
veličina gvalica od male ušare na području park šume Jelića brdo iznosila je 39.8 x 17.9 x 14.8
mm. Ova vrijednost ne pokazuje veće odstupanje od vrijednosti datih u nekim drugim
literaturnim navodima, npr. 40 x 21 x 18 mm [3]; 39 x 18 x 15 mm [11]; 39.75 x 18.6 x 17.1 mm
[12]; 41.8 x 25.84 x 16.8 mm [13]; 52.4 x 28.4 x 22.3 mm [14]. Suva masa gvalice iznosi 2.89 g
što je u skladu sa rezultatima koje iznose [14]. Nakon čišćenja i analize sadržaja, identifikovano
je 606 jedinki plijena (Tabela 1) Prosječan broj jedinki plijena po gvalici male ušare iznosio je
2.51 i varirao je od 1 do 6, najveći broj gvalica je sadržao 3 jedinke plijena koji su nađeni u 110
gvalica, dok je 5 primjeraka plijena po jednoj gvalici konstatovan u samo 4 gvalice. Ova
vrijednost odgovara literaturnim podacima [3, 14, 15, 16]. Zanimljiv je podatak da je šest jedinki
plijena po gvalici konstatovan u samo dvije gvalice. Ovako velik broj jedinki plijena nije
uobičajen, a poznato je da male ušare preferiraju manje vrste [17], pa se vjerojatno radilo o
manjim jedinkama.
350
Tabela 1: Kvalitativni i kvantitativni sastav ishrane male ušare
Naučni naziv Broj jedinki

Narodni naziv %
Klasa / Red / Porodica / Vrsta plijena (n)
INSECTA
ORTHOPTERA
Gryllotalpidae
Gryllotalpa gryllotalpa rovac 2 0.33
AVES
COLUMBIFORMES
Columbiudae
Columba livia domestica divlji golub 1 0.16
PASSERIFORMES
Passeridae
Passer sp. vrabac 6 0.99
Fringillidae
Serinus serinus žutarica 4 0.66
Coccothraustes coccothraustes batokljun 1 0.16
MAMMALIA
SORICOMORPHA
Soricidae
Sorex araneus šumska rovčica 41 6.76
Sorex minutus mala rovčica 19 3.14
Sorex sp. rovčica 4 0.66
Neomys fodiens vodena rovčica 9 1.49
Neomys anomalus močvarna rovčica 8 1.32
Neomys sp. rovčica 1 0.16
Crocidura leucodon poljska rovčica 23 3.80
Crocidura suaveolens vrtna rovčica 14 2.31
Crocidura sp. rovčica 3 0.50
Talpidae
Talpa europaea evropska krtica 4 0.66
RODENTIA
Cricetidae
Myodes glareolus šumska voluharica 13 2.14
Arvicola terrestris vodena voluharica 14 2.31
Microtus subterraneus vrtna voluharica 11 1.81
Microtus arvalis poljska voluharica 192 31.68
Microtus agrestis livadska voluharica 41 6.77
Microtus sp. voluharica 9 1.49
Muridae
Apodemus flavicollis žutogrli miš 12 1.98
351
Apodemus sylvaticus šumski miš 34 5.61
Apodemus agrarius prugasti miš 102 16.83
Apodemus sp. miš 5 0.83
Mus musculus kućni miš 23 3.80
Mus sp. miš 4 0.66
Rattus rattus crni pacov 2 0.33
Rattus norvegicus sivi pacov 3 0.50
Rattus sp. pacov 1 0.16
Identifikovane jedinke su svrstane u tri klase, i to: klasa Mammalia (sisari) koja ima najveći udio
u odnosu na ukupan plijen, na drugom mjestu po zastupljenosti nalazi se klasa Aves (ptice), a na
trećem mjestu po zastupljenosti nalazi se klasa Insecta (insekti) sa najmanjim procentualnim
udjela u ukupnom uzorku (Tabela 2).
Tabela 2: Brojčani i procentualni udio plijena pojedinih životinjskih grupa

Klasa / Classis Broj jedinki plijena (n) %
Insecta 2 0.33
Aves 12 1.98
Mammalia 592 97.69
Ukupno 606 100
Od ptica u ishrani male ušare bile su zastupljene žutarica i vrabac (Tabela 2). Mnoge studije su
dokazale, da mala ušara se hrani pticama kada je broj sitnih sisara oskudan [18]. Poznato je da
ptice mogu imati značajan udio u ishrani male ušare u naseljima, jer se kompenzuje nedostatak
najčešćeg plijena, voluharica i rovčica sa krupnijim plijenom kao što su ptice [18] što nije bio
slučaj u ovoj studiji.
Tabela 3: Brojčani i procentualni udio plijena pojedinih porodica sisara u ishrani male ušare
Red/Ordo Porodica/Familia Broj jedinki plijena (n) %

Soricomorpha Soricidae 122 20.61
Talpidae 4 0.67
Rodentia Cricetidae 280 47.30
Muridae 186 31.42
Ukupno 592 100
Značajan plijen sova predstavlja vrsta koja u ukupnoj brojnosti učestvuje sa više od 10% [19].
Prema ovom kriterijumu, značajne vrste plijena na istraživanom lokalitetu su Microtus arvalis i
Apodemus agrarius, dok je najmanja zastupljenost imala je vrsta Rattus rattus u odnosu na
glodare. Razlog tomu je upravo specijalizacija malih ušara za sitnije sisare, posebno voluharice
352
[20, 21], dok su im miševi dominantni plijen samo u pojedinim dijelovima Evrope [21], a veće
vrste poput štakora su rijedak plijen [3].
Iz dobijenih rezultata možemo okarakterisati Asio otus kao selektivnog predatora koji se u
potpunosti ponaša u skladu sa osnovnim pretpostavkama svoje trofičke strategije. Načelo, male
ušare tek nakon raspodjele staništa raspodjeljuju hranu i to prije svega po tipu i veličini plijena
kojeg konzumiraju. S obzirom na obrazac iskorišćavanja resursa – ishranu male ušare na
istraživanom području možemo označiti kao neraznovrsnu, sa uskom i jednoobraznom ishranom,
sa izraženom specijalizaciom.
Analiza ishrane u okviru zaštićenog prirodnog dobra, obezbjeđuje upravljaču relevantne podatke
na osnovu kojih će se zasnivati planovi upravljanja populacija i aspekti zaštite koji se odnose na
obezbjeđivanje resursa, u ovom slučaju hrane u okviru zaštićenog područja za upravljanje
resursima.
4. ZAKLJUČAK
Osnovni cilj rada bila je analiza ishrane male ušare (Asio otus) u Park šumi Jelića brdo, u samom
centru Laktaša. Materijal koji je analuiran sakupljen je tokom ljeta 2017. godine.
Determiancijom osteološkog materijala, dobijeni su podaci vidljivi iz tabele I. Utvrđeno je da
97.69% ishrane čine sitni sisari, od toga 21.28% pripada rovčicama i krticama, a 78.72% pripada
glodarima. Ptice čine svega 1.98%, a insekti samo 0.33% plijena. Bilo je prisustvo 18 vrsta sitnih
sisara. Posebno je važna poljska voluharica (Microtus arvalis), koja čini preko 31.68% plijena.
Možemo zaključiti da je mala ušara kao prirodni predator, a time i regulator brojnosti sitnih
sisara sisara, posebno poljske voluharice, izrezito važna za čovjeka što još više potvrđuje važnost
njene zaštite, posebno u području Lijevče Polja.
5. LITERATURA
[1] Roljić, R., Kovačević, M. (2016), Monitoring seoskih i gradskih lasta na području Laktaša.
2. Simpozijum o zaštiti prirode sa međunarodnim učešćem ,,Zaštita prirode – iskustva i
perspektive”, zbornik radova, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Novi Sad, 205-211.
[2] Roljić, R. (2018), Fauna ptica i sitnih sisara za Studiju zaštite park šume Jelića brdo. U:
Prijedlog za zaštitu Park šume Jelića brdo [nosilac projekta: JU Institut za urbanizam,
građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske].
[3] Mikkola, H. (1983), Owls of Europe. Calton. T and A. D. Poyser, Stafordshire.
353
[4] Mikuška, J., Tvrtković, N., Džukić, G. (1977), Sakupljanje i analiza gvalica ptica kao jedna
od važnih metoda upoznavanja faune naših sisara. Arhiv bioloških nauka, 29 (3-4): 157-160.
[5] Schmidt, E. (1967), Bagolyköpetvizsgálatog. Magyar Madartani Intézet kiadaványa,
Budapest.
[6] Kryštufek, B. (1991), Sesalci Slovenije. Prirodoslovni muzej Slovenije, Ljubljana, 294 pp.
[7] Tvrtković, N. (1979). Razlikovanje i odredjivanje morfološki sličnih vrsta podroda
Sylvaemus Ognev and Vorobiev 1923 (Rodentia, Mammalia). Rad JAZU 383: 155-186.
[8] Andēra, M., Horáček, I. (1982), Poznáváme naše savce. Mladá fronta, Praha.
[9] Ujhelyi, P. (1989), A Magyaroszági Vadonélő Emlősállatok Határozója. Budapest.
[10] Macholan, M. (1996), Key to European house mice (Mus). Folia zoologica 45(3): 209-217.
[11] Vigh, L. (2005), Ishrana male ušare (Asio otus L., 1758) u zimskom periodu sa teritorije
Bačke, Diplomski rad, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju,
Novi Sad.
[12] Trbović, J. (2008), Ishrana kukuvije (Tyto alba, Scopoli 1769) i male ušare (Asio otus L.,
1758) (Aves: Strigiformes) sa područja Čuruga. Diplomski rad. Prirodno-matematički fakultet,
Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad.
[13] Yosef, R., Meyrom, K. (2009), Further on the diet of wintering Long-eared Owls Asio otus
in northern Israel. Sandgrouse 31 (2), 106-108.
[14] Bulut, Ş., Akbaba, B., Ayaş, Z. (2012), Analysis of Mammal Remains from Owl Pellets
(Asio otus), in A Suburban Area in Beytepe, Ankara. Hacettepe J. Biol. and Chem., 40 (3), 233–
237.
[15] Purger, J. and Krsmanović, Lj. (1989), A diet of long eard owl A. otus L. 1758 in West
Bačka (Vojvodina, Yugoslavia). Arhiv Bioloških Nauka 41: 1-2 pp.
[16] Merdić, S., Merdić, E. (1995), Comparision od the diet of the barn owl and the long-eared
owl in continental Croatia. Troglodytes 8: 97-110 pp.
[17] Birrer, S. (2009), Synthesis of 312 studies on the diet of the Long-eared Owl Asio otus. In:
Proceedingsof the Fourth World Owl Conference (Johnson D. H., Van Nieuwenhuyse D. and
Duncan J R, Eds), Oct–Nov 2007, Groningen, The Netherlands. Ardea 97: 615–624.
[18] Roljić, R. (2016), Istraživanje predatorstva ptica grabljvica nad domaćim golubom u okolini
Banjaluke. III Simpozijum biologa i ekologa Republike Srpske sa međunarodnim učešćem,
zbornik radova, str. 157-164.
[19] Tome, D. (2000), Winter diet of the Long-eared Owl Asio otus in Slovenia. Acrocephalus 21
(98-99): 3-7.
354
[20] Romanowski, J., Żmihorski, M. (2008), Effect of season, weather and habitat on diet
variation of a feeding specialist: a case study of the Long-eared owl, Asio otus in Central
Poland.-Folia Zoologica 57(4): 411–419.
[21] Marti, C.D. (1976), A review of prey selection by the Longeared Owl. Condor 78:331–336.
355
notes
RECOGNITION OF THE PROBLEMS IN THE ENVIRONMENT AND THE

REPRESENTATION OF ECOLOGY IN THE PRIMARY SCHOOLS OF THE CANTON
OF SARAJEVO
Sanela Kadić1, Nevzeta Ljubijankić2, Sabina Begić2, Anera Kazlagić2, Sead Ljubijankić3
1
Osnovna škola Mehmedalija Mak Dizdar, Žrtava Fašizma 14, Sarajevo, BiH
sanela.kadic@live.com
2
Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Zmaja od Bosne 33-35, Sarajevo, BiH
nevzetalj@gmail.com, sabinab2001@yahoo.com, anerakazlagic@outlook.com
3
Univerzitet u Bihaću, Fakultet zdravstvenih studija, Nositelja hrvatskog trolista 4, Bihać, BiH
seadlj@gmail.com
Key words: ecology, environmental protection, education, elementary school
ABSTRACT:
Ecological problems and their systematic study and solving represent one of the most important
tasks of modern society. Facing this issue requires an adequate and continouse ecological
education, that needs to start, primarly, from the earliest age. Elementary school students should
comprehend the importance of environmental protection and conservation, and then, through
further education, they should learn about ecology as a scientific discipline. Ecology is an
interdisciplinary science, based on a whole range of other scientific disciplines. Ecology does
not exist as an independent teaching subject in the curricula of elementary schools in Canton
Sarajevo, but the basic unit, topics and contents from it are being elaborated within the
framework of other subjects like biology, namely: sixth grade botany, seventh grade zoology,
eighth grade ecology and ninth grade anthropology. The main objective of the research was to
examine whether ecology study had a positive reflection and whether it encouraged students to
think about the environment and anthropogenic impact on it. This paper examines the outcomes
of this type of education in ecology and the knowledge of eighth grade elementary school
356
students about basic environmental problems. The results were conducted through a surveys on
a 100 students from 5 classes of Mehmedalija Mak Dizdar elementary school in Sarajevo, and
the results showed a significant level of ecological awareness of the examinee.
PREPOZNAVANJE PROBLEMA U OKOLIŠU I ZASTUPLJENOST EKOLOGIJE U

OSNOVNIM ŠKOLAMA KANTONA SARAJEVO
Ključne riječi: ekologija, zaštita okoliša, obrazovanje za okoliš, osnovna škola
SAŽETAK:
Ekološki problemi i njihovo sistematsko izučavanje i rješavanje predstavljaju jedan od

značajnijih zadataka svakog savremenog društva. Suočavanje sa ovom problematikom zahtijeva
prije svega adekvatno i kontinuirano obrazovanje za okoliš koje treba započeti već od najranijeg
uzrasta. Učenici u osnovnoj školi prvenstveno treba da spoznaju važnost očuvanja okoliša, a
zatim da kroz dalje školovanje upoznaju ekologiju kao naučnu disciplinu. Ekologija je
interdisciplinarna nauka utemeljena u čitavom nizu drugih naučnih disciplina. U nastavnim
programima osnovnih škola u Kantonu Sarajevo ne postoji ekologija kao nastavni predmet, već
se osnovne cjeline, teme i sadržaji iz ekologije razrađuju u okviru plana i programa iz predmeta
biologija. Naime, nastavni plan i program biologije u osnovnim školama Kantona Sarajevo
jasno je podijeljen po razredima, i to: šesti razred botanika, sedmi razred zoologija, osmi razred
ekologija i deveti razred antropologija. Osnovni cilj istraživanja bio je ispitivanje da li je
izučavanje ekologije imalo pozitivnu refleksiju i da li je učenike potaklo na razmišljanje o okolini
i antropogenom utjecaju na istu. U ovom radu ispitivani su upravo ishodi ovakvog načina
obrazovanja iz ekologije odnosno saznanja učenika osmog razreda osnovne škole o osnovnim
ekološkim problemima. Istraživanje je provedeno putem anketnog ispitivanja na 100 učenika iz 5
odjeljenja osnovne škole Mehmedalija Mak Dizdar iz Sarajeva, a rezultati su pokazali značajan
nivo ekološke svijesti ispitanika.
1. UVOD
Odnos čovjeka prema okolišu doveo je do niza globalnih, regionalnih i lokalnih ekoloških
problema koji su kulminirali ekološkom krizom [1]. Sedamdestih godina XX vijeka počelo se
razvijati obrazovanje za okoliš, tj. sticanje znanja o okolišu [2]. Obrazovanje za okoliš i održivi
357
razvoj predstavlja složen i dugotrajan proces. Veoma važnu ulogu u procesu oblikovanja
ekološkog načina razmišljanja igraju odgojno-obrazovne ustanove na svim nivoima počevši od
predškolskih ustanova, preko osnovne i srednje škole do fakulteta [3]. Iskustva drugih zemalja su
pokazala da ovakvo obrazovanje ima poseban značaj najviše kod mladih čijom se edukacijom od
najranijeg uzrasta stiče neophodan nivo ekološke svijesti koja uključuje osnovne elemente poput
ekološkog znanja, vrijednovanja ekološke situacije i ekološko ponašanje [4]. Obrazovanje za
okoliš i unaprijeđenje ekološke svijesti predstavlja proces cjeloživotnog učenja kojim se djeluje
na čovjeka u smislu razvoja njegovih intelektualnih, duhovnih i fizičkih sposobnosti kako bi
ljudsko društvo funkcioniralo kao zajednica. Uključivanje ekološke problematike u osnovne
naučne procese današnjice ključan je zahtjev obrazovanja za okoliš. Veliki broj aktera je
odgovorno za zagađivanje životne sredine te je nužna njihova edukacija u svrhu razvijanja
ekološke svijesti [5]. Proces vaspitanja i proces obrazovanja neraskidivo su povezani i uključuju
niz faktora, kao što su biološki, ekološki, kulturološki, ekonomski. Ekološka svijest kod djece i
omladine se razvija u školi [4]. Obrazovanje za okoliš u cilju zaštite sredine mora biti shvaćeno
kao grana nauke koja može stimulisati mlade ljude na stvarne životne teme. Jedan od glavnih
ciljeva obrazovanja za okoliš je buđenje svijesti kod učenika za probleme okoline i spremnost za
odgovorno ophođenje prema njoj. Razvoj obrazovanja za okoliš praćen je velikim brojem
međunarodnih konferencija na kojima je obrazovanje za okoliš i održivi razvoj naglašeno kao
ključ opstanka tj. istaknuta je njegova važnost o potrebi stvaranja ekološki pismenog društva
[Buzov, 2008]. Od svih konferencija posebnu važnost imaju konferencije u Štokholmu (1972.) i
Tbilisiju (1977.), kongres u Moskvi (1987.), konferencije u Rio de Ženeiru (1992.), Solunu
(1997.) i Johanesburgu (2002.) te evropska ministarska konferencija u Kijevu (2003.) [6].
Osnovni uslov za razvoj ekološke svijesti i izgradnje pozitivnog odnosa prema okolišu
predstavlja mogućnost unapređenja obrazovanja za okoliš i održivi razvoj kroz reformu
obrazovanja i prelazak na kurikularni princip definisanja obrazovanja [7]. Nezaobilazan faktor
održivog razvoja je proučavanje ekoloških tema u sklopu odgojno-obrazovnog procesa pri čemu
primjena stečenih znanja utiče na mnoga područja u svakodnevnom životu. Osnovne sposobnosti
koje učenici moraju steći su spoznaje o povezanosti globalnih promjena na Zemlji, njihov utjecaj
na čovjeka i okoliš, mogućnost prilagođavanja razvoju tehnologije i nauke, odgovorni odnos
prema prirodi, doprinos održivom razvoju, kao i svijesti o ličnom učešću u savremenom svijetu
[8]. U okviru pedagoških standarda i općih normativa za osnovni odgoj i obrazovanje Kantona
Sarajevo, predviđen je školski vrt u nastavno-odgojne svrhe i praktičan rad učenika. Uređenjem i
opremanjem školskog vrta trebale bi se formirati površine namijenjene oglednim pracelama za
botaničke eksperimente, staklenik, kao i prostor za male životinje [9]. Uvidom u literaturne
izvore nema zvaničnih podataka o formiranju i stanju školskih vrtova na području Bosne i
358
Hercegovine. Da su školski vrtovi ukras i ponos mnogih škola, pokazuje nam Republika
Hrvatska [10] u kojoj se od šk. 1994/95. godine u okviru Projekta „Najljepši školski vrtovi“
organiziraju natjecanja [11]. U današnjem vremenu, školski vrtovi imaju opće nastavni, botanički
i proizvodni karakter u kojima se radi na sistemskom praćenju, postavljanju eksperimenata,
istraživačkom radu, ekološkom pokretu, uzgoju ekološke hrane, profesionalnoj informiranosti i
usmjeravanju. Školski vrt je mjesto u kojem dolazi do usvajanja novih znanja i vještina,
zajedničke saradnje učenika, motiviranosti učenika, kretanja učenika i aktivnosti, kao i
ostvarivanje kontakta djece sa prirodom [12]. U cilju razvoja pozitivnih psihofizičkih osobina
kod učenika, svaka škola koja ima dovoljno prostora trebala bi imati školski vrt. Židovec i sur.
2018., su na području gradske četvrti Sesvete (Zagreb) istražili prisutnost i veličinu vrtova uz
šest predškolskih ustanova i četiri osnovne škole, identificirali biljne vrste, procijenli uređenost
vrtova i njihovu usklađenost s tradicijom i prostorom u kojem se nalaze. Rezultati ovih
istraživanja su pokazali da se u školskim vrtovima nalazi dobar broj otrovnih i alergenih vrsta
biljaka i da su loše održavani [12]. Zadatak ekoloških sekcija u osnovnim i srednjim školama je
uređenje školskog prostora koje se svodi na sađenje cvijeća i održavanje školskog dvorišta. Ove
sekcije uglavnom imaju mali broj članova, a njihov rad u podizanju ekološke svijesti učenika i
nastavnika kroz odgovarajuće projekte doprinosi emotivno-voljnu primjenu znanja u praksi.
Kroz različite radionice u okviru sekcije, koje uključuju recikliranje ali i izložbu radova koje će
vidjeti učenici koji nisu članovi sekcije, proširiće znanje stečeno na sekciji na ostale učenike.
2. MATERIJALI I METODE
Istraživanja prepoznavanja problema u okolišu i zastupljenosti ekologije u nastavnim planovima

i programima, odnosno nastavnim predmetima, realizovana su anketnim ispitivanjem učenika iz
pet odjeljenja VIII razreda Osnovne škole „Mehmedalija Mak Dizdar“ u Sarajevu. Anketno
ispitivanje u svrhu dobijanja podataka za seminarski rad na II ciklusu studija nastavničkog
smjera na temu „Ekologija i mladi“ je provedeno anonimno uz prethodnu dozvolu rukovodstva
škole [13]. Anketno ispitivanje nije bilo najavljeno ispitanicima, tako da nije bilo vremena za
bilo kakav vid dogovaranja, a sve u cilju dobijanja što iskrenijih i relevantnijih rezultata za
analizu.
Ispitanici su odgovarali na petnaest pitanja od čega se dvanaest odnosilo na prepoznavanje
problema u okolišu, a preostala tri na nastavni plan i program i zastupljenost ekologije u
nastavnim predmetima. U prvom dijelu anketnog upitnika ispitanici su odgovarali na pitanje: U
kojoj mjeri postoji problem u vašoj okolini? Kao odgovor mogli su zaokružiti po važnosti
navedene probleme brojevima na skali od 1 do 5 kako slijedi: 1 – „ne predstavlja problem“; 2 –
359
„umjeren problem“; 3 – „srednji problem“; 4 – „veliki problem“ i 5 – „veoma veliki problem“.
Rezultati anketnog ispitivanja iskazani su u procentima i dati su u Tabeli 1. Drugi dio ankete
odnosio se na nastavni plan i program, a rezultati su prikazani u Tabeli 2. Na pitanja broj 13. i
14. odgovoralo se sa „DA“ ili „NE“, a na pitanje broj 15. zaokruživanjem.
3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA
Čovjekov utjecaj na okoliš doveo je do niza promjena koje se očituju u zagađenju zraka, vode i
tla, utjecaju na klimatske promjene, smanjenju snježnog i ledenog pokrivača, degradaciji i
osiromašenju tla, smanjenju bioraznolikosti, itd. Pitanja postavljena u ovom dijelu anketnog
upitnika većinom se odnose na ekološke probleme na lokalnom, regionalnom ili globalnom
nivou.
Tabela 1: Prepoznavanje problema u okolišu – anketni upitnik [13]

1 2 3 4 5
≠ U kojoj mjeri, po vašem mišljenju postoji problem u vašoj okolini
% % % % %
Bolest ljudi 6 14 42 17 21
Odnos škole prema učenicima 23 27 18 20 12
Zagađenje zraka 1 3 14 30 52
Zagađenje vode 3 2 11 21 63
Zagađenje rijeka i mora 3 2 13 27 55
Nedostatak pitke vode 9 10 10 8 63
Klimatske promjene 12 17 44 18 9
Sječa šume 2 13 30 18 37
Nestajanje poljoprivrednih i šumskih zemljišta 6 14 24 30 26
Uništavanje živog svijeta 4 11 5 30 50
Topljenje ledenjaka 8 12 24 20 36
Podizanje nivoa mora ili poplave 6 20 20 30 24
Tabela 2: NPP i zastupljenost ekologije u nastavnim predmetima – anketni upitnik [13]
DA NE
≠ Pitanje
% %
Da li nastavni plan i program podiže svijest u odnosu prema okolini? 72 28
Da li mislite da bi trebali imati zaseban predmet „Ekologija“ 73 27
Koji predmet u najvećoj mjeri favorizira ekologiju (zaokruži naziv predmeta)?
Književnost Demokratija Biologija Fizika Hemija Matematika

0% 20 % 57 % 2% 20% 1%
360
Lokalni ekološki problemi se odnose na zagađenje vode, zraka, nedozvoljeno odlaganje otpada i
sl. Porast stanovništva i urbanizacija, razvoj velikog broja privrednih djelatnosti, potrošnja
fosilnih goriva, povećanje vrsta i količina otpada predstavljaju neke od uzročnika ekoloških
problema na globalnom nivou koji se odnose na globalno zagrijavanje atmosfere, smanjivanje
ozonskog omotača i slično [1].
Grafički prikaz rezultata o prepoznavanju problema u okolišu dati su na Slici 1. Ispitanici
smatraju da zagađenje vode i nedostatak pitke vode doprinose veoma velikim problemima u
okolišu, dok zagađenje zraka, zagađenje rijeka i mora, kao i uništavanje živog svijeta doprinosi u
nešto manjoj mjeri. Prema anketnom ispitivanju veliki problem za okoliš predstavlja nestajanje
poljoprivrednih i šumskih zemljišta i podizanje nivoa mora ili poplave, dok bolest ljudi i
klimatske promjene predstavljaju srednji problem za okoliš. Kad je u pitanju okoliš, 27%
ispitanika smatra odnos škole prema učenicima umjerenim problemom, dok njih 12% veoma
velikim problemom. Pitanje odnosa škole prema učenicima odnosi se na buđenje svijesti i
poticanja na razmišljanje o međusobnom odnosu između živih bića unutar jedne vrste, čovjeka
prema čovjeku kao itekako važnom ekološkom faktoru. Jedinstvo prirode, suživot živih bića,
njihov odnos prema neživoj prirodi i refleksija nežive prorode na živu čini cjelokupan sistem
balansa biosfere i pojašnjava definiciju ekologije. Na osnovu dobivenih rezultata može se reći da
je većina ispitanika ima vlastite percepcije i stavove o negativnom uticaju zagađenog zraka,
zemljišta i vode. Značajan broj učenika pokazuje zreliji stav prema problemima u okolini u kojoj
se nalaze kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. Upoznati su sa općim faktorima koji
uzrokuju negativan kvalitet života na Zemlji. Svjesni su da je antropogeni faktor jedini biotički
faktor i jedini faktor uopšte koji je osnovni uzročnik stanja Zemlje danas.
361
Slika 1: Grafički prikaz rezultata ankete o prepoznavanju problema u okolišu [13 ]
Da nastavni plan i program podiže svijest u odnosu prema okolini smatra 72 % ispitanika, dok
njih 73% smatra da treba uvesti zaseban predmet iz područja ekologije. Razmatrajući nastavne
planove i programe u Bosni i Hercegovini, učenici u osnovnoj školi stiču znanja iz ekologije u
okviru nekih nastavnih predmeta kao što su priroda (peti razred), biologija (svi razredi naročito
osmi), geografija (sedmi razred), hemija (osmi razred), itd. Prema nekim autorima predlaže se
stvaranje efikasnog modela ekološkog odgoja i obrazovanja za čiju realizaciju, pored porodice,
škole i ekoloških udruženja treba uključiti i univerzitete, kao i sve nivoe vlasti kroz poticajne
projekte i radionice. Za osnovnu školu predlaže se mješoviti model ekološkog obrazovanja koji
podrazumijeva da se pored predmeta u kojima se tradicionalno izučavaju ekološki sadržaji,
uvede i integrativni kurs ekologije u IX razredu osnovne škole [14]. U istraživanjima zaštite
okoline u nastavnim planovima i programima osnovne škole u Republici Srbiji došlo se do
konstatacija da ekologija kao zaseban predmet nije zastupljena u sistemu osnovnog obrazovanja i
da zastupljenost ekoloških sadržaja zavisi od afiniteta i zainteresiranosti pojedinih nastavnika,
kao i škole [15] .
Prema rezultatima anketnog ispitivanje, 57% ispitanika smatra da predmet biologija favorizira
sadržaje iz ekologije, 20% ispitanika se opredijelilo za demokratiju, 20 % za hemiju, 2% za
fiziku, a 1% za matematiku. Ovakvi rezultati za demokratiju i hemiju se mogu smatrati
očekivanim jer, u školi u kojoj je anketno ispitivanje provedeno, demokratiju predaje nastavnik
biologije, a nastavnik hemije je voditelj ekološke sekcije. Rezultati istraživanja, koja su
provedena anketnim ispitivanjem učenika V-VIII razreda osnovnih škola i I-IV razreda srednjih
362
škola na području Sarajevskog, Tuzlanskog, Srednjebosanskog kantona i Zvorničke regije,
pokazala su da 51% ispitanika smatra da se sadržaji iz ekologije i zaštite okoliša najviše
izučavaju u okviru biologije [7]. „Jačanje obrazovanja o okolišu – plansko, formalno i
neformalno obrazovanje na različitim nivoima i različitim sektorima“ navodi se kao preporuka u
izvještaju o stanju okoliša u Bosni i Hercegovini 2012 [16].
4. ZAKLJUČAK
Osnovne ekološke vrijednosti, vještine i edukaciju neophodno je uvrstiti u vaspitno-obrazovni

sistem od predškolskog uzrasta kroz razrednu i predmetnu nastavu osnovne škole u cilju
sistemskog stvaranja ekološke svijesti kod djece u najranijim fazama života kroz učenje i
ekološke navike kako bi smo svi utjecali na očuvanje održivog razvoja i suživota. Obrazovanje
za okoliš i održivi razvoj se javlja kao neophodan i nezaobilazan faktor društvenih procesa.
Sadržaji iz ekologije i održivog razvoja nisu dovoljno zastupljeni u nastavnim planovima i
programima u Bosni i Hercegovini, a pored toga ekološka kultura naših građana nije
zadovoljavajuća. Očekuje se da sadržaji vezani za obrazovanje za okoliš proizvedu komunikaciju
sa okolišem u skladu sa principima održivog razvoja. Naša obaveza je uvesti cjeloživotno učenje
za okoliš.
Istraživanjem prepoznavanja problema u okolišu i zastupljenosti ekologije u nastavnim
planovima i programima može se reći da su učenici osmih razreda osnovne škole itekako svjesni
problema u okolišu i potrebe za uvođenjem predmeta ekologije kao zasebnog predmeta. Na
osnovu rezultata anketnog ispitivanja možemo zaključiti da učenici prepoznaju ekološke
probleme. Ispaštajući zbog nepažnje prethodnih naraštaja, zabrinuti su i svjesni stanja u kojem
žive, i u kojem će živjeti.
5. LITERATURA
[1] Afrić, K. (2002) Ekološka svijest - pretpostavka rješavanja ekoloških problema, Ekonomski
pregled, 53 (5-6), p 578-594.
[2] Buzov, I. (2008) Obrazovanje za okoliš: kratak pregled razvoja koncepta, God. Titius, 1 (1),
p 303-315.
[3] Prtljaga, P. (2013) Sustainable development from the standpoint of future educators, Procidia
– Social and Behavioral Sciences 93, p 1855-1859.
[4] Milešević, T. (2013) Ekološko obrazovanje i stvaranje ekološke svijesti, Primus, 5, p 186-
191.
363
[5] Lugić, D. (2012) Ekološko vaspitanje i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama u
Republici Srpskoj, Prvi međunarodni kongres ekologa“Ekološki spektar 2012“, Banja Luka, p 1-
13.
[6] Goletić, Š. (2006) Obrazovanje o okolišu i održivom razvoju, Priručnik za nastavnike,
Fondeko Sarajevo.
[7] Goletić, Š. (2007) Stanje obrazovanja o okolišu i održivom razvoju u Bosni i Hercegovini, 5.
Naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem “Kvalitet 2007”, Neum, Bosna i Hercegovina, p
677-683.
[8] Jukić, R. (2011) Ekološko pitanje kao odgojno-obrazovna potreba, Soc. Ekol. Zagreb, 20 (3),
p 267-285.
[9] Vlada Kantona Sarajevo (2018). Odluka o pedagoškim standardima i normativima za
osnovnu školu, Službene novine Kantona Sarajevo, XXIII, 30, čl. 2.1.
[10] Kolar-Dimitrijević, M. (2014) Značenje školskih vrtova u sjevernoj Hrvatskoj u vrijeme
Austro-Ugarske monarhije. Ekonomska i ekohistorija, X (10), p 217-232.
[11] Dorbić, B., Frua, LJ., Zubac, J., Šuste, M., Pamuković, A., Vrdoljak, M. (2013) Vrt
Veleučilišta u Kninu – ugoda i istraživački rad. Agronomski glasnik, 5-6, p 305-318.
[12] Židovec, V., Pirić, T., Skenderović Babojelić, M., Dujmović Purgar, D. (2018) Vrtovi
odgojno-obrazovnih institucija na području gradske četvrti Sesvete. Agronomski glasnik, 5, p
313-334.
[13] Kadić, S. (2011) Ekologija i mladi, Seminarski rad, Prirodno-matematički fakultet,
Sarajevo.
[14] Omerović, M., Ćirić, N. (2016) Didaktizacija i ekologizacija školskog curiculuma, DHS 1, p
217-232.
[15] Skenderović, I., Romelić, J. (2013) Zaštita okoline u nastavnim planovima i programima
osnovne škole u Republici Srbiji, Ekonomski izazovi, 2 (3), p 151-160.
[16] Ekspertna grupa i Fond za dostizanje milenijskih razvojnih ciljeva Programa Ujedinjenih
nacija za okoliš (UNEP) (2012) Izvještaj o stanju okoliša u BiH 2012. Fond za dostizanje
milenijskih razvojnih ciljeva.
364
THE INFLUENCE OF PRODUCTION AND PRODUCTS FROM EXPANDED

POLYESTER TO THE ENVIRONMENT AND LIVE ORGANISMS
Bajramović Ermin, Đuzelić Redžo
University of Bihać, Faculty of Technical Engineering, Bihać, Bosnia and Herzegovina,

Civić doo, Mala Lisa bb, 77 220 Cazin, Bosnia and Herzegovina
bajramovic.ermin@mail.com
duzelicredzo@gmail.com
Key words: production, expanded polystyrene, hexabromcyclododecane, environment and

living organisms
ABSTRACT:
Expanded polystyrene (EPS) is an expanded thermoplastic material polystyrene (polystyrene)

obtained by polymerization of styrene monomer. Polymers are predominantly organic
substances that are subject to rapid decomposition in contact with the flame. It is this kind of
polymer behavior that limits their use in many areas (shipbuilding, construction, aircraft
industry, etc.). In order to reduce their fuel, modifications of polymeric materials are carried out
with the addition of special additives (burners).
This paper analyzes the burning problem of foamed polystyrene (PS-E) and the mechanism of
action of hexabromcyclododecane (HBCD) as the only commercial burner retarder for PS-E,
and wishes to point out its harmfulness to the environment and living organisms.
365
UTJECAJ PROIZVODNJE I PROIZVODA OD EKSPANDIRANOG

POLISTIRENA NA OKOLIŠ I ŽIVE ORGANIZME
Ključne riječi: proizvodnja, ekspandirani polistiren, heksabromciklododekan, okoliš i živi

organizmi
SAŽETAK:
Ekspandirani polistiren (EPS), predstavlja ekspandirani termoplastični materijal polistiren

(polistirol) koji se dobija polimerizacijom monomera stirena (stirola). Polimeri su pretežno
organske tvari koje u kontaktu s plamenom podliježu nagloj razgradnji. Upravo takvo ponašanje
polimera ograničava njihovu primjenu u mnogim područjima (brodogradnja, građevinarstvo,
zrakopolovna industrija i sl.). U cilju smanjenja njihove gorivosti provode se modifikacije
polimernih materijala dodatkom posebnih aditiva (usporivača gorenja).
U okviru ovog rada analizirana je problematika gorenja pjenastog polistirena (PS-E) te
mehanizam djelovanja heksabromciklododekana (HBCD) kao jedinog komercijalnog usporivača
gorenja za PS-E, i želi se ukaziti na njegovu štetnost na okoliš i žive organizme.
1. UVOD
Ekspandirani polistiren (EPS) brand je ime za pjenasti polistiren koji je otkriven u ranim 1940-
im Ray Mclntire Dow Chemical Company a zatim ga patentirao njemački koncern BASF 1954.
godine te ga počeo proizvoditi pod zaštićenim imenom STYROPOR, koji je postao sinonim za
EPS [5]. Ekspandirani polistiren (EPS) poznatiji kao stiropor je termoizolacijski materijal
karakterističnih fizikalno-hemijskih svojstava, izvanrednih toplinsko-izolacijskih i mehaničkih
svojstava, niske cijene te jednostavne ugradnje pa je vrlo brzo osvojio široko tržište u
građevinarstvu i do danas je ostao na vodećem mjestu s udjelom većim od 40%. Ubrzo je stekao
popularnost kao lagani izolator koji se sastoji od 95% zraka, a koristi se i danas, kao alternativa
za čaše, tanjure, pakovanje i slično. Međutim, unatoč svojim prednostima, ima određene
nedostatke povezane s njihovim korištenjem koje se tiču zaštite okoliša i zdravlja ljudi i
životinja, jer proizvodi od EPS-a nisu biorazgradivi [3].
Prema istraživanjima objavljenim na portalu Smithers Rapra [7] predviđa se ukupna potrošnja
polimernih pjena od 25,3 miliona tona u svijetu u 2019. godini. Proizvodnja polistirena iznosi
43% od ukupne količine proizvedenih polimernih pjena, što ga svrstava na prvo mjesto liste.
366
S obzirom da je EPS materijal koji se sastoji od više komponenti i primjesa (aditiva), od kojih su
neke štetne, navodi se da je heksabromciklododekan (HBCD) jedna od mogući korištenih aditiva
u sastavu ovog materijala.
Dosadašnja ispitivanja mjerenja gorivosti komercijalnog proizvoda prema EN ISO 11925-2:2002
pokazuju da je HBCD dobar usporivač gorenja za PS-E, što ga svrstava u E razred gorivosti ali s
druge strane ima negativan utjecaj na okolinu i zdravlje ljudi, biljaka i životinja i ocijenjen kao
veoma štetan što se i želi pokazati u daljem izlaganju [2].
2. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA O HBCD-u
HBCD je materija koja se dugo zadržava u okolišu. Primjećeno je njegovo postojanje čak i u
predatorima čije je stanište Arktik, a zabilježeni rastući nivo se objašnjava njegovom
postojanošću. Najveći stepen utjecaja toksičnosti se može pronaći kod kopnenih životinja, s
obzirom da su one najizloženije negativnim utjecajima HBCD-a. Naučna istraživanja su
pokazala da HBCD ima naročito loš utjecaj na reproduktivne, razvojne i bihevioralne osobine
organizama s tim da je primijećen veći utjecaj kod ženskih jedinki. Kod čovjeka se najčešće
može pronaći u tkivu masnoće, krvi te u mlijeku kod žena. U organizam dospijeva preko kože,
sluznice oka te nosne i usne šupljine [1].
Ukupna količina ove materije utrošene u 2001. godini je procijenjena na 16 700 tona, dok je ta
brojka u 2003. godini iznosila 21 900 tona. Na slici 1 je prikazan udio različitih svjetskih regija u
potrošnji HBCD-a. Prema UNEP-u, HBCD se proizvodi u Kini, Evropi, Japanu i SAD-u.
Poznata sadašnja godišnja proizvodnja je oko 28 000 tona godišnje. Najveći dio tržišnog obima
koristi se u Evropi i Kini (podaci iz 2009/2010) [1].
Slika 1: Potrošnja HBCD-a po regijama [1]
367
Prema istraživanjima obavljenim u svrhu ocjene prijedloga za uvrštavanje HBCD-a na listu
dugotrajnih zagađivača okoliša, 72% otpadnog HBCD-a se može naći u otpadnim vodama, 22%
u kopnenim vodama i 6% u vazduhu.
Istraživanja agencije za zaštitu okoliša (EPA) pokazuju da HBCD ima loš utjecaj na ljude i ostale
organizme i da se negativan utjecaj može prenijeti i na dvije generacije potomaka [2].
Zagađivanje HBCD-om se javlja kroz nekoliko izvora i to [2]:

zagađivanje usljed proizvodnje,
zagađivanje usljed upotrebe,
zagađivanje iz otpada i
zagađivanje usljed recikliranja.
Zagađivanje usljed proizvodnje proizvoda koji sadrže HBCD ima direktan utjecaj na zrak, vodu i
zemljište i to zbog emisije HBCD-a u toku proizvodnog procesa.
Iako je HBCD nakon proizvodnje vezan unutar proizvoda, zavisno od uslova temperature,
vlažnosti i molekularne strukture, HBCD se može osloboditi veza te na taj način ugroziti okolinu
i zdravlje organizama.
Zagađivanje HBCD-om iz otpada predstavlja najveću opasnost zbog toga što se velike količine
proizvoda sa ovom supstancom ne odlagaju odgovorno.
Zagađivanje usljed recikliranja ima iste osobine kao i zagađivanje usljed prvobitne proizvodnje
proizvoda koje sadrže HBCD.
Pored HBCD-a u ekspandiranom polistirenu se nalaze i druge primjese kao što su benzen, pentan
i sl. Iako su i benzen i pentan u teoriji štetni po okoliš, oni se nalaze u veoma malim količinama s
obzirom da je u 95-98% volumena proizvoda zrak [5].
Univerzitet u Teksasu u SAD-u je 2009. i 2010. godine proveo ispitivanja na temu prisustva
stereoizomera HBCD-a u ljudskoj ishrani. Rezultati istraživanja su dati u tabeli 1.
368
Tabela 1: Prisustvo stereoizomera u ljudskoj ishrani [6]
Stereoizomer HBCD-a
Tip hrane α β γ
(ng/g) (ng/g) (ng/g)
Svježe sardine 1,307 IRD 0,056
Dimljena ćurka 0,479 IRD 0,036
Svježi losos 0,327 IRD 0,116
Som 0,115 0,016 0,031
Tilapija IRD IRD 0,143
Čili paprika IRD IRD 0,100
Sardine u ulju 0,059 IRD IRD
Šunka 0,027 0,019 IRD
IRD – Ispod razine detekcije
Rezultati potvrđuju da se u ljudskoj ishrani nalaze stereoizomeri HBCD-a, što direktno utječe na
prisustvo HBCD-a u ljudima. Dalje se navodi da je potrebno obaviti dodatna ispitivanja na
većem broju uzoraka da bi se dobila stvarnija slika utjecaja na ljude [6].
3. DISKUSIJA
3.1. Zakonske regulative
Materijali za izradu ovog rada se baziraju na dosadašnjim istraživanjima u prisutnosti

postojanosti organski onečišćenim tvarima (POPs-ova) a posebno utjecajima HBCD-a u
proizvodnji EPS-a kao i prisustvo istog u proizvodu od EPS-a. Zakonske regulative kojima je
zabranjena upotreba HBCD-a propisane od strane međunarodnih institucija a nalaze se na
REACH listi su [3]:
Baselska konvencija: Konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu

odlaganju stupila je na snagu 1992. godine,
Roterdamska konvencija: Konvencija o prethodnom informiranom pristanku za određene opasne
hemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini, usvojena u septembru 1998. godine.
Stockholmska konvencija: Konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima
međunarodni je ugovor čiji je osnovni cilj zaštita ljudskog zdravlja i okoliša od POPs-ova.
Prihvaćena 2001. godine, a stupila na snagu 2004. godine.
369
3.2. Postojane organske onečišćujuće tvari (POPs-ovi)
Postojane organske onečišćujuće tvari (POPs-ovi) su grupa organskih tvari koje imaju sljedeće
specifične fizikalno-hemijske osobine [3]:
velika postojanost (otpornost na kemijsku, fotokemijsku i biološku razgradnju),

nakupljanje u živim organizmima (bioakumulacija),
sklonost prijenosu na velike udaljenosti (utvrđeni su na područjima daleko od mjesta njihove
proizvodnje ili upotrebe),
štetno djelovanje na ljudsko zdravlje i okoliš.
POPs-ovi su se najviše upotrebljavali kao usporivači gorenja. U okoliš mogu dospjeti u različitim
fazama životnog ciklusa, od proizvodnog procesa do upotrebe proizvoda u kojima su sadržani i
njihova odlaganja kao otpada.
3.3. HBCD u proizvodnji i proizvodima od EPS-a
HBCD se sastoji od dvanaest atoma ugljika, osamnaest atoma vodonika i šest atoma broma
vezanih za prsten. Komercijalni HBCD sastoji se od oko 70-95% gama-HBCD i 3-30% alfa- i
beta-HBCD uz malu prisutnost delta- i epsilon-HBCD nečistoća. Alfa-HBCD najsporije se
razgrađuje od svih stereoizomera. Struktura HBCD-a je prikazana na slici 2 a njegova
strukturalna formula je C12H18Br6 [4]:
Slika 2: Struktura HBCD-a [2]
Njegova primarna primjena je u ekstrudiranoj (XPS) i ekspandiranoj (EPS) polistirenskoj pjeni

koja se koristi kao toplotna izolacija u građevinarstvu. U tabeli 2 su navedena svojstva i osobine
HBCD-a sa vrijednostima.
370
Tabela 2: Svojstva i osobine HBCD-a [1]
Svojstvo Vrijednost
Agregatno stanje (sobna temperatura) Bijela krutina
Molekularna težina 641,7 g/mol
Pritisak pare 6 x 10-3 Pa
Topljivost u vodi 65,6 μg/l (20 oC) 46,3 μg/l (20 oC, slana voda)
Talište od 172 do 205 oC prosječna vrijednost: 190 oC
Komercijalno dostupan HBCD je bijela krutina slabe topljivosti u vodi koji se koristi kao
dodatak polimerima za usporavanje gorenja. Najčešće se isporučuje u obliku praha ili granula.
3.4. Životni ciklus HBCD u proizvodnji i proizvodima od EPS-a
EPS sa primjesama HBCD ima negativne utjecaje na okolinu i žive organizme ali još uvijek se
ne svrstava u proizvode sa rizičnim ishodima na okoliš i po zdravlje ljudi i drugih živi
organizama.
Da bi se dobila detaljnija slika o utjecaju EPS-a na okoliš potrebno je proučavati čitav životni
ciklus proizvoda i porediti ih sa potencijalnim zamjenama na tržištu. Kriteriji koji se tu uzimaju u
obzir su [5]:
potrošnja energije,
zagađenje vazduha,
zagađenje vode,
utjecaj na globalno zagrijavanje i
volumen čvrstog otpada.
Prema istraživanjima EPS grupe za pakovanje, svaki kilogram nafte potrošen za proizvodnju
EPS-a zamijenjuje 150 kg nafte potrebne za grijanje objekata koji nisu izolirani. Pored toga,
korištenje superlakog EPS-a kod pakovanja proizvoda smanjuje potrošnju nafte potrebne za
transport za čak 39%. Ova tvrdnja nalazi uporište u tome što su materijali za pakovanje od EPS-a
do 6 puta lakši od drugih materijala slične primjene.
U toku proizvodnog procesa svi ostaci se mogu reciklirati - usitniti i ponovo koristiti. Problem
čvrstog otpada nakon korištenja može biti smanjen reduciranjem upotrebe ovog materijala kroz
razvoj proizvoda ili recikliranjem [6].
371
4. ZAKLJUČAK
Istraživanja pokazuju da HBCD ima loš utjecaj na okolinu, ljude i ostale organizme. HBCD je
uključen u Dodatak A Stockholmske konvencije u maju 2013. godine, što znači da se zabranjuje
proizvodnja i korištenje u zemljama koje su prihvatile konvenciju, izuzev određenih slučaja.
Svaka organizacija koja je registrirala izuzeće po pitanju prestanka upotrebe HBCD-a koji se
nalazi u EPS-u i XPS-u, a koji se koristi u građevinarstvu za izradu izolacionih panela, mora
poduzeti adekvatne mjere s ciljem označavanja panela da bi se takvi paneli mogli jednostavno
prepoznati tokom čitavog ciklusa proizvoda.
Proizvođači EPS u budućnosti bi trebali povesti računa o sljedećem:

isključenju HBCD-a ili smanjenju na najmanju moguću mjeru,
proizvod koji u sebi ima primjesa HBCD-a mora biti čitljivo i na vidljivom mjestu jasno
označena oznakom o obaveznom odvojenom sakupljanju,
informirati javnost o važnosti odvojenog sakupljanja i pravilne reciklaže otpada na svojim
mrežnim stranicama,
u proces proizvodnje staviti komercijalna dostupna zamjenska rješenja za smanjenja gorivosti i
upotrebe HBCD-a.
5. LITERATURA
[1] J.Arnot, L.McCarthy, J.Armitage, L.Toose-Reid, F.Wania, I.Cousins. (2009), An

evaluation of hexabromocyclododecane (HBCD) for Persistent Organic Pollutant (POP)
properties and the potential for adverse effects in the environment, European Brominated
Flame Retardant Industry Panel (EBFRIP).
[2] Environmental and Climate Change Canada and the United States (2017), DRAFT
Binational Strategy for HBCD Risk Management, Environmental Protection Agency.
[3] Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (2017), Vodič za sigurno rukovanje i gospodarenje
postojanim organskim onečiščujućim tvarima (POPs- PBDE, PFOS i HBCD), Hrvatska.
[4] Standard za regulaciju protivpožarnih testiranja ISO 11925-2:2002.
[5] http://www.sunpor.at/ (Datum pregleda 28.04.2018.).
[6] https://ehp.niehs.nih.gov/1204993/ (Datum pregleda 03.05.2018.).
[7] https://www.smithersrapra.com › industries. (Datum pregleda 03.05.2018.).
372
[8] M.Jang, W.J.Shima, G.M.Hana, M.Rania, Y.K.Songa, S.H.Hong. (2017), Widespread
detection of a brominated flame retardant hexabromocyclododecane in expanded
polystyrene marine debris and microplastics from South Korea and the Asia-Pacific coastal
region. Journal Environmental Poluttion, 231, p 785-794.
[9] X.Cao, Y.Lua, Y.Zhanga, K.Khana, C.Wanga, Y.Baninl. (2018), An overview of
hexabromocyclododecane HBCDs in environmental media with focus on their potential risk
and management in China. Journal Environmental Poluttion, 236, p 283-295.
373
EFFECT OF COMPOSITION AND STRUCTURE OF ZEOLITE ON ADSORPTION OF

BUTYRIC ACID FROM AQUEOUS ENVIRONMENT
S. Sladojević, D. Bodroža, J. Penavin-Škundrić, Z. Levi, M. Rakanović, S. Vujasinović

Univerzitet u Banjaluci, Tehnološki fakultet, RS, Bosna i Hercegovina
slavica.sladojevic@gmail.com
Key words: butyric acid, wastewaters, zeolites, adsorption
ABSTRACT:
This paper studied physical and chemical characteristics of ZSM-5, Y and BETA zeolites
(product of the company Zeolyst International, USA) and their effect on adsorption of butyric
acid (CH3CH2CH2COOH) from the aqueous environment. Since waste waters of the food, textile
and chemical industry may contain organic acids as a constituent part of the hydrophobic
component of pollution, butyric acid was selected as the adsorbate. It is known that the crystals
of zeolite form an entire labyrinth of channels and pores of different profile that may detain
various cations, water and other species. Access of adsorbates to cavities and channels is
determined by the pore opening size. Character, number and location of active centers depend
on the zeolite structure, present cation, SiO2/Al2O3 ratio, as well as the manner of previous
processing. In addition to the original samples, their decationized forms were also examined by
observing adsorption of butyric acid, during which the scope of acid concentrations was from
0.02-0.20 mol/L. Characterization of zeolite samples was determined by the method of X-ray
diffraction analysis (XRD), method of infrared spectroscopy with Fourier transformation (FT-
IC), and identification of micro/nano porous structure by the scanning electronic microscopy
(SEM). Values of specific surfaces are determined by the low-temperature adsorption method
(BET method). Adsorption balances are described by the Freundlich adsorption isotherm and
374
adsorption parameters. Results proved that for the adsorption of CH3CH2CH2COOH, out of the
tested zeolites, the most suitable ones are BETA zeolites.
UTICAJ SASTAVA I STRUKTURE ZEOLITA NA ADSORPCIJU MASLAČNE

KISELINE IZ VODENE SREDINE
Ključne riječi: maslačna kiselina, otpadne vode, zeoliti, adsorpcija
SAŽETAK:
U ovom radu su ispitivane fizičko-hemijske karakteristike ZSM-5, Y i BETA zeolita (proizvod

kompanije Zeolyst International, SAD) i njihov uticaj na adsorpciju maslačne kiseline
(CH3CH2CH2COOH) iz vodene sredine. S obzirom da se u otpadnim vodama prehrambene,
tekstilne i hemijske industrije mogu pojaviti organske kiseline kao sastavni dio hidrofobne
komponente zagađenja, maslačna kiselina je odabrana kao adsorbat. Poznato je da kristali
zeolita formiraju čitav lavirint kanala i pora različitog profila u kojima se mogu zadržavati
različiti katjoni, voda i druge specije. Pristup adsorbata u šupljine i kanale određuje veličina
otvora pora. Karakter, broj i lokacija aktivnih centara zavise od strukture zeolita, prisutnog
katjona, odnosa SiO2/Al2O3, kao i načina prethodne obrade. Pored izvornih uzoraka ispitivane
su i njihove dekatjonizovane forme praćenjem adsorpcije maslačne kiseline, pri čemu je raspon
koncentracija kiseline bio od 0,02-0,20 mol/L. Karakterizacija zeolitnih uzoraka određena je
metodom rendgenske difrakcione analize (XRD), metodom infracrvene spektroskopije sa
Furijevom transformacijom (FT-IC), a za identifikaciju mikro/nano porozne strukture
skenirajuća elektronska mikroskopija (SEM). Vrijednosti specifičnih površina određene su
niskotemperaturnom adsorpcionom metodom (BET metoda). Adsorpcione ravnoteže su opisane
Freundlichovom adsorpcionom izotermom i adsorpcionim parametrima. Rezultati su pokazali da
su za adsorpciju CH3CH2CH2COOH, od testiranih zeolita, najpogodniji BETA zeoliti.
1. UVOD
Razvoj tehnologije i industrije, kao i porast standarda utiče na produkciju sve većih količina
različitog otpadnog materijala, koji u većoj ili manjoj mjeri zagađuju životnu sredinu.
Nekontrolisano ispuštanje industrijskih otpadnih voda u prirodne vodotokove dovodi do sve
375
većeg ekološkog problema, jer najčešće sadrže aktivne zagađivače organskog i neorganskog
porijekla 1-3. Imajući u vidu da kvalitetna voda, koja je pogodna za piće, domaće i komunalne
potrebe, postaje deficitarna i da njena vrijednost stalno raste, sve se više posvećuje pažnja
usavršavanju starih i pronalaženju novih metoda i materijala za prečišćavanje otpadnih voda.
Adsorpcija kao površinski fenomen je metoda koja se često primjenjuje zbog jednostavnosti i
ekonomičnosti, a zeolitni materijali kao ekološki prihvatljivi adsorbensi interesantni su za
istraživanje i primjenu 4-8. S obzirom da industrijske otpadne vode, kao zagađivače mogu da
sadrže masne organske kiseline, u ovom radu su ispitivane adsorpcione mogućnosti odabranih
zeolita različitih struktura za adsorpciju maslačne kiseline. Kao adsorbensi korišteni su sintetički
zeoliti tipa ZSM-5 (NH4ZSM-5, HZSM-5), tipa Y (NH4Y, HY) i tipa BETA (NH4BETA,
HBETA). Struktura ZSM-5 zeolita odlikuje se pravim kanalima eliptičnog presjeka cca 0,51 x
0,55 nm koji se prostiru duž b ose ili 010 ose, a njih presjecaju, pod pravim uglom, sinusoidalni
kanali kružnog presjeka dijametra 0,54 nm, koji se prostiru duž a ose ili 100 ose (slika 1) 8-
11. Zeolit tipa Y, trodimenzionalne strukture sa porama koje se prostiru okomito u x, y, z
smjeru. Srukturu Y zeolita čine sekundarne gradivne jedinice tipa 4-6 i 6-6 koje čine pore
promjera 0,74 nm, dok je centralna šupljina (α cage) Y zeolita sačinjena od 12-članog
kiseoničnog prstena i ima promjer od 1,2 nm (slika 2) 9-11 .
Slika 1: Ilustracija strukture ZSM-5 Slika 2: Ilustracija strukture Y Slika 3: Ilustracija strukture BETA
BETA zeolit je hibrid koji se sastoji od dvije strukture koje se međusobno prepliću čineći
trodimenzionalni sistem kanala. Dva međusobno okomita ravna kanala, svaki sa promjerom 0,76
× 0,64 nm, pružaju se u a i b pravcu, a sinusoidualni kanal promjera 0,55 × 0,55 nm pruža se
paralelno u c pravcu (slika 3) 9-11.
376
2. MATERIJAL I METOD RADA
Praćena je adsorpcija maslačne kiseline iz vodenog rastvora na 293 K na izvornim formama

zeolita: NH4ZSM-5 (oznaka: CVB28014), NH4Y (oznaka: CVB300) i NH4BETA (oznaka:
CP814E). U cilju dobivanja adsorbenasa novih osobina izvorni uzorci su termički aktivirani na
temperaturi od 673 K u trajanju od četiri sata, pri čemu su procesom deaminacije dobivene H-
forme zeolita. Karakterizacija adsorbenasa (ZSM-5 i Y) je određena XRD analizom na
difraktometru Philips PW 1710 uz upotrebu Cu antikatode (40kV, 50mA, K =0,154056 nm)
koja potvrđuje kristalnu strukturu (slike 4 i 5). Skenirajućom elektronskom mikroskopijom
(aparat JEOL JSM 6460LV) identifikovana je mikro/nano porozna struktura uzoraka ZSM-5 i
BETA zeolita (slike 6 i 7). U cilju identifikacije površinske kiselosti snimljeni su spektri izvornih
i modifikovanih adsorbenasa na aparatu Bruker Tensor 27 FT-IR sa rezolucijom 4 cm-1 i 16
skenova (slike 8-13). Vrijednosti specifičnih površina (Sp) su određene BET metodom na aparatu
Flowsorb II-2300. Rastvori maslačne kiseline su pripremani razblaživanjem osnovnog rastvora, a
koncentracije su bile od 0,02 do 0,20 mol/L. Masa adsorbensa je bila cca 0,5 g (tačna odvaga).
Reakciona smjesa je uvijek termostatirana, a ravnotežno stanje je postizano u vremenu od tri
sata. Tačne koncentracije kiseline, prije i poslije adsorpcije, određivane su volumetrijskom
titracijom sa standardnim rastvorom NaOH, uz fenolftalein kao indikator. Količina adsorbovane
maslačne kiseline je računata iz razlike.
Slika 4: Difraktogram ZSM-5 zeolita
377
Slika 5: Difraktogram Y zeolita
Slika 6: SEM snimci ZSM-5 zeolita
Slika 7: SEM snimci BETA zeolita
378
Slika 8: FT-IC spektar NH4ZSM-5
Slika 9: FT-IC spektar HZSM-5
379
Slika 10: FT-IC spektar NH4Y
Slika 11: FT-IC spektar HY
380
Slika 12: FT-IC spektar NH4BETA
Slika 13: FT-IC spektar HBETA
Adsorpcioni sistemi maslačna kiselina – zeoliti su opisivani Freundlichovom izotermom i

određenim adsorpcionim parametrima. U tabeli 1. navedene su osnovne karakteristike izvornih i
modifikovanih zeolitnih uzoraka (adsorbenasa).
381
Tabela 1: Osnovne karakteristike adsorbenasa
Molski odnos
Adsorbens Hemijska formula Sp (m2g-1)
SiO2/Al2O3
NH4ZSM-5 280,0 (NH4, Na)x OAl2O3280SiO2 400
HZSM-5 280,0 H2,9Na0,1OAl2O3280SiO2 380
NH4Y 5,1 (NH4, Na)x OAl2O35,1SiO2 925
HY 5,1 (H, Na)x OAl2O35,1SiO2 788
NH4BETA 25,0 (NH4, Na)xOAl2O325SiO24H2O 680
HBETA 25,0 (H, Na) xOAl2O325SiO2 660
Rezultati eksperimentalnog praćenja adsorpcije su prikazani u tabelama od 2 do 8 i dijagramima

(slike 14-19).
Tabela 2: Adsorpcija maslačne kiseline na NH4ZSM-5 zeolitu
c0 crav. madsor. x/m·103

ln x/m ln crav
(mol/L) (mol/L) (g) (mol/g)
0,1480 0,1375 0,5000 1,0490 -6,8599 -1,9841

0,1239 0,1130 0,5017 1,0800 -6,8307 -2,1803
0,0990 0,0880 0,4998 1,1004 -6,8120 -2,4304
0,0700 0,0590 0,5002 1,0996 -6,8128 -2,8302
0,0496 0,0390 0,5008 1,0483 -6,8605 -3,2441
0,0245 0,0185 0,5000 0,6000 -7,4185 -3,9899
Slika 14: Freundlichova adsorpciona izoterma za sistem C4H8O2 - NH4ZSM-5
382
Tabela 3: Adsorpcija C4H8O2 na HZSM-5 zeolitu
c0 crav madsor. x/m·103

ln x/m ln crav
0,2005 0,1862 0,4997 1,4309 -6,5494 -1,6809

0,1708 0,1565 0,5015 1,4257 -6,5530 -1,8547
0,1507 0,1362 0,4990 1,4522 -6,5346 -1,9936
0,1003 0,0859 0,5000 1,4400 -6,5431 -2,4545
0,0706 0,0562 0,5000 1,4400 -6,5431 -2,8788
0,0504 0,0361 0,5012 1,4266 -6,5524 -3,3214
Slika 15: Freundlichova adsorpciona izoterma za sistem C4H8O2 - HZSM-5
Tabela 4: Adsorpcija C4H8O2 na NH4Y zeolitu

ln x/m ln crav
0,0250 0,0193 0,5021 0,5676 -0,5663 -3,9476

0,0503 0,0410 0,5012 0,9277 -0,0750 -3,1942
0,1008 0,0870 0,4995 1,3810 -0,3228 -2,4418
0,1481 0,1331 0,5025 1,4925 -0,4004 -2,0167
0,1691 0,1541 0,5040 1,4881 -0,3975 -1,8702
0,1994 0,1821 0,5008 1,7272 -0,5465 -1,7032
383
Slika 16: Freundlichova adsorpciona izoterma za sistem C4H8O2 - NH4Y
Tabela 5: Adsorpcija C4H8O2 na HY zeolitu

ln x/m ln crav
0,0250 0,0248 0,5013 0,020 -3,6969 -10,8198
0,0503 0,0500 0,4994 0,030 -2,9957 -10,4143
0,1008 0,0992 0,4974 0,161 -2,3106 -8,7341
0,1481 0,1473 0,5022 0,080 -1,9153 -9,4335
0,1691 0,1677 0,4995 0,140 -1,7856 -8,8739
0,1994 0,1984 0,5021 0,100 -1,6175 -9,2103
Slika 17: Freundlichova adsorpciona izoterma za sistem C4H8O2 - HY
384
Tabela 6: Adsorpcija C4H8O2 na NH4BETA zeolitu

ln x/m ln crav
0,1953 0,1770 0,5000 1,8300 -6,3034 -1,7316
0,1494 0,1379 0,5018 1,1460 -6,7715 -1,9812
0,1006 0,0896 0,5042 1,0910 -6,8207 -2,4124
0,0510 0,0436 0,5000 0,7400 -7,2089 -3,1327
0,0264 0,0202 0,5016 0,6180 -7,3890 -3,9021
0,0145 0,0098 0,5029 0,4670 -7,6692 -4,6254
0,0059 0,0032 0,5039 0,2680 -8,2245 -5,7446
Slika 18: Freundlichova adsorpciona izoterma za sistem C4H8O2 - NH4BETA

Tabela 7: Adsorpcija C4H8O2 na HBETA zeolitu

ln x/m ln crav
0,1972 0,1775 0,5019 1,9620 -6,2338 -1,7288
0,1504 0,1362 0,5005 1,4190 -6,5578 -1,9936
0,1006 0,0877 0,5042 1,2790 -6,6617 -2,4338
0,0510 0,0418 0,5045 0,9120 -6,9999 -3,1749
0,0264 0,0184 0,5000 0,8000 -7,1309 -3,9954
0,0146 0,0073 0,5031 0,7250 -7,2293 -4,9199
0,0066 0,0021 0,5029 0,4470 -7,7130 -6,1658
385
Slika 19: Freundlichova adsorpciona izoterma za sistem C4H8O2 – HBETA

U tabeli 8. dat je sumarni pregled parametara adsorpcije maslačne kiseline na izvornim i
modifikovanim adsorbensima na temperaturi od 293K.
Tabela 8: Sumarni pregled adsorpcionih parametara za sisteme C4H8O2/zeoliti

x/m ∙103 Sadsor.molek. ΔadsH
ZEOLIT Nadsor.molek.∙10-20 n k∙103
(mol/g) (m2) (J/mol)
NH4ZSM-5 I=1,09 I=6,56 110,3 1,60 0,9 -3898

HZSM-5 I=1,40 I=8,43 141,8 2,13 0,2 -5189
I=0,61 I=4,40 74,01
NH4BETA 2,36 1,7∙10-3 -5749
II=1,09 II=7,53 126,65
I=0,73 I=3,67 61,73
HBETA 3,43 1,2∙10-3 -8355
II=1,25 II=6,57 110,51
NH4Y I=1,44 I=8,67 145,7 2,13 3,88 -5198
HY I= 0,07 I= 0,42 7,06 1,13 0,48 -2747
Na osnovu dobivenih rezultata praćenja adsorpcije maslačne kiseline na ispitivanim

adsorbensima, može se konstatovati da su adsorpcione izoterme za sisteme C4H8O2-NH4ZSM-5 i
C4H8O2-HZSM-5, Langmuirovskog tipa (slike 14,15), na njima se registruje jedan plato, što
ukazuje da je adsorpcija monoslojna. Adsorpcioni kapacitet HZSM-5 zeolita je veći za maslačnu
kiselinu od izvornog uzorka diskutovano prema ukupnom broju adorbovanih molekula (22 %
više molekula). Iz ovog se može zaključiti da se termičkom aktivacijom izvorne forme generisao
veći broj pristupačnih centara pogodnih ovom adsorbatu [8-13]. Izračunate vrijednosti toplote
adsorpcije C4H8O2 pokazuju da je dobivena veća vrijednost ΔadsH za HZSM-5 (-5189 J/mol),
nego za izvorni uzorak - NH4ZSM-5 (-3898 J/mol), što znači da je reakcija manje egzotermna na
izvornom uzorku. Adsorpcione krive za sisteme C4H8O2-NH4BETA i C4H8O2-HBETA prolaze
kroz dva platoa, što ukazuje da je adsorpcija višeslojna. Također je uočljiva znatno veća
386
vrijednost oslobođene toplote adsorpcije, nego na ZSM-5 zeolitima (tabela 8). Razlog za ovakvo
ponašanje BETA zeolita može biti i u većoj specifičnoj površini ovog zeolita (oko 40 % veća S p
u odnosu na ZSM-5 zeolite) [11, 14,15]. Na adsorpcionoj krivoj za sistem C4H8O2-NH4Y se
registruje jedan izražen plato, adsorpcija se dešava u monosloju, što bi moglo značiti da je
interakcija između molekula kiseline i centara zeolitne površine jača. Modifikovana forma, HY,
se nije pokazala kao povoljan adsorbens za maslačnu kiselinu. Pregledom adsorpcionih konstanti
k i n može se vidjeti da je konstanta n najveća za HBETA (3,43), a zatim za NH4BETA (2,36).
Najmanju vrijednost n pokazuje HY (1,13), a samim tim i najmanju toplotu adsorpcije ( -2747
J/mol), što potvrđuje da je modifikovanjem Y zeolita promijenjen karakter površinske kiselosti u
smislu generisanja aktivnih centara jače kiselosti koji ne pogoduju ovom kiselom adsorbatu
[16,17].
4. ZAKLJUČAK
Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti da su za adsorpciju maslačne kiseline iz

vodenog rastvora, od ispitivanih uzoraka zeolita, najpogodniji BETA zeoliti, diskutovano prema
veličini adsorpcionih konstanti k i n i vrijednosti toplote adsorpcije, ΔadsH, što znači da ovi zeoliti
na svojoj površini posjeduju aktivne centre koji su organofilnog karaktera [18], koji su pogodni
za adsorpciju slabo polarnih organskih molekula, kao što je maslačna kiselina (pKa= 4,82).
5. LITERATURA
[1] Glavač, V. (2001), Uvod u globalnu ekologiju, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb
[2] Rajaković, V., Rajaković, Lj., (2003), Sprega konvencionalnih i savremenih metoda za
obradu vode od ultra čistih do otpadnih, Hem.Ind. 57 (7-8)307-317.
[3] Krsmanovic, V., Todorovic, M., Manojlovic, D., Trbovic, D., Dojcinovic, B.,
Voulgaropoulos, A., (2010), Determination of Phenol and Cod in Danube Water: Results
of the Regional Interlaboratory Studies, Proceedings of XVIII International Scientific
and Professional Meeting “Ecological Truth“ , Apatin, 1-4 June, 293-299.
[4] Penavin-Skundric, J., Skundric, B., Sladojevic, S., (2013), Adsorption of Nitrogen on
Cation-Modified 13X Zeolites, Proceedings of 45 th International October Conference on
Mining and Metallurgy, Bor Lake, Serbia, 16 -19 October, 806-812.
[5] Sladojević, S., Levi, Z., Škundrić, B., Vindakijević, J., Škundrić-Penavin, J., Čegar, N.,
(2006), Zeoliti i ekologija - pokušaj kontrolisanog adsorbovanja štetnih materija iz vode,
Zbornik radova "Ekologija, zdravlje, rad, sport", Banja Luka, BiH, 125-134.
387
[6] Kučić, D. et al, (2012), Ammonium Adsorption on Natural Zeolite (Clinoptilolite):
Adsorption Isotherms and Kinetics Modeling, The Holistic Approach to Environment 2,
pp. 145-158
[7] Vojnović, B., Margeta, K., Šiljeg, M., Cerjan Stefanović, Š., Bokić, Lj., (2013), Primjena
prirodnih zeolita u zaštiti okoliša, Sigurnost, 55 (3) 209–218.
[8] Sladojevic, S., Penavin-Skundric, J., Levi, Z., Bodroza, D., Lazic, D., Skundric, B.,
(2013), Adsorption of Propane Acid on High-Silica ZSM-5 Zeolites of Nanostructure
Dimensions, Gazette of Chemists, Technologists and Environmentalists of the Republic
of Srpska, 9, 1-9.
[9] Breck, D.W., (1974), "Zeolite Molecular Sieves", Wiley Inc., New York.
[10] Baerlocher, C., Meir, W.M., Olson, O.H., (2001) Atlas of Zeolite Framework Types, 5th
revised ed.; Elsevier Science, Amsterdam, The Netherlands.
[11] Bodroža, D., (2015), Hemija na površini nekih MFI, FAU i BEA zeolita, Magistarski rad,
Tehnološki fakultet, Banjaluka.
[12] Chuaykleang, J., Ratanawilai, S., (2014), Biogasoline from Catalytic Cracking of
Refined Palm Oil using H-ZSM-5 Catalyst, Int’l Journal of Advances in Chemical Eng. &
Biological Sciences, Vol. 1, Issue 1, 2349-1515.
[13] Krisnandi, Y. K., et al, (2015), Direkt Synthesis of Methanol by Partial Oxidation of
Methane with Oxygen Over Cobalt Modified Mesoporous H-ZSM-5 Catalyst, Indones. J.
Chem., 15 (3) 263–268.
[14] Tomizawa T., et al, (2008), Molecular incorporation of benzoic acid and salicylic acid
into BEA zeolites, Asian Journal of Pharmaceutical Sciences, 3 (6): 233-239.
[15] Trombetta, M., Busca, G., Storaro, L., Lenarda, M., Casagrande, M., Zambon, A., (2000),
Surface acidity modifications induced by thermal treatments and acid leaching on
microcrystalline H-BEA zeolite. A FTIR, XRD and MAS-NMR study., Phys. Chem. Chem.
Phys., Issue 15, 2, 3529–3537.
[16] Rakić, V., Dondur, V., Hercigonja, R., (2003), FTIR study of carbon monoxide
adsorption on ion-exchanged X, Y and mordenite type zeolites, J. Serb. Chem. Soc., 68
(4-5) 409-416.
[17] Hernández, M. A., Hernández, G. I., et al, (2017), Nanoporosity of MCM-41 Materials
and Y-Zeolites Created by Deposition of Tournefortia hirsutissima L. Plant Extract,
Journal of Nanomaterials, Article ID 2783143, 10 pages.
[18] Sarti, E., Chenet, T., Pasti, L., Cavazzini, A., Rodeghero, E., Martucci, A., (2017), Effect
of Silica Alumina Ratio and Thermal Treatment of Beta Zeolites on the Adsorption of
Toluene from Aqueous Solutions Minerals, 7, 22, www.mdpi.com/journal/minerals
388
THE PROBLEM OF PRESERVATION OF ENVIRONMENT IN TEACHING

TECHNICAL EDUCATION
Šeherzada Tahić, Safet Velić, Zulfo Ahmetović
Primary School „Bužim”, Generala Izeta Nanića; os.buzim@bih.net.ba

Pedagogical Faculty Sarajevo, Skenderija 72, Sarajevo; velic.safet@bih.net.ba
Center for upbringing, education and rehabilitation „Vladimir Nazor”, Aziza Šaćirbegović 80, Sarajevo
zulfo.ahmetovic@hotmail.com
Key words: environment, ecology, education, technical education
ABSTRACT:
The problem of preservation of the environment in teaching of technical education is ultimately

one of the issues that is posed to modern forms of education nowadays. We live in a world where
engineering and technology offer unprecedented opportunities that are available to the
humankind. All sectors of the economy, industry and traffic have experienced an envious level of
development and the products of their functioning have enabled faster movement and far easier
and better quality of life in the environment where people live. Moreover, there is always a
question of negative factors which, as a consequence of this development, are the causes of
threaten and damaging areas with long-term consequences, which again leads to a certain link
between ecological issue and restriction that must be placed on the way of working of many
economic subjects so as in some extent it was respected. Because of that it is very important for
children in primary schools to be well aware of environmental protection and at the same time
by adopting knowledge in the field of engineering and technology in order for the effect to be
complete. We are witnessing that although the advancement of science and technology
389
contributes remarkably to the quality of life in all segments and in all fields of human life and
work, we are often overwhelmed with images that show how much by unforgivable behavior
of mass-produced entities the human existence is questioned. Wild landfills, systemic destruction
of green areas reserved for the construction of traffic infrastructure, large quantities of
deterioration of seawater and lakes, mass extermination of animal species and the modification
of global atmospheric images are just signs that presents an alarm to warn that it is necessary
to approach the ecological way of thinking. Considering that and all the above, we must be
aware that it is crucially to influence the behavior of man as the primary offender for conscious
creation of ecological crises through proper upbringing and education.
PROBLEM OČUVANJA ŽIVOTNE SREDINE U NASTAVI TEHNIČKOG ODGOJA
Ključne riječi: životna sredina, ekologija, obrazovanje, tehnički odgoj
SAŽETAK:
Problem očuvanja životne sredine u nastavi tehničkog odgoja kategorički predstavlja jedno od
pitanja koje se danas postavlja pred savremene vidove obrazovanja. Živimo u svijetu gdje
tehnika i tehnologija nude nezapamćene mogućnosti koje ostavljaju na raspolaganje ljudskoj
populaciji. Sve grane privrede, industrije i saobraćaja doživjele su zavidan nivo razvoja i
produkti njihovog funkcionisanja omogućili su brže kretanje i daleko lakši i kvalitetniji život u
sredinama gdje žive ljudi. Međutim, uvijek se postavlja pitanje negativnih faktora koji su kao
prateća pojava navedenom razvoju uzroci ugrožavanja i oštećenja područja sa dugoročnim
posljedicama, a što opet dovodi u određenu vezu ekološko pitanje i restrikcije koje se moraju
postaviti pred način rada mnogih privrednih subjekata kako bi se isto u nekoj mjeri ispoštovalo.
Upravo zbog toga bitno je da djeca već u osnovnim školama dovoljno slušaju o zaštiti životne
sredine istovremeno sa usvajanjem znanja iz oblasti tehnike i tehnologije kako bi efekat bio
potpun. Svjedoci smo da, iako napredak nauke i tehnologije značajno doprinosi kvalitetu života u
svim segmentima i na svim poljima ljudskog života i rada, često smo preplavljeni slikama koje
prikazuju koliko je kroz neekološko ponašanje subjekata koji se bave masovnom proizvodnjom
ljudska egzistencija dovedena u pitanje. Divlje deponije, sistemsko uništavanje zelenih površina
rezervisanih za izgradnju saobraćajne infrastrukture, velike količine štetnih tvari prosute u
mora i jezera, masovno istrebljenje životinjskih vrsta kao i mijenjanje globalne atmosferske slike
390
samo su znaci koji predstavljaju svojevrstan alarm kako bi se upozorilo da je potrebno ozbiljnije
pristupiti ekološkom načinu mišljenja. Uzimajući u obzir sve navedeno, moramo biti svjesni da je
krucijalno utjecati na ponašanje čovjeka kao osnovnog krivca za svjesno stvaranje ekoloških
kriza kroz pravilan odgoj i obrazovanje.
1. UVOD
Procentualna zastupljenost ekoloških tema i općenito, učenja o ekologiji je pitanje koje se

vrlo često postavlja u naučnim krugovima i u sferama koje se zanimaju za unapređenje životne
sredine.
Tehnologija danas, sa svim svojim granama uzima veliki procent u životu ljudi općenito, pa se
tako, sve češće, postavlja pitanje koliko ljudska populacija dobija, a koliko je na gubitku zbog
svih okolnosti koje uslovljavaju njenu ekspanziju. Kao primjer ugrožavanja zdrave životne
sredine prekomjernim povećanjem i prekomjernom upotrebom proizvoda tehnike i
tehnologije možemo navesti rasprostranjenost svih vidova saobraćaja. Posebno se akcenat stavlja
na drumski saobraćaj kao najdostupniji i najprisutniji u našim krajevima.
Poznato je da mnoštvo tehničkih naprava i tehnoloških sistema koristi prirodne izvore kako bi se
došlo do značajnijih rezultata, a da se obnavljanju i srazmjernom korištenju istih ne posvećuje
adekvatna pažnja. Ipak, većim dijelom se u skorije vrijeme prepoznalo da zahtjevi za očuvanje
zdrave okoline ne mogu ostati samo na deklarativnoj osnovi nego, kao korisnija varijanta, savjeti
su da se treba uticati na svijest populacije kolektivno u smislu prepoznavanja života u
nekontaminiranoj sredini i budućih problema koji su na pomolu ukoliko bi se nastavilo sa
nesavjesnim radom. Upravo, u tom smislu, neophodno je poticati sve generacije da svojim
angažmanom doprinesu rješenju problema imajući u vidu da se planeta nalazi u sve gorem
stanju. Da bi se došlo do efikasnijih sredstava u borbi protiv zagađenosti neminovan je drugačiji
pristup, kako I. Tica navodeći temeljne postulate ekologije u svome članku kaže: „Celokupni
razvoj proizvodnih snaga u našem društvu, pre svega, intenzivna industrijalizacija i urbanizacija,
pored velikih dostignuća, istovremeno je praćena i nizom posledica štetnih za životnu i radnu
sredinu. Došlo je do poremećaja ekološke ravnoteže, što se ispoljava u degradaciji životne
sredine. Prisutna je zagađenost vazduha, zemljišta, vode, prehrambenih proizvoda, zatim pojava
buke i drugo, što veoma nepovoljno utiče ne biološki svet – i na čoveka. Zbog toga u našem
društvu sve više se ispoljava interes i briga za zaštitu životne i radne sredine. Aktuelnost i sve
veći značaj zaštite i unapređivanja životne i radne sredine predstavlja trajan i dugoročan zadatak
i obavezu društva u celini i svakog pojedinca posebno. Danas je sve očiglednije da se ovi
problemi mogu uspešno rešavati samo putem daljeg razvoja proizvodnih snaga društva koje će
391
uvažavati ekološke zakonitosti – promene odnosa prema prirodi kroz promenu odnosa čoveka
prema njoj.“ [1]
Upravo na ovaj način društvo treba tražiti puteve kako stabilizirati relaciju čovjek-priroda da bi
se na najkorisnijim osnovama organizovalo ograničavanje pojedinih industrijskih segmenata u
svrhu očuvanja čistog okoliša. Potrebno je istaći mišljenje koje ide u prilog tezi da nikakva
krivična sankcija kojoj su podređeni prestupnici u domenu narušavanja očuvane prirode ne može
polučiti rezultate kakve dobijamo utjecajem na svijest ljudi. Nema sumnje da bi se sve obrazovne
institucije trebale uvesti u ovu problematiku te na neki način omogućiti svojim članovima da
saznaju nešto više o metodama kojim se okolina štiti te izgradnju svijesti koja će im polako
stvarati značaj posvećenosti zdravom životu.
Sve ovo je razlog da se navedena tematika sagleda iz svih uglova. Posebno je od značaja da se
vidi koliko se pažnje posvećuje ekološkim problemima u našoj zemlji. Posebno je važno da se
dođe do zaključka na koji način se podiže svijest kod djece i učenika u osnovnim školama kao
početnom vidu opismenjavanja populacije te u kojoj mjeri je unutar predmeta koji se
principijelno naslanjaju na tehniku i tehnologiju zastupljeno učenje o ekologiji, što je i tema
ovog rada.
2. ZASTUPLJENOST EKOLOŠKIH TEMA U UDŽBENICIMA TEHNIČKE

KULTURE
2.1. VAŽNOST UČEŠĆA EDUKACIJE O ŽIVOTNOJ SREDINI U NASTAVI

TEHNIČKE KULTURE
Problematika koja se bavi zaštitom životne sredine sve više je usmjerena na uključivanje
sadržaja koji u svom diskursu podrazumijevaju ekološke teme u ona područja koja najviše
koriste prirodne resurse te u skladu sa svojim osnovnim opisom djelatnosti mijenjaju i
ugrožavaju životnu sredinu. Vrlo je bitno da se učenici, posebno u osnovnim školama dovoljno
educiraju o značaju zaštite životne sredine te da u skladu s naučenim svoje ponašanje prilagode
očuvanju svih zdravih trendova orijentisanih na preuređivanje okoline pogodne za opstanak
budućih generacija. Posebno se u našem vremenu daje značaj učešću predavanja i programa koji
propagiraju očuvanje prirode unutar udžbenika posvećenih drugim nastavnim oblastima. U
sklopu odgoja i obrazovanja vrlo je bitno isticati potrebu za usvajanjem znanja iz područja zaštite
životne sredine u cilju stvaranja generacija sa tendencijom prepoznavanja dobrih navika i
nastojanja očuvanja onih oblika ponašanja koji obećavaju sprečavanje neekoloških postupaka.
Ne postoji restrikcija niti zakonska regulativa sa posljedicama sankcionisanja kao što je to
392
djelovanje na svijest mladog čovjeka u cilju njegovog usmjeravanja ka usvajanju dobrih
obrazaca ponašanja. Stoga je „vaspitanje za zaštitu životne sredine proces kojim se djeluje na
čovjeka u smislu razvoja njegovih intelektualnih, duhovnih i fizičkih sposobnosti, koje iniciraju
održivi život, odnosno funkcionisanje ljudskog društva kao zajednice. Obrazovanje za zaštitu
životne sredine, sa univerzalnim vrijednostima i znanjima, može postati sistem globalnog
karaktera. Uključivanje ekološke problematike u osnovne naučne procese današnjice ključan je
zahtjev obrazovanja za okolinu. Brojni su akteri odgovorni za zagađivanje životne sredine te je
nužna njihova edukacija u smislu razvijanja ekološke svijesti. Proces vaspitanja i proces
obrazovanja neraskidivo su povezani i uključuje niz faktora, kao što su biološki, ekološki,
kulturološki, ekonomski, itd.“ [2]
Vrijeme u kojem živimo puno je izazova ekološke prirode. Sve okolnosti nalažu uvođenje
značajnih promjena na polju odgoja i obrazovanja da bi se sačuvalo bar ono iz prirode što je
krucijalno za opstanak. Tako na primjer „procjenama i usklađivanjem potreba učenika i
nastavnika koje se odnose na ekološki odgoj i obrazovanje s potrebama društva i vremena u
kojem živimo, možemo direktno utjecati na unapređivanje kvalitete odgoja i obrazovanja, ali i
života pojedinaca i društva općenito. Definiranjem kurikulumskog polazišta, dakle sustava cilja i
zadataka odgoja i obrazovanja i njima planiranih ishoda učenja, malo tko se osvrće na krucijalno
didaktičko pitanje: Učimo li za školu ili za život?“ [3] U skladu s tim, za potrebe ovog rada
provedena su istraživanja u oblasti formalnog i suštinskog principa obrazovanja za zaštitu
životne sredine. Formalnog u smislu analize sadržaja udžbenika tehničke kulture na području dva
kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok se aspekt suštinskog ogleda u urađenoj anketi za
učenike dvije škole, takođe u Federaciji Bosne i Hercegovine.
3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
3.1. ANALIZA SADRŽAJA-UDŽBENICI TEHNIČKOG ODGOJA
Da bismo ustanovili koliko je pažnje posvećeno ekološkoj tematici u nastavi tehničke

kulture izvršena je analiza sadržaja udžbenika tehničke kulture od petog do devetog razreda u
osnovnim školama Kantona Sarajevo i Unsko-Sanskog kantona. Reprezentativni uzorak škole
Kantona Sarajevo bila je JU OŠ „Sokolje“, Sarajevo, a Unsko-Sanskog Osnovna škola
„Brekovica“ u Bihaću.
U osnovnim školama u Knatonu Sarajevo, učenici od šestog do devetog razreda slušaju predmet
„Tehnička kultura“, a u petom razredu nastavni predmet „Osnove tehnike“. Autor udžbenika za
peti razred osnovne škole je Ćamil Ahmetović, a godina izdanja istog je 2008. Udžbenik je
393
specifičan iz razloga što su u istom oko 50% nastavne jedinice iz informatike, a od ukupno 87
strana, o oblastima iz predmeta tehnička kultura se govori na 44 strane udžbenika. Od ukupno 22
nastavne jedinice koje se nalaze u dijelu knjige iz oblasti tehničke kulture samo jedna lekcija je
posvećena pitanju ekologije, što procentualno iznosi 4,5%. Ova lekcija obrađuje pitanje
„Značenja tehnike u zaštiti životne sredine“. Autori udžbenika za šesti razred su Milan
Cvijetinović i Sulejman Ljubović, a udžbenik je izdat 2009. godine. U cijeloj knjizi od 102 strane
obrađeno je 10 različitih oblasti od kojih je jedna posvećena životnoj sredini što u procentima
iskazano iznosi 10%. Naziv ove oblasti je „Tehnika u zaštiti čovjekove okoline“, a unutar nje je
obrađeno nekoliko lekcija kao što su: „Upravljanje otpadom“, „Reciklaža građevinskog otpada“,
uređaji za sprečavanje zagađenja okoline te uređaji i sredstva za gašenje požara. Vezano za
udžbenik za sedmi razred, autori istog su Milan Cvijetinović i Sulejman Ljubović. Udžbenik je
koncipiran u 9 oblasti smještenih na 115 strana knjige. Godina izdanja je 2010. U jednoj oblasti
pažnja je djelimično posvećena ekologiji i to u dijelu „Motoristika“, tačnije u podoblasti
„Održavanje motora“ u okviru koje se spominje reciklaža. Ako imamo u vidu da je o reciklaži
bilo govora na samo jednoj strani, to procentualno iznosi 0,9%, što je poražavajuće. Isti autori su
uradili knjigu i za osmi razred koja je izdata 2011. godine. Na 140 strana knjige obrađeno je 6
oblasti iz materije tehničke kulture. Od navedenih 6 oblasti, u jednoj se pažnja usmjerava na
ekološku problematiku, a oblast nosi naziv „Energija i okolina“. Materija koja se odnosi na
zaštitu životne sredine zauzima oko 16,7% teksta udžbenika. Ekološka tematika provlači se kroz
lekcije: „Pravilan izbor goriva za domaćinstvo“, „Racionalno korištenje energije i materijala te
pravilan odnos prema prirodi i čovjekovoj okolini“. Udžbenik za deveti razred osnovne škole
uredili su autori Ćamil Ahmetović, Suada Numić i Nahid Kulenović, a isti je izdat 2012. godine.
Napisan je na 88 strana i u njemu je razrađeno 6 oblasti, od kojih se jedna dotiče ekološke
materije. Međutim, oblast se tiče izbornog dijela u kojem je lekcija zaštita okoliša na dvije
strane. Ako uzmemo u obzir da udžbenik ima 88 strana, onda je ekološka tematika u okviru istog
procentualno zastupljena negdje oko 2,3%.
Tabela 1: Zastupljenost ekoloških tema u udžbenicima tehničke kulture u školama Kantona Sarajevo
Ukupno Ukupno
Godina Ukupno strana Ukupno oblasti
Razred Procentualno Procentualno
izdanja strana posvećeno oblasti posvećeno
ekologiji ekologiji
5. 2008. 44 2 4,5% 22 1 4,5%
6. 2009. 102 10 9,8% 10 1 10%
7. 2010. 115 1 0,87% 9 1 11,1%
8. 2011. 140 4 2,9% 6 1 16,7%
9. 2012. 88 2 2,27% 6 1 16,7%
394
Kada objedinimo sve rezultate iz tabele po pitanju broja oblasti za sve razrede, dobiti ćemo
ukupan broj oblasti iz predmeta tehnička kultura u iznosu od 53. Slijedeći isti princip, ukupan
broj oblasti u kojima se posvećuje pažnja zaštiti životne sredine u udžbenicima za sve razrede je
5, što procentualno iznosi 9,43. Njihov odnos slikovito prikazuje sljedeći grafik:
Grafik 1: Zastupljenost oblasti sa ekološkim temama u udžbenicima tehničke kulture

Vjerodostojnije rezultate će pokazati omjer ukupnog broja strana i broja strana na kojima su
obrađene oblasti koje pripadaju zaštiti životne sredine u udžbenicima za sve razrede, budući da,
kao što je ranije već rečeno, ekološka tematika nije obrađena u cijelim oblastima nego u
pojedinim njihovim dijelovima. Ukupan broj prvih je 489, a drugih 19 što procentualno iznosi
3,9 %.
Grafik 2: Omjer ukupnog broja strana udžbenika i broja strana sa ekološkom tematikom
395
Grafik 3. Prikaz zastuljenosti ekoloških tema u udžbenicima u udžbenicima tehničke kulture

Ovdje se vidi značajan nedostatak materije u vezi sa zaštitom životne sredine u okviru izvođenja
nastave iz predmeta tehniča kultura. Što se tiče Osnovne škole u Bihaću, udžbenici za peti i
deveti razred su identični kao i u školi u Sarajevu. Knjiga za šesti razred osnovne škole izdata je
2009. godine, a na 62 strane udžbenika smješteno je 10 poglavlja. Od tih 10 poglavlja 1
poglavlje se na 4 strane bavi zaštitom životne sredine i to kroz „Tehnike zaštite čovjekove
okoline. U udžbeniku za sedmi razred, grupe autora, koncipiranom u 5 oblasti obrađenih na 43
strane, nema materije sa ekološkom tematikom. Udžbenik iz tehničkog odgoja za osmi razred,
isto tako napisan od grupe autora, sastoji se iz 7 oblasti raspoređenih na 84 strane. Samo jedna
oblast na jednoj strani bavi se ekološkim pitanjima i to unutar područja energija i okolina gdje
objašnjava „Racionalno korištenje energije i materije“ te „Pravilan izbor goriva za domaćinstvo“.
Tabela 2: Zastupljenost ekoloških tema u udžbenicima tehničke kulture u školama Unsko-sanskog kantona
Ukupno Ukupno
Godina Ukupno strana Ukupno oblasti
Razred procentualno Procentualno
izdanja strana posvećeno oblasti posvećeno
ekologiji ekologiji
5. 2008. 44 2 4,5% 22 1 4,5%
6. 2009. 62 4 6,45% 10 1 10%
7. 2010 43 0 0% 5 0 0%
8. 2011. 84 1 1,19% 7 1 14,3%
9. 2012. 88 2 2,27% 6 1 16,7%
396
Na osnovu podataka iz tabele evidentan je nedostatak nastavnih tema posvećenih ekologiji što
slikovito prikazuje grafik 4.
Grafik 4: Prikaz zastuljenosti ekoloških tema u udžbenicima u udžbenicima tehničke kulture
Može se zaključiti da je potrebno još mnogo konktretnih aktivnosti od strane nadležnih

institucija kako bi se doprinijelo većem učešću materije iz domena zaštite životne sredine u
udžbenicima tehničke kulture za osnovne škole.
3.2. REZULTATI ANKETE U OSNOVNIM ŠKOLAMA
Da bi se utvrdio suštinski aspekt obrazovanja iz domena zaštite životne sredine, tj. koliko
su učenici osnovnih škola svjesni problema ugrožavanja i zaštite svoje okoline, urađena je anketa
u dvije osnovne škole u Kantonu Sarajevo i Srednjobosanskom kantonu. Škola koja je
reprezentativni uzorak u Kantonu Sarajevo je ponovo JU OŠ „Sokolje“, dok smo anketu vezano
za Srednjobosanski kanton radili u Osnovnoj školi „Edhem Mulabdić“, Novi Travnik.
U JU OŠ „Sokolje“, populacija ispitanika bila je generacija učenika devetog razreda. Ukupan
broj ispitanih je 70. Tri su osnovna pitanja postavljena u anketi, a odgovori na ista, sugeriraju
razmišljanje učenika u vezi zaštite životne sredine. Na prvo pitanje koje glasi: “Koliko vodite
računa o zaštiti životne sredine?” 44 ispitana učenika odgovorili su kako im je važno da
učestvuju u zaštiti iste. Onih koji su odgovorili da to trebaju raditi institucije predviđene za te
397
poslove bilo je 19, dok je broj učenika koji su odgovorili da uopšte ne vode računa o zaštiti
prirode 7. Odgovori na postavljeno pitanje su predstavljeni grafikom 5.
KOLIKO VODITE RAČUNA O ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE?
Grafik 5: Odnos u učenika prema zaštiti životne sredine

Na drugo pitanje: “Da li mislite da je potrebno više govoriti o zaštiti životne sredine na časovima
tehničkog odgoja?”, njih 43 odgovara sa DA, dok je negativan odgovor bio od strane 27
ispitanih učenika.
DA LI MISLITE DA JE POTREBNO VIŠE GOVORITI O ZAŠTITI

ŽIVOTNE SREDINE NA ČASOVIMA TEHNIČKOG ODGOJA?
50
40
DA
30 NE
20
10
0
Grafik 6: Teme o zaštiti životne sredine na časovima tehničke kulture
Na treće postavljeno pitanje: “Šta biste uradili sa divljim deponijama u naseljenim

područjima?”, 3 učenika je odgovorilo kako misle da one nisu problem i da bi ih trebalo ostaviti,
35 njih se slaže sa konstatacijom da je potrebno reciklirati otpad koji je za reciklažu, dok 32
ispitana učenika predlaže da se deponije izmjeste na lokacije za njih predviđene.
398
ŠTA BISTE URADILI SA DIVLJIM DEPONIJAMA U NASELJENIM PODRUČJIMA
Grafik 7: Odnos prema deponijama u naseljenim područjima
U JU OŠ „Edhem Mulabdić“ u Novom Travniku ista anketa je urađena na uzorku od 51

učenika, kombinovano za šesti i osmi razred. Na pitanje koliko vode računa o zaštiti životne
sredine, njih 38 odgovorilo je kako im je važno da učestvuju u zaštiti životne sredine, 12 je
mišljenja da to trebaju raditi odgovarajuće institucije, dok je 1 učenik zaokružio opciju „ne
vodim računa“. Na pitanje „Da li mislite da je potrebno više govoriti o zaštiti životne sredine na
časovima tehničkog odgoja?“ 46 ispitanih je odgovorilo potvrdno, a njih 5 je dalo negativan
odgovor. Na treće pitanje: Šta biste uradili sa divljim deponijama?“, da one nisu problem
odgovorila su 2 učenika, da otpad treba reciklirati 26, a da se deponije izmjeste na mjesta za to
predviđena njih 23. Kada se sumiraju rezultati iz obje škole doćemo sljedeće rezultate koji su
prikazani u grafikonu 9.
399
90 Važno mi je da učestvujem
u zaštiti životne sredine
80
To trebaju raditi
70 institucije predviđene za to
60 Ne vodim računa
50
40 DA
30
20 NE
10
Nisu problem
0
Koliko vodite računaDa li je potrebnoŠta biste uradili sa Reciklirati otpad koji
o zaštiti životneviše govoriti o zaštiti
divljim deponijama u
je za reciklažu
sredine? životne sredine na naseljenim Izmjestiti deponije na
časovima tehničkog područjima?
odgoja? predviđena mjesta
Grafik 8:Ukupni rezultati ankete u vezi zaštite životne sredine
Iz priloženog se vidi da su učenici osnovnih škola prilično svjesni važnosti zaštite životne
sredine. Prisutan je relativan kontrast usvojenog znanja i postojeće svijesti u području vođenja
brige za očuvanje zdrave okoline i zastupljenosti ekoloških sadržaja unutar udžbenika tehničke
kulture. Sve upućuje na zaključak da se i pored formalnog deficita ekološke literature djeca
informišu na druge načine tj. porodica, mediji te drugi predmeti sa ekološkom tematikom kao
osnovnom oblašću.
4. ZAKLJUČAK
Rad pod nazivom „Problem očuvanja životne sredine u nastavi tehničkog odgoja“ imao je
za cilj da prikaže trenutnu situaciju u smislu zastupljenosti ekoloških tema u udžbenicima
tehničkog odgoja te uvid u ekološku svijest učenika osnovnih škola.
Sistem obrazovanja je primaran kod očuvanja životne sredine jer je samo čovjek sposoban da
shvati njen značaj, u smislu da je on samo dio te prirode, kao što kaže Claude Bernard: „Živo
biće nije nikakva iznimka u velikoj harmoniji prirode, prema kojoj se sve stvari prilagođuju
jedne drugima; ono ne narušava opći sklad; ne suprotstavlja se silama niti se bori protiv njih.
400
Naprotiv, ono je dio opće povezanosti stvari i život životinje; na primjer, samo je djelić
sveukupnog života svemira.“14
U okviru rada izvršena je analiza sadržaja udžbenika iz predmeta „Tehnička kultura“, a cilj je
bio da se ustanovi da li učenici u osnovnim školama imaju dovoljnu količinu literature koja
povezuje ovaj predmet i ekologiju. Pokazalo se da su udžbenicima minimalno obrađuju oblasti
koje su vezane za ekologiju, iako su rezultati ankete ustanovili da su učenici prilično svjesni
važnosti zaštite životne sredine.
5. LITERATURA
[1] Lukić, D. Ekološko vaspitanje i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama u Repulici

Srpskoj, Banja Luka: Republički pedagoški zavod.
[2] Previšić, V. (2008): Globalne dimenzije održiva razvoja u Nacionalnom školskom
kurikulumu.
[3] Tica, I. (1981): Zaštita i unapređivanje životne sredine, Aktuelna politička biblioteka Borba.
14
Claude Bernard - Sen Žilijen, 12. jul 1813 - Pariz, 10. februar 1878) je bio francuski fiziolog i ljekar koji se bavio
istraživanjem, sekrecije (izlučivanja) organa za varenje, ulogom jetre u metabolizmu glikogena, dejstva ugljen-
monoksida i kurarea na žive organizme, poremećaja u organizu kod dijabetesa.... Sva svoja istraživanja zasnivao je
na primeni metoda eksperimentalne medicinske fiziologije. Poznat je i po Klod Bernar-Horneovom sindromu. Radio
je na Sorboni i u Nacionalnom muzeju za istoriju prirode -Francuske, (franc. Muséum d’Histoire Naturelle). Na
njegov rad uticao je Artur de Bretanj. Smatra se i osnivačem eksperimentalne medicinske fiziologije.
401
''June 5th - World environment day'' review
THE CONCEPT OF EDUCATION ENVIRONMENTAL PROTECTION AND

IMPROVEMENT
Sait Kačapor
Novi Pazar
saitkacapor@gmail.com
Key words: Education, environment, human health
ABSTRACT:
This paper points to the necessity of organized, systematic and planned upbringing,especially in
the institutions of the education system (preschool, elementary, secondary anduniversity) for the
protection and improvement of the environment. Protecting and improving theenvironment is
closely related to the protection and improvement of human health. When it comes to upbringing,
considered the widest and most comprehensive pedagogical term, theeducation for the protection
and improvement of the environment and in this regard protectionand improvement of health, it
is not enough to focus on one subject, or on a group of subjects, ordifferent courses and
presentations. This particular aspect of education must be an integral partof the overall
education and go through the contents of all teaching subjects and extracurricularactivities.
In the paper, as practiced in pedagogical theory, education is viewed through fiveessential
components: physical and health education, intellectual education, moral education,work and
technical education, and aesthetic education.The key feature of this paper is that theprotection
and improvement of the environment, and in this regard, the health, are observedwithin each of
the educational components. In this way, it is directly intended to point out thatthere is no
curricular and extracurricular activity, that there is no educational work that can notbe traced
402
back to the necessity for the education on the protection and improvement of theenvironment. In
other words, the paper presents the education for the protection of theenvironment as the basis
for total educational activity in the institutions of education fromkindergarten to the highest
academic level.
ODGOJ I OBRAZOVANJE U KONCEPCIJI

ZAŠTITE I UNAPREĐIVANJA ŽIVOTNE SREDINE
Ključne riječi: Odgoj, obrazovanje, životna sredina, zdravlje ljudi
SAŽETAK:
U radu se ukazuje na neophodnost organiziranog, sistematskog i planskog odgoja, posebno u

institucijama sistema odgoja (predškolskim, osnovnoškolskim, srednjoškolskim i univerzitetskim)
za zaštitu i unapređivanje životne sredine. Zaštita i unapređivanje životne sredine se u ovom
prilogu usko dovodi u vezu sa zaštitom i unapređivanjem zdravlja ljudi. Kada je u pitanju odgoj,
kao najširi i najsveobuhvatniji pedagoški pojam, odgoj za zaštitu i unapređivanje životne sredine
i s tim u vezi zaštitu i unapređivanje zdravlja, nije dovoljno svesti na jedannastavni predmet, niti
na grupu nastavnih predmeta, ili na kurseve i prezentacije. Taj aspekt odgojnog djelovanja mora
biti sastavni dio ukupnog odgoja i provlačiti se kroz sadržaje svih nastavnih predmeta i svih
nastavnih i vannastavnih aktivnosti.
U radu se, kako se to praktikuje u pedagoškoj teoriji, odgoj posmatra kroz pet bitnih
komponenti: fizički i zdravstveni odgoj, intelektualni odgoj, moralni odgoj, radni i tehnički odgoj
i estetski odgoj. Bitno obilježje ovog priloga sastoji se u tome što se zaštita i unapređivanje
životne sredine, te s tim u vezi i zdravlja, posmatra u okviru svake od odgojnih komponenti. Na
taj način se direktno želi ukazati da nema nastavne i vannastavne aktivnosti, da nema odgojnog
rada u okviru kojeg se ne možeu kazati na neophodnost odgoja za zaštitu i unapređivanje životne
sredine. Drugim riječima, u radu se postavlja odgoj za zaštitu životne sredine kao osnova ukupne
odgojne djelatnosti u institucijama odgoja i obrazovanja od vrtića do najviših akademskih nivoa.
403
1. CILJ ODGOJA
Odgoj je najširi pedagoški pojam i proces. Složen je onoliko koliko je složen sam čovjek.
U pedagoškoj teoriji ovaj pojam se dijeli na više komponenti, ili sastavnih elemenata, pri čemu
različiti autori pridaju različit značaj pojedinim komponentama: fizičkom i zdravstvenom,
intelektualnom, moralnom, radno-tehničkom ili estetskom odgoju. Podjela odgoja na
komponente, ili sastavnice, je moguća samo u teoriji. U suštini, u stvarnom životu, odgoj je
jedinstveni nedjeljiv proces. U ovom radu prvenstveno mislimo na institucionalni odgoj.
Insistiranje na usvajanju znanja (činjenica, generalizacija), u institucijama odgoja i obrazovanja,
predstavlja pridavanje pojačanog značaja intelektualnom odgoju, a zanemarivanje drugih
komponenti. U ovom radu želimo baciti svjetlo na jedan veoma važan, ili slobodni smo reći
najvažniji aspekt odgoja - odgoj i obrazovanje za zaštitu i unapređivanje ekosistema, odnosno
životne sredine. Pritom ne mislimo zanemariti fizički i zdravstveni odgoj, niti intelektualni
odgoj, niti moralni odgoj, niti radni i tehnički odgoj, niti estetski odgoj. Na protiv, odgoj za
zaštitu i unapređivanje ekosistema želimo posmatrati kao sastavni element svih tih odgojnih
komponenti.
U zemljama nastalim iz nekada zajedničke države, Jugoslavije, pa tako i u Bosni i
Hercegovini, koje se žele razvijati kao demokratske društvene zajednice, u čijoj osnovi je tržišna
orijentacija u privređivanju, a koje traže mjesto u Evropskoj zajednici, ključne aktivnosti, u svim
segmentima odgoja, su usmerene na razvijanje demoktskih odnosa, za poštovanje ljudskih prava
i sloboda, za toleranciju, shvatanje i prihvatanje među ljudima, za suzbijanje nasilja i
prevazilaženje konflikata… (Kačapor, 2001: str. 15). Isto tako i u pedagoškim okvirima i u
teoriji i u praksi nastoje se svi ti procesi podvesti pod proces odgoja i obrazovanja. Deklarativno,
ali i u praksi, naša škola je na kursu hаrmоniјskog rаzvојa čоvjekа “…u fizičkоm i
zdrаvstvenоm, intelektuаlnоm, mоrаlnоm, rаdnо-tehničkоm i estetskоm pоgledu, оdnоsnо
izgrаđivаnje ličnosti koja ima planski i organizovan stvaralački i radni odnos prema prirodi i
svim oblastima ljudske djelatnosti (Krulj, Kačapor, Kulić, 2003: str. 78). Harmonijski razvoj se
najčešće zamjenjuje frazom “svestrano razvijena ličnost”, što najčešće zamagljuje cilj kome
treba da teže nastavnici, stručni saradnici i svi ostali u institucijama sistema odgoja i obrazovanja
koji na bilo koji način participiraju u ostvarivanju tog cilja. Pritom se teorijskoj zamisli da se
svakom čovjeku omogući da ispoljava i maksimalno razvija sve svoje ljudske, humane,
individualne, generičke i društvene mogućnosti, ne može ništa zamjeriti. Međutim, realno u
praksi je sve bitno drugačije. Najčešće se u nastavi i na vannastavnim aktivnostima prioritet daje
moralnom odgoju („vaspitanje u duhu humanizma”, „pripremanje za porodični život”,
404
„pripremanje za društveni život”, „poštovanje i uvažavanje društvenih normi”, „vaspitanje u
duhu patriotizma”, „vaspitanje u duhu solidarnosti”, „formiranje pozitivnog odnosa prema radu”,
„formiranje pozitivnog odnosa prema materijalnim i duhovnim vrednostima”…). Tako se događa
da se vaspitanje, kao najširi pedagoški pojam i proces, reducira na samo jednu svoju komponentu
– moralni odgoj. Tako svestranost sa pet bitnih komponenti ostaje samo teorijska ideja koju
deklarativno svi podržavamo. Svemu treba dodati i činjenicu da se tih pet komponenti čovjekove
svestranosti (fizičko zdravstvena, intelektualna, moralna, radna i estetska) ni u teoriji jednako ne
predstavljaju. Naime, ako se u fizičkom i zdravstvenom smislu misli na organizam (higijenu,
ishranu, rast i razvoj, očuvanje i unapređivanje zdravlja), ako se u intelektualnom smislu misli na
strukturu psihičkog života (kognitivno –afektivno - emocionalno područje i psihomotoričko -
voljno-djelatno područje), ako se u moralnom smislu misli na odnos prema drugim ljudima
(socijalni moral, općeljudski – generički moral i personalni – lični moral), ako se u radnom
smislu misli na rad i rezultate rada (odnos prema radu, prema sredstvima za rad, prema
rezultatima rada), te ako se u estetskom smislu misli na uočavanje ljepote, doživljavanje ljepote i
stvaranje ljepote (verbalno, bojama, linijama, oblikom, vokalno, instrumentalno, radno –
djelatno…) , onda ostaje ni u teoriji razrađeno, niti u praksi realizirano nešto što je
egzistencijalno bitno: shvatanje okoliša i ekosistema kao najbitnije predpostavke opstanka
čovjeka na Planeti. Drugim riječima, zapostavljen je odgoj u duhu stalne brige za okoliš, za
zaštitu i unapređivanje ekosistema, odnosno izgrađivanje stila života u čijoj osnovi je stalna briga
za okoliš, za život i međuovisnost biljaka, životinja i ljudi, kao i mikrosvijeta što sve zajedno
omogućava ravnotežu i predstavlja garanciju opstanka.
Uvidom u tok nastavnog procesa može se uočiti da se akcenat stavlja na ostvarivanje
materijalnih zadataka nastave (odnosno na saznajno područje, na sticanje znanja o objektivnoj
stvarnosti, tj. na usvajanje nastavne materije, nastavne građe), a bitno manje na ostvaruje
funkcionalnih zadataka nastave (razvijanje raznovrsnih ljudskih sposobnosti – senzornih,
praktičnih, izražajnih, intelektualnih). Slično je i kada se odgoj ciljno usmjerava na ostvarivanje
vrijednosti: pojačano se ostvaruju generičke vrijednosti, koje se tiču ljudskog roda, opšteljudske
vrijednosti, odnosno, ostvarivanje vaspitnih zadataka koji su u skladu sa opšte prihvaćenim
ljudskim vrijednostima; ostvaruju se i društvene ili socijalne vrijednosti, dok su zapostavljene
personalne vrijednosti (vezane za lični život, za dostojanstvo ličnosti, vrijednosti koje se tiču
same jedinke, ličnosti, koje je čine srećnom i uspješnom).
Ono što je vrlo evidentno zapostavljen je odgoj za pozitivan odnos prema životnoj
zajednici u prirodi. Ljudi u cjelini, djeca napose, bitno su udaljena od prirode, od ekosistema,
odnosno od životne zajednice i stvarnog (prirodnog) životnog staništa. Nedovoljno, gotovo
uopće, ne upoznaju u realnoj stvarnosti (prirodi) međuovisnost živih bića (biljaka, životinja i
405
ljudi), kako međusobno, tako i sa abiotičkim okruženjem. Shvatanje da život ljudi, i u konačnici i
lični život svakog pojedinca, ovisi o stabilnosti ekositema, odnosno o utjicaju biotopa na živu
prirodu, o uticaju živih bića na biotop, te o uzajamnim utjicajima živih bića, mora nastati kao
ishod odgojnih utjecaja.
2. TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU ODGOJA ZA ZAŠTITU I

UNAPREĐIVANJE ŽIVOTNE SREDINE
Odgoj za zaštitu i očuvanje životne sredine želimo posmatrati kroz svih pet odgojnih
komponenti (fizički i zdravstveni odgoj, intelektualni odgoj, moralni odgoj, radni odgoj i estetski
odgoj).
2.1. Fizički i zdravstveni odgoj kao osnova za zaštitu i unapređivanje ekosistema
U ovom prilogu želimo potpuno razlučiti pojmove fizički i zdravstveni odgoj – kao
komponenta odgoja u cjelini i fizički odgoj kao nastavni predmet (fizičke kultute, fizičkog
odgoja ili već kako se u kojem kurikulumu naziva). Mi mislimo na fizičko-zdravstveni odgoj
kao na dio općeg odgojno-obrazovnog procesa u kojem se sistematski i planski utječe na
unapređivanje zdravlja, rasta, razvoja, izbora hranljivih materija i pravilnosti ishrane, razvijanje
higijenskih navika, pravilne razmjene rada i odmora, organiziranog korištenja sna i budnog
stanja i pravilnosti održavanja bioritma. Isto tako mislimo i na sistematski i planski odgojni rad u
cilju unapređivanja bezbijednosti djece i mladih, odnosno ljudi u cjelini. U institucijama odgoja i
obrazovanja, posebno u osnovnim i srednjim školama, ne postoji nastavni predmet u okviru
kojeg se ne mogu realizirati zadaci i cilj fizičkog i zdravstvenog odgoja. Isto tako, nieje moguće
odgoj za zaštitu i unapređivanje zdravlja odvojiti od odgoja za zaštitu i unaprešivanje životne
sredine. Zdravstveni odgoj je proces koji konačno ostvarenje vidi u samoodgoju, odnosno u
odgoju za preuzimanje odgovornosti za zaštitu i unapređivanje sopstvenog zdravlja, što, između
ostalog predviđa usvajanje životnih sposobnosti i mogućnosti donošenja zdravog izbora, stalno
povećavanje samopoštovanja, osposobljavanje za izgrađivanje i održavanje pozitivnih odnosa s
drugim ljudima, stalni odgoj i obrazovanje za zaštitu i unapređivanje životne sredine, smanjenje
rizika od zloupotreba duhana, te zloupotrebe psihotropnih supstanci (opijata i droga), odgoja za
samozaštitu u saobraćaju, odgoja za pozitivne odnose prema pripadnicima različitih spolova, te
priprema za brak i roditeljstvo, odgoj za prihvatanje uspjeha i neuspjeha i savladavanje životnih
teškoća što u konačnici treba da vodi ka smanjenju rizika od suicidnih namjera i izvršenja
samopovređivanja i samoubojstava, odnosno ka formiranju zdrave, stabilne i uspješne ličnosti.
406
Drugim riječima, potrebno je obučiti nastavnike, ne samo nastavnike fizičke kulture, već sve
nastavnike, stručne saradnike i saradnike u nastavi, kao i ostale faktore koji neposredno ili
posredno participiraju u institucionalnom odgoju i obrazovanju, za neprestani ciljno usmjereni
rad na zaštiti i unapređivanju životne sredine i s tim u vezi na zaštiti i unapređivanju zdravlja
onako kako ga je definirala Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) kao "stanje potpunog
fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i onesposobljenosti"
http://www.izjzv.org.rs/app/soc.katedra/Zdravljeifakorikojinanjegauticu.pdf (20.maja 2018,
10.00). Zdravlje je, u svim svojim aspektima, neodvojivo od sredinskih faktora, od životnog
okruženja, od zdravlja životne sredine. Bez zdravog okruženja nema fizičkog zdravlja (pravilnog
“mehaničkog funkcionisanja tijela”), nema mentalnog zdravlja (“jasnog i koherentnog
mišljenja”), nema emocionalnog zdravlja (pravilnog ispoljavanja “radosti, ljutnje, uživanja…”),
nema pravilnog predupređivanja štetnosti stresa, niti je moguće uspostaviti pravilne socijalne
kontakte… Zdrava životna srednia sigurna je garancija zdravijeg socijalnog (društvenog)
zdravlja, odnosno zdravlja zajednice… (“Zdravlje za sve za 21 stoljeće” - Strateški dokument
nazvan "Zdravlje 21" odgovor je Europske regije na izazove globalne strategije "Zdravlja za sve"
i kao takav određuje okvire za akciju za zdravlje regije u cjelini, služeći pri tome i kao
nadahnuće za uobličavanje ciljeva zdravstvene politike na nacionalnoj i lokalnoj razini -
http://www.zdravi-gradovi.com.hr/media/3757/zdravlje_za_sve_za_21_stoljece.pdf, (20.maj
2018, 16.30).
Mi se, u ovom prilogu, u kontekstu fizičkog i zdravstvenog odgoja, ne bavimo brojnim
pitanjima zaštite i unapređivanja životne sredine. Između ostalog nismo otvorili pitanja
zagađenja u vidu izliva pesticida, herbicida, insekticida, te dezinfekcija, deratizacija i td. Ne
bavimo se zagađenjima opasnim otpadima, divljim i ne obezbijeđenim deponijama i deponijama
opasnog otpada. Time ne mislimo da su ta pitanja manje važna, već očekujemo da će drugi
učesnici ovg skupa dovoljno govoriti i pisati o tim veoma važnim pitanjima.
Ako je zdrava životna sredina garancija fizičkog zdravlja (mi želimo utjicati na prihvatanje
takvog stava i pristupa), onda je fizičko zdravlje pojedinca(dinaca) garancija socijalnog zdravlja.
Našoj društvenoj zbilji opterećenoj stalnim obilježjima odsustva sposobnosti pojedinaca i
grupacija da uspostavljaju i održavaju socijalne kontakte sa ljudima koji su drugačiji bilo u
nacionalnom, vjerskom, socijalnom, geografskom ili bilo kojem drugom smislu, neohodno je
stalno stvarati ozračje za razvijanje zdravlja svakog i svih, kako bi se konačno postiglo i zdravo
socijalno ozračje.
Fizički i zdravstveni odgoj kao svoj cilj, ali i ishod, ima zdravstveno stanje, odnosno kvalitet,
organizma. To stanje se postiže pravilnim funkcionisanjem organa koji ukupno čine organizam.
Pedagoškim jezikom rečeno, to znači ostvarivanje funkcionalnih zadataka nastave kroz stalno
407
unapređivanje funkcionalnosti organa ljudskog organizma do stvaranja vještina i navika,
odnosno prerastanja vještina u sposobnosti.
Zdrava životna sredina je garancija i zdravlja shvaćenog kao odsustvo bolesti. Put do stanja
organizma koji se shvata kao “odsustvo bolesti” vodi koz sve užu stazu koja treba da prođe kroz
“ispravljanje nastale štete ka sprečavanju uništenja životne sredine” (Evropska Komisija,
2014:3). Aplikativno to znači da do zdravlja treba doći pored zagađenih rijeka i jezera,
onečišćrnih izvora, zagađenog zraka, ulica i trotora zasutih smećem i otpadnim materijalima,
rijetko kontrolisanih divljih deponija, sve do odlaganja opasnih materijala ko zna čijeg
porijekla…
Institucionalni odgoj i obrazovanje kroz nastavu i vannastavne aktivnosti, kroz ukpni rad sa
učenicima na nivou škole, treba da ostvari nizove zadataka koji vode prema stanju i kvalitetu
učeničkih organizama koji funkcionišu normalno i u skladu sa normama koje su izgrađene i s
obzirom na spol, i s obzirom na uzrast i s obzirom na podneblje i životno okruženje u kojeme se
živi. Ostvarivanje svih tih zadataka, kao i ukupnog cilja fizičkog i zdravstvenog odgoja, konačno
treba da proisteknu u ishod koji je formulisan u Globalnoj strategiji "Zdravlje za sve" SZO kao
"sposobnosti za vođenje ekonomski i socijalno produktivnog života".
Bitan aspek fizičkog i zdravstvenog odgoja predstavalja tjelesno vježbanje. Nije potrebno
dokazivati da čovjek pripada onoj vrsti živih bića čiji je opstanak i razvoj uvjetovan motoričkom
aktivnošću. Zato je za zdravlje čovjeka, uz neophodnost zdrave životne sredine, te hrane, vode,
kisika i sna, veoma važno kretanje, odnosno vježbanje. Vježbanje posmatramo kao aktivnost
koja ima dva smjera: unapređivanje zdravlja i prevencija bolesti.
Savremena tehnološka dostignuća , brz život i dinamika koju čovjek jedva da može pratiti,
kada je u pitanju kretanje ljudi, postigle su suprotan efekat. Istraživanja iz ove oblasti ukazuju na
to da 60% ljudi u Svijetu nije u dovoljnoj mjeri tjelesno aktivno. Nekretanje postaje vrlo ozbiljan
uzročnik smrtnosti. Svjetska zdravstvena organizacija - WHO, upozorava da svake godine zbog
tog uzročnika umire preko dva miliona ljudi. Istraživanja rađena na teritoriji Hrvatske pokazala
su da 83% ljudi nije dovoljno tjelesno aktivno (Bartoluci i sur., 2008.). Vjerujemo da je u Bosn i
Hercegovini taj procenat znatno veći.
Pored toga što vježbanje najbitnije utiče na razvoj i unapređivanje motoričkih vještina,
navika i sposobnosti, ono, kao i tjelesni odgoj u cjelini, podiže radnu sposobnost, ali i stalnim
napredovanjem povećava sigurnost u samog sebe i ispunjava onog ko vježba razonodom i
prijatnim osjećajem. Međutim, vježbanje u nezdravoj životnoj sredini može donijeti više štete
nego koristi po opće zdravlje. Zato ovim prilogom želimo potencirati potrebu vježbanja u
zdravom okruženju, u zdravoj životnoj sredini.
408
Za fizički i zdravstveni odgoj i aktivnosti koje se u tu svrhu organiziraju i izvode ne postoje
starosne granice. Sa tjelesnim aktivnostima treba početi u najranijem djetinjstvu i upražnjavati ih
do kraja života, do najdublje starosti.
2. 2. Intelektualni odgoj kao osnova za zaštitu i unapređivanje životne sredine
Jedna od bitnih sastavnica, ili komponeti odgoja, jeste i intelektualni odgoj. On “…označava
sustavno intelektualno izgrađivanje čovjeka kao razumnoga ljudskoga bića”(Hrvatska
enciklopedija), http://www.enciklopedija.hr/natuknica. Naša posjeta: 22. 05. 2018, 18.00). Ova
komponeta odgoja obuhvata umno (razumsko ili racionalno) područje, čulno (osjećajno) i
emocionalno (voljno djelatno) područje. Intelektualni odgoj čini najsnažniju sponu između dvije
najvažnije kategorije pedagogije – odgoja i obrazovanja. Naime, obrazovanje shvatamo kao
usvajanje znanja (činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti i na temelju njih razvijanje
vještina i navika, te sposobnosti kao najvažnije kvalitete obrazovanja). Na osnovama usvojenih
znanja razvijaju se uvjerenja i pogledi, “… koji potiču na intelektualno djelovanje” (Isto). Osim
toga, intelektualni odgoj podrazumijeva usvajanje činjenica (konkretnosti o objektivnoj
stvarnosti, čulnim putem, perceptivno i na temelju njih usvajanje generalizacija – misaonim
putem (mišljenjem), te na razvijanje misaonih (mentalnih, intelektualnih) sposobnosti, manuelnih
sposobnosti i sposbnosti praktičnog izvođenja radnji (operacija).
Kao što odgoj u cjelini čine sastavni elementi, ili komponente, tako i intelektualni odgoj čini
niz odgojnih podkomponenti. U prvom redu mislimo na znanje. Znanje možemo posmatrati i kao
polaznu osnovu za intelektualnu aktivnost, ali i kao ishod intelektualnog odgoja. Kao što smo
već opisali znanja se stiču pereceptivnim putem i misaonom aktivnošću. Znanje se može
posmatrati iz više aspekata: iz aspekta njegove izvornosti, iz aspekta obima, dubine, vrsta,
strukture itd. S obzirom da je prva premisa usvajanja znanja činjenica, te da je činjenica
nepobitna istina, konkretnost koja se evidentno usvaja čulnim putem (vid, sluh, okus, miris,
taktilna osjećanja itd, a da je druga premisa generalizacija koja se usvaja misaonim putem -
mišljenjem (sud, definicija, pravilo, načelo, zakon itd), onda je jasno da znanje “kao svoj izravni
predmet ima istiniti sud.”
U procesu institucionalnog odgoja i obrazovanja, od najranije životne dobi do pune
akademske zrelosti, treba prezentovati naučne istine o potrebi i načinima zaštite i unapređivanja
životne sredine. To ne smiju biti parale, niti manifestacije koje traju kratko i čiji trenutni efekat
varljivo djeluje na vaspitače. To mora biti trajna aktivnost, propraćena primejrima iz svih
nastavnih i vannastavnih aktivnosti. To, zapravo treba da preraste u životni stil, u moralni kredo,
409
u način ophođenja. Zato je potrebno usvojiti znanja da bez zdrave sredine nema zdravlja, a da
život bez zdravlja bitno gubi svoj smisao i čar.
Činjenice nije moguće usvajati bez pažnje. Pažnja je fenomen na koga se može uticati; ona se
može izazivati pojačavanjem motiva, razvijanjem interesovanja i ostvarivanjem rezultata
sopstvenog rada. Zato odgajanike (u ovom radu pod tim pojmom mislimo na sve od vrtića do
najviših akademskih nivoa) treba dovoditi u aktivan odnos prema životnoj sredini, u boravak i
adekvatne aktivnosti u prirodnom okruženju, na rijeci, proplanku, poljani, planini, ali i u parku,
na ulici, trotoaru… Na taj način treba stalno, namjerno (hotimično) buditi pažnju o potrebi
stalnog davanja doprinosa za očuvanje, zaštitu i unapređivanje životne sredine. Tako formirane
ličnosti će postati poslenici kulture življenja u zdravoj životnoj sredini, te će aktivno utjecati i na
sve ostale ljude da se ponašaju u skladu sa kodeksom zdravog života i zdrave sredine.
Cilj i krajnji ishod intelektualnog odgoja jeste razvijanje mišljenja kao složenog psihičkog
procesa koji u sebi objedinuje i čula, i čulno usvajanje činjenica (precepcija) i misaono usvajanje
generalizacija i pamćenje i motive, motivaciju, maštu, govor… Drugim riječima, kroz
intelektualni odgoj treba u čovjeku razvijati ono što ga najbitnije odvaja od svih ostalih živih
bića. Konačno, na temelju svega toga formiraju se oblici ponašanja: lični asertivan odnos prema
životnoj sredini i kroz lični primjer posredno djelovanje i na druge osobe da u sebi suzbiju
agresivan, bahati, nemaran odnos prema životnoj sredini.
2. 3. Moralni odgoj kao osnova za zaštitu i unapređivanje životne sredine
Kada imamo u centru pažnje zaštitu i unapređivanje životne sredine, odnosno stanje u
koje je čovjek svojim nemarom doveo tu sredinu, tada osnovna postavka poimanja morala kao
odgojne kategorije postaje apsurdna. Naime, „...Moral predstavlja skup pravila o ponašanju i me-
đusobnim odnosima ljudi koja je izgradila i usvojila neka društvena zajednica”. Nameće se pitanje
jesmo li usvojili ovakav oblik ponašanja prema sredini u kojoj živimo i u koju želimo trajno
situirati naše potomke? Međutim, druga premisa iz općeg poimanja morala daje nadu i otvara šanse
za bolji odnos prema životnoj sredini: „...društveni moral je uvijek otvoren za kritiku i promjene, a
održava se sve dok se ne pokaže štetnim i dok ga društvo ne odbaci na isti, ili sličan način kako ga
je i prihvatilo” /Više u: Kačapor i suradnici, 2003).
Želimo da se ovaj značajni naučni skup završi sa ostvarenim zadatkom: da smo razorili
moral prihvatanja negativnog odnosa prema životnoj sredini i postavili nove moralne norme koje
ovo društvo konačno prihvata da je nemoralan svaki negativan odnos prema životnoj sredini
(prema živoj i neživoj prirodi).
Gledajući na moral kao „...oblik ljudske prakse u kojoj se ogleda aktivan odnos čovjeka
410
prema svijetu (neživoj i živoj prirodi), ljudskom društvu i čovjeku (patriotizam, internacionali-
zam, humanizam), pa i prema samome sebi” (Isto), onda se pod tako shvaćenom pojmu morala
može shvatiti odgoj u užem smislu. Moral, kao isključivo ljudska kategorija, podrazumijeva i
ono čemu čovjek iskonski teži – to je sloboda. Čovjek se u svom životnom okruženju mora
osjećati potpuno slobodnim, ali isto tako mora biti svjestan da ta sloboda ima i određena moralna
ograničenja. Sloboda ne podrazumijeva bahatost, ne podrazumijeva nasilje, ne podrazumijeva
komoditet na štetu žive ili nežive prirode, ne podrazumijeva nehigijenu... Prva „pratilja”
„ljepotice” koju ćemo nazvati sloboda, jeste odgovornost. Čovjek, kao svjesno društveno biće
(homo socijalis), u zajedničkom životu sa drugim ljudima, iznalazi mogućnosti za svoju
egzistenciju, a zdrava životna sredina je osnovna predpostavka njegove egzistencije. Tek u
takvoj sredini on može postići punu slobodu (radost i sreću). Za postizanje zdrave životne
sredine potrebna je odgovornost svakog člana društvene zajednice. Zato je neophodno odgajati
svakog pojedinca od rođenja do kraja života, cjeloživotno, odnosno i formalno i neformalno i
informalno.
U procesu odgoja, potreban je sistematski i planski pedagoški uticaj na formiranje
moralne svijesti, uvjerenja, stavova, ponašanja i djelovanja u konkretnim životnim situacijama.
Tako shvaćeni moralni odgoj je proces u kojem se formiraju moralne odlike čovjeka, njegov
pogled na svijet (životnu sredinu – živu i neživu prirodu), ljudsko društvo i čovjeka, formiranja
moralnih odlika čovjeka, moralnih osjećanja, pozitivnih svojstava volje i karaktera, formiranje
vještina i navika moralnog ponašanja i djelovanja u skladu sa prihvaćenim shvatanjima. Za takav
moralni odgoj neophodno je jedinstvo djelovanja svih odgojnih faktora: porodice, dječjeg vrića,
škole, slobodnog vremena, radne organizacije, domova, institucija za treće životno doba...
»... Tamo gdje se porodični kôd protivi na odviše istaknuti način školskom kôdu, individualni ne-
uspjesi su mogući.« (L. Legrand, 1995, str. 135.).
Po uzoru na čuvenu Blumovu taksonomiju (Benjamin S. Bloom, 1970) izrađena je posebna
klasifikacija ciljeva moralnog odgoja (Jambe i Masai-Perl, 1975, prema L. Legrand, str. 42).
Prikazivanje Blumove taksonomije, odnosno klasifikacije Jambe i Masai-Perl bi prešlo okvire
ovog priloga, ali po ugledu na te izvore moguće je ocrtati osnovne paradigme moralnog odgoja za
očuvanje i unapređivanje životne sredine:
-ovladati vještinom aktivnog i pažljivog posmatranja životne sredine,
-ovladati vještinom uočavanja pozitivnih i negativnih pojava u životnoj sredini,
- ovladati vještinom izbora svega što je pozitivno u životnoj sredini,
-ovladati vještinom odbacivanja svega što je negativno u životnoj sredini,
-izgrađivati životni stil reagovanja na pojave koje na bilo koji način štete životnoj sredini,
-razvijati osjećaj ponosa i radosti zbog učinjenog doprinosa poboljšanju stanja životne
411
sredine,
-izgrađivati jasne stavove za praćenje, mjerenje, vrednovanje i evaluaciju odnosa ljudi
prema životnoj sredini,
- iskazivati stvaralački pozitivan odnos prema živoj i neživoj prirodi,
-djelotvorno se odnositi prema životnoj sredini.
2. 4. Radni i tehnički odgoj kao osnova za zaštitu i unapređivanje životne sredine
Na radni odgoj, u kontekstu odgoja za zaštitu i unapređivanje životne sredine, gledamo kao
na praktično ostvarivanje svih odgojnih kvaliteta (fizičkog i zdravstvenog, intelektualnog,
moralnog i estetskog odgoja). Radni odgoj, u ovom prilogu shvatamo kao komponentu ukupnog
odgoja, a ne kao nastavni predmet (radni i tehnički odgoj, opštetehničko obrazovanje i sl.).
Mislimo na svjesni ljudski rad u cilju zaštite i unapređivanja životne sredine, na radne navike, na
tačnost i preciznost u radu, na ekonomičnost (da se u što je moguće kraćem vremenskom
periodu, sa što je moguće manje energije, postigne što je moguće veći učinak u ozdravljivanju
životne sredine, u unapređivanju uslova za život živih bića, u esteskom uređivanju životnih
prostora... To podrazumijeva razvijanje kulture rada, odnosno radne kulture na održanju i
unapređivanju životne sredine zasnovane na jasnim saznanjima, na etičkim načelima odnosa
prema životnoj sredini i na estetskim kvalitetima.
U savremenim kurikulumima osnovnih i srednjih škola postoje sadržaji koji se eksplicitno
bave zaštitom i unapređivanjem životne sredine. Međutim, ono što evidentno nedostaje jeste
praktični rad, odnosno aktivnosti koje se ostvaruju neposredno u životnoj sredini, u prirodnom
okruženju. Odgoj za zaštitu i unapređivanje životne sredine konačno mora napustiti učionički
prostor i pronaći odgojne izazove u životnoj sredini. Tek praktični rad u životnoj sredini i radost
koju donosi uspješno izvršeni rad, daće željene rezultate kada je u pitanju zaštita i upređivanje
životne sredine.
Brojne institucije sistema (škole), u svom okruženju nemaju zelene površine, odnosno
prostor koji bi trebalo da uređuju nastavnici i učenici i na taj način, praktično, odgajaju za zaštitu
i unapređivanje životne sredine. Nekada popularne škole u prirodi, poljske učionice, školski
vrtovi i bašče, školske farme i poljoprivredna dobra, sada su prava rijetkost. U svijetu, posebno u
Zapadnoj Evropi, Americi, Kanadi, Australiji, Kini, Japanu, pa i u mnogim drugim razvijenim
zemljama, nije tako. Radni odgoj, odnosno odgoj za poduzetništvo, je u mnogim školama
prioritetna odgojna komponenta, kroz koju se, pored ostalog, ostvaruje tzv. dualno obrazovanje,
a često i direktna priprema za budući život.
412
2. 5. Estetski odgoj kao osnova za zaštitu i unapređivanje životne sredine
Pod estetskim odgojem podrazumijeva se formiranje i razvijanje emocionalno-čulnih

saznanja kao i razvijanje sposobnosti uočavanja, doživljavanja, vrednovanja i stvaranja lijepog.
Ovo odgojno područje je jedan od aspekata kulture ličnosti, a usko je povezano sa psihofizičkim
i socijalnim rastom i razvojem. Laička su shvatanja, a možemo ih naći i kod nekih autora priloga
o estetskom odgoju, da se doživljavanje lijepog, a posebno stvaranje lijepoig, prosto nasljeđuje.
Razvijanje sposobnosti uočavanja ljepote, vještinama misaone prerade i iskazivanja doživljaja
lijepog, vrednovanje ljepote i stvaranje lijepog se stiče u procesu sticanja iskustva u neposrednoj
životnoj realnosti, u sistemu obrazovanja i odgoja, pod uticajem odgojnih faktora (roditelja i
drugih članova obitelji, vršnjačkih grupa i drugih osoba sa kojima se ostvaruju kontakti,
odgajatelja, nastavnika i drugih učesnika u institucionalnom odgoju, saradnika u procesu rada i
slobodnog vremena, u radnoj organizaciji, u domovima, u zdravstvenim institucijama – u životu
u cjelini), kao i u procesu samoobrazovanja, samoodgoja, samoaktivnosti, samorada i
samodicipline, odnosno samodjelatnosti.
Sposobnosti uočavanja, doživljavanja, vrednovanja i stvaranja lijepog svojstvene su samo
čovjeku kao misaonom biću. Čovjek je te svoje sposobnosti oduvijek iskazivao kroz uočavanje
sklada i ljepote , kroz uljepšavanje svog životnog okruženja, oruđa za rad, oružka, izrade
razičotih simbola putem kojih je sebi davao posebna obilježja i kroz uljepšavanja svojih
proizvoda... On (čovjek) je oduvijek uočavao ljepotu na samom sebi i nastojao da ukrasi samog
sebe, te da ljepotu unese u svoje ponašanje, u odnose sa drugim ljudima, pa i u prirodi. Tako je
priroda postala kriterij za vrednovanje svega što okružuje čovjeka, pa i njega samoga. To
dokazuje i činjenica da se estetikom, pa tako posredno i estetskim odgojem, bave mnoge nauke:
filozofija, estetika, etika, pedagogija, psihologija, kulturologija, sociologija, beletristika i mnoge
druge (sve) grane umjetnosti.
Odgoj za estetske vrijednosti je star koliko i institucije za odgoj i obrazovanje (u prvom
redu škole). Potvrdu ovog stava nalazimo u historijskom preggledu odnosa prema estetskom
odgoju (što bi nadmašilo okvire ovog priloga)15.
Kada je u pitanju estetski odgoj u kontekstu odgoja za očuvanje i unapređivanje životne
sredine, neophodno je odgojno djelovati da se u prirodi, u životnoj sredini, u objektivnoj
stvarnosti uočava ljepota (ljepota prirodnih pejzaža, krajeva, reljefnih oblika, rastinja, biljnog i
životinjskog svijeta; ljepota prirodnih pojava — odnosi boja, svjetlosti i sjenki itd) i da se
Za historijsko proučavanje razvoja školstva i pedagoških ideja, pored brojnih drugih izvora, upućujemo i na naše
15
dvije monografije: Kačapor, S., (1996), Istorijski pegled nastanka i razvoja škole, Beograd. Zavod za izdavanje
udžbenika i Kačapor, S., (2003) Sadržaji iz opšte istorije pedagogije, Pančevo. Grafos.
413
svjesno stalo želi dati svoj doprinos za uljepšavanje životne sredine.
3. ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG MJERA
Pоtrebnо јe potaknuti pedagoške teoretičare i praktičare na to da se u cilj i zadatke odgoja

ravnopravno uvrsti odgoj za zaštitu i unapređivanje životne sredine i da se u institucijama
sistema – školama sistematski i planski realizuje. Redefinisanje cilja odgoja danas je aktuelno ne
samo u Bosni i Hercegovini i zemljama u okruženju, nego i u Evropi u cjelini. Životna stvarnost
pokazuje da je neophodno dati primat zaštiti i unapređivanju životne sredine. Odgoj za zaštitu i
unapređivanje životne sredine treba osmisliti i prilagoditi svim pripadnicima društva, ukupnoj
populaciji, bez obzira na starost ili pripadnost po bilo kojoj osnovi. Potrebno je, dakle, mjenjati
odnos prema životnoj sredini, odnos prema prirodi u cjelini, prema ekosistemu i razvijati svijest
da je to najbitniji uslov zdravog života svakog pojedinca i društva u cjelini.
Odgoj za zaštitu i unapređivanje životne sredine je proces koji sistematski i planski treba
da traje i ostvaruje se permanentno (Life Long Learning), cjeloživotno, na svim stupnjevima: u
porodici, u vrtiću, u školi, u radnoj organizaciji, u slobodnom vremenu, na svim mjestima
čovjekovog bitisanja. Odgoj za zaštitu i unapređivanje životne sredine je izuzetno јe pedagoški
aktuelno polje ljudske djelatnosti. Zato оnо traži multidisciplinarni pristup. Zbog njegove
kompleksnosti i višeslojnosti, potrebno ga je tretirati sа aspekta različitih nauka i društvenih
djelatnosti. Prije svegа misli se na pedagošku, psihološku, sociološku, ekonomsku, tehničko-
tehnološku dimenziju tog problema, ali i na njegovu ekološku, odnosno životnu važnost. Zato
odgoj za zaštitu i unapređivanje životne sredine zahtijeva timski rad stručnjaka različitog profila
stručnosti, zasnovanog na planskom, programskom i sitematskom radu, u čijoj osnovi je odgoj za
egzistenciju, za život u zdravom okruženju.
4. LITERATURA
[1] Bartoluci, M., Škorić, S. (2008). Uloga menadžmenta u sportskoj rekreaciji, Zbornik radova
17. ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske , p 464–469. Poreč.
[2] Benjamin, S.B., (1970), Taksonomija ili klasifikacija obrazovnih i odgojnih ciljeva, Knjiga I,
kognitivno područje, preveo s engleskog Ivan Furlan, Jugoslavenski zavod za proučavanje
školskih i prosvetnih pitanja, Beograd.
[3] Evropska komisija, (2014), Zdrava i održiva životna sredina za sadašnje i buduće
generacije. Životna sredina. Luksemburg.
414
[4] Kačapor, S., (2012), Preduzetništvo kao cilj i ishod vaspitanja i obrazovanja, Zbornik
radova Filozofskog fakulteta u Prištini, p 69-96.
[5] Kačapor,S. i sar. (2010), Pedagogija, temeljna znanja iz pedagogije i didaktike, Sarajevo,
Dom štampe, Zenica.
[6] Krulj, R, Kačapor,S. i Kulić, R., (2003), Pedagogija, Svet knjige, Beograd.
[7] Kocijan-H, D., Buljan-F, G. i Vučković, D. (2004). Hiperaktivno dijete – uznemireni roditelji
i odgajatelji. Naklada Slap, Jastrebarsko.
[8] Legrand, L. (1995), Les différenciations de la pédagogie. Paris : Presses universitaires de
France.
[9] Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta - Agencija za odgoj i obrazovanje,(2013),
Zdravstveni odgoj, Priručnik za učitelje i stručne suradnike u osnovnoj školi. Zagreb,
(www.mzos.hr).
[10] Pejaković, S., (2016), Značaj i mogućnost suvremenog pristupa estetskom odgoju, Acta
Iadertina, 13/1, p 65-75, file:///C:/Users/Tata/Downloads/05_pejakovic.PDF.
[11]Sakač, M, Cvetićanin, D. S. i Sučević, V., (2012), Mogućnosti organiziranja odgojno-
obrazovnog procesa u cilju zaštite životne sredine, Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21, No. 1,
file:///C:/Users/Tata/Downloads/SE_1_2012.
[12] Vukasović, A., (1976), Intelektualni odgoj, Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti.
415
PROPERTIES AND ECOTOXICOLOGY OF PHOSPHORUS
Anera Kazlagić1, Sead Ljubijankić2, Sanela Kadić3, Sabina Begić1, Nevzeta Ljubijankić1
1
Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Zmaja od Bosne 33-35, Sarajevo, BiH
nevzetalj@gmail.com, sabinab2001@yahoo.com, anerakazlagic@outlook.com
2
Univerzitet u Bihaću, Fakultet zdravstvenih studija, Nositelja hrvatskog trolista 4, Bihać, BiH
seadlj@gmail.com
3
Osnovna škola Mehmedalija Mak Dizdar, Žrtava Fašizma 14, Sarajevo, BiH
sanela.kadic@live.com
Key words: phosphorus, ecotoxicology, toxicity
ABSTRACT:
Phosphorous is an element of the 15th group of the periodic table, it has an atomic number 15.
Due to its high reactivity, it does not appear in elementary state in the nature, but in form of
compounds. The main natural sources of phosphorous are phosphorite and various types of
apatite. In addition, phosphorous is an essential element, and phosphorous compounds are parts
of plant and animal matter. Mass fraction of calcium phosphate in the bones is about 60 %, and
phosphorous compounds, ADP and ATP have very important role in the energy transfer which
occurs in all living organisms. Phoshorous was first discovered in urine using dry destillation, in
form of NaNH4HPO4. Phosphorous represents the only element that was primarily isolated from
the living organism and after that discovered in the mineral sources. Various organic or
inorganic phosphorus compounds have a wide range of uses: in the synthesis of artificial
fertilizers, detergents, additives, pesticides and matches. From the ecotoxicology point of view,
the main sources of phosphorous is its use in detergents, as well as in artificial fertilizers used in
agriculture. Rivers, streams and lakes contain many organic and inorganic nutrients needed for
plants and animals. At higher concentrations than allowed, they become pollutants. Increased
concentration of phosphorous lead to eutrophication of aquatic systems, which leads to the
extinction of many aquatic species. Generally speaking, different contaminants containing
416
phosphorous or its compounds have a very harmful effect on all living beings, including humans.
The effect of these compounds in the human organism in higher doses may have a lethal
outcome.
OSOBINE I EKOTOKSIKOLOGIJA FOSFORA
Ključne riječi: fosfor, ekotoksikologija, toksičnost
SAŽETAK:
Fosfor je element 15. grupe PSE, atomskog broja 15. Zbog velike reaktivnosti u prirodi se ne
javlja u elementarnom stanju, već isključivo u obliku spojeva. Glavni prirodni izvori fosfora su
fosforit i razne vrste apatita. Osim toga, fosfor je esencijalni element i spojevi fosfora su sastavni
dijelovi biljne i životinjske materije. Naime, maseni udio kalcij fosfata u kostima iznosi oko 60%,
a spojevi fosfora, ADP i ATP imaju veoma bitnu ulogu pri prenosu energije u svim živim
organizmima. Fosfor je prvi put dobijen suhom destilacijom urina u kojem se, u formi
NaNH4HPO4, nalazi u tragovima, te predstavlja jedini element koji je prvenstveno izoliran iz
živog organizma, a kasnije otkriven i u mineralnim izvorima. Različiti organski ili anorganski
spojevi fosfora imaju široku upotrebu: pri sintezi mineralnih đubriva, deterdženata, aditiva,
pesticida, te u industriji šibica. Sa stanovišta ekotoksikologije najznačajnije izvore fosfora
predstavlja njegova upotreba u različitim deterdžentima kao i u mineralnim đubrivima koja se
koriste u agrikulturi. Rijeke, potoci i jezera sadrže mnoge organske i anorganske nutrijente
potrebne biljkama i životinjama. U koncentracijama višim od dozvoljenih, oni postaju polutanti.
Povišene koncentracije fosfora tako dovode do eutrofikacije akvatičnih sistema, što posljedično
dovodi do odumiranja mnogih akvatičnih vrsta. Generalno, različiti kontaminanti koji sadrže
fosfor ili njegove spojeve pokazuju veoma štetan utjecaj na sva živa bića uključujući i čovjeka. U
ljudskom organizmu utjecaj ovih spojeva u povišenim dozama može imati čak i letalan ishod.
1. UVOD
S obzirom na to da se predominantno odvija u litosferi, ciklus fosfora u okolišu predstavlja

endogeni ciklus, prije svega zato što ne postoje stabilne gasovite forme fosfora. U litosferi, fosfor
je zastupljen u slabo rastvorljivim mineralima kao što su hidroksilapatit, te fosfati kalcija i
željeza. Ovi minerali predstavljaju najznačajnije depozite fosfora i samim time čine najvažniji
rezervoar fosfora u okolišu. Rastvorljive forme fosfora iz minerala, mineralnog đubriva i drugih
417
izvora bivaju usvojeni korjenovim sistemom od strane biljaka i inkorporirani u nukleinske
kiseline, odnosno u genetski materijal. U drugom smjeru ciklusa fosfora, mineralizacijom
biomase pomoću mikrobiološke razgradnje, fosfor se vraća u otopinu tla. Iz otopine tla, fosfor
može biti precipitiran i preveden u mineralne tvari, ili može biti usvojen od strane biljaka. (Slika
1)
Velike količine fosfora čovjek eksploatiše iz fosfornih minerala, a u cilju proizvodnje mineralnih
đubriva, hemikalija i aditiva za hranu. Fosfor je konstituent nekih izuzetno toksičnih spojeva kao
što su nervni bojni otrovi, organofosforni insekticidi, pesticidi, a često se koristi i u higijenskim
sredstvima [1].
Slika 1: Ciklus fosfora u okolišu [8]
2. ZASTUPLJENOST, IZVORI I PONAŠANJE FOSFORA
Fosfor (P) je nemetal atomskog broja 15, atomske težine 30.98, i valentnih stanja (III) i (V).
Zbog velike reaktivnosti, koja proizilazi iz strukture njegove molekule, u prirodi se ne javlja u
elementarnom stanju, već isključivo u obliku spojeva. Glavni prirodni spojevi fosfora su fosforit,
u kojem se nalazi kalcij fosfat, Ca3(PO4)2, kao i razne vrste apatita koje sadrže kalcij fluorid
fosfat, Ca5(PO4)3F, kalcij hlorid fosfat Ca5(PO4)3Cl ili kalcij hidroksid fosfat Ca5(PO4)3OH.
Pored toga, spojevi fosfora čine sastavni dio životinjske i biljne tvari.
Tako je u kostima maseni udio kalcij fosfata oko 60%. Znatne količine fosfora nalaze se u
izmetu ptica [2].
418
Fosfor (P) je esencijalan element i njegovi spojevi predstavljaju sastavne dijelove biljne i
životinjske materije. Fosfor ima barem pet kristalnih alotropskih modifikacija i nekoliko
amorfnih. Sve forme su čvrste, a topljenjem daju tekućinu koja se sastoji od P 4 tetraedara.
Dokazano je da P2 molekula postoji, ali samo na visokim temperaturama. Zbog veličine atoma
fosfora, ne postoji mogućnost efikasnog preklapanja odgovarajućih p-orbitala i formiranja
stabilne veze, odnosno P2 molekule pri normalnim temperaturama.
Sa tačke gledišta ekotoksikologije, najveće brige koje se vežu za izvore fosfora, su ustvari
upotrebe P u deterdžentima za pranje rublja, kao i u đubrivu koje se upotrebljava u agrikulturi.
Protekle dvije decenije neprekidno se upotrebljavaju sintetski deterdženti bazirani na fosfatnim
spojevima, pri čemu neki od njih sadrže relativno visoke koncentracije fosfora. Posljedica toga je
da kanalizacioni sistemi sadrže P koji se prilikom pranja rublja slijeva u odvod. Fosfor (P) ulazi
u vodna tijela bilo direktno ili putem postrojenja za tretman otpadnih voda [4].
Poljoprivredni usjevi i u manjoj mjeri šumski sistemi zahtjevaju dodavanje fosfata kao đubriva,
koji se proizvode komercijalno. Višak đubriva koji se dodaje na poljoprivredno zemljište ulazi u
vodna tijela putem oticanja ili odvodnjavanjem. Gajenje gljiva na sličan način obezbjeđuje izvor
fosfora (P) vodnim tijelima. Manje stijene i zemljišta proizašla iz njih, oslobađaju više fosfora
(P) u okoliš nego teže kamenje, poput granita. Zemljišta čiji je vegetacijski poklopac izgubljen
imaju tendenciju da erodiraju, tako da, posljedično, fosfor (P) biva pušten u vodnu sredinu.
Moguće su i difuzne isporuke fosfora (P) u vodne sisteme, porjeklom iz atmosferske depozicije.
Neke od njih su prirodnog, a neke antropogenog porijekla [4].
Povećana koncentracija fosfora i njegovih jedinjenja u površinskim vodama dovodi do naglog
porasta broja organizama koji se hrane fosforom i azotom, a to su, prije svega, alge i
mikroorganizmi. Navedeni organizmi troše veće količine kisika, te svojim naglim
razmnožavanjem dovode do potrošnje kisika koji je potreban za opskrbu viših organizama, zbog
kojih oni odumiru. Pored navedenih izvora fosfata u okolišu, jedan od vrlo važnih izvora jesu
fosfatni aditivi. Oni dospjevaju u okoliš u obliku različitih dodataka pri proizvodnji hrane, a
posljedično i u ljudski organizam. Ovi dodaci hrane koriste se u kolačima, pekarskim, mesnim,
mliječnim proizvodima, proizvodima od voća i povrća, proizvodima iz grupe masti, ulja,
čokolade i dr. [3].
2.1 Primjena fosfora
Najveće količine fosfora troše se u vidu spojeva fosfora, posebno u industriji mineralnih đubriva.
Prema literaturnim podacima, čak se 90% prerađenih fosfatnih stijena direktno prevodi u
419
đubriva. Pored toga, velike količine fosfora se koriste u industriji šibica (u vidu P4S3) i pri izradi
fosfornih bronca. Kalcij fosfat se koristi za proizvodnju elementarnog fosfora i fosfatne kiseline.
Velike količine fosfora troše se za proizvodnju P4S10, koji se koristi u sintezi organo P-S
jedinjenja, čija se upotreba svodi uglavnom na proizvodnju pesticida. Veoma je važno spomenuti
i široku upotrebu polifosfata u vidu punila i omekšivaća [2].
2.2. Dobijanje fosfora
Fosfor kao elementarna tvar dobija se isključivo žarenjem kalcij fosfata silicij dioksidom i
ugljikom u pećima pri temperaturi 1300 °C. Ugljik ima ulogu redukcionog sredstva, a SiO2
sprječava reakciju između fosfora i kalcija dajući kalcij silikat. Reakcija dobijanja fosfora može
se prikazati slijedećom jednačinom:
2 Ca3(PO4)2(s) + 6 SiO2(s) +10 C(s) 6 CaSiO3(l) + 10 CO(g) + P4(g) [2]
Zbog visoke temperaturne redukcije dobijeni fosfor nalazi se u gasovitom stanju pretežno u
obliku molekule P4. Pare fosfora i ugljik monoksida odvajaju se hlađenjem i dobijeni fosfor se,
zbog svoje visoke reaktivnosti, čuva pod vodom. Pri dobijanju fosfora nastaje nestabilna
modifikacija – bijeli fosfor, P4. Bijeli fosfor ima formulu P4 i u čvrstom i u tekućem stanju. Čak
se i pare bijelog fosfora sastoje od tetraedarskih molekula P4, a disocijacija ove molekule počinje
tek iznad 800 °C. U vodi je praktički nerastvoran, ali se dobro rastvara u CS2 [2].
3. EKOLOŠKO PONAŠANJE FOSFORA
Živi organizmi, a prema tome i svi ekosistemi, zahtjevaju kontinuirano snadbijevanje fosforom
(P), elementom koji često predstavlja ograničavajući nutrijent za biljke. Zakon ograničavajućih
faktora navodi da se stopa određenog procesa kontroliše faktorom koji je u najnižoj potrošnji u
odnosu na potražnju. Primarni proizvođači vodnih sistema zahtjevaju fosfate, a slatkovodni
vodni sistemi najčešće su P-ograničeni. Razne vrste algi i plavo-zelene bakterije koje čine
fitoplanktonske zajednice u različitim vrstama slatkovodne i slane vode, prilagođene su
koncentracijama fosfora karakterističnim za njihovo posebno okruženje. Neke planktonske alge
imaju mehanizme za prevazilaženje problema viška P kada su uslovi neuobičajni i u tom slučaju
P biva u prekomjernoj količini snabdijeven (takozvano luksuzna apsorpcija). Ova pojava se
vjerovatno može desiti tokom procesa pri kojem jezera prelaze iz epilimniona u hipolimnion, ili
kada su fizički uslovi turbulentni i dolazi do oslobađanja fosfora iz sedimenata ili sliva. Rezerve
420
se čuvaju unutar ćelije kao polifosfatna tijela, a P se može osloboditi enzimski tokom perioda
zagađenja fosforom. Površinske vode su generalno kategorizovane u: nisko-hranljive i
neproduktivne sisteme, opisane kao oligotrofni sistemi, potom sisteme bogate nutrientima
označene kao eutrofne, te sisteme koje imaju srednje uslove, označene kao mezotrofne [4].
Problem koji se naziva kulturna eutrofikacija, nastupa kada višak hranjivih sastojaka dovede do
preopterećenja. Oligotrofične i mezotrofne vode su podložnije ovom procesu nego eutrofne
vode, jer su zajednice u drugoj kategoriji već prilagođene visokim koncentracijama hranjivih
materija. Nutrient koji je najčešće odgovoran za kulturnu eutrofikaciju je fosfor (P). Fosfor je
najčešće ograničavajući nutrijent, pri čemu su ljudske aktivnosti imale značajan doprinos u
dospijevanju fosfora u površinske vode. Serija međusobno povezanih procesa koji karakterišu
kulturnu eutrofikaciju ilustruje međuzavisnost različitih komponenti ekosistema.
Pojava cvjetanja algi predstavlja prirodni fenomen u slatkovodnim i morskim sistemima, a
mehanizam nastanka i dalje je nepoznat. Cvjetanje algi može samo po sebi biti štetno zbog
prirodnih toksina proizvedenih od vrste koja dovodi do tog procesa. Kada dođe do
preopterećenja fosforom, zelene ili modro-zelene alge mogu prerasti u vidljive podloge na
otvorenom i duž obale. Prilikom odumiranja, ostavljaju velike količine organske materije
sedimentima, ali i duž obale, pri čemu dolazi do fizičke promjene staništa biote. Sve vrste
organskog materijala stimulišu bakterijski raspad, što iziskuje znatno veće količine kisika (O).
Trošenje kisika može biti vrlo štetno za organizme u dubljem dijelu jezera i u sedimentima. Ovi
regioni, naročito tokom perioda stratifikacije, zbog nedostatka kisika postaju anoksični. Ribe i
planktonski beskičmenjaci, posebno oni koji obično zauzimaju oligotrofne sisteme i zahtjevaju
visoke koncentracije kisika, često odumiru. Smrt se mnogo češće javlja kao posljedica
iscrpljivanja kisika nego kao posljedica dejstva bilo koje toksične supstance. Pored toga, aerobne
bakterije, normalno dominantne u površnim sedimentima, zamjenjuju se anaerobnim oblicima,
koji proizvode vodik sulfid (H2S), sam po sebi toksični gas. Karakterističan miris anaerobne
dekompozicije predstavlja normalnu pojavu za određene sisteme u određenim periodima u
godini, ali za prethodno opisani sistem, proizvodnja (H2S) je simptom preopterećenja [4].
Drugi efekti na nivou ekosistema, koji mogu biti rezultat prekomjerne koncentracije fosfora,
nastali su zbog promjene sastava vrsta u fitoplanktonu. Vrste dijatoma, krisofita i hlorfita su
najvažnije alge u oligotrofnim sistemima: to su normalno P-ograničene vrste. Kada P postane
dostupan u višku i više nije ograničavajući, u skladu sa zakonom ograničavajućih faktora, neki
drugi faktor postaje ograničavajući. Za fitoplanktone, to je obično azot.
U odsustvu spremne isporuke nitrata ili drugih oblika N koje alge mogu koristiti, ovi oblici su u
konkurentnoj manjkavosti. Nasuprot tome, cijanofiti (plavo-zelene bakterije) mogu koristiti
gasoviti azot (N2), što znači da će u uslovima N ograničenja takvi fiksatori azota postati
421
dominantni. Plavo-zelene bakterije, iako normalne komponente fitoplanktona, često nisu
omiljena hrana za biljojede, a mogu biti i toksične. Na taj način, zbog ograničene ili neadekvatne
ishrane, neke zajednice mogu imati negativne ishode. Gubici ili promjene u ovim zajednicama
mogu utjecati i na viši trofični nivo. U najekstremnijim slučajevima, neke ili sve zajednice mogu
postati toliko izmjenjene da više ne postoji održivi sistem. Hemijske promjene predstavljaju dio
kulturne eutrofikacije. Anoksični uslovi i snižavanje pH vrijednosti rezultiraju promjenom
bakterijske aktivnosti koja mjenja hemijsku strukturu sedimenata. Nutrijenti u sedimentima,
uključujući fosfor, željezo i mangan, mogu biti podvrgnuti hemijskim promjenama koje
doprinose njihovom oslobađanju u vodu i mijenjaju njihovu dostupnost [4].
4. UTJECAJ FOSFORA NA ZDRAVLJE ČOVJEKA
Fosfati su uključeni u mnoge metaboličke procese u organizmu, kao i u regulaciju kiselinsko-

bazne ravnoteže. Fosfor je sastavni dio mnogih bioloških jedinjenja kao što su nukleinske
kiseline, inozitol trifosfat, kreatin fosfat, adenozin trifosfat, adenozin difosfat, adenozin
monofosfat, fosfolipidi itd. Fosfor predstavlja bitan element u proizvodnji, prijenosu i konverziji
energije [11].
Međutim, neke od formi fosfora mogu biti izuzetno toksične po čovjeka. Naime, bijeli fosfor je
vrlo jak otrov i za čovjeka letalna doza iznosi 0,1 g, a u doticaju s kožom stvara bolne rane koje
teško zacjeljuju. Kao protuotrov kod trovanja fosforom služi rastvor CuSO4, jer
disproporcioniranjem nastaje nerastvorljivi bakar fosfid, Cu3P2:
P4(s) + 3 Cu2+ + 6 H2O Cu3P2(s) + 2 H3PO3 + 6 H+ [2]
Odavno poznata pojava da bijeli fosfor svjetluca u tami pripisuje se njegovoj sklonosti ka
oksidaciji. Ta pojava, pod nazivom fosforescencija, upotrebljava se u analitičke svrhe za
dokazivanje tragova fosfora, naročito kod trovanja (Mitscherlichova metoda). Stabilnija
modifikacija fosfora, crveni fosfor, pokazuje mnogo manju reaktivnost od bijelog fosfora, što je
posljedica njegove strukture (slika 2). Kad je čist, nerastvorljiv je u organskim rastvaračima i nije
otrovan. S drugim elementima reaguje tek pri visokim temperaturama. Dobija se zagrijavanjem
bijelog fosfora na temperaturi iznad 260 °C. Pri pretvorbi dolazi do oslobađanja toplote, što se i
može očekivati prilikom prelaska nestabilne modifikacije u stabilniju.
Pbijeli Pcrveni ΔH= - 17 kJ / mol
422
Do navedenog prelaza dolazi polako i pri običnoj temperaturi pod dejstvom svjetlosti i nekih
katalizatora, kao što je jod. Jod se može koristiti kao katalizator i pri pretvorbama na višim
temperaturama. Pored bijelog i crvenog fosfora, neophodno je spomenuti i crni fosfor.
Crni fosfor predstavlja najstabilniju formu fosfora, no on je važniji teorijski, jer se dobija samo u
posebnim okolnostima, odnosno pri pritisku od 12 000 – 35 000 bara, ovisno o temperaturi [2].
Fumigacija je postupak koji se primjenjuje prilikom tretiranja proizvoda poljoprivrednog
porijekla, a u cilju suzbijanja insekata, glodavaca i grinja. Sredstva koja se koriste u ovu svrhu
mogu biti različita, a najčešća je upotreba bijelog fosfora. Pored toga, bijeli fosfor se
upotrebljava prilikom izrade bombi i streljiva.
Visoka lipofilnost omogućava bijelom fosforu dobru apsorpciju u ljudskom organizmu, a preko
kože je moguća apsorpcija ukoliko je rastvoren u prikladnom rastvaraču, koje sprječava njegovu
oksidaciju na zraku do fosfor pentoksida. Kod unosa bijelog fosfora u organizam putem
probavnog sistema, javlja se miris češnjaka i jaki bolovi u želucu. Nakon toga slijedi paraliza,
konvulzija, atrofija jetre, hipoglikemija itd.
Osim bijelog fosfora, kao fumiganti u silosima i staklenicima često se koriste i drugi spojevi
fosfora kao što su fosfor(III)hidrid ili fosfin PH3, kao i cinkov fosfid Zn3P2.
Fosfin je veoma toksičan gas koji nema specifično djelovanje, ali nakon udisanja javljaju se
simptomi vrtoglavice, mučnina, bolovi u abdomenu, povraćanje i dijareja. Može doći i do
letalnog ishoda, koji se provodi preko edema pluća, prestanka disanja, a uzrok je visoka
koncentracija udahnutog fosfina. Protuvotrov do sada nije poznat [3].
Slika 2: Struktura bijelog i crvenog fosfora [12]
423
Obzirom da se fosfin dobro apsorbuje preko pluća, trovanje nastupa već kod koncentracije od
0,05 mg/L zraka [5].
Hiperfosfatemija ili povišen udio anorganskog fosfora u krvi može biti uzrokovana povećanim
korištenjem namirnica koje sadrže fosfate. Fosfati u probavnom traktu vežu kalcij u nerastvorni
oblik, smanjuju resorpciju i tako dovode do izlučivanja kalcija iz kostiju [3].
Organofosforna jedinjenja spadaju u neurotoksine, odnosno nervne otrove, zbog njihove
mogućnosti da izvrše inhibiciju enzima acetilholin esteraze [9]. Ova jedinjenja su se proizvodila
uglavnom radi dvije svrhe: kao insekticidi, te kao hemijska oružja (nervni otrovi). To su organski
esteri fosfatne kiseline [10].
Pesticidi predstavljaju vrlo toksične spojeve, koji osim štetnih učinaka na zdravlje biljaka i
životinja, imaju štetne učinke i na zdravlje čovjeka, naročito kada je riječ o organofosfornim
pesticidima. S obzirom na to da se radi o postojanim organskim spojevima koji imaju veliku
stabilnost i lipofilnu prirodu, nije iznenađujuć njihov put do lanca ishrane, te nakupljanje u
masnom tkivu, jetri životinja, kao i u ulju biljaka. U ljudsko tijelo pesticidi dospijevaju na tri
načina: inhalacijom, ingestijom ili perkutano. Bez obzira na način ulaska pesticida u ljudski
organizam, klinička slika je slična: u početnoj fazi javljaju se poremećaji disanja, probave, kao i
neurološki poremećaji. Prilikom perkutanog trovanja, javlja se žuta boja zbog oštećenja jetre,
koja ponekad može završiti i letalno. Letalni ishodi zapaženi su pri akcidentalnoj ingestiji, a
rjeđe kao posljedica inhalacije. U oba slučaja neposredan uzrok smrti su prestanak funkcije
vitalnih centara u vidu paralize centara za disanje, asistolije i edema pluća.
Vrlo česte popratne pojave trovanja organofosforovim spojevima su: suženje vida, pojačano
izlučivanje žlijezda sa lučenjem, otežano disanje, dijareje, kratkotrajni porast krvnog pritiska,
mučnina, opća fizička slabost, vrtoglavica, nervoza, koma, prestanak disanja.
Ovi znaci trovanja obično se javljaju kod hronične toksičnosti nakon dužeg vremenskog perioda
rukovanja organofosfornim spojevima. Znakovi trovanja organofosforovim pesticidima su:
bronhokonstrikcija, mioza, gastrointestinalni grčevi, bradikardija, dijareja, tahikardija, povišen
krvni pritisak, tremor, slabost mišića, paraliza, do onih nastalih kao rezultat djelovanja na
centralni nervni sistem poput nemira, anksioznosti, nestabilnosti, letargije, mentalne konfuzije,
gubitka pamćenja i kome [6,7].
5. ZAKLJUČAK
Fosfor je značajan element zbog svoje uloge u mineralnom i životinjskom svijetu. Jedinjenja
fosfora ulaze u sastav živih organizama (hidroksilapatit, nukleinske kiseline). Fosfati spadaju u
najvažnije spojeve u ishrani biljaka i predstavljaju nezamjenjivu komponentu u životu biljaka,
424
životinja i ljudi. Iako postoji nekoliko načina unosa fosfora u okoliš, fosfati dospijevaju u okoliš
uglavnom kao fosfatna mineralna đubriva. Emisija fosfata iz rudarskih djelatnosti i
poljoprivredne proizvodnje, posljedično dovodi do negativnih efekata fosfata u okolišu. Pored
toga, oni dospijevaju u okoliš i zbog nedovoljno prečišćenih industrijskih otpadnih voda, kao i
komunalnih otpadnih voda. Povećana koncentracija fosfora u površinskim vodama dovodi do
naglog porasta broja organizama koji se hrane fosforom i azotom (alge i mikroorganizmi), a koji
troše veće količine kisika, te svojim naglim razmnožavanjem dovode do potrošnje kisika koji je
potreban za opskrbu viših organizama, zbog kojih oni odumiru. U najekstremnijim slučajevima,
neke ili sve zajednice mogu postati toliko izmjenjene da više ne postoji održivi sistem. Nastaje
kulturna eutrofikacija, praćena hemijskim promjenama [3,4].
Fosfati u probavnom traktu vežu kalcij u nerastvorni oblik, smanjuju resorpciju i tako dovode do
izlučivanja kalcija iz kostiju. Hiperfosfatemija ili povišen udio anorganskog fosfora u krvi može
biti uzrokovana povećanim korištenjem namirnica koje sadrže fosfate [3].
Fosfin je veoma toksičan gas, čiji je ishod trovanja vrlo često letalan. Bijeli fosfor je vrlo jak
otrov i za čovjeka letalna doza iznosi 0,1 g, a u doticaju s kožom stvara bolne rane koje teško
zacjeljuju. Organofosforni pesticidi predstavljaju vrlo toksične, postojane organske spojeve koji
imaju veliku stabilnost i lipofilnu prirodu. S obzirom na to, nije iznenađujuć njihov put do lanca
ishrane, te nakupljanje u masnom tkivu, jetri životinja, kao i u ulju biljaka. Osim štetnih učinaka
na zdravlje biljaka i životinja, organofosforni pesticidi imaju štetne učinke i na zdravlje čovjeka.
6. LITERATURA
[1] Muhić-Šarac, T (2011) Uvod u hemiju životne sredine, Prirodno-matematički fakultet

Sarajevo, Sarajevo, p 45-46.
[2] Filipović I., Lipanović S (1987) Opća i anorganska kemija, II dio, VI izdanje, Školska knjiga
Zagreb, p. 775-777.
[3] Sofilić, T (2014) Ekotoksikologija, Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Sisak
[4] Wright, D. A., Welbourn P (2002) Environmental toxicology, Cambridge environmental
chemistry series, Cambridge University Press
[5] Plavšić, F., Žuntar, I (2006) Uvod u analitičku toksikologiju, Školska knjiga d.d., Zagreb
[6] Sofilić, T (2015) Zdravlje i okoliš, Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Sisak, p 62-63.
[7] Bosak, A (2006) Organofosforni spojevi: klasifikacija i reakcije s enzimima, Arh. Hid. Rada
Toksikol. 57, p 445-457.
[8] Dostupno na: https://www.sciencelearn.org.nz/images/1066-the-phosphorus-cycle
[15.05.2018]
425
[9] Walker, C.H., Hopkin, S.P., Sibly, R.M., Peakall, D.B (2001) Principles Of Ecotoxicology,
Taylor &Francis, London
[10] Ballantyne, B., Marrs, T.C (1992) Clinical Experimental Toxicology of Organophosphates
and Carbamates. Oxford: Butterworth/Heinemann.
[11] Anderson, J.J.B., Klemmer, P.J., Sell Watts, M.L., Garner, S.C., Calvo, M.S (2006)
Phosphorus. In: Bowman BA and Russell RM (eds). Present knowledge in nutrition, 9th ed. ILSI
Press, Washington DC, p 383-399.
[12] Dostupno na: http://mgh-images.s3.amazonaws.com/9780136006176/648-22-9VCEI1.png
[04.06.2018].
426
CONTENT OF IRON IN THE RIVER DREŽANKA
Sejit Bobar, Munir Mehović, Denis Bobar
Univerzitet”Džemal Bijedić” u Mostaru, Nastavnički fakultet, Odsjek za hemiju, Sjeverni logor bb 88104 Mostar
sejit.bobar@unmo.ba
Key words: river Drežanka, iron, agricultural land, quality of water
ABSTRACT:
River Drežanka is formed in flows through the karst valley, which represents the traditional
agricultural land. Water from the river Drežanka is used for various purposes: water supply for
the inhabitants, irrigation of farmland, fish farms, recreation and tourism. However, the great
importance of the river Drežanka for residents of Drežnica as well as the fact of its insufficient
research on the content of heavy metals in water. The main motive of this research is to
determine the iron content (Fe) in the waters of the river Drežanka. This research included five
localities along the river Drežanka, including sampling and determination of the selected iron
metal. Water samples for the determination of metal content in the river Drežanka were taken in
one cycle, in a period of low water flow. Water samples were determined in metal iron.
The metal was determined in accordance with EU standards, the AAS-flame technique was used.
According to the results obtained, the following comment may be given. The results of the
research show a low level of metal in the waters of the river Drežanka, the measured values have
been within the prescribed limits and comply with the EU Water Framework Directive. Iron
concentrations on the investigated sites ranged from 20.72 (μg / dm3) to 120.04 (μg / dm3)
427
SADRŽAJ METALA ŽELJEZA U VODOTOKU RIJEKE DREŽANKE
Ključne riječi: Rijeka Drežanka, željezo, poljoprivredno zemljište, kvalitet vode
SAŽETAK:
Rijeka Drežanka nastaje i protiče kroz krašku dolinu, koja predstavlja tradicionalno
poljoprivredni kraj. Voda iz rijeke Drežanke koristi se u različite svrhe: za snabdjevanje vodom
stanovnika, za navodnjavanje poljoprivrednih obradivih površina, ribogojilište, rekreaciju i
turizam. Imajući u vidu veliki značaj rijeke Drežanke za stanovnike Drežnice ali i činjenicu o
njenim oskudnim istraživanjima o sadržaju teških metala u vodi. Osnovni motiv ovog istraživanja
je da se utvrdi sadržaj željeza u vodama rijeke Drežanke. Istraživanja su obuhvatila pet
lokaliteta duž toka rijeke Drežanka, obuhvatajući uzorkovanje i određivanje odabranog metala
željeza.
Uzorci vode za određivanje sadržaja metala u vodama rijeke Drežanke, uzeti su u jednom
ciklusu i to u periodu niskog vodotoka. U uzorcima vode je određivan željezo. Navedeni metal je
određivan u skladu sa standardima EU, korištena je metoda AAS-besplamena tehnika. Rezultati
istraživanja pokazuju nizak sadržaj metala u vodama rijeke Drežanke, izmjerene vrijednosti
kretale su se unutar propisanih granica i zadovoljavaju Okvirne Direktive o vodama EU.
Koncentracija željeza na ispitivanim lokalitetima, kretale su se u granicama od 20, 72 (µg/dm 3)
do 120, 04 (µg/dm3)
1. UVOD
Čovjek od svoga postanka, do danas prilagođava životnu sredinu svojim potrebama djelujući na
nju, na različite načine. U prošlosti ti utjecaji nisu ugrožavali životnu sredinu, međutim u
savremenom društvu čovjek je svojim djelovanjem uzrokovao niz ekoloških problema. Prisustvo
teških metala u vodi može predstavljati ozbiljan problem zbog njihove toksičnosti,
perzistentnosti i sposobnosti bioakumulacije. Oni pokazuju izraženu tendenciju inkorporacije u
sediment i njihovom sorpcijom stvaraju se potencijalni ekološki rizici na lokalnom i globalnom
nivou [1]. Posebno značajno onečišćenje životne sredine uvjetovano je poljoprivrednim
aktivnostima. To je tema koja zaokuplja brojne znanstvenike, ali i širu javnost. Poljoprivredne
aktivnosti uzrokuju probleme u životnoj sredini usljed neodgovarajućeg korištenja različitih
428
hemijskih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji, pri čemu veće količine zagađujućih materija
dospjevaju u zemljište, zatim površinske i podzemne vode.[2,3]. Veliko zagađenje vodenih
tokova potječe sa stočnih farmi, kao i iz klaoničke industrije, pa u uslovima intenzivne
poljoprivrede dolazi do zagađenja voda: nitrogenovim spojevima, fosfatima, pesticidima i
policikličnim aromatskim ugljikovodonicima, a kao posljedica javljaju se eutrofikacija,
zagađenje pitkih voda i utjecaj na zdravlje ljudi i životinja [4]. Poznato je da rijeka Drežanka
protječe kroz krašku dolinu. Uz korito ove rijeke u njenoj geološkoj povjesti formirali su se
glaciofluvialni terasni prostori. Ti glacialnofluvialni prostori na nekim mjestima dosežu dužinu
od 2 do 3 km i imaju karakteristike malog polja uz rijeku. Bez obzira na relativno malu površinu
ovaj je prostor tradicionalno poljoprivredni kraj. Na reljefno višim prostorima i terenima pod
nagibom nalaze se vinogradi, voćnjaci i oranice, a uz onečišćenje uvjetovano primjenom
agrohemikalija, javlja se i erozija različitog intenziteta, koja dodatno utječe na odnošenje čestica
tla te na onečišćenje površinskih voda.[3].
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi sadržaj željeza u vodi rijeke Drežanke u periodu niskog
vodostaja rijeke.
Osnovni motiv za ovakav vid istraživanja sadržaja teških metala u vodotoku rijeke Drežanke leži
u činjenici da je riječni sliv Drežanke neistražen da nema pouzdanih informacija o stanju
kvaliteta vode rijeke Drežanke, kao i činjenica da rijeka Drežanka ima veoma važan gospodarski
i turistički značaj za Hercegovačko neretvanski kanton. Imajući u vidu da ispirne i procjedne
vode sa poljoprivrednih površina nasloljene na lijevu obalu duž toka rijeke Drežanke mogu
imati određeni uticaj na sadržaj metala u vodi i njen kvalitet, bile su dovoljan razlog da se
pristupi istraživanju i utvrđivanju stanja kvaliteta vode u vodotoku rijeke Drežanka.
Za ocjenu stanja kvaliteta vode rijeke Drežanke primjenjene su metode u skladu sa važećim
propisima iz Uredbe o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka [6,7].
Uzorkovanje uzoraka vode za određivanje sadržaja željeza, kao i način čuvanja i transport do
laboratorije izvršeno je prema standardnim metodama za vodu opisane u APHA (5), na pet
lokaliteta rijeke Drežanke u periodu niskog vodostaja (srpanj/juli 2017.). Odabrani lokaliteti
istraživanja nisu ranije osmatrani, ali su reprezentativni i pogodni za dugoročnu analizu.
Odabrano je ukupno pet radnih mjesta za praćenje i utvrđivanje sadržaja željeza u vodama rijeke
Drežanka, a razmješteni su po lijevoj obali nizvodno duž vodotoka rijeke Drežanke (slika 1) od
sjevera gdje se nalazi lokalitet 1 pa do lokaliteta 5 smještenog na samom ulazu vodotoka u
vještačko jezero Salakovac, južni dio:
429
Lokalitet 1 - Lisičine - 250 m od ušća rijeke Mošćenuše u rijeku Lalošu, nizvodno
Lokalitet 2 - Zagreblje - 300 m od ušća pritoke Meomače u Drežanku, nizvodno
Lokalitet 3 - Perutac - 100 m ispod mosta Perutac, nizvodno
Lokalitet 4 – Donje selo - 200 m iznad brane
Lokalitet 5 – Novo naselje - desno od Osnovne škole na udaljenosti od 30 m
Slika 1. Prostorni raspored istraživanih lokaliteta na vodotoku rijeke Drežanka

Analize uzetih uzoraka vršene su u laboratorijama Nastavničkog fakulteta Univerziteta“Džemal
Bijedić“ u Mostaru.
2.1. Porijeklo željeza u vodi
Prisustvo željeza u vodi je posljedica prirodnih i antropogenih procesa. U riječnim sistemima

koji protiču kroz brdsko-planinska područja udaljenijim od urbanih sredina sa razvijenom
industrijom sadržaj željeza u vodi je uglavnom nizak, ali nešto većim od sadržaja drugih teških
metala.
430
Prirodnim putem željezo sa ostalim teškim metalima ulazi u vodu rastvaranjem sedimenata i
preko biogeohemijskih procesa. Neki od antropogenih izvora željeza u hidrosf veri su: industrija
, saobraćaj, poljoprivreda, deponije. U životnoj sredini je željezo najrasprostranjeniji elemenat, a
najzastupljeniji je i među elementima koji čine planet Zemlju. Jedna od najpoznatiji bioloških
uloga ovog metala je to što je sastavni dio molekula hemoglobina. Ukoliko teški metali dospiju u
vodu, akumuliraju se u ekosistemima i vodenim organizmima (bakterijama, algama i ribama), a
preko lanca ishrane dospjevaju i u kopnene biljke, životinje i čovjeka. Toksični efekat po
zdravlje ljudi željezo ima ukoliko se nagomila u tkivu, a u životnoj sredini najveću prijetnju
predstavlja Fe(III)-O-arsenit koji opstaje u vodi, zraku i biljkama.
U skladu sa postavljenim zadacima istraživanja utvrđen je sadržaj željeza kao i prostorna i

vremenska raspodijela u vodi rijeke Drežanka. Sadržaj i raspodijelu željeza uslovljavaju
hidrološki, klimatski, antropogeni i drugi faktori.
Rezultati ispitivanja sadržaja željeza u vodi u periodu niskog vodostaja prezentirani su u tabeli 1,
a raspodijela sadržaja željeza duž toka po lokalitetima predstavljena je na slici 1
Tabela 1:Sadržaj željeza u vodi rijeke Drežanke

Lokalitet istraživanja
željezo (Fe) Lok. 1 Lok. 2 Lok. 3 Lok. 4 Lok. 5
µg/dm3
60.25 120.04 20.72 34.45 32.92
Dobijeni rezultati istraživanja ukazuju da postoji razlika u sadržaju određivanog metala željeza u
vodi između pojedinih lokaliteta tokom perioda istraživanja. Iz tabele 1. se može vidjeti da su
koncentracije željeza varirale u rasponu od 20.72 µg /dm3 do 120.04 µg /dm3. Povećane
vrijednosti sadržaja željeza na istraživanim lokalitetima 1,2 u gornjem dijelu vodotoka, ukazuju
na veću ekološku opterećenost vodotoka, što je posljedica intenzivnijih antropogenih uticaja,
prije svega primjena pojedinih agrotehničkih mjera radi postizanja što većih prinosa u
poljoprivredi (primjena vještačkih-đubriva, pesticida, herbicida, fungicida i drugih hemijskih
zaštitni sredstava), zatim intenzivnije korištenje motornih vozila, veća urbanizacija naselja, veći
broj sanitarno neurađenih deponija i sl.
Na osnovu utvrđenog sadržaja željeza u vodi rijeke Drežanke na loklaitetima 1,2 a prema Uredbi
o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka voda pripada I/II klasi kvaliteta [7].
431
Na lokalitetu 4 i 5 sadržaj željeza je bio dosta ujednačen tokom perioda ispitivanja. Utvrđeni
sadržaj kretao se od 34.45 µg /dm3 do 32.92 µg /dm3 i manje je varirao u odnosu na ostale
lokalitete duž toka. Odnosno utvrđeni sadržaj željeza na lokalitetima 4 i 5 u donjem dijelu je niži
u odnosu na lokalitete 1 i 2 u gornjem dijelu vodotoka rijeke Drežanke. To se može protumačiti
pokrivenošću ovog dijela vodotoka vodenim makrofitima koja akumuliraju prisutno željezo u
vodi te na taj način smanjuje njegov sadržaj u vodi.
Na osnovu utvrđenog sadržaja željeza u vodi rijeke Drežanke na loklaitetima 4 i 5 a prema
Uredbi o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka voda pripada I klasi kvaliteta [7].
Na loklaitetu 3 sadržaj željeza tokom perioda ispitivanja je najniži utvrđene vrijdnost je 20.72 µg
/dm3. Nizak sadržaj željeza na ovom dijelu vodotoka može se povezati sa odsustvom
antropogenih uticaja. Naime, oko lokaliteta 3 u užoj i široj okolini nema naselja, poljoprivrednih
aktivnosti, deponija i dr. zagađivača.
Na osnovu utvrđenog sadržaja željeza u vodi rijeke Drežanke na loklaitetima 4 i 5 a prema
Uredbi o klasifikaciji voda i kategorizaciji vodotoka voda pripada I klasi kvaliteta [7].
Iz prostorne raspodijele i sadržaja željeza u vodi rijeke Drežanka, vidljivo je da su koncentracije
željeza najveće u gornjem dijelu vodotoka a nešto niže u donjom dijelu vodotoku , najniža
vrijednost utvrđena je na lokalitetu Perutac (3).
Grafikon 1. Sadržaj i prostorna raspodijela željeza u periodu niskog vodostaja rijeke Drežanke
432
4. ZAKLJUČAK
Shodno provedenom istraživanju sadržaja željeza u vodotoku rijeke Drežanke u periodu niskog
vodostaja možemo zaključiti sljedeće:
1) Rezultati ukazuju na to da sadržaj željeza u vodi rijeke Drežanka nije dostigao kritičan
nivo koji može da dovede do štetnih posljedica po organizme i narušavanje ekološke
ravnoteže istraživanog vodotoka.
2) Lokaliteti Lisičine i Zagreblje, gdje se nalaze najveće obradive površine i gdje se vrše
najintenzivnije poljoprivredne aktivnosti, bi se mogli izdvojiti kao najopterećeni lokaliteti
sadržajem željeza.
3) Na temelju analitičkih informacija dobijenih poslije istraživanja vidljivo je da su
koncentracije željeza u grnicama dozvoljenim i da su najveće u gornjem dijelu vodotoka
rijeke Drežanke.
Utvrđivanjem sadržaja željeza u vodotoku rijeke Drežanke, rad predstavlja polazište budućim
istraživačima za nastavak monitoringa kao i opsežnija hidrološkaistraživanja koja će uključiti i
druge teške metale u vodama rijeke Drežanke.
5. LITERATURA
[1] Dalmacija, B. (2000), Upravljanjem kvalitetom voda. U: Kontrola kvaliteta voda u okviru
upravljanja kvalitetom. pp. 13-33. Dalmacija B. (ed.). Prirodno - matematički fakultet, Insitut
za hemiju, Novi Sad
[2] Mesić, M. i saradnici. (2002), Potrošnja gnojiva, procjena stanja, uzoraka i veličina
pritiska poljoprivrede na vodene resurse i more na područje Republike Hrvatske. Zagreb,
Agronomski fakultet.
[3] Belanović, S. (2006), Ekološki kvalitet zemljišta brdsko-planinskog područja istočne Srbije,
doktorska disertacija, Beograd, Šumarski fakultet.
[4] Nitratna direktiva. 91/676/EEC
[5] American Public Health Association. (1995) Standard Methods for the Examination of Water
and Wastewater.
[6] Uredba o kategorizaciji vodotoka “Službene novine FBiH”, broj 2/92 i 13/94
[7] Uredba o klasifikaciji voda i karakterizaciji vodotoka „Službeni glasnik R.Srpske“ broj
3/97,3/98, 29/00 i 9/01
433
[8] Polić, P., Blagojević, S. (1997), Teški metali u vodama . pp. 51-88. U: Teški metali u
životnoj sredini. Kastori, R. (ed.). Naučni institut za ratarstvo i povrtlarstvo. Novi Sad.
434
''June 5th - World environment day'' review
STEEL PRODUCTION AS SOURCE OF ENVIRONMENTAL POLLUTION

BY RADIONUCLIDES
Tahir Sofilić1, Don Vito Lukšić2, Una Sofilić-Šimić3
1
Tina Ujevića 25, 44103 Sisak, Hrvatska
tahir.sofilic@sk.t-com.hr
2
Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Aleja narodnih heroja 3, 44103 Sisak, Hrvatska
vito.mmss@hotmail.com
3
STSI – Integrirani tehnički servisi d.o.o., Lovinčićeva 4, 10 002 Zagreb, Hrvatska
Una.sofilicsimic@stsi.hr
Key words: steel mill, steel scrap, radionuclides, pollution
ABSTRACT:
Full knowledge of the physical and chemical properties of steel scrap today also includes
knowledge of radionuclide content in this material. Specifically, it is known that admixtures and
pollutants in steel scrap during melting stage and refining completely move into slag (Ca, Al, Si,
Ti) or waste gas (Zn, Cd), that some only partially move into slag (Mn, Cr, S, P) or they remain
in the steel melt (Cu, Ni, Mo, Sn ...). Unfortunately, it is less known that steel scrap can also
contain particles from a group of radioactive metals, most commonly 60Co, 90Sr, 137Cs, 192Ir,
226
Ra, 232Th and 241Am which during the steel production process may cause significant defects
in the quality of the produced steel and / or in the form of emissions from this process, also have
harmful effects on the environment.
The purpose of this paper was to point out the need to introduce radionuclide monitoring and
monitoring systems in steel mills to improve the quality and environmental management system
without which no modern steel manufacturer can be imagined. This paper presents the basic
types of radionuclide monitoring and monitoring system, the most common requirements to be
435
met by such devices, and the process of measurement and imaging monitoring of radionuclide in
steel waste.
PROIZVODNJA ČELIKA KAO IZVOR ONEČIŠĆENJA OKOLIŠA

RADIONUKLIDIMA
Ključne riječi: čeličana, čelični otpad, radionuklidi, onečišćenje
SAŽETAK:
Potpuno poznavanje fizikalnih i kemijskih svojstava čeličnog otpada danas

podrazumijeva i poznavanje sadržaja radionuklida u ovome materijalu. Naime, poznato je da
pojedine primjese iz čeličnog otpada za vrijeme procesa proizvodnje čelika u fazi taljenja i
rafinacije potpuno prelaze u trosku (Ca, Al, Si, Ti) ili u otpadni plin (Zn, Cd), odnosno da neke
samo djelomično prelaze u trosku (Mn, Cr, S, P) ili pak ostaju u talini (Cu, Ni, Mo, Sn…).
Nažalost, manje je poznato da čelični otpad može sadržavati i primjese iz grupe radioaktivnih
metala, i to najčešće 60Co, 90Sr, 137Cs, 192Ir, 226Ra, 232Th i 241Am, koji za vrijeme trajanja procesa
proizvodnje čelika mogu uzrokovati značajne nedostatke u pogledu kvalitete proizvedenog čelika
i/ili u obliku emisija iz ovog procesa imati i štetno djelovanje na okoliš.
Svrha ovog rada je bila ukazati na potrebu uvođenja sustava za nadzor i praćenje
radionuklida u čeličanama, čime bi se unaprijedio sustav upravljanja kvalitetom i okolišem bez
kojeg se ne može zamisliti niti jedan suvremeni proizvođač čelika. U radu su prikazani osnovni
tipovi sustava za nadzor i praćenje radionuklida, najčešći zahtjevi koje trebaju ispunjavati
ovakvi uređaji, te tijek provedbe mjerenja i dojavljivanja pri monitoringu radionuklida u
čeličnom otpadu ili pak gotovom proizvodu.
1. UVOD
U razdoblju od 2007. do 2016. godine, količina svjetske proizvodnje sirovog čelika

kretala se između 1,35 mlrd tona do više od 1,67 mlrd tona godišnje, a najznačajniji proizvođači
čelika bili su Kina, Japan, Indija, SAD, Rusija i Južna Koreja [1-3]. Tijekom istog razdoblja se
proizvodnja čelika u Europskoj uniji (EU) kretala od 139 mln t do 210 mln t od čega su najviše
doprinijeli proizvođači čelika u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Španjolskoj [3]. Suvremeni
436
postupci za proizvodnju čelika su uglavnom postupci proizvodnje u kisikovim konvertorima,
elektrolučnim pećima i postupci pretaljivanja, iako se još uvijek u malim količinama čelik
proizvodi i Siemens-Martinovim (SM) postupkom.
Općenito, primarne sirovine za proizvodnju čelika su sirovo željezo i produkti procesa
direktne redukcije, a kao sekundarna sirovina koristi se čelični otpad i to za proizvodnju čelika
elektropećnim postupku uz uporabu ostalih materijala (ferolegure, talitelji, oksidansi, vatrostalni
materijali i lijevni prah). Čelični otpad se prema potrebi i zahtjevima elektropeći, usitnjava ili
prešanjem okrupnjuje uz prethodno uklanjanje nepoželjnih primjesa (beton, zemlja, obojeni
metali i sl.).
Danas se čelik u svijetu proizvodi uglavnom postupcima u kisikovim konvertorima i
postupcima u elektrolučnoj peći čiji postupak ima trend porasta pa se predviđa da će udio
elektropećnog postupka do 2030. godine dosegnuti vrijednost od 50 % od ukupne godišnje
proizvodnje čelika [4]. Udio elektropećnog postupka u ukupnoj godišnjoj proizvodnji čelika u
zemljama EU je u prosjeku znatno veći i u 2016. godini iznosio je 40 % [3], dok se u nekima
članicama EU, eletropećni postupak koristi kao jedini za proizvodnju čelika, a ostali postupci su
ugašeni (Grčka, Luksemburg, Portugal, Slovenija, Bugarska i Hrvatska).
Imajući u vidu navedene podatke o količini proizvedenog čelika u svijetu, a jednako tako
i u EU, lako je zaključiti da je tako velike količine čelika, potrebno osigurati i relativno velike
količine čeličnog otpada. Naime, pođe li se od činjenice da se prema Referentnom dokumentu o
najboljim raspoloživim tehnikama zaštite okoliša za proizvodnju željeza i čelika (BREF) [5] po
toni proizvedenog čelika elektropećnim postupkom potroši između 1,04 i 1,23 tone čeličnog
otpada, a za proizvodnju iste količine čelika u kisikovim konvertorima potroši se između 0,1 i
0,34 tone te godišnja proizvodnja čelika ovim postupcima u svijetu moguće je procijeniti
količine godišnje potrošnje čeličnog otpada. Stvarna godišnja potrošnja čeličnog otpada se,
prema literaturnim podacima [6-8], u razdoblju od 2007. do 2016. kretala od 500 do 585 mln
tona.
S obzirom na veliki utjecaj čeličnog otpada kao sirovine u procesu proizvodnje čelika, na
kvalitetu nastalog proizvoda, kao i mogući utjecaj ovog procesa na okoliš glede njegovog
mogućeg onečišćenja, od vitalnog je značaja za operatere biti potpuno upoznat s kvalitetom
upotrijebljenoga čeličnog otpada što podrazumijeva i poznavanje njegovog prosječnog
kemijskog sastava i eventualnu prisutnost svih, željenih i neželjenih primjesa.
437
2. RADIOAKTIVNE TVARI U ČELIČNOM OTPADU
Čelični otpad koji se koristi za potrebe proizvodnje čelika elektropećnim postupkom u

čeličanama obično je vlastiti tehnološki otpad – povrat iz tehnološkog procesa i čelični otpad
nabavljen na tržištu. Čelični otpad koji se u obliku tehnološkog otpada vraća u proces
proizvodnje najčešće mora zadovoljiti zahtjeve za kemijskim sastavom u propisanim
koncentracijskim granicama pojedinih kemijskih elemenata te biti odgovarajućih dimenzija
ovisno o zahtjevima otvora elektropeći i načinu ulaganja.
2.1. Kvaliteta čeličnog otpada
Otpad nabavljen na tržištu, nabavlja se obično sukladno tzv. tehničkim uvjetima za prijem
i pripremu čeličnog otpada kojeg izrađuje svaki proizvođač čelika prema vlastitim kriterijima ili
prema međunarodnoj specifikaciji European Steel Scrap Specification. Prema ovoj specifikaciji,
čelični otpad se dijeli u 11 kategorija koje se označavaju slovnim i brojčanim oznakama [9] kao
npr. stari otpad (E3, E1), novi otpad (E2), otpad s nižim sadržajem primjesa (E8, E6), zdrobljeni
otpad (E40), čelična strugotina (E5H, E5M), laki legirani otpad s visokim sadržajem primjesa
(EHRB), otpad s visokim sadržajem ostataka (EHRM) itd.
Kvaliteta čeličnog otpada uvelike utječe na uspješnost i ekonomičnost proizvodnje čelika
pa se kontroli čeličnog otpada posvećuje velika pozornost, budući da čelični otpad često može
sadržavati neželjene primjese ili onečišćujuće organske i anorganske tvari. Sakupljeni čelični
otpad, obično sadrži izvjesne količine nečistoća i oligoelemenata i u izvjesnim granicama
njihova prisutnost se može tolerirati. Međutim, ukoliko su neki od tih elemenata prisutni u većim
količinama, mogu imati negativan utjecaj na kvalitetu proizvedenog čelika [9].
Potpuno poznavanje fizikalnih i kemijskih svojstava čeličnog otpada danas
podrazumijeva i poznavanje sadržaja radionuklida u ovome materijalu. Naime, poznato je da
pojedine primjese iz čeličnog otpada za vrijeme procesa proizvodnje čelika pri taljenju i
rafinaciji potpuno prelaze u trosku (Ca, Al, Si, Ti) ili u otpadni plin (Zn, Cd), odnosno da neke
samo djelomično prelaze u trosku (Mn, Cr, S, P) ili pak ostaju u talini (Cu, Ni, Mo, Sn…).
Nažalost, manje je poznato da čelični otpad može sadržavati i primjese iz grupe radioaktivnih
metala, i to najčešće 60Co, 90Sr, 137Cs, 192Ir, 226Ra, 232Th i 241Am, koji za vrijeme trajanja procesa
proizvodnje čelika mogu štetno uzrokovati značajne nedostatke u pogledu kvalitete proizvedenog
čelika i/ili u obliku emisija iz ovog procesa imati i šire štetno djelovanje na okoliš u cjelini.
438
2.2. Porijeklo radioaktivnih tvari u čeličnom otpadu
Radioaktivnost je sposobnost tvari da emitira zračenje i ne ovisi o masi ili volumenu te

tvari, već isključivo o broju raspada atoma u jedinici vremena. Svi kemijski elementi rednog
broja većeg od 83 su prirodno radioaktivni te se razvrstavaju u tri radioaktivna niza i nazivaju se
radionuklidi. Oni su nestabilni i spontano se raspadaju bez vanjskih utjecaja uz emisiju zračenja
koja predstavlja višak energije. Neke lakše jezgre atoma postaju stabilne već nakon jednog
raspada, dok teške jezgre nakon jednog ili više raspada još uvijek mogu biti nestabilne. S
obzirom na to da su radioaktivne tvari prisutne svuda oko nas jer mogu doći iz svemira u obliku
zračenja, nalaze se u Zemljinoj kori, pa čak i u hrani i piću, a u okolišu se mogu naći i kao
posljedica vrlo široke primjene u svim sferama ljudske djelatnosti.
Zbog vrlo široke primjene radioaktivnih elemenata od 60-tih godina prošlog stoljeća, i to
u svim područjima ljudske djelatnosti (industriji, medicini, nuklearnoj tehnici, vojnoj industriji i
sl.), nastaje i niz odbačenih predmeta s radioaktivnim sadržajem za čijom uporabom je prestala
potreba. Zbog neodgovarajućeg nadzora trgovinom ovakve opreme nedovoljne educiranosti
rukovatelja tom opremom te gospodarenjem po isteku njenog životnog vijeka, nerijetko su ovi
predmeti završavali u čeličnom otpadu namijenjenom obradi u čeličanama [10-12] iako su
ustvari predstavljali radioaktivni otpad kako je i definirano hrvatskim Zakonom o radiološkoj i
nuklearnoj sigurnosti [13] i EU Direktivom Vijeća 2013/59/Euratom o osnovnim sigurnosnim
standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju [14].
Posljednjih 30-tak godina u djelatnosti je zabilježen veći broj nesretnih slučajeva s
radioaktivnim tvarima koje su se nehotice našle u prikupljenom metalnom otpadu namijenjenom
recikliranju. Posljedice tih nezgoda bile su vrlo ozbiljne s obzirom na nastale štete po ljudsko
zdravlje uslijed štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja, a jednako tako i prouzročene štete sa
gospodarskog stajališta. Niz literaturnih podataka [15-30] o brojnim slučajevima radioaktivnog
onečišćenja metalnog otpada namijenjenog uporabi u čeličanama i ljevaonicama, bio je više nego
dovoljan razlog da se stručnjaci ozbiljnije pozabave pitanjem onečišćenosti čeličnog i drugog
metalnog otpada radionuklidima i njihovim mogućim štetnim djelovanjima na okoliš.
Analizom zabilježenih slučajeva, utvrđeno je da su se dogodili uglavnom zbog
nekontroliranog odlaganja otpada koji sadrži radioaktivne tvari različitog porijekla kao i
nedovoljnog nadzora nad pripravom i uporabom čeličnog otpada u metalurškim procesima.
Naime, kako se kod priprave čeličnog otpada za potrebe čeličana i ljevaonica primjenjuju
različite metode rezanja, drobljenja i prešanja, događalo se je da su odbačeni dijelovi opreme koji
sadrže radionuklide bivali na ovaj način uništeni, a sadržani radionuklidi dispergirani u otpad te
završavali u peći. Pretaljivanje radionuklida i kontaminacija čelične taline, kao i cijelih
439
proizvodnih linija, predstavljalo je samo dio nastale štete, dok su puno značajnije bile štete po
ljudsko zdravlje koje su se ogledale u ozljedama od ozračivanje zaposlenika, a bilo je onih sa
smrtnim posljedicama [31,32].
Radioaktivne tvari u čelični otpad mogu dospjeti iz različitih izvora, a koji mogu biti
kako slijedi:
- Otpad nastao rušenjem industrijskih postrojenja za preradu sirovina koje sadrže prirodne
radionuklide kao što je prerada fosfata, eksploatacija i prerada nafte i plina i sl.
- Prestanak rada i zaustavljanje nuklearnih postrojenja kao što su nuklearne elektrane i/ili
drugi objekti koji koriste radioaktivne tvari.
- Ponekad su se, posebice u prošlosti, zatvoreni radioaktivni izvori znali zagubiti ili izgubiti,
pa su tijekom kasnijih akcija čišćenja pronađeni i razvrstani u čelični otpad, često sa
zapečaćenim izvorima koji su se još uvijek nalazili unutar zaštitnih spremnika.
- S obzirom na to da su se i ranije, kao i danas, radioaktivni izvori koristili u medicini (npr.
radioterapija, dijagnostičke aplikacije), istraživanju (npr. za eksperimentalno ozračivanje
materijala ili bioloških uzoraka) i industriji (npr. mjerenje razine, radiografija, i sl.),
događalo se da se pri demontaži takvih objekata, a zbog neznanja i nepoštivanja propisa, ovi
izvori dospiju u otpad.
- Antikvitetni predmeti (kompasi, busole, džepni satovi,…) u čijoj su proizvodnji korištene
radioaktivne (radioluminiscentne) boje i premazi, zatim gromobrani, radioaktivne leće i sl.,
također su ponekad znali završiti u otpadu namijenjenom termičkoj obradi.
2.3 Sudbina radionuklida u procesu proizvodnje čelika u elektrolučnoj peći
Elektrolučna peć je samo jedan od agregata u kojima se proizvodi čelik pretaljivanjem

čeličnog otpada. Cilindričnog je oblika i sastavljena je od podnice, plašta, vodom hlađenog svoda
s otvorima za tri elektrode, izljevnog otvora, uređaja za zakretanje svoda, uređaja za nagibanje,
držača elektroda, transformatora i ostale prateće opreme.
Osnovne faze postupka proizvodnje čelika elektropećnim postupkom su: ulaganje uloška,
taljenje, oksidacija i rafinacija te izlijevanje u lonac. Sirovina za elektropeć je čelični otpad uz
različite nemetalne dodatke. U fazi taljenja uloška se za formiranje troske dodaje vapno, a
različiti mineralni dodaci, poput vapna i dolomita, upotrebljavaju se zbog sniženja temperature
tališta troske. Ukupno trajanje procesa, od punjenja peći uloškom do ispuštanja troske pa čelika,
traje od jedan do nekoliko sati, ovisno o vrsti i tipu elektrolučne peći.
440
Zbog uporabe čeličnog otpada kontaminiranog radioaktivnim tvarima za izradu čelika,
elektrolučne peći, mogu postati izvori emisije radionuklida u okoliš, a istovremeno mogu
predstavljati radno mjesto s velikim rizikom od ugrožavanja ljudskog zdravlja uslijed
ozračivanja zaposlenika koji su na bilo koji način u izravnom i/ili neizravnom kontaktu s ovim
štetnim tvarima. U ovakvim slučajevima, do sada su se najčešće pojavljivali umjetni radionuklidi
137
Cs, 60Co, 226Ra, 192Ir, 232Th, 90Sr i 241Am iako se znaju javljati i prirodni radioaktivni izotopi
poput 40K, 226Ra, 232Th, i 238U.
Tijekom procesa proizvodnje čelika, a ovisno o pojedinoj fazi, primjese iz čeličnog
otpada prelaze u trosku (Ca, Al, Si, Ti) ili u otpadni plin (Zn, Cd), odnosno neke samo
djelomično prelaze u trosku (Mn, Cr, S, P) ili pak ostaju u talini (Cu, Ni, Mo, Sn…). Jednako
tako, a zahvaljujući svojim fizikalnim i kemijskim svojstvima, radioaktivni elementi se
raspodjeljuju između prašine u dimnim plinovima, troske i taline, tablica 1. S obzirom na to da
radionuklidi imaju različite koeficijente raspodjele između čelične taline, troske i prašine
odnosno dimnih plinova, a koji ovise o njihovim fizikalnim i kemijskim svojstvima, to se
tijekom procesa proizvodnje čelika različito i raspodjeljuju. Tako se u talini zadržavaju 60Co,
63
Ni i 192Ir, u elektropećnu prašinu odlazi 137Cs i manje količine 90Sr, 226Ra i 147Pm, a u trosku se
izdvajaju 226Ra, 241Am, 147Pm, 244Cm, 232Th i 90Sr gdje se može pronaći i prirodni radionuklid
40
K, tablica 1.
Mehanizam izdvajanja radionuklida iz čeličnog otpada i njihova raspodjela između
čelika, troske i prašine, složen je proces na koji utječu brojni kemijski i fizički čimbenici,
uključujući sastav, termodinamičke uvjete, topljivost radionuklida u rastaljenom čeliku,
temperaturi taljenja i vrsti samog procesa proizvodnje čelika što obuhvaća vrstu i veličinu peći,
vremena taljenja i metode podešavanje sadržaja ugljika te fizikalnih i kemijskih svojstava
prisutnih radionuklida [37]. Zbog koeficijenata raspodjele radionuklida i posljedično tome
različite raspodjele njihove mase u različitim medijima (čelik, troska i prašina), koncentracije
nekih radionuklida mogu biti znatno veće u jednom od medija u odnosu na njihovu originalnu
koncentraciju u čeličnom otpadu i/ili ukupnom ulošku peći.
441
Tablica 1. Koeficijenti raspodjele nekih radionuklida tijekom procesa izrade čelika u elektrolučnoj peći 34-36
Neuschütz et al. 34 Anigstein et al. 35 Cheng et al. 36
Koeficijent raspodjele (%)

Radionuklid
Prašina
Prašina
Prašina
Troska
Troska
Troska
Talina
Talina
Talina
60
Co 98 1 1 99 - 1 100 1 1
63
Ni 98 1 1 99 - 1 100 1 1
90
Sr - 99 1 - 95 5 20 80 10
137
Cs - <1 >99 - 0-5 95-100 1 2 97
147
Pm - 99 1 - 95 5 2 98 0
192
Ir 98 1 1 99 - 1 NA NA NA
226
Ra - 99 1 - 95 5 1 97 2
232
Th NA NA NA - 95 5 0 100 0
238
Pu/239Pu - 99 1 - 95 5 1 97 2
241
Am - 99 1 - 95 5 1 97 2
244
Cm - 99 1 - 95 5 1 97 2
NA – nije analizirano
Da bi se izvršila procjena izloženosti nekom radionuklidu prisutnom u otpadu uloženom u

peć, potrebno je procijeniti kako će se taj radionuklid distribuirati među različitim medijima
tijekom procesa izrade čelika. Prema Anigsteinu i sur. [35] i Chengu i sur. [36], koncentracije
određenog radionuklida ili njihove specifične aktivnosti u nekom od medija u peći (čelik, troska,
prašina) mogu se dobiti pomoću izraza:
C(im) = [C(ip) x M(otp) x P(im)] / M(m) (1)
Gdje je
C(im) = specifična aktivnost radionuklida i u mediju m (Bqg-1 ili pCig-1)

C(ip) = specifična aktivnost radionuklida i u ulošku peći p (Bqg-1 ili pCig-1)
M(otp) = masa čeličnog otpada u ulošku peći
P(im) = udio ili koeficijent raspodjele radionuklida i u mediju m
442
M(m) = masa medija m proizvedenog iz tog uloška
Pretpostavi li se slučaj, da u se u čeličnom otpadu korištenom za proizvodnju čelika

elektropećnim postupkom, kao onečišćujuće tvari nalaze svi radionuklidi prikazani u tablici 1,
tada je za očekivati da će tako nastala čelična talina sadržavati 98-100 % radioaktivnog 60Co,
63
Ni i 98-99 % 192Ir, dok će prašina sadržavati većinu svog isparenog 137Cs. U trosci bi se našlo
80-100 % 90Sr, 95-100 % 232Th, 95-99 % 147Pm, 226Ra, 238Pu, 241Am i 244Cm, kao i 1-5 % 60Co,
63
Ni i 192Ir i to u obliku metalnih granula zarobljenih u trosci. O ovom vrlo složenom procesu
raspodjele radionuklida tijekom taljenja čeličnog otpada u procesu proizvodnje čelika, prikazano
je i u drugim radovima [34,38,39].
2.4 Štetni učinci radionuklida na zdravlje ljudi
Zračenje u okolišu, odnosno prisutnost radioaktivnih tvari koje su izvori ovog zračenja,
predstavlja opasnost po život i zdravlje ljudi te može imati štetne posljedice po okoliš u cijelosti.
Riziku od štetnih djelovanja zračenja naprijed navedenih radionuklida, ne podliježu samo oni
koji rade s opremom koja ih sadrži, već i svi ljudi u okolišu kao i ostali živi svijet okoliša, pa
nedovoljno kontrolirana primjena tih izvora i gospodarenje njima po isteku životnog vijeka,
može dovesti do nesretnih slučajeva i nesreća.
Brojna, ranije spomenuta iskustva iz rada velikog broja čeličana u prošlosti koja su
rezultirala štetnim učincima na pojedine zaposlenike kao i stanje zagađenosti okoliša, ukazala su
na potrebu uvođenja organizirane provedbe mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja od
radioaktivnih tvari eventualno dospjelih u proizvodne pogone proizvodnje čelika.
U spomenutim slučajevima, do sada su se najčešće pojavljivali umjetni radionuklidi
137
Cs, 60Co, 226Ra, 192Ir, 232Th, 90Sr i 241Am, koje karakteriziraju različite toksičnosti,
rasprostranjenost u okolišu kao i medij (talina, troska i prašina) koje u procesu proizvodnje
čelika primarno zagađuju.
Radioaktivno zračenje kojeg su izvor ranije spomenute radioaktivne tvari, ubraja se u
ionizirajuće elektromagnetsko zračenje koje kao visokofrekventno zračenje ima toliku energiju
da može izbiti elektrone iz atoma, odnosno ionizirati molekule. S obzirom da ovo zračenje može
prodrijeti kroz živu tvar i proizvesti električki naboj u njoj, tada nastali ioni mogu utjecati na
biološke procese u toj živoj tvari. Na ovaj način, radioaktivno zračenje uzrokuje ionizaciju
molekula u stanicama čovjeka i drugih živih bića i međudjelovanjem nastalih iona na druge
atome u stanici te može doći do mutagenih i kancerogenih promjena i oštećenja niza organa [40].
443
Općenito, energija zračenja apsorbirana u ljudskom tijelu inicira fizikalne i kemijske
promjene koje mogu dovesti do bioloških promjena i štetnih učinaka na zdravlje čovjeka. Ovi
štetni učinci mogu biti somatski, pa se npr. na koži javljaju promjene poput pigmentacije,
opekotina i sl., ili genetički pa se pojavljuju različite malformacije kod potomaka ozračene
osobe.
Kod niskih doza zračenja, kojima smo npr. izloženi prirodnim radionuklidima iz okoliša,
oporavak naših stanica je brz, dok kod viših doza (<1 Sv) može doći do ireverzibilnih oštećenja
stanica ili njihovog odumiranja. Stanice koje se nepovratno oštete mogu dalje diobom proizvoditi
abnormalne stanice, a u određenim okolnostima mogu postati kancerogene [41].
U slučaju ozračivanja cijelog ljudskog tijela visokim dozama (>1 Sv) dolazi do povrede
unutarnje stjenke probavnog sustava koji na taj način gubi svoju funkciju prijenosa vode i
hranjivih tvari što čini organizam podložan infekcijama. To obično uzrokuje proljev, povraćanje
i opću slabost. Ako se primljena doza zračenja poveća (>3 Sv) imunološki sustav tijela postaje
tako ugrožen da se ne može oduprijeti infekcijama i bolestima. Kada cijelo tijelo bude izloženo
dozama od oko 4 Sv, tada bez medicinske skrbi, oko 50 % ljudi umire u roku od 60 dana od
primitka doze i to uglavnom zbog infekcija.
2.5 Mjere sprječavanja uporabe radionuklidima onečišćenog otpada
Kako postoji opasnost od mogućeg štetnog djelovanja proizvedenog čelika ili nastalog
proizvodnog otpada, ukoliko je upotrijebljeni čelični otpad onečišćen radionuklidima, nužno je
poduzeti sve potrebne mjere kako bi se spriječio ulazak takvog čeličnog otpada u čeličanu.
Budući da su sakupljanje čeličnog otpada i njegova obrada u čeličanama, prilično rasprostranjene
djelatnosti, Europska komisija je još 1999. godine donijela niz preporuka o kontroli i nadzoru
otpada u cilju utvrđivanja prisutnosti radionuklida, pri čemu je važna suradnja stručnjaka i
prerađivača, edukacija rukovatelja čeličnim otpadom te razvijanje sustava zaštite od zračenja.
Danas u velikom broju čeličana u svrhu sprječavanja ulaza radioaktivnog čeličnog
otpada, primjenjuju mjere nadzora i kontrole na samom ulazu u pogon, kako bi se utvrdila
eventualna prisutnost radionuklida u nabavljenom čeličnom otpadu namijenjenom obradi tj.
pretaljivanju i prije same priprave za ulaganje u peć. Jednako tako, a u svrhu zaštite okoliša od
širenja radionuklida iz ovih procesa obrade čeličnog otpada, potrebno je provjeriti njihovu
prisutnost i u proizvedenim čelicima ili čeličnim proizvodima, kao i u svim vrstama proizvodnih
otpada nastalih u spomenutim proizvodnim procesima. Uvođenjem sustava za monitoring
radionuklida i instalacijom odgovarajuće opreme, u tvrtkama sakupljačima čeličnog otpada kao i
444
u čeličanama, osigurava se zaštita zdravlja ljudi i otklanja mogućnost onečišćenja okoliša
distribucijom i obradom čeličnog otpada koji sadrži radioaktivne tvari.
Za nadzor i praćenje radionuklida u čeličnom otpadu, sirovom čeliku, gotovim čeličnim
proizvodima, proizvodnim ostatcima (troska, ogorina ili „cunder“, elektropećna prašina, istrošeni
vatrostalni materijal) kao i materijalima korištenim u procesu proizvodnje čelika (ferolegure,
ugrađeni vatrostalni materijal, nemetalni dodaci i sl.), primjenjuju se obično dva osnovna tipa
detektora radioaktivnosti i to prijenosni ili ručni, slika 1 i stacionarni automatski uređaji tzv.
portali, slika 2.
Oprema koja čini stacionarne sustave sastoji se od visoko sofisticirane sprege vrlo
osjetljivih detektora za sve vrste zračenja i mikro procesnu tehnologiju, a u isto vrijeme se
odlikuje jednostavnošću rukovanja. Ovi sustavi, ovisno o namjeni i obujmu proizvodnje čeličane
ili količinama sakupljenog čeličnog otpada kojeg sakupljač priprema za prodaju i distribuciju,
mogu imati dva ili više detektora radioaktivnih tvari [46,47.
Slika 1. Neki od tipova prijenosnih uređaja za utvrđivanje radioaktivnih tvari u čeličnom otpadu;
a) SPRD “SPECTRA”, Search Dosimeter-Radiometer MKS-11GN, Ukrajina; b) AT6102 Gamma spectrometer /
portable / monitoring, ATOMTEX, Bjelorusija; c) RC 2 Plus Portable Radiation Detector, Radcomm Systems Corp.
India i d) AT 1321 Spectrometer, ATOMTEX, Bjelorusija [42-44]
445
Slika 2. Primjer instaliranog stacionarnog sustava/portala na ulazu

u proizvodni pogon gdje se obrađuje čelični otpad [45
Stacionarnim monitoring sustavom se najčešće otkrivaju srednje jaki i jaki γ-emiteri

poput: Co, 137Cs, 192Ir, 226Ra, 232Th i 241Am te se prilikom instalacije ovog sustava treba voditi
60
računa da detektori budu što bliže transporteru koji se kontrolira. Na takav se način sprječava pad
osjetljivosti za određivanje brzine doze zračenja izvora u čeličnom otpadu koja se kreće od 0,2
µSv/h do 0,3 µSv/h ili µGy/h na udaljenosti od 1m stjenke transportnog vozila (vagona ili
kamiona) i jednaka je dvostrukom ili trostrukom višekratniku razine prirodnog zračenja [11.
Na temelju izmjerenih vrijednosti radioaktivnog zračenja i usporedbe radioaktivnog
zračenja i usporedbe s referentnim vrijednostima, monitoring sustav daje korisniku upute za
nastavak aktivnosti čiji smjer može biti: istovar, vračanje pošiljke isporučitelju ili dodatna
kontrola, što ovisi o razini eventualno utvrđene i izmjerene brzine doze zračenja. U slučaju
pojave radioaktivnog onečišćenja čeličnog otpada koje po izmjerenoj razini zračenja znači
opasnost za ljude u neposrednoj blizini, to jest pojava se pretvara u izvanredni slučaj, pokreću se
aktivnosti za slučaj izvanrednog stanja koje su propisane zakonom. Provođenje propisanih mjera
i aktivnosti, određene su opisom posla određenog radnog mjesta i razinom odgovornosti [11].
Da bi se osigurala što veća sigurnost i zaštita radnika od radioaktivnog zračenja, u
čeličanama se uvode i dodatne kontrole. Iz ovih razloga se, osim kontrole čeličnog otpada na
ulazu u čeličanu pomoću stacionarnih sustava nadzora, u nekim čeličanama otpad kontrolira i
446
dodatno pomoću detektora instaliranih na transportnim uređajima tj. pokretnim trakama i
elevatorima, na polipnim grabilicama otpada pri ulaganje otpada u košare, napunjenim košarama
na samom ulazu u pećnu halu itd [48,49.
U pogonima za obradu čeličnog otpada, u kojima su instalirani sustavi za monitoring
radionuklida, pri svakodnevnom radu koriste se upute ili postupnici za rukovanje ovim
sustavima. Naime, u slučaju pojave radioaktivnog zračenja zbog prisutnosti radioaktivne tvari u
čeličnom otpadu, a koje po izmjerenoj razini zračenja predstavlja neposrednu opasnost po
zdravlje ljudi u neposrednoj blizini, pojava poprima oblik izvanrednog događaja te se nužno
pokreću zakonom propisane aktivnosti za takav slučaj. Provedba propisanih aktivnosti odnosno
mjera određena je aktom u svakoj čeličani tj. opisom posla određenog radnog mjesta i razinom
odgovornosti. Važno je napomenuti kako je obveza svakog zaposlenika u tim pogonima, koji
uoči kontaminiranu pošiljku čeličnog otpada, odmah o tome izvijestiti svog nadređenog te
poduzeti prve propisane radnje (za koje je osposobljen) u svrhu sprječavanja širenja izvanrednog
događaja.
Pri tome se podrazumijeva korištenje svih potrebnih pomoćnih sredstava i opreme, koja
mora biti unaprijed osigurana i pripremljena na pristupačnoj i odgovarajućoj lokaciji.
Način zbrinjavanja pronađenih radioaktivnih predmeta ili njihovih dijelova u kontroliranoj
pošiljci čeličnog otpada ovisi o kojoj se vrsti i količini radioaktivne tvari radi, a sam postupak
zbrinjavanja mora biti u skladu s važećim propisima. Prema tim propisima, a u slučaju kada se u
pošiljci čeličnog otpada mjerenjem utvrdi radioaktivnost iznad dopuštene granice, vozilo s
pošiljkom je potrebno odmah izdvojiti i na propisnoj udaljenosti staviti pod nadzor te označiti i
onemogućiti pristup zaposlenicima i drugim osobama. Kako niti jedna čeličana ili druga tvrtka
koja obavlja bilo kakve radnje s čeličnim otpadom, nije ovlaštena za promet radioaktivnim
materijalom, to je u Republici Hrvatskoj, u slučaju utvrđenog povećanog radioaktivnog zračenja
u čeličnom otpadu, dužnost postupati sukladno važećim nacionalnim propisima [50,51].
U svrhu rješavanja ovog važnog problema proizvođači čelika i čeličnih odljevaka na
području EU, posljednjih desetljeća su pristupili sustavnom praćenju prisutnosti radionuklida u
čeličnom otpadu i sirovom čeliku. Kako je bilo nužno uspostaviti ravnomjerne osnovne
sigurnosne standarde za zaštitu zdravlja pojedinaca koji su izloženi profesionalnim,
zdravstvenim i javnim opasnostima od ionizirajućeg zračenja, pa tako i zračenja koje bi moglo
biti posljedica prisutnosti radionuklida u čeliku i čeličnim proizvodima koji nas okružuju, na
području EU je donesena Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom o osnovnim sigurnosnim
standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju [52].
S obzirom da je ova Direktiva stupila na snagu, a države članice EU su je bile dužne
transponirati u svoje nacionalne propise i to do 6. veljače 2018., a nakon toga i svi gospodarski
447
subjekti koji se bave djelatnostima u čijem radu je moguće stupiti u kontakt s kontaminiranim
otpadom, dužne su urediti svoje akte u koje moraju uvrstiti odredbe iz navedene Direktive Vijeća
2013/59/Euratom.
3. ZAKLJUČAK
S obzirom na zabilježene pojave prisutnosti radioaktivnih tvari u čeličnom otpadu

namijenjenom obradi u čeličanama, a na temelju iskustva najpoznatijih svjetskih i europskih
proizvođača čelika, nužno je i opravdano u svakoj čeličani uvođenje sustava nadzora i kontrole
prisutnosti radionuklida. U ovom radu je prikazana, uz osnovne pojmove o čeličnom otpadu i
njegovom značaju u proizvodnji čelika i mogućnost pojave radioaktivnih tvari u njemu.
Razvidno je da se radioaktivnim tvarima u čeličnom otpadu mora posvetiti jednaka, ako ne i veća
pozornost, od uobičajenih pratećih onečišćujućih tvari anorganskog i organskog podrijetla. Na
temelju navedenoga u ovom radu moguće je zaključiti kako slijedi:
- Potpuno poznavanje fizikalnih i kemijskih svojstava čeličnog otpada koji kao sirovina u
proizvodnom procesu proizvodnje čelika ima presudan značaj, uz poznavanje sadržaja
uobičajenih onečišćujućih metala i nemetala, nužno je poznavanje i eventualne
prisutnosti radioaktivnih tvari koje u otpad mogu doći na različite načine.
- Neophodno je, u cilju zaštite zdravlja zaposlenika i sprječavanje širenja radionuklida u
okoliš, poduzeti sve potrebne mjere nadzora prisutnosti radionuklida u čeličnom otpadu.
- U svrhu što veće zaštite zdravlja ljudi i nadzora nad tokovima radioaktivnih tvari oko nas,
prema potrebi se, uz monitoring na ulazu u proizvodni pogon, uvode i dodatne kontrole
čeličnog otpada pri njegovoj pripravi za ulaganje u peć kao i na samom ulazu
pripravljenog otpada u prostor na kojem je smještena peć.
- Jednako tako, a u svrhu zaštite okoliša od širenja radionuklida, trebalo bi monitoring
radionuklida uvesti i na proizvedenom čeliku kao i svim vrstama proizvodnog otpada
nastalog u tom procesu (otpadni plinovi, prašina, troska, kovarina, istrošeni vatrostalni
materijal itd.).
448
4. LITERATURA
[1] The World Steel Assosiation, Steel Statistical Yearbook, 2016.

[2] World Steel Recyclingin Figures 2012 – 2016, Steel Scrap – a Raw Material for
Steelmaking, Bureau of International Recycling aisbl, Avenue Franklin Roosevelt 24, 1050
Brussels, Belgium 2017.http://www.bir.org/assets/Documents/publications/brochures/170698-
Ferrous-report-2017-WEB.pdf (5.8.2017.)
[3] STEEL STATISTICAL YEARBOOK 2017, World Steel Association Economics Committee,
Brussels Belgium, 2017., https://www.worldsteel.org/en/dam/jcr:3e275c73-6f11-4e7f-
a5d823d9bc5c508f/Steel+Statistical +Yearbook+2017.pdf (4.2.2018.)
[4] H. Andrei, C. Cepisca, S. Grigorescu, Power Quality and Electrical Arc Furnaces, Valahia
University of Targoviste, Politehnica University of Bucharest, Romania, 2011.
[5] R. Remus, M. A. Aguado-Monsonet, S. Roudier, L. DelgadoSancho, JRC Reference Report,
Best AvailableTechniques (BAT) Reference Document for Ironand Steel Production, Industrial
Emissions Directive 2010/75/EU (Integrated Pollution Prevention and Control), EUR 25521 EN,
European Integrated Pollution Preventionand Control Bureau, Seville, Spain, 2013., str. 429.
[6] World Steel Recyclingin Figures 2006 – 2010, Steel Scrap – a Raw Material for Steelmaking
aisbl, Bureau of International Recycling aisbl, Brussels, Belgium 2011.
https://www.bdsv.org/fileadmin/service/markt_und_branchendaten/weltstatistik_2006_2010.pdf
(4.2.2018.)
[7] World Steel Recyclingin Figures 2011-2015, Steel Scrap – a Raw Material for Steelmaking,
Bureau of International Recycling aisbl, Brussels, Belgium 2016.
https://www.mrai.org.in/site/assets/files/7763/world_steel_recycling_in_figures_2011-2015.pdf
(4.2.2018.)
[8] World Steel Recyclingin Figures 2012 – 2016, Steel Scrap – a Raw Material for Steelmaking,
Bureau of International Recycling aisbl, Brussels, Belgium 2017.
http://www.bir.org/assets/Documents/publications/brochures/170698-Ferrous-report-2017-
WEB.pdf (5.8.2017.)
[9] EFR, EU-27 Steel Scrap Specification, svibanj 2007. http://www.mgg-recycling.com/wp-
content/uploads/2013/06/EFR_EU27_steel_scrap_specification.pdf (9.10.2017.)
[10] T. Sofilić, A. Rastovčan-Mioč, Š. Cerjan-Stefanović, Radioaktivni materijali u čeličnom
otpadu, Strojarstvo 43, 1-3 (2001) 65-70.
449
[11] T. Sofilić, T. Marijanović, A. Rastovčan-Mioč, Potreba uvođenja sustava za nadzor
radioaktivnosti u procesima proizvodnje čelika Hrvatskih čeličana i ljevaonica. Arh Hig Rada
Toksikol, 57 (2006) 45-54.
[12] T. Sofilić, D. Barišić, U. Sofilić, M. Đureković, Radioactivity of some building and raw
materials used in Croatia, Polish Journal of Chemical Technology 13, 3 (2011) 23-27.
[13] Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (NN br. 141/13, 39/15 i 130/17).
[14] Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim
standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o
stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom,
97/43/Euratom i 2003/122/Euratom. (Sl. L 13, 17.1.2014., str. 1-73 i Sl. L 137, 25.6.2016., str.
27).
[15] https://agmetalminer.com /2009/02/17/radioactive-stainless-steel-found-in-germany/
(8.8.2017).
[16] IAEA – International Atomic Energy Agency, Reducing Risks in the Scrap Metal Industry,
Sealed Radioactive Sources, Divisionof Public Information, IAEA Vienna, Austria, 2005.
[17] http://www.thelancet.com/pdfs/journals/lanonc/PIIS1470204510701388.pdf (8.8.2017.)
[18] http://seaisi.org/seaisi2017/file/file/full-paper/Session8B%20Paper5.pdf (8.8.2017.)
[19] T. R. Meena, Anojkumar, R. P. Patra, Vikas, S. S. Patil, M. K. Chatterjee, R. Sharma, S.
Murali, Radiological emergencies due to postulated events of melted radioactive material mixed
in steel reaching public domain, Radiation Protection and Environment 37, 2 (2014) 68-
70.http://www.rpe.org.in/temp/RadiatProtEnviron37268-4071899_111838.pdf (8.8.2017.).
[20] http://www.wdrb.com /story/31358264/ radioactive-scrap-metal-found-at-a -louisville-
recycling-centerdropped-off-by-a-competitor (8.8.2017.).
[21] http://www.darkgovernment.com/news/department-of-energy- wants-to-let-radioactive-
scrap-metal-back-into-consumer-products/ (9.8.2017.)
[22] http://www.cantonrep.com/ news/20160407/radioactive- scrap-forces-closure-of-psc-
metals-massillon-facility (9.8.2017.)
[23] T. Sofilić, A. Rastovčan-Mioč, Š. Cerjan-Stefanović, Ž. Grahek, Opravdanost praćenja
prisutnosti radionuklida u čeličnom otpadu i sirovom čeliku, Strojarstvo 43,4-6 (2001) 203-209.
[24] M. Marseguerra, E. Zio, Monte Carlo approach to the detectability of a gamma source
within a scrap-iron truckload, Nuclear Technology, 126 (1999) 279-288.
[25] http://www.cnic.jp/english/ newsletter/nit96/nit96articles /nw96.html #basicplan
(21.8.2017.)
[26] http://ita.arpalombardia.it/ita/console/files/download/86/radioactivity.pdf (21.8.2017.)
[27] https://www.unece.org/fileadmin/DAM/trans/radiation/docs/brazil.pdf (21.8.2017.)
450
[28] http://www.iaea.org/inis/collection/NCLCollectionStore/Public/37/004/37004401.pdf
(21.8.2017.)
[29] D.Sacco, F.Ruggeri, G.Bindi, A.Bonanni, S.Casciardi, R. Delia, A.Loppa, P.Rossi,
E.Venturini, Radioactivity in the Scrap Recycling Process: Radiation Protection Aspects and
Experimental Monitoring Problems, Proceedings of Symposium on radiation protection in
neighbouring countries in Central Europe, Portorož, Slovenija, 4-8 Sep 1995, pp 419-426.
[30] BULGARIAN NUCLEAR REGULATORY AGENCY, Prevention, Detection and
Response to Radiation Emergency in Case of Discovering of Radioactive Material in Metal
Scrap, Safety guide, РР - 4/2010.
[31] United Nations Economic Commission for Europe, Recommendations on Monitoring and
Response Procedures for Radioactive Scrap Metal, UN, New York and Geneva, 2006.
[32] https://assets.thermofisher.com/TFS-Assets/CAD/ Catalogs/13-10090-RMSI-Industrial-
Web.pdf (29.1.2018.)
[33] http://www.ifm.com/ifmmy/web/apps-by-industry/cat_040_010_050.html (5.2.2018.)
[34] D. Neuschütz, D. Spirin, U. Quade, J. Meier-Kortwig, L. Holappa, M. Hamalainen, M.A.
Heredia Lozano, M.J. Guio Bonany, Inadvertent Melting of Radioactive Sources in BOF or
EAF: Distribution of Nuclides, Monitoring, Prevention, Transactions of the Iron and Steel
Institute of Japan 45, 2 (2005) 288-295.
[35] R. Anigstein, W.C. Thurber, J.J. Mauro, S.F. Marschke, U.H. Behling, Technical Support
Document, Potential recycling of scrap metal from nuclear facilities, Part I: Radiological
assesment of exposed individuals, Vol 1; U.S. Environmental Protection Agency, Office of
Radiation and Indoor Air, Washington, USA, 2001.
[36] J.J. Cheng, B. Kassas, C. Yu, D. Le Poire, J. Amish, E.S. Dovel, S.Y. Chen, W.A. Williams,
A. Wallo, H. Peterson, RESRAD recycle: A computer model for analyzing the radiological doses
and risks resulting from the recycling of radioactive scrap metal and the reuse of surface-
contaminated material and equipment, ANL/EAD-3, Environmental Assessment Division,
Argonne National Laboratory, Argonne, Illinois, USA, 2001.
[37] B.Y. Min, W.K. Choi, W.Z. Oh, Ch.J. Jung, K.W. Lee, Partition characteristics of
radionuclides during a melt decontamination of a contaminated metal waste, J. Ind. Eng. Chem.
15 (2009) 31-35. https://www.sciencedirect.com/science/article/ pii/S1226086X09000045
(5.2.2018.)
[38] P. Lidar, M. Lindberg, A. Larsson, P. Konneus, The Metal Recycling Process and its
Nuclide Distribution, Symposium on Recycling of metals, , Nyköping, Sweden, 2014,
http://www.iaea.org/inis/collection/NCLCollectionStore/_Public/46/062/46062896.pdf
(6.2.2018.)
451
[39] M.Hult, H. Stroh, G. Marissens, F. Tzika, G. Lutter, J. Šurán, P. Kovar, L. Skala, J. Sud,
Distribution of radionuclides in an iron calibration standard for a free release measurement
facility, Applied Radiation and Isotopes, 109 (2016) 96-100.
[40] http://www.medindia.net/patients/patientinfo/radiation-hazards.htm (6.2.2018.)
[41] M. Novaković, Zaštita od ionizirajućih zračenja: propisi u republici Hrvatskoj s
komentarima, Ekoteh-dozimetrija d.o.o. za zaštitu od zračenja, Zagreb, 2001., str.18-23.
[42] https://ecotestgroup.com/products/new-sprd-spectra/ (6.2.2018.)
[43] http://www.directindustry.com/prod/atomtex/product-34593-205112.html (6.2.2018.)
[44] https://www.indiamart.com/proddetail/rc-2-plus-portable-radiation-detector-9183537097.
html (6.2.2018.)
[45] http://www.rivaacciaio.com/en/quality_and_safety/radiometric_detection (30.1.2018.)
[46] http://www.peo-radiation-technology.com/en/history/ (14.11.2017.)
[47] http://ludlums.com/component/virtuemart/equipment-type-3/gate-monitoring-9/vehicle-
gateway-monitors-295-detail?Itemid=2657 (14.11.2017.)
[48] http://www.radcommsystems.com/en/products/charge-bucket (30.1.2018.)
[49] http://www.radcommsystems.com/en/products/cricket/grapple (30.1.2018.)
[50] Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (NN broj 141/13, 39/15 i 130/17).
[51] Uredba o mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja te intervencija u slučaju izvanrednog
događaja (NN broj 102/12).
[52] Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim
standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o
stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom,
97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (Sl. L 13, 17.1.2014., str. 1-73 i Sl. L 137, 25.6.2016., str.
27).
452
paper
ENVIRONMENTAL AUDIT
Muamer Peljto, Aleksandra Obradović, Andrea Čurea
TUVADRIA d.o.o. Sarajevo, Muhameda ef. Pandže bb
muamer.peljto@tuvadria.com
Key words: ecological audit, man, nature, criteria, standards, responsibility
ABSTRACT:
Since the creation of human beings, man and nature have developed and progressed
harmoniously. Nature helped the man to survive, offering him his wealth, and was selfless
toward him. By developing science and technology, in the race with the industry’s development
in order to earn as much profits, man has forgotten on nature. Today, there are methods and
quality tools to prevent endangering the balance in nature. In order to be sure that one does not
take more from nature than giving it back, it is necessary to perform constant measurements and
conduct an environmental audit.
The concept of audit means a systematic, independent and documented process of collecting and
evaluating objective evidence of compliance with and meeting the criteria under which the audit
was carried out. The audit criteria were defined by the implementation of the quality
management system that has been audited. In the environmental management system, this is ISO
14001 and the internal documentation of the organization's management system that has been
audited. This paper presents the way and how to preserve the balance between man and nature.
453
EKOLOŠKI AUDIT
Ključne riječi: ekološki audit, čovjek, priroda, kriteriji, standardi, odgovornost
SAŽETAK:
Od nastanka ljudskog bića, čovjek i priroda su se skladno razvijali i napredovali. Priroda je

pomagala čovjeku da opstane, nudila mu svoje bogatstvo i bila nesebična prema njemu.
Razvojem nauke i tehnike, u trci za razvojem industrije u cilju za što većom zaradom, čovjek je
zaboravio na prirodu. Danas postoje metode i alati kvaliteta za sprječavanje ugrožavanja
ravnoteže u prirodi. Kako bi čovjek bio siguran da ne uzima od prirode više nego što joj daje,
potrebno je vršiti stalna mjerenja i provoditi ekološki audit.
Pod pojmom audita podrazumijeva se sistemski, neovisan i dokumentiran proces prikupljanja i
vrednovanja objektivnih dokaza o ispunjavanju i zadovoljavanju kriterija prema kojima se audit
provodi. Kriteriji audita su definirani implementacijom sistema upravljanja kvalitetom koji se
auditira. U sistemu upravljanja zaštitom okoliša to je ISO 14001 i internom dokumentacijom
sistema upravljanja organizacija koja se auditira. U ovom radu prikazan je način i put kako
sačuvati ravnotežu između čovjeka i prirode.
1. UVOD
Smatra se da je od suštinskog značaja postizanje ravnoteže između okoline, društva i ekonomije,

kako bi se zadovoljile sadašnje potrebe bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da
zadovolje svoje potrebe. Društvena su očekivanja za održivi razvoj, transparentnost i
odgovornost, evoluirala sa sve strožijim zakonodavstvom, rastujućim pritiscima na okolinu
neefikasnim korištenjem resursa, neodgovarajućim upravljanjem otpadom, klimatskim
promjenama, degradacijom ekosistema i gubitkom biodiverziteta. Ovo je navelo organizacije da
usvoje sistematični pristup okolinskom menadžmentu primjenom sistema okolinskog
menadžmenta [4].
Vrednujući prirodu kao jedan od najvažnijih resursa naše privrede moramo proizvoditi
proizvode koji nastaju u uvjetima koji su prihvatljivi prema okolišu i ispunjavaju zahtjeve ISO
standarda. Implementacijom ISO 14001 procedura, organizacija se obavezuje da će u
proizvodnji poštivati i razvijati procedure koje štite okoliš i maksimalno se zalažu za očuvanje
životne sredine. Organizacije moraju vršiti aktivno edukaciju svih zaposlenih na principima
454
cjeloživotnog učenja u cilju održivog razvoja sa primarnim ciljem zaštite okoliša. Potrebno je
kontinuirano podizanje ekološke svijesti zaposlenika ali i cijelog društva. Briga za okoliš
mora biti sastavni dio poslovne politike [2].
2. SISTEM OKOLINSKOG MENADŽMENTA
Organizacije napuštaju dugo održavanu strategiju zadovoljenja minimalnih zahtjeva za

očuvanjem okoline, koje im postavlja država. Na zadovoljenje zahtjeva za očuvanjem okoline i
na naknadne aktivnosti "čišćenja“ okoline se ne gleda više kao na neizbježnu "cijenu poslovanja“
koja se mora platiti. Upravljanje ovim troškovima je postalo veoma važan dio cjelokupne
strategije poslovanja.
Sistem okolinskog menadžmenta je neophodan kako na nivou organizacija, tako i na nivou
država, a sve u cilju dostizanja globalnog održivog razvoja planete Zemlje. Primjenom standarda
ISO 14001 se omogućuje kontrola uticaja na zagađenje okoline, odnosno ograničenje iscrpljenja
zemljinih resursa [3].
Organizacija mora odrediti okolinske aspekte svojih aktivnosti, proizvoda i usluga, koje može
kontrolisati i na koje može uticati, kao s njima povezane utjecaje. Predstavnik rukovodstva za
okolinu sa rukovodiocima svih procesa, utvrđuje direktne i indirektne okolinske aspekte koji
nastaju kao elementi aktivnosti po procesima i usluga, te njihove uticaje na okolinu. Stručni tim
na osnovu utvrđenih kriterijuma vrijednuje svaki pojedinačni okolinski aspekt (Slika 1).
455
Slika 1: Značajni okolinski aspekti
Identifikacija okolinskih aspekata je konstantan proces kojim se određuju uticaji aktivnosti

organizacije na okolinu.
Standard ISO 14001, kao okvir za planiranje, razvoj i primjenu strategije upravljanja okolinom u
organizaciji, uključuje:
- politiku, koja izražava privrženost očuvanju okoline,
- proces planiranja i strategiju kako da se postigne navedeni nivo upravljanja okolinom,
- organizacionu strukturu koja će sprovesti usvojenu strategiju,
- posebne ciljeve,
- posebne programe primjene i druge alate koji omogućavaju ispunjenje postavljenih
ciljeva,
- programe komunikacije i obuke koji omogućavaju privrženost politici okoline,
- metode mjerenja i praćenja kako bi se pratio napredak na realizaciji postavljenih ciljeva.
ISO 14001 može biti primjenjen u svakoj organizaciji bez obzira na veličinu ili oblast
poslovanja.
456
Organizacija mora analizirati sve utjecaje koje ima na okolinu, te vrednovati aspekte. Prilikom
vrednovanja okolinskih aspekata, organizacija mora uzeti u obzir sve zakonske zahtjeve. Nakon
određivanja značajnih okolinskih aspekata, organizacija uspostavlja okolinske ciljeve i program
za ostvarenje ciljeva. Stalno se vrši nadzor nad okolinskim aspekima, te se poduzimaju mjere za
stalna poboljšanja (Slika 2).
Slika 2: ISO 14001
Organizacija mora uspostaviti, primjenivati, održavati i stalno poboljšavati sistem okolinskog

menadžmenta, uključujući i potrebne procese i njihova međusobna djelovanja, u skladu sa
zahtjevima standarda ISO 14001.
3. INTERNI AUDITI
Za utvrđivanje snage i slabosti sistema okolinskog menadžmenta organizacija mora sprovoditi

interne audite u redovnim vremenskim razmacima. Uz pomoć internih audita treba ispitati
efektivnost i efikasnost svih procesa, postupaka i aktivnosti unutar organizacije i dalje ih razvijati
u pogledu na njihov učinak.
457
Pri planiranju internih audita je potrebno obratiti pažnju da se ispitaju svi procesi i sve oblasti
organizacije koje se nalaze u sistemu. Znači, nije dovoljno auditirati samo glavne procese koji se
odnose na usklađenost sa smjernicama, nego i one procese, aktivnosti i osobe koje rade na
usmjeravanju, upravljanju i podršci istih. Posebnu pažnju treba usmjeriti prema onim oblastima
koje su u prethodnim auditima pokazale neusklađenost.
Prema međunarodnom standardu ISO 14001 organizacija mora sprovoditi interne audite u
planiranim intervalima radi pružanja informacija o tome, da li je sistem okolinskog
menadžmenta:
a) usklađen sa:
- vlastitim zahtjevima organizacije za sistem okolinskog menadžmenta;
- zahtjevima međunarodnog standarda ISO 14001;
b) efektivno primjenjivan i održavan.
Auditor prilikom provođenja internih audita, mora se pridržavati sljedećih principa:

1. etičko ponašanje: temelj profesionalizma
2. nepristrasna prezentacija: obaveza istinitog i tačnog izvještavanja
3. primjerena profesionalna pažnja: primjena marljivosti i prosuđivanja u auditiranju
4. povjerljivost: povjerljvost informacija
5. neovisnost: temelj nepristranosti audita i objektivnosti zaključaka audita
6. pristup zasnovan na dokazima: racionalan metod za donošenje pouzdanih i ponovljivih
zaključaka audita u sistematičnom procesu audita.
Prednosti internog audita su:

- Provjeravaju se zahtjevi sistema okolinskog menadžmenta
- Utvrđuju se odstupanja
- Definišu se korektivne akcije
- Zaposlenici se motiviraju na proaktivna razmišljanja
- Sistem okolinskog menadžmenta se kontinuirano poboljšava
Interni audit sistema okolinskog menadžmenta treba da, da odgovor na dva pitanja:
1. Da li organizacija radi po svojim dokumentima sistema?
2. Da li sistem okolinskog menadžmenta može biti efikasniji?
Pri izboru internog auditora treba imati u vidu da osoba koja vrši kontrolu dovoljno poznaje
zakonske, tehničke i druge propise koje se odnose na djelatnost organizacije i procese koje treba
auditirati, a bez čega je nemoguće kvalitetno provođenje internih audita. Interne audite sprovode
458
zaposlenici auditirane organizacije ili eksterno angažovan auditor i oni moraju biti nezavisni od
auditiranog područja, da bi auditor uspješno komunicirao sa auditiranim treba:
- Uklopiti se u sredinu u kojoj radi,
- Biti smiren i pristojan u svim okolnostima,
- Biti tačan, ne kasniti niti raniti,
- Biti pripremljen, određen, direktan, odlučan i precizan,
- Dobro se snalaziti u poslu,
- Biti razborit, imati osjećaj za mjeru i biti spreman na neke ustupke,
- Biti svjestan međuljudskih odnosa i postojećih problema [7].
Faze internog audita su: planiranje i priprema, sprovođenje audita te izvještavanje. Radni
dokumenti, trebaju biti pripremljeni i korišteni radi zapisivanja nalaza i pozivanja na njih
obuhvataju: plan audta, lista pitanja, obrasce za zapisivanja informaicja (nalazi audita, izvještaji
audita). Plan internog audita treba da uključi:
- ciljeve audita,
- kriterije audita i referentne dokumente,
- opseg, uključujući identifikaciju organizacionih i funkcionalnih jedinica i procesa koji će
biti auditirani,
- datume i mjesta gdje će aktivnosti na terenu biti provedene,
- predviđeno vrijeme i trajanje aktivnosti na terenu (uključujući i sastanke),
- uloge i odgovornosti članova tima i osoba u pratnji,
- raspored odgovarajućih resursa,
- predstavnika auditirane organizacije,
- način izvještavanja o auditu.
Prilikom sprovođena internog audita, auditor treba da provjeri:

- okolinsku dozvolu,
- vodni akti,
- monitoring emisija u zrak, vode, buke, otpada,
- mjerenje nivoa buke, vode, otpada,
- žalbe građana,
- izvještavanje relevantnih ministarstava, Fonda za zaštitu okoliša, Agencija za vode [6].
Nakon sprovođenja internog audita, audit tim treba da napiše nalaze audita, te napraviti završni
sastanak. Zapis o nalazu audita treba da sadrži:
- naziv i tačku EMS dokumenta, na koje se nalaz odnosi,
459
- lokaciju na kojoj je nedostatak otkriven,
- poslovno područje, funkciju ili proces,
- dokaz o nađenom stanju,
- nivo (težinu, rang) problema povezanog sa nedostatkom (neusklađenost ili opažanje).
Sadržaj završnog sastanka treba da uključi sljedeće:

- zahvaliti se na saradnji,
- ponoviti ciljeve, opseg i kriterije audita,
- iznijeti nalaze,
- dati zaključke,
- dobiti potpise na izvještajima o neusklađenostima,
- podijeliti izvještaje o neusklađenostima,
- pozvati na komentar,
- završiti sastanak [7].
Na završnom sastanku je potrebno da budu prisutni vlasnici procesa, u kojima je sproveden

interni audit. Internim auditom se mora utvrditi da li se procesi obavljaju u skladu sa zahtjevima
kupaca i primjenive zakonske regulative, i da li se obavlja na efektivan i efikasan način.
Potrebno je da interni auditori posjeduju znanje i sposobnosti na osnovu kojih mogu ukazati na
moguća i potrebna poboljšanja u svim procesima [1].
4. ZAKLJUČAK
Svrha sistema okolinskog menadžmenta jeste da osigura organizaciji okvir zaštite okoline. Dobro
postavljeni sistem osigurava najvišem rukovodstvu informacije koje će pomoći da dugoročno
ostvari uspjeh. Uspjeh sistema okolinskog menadžmenta zavisi od predanosti na svim nivoima i
funkcijama organizacije.
Organizacija koja želi da radi u skladu sa zahtjevima sistema okolinskog menadžmenta i koja se
želi kontinuirano poboljšavati mora redovno provjeravati sistem okolinskog menadžmenta, da li
su stanja kako jeste i kako treba biti međusobno usklađena. Da bi se osigurala efektivnost
sistema okolinskog menadžmenta, organizacija putem internih audita mora redovno provjeravati
da li su zahtjevi standarda, o stanju kako treba biti, i radna praksa usaglašene.
460
5. LITERATURA
[1] Bajramović E., Bajramović I., Peljto M., Aldžić E (2011), Interni audit u preduzećima, 8.
međunarodna naučna konferencija o proizvodnom inženjerstvu, RIM 2011, Univerzitet u Bihaću,
Velika Kladuša, BiH
[2] Bajramović E., Islamović F., (2017), Društvena odgovornost za zaštitu okoliša, , Peti naučno-
stručni skup„ 5. Juni-Svjetski dan zaštite okoliša“, Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet,
urednici: Vilić H., Ibrahimpašić J., Toromanović M., Talić M.
[3] ISO 14001-Vodić za primenu standarda ISO 14001, IIS-Istraživački i tehnološki centar i
Privredna komora Vojvodine, Novi Sad, 1998.
[4] Međunarodni standard BAS EN ISO 14001:2017, Sistemi okolinskog menadžmenta-Zahtjevi
s uputstvom za korištenje
[5] Međunarodni standard BAS EN ISO 19011- Smjernice za auditiranje sistema upravljanja
[6] Čomić J. (2016), Okolinska regulativa, CETEOR Sarajevo
[7] TUVADRIA, Seminar za interne auditore sistema upravljanja kvalitetom
[8] www.tuvadria.com (04.06.2018.)
461
paper
ANALYSIS OF TIME SERIES IN THE ASSESSMENT OF WATER QUALITY OF

DABRAVINA VELIKA KLADUŠA
Džemila Agić1, Halid Makić2, Sejfudin Agić3, Samira Dedić2, Ifet Šišić2, Adijan Ružnić4
1
Centar za energiju i ekologija Filipa Kljajića 22, Tuzla 75000
2
Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Luka Marjanovića bb 77000 Bihać
3
Elektrotehnička škola Muhameda Hevaije Uskufija 2, Tuzla 75000
4
JKUP KOMUNALIJE Ive Marinkovića, Velika Kladuša
halidmakicbtf@gmail.com
Key words: time series, water quality, water resources
ABSTRACT:
In order to ensure more adequate protection, conservation of water resources for the aquatic
population, the selection of water preparation technology, consideration should be given to the
problem of deterioration of groundwater quality resulting from uncontrolled human activities,
uncontrolled pollution and the mild reduction of pollutant emissions in order to adjust their
concentration to the limit values prescribed.
Many factors contribute to variations in groundwater quality. Their inherent indeterminacy
carries weight, as a greater number of variables affect the quality of water, and therefore the
quality of groundwater quality and qualitative decision-making on the basis of the data obtained
is a very complex and multidimensional task. Complexity refers to work with a large number of
variable variables of quality (physical-chemical and biological), the influence of natural
perturbations or intermittent pollution, meteorological parameters, and hydrological
parameters.
462
Water quality monitoring data is not practical for use if they are not numerically processed and
do not find the numeric linkage of these data. This paper analyzes the time series of water quality
data for Dabravina Velika Kladuša for a period of 6 years for nine parameters. Time series are
defined as sequencesnumerical data arranged by chronology. By this time, the timing of time
series is interdependent, given their time sequence. It is in this time-scale of water quality
parameters that is based on the analysis of time series.
In this paper, mean values and standard deviations, linear trend and regression analysis were
performed.
ANALIZA VREMENSKIH SERIJA U PROCJENI KVALITETA VODA CRPILIŠTA

DABRAVINE VELIKA KLADUŠA
Ključne riječi: vremenske serije, kvalitet voda, vodni resursi
SAŽETAK:
U cilju adekvatnije zaštite, očuvanja vodnih resursa radi vodosnabdjevanja stanovništva,

odabira tehnologije pripreme vode, neophodno je sagledati problem pogoršanja kvaliteta
podzemnih voda nastalim kao posljedica nekontrolisanih ljudskih aktivnosti, nekontrolisanog
zagađenja, te blagovremenog smanjenja emisija zagađujućih materija kako bi se njihove
koncentracije prilagodile graničnim vrijednostim koje su propisane.
Mnogi faktori doprinose varijacijama kvalitete podzemnih voda. Njihova svojstvena
neodređenost nosi težinu, jer veći broj varijabli utiče na kvalitetu vode, pa je stoga praćenje
kvaliteta podzemne vode te kvalitativno donošenje odluka na osnovu dobijenih podataka vrlo
kompleksan i multidimenzionalan zadatak. Kompleksnost se odnosi na rad sa velikim brojem
različitih varijabilnih parametara kvaliteta (fizičko-hemijskih i bioloških), uticaj prirodne
perturbacije ili povremenog onečišćenja, metereoloških paramatara, te hidroloških parametara.
Podaci monitoringa kvaliteta voda nemaju praktičnu upotrebu ukoliko se numerički ne obrade i
ne nađu numeričku povezanost tih podataka.U ovom radu izvršena analiza vremenskih serija
podataka kvaliteta voda za izvorište Dabravina Velika Kladuša za period od 6 godine za devet
parametara. Vremenske serije su definisani kao nizovi numeričkih podataka uređene po
hronologiji. Samim tim podaci vremenskih serija su međusobno zavisni, budući da se u obzir
463
uzima njihov vremenski redosljed. Upravo na ovakvoj vremenskoj zavisnosti parametara
kvaliteta voda zasniva se i analiza vremenskih serija.
U radu su urađene prosječne vrijednosti i standardna devijacija, linearni trend i regresivna
analiza.
1. UVOD
Analiza vremenskih serija predstavlja jednu od statističkih disciplina koja bilježi dugoročni
dinamički razvoj do kojeg je došlo dostignutim stepenom razvoja same discipline, a također i
zbog prisutne interakcije sa drugimnaučno tehničkim oblastima, posebno ekonomijom,
računarstvom i u zadnje vrijeme ekologijom.
Potreba za novim metodološkim instrumentima u teorijskoj i praktičnoj primjeni, postavljeni su
sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka i čine ih upravo stohastički procesi i stohastički
modeli vremenskih serija.
U radu su izloženi osnovne pojmovi i standardne oznake vezani za analizu vremenskih serija,
definiciju vremenske serije, elemente i tipove vremenskih serija koji se u različitim prilikama
javljaju u nizu naučnih disciplina.
Predstavljeni su rezultati analize vremenske serije uticajnih faktora koji doprinose varijacijama
kvalitete podzemnih voda, monitoringom različitih varijabilnih parametara kvaliteta, kao što su
uticaj prirodne perturbacije ili povremenog onečišćenja, metereoloških i hidroloških parametara.
U radu je izvršena analiza vremenskih serija podataka kvaliteta voda za izvorište Dabravina
Velika Kladuša za period od 6 godine za osam parametara.
2. VREMENSKE SERIJE
Vremenske serije su definisane kao nizove numeričkih podataka uređene po hronologiji. Samim
tim podaci vremenskih serija su međusobno zavisni, budući da se u obzir uzima njihov
vremenski redoslijed 1.
Nivo pojave koju posmatramo u vremenskoj seriji može da se odnosi na jedan vremenski
trenutak kada je izvršeno posmatranje pojave ili na određeni vremenski interval (godinu, kvartal,
mesec itd.). U prvom slučaju riječ je o trenutnim vremenskim serijama, a u drugom o intervalnim
vremenskim serijama.
464
2.1. KLASIČNA DEKOMPOZICIJA VREMENSKIH SERIJA
Nekoliko karakterističnih tipova vremenskih serija prikazano je na slici 1, gdje smo sa Xt

označili varijansu vremenske serije u trenutku t.
Slika1: Tipovi vremenskih serija: (a) konstantan proces; (b) proces sa trendom; (c) serija sa cikličnim varijacijama;
(d) serija sa sezonskim varijacijama 2
Klasična dekompozicija vremenskih serija polazi od pretpostavke da na promjene posmatranih

pojava tokom vremena utiču četiri komponente 3:
- razvojna tendencija pojave u posmatranom periodu - trend (odnosno sekularna
tendencija),
- ciklična komponenta (kolebanja koja se ponavljaju u određenim, često nejednakim,
periodima od više godina),
- sezonske varijacije (koje se ispoljavaju u razmacima manjim od jedne godine i
ponavljaju na isti način u dužem nizu godina) i
- neregularni uticaji (rezidualna komponenta), koji se pojavljuju kao slučajne varijacije
pojave.
Analiza vremenskih serija pokušava da identifikuje obrazac ponašanja navedenih komponenti u
prošlosti. Zatim, pretpostavljajući da će identičan obrazac da se nastavi u budućnosti, modeli
465
vremenskih serija ekstrapoliraju ove obrasce da bi se prognozirale buduće vrijednosti pojave.
Zbog toga se može reći da je jedan od glavnih ciljeva analize vremenskih serija prognoziranje
budućih vrijednosti 3.
Riječ dekompozicijaoznačava, sa jedne strane, razlaganje posmatrane vremenske serije na njene
sastavne komponente, a sa druge, mogućnost da sepojedine komponente po potrebi eliminišu iz
serije.
Za analizu vremensko zavisnih varijansi kakve su one u vremenskoj seriji u vremenskom
domenu koristimo tzv. autokorelacionu funkciju. Njome je iskazana korelaciona struktura
vremenske serije. Ona predstavlja osnovni parametar analize i modeliranja vremenske serije u
vremenskom domenu.
Kako smo istakli metod dekompozicije polazi od pretpostavke da je vremenska serija
komponovana na aditivan ili multiplikativan način od četiri komponente: trenda, ciklične,
sezonske i slučajne (rezidualne) komponente.
U postupku primjene prve tri komponente se ocjene na osnovu svih raspoloživih podataka, a
potom se njihovom ekstrapolacijom formira prognoza budućih vrijednosti serije.
Upravo ova metodaje implementirana u softverska rješenja specijalizirano napisana za statističke
obrade. Izbor programa za obradu podataka zavisi od analitičkog iskustva i
umijećasamog istraživača, ustaljenih praksi lokalne naučne zajednice, ali i od dostupnosti samog
paketa, pratećih resursa i stepena razvijenosti korisničke podrške.
Navest ćemo neke od najkorisnijih savremenih statističkih paketa. Prije svih SPSS
“Statistical Package for the Social Sciences” 3, koji je dugo vremena bio najčešće korišćen
statistički paket za obradu podataka, naročito u društvenim, medicinskim i tehničkim naukama,
te primenjenim tržišnim istraživanjima, ili skupi SAS "Statistical Analysis System" 3.
U našoj analizi odlučili smo se za veoma popularnu aplikaciju Excel, koja je sastavni dio
Microsoft Office paketa, kako zbog mogućnosti analitičkog i grafičkog rješavanja problema tako
i zbog njegove pristupačnosti i jednostavnog korisničkog okružanja.
2.2. LINEARNI TREND
Trend (sekularna tendencija) je razvojna tendencija pojave u okviru posmatranog vremenskog

perioda. Ako analiziramo podatke neke pojave na godišnjem nivou, samo tada se trend može
tumačiti kao dugoročna razvojna tendencija neke pojave 4.
Model trenda prikazuje se u obliku određene matematičke funkcije i pretpostavlja posmatranje
sveukupnog razvoja posmatrane pojave u vremenu.
466
Ako se neka vremenska serija svake godine povećava (ili smanjuje) za približno isti iznos, njenu
evoluciju najbolje možemo opisati pomoću linearnog trenda.
Slika2. Prikaz trenda koncentracije mutnoće pod pretpostavkom linearnog trenda promjene (Dabravina)
Model linearnog trenda glasi:

Yt = β0 +β1x +ε
gde je ε stohastički član. Identična logika kao kod proste linearne regresije važi i ovde: parametri
β0 i β1 su nepoznate veličine i jedino možemo da ih ocjenimo pomoću uzorka.
Ocjenjena funkcija linearnog trenda glasi:
ŷt = b0 + b1x
U navedenoj funkciji ŷt predstavlja ocjenu prosječnih vrijednosti pojave, b0 i b1 su ocjene

parametara trenda β0 i β1 , respektivno, dok x predstavlja podatke koji označavaju vrijeme.
Odsječak(β0) je prosjek vremenske serije u posmatranom periodu.
Nagib (β1) pokazuje srednji apsolutni porast, odnosno prosečnu promenu vremenske serije (u
zavisnosti od znaka, rast ili opadanje) u sukcesivnim vremenskim intervalima, u obuhvaćenom
periodu.
Standardna greška trenda je mera njegove reprezentativnosti, a izračunava se na slijedeći način:
467
Na slici 2. vidimo da proces ima blago opadajući trend sanegativnim prosjekom i prosječno
opadanje u linearnom vremenskom intervalu.
3. PROSJEČNA VRIJEDNOST I STANDARDNA DEVIJACIJA
Opservaciju vremenske serije u vremenskom trenutku t označavamo sa Xt kao što smo označili
na slici 2. Cilj koji želimo postići u analizi vremenskih serija jeste prognoza budućih ponašanja
vremenske serije 5. Do prognoziranih vrijednosti dolazimo na osnovu n raspoloživih podataka
vremenske serije X1, X2 ,..., Xn .
Ako se početni period prognoze poklapa sa dužinom vremenske serije tada unutar uzorka
formiramo razlike opservacija vremenske serije i odgovarajućih ocjenjenih vrijednosti na osnovu
korištenog modela. Te razlike nazivamo rezidualima i one predstavljaju grešaka prognoze za
jedan period unapred, npr. označimo ih sae0(1), e1(1), ..., en-1 (1).
Poređenje prognoza različitih modela vršimo korištenjem sumarnih statistika kao što su npr.
srednja kvadratna greška reziduala (engl. Mean Square Error) 6 .
i srednja apsolutna greška reziduala (engl. Mean Apsolute Error)
Međutim, pravu mjeru kvaliteta prognoze nekog modela dobićemo ukoliko koristimo prognoze
izvan uzorka koji je korišten za ocjenu modela.
Na slici 3. je vremenska serija zadanog skupa podataka za koncentracije mutnoće.
468
Slika 3: Vremenska serija koncentracije mutnoće tokom perioda mjerenja

Za računanje prosjeka (Average) i standardne devijacije (Stdeev) grupisani su podaci na način da
su aritmetički sabrane po 7 vrijednosti u nizu da bi se dobilo 11 grupa podataka za koje
računamo prosječnu vrijednost i devijaciju. Nije važno kako se grupe podataka formiraju bitno je
samo da rezultat pokaže konzistentnost podataka u smislu odnosa prosječne vrijednosti i
standardne devijacije. Ako su podaci vjerodostojni ove dvije krive se ne sijeku. Dakle podaci u
tabelama jesu iz vremenske serijei mogu se koristiti u analizi 7.
Na identičan način se može analizirati svaki od ostalih skupova podataka: elektrolitička
provodnost, ph-vrijednsot, klotidi .. itd.. ali pretpostavka je da su i svi ostali podaci statistički
pouzdani te se za njihradi regresivna analiza.
469
Tabela 1: Tabela izračunatih prosječnih vrijednostii standardne devijacije za koncentraciju mutnoće
Mutnoća I II III IV V VI
Max 0,34 0,26 0,58 0,22 0,33 0,4
Min 0,1 0,02 0,17 0,05 0,1 0,1
Average 0,22 0,175714 0,288571 0,148571 0,221429 0,194286
Stdev 0,078528 0,07678 0,14588 0,06176 0,079042 0,118583
Count 7 7 7 7 7 7
VII VIII IX X XI
Max 0,6 0,6 0,34 0,4 0,45
Min 0,15 0,05 0,05 0,05 0,1
Average 0,328571 0,221429 0,134286 0,192857 0,221429
Stdev 0,162934 0,195485 0,115016 0,109653 0,114953
Count 7 7 7 7 7
Na osnovu podataka iz tabele 1. nacrtali smo zavisnost prosječne vrijednosti i standardne

devijacije kao na slici 4.
Slika 4: Prosječna vrijednost i standardna devijacija koncentracije mutnoće za raspoloživi skup podataka
470
4. REGRESIVNA ANALIZA
Analizirajmo sada međuzavisnosti (korelacije) dvije neprekidne slučajne promenljive, na osnovu

paralelnog praćenja njihovih vrijednosti. Najočigledniji primjer međuzavisnosti dvije slučajne
veličine su visina i masa čovjeka i u pitanju je ne funkcionalna, već stohastička veza između ta
dva obilježja.
4.1. Dijagram rasipanja
Za statističku analizu korelisanosti dvije slučajne promjenljive, obilježene sa X i Y, neophodno

je raspolagati parovima (odgovarajućih) vrijednosti promjenljivih:
(xi,yi ) i =1,2,..., n
ili tzv. vezanim uzorkom, umjesto sa dva nevezana ili nezavisna uzorka:
(xi) i , =1,2,...n i (yi) i , =1,2,...m
gde su mjerenja xi i yi nepovezana.
Prvi korak u analizi korelacije je ucrtavanje uređenih parova (xi,yi), kao tačaka, u xy koordinatni
sistem. Dobijeni dijagram se naziva dijagram rasipanja (scatter diagram) [8] 9.
Na osnovu rasporeda tačaka u dijagramu, može se grubo proceniti:
- da li postoji stohastička zavisnost promjenljivih (korelacija),
- ako postoji korelacija, da li je ona linearna ili nelinearna,
- ako postoji korelacija, da li je ona slaba ili jaka.
U ovom radu, ograničićemo se na linearnu korelaciju, što znači,
- da će se statistička analiza bazirati na pretpostavci o normalnoj raspodjeli
dvodimenzionalne promenljive (X,Y),
- da će predmet analize biti koeficijent korelacije različitih grupa podataka, kao mjera
jačine i pokazatelj pozitivne ili negativne korelacije.
Praktična formulu za izračunavanje koeficijenta korelacije normalne raspodjele

dvodimenzionalane promjenjive je:
471
Iz izračunate vrijednosti koeficijenta korelacije grupa podataka, može se dati ocjena jačine
linearne korelacije na osnovu empirijskog pravila [5].
Tabela 2. Jačina linearne korelacije
rxy jačina linearne veze
r ≤ 0,3 neznačajna korelacija
0,5 < r < 0,7 značajna korelacija
0,7 ≤ r ≤ 0,9 jaka korelacija
r > 0,9 vrlo jaka korelacija
4.2. Interpretacija koeficijenata korelacije
S obzirom na smisao teorijskog koeficijenta korelacijei njegovu procjenu r xy, ima smisla računati
samo kada ima indikacija (teorijska znanja, dijagram rasipanja) da je veza između posmatranih
promenljivih linearna ili približno linearna. Ako je veza nelinearna, koeficijent korelacije grupa
podataka rxy nije mjerilo jačine korelacije i može biti i blizak nuli, uprkos jakoj vezi.
Također je važno imati u vidu da statistički značajna vrijednost koeficijenta korelacije nije dokaz
da između posmatranih promenljivih postoji suštinska veza. Tako, visoka vrijednost rxy može biti
rezultat delovanja treće promenljive, koja se mijenja u toku eksperimenata, a koja je
prouzrokovala istovremene promjene posmatranih promjenljivih i privid njihove međuzavisnosti
10.
U laboratorijskim i pogonskim mjerenjima, primjer "treće" ili "nekontrolisane" promjenljive je
vrijeme i/ili temperatura, koja djeluje na veliki broj fizičko-hemijskih parametara i ako se ne
kontroliše (drži konstantnom) u toku praćenja neke dvije veličine, može stvoriti privid uzročne
veze između njih.
Tako, da bi se utvrdila suštinska povezanost između dvije promjenljive, neophodno je dobro
poznavati njihovu fizičko-hemijsku prirodu s jedne strane, i vrlo pažljivo kontrolisati
eksperimente, s druge strane.
472
Slika 5. Analiza regresivnog modela mutnoće za raspoloživi skup podataka u odnosu na ph-vrijednost
473
Slika 6. Analiza regresivnog modela mutnoće za raspoloživi skup podataka u odnosu na kloride
Tabela 3. Pregled koeficijenata korelacije rxy normalne raspodjele dvodimenzionalane promjenjive (Dabravina)
Linearni
Regresivni modeli
model
Elektrolitska pH- Količina
Mutnoća kloridi KMnO4 amonijak nitrati nitriti željezo
provodnost vrijednost padavina
0,04603 0,05268 0,09863 0,116996 0,10574 0,009236 0,054156 0,191544 0,04374 0,061862
Tabela 4. Pregled koeficijenata korelacije rxy normalne raspodjele dvodimenzionalane promjenjive (Krvkulja)
Linearni
Regresivni modeli
model
Elektrolitska pH- Količina
Mutnoća kloridi KMnO4 amonijak nitrati nitriti željezo
provodnost vrijednost padavina
0,05709 0,180804 0,04694 0,052343 0,07460 0,00036 0,01596 0,06414 0,07223 0,107386
474
5. ZAKLJUČAK
Podaci o parametrima kvaliteta vode analizirani su statističkim metoda trendova i deskriptivnom

statističkom analizom. Podaci su tretirani kaovremenska serija mjesečnih izmjerenih vrijednosti
sedam varijabli: mutnoća, pH-vrijednost, amonijak, željezo,elektroprovodljivost, nitrati i nitriti,
te klimatskih parametara padavinatokom 6 godinamjerenja.
Deskriptivnom statističkom analizomje moguće pravilno izabrati uzorak grupe za analizu,
obzirom da je često preskupo i predugo prikupljati i analizirati podatke o opterećenju za cijelu
populaciju.
Standardna devijacija grupa analiziranih podataka je veća od prosječne vrijednosti, što znači da
iako je raspršenost podataka veća oni su elementi stvarne vremenske serije i kao takvi se svakako
mogu analizirati i u drugim softverskim rješenjima.
Analiza linearnog trenda pokazuje pozitivan trend za dušikove spojeve i nešto jači izraženi
pozitivan trend klorida. U isto vrijeme imamo blago pozitivan trend za količine padavina gdje je
prosjek vremenske serijeiznosi 0,0618. Promjene koncentracija dušikovih spojeva i klorida u seriji
upućuju na pad zavisnost koncentracija ovih komponenata s obzirom na promjenu količine
padavina.
Vrlo slabi negativni trend je primjećen kod podataka za vrijednost mutnoće, koncentracije
željeza, kao i smanjenje pH vrijednosti.
Najizraženji negativna trend je za KMnO4 koja se potroši za oksidaciju ukupnih organskih tvari.
Primjećuje se poboljšanje kvaliteta voda s obzirom na prisustvo organskih tvari.
Iz izračunate vrijednosti uzoračkog koeficijenta korelacije, može se dati ocjena jačine linearne
korelacije na osnovu empirijskog pravila. U radu u svim slučajevima koeficijnet korelacije je
manji od 0,3, što znači da je neznačajna korelacija, razlog tome je svakako neodovoljam broj
podataka u vremenskoj seriji.
Da bi se utvrdila suštinska povezanost između dvije promenljive, neophodno je dobro poznavati
njihovu fizičko-hemijsku prirodu s jedne strane, i vrlo pažljivo kontrolisati eksperimente, s druge
strane.
475
6. LITERATURA
1 Zlatko J. Kovačić: Analiza vremenskih serija, Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu,
 1995.
2 Zorica Mladenović, Aleksandra Nojković: Primjenjena analiza vremenskih serija, Centar za
 izdavačku djelatnost ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 2012.
3 Information paper: An Introductory Course on Time Series Analysis – Electronic Delivery,
 Australian Bureau of Statistics, 2005.  
4 Pavle Mladenović: Vjerovatnoća i statistika, Matematički fakultet, Beograd 2008.
5 Vukadinović S., Elementi teorije verovatnoće i matematičke statistike, Privredni pregled,
Beograd, 1990.
6 SofijaČarkilović: Izravnavanje vremenskih serija i njegova primena pri progonoziranju,
Matematički fakultet, Beograd 2016.
[7] Australian Bureau of Statistics (2005), A Introductory Course on Time Series Analysis,
available at http://www.abs.gov.au/ausstats/abs@.nsf/mf/1346.0.55.
[8] Robert H. Shumway, David S. Stoffer: Time Series Analysis and Its  Applications,
Department of Statistics, University of California, 2011.  
[9] http://a-little-book-of-r-for-time-series.readthedocs.org/en/latest/src/timeseries.html  
[10] https://datamarket.com/data/  
476
SPONSORS
VELIKA KALDUŠA
477

1034676.book of Proceedings 2018 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1034676.book of Proceedings 2018 1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

1034676.book of Proceedings 2018 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Year 6  No. 6 2018.

SIXTH INTERNATIONAL SCIENTIFIC

Sixth International Scientific Conference „June 5th - World Environment Day“

Design and computer processing:

Electronic version of the Proceedings

UNIVERSITY OF BIHAĆ/BIOTECHNICAL FACULTY

UNIVERSITY OF NOVA GORICA/LABORATORY FOR ENVIRONMENTAL AND LIFE

MINISTRY OD CONSTRUCTION, URBAN DEVELOPMENT AND ENVIRONMENTAL

SIXTH INTERNATIONAL SCIENTIFIC

Ph.D. Refik Šahinović M.Sc. Jasmin Burnić

M.Sc. Merima Toromanović, General Secretary

Ph.D. Aida Džaferović, the President

Members of the Program committee

I Ecosystem Protection II Environment, Nutrition and Health

III Ecological Agriculture IV Forest Management

Ph.D. Refik Šahinović Ph.D. Šefik Koričić

V Waste Management VI Energy Efficiency

Ph.D. Mladen Franko, the President

D.Sc. Antalick Guillaume D.Sc. Kržan Andrej

 AGENCIJA ZA VODNO PODRUČJE RIJEKE SAVE – Sarajevo (Agency for

Bihać, June 2018. Organization committee

1. “FOOD PROCESSING WASTES AS POTENTIAL SOURCE OF BIOLOGICALLY

2. ''GREEN POLICY OF SLOVENIAN TOURISM''

3. ''DIGITALIZATION AND SAFETY IN TOURISM: EU-LEVEL THEMATIC

4. “STEEL PRODUCTION AS SOURCE OF ENVIRONMENTAL POLLUTION BY

5. “RESEARCH ON POSSIBILITY OF BIOREMEDIATION OF DEVASTATED

6. “SMALL HYDROPOWER PLANTS AS RENEWABLE ENERGY SOURCES“

7. “WASTE PLASTICS AND MICROPLASTIC IN THE SEAS AND RIVERS”

1. FACILITATING GREEN CARE IMPROVEMENTS IN VITICULTURE ……….…… 1 - 12

2. IMPLICATION OF CERTAIN REPRODUCTIVE ABNORMALITIES ON THE

3. RADIATION SYNTHESIS AND SWELLING BEHAVIOR OF STARCH BASED THREE

4. SIGNIFICANCE OF FOREST CULTIVARS IN THE AREA OF PROTECTED

1. MESAURES FOR INCREASING THE ENERGY EFFICIENCY IN THE AREA OF

2. INFLUENCE OF HYDRO POWER PLANTS ON THE ENVIRONMENT AND

3. SMALL HYDROPOWER PLANTS AS RENEWABLE ENERGY SOURCES ........... 70 - 74

ENVIRONMENT, NUTRITION AND HEALTH

1. DETERMINATION OF PHYSICAL-CHEMICAL PROPERTIES AND STABILITY OF

2. TRANSLOCATION OF Pb IN THE SYSTEM TOBACCO-SMOKE CONDENSATE FOR

3. EFFECTS OF ADDING ACACIA HONEY TO FERMENTATION AND PROPERTIES OF

4. HOW TO INFORM THE CONSUMER ON PACKED FOOD? …………………… 104 - 117

5. EATING HABITS AND LIFESTYLE OF UNA-SANA CANTON POPULATION ... 118-125

6. EFFECTS OF ADDING POLLEN GRAINS TO FERMENTATION AND PROPERTIES OF

7. OVERVIEW OF EDIBLE PLANT SPECIES CONTAINING CYANOGLYCOSIDES WITH

8. THE USE OF SPICES IN THE PRODUCTION OF TRADITIONAL FRESH CHEESE

9. QUALITY OF FINELY CHOPPED BOILED SAUSAGES ON THE MARKET OF BANJA

11. HOW TO REACT TO THE NECESSITY OF A SUSTAINABLE ANIMAL

1. FOOD PROCESSING WASTES AS POTENTIAL SOURCE OF BIOLOGICALLY ACTIVE

2. POSSIBILITIES OF TREATING WASTE PLASTIC MATERIALS FROM SUSTAINABLE

3. MANAGEMENT OF WASTE ELECTRICAL AND ELECTRONIC EQUIPMENT.. 210-218

4. TECHNOLOGICAL PROCEDURES OF MECHANICAL RECYCLING OF VULCANIZED

1. INFLUENCE OF ANTHROPOGENIC AIR POLLUTION ON WILDLIFE.............. 232 - 244

2. STUDY OF NESTING BIRDS IN THE VICINITY OF LAKTAŠI ........................... 245 - 254

3. HABITAT AND DISTRIBUTION OF ENDEMIC SPECIES CHONDROSTOMA KNERII

4. NATURAL POTENTIAL OF VASCULAR FLORA AND PART OF FAUNE MOUNTAIN

5. CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF BIRD FAUNA OF LAKTAŠI…... 289 - 302

6. ASSESSMENT OF THE POTENTIAL IMPACTS OF THE BANJA LUKA-DOBOJ

7. ANALYSIS OF AGRICULTURAL SOIL ALONG THE M4.2 HIGHWAY FOR THE

8. AMOUNT OF NITROGEN COMPOUNDS IN RADOBOLJA RIVER FOR HIGH AND

9. CONSERVATION AND SUSTAINABLE USE OF BIODIVERSITY OF BOSNIA AND