Castelseprio – Wikipedija

Castelseprio Comune di Castelseprio

Regija:	Lombardija
Pokrajina:	Varese (VA)
Koordinate:	45°43′N 8°25′E / 45.717°N 8.417°E / 45.717; 8.417
Visina:	310 m
Površina:	3,75 km²
Stanovništvo:	1,296 (31. prosinca 2010.)
Gustoća stanovništva:	345,6 stan./km²
Poštanski broj:	21050
Pozivni broj:	0331
Svetac zaštitnik:	Sveti Mihael Arkanđel
Castelseprio Castelseprio na zemljovidu Italije
Službena stranica:	comune.castelseprio.va.it

Castelseprio je općina u pokrajini Varese u Lombardiji u sjeverozašadnoj Italiji oko 35 km sjeverozapadno od Milana i 11 km južno od središta pokrajine, grada Varesea.

Castelseprio je 2011. god., zbog crkve Santa Maria foris portas, zajedno s još 7 lokacija (Langobardska središta u Italiji) uvršten na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi^[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Castelseprio je mjesto rimske utvrde u antici, te značajnog langobardskog grada u ranom srednjem vijeku, prije nego što ga je uništilo Milansko vojvodstvo 1287. godine, od kada je i napušten. Danas je sačuvan kao arheološki park u istoimenoj općini Castelseprio.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568.-774.)
Svjetska baština – UNESCO

Država	Italija
Godina uvrštenja	2011. (35. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iii, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1318
Koordinate	45°42′49″N 8°51′42″E / 45.71372°N 8.86161°E / 45.71372; 8.86161 (WD)

Kaštel s "tornjem Torba" i Gospinom crkvom izvan zidina (Santa Maria foris portas) je bivši starorimski castrum koji je pretvoren u stražarnicu samostana posvećenog Gospi, a koji je postao prva trgovačka postaja Langobarda u 8. stoljeću. Bazilika je trobrodna bazilika sa središnjom apsidom u kojoj se nalaze najveće freske predromanike. Slavne bizantske freske su od iznimne rijetkosti i umjetničkog značaja. Skrivene stoljećima, ove freske s konca 9. stoljeća otkrivene su tek 1944. godine. Freske na središnjoj apsidi crkve predstavlja najfiniji umjetnički ranosrednjovjekovni slikovni ciklus, te se smatraju jedinstvenim u ranosrednjovjekovnoj europskoj umjetnosti.^[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

↑ Longobards in Italy. Places of the Power (568-774 A.D.) (engleski). UNESCO. Pristupljeno 4. srpnja 2013.
↑ John Beckwith, Early Christian and Byzantine Art, Penguin History of Art (sada Yale), 2. izdanje 1979. ISBN 0-14-056033-5

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Castelseprio

v • u Svjetska baština u Italiji

	Kulturna dobra (53)	Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa²⁾ (2011.) • Raetinska pruga¹⁾ (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina ¹⁾ (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)

	Prirodna dobra (5)	Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe²⁾ (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio³⁾ (2003.)

	Nematerijalna svjetska baština (9)	Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana⁵⁾ (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)⁶⁾ • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

¹⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana ²⁾ Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1] ³⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske ⁴⁾ Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja ⁵⁾ Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala ⁶⁾ Zajedno s više zemalja