Tino (otok) – Wikipedija

Nacionalni park Cinque Terre i Portovenere s otocima (Palmaria, Tino i Tinetto)
Svjetska baština – UNESCO

Država	Italija
Godina uvrštenja	1997. (21. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iv, v
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:826
Koordinate	44°01′38″N 09°51′02″E / 44.02722°N 9.85056°E / 44.02722; 9.85056
Tino class=notpageimage\| Lokacija Tina u Italiji

Tino je talijanski otok u ligurskom moru na najzapadnijem dijelu zaljeva La Spezia. On je južni otok otočja Spezzina koji čine još dva otoka, veliki i srednji Palmaria i maleni Tinetto sjevernije, koji čine povezan niz.

Otok ima površinu od 0,13 km² i najviši vrh od 121,8 m, a nalazi se u jednoj od najslikovitijih i najpoznatijih mediteranskih priobalnih područja, poznatom po svojoj ljepoti i popularnosti kao turističke destinacije. Obala Cinque Terre sa svojih pet sela i okolna brda Nacionalnog parka Portovenere su zajedno s ova tri otoka od 1997. god. UNESCO-ova svjetska baština.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Svetac zaštitnik zaljeva Spezia, Sveti Venerije (San Venerio, oko 560.—630.), je živio kao pustinjak na Tinu, a kasnije kao opat. Njegova svetkovina se slavi u okolici svake godine 13. rujna. Na mjestu njegove smrti je izgrađeno svetište koje je u 11. stoljeću izraslo u samostan čiji ostatci su još vidljivi na sjevernoj strani otoka.

Danas se na otoku nalazi samo svjetionik i dijelom je vojna zona zabranjena za posjetitelje.

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Tino (otok)

Tino
Zaljev Spezia
Tino viđen iz bunkera na Palmariji 1944. godine
Palmaria i Tino

Izvori

[uredi | uredi kôd]

The Book of Saints, London: A & C Black, 1989.

v • u Svjetska baština u Italiji

	Kulturna dobra (53)	Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa²⁾ (2011.) • Raetinska pruga¹⁾ (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina ¹⁾ (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)

	Prirodna dobra (5)	Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe²⁾ (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio³⁾ (2003.)

	Nematerijalna svjetska baština (9)	Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana⁵⁾ (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)⁶⁾ • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

¹⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana ²⁾ Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1] ³⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske ⁴⁾ Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja ⁵⁾ Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala ⁶⁾ Zajedno s više zemalja

Nedovršeni članak Tino (otok) koji govori o zemljopisu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.