Ivo Babić

Iznosi se pretpostavka daje poligonalni hram u Dioklecijanovoj palaci izvorno bio namijenjen kultu božice Izide. U zvoniku splitske katedrale ugrađen je veliki broj antickih i kasnoantickih spolija. Taj se fenomen tumaci ideologijom srednjovjekovnog grada koji svojih identitet zasniva na kontinuitetu vjerskih tradicija Salone i Dioklecijanove palace.

Na lijevom, sjevernom stupiću portala Trogirske katedrale, djelu majstora Radovana iz 1240. godine, više reljefa prikazuju astronomsko-astrološke motive. Među njima je prikaz čovjeka koji napada zmiju te majmun koji u jednoj ruci drži zmijski rep a u drugoj pak jabuku. Pokušava se pokazati da se radi o Heraklu koji napada zmiju čuvaricu hesperidskih jabuka. Moguće se radi o prikazu sazviježđa Herakla i Zmaja, dok bi majmun aludirao na planet Merkur.

Već je pretpostavljeno je da je u Saloni, metropoli rimske provincije Dalmacije, postojalo svetište Izide i Serapisa što pokušavam osnažiti ukazujući na još neke naznake. Kao članicu izidijačke zajednice moglo bi se prepoznati Statiju Ursulu čija je bista isklesana u reljefu na jednoj steli. Kako je to zapaženo pokojnica je prikazana s nesvakidašnjom frizurom, raspuštene kose. Takva frizura upućuje na pretpostavku da je pokojnica možda bila štovateljica Izide. Davni nalaz (1908.g.) glave sfinge od crvenkastog granita, iz ptolomejskog doba nije se interpretirao tako da bi se doveo u svezu s nekim hramom u samoj Saloni već se pretpostavlja, premda je mjesto nalaza Solin, da je sfinga naknadno dopremljena iz Splita gdje je bila dio dekoracije Dioklecijanove palače. U grčko-rimsko doba sfinge, kao i druge egipatske starine postavljaju se pred Izidinim i Serapisovim svetištima. Može se pretpostaviti da se i ova sfinga nalazila uz Izidin, odnosno Serapisov hram u Saloni. U novom, istočnom dijelu grada, E.Dyggve svojedobno je otkrio ostatke hrama. S obzirom na činjenicu da je u blizini nađen kip s bazom na kojoj je natpis VENER(I) VICTR(ICI) pretpostavio je da je taj hram možda bio posvećen božici Veneri pobjednici. U antičkom sinkretizmu poistovjećuju se egipatska i grčko-rimska božanstva. Tako se asimiliraju Venera (Afrodita) i Izida. S epitetom victrix spominje se Venera, ali i Izida. Iz tzv. Venerinog hrama sačuvani su ulomci arhitektonskih ukrasa od kojih je dio, pretpostavlja se, ostatak akroterija. Neobično je što su ti ukrasi između traka i cvjetova (rozeta) rešetkasto prošupljeni. Vitice su izgleda, puzale po zaobljenom zabatu tzv. Iseuma na Campo Marzio u Rimu. Naime, na Vespazijanovoj velikoj, brončanoj kovanici prikazan je Izidin hram (vjerojatno je to tzv. Iseo Campense obnovljen u doba Flavijevaca) čiji je zabat ukrašen vitičastim ukrasima. Na površini istočnog dijela grada tzv. Urbs orientalis mora da je bilo još svetišta, posebno Magne Mater (Kible). Jedan natpis koji spominje svetište Velikih Majki (Matribus Mag(nis.) nađen je tamo gdje je pronađena glava sfinge. Magna Mater, Kibela također se povezuje s Izidom. Moguće je da je i u Saloni došlo do asimiliranja kulta Venere, Izide i Magne Mater. Kroz cijeli tzv.Urbs orientalis protjecali su rukavci Jadra, solinske Rike (Salon u antičko doba). Kao što je poznato, vode su igrale veliku ulogu u kultovima Izide i Ozirisa. Zato se u njihovim hramovima, ili uz njih, nalaze bunari, nilometri, bazeni, kanali, kripte s vodom koja je trebala simbolizirati svetu vodu Nila. Možda su u ovom dijelu Salone korito rijeke Jadra ili neki od njenih kanala imali simboličko-religiozno značenje poput Euripusa u Rimu, Konopa u Egiptu i Tivoliju, ili rijeke Selinus koja protječe pod hramskim kompleksom u Pergamonu u kojem su se štovala egipatska božanstva.

Crkva nekadasnjega ženskog samostana sv. Petra u Trogiru vjerojatno se nalazi na mjestu prijasnje kasnoanticke crkve. Postojeca crkva dobila je svoj barokni izgled u prvoj polovini 18. stoljeca. Veoma je slicna župnoj crkvi u Kastel Stafilicu koju su gradili clanovi obitelji Macanovic. Ivanu Ignacijevu i njegovu sinu Ignaciju pripisuje se preinaka crkve sv. Petra

Godine 2011. u Trogiru, na Cimatoriju pred katedralom postavljen je odljev kamenog kipa koji predstavlja uskrslog Krista s dva mala anđela, vjerojatno djelo ranorenesansnog kipara Nikole Firentinca.Njegovim je postavljanjem degradirana povijesna i ambijentalna vrijednost najvažnijeg gradskog trga, ali i povijesna jezgra grada Trogira. Kip je postavljen 2011. bez traženja dozvole opcinskih vlasti, a o njegovu postavljanju nije bila prethodno konzultirana ni strucna javnost. Stoga je, neposredno nakon sto je postavljen, pokrenuta internet-peticija pod nazivom "Građani Hrvatske za uklanjanje betonskog odljeva Krista pred trogirskom katedralom".

Godine 1976. bila je pokrenuta akcija SOS za Trogir u sklopu sire akcije SOS za bastinu. Clancima, izložbama, televizijskim i radio emisijama upozoravalo se na potrebu intenzivnije zastite kulturne bastine. Pokusavalo se također inaugurirati jednu novu, drugaciju paradigmu odnosa prema bastini, prema okolisu opcenito. Spomenici i spomenicke cjeline, ponavljali smo, najsadržajniji su dijelovi covjekove okoline. Akcija je imala smisla, privukla je interese ne samo prema Trogiru, vec i prema kulturnoj bastini u cjelini. No glavna intencija ipak nije ostvarena. Naime, nije se nametnula interpretacija povijesnih jezgri kao živih, socijalnih organizama u kojima su njeni stanovnici najveca vrijednost. Nije se prihvatilo stanoviste da gradovi nisu tek zbir antikviteta. Interesi i intelektualni dometi konzervatora i dalje se zaustavljaju tek na proceljima, na filatelistickim interpretacijama detalja zanimljivih tek s filoloskih rakursa. Ignoriraju se, naime, socijalne, ekonomske i ostale fun...

Na lijevom, sjevernom stupicu portala Trogirske katedrale, djelu majstora Radovana iz 1240. godine, vise reljefa prikazuju astronomsko-astroloske motive. Među njima je prikaz covjeka koji napada zmiju te majmun koji u jednoj ruci drži zmijski rep a u drugoj pak jabuku. Pokusava se pokazati da se radi o Heraklu koji napada zmiju cuvaricu hesperidskih jabuka. Moguce se radi o prikazu sazviježđa Herakla i Zmaja, dok bi majmun aludirao na planet Merkur

Le teste di toro, di ariete e di giovane con il modius sul capo, raffigurate sui cassettoni del portico attorno ali „Mausoleo“, si riconoscono come Apis , Ammone e il genio tutelare imperiale. La testa nel medaglione all' interno del tempio poligonale si riconosce come Tyche-Iside . Il tempio poligonale che nella letteratura critica e ritenuto mausoleo e con tutta probabilita il tempio in cui si veneravano Iside e l'imperatore Diocleziano. Vari motivi architettonici, e in particolare il tipo di capitello a foglie lisce si riconosce come influenza dell' arte egiziana

Pocetkom XIII. stoljeca nastaje trogirsko predgrađe u Pasikama. Radi se o planskoj gradnji. Raspravlja se o urbanoj strukturi i o tipovima zgrada. Analizira s fenomen planske gradnje u Dalmaciji tijekom srednjeg vijeka, posebno fenomen predgrađa.

U Dalmaciji u privatnom vlasnistvu cuva se slika s prikazom Salome. Veoma je bliska jednoj Tizianovoj slici koja prikazuje Salomu, koja se nalazi u privatnom vlasnistvu u Svicarskoj. Srodna joj je slika s istom temom koja se pripisuje slikaru Parrasiju Micheliju. Moguce je taj slikar autor i slike u Dalmaciji.

... 17 M. JURKOVIĆ, Čitanje simboličkih značenja ikonografskog programa na portalu trogirske katedrale, in: Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa održanog u ... 25 PZ BLUM, Early Gothic Saint Denis Restorations and Survivals, Berkeley, Los Angeles, 1992, p. 77, fig. ...

Znak na južnom pročelju katedrale uz ulaz u predvorje (foto: Ž. Bačić) Sign on the south facade of the Cathedral, near the entrance of the atrium (Photo Ž. Bačić) Ivo Babić Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Izvorni znanstveni rad predan 23. 6. 1989. O trogirskim biljezima u kamenu Sažetak Na katedrali sv. Lovre i na crkvi sv. Ivana Krstitelja u Trogiru uklesan je velik broj različitih znakova od koji su gotovo svi dosad neobjavljeni. Upozorava se i na pravokutna udubljenja na Bogorodičinoj crkvi u Studenici, što su istovjetni s onima u Trogiru, a što ukazuje na međusobne veze. Znakovi su, pokušava se dokazati, u vezi s radionicom majstora Radovana. Neki su od njih, po svoj prilici, osobni biljezi majstora Radovana.

Two Astronomical-Astrological Motifs on the Portal of Trogir Cathedral Two colonettes at the entrance of the portal of Trogir Cathedral, work by Master Radovan, are covered by reliefs which have been rightly explained as illustration of the state of sin and the disorder before the arrival of culture. As noticed before, the scenes include some mythological creatures. Among astronomic teams one should count, for example, a representation of a man killing a snake (constellations Hercules and Dragon), of a big and small bear (Big and Little Dipper). In this study we reinterpret two such fi gures at the top of the left, northern colonette, a centaur (centauress?), and a maid on a sea bull. The relief of a half-man (or woman) and half horse (or mare) is probably linked to astronomical or astrological matter, not excluding some other connotations. The motif was probably taken over from some model, an illustration of a bucolic theme, but on the colenette it is tied to astronomical-astrological context. At the top of the colenette, next to the centaur (centauress?) there is a maid sitting on a bull, holding his horn by her right hand, while laying her left on the bull’s back. The hind portion of the bull transforms itself into a curving fi sh tail. That portion of the bull’s body is diffi cult to see as the colonette nears the wall surface. We suggest that the scene is linked to astronomical-astrological context in connection with the myth of the rape of Europe, and the Bull constellation

Two Astronomical-Astrological Motifs on the Portal of Trogir Cathedral Two colonettes at the entrance of the portal of Trogir Cathedral, work by Master Radovan, are covered by reliefs which have been rightly explained as illustration of the state of sin and the disorder before the arrival of culture. As noticed before, the scenes include some mythological creatures. Among astronomic teams one should count, for example, a representation of a man killing a snake (constellations Hercules and Dragon), of a big and small bear (Big and Little Dipper). In this study we reinterpret two such fi gures at the top of the left, northern colonette, a centaur (centauress?), and a maid on a sea bull. The relief of a half-man (or woman) and half horse (or mare) is probably linked to astronomical or astrological matter, not excluding some other connotations. The motif was probably taken over from some model, an illustration of a bucolic theme, but on the colenette it is tied to astronomical-astrological context. At the top of the colenette, next to the centaur (centauress?) there is a maid sitting on a bull, holding his horn by her right hand, while laying her left on the bull’s back. The hind portion of the bull transforms itself into a curving fi sh tail. That portion of the bull’s body is diffi cult to see as the colonette nears the wall surface. We suggest that the scene is linked to astronomical-astrological context in connection with the myth of the rape of Europe, and the Bull constellation

Browsing through the pages of Daniele Farlati’s monumental work Illyricum sacrum, in the Garagnin Fanfogna Library at Trogir the author has found a piece of paper, in 18th century handwriting, reading: In Bartholomeum Averoldum Archiepiscopum Spalatensem Distichon Aspice dissimiles quam sint duo Bartholomei: Hic pellem Christo sustulit, ille dedit. Auctore Marco Marulo, ut fertur. The acidly intoned text alludes to bishop’s heavenly patron, the apostle Bartholomew. The bishop Bartholomew, as far as we know, fully deserved the authorts contempt. Farlati, referring to documents and traditions, reproached him for having done little worth mentioning in the twenty-three years of his pastoral rule in Split (1479-1503), his only merit being the building of the fortifications around the archiepiscopal castle (Sućurac). Namely, this Renaissance prelate, bored with life in the provincial Split, was almost constantly absent from the town, where rule of the unpopular archbishop was marked by di...

Analiziraju se temeljni figurativni principi u djelima kipara Ivana Duknovica i karakteristicna morfologija zasnovana na ravnim linijama koje se sijeku pod ostrim kutovima. Bitno određenje Duknoviceva kiparstva naglasena je plasticnost, od od ekspandirajuceg oplosja cjeline do nabubrjelih detalja. Na jednome te istom kipu uocavaju se prostorna stupnjevanja volumena u rasponu od prizmaticnih ispupcenja do ploha nalik plitkim letvama. Reljef – portret humanista iz Male palace Cippico u Trogiru ima sva obilježja svojstvena Ivanu Duknovicu pa se u tekstu otklanja pokusaj njegove atribucije Nikoli Firentincu.

Marko Marulić and Andrija Aleši were contemporaries. Aleši, an Albanian of Dürres descent, was granted Split citizenship, and buried in the church of the confraternity of the Holy Spirit, of which he was a member. In the Split of that time, with its population of probably about four thousand, including the suburbs, Andrija Aleši, a well-regarded but now getting-on sculptor and builder and Marko Marulić, young writer and respected scion of an old family must have known each other by sight at least. In any case, they breathed the same air, that of the physical and spiritual atmosphere of the time, with its overlays of terror of the plague, the Turks just outside the city walls, heavenly protection being called for aloud. In their time, the cult of Jerome took on new life; he was felt of as a long-ago fellow countryman, a Dalmatian from the obscure days of the breakdown of the Roman Empire. Marulić wrote a lengthy life of St Jerome, and Aleši carved the biggest relief in Dalmatia, in the baptistery of Trogir Cathedral, depicting Jerome as an elderly ascetic in a cave, with his books, in company with the lion, the serpent and scorpions that crept menacingly on the rocks. He carved a whole series of small reliefs as well, retables on which the motif of St Jerome in the Cave was repeated. He is also ascribed the statue of St Jerome in the Chapel of St John of Trogir. In Split he depicted St Jerome on the altar of the Church of Bethlehem on Marjan. Particularly interesting with respect to the inventory of religious motifs is a relief from Trogir baptistery. In many ways it is similar to Marulić’s life of Jerome. Like the saint, Marulić devoted a large part of his oeuvre to exegesis of the Scriptures, particularly of the Gospel of St Matthew. In Aleši, many symbols are derived from the Gospels: the withered tree, the snake, the city set on the hill… Keywords: Marko Marulić; sv. Jeronim; Andrija Aleši; Spli