Crveni panda
| Crvena panda | |
|---|---|
| |
| Crveni panda | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Ailuridae |
| Rod: | Ailurus F. Cuvier, 1825 |
| Vrsta: | A. fulgens F. Cuvier, 1825 |
| Dvojni naziv | |
| Ailurus fulgens F. Cuvier, 1825 | |
| |
| Rasprostranjenost crvenog pande | |
Crvena ili mala panda (lat. Ailurus fulgens) je sisar koji obitava na prostoru istočnih Himalaja i na jugozapadu Kine, a pretežno se hrani bambusom. Od 2008. mali panda nalazi se na Crvenom popisu ugroženih vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode i prirodnih resursa u kategoriji "osjetljivi" (eng. vulnerable). Prema procjenama na slobodi živi manje od 10 000 odraslih jedinki.[1]
Ailurus fulgens se klasificira kao jedini predstavnik porodice Ailuridae.
Crveni pande dugi su oko 120 cm, od čega između 55 i 60 cm otpada na rep. U ramenima je visok 28 cm. Mužjaci dostižu težinu od 4,5 do 6 kg, ženke ca. 4 do 4,5 kg. U prosjeku žive devet ili deset godina, u zatočeništvu i do četrnaest.
Oblikom tijela podsjećaju na rakune, ali su vitkiji. Krzno im je dugo i meko, s gornje strane crvenkastosmeđe do kestenjasto, ponekada sa primjesama zlatne, dok je s donje strane crno. Lice se kod svake jedinke razlikuje, ali je u biti bijelo sa crvenkastosmeđim linijama sa strane nosa (poput crnih linija na licu geparda), njuška je kratka, a njen kraj (Rhinarium) je nepokriven dlakom i sasvim crn. Glava im je okrugla, uši su srednje veličine, uspravne i prema vrhu postaju zašiljenije; oči su vrlo tamne. Rep je gust, sa šest prstenova zlatnocrvene i oker boje, ali nije prikladan za hvatanje grana. Služi za održavanje ravnoteže na drveću, dok ga na tlu drže horizontalno opruženog. Njihove crne noge kratke su i slične medvjeđim. Mali pande su plantigradi. Budući da su njihove snažne šape upadljivo okrenute prema unutra, kretanje na uskim granama nije im teško. Guste bijele dlake na tabanima imaju odlična prianjajuća svojstva, naročito za vlažne grane. Osim toga služe i kao izolatori na površina prekrivenim snijegom ili ledom. Na stopalima imaju oštre, zakrivljene, djelomično uvlačive kandže. Kao i velike pande (Ailuropoda melanoleuca), i mali pande imaju izduženu kost ružnog zgloba, koja funkcionira kao palac i omogućava im grabljenje voća. S obzirom na to da je drveće po kojem se kreću uglavnom pokriveno mahovinom i lišajem, njihovo crvenkasto krzno pomaže im da se odlično prikriju.
Mali pande rijetko se glasaju. Za komunikaciju koriste cvrkutanje, cikanje ili zviždanje.
Mali pande nastanjuju prostore Nepala, Sikkima, sjevernog Butana i Indije, Mijanmara do Kine i Tibeta. Mogu se naći na padinama Himalaja na visinama između 1500 i 4000 m.[2] Južna granica njihovog raspona nalazi se na zapadu Yunnana, a istočna na zapadu Sichuana. Nastanjuju mješovite šume sa gustim žbunjem i gustišima bambusa.[3] Na visoravni Meghalaya u sjeveroistočnoj Indiji, na visini od 700 m do 1400 m u tropskim i suptropskim šumama živi jedna izolirana populacija.[4]
Zapadnu granicu njihovog areala predstavlja Nacionalni park Rara u Nepalu.[5]
Rasprostranjenost malog pande nije koherentna. Postoje dvije recentne podvrste:[6]
- Zapadni mali panda Ailurus fulgens fulgens (Cuvier, 1825) – živi na zapadu areala: u Nepalu, Assamu, Sikkimu i Butanu;
- Styanov mali panda Ailurus fulgens styani (Thomas, 1902) – živi na sjeveroistoku areala: u južnoj Kini i sjevernom Myanmaru.
Oldfield Thomas je 1902. opisao podvrstu Ailurus fulgens styani na osnovu jedne lubanje iz Sichuana.[7] Pocock je na osnovu dužeg zimskog krzna, tamnije boje, veće glave, zakrivljenijeg čela i snažnijih zuba razlikovao styani od fulgensa. Njegov opis zasniva se na lubanjama i krznu skupljenom u Szechwanu u blizini granice sa Yunnanom, te na sjeveru Burme.[8]
Mali pande vrlo su vješti penjači. Dok u sumrak i tokom noći idu u potragu za hranom, danju većinom spavaju ispruženi na granama, a u rupama se uviju i prekriju lice repom. Vrlo su osjetljivi na toplotu: optimalna temperatura je između 17 i 25 °C, a one iznad 25 ne mogu trpiti. To je još jedan razlog zašto tokom dana uglavnom drijemaju u sjenovitim krošnjama i rupama u drveću.
U sumrak počinju svoju fazu aktivnosti ritualom čišćenja krzna, slično kao i mačke. Prvo ližu svoje šape, nakon čega njima trljaju leđa, bokove i stomak. Također trljaju leđa i stomak o drveće i stijene. Obilaze svoj teritorij preko tla jednako često kao i preko drveća. Označavaju ga urinom i sekretom iz analnih žlijezda, koji se blago osjeti na mošus.
Grabežljivci crvenog pande su sniježni leopard, kune (Mustelidae) i ljudi. Ako se osjećaju ugroženo ili osjete opasnost, pokušat će pobjeći penjanjem na stijenu ili drvo. Ukoliko im je bijeg onemogućen, uspravit će se na zadnje noge kako bi izgledali veći i branit će se oštrim kandžama na rukama. Crveni panda Futa postao je atrakcija za posjetitelje u Japanu zbog svoje sposobnosti da stoji uspravno i po deset sekundi.
Crveni pande su biljojedi. Glavni izvor hrane predstavljaju im mladice bambusa. Međutim, budući da je bambus dosta siromašan prehrambenim tvarima i da probavni sistem crvenog pande nije idealan za njegovu obradu, on mora unositi velike količine istog kako bi zadovoljio svoju prehrambenu potrebu. Osim bambusom, hrani se i korijenjem, travom, voćem, bobicama, sjemenkama i orasima. Rjeđe se hrani insektima, malim glodavcima, ptićima i jajima. Hranu traži uvečer, brzo i vješto se krećući kroz žbunje na tlu. Prinosi je ustima prednjim šapama. Crveni panda unosi tečnost na poseban način: prednjim šapama ugazi u vodu, te ih onda liže.
Crveni pande su spremni za razmnožavanje sa oko 18 mjeseci starosti, a potpuno su zreli sa dvije do tri godine. Odrasli u prirodi rijetko stupaju u interakciju osim u sezoni parenja, koja traje od sredine januara do ranog marta. Pripadnici oba spola mogu se pariti sa više nego jednim partnerom.[9] Nekoliko dana prije koćenja, ženke počinju prikupljati materijal, kao što je suho granje, trava i lišće, za pravljenje gnijezda, koje se obično nalazi u šupljem drvetu ili u pukotini u stijeni. Nakon razdoblja skotnosti od 112 do 158 dana, ženka između sredine juna i kasnog jula rađa jedno do četiri slijepa i gluha mladunčeta teška po 110 do 130 grama.[10]
Nakon koćenja, majka čisti mladunčad i u stanju ih je raspoznati po mirisu. Isprva provodi 60% do 90% vremena sa njima. Nakon prve sedmice majka počinje provoditi više vremena izvan gnijezda, vraćajući se svakih nekoliko sati da bi ih dojila. Često premješta mladunce između nekoliko gnijezda, koja održava čistim. Mladi počinju otvarati oči oko 18. dana života. Do 90. dana razvili su krzno i obojenje kao i odrasli, te počinju izlaziti iz gnijezda. Također počinju jesti čvrstu hranu i prestaju dojiti nakon šest do osam mjeseci starosti. Mladi ostaju sa majkom do rođenja idućeg okota sljedećeg ljeta. Mužjaci rijetko pomažu u odgajanju mladih, osim u slučaju kada žive u parovima ili malim grupama.[10]
Prosječan životni vijek crveni pandi je između osam i deset godina, ali neke jedinke dostigle su starost od 15 godina.
Male je pande teško sistematski svrstati i uvijek ih se iznova taksonomski kategoriše. Otkako ih je Frédéric Georges Cuvier prvi put opisao 1825. godine raspravlja se da li uopće pripadaju jednoj od porodica sisara. Prvo su zbog sličnosti u pogledu lubanje, zbog zuba, te zbog repa sa prstenima različitih boja i nekih drugih morfoloških osobina svrstane u porodicu rakuna (Procyonidae). Nakon toga su zbog poklapanja u DNK priključene porodici medvjeda (Ursidae). Za razliku od ostalih vrsta obje te porodice, male pande su azijskog porijekla i nikada se nisu rasprostranile po Novom svijetu. Novija molakularnosistematička istraživanja ukazuju na to da bi se male pande moglo svrstati u vlastitu porodicu Ailuridae.
Mali panda ugrožen je zbog gubitka i fragmentacije staništa, krivolova i križanja sa bliskim srodnicima.[11] Udio različitih faktora u njihovoj ugroženosti varira po regiji. U Indiji im glavnu prijetnju predstavlja gubitak staništa, a nakon toga krivolov, dok u Kini i Mijanmaru krivolov i izlov zauzimaju prvo mjesto.[12] Osim direktnog izlova, često su i žrtve zamki postavljenih za druge vrste, kao što su divlje svinje, jeleni, divljač slična kozama i majmuni.[12] Na kineskom dijelu njihovog areala lovi ih se i radi njihovog krzna, koje se tradicionalno na vjenčanjima nosi mladoženja; također se koristi u svrhu drugih lokalnih kulturnih ceremonija.[13] Der Schwanz wird zur Herstellung von Hüten, Pinseln und Staubwedeln genutzt.
IUCN svrstava male pande na svoju Crveni popis ugroženih vrsta i 2008. je procijenio njihov broj na manje od 10 000 jedinki sa tendencijom opadanja.[1] Na duži rok su sječa šuma i, kao posljedica toga, fragmentacija staništa najveće prijetnje za dugoročni opstanak te vrste.[13] Na osnovu toga se sigurno može pretpostaviti da mali pande zbog malog broja potomaka i specijalizirane ishrane neće moći izdržati promjene staništa.
Ailurus fulgens je zaveden u Dodatku I Washingtonskog sporazuma o zaštiti vrsta.[1]
Svjetska ZOO udruga WAZA (World Association of Zoos and Aquariums) 1979. je osnovala 10. od današnjih 189 Međunarodnih zapisnika o porijeklu (International Studbooks) za malog pandu. Koordinator zapisnika je Martin van Wees Rotterdamskom ZOO-u. Došlo je do stvaranja potomstva u preko 30 naučno usmjerenih zooloških vrtova. Izvan Kine postoji 808 primjeraka crvenog pande, od kojih je oko polovina spolno zrela.
Mali panda je državna životinja indijske savezne države Sikkim. Maskota je Međunarodnog festivala čaja u distriktu Darjeeling.
S napretkom web preglednika Mozilla Firefox proširila se pretpostavka da je on nazvan po crvenim pandama, zato što je njihov naziv na kineskom "vatrena lisica".[14] Riječ 火狐 (huǒhú, vatrena lisica) označava preglednik Firefox.[15] Crveni panda se na mandarinskom kineskom naziva 小熊貓 (xiǎoxióngmāo, mali panda).[16]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Wang, X., Choudhury, A., Yonzon, P., Wozencraft, C., Than Z. (2008) [Error: Параметар
|assessment_year=није попуњен when using {{IUCN}} Ailurus fulgens]. In: IUCN 2010. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2010.4. - ↑ Glatston, A. R. (1994) The red panda, olingos, coatis, raccoons, and their relatives. IUCN, Gland 1994, ISBN 2-8317-0046-9
- ↑ Roberts, M. S.; Gittleman, J. L. (1984) "Ailurus fulgens" Arhivirano 2013-05-15 na Wayback Machine-u (PDF; 339 kB). Mammalian Species (222): 1–8
- ↑ Choudhury, A. (2001) An overview of the status and conservation of the red panda Ailurus fulgens in India, with reference to its global status. Oryx 35 (3): 250–259
- ↑ Bolton, M. (1976) Lake Rara National Park management plan. Working Document No. 3. FAO/UNDP National Parks and Wildlife Conservation Project, Nepal.
- ↑ Glover, A. M. (1938) The Mammals of China and Mongolia. New York: American Museum of Natural History. Seite 314–317.
- ↑ Thomas, O. (1902) "On the Panda of Sze-chuen". Annals and Magazine of Natural History. Seventh Series. London: Taylor and Francis, Ltd. X: 251–252.
- ↑ Pocock, R.I. (1941) Fauna of British India, including Ceylon and Burma. Mammalia. – Volume 2. Taylor and Francis, Ltd., London. Seite 250–264
- ↑ R. M., Nowak (1999). Walker’s Mammals of the World. 2 (sixth izd.). Baltimore: Johns Hopkins University Press. str. 695–696. ISBN 0-8018-5789-9.
- ↑ 10,0 10,1 Roberts, M. S.; Gittleman, J. L. (1984). „Ailurus fulgens”. Mammalian Species (222): 1–8. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-15. Pristupljeno 2014-09-24.
- ↑ Wei, F.; Feng, Z.; Wang, Z.; Hu, J. (1998). „Assessment on the current status of the Red panda in China”. Small Carnivore Conservation 18: 1-4.
- ↑ 12,0 12,1 Choudhury, A. (2001). „An overview of the status and conservation of the red panda Ailurus fulgens in India, with reference to its global status”. Oryx (Flora & Fauna International) 35 (3): 250–259. DOI:10.1046/j.1365-3008.2001.00181.x.
- ↑ 13,0 13,1 Wei, F.; Feng, Z.; Wang, Z.; Hu, J. (1999). „Current distribution, status and conservation of wild red pandas Ailurus fulgens in China”. Biological Conservation 89 (89): 285–291. DOI:10.1016/S0006-3207(98)00156-6.
- ↑ Garrity, S., Markham, G., Goodger, B., Decrem, B. et al. 1998–2011 What's a Firefox? — A "Firefox" is another name for the red panda. Mozilla.org
- ↑ MDBG Chinese-English Dictionary 2011 火狐
- ↑ MDBG Chinese-English Dictionary 2011 小熊貓
- S. Bing, X. Fu, Y. Wang, L. Jin, R. Chakraborty: Genetic Diversity and Population History of the Red Panda (Ailurus fulgens) as Inferred from Mitochondrial DNA Sequence Variations. In: Molecular Biology and Evolution. 18, 2001, S. 1070–1076.
- K. Conway: Supplemental feeding of maternally reared Red pandas. In: International Zoo Yearbook. 21(1), 1981, S. 236–240.
- A. R. Glatston: Red Panda Biology. SPB, Den Haag 1989, ISBN 90-5103-026-6.
- Robert Keller: Beitrag zur Ethologie des Kleinen Pandas „Ailurus fulgens, Cuvier, 1825“. Dissertation, Zürich 1977.
- F. W. Wei, Z. W. Wang, Z. J. Feng, M. Li, A. Zhou: Seasonal energy utilization in bamboo by the red panda (Ailurus fulgens). In: Zoo Biology. 19, 2000 S. 27–33.
- D. D. Davis: The giant panda: A morphological study of evolutionary mechanisms. In: Fieldiana. Zoology Memoirs. Bd. 3, 1964, ISSN 0430-3776, S. 1–339.
- D. M. Decker, W. C. Wozencraft: Phylogenetic analysis of Recent procyonid genera. In: Journal of Mammalogy. Bd. 72(1), 1991, ISSN 0022-2372, S. 42–55.
- J. J. Flynn, G. D. Wesley-Hunt: Carnivora. In: K. D. Rose, J. D. Archibald: The rise of placental mammals. Origins and relationships of the Major Extant Clades. Johns Hopkins University Press, Baltimore 2005, ISBN 0-8018-8022-X.
- A. R. Glatston: The red panda, olingos, coatis, raccoons and their relatives. IUCN, Gland 1994, ISBN 2-8317-0046-9.
- W. K. Gregory: On the phylogenetic relationships of the giant panda (Ailuropoda) to other carnivores. In: American Museum Novitates. Bd. 878, 1936, ISSN 0003-0082, S. 1–29.
- M. S. Roberts, J. L. Gittleman: Ailurus fulgens. In: Mammalian Species. Bd. 222, 1984, ISSN 0076-3519, S. 1–8.
- J. J. Flynn u. a.: Molecular phylogeny of the Carnivora (Mammalia): Assessing the impact of increased sampling on resolving enigmatic relationships. Arhivirano 2005-12-29 na Wayback Machine-u In: Systematic Biology. Bd. 54(2), 2005, ISSN 1063-5157, S. 1–21.
- Don E. Wilson, DeeAnn M. Reeder: Mammal species of the world. 3. Auflage. Johns Hopkins University Press, Baltimore 2005, ISBN 0-8018-8221-4.
- Red Panda Network, USA
- Red Panda Network, Nepal Arhivirano 2009-09-23 na Wayback Machine-u
- Tehnički list WAZA-e[mrtav link] (engleski)
- Informacije na animalinfo.org (engleski)