Ivan Pavao I.

Blaženi Ivan Pavao I.; Beatus es Ioannes Paulus PP. I
	;
Pravo ime	Albino Luciani
Papinstvo počelo	26. kolovoza 1978.
Papinstvo završilo	28. rujna 1978.
Prethodnik	Pavao VI.
Nasljednik	Ivan Pavao II.
Rođen	17. listopada 1912.; Canale d'Agordo, Italija
Umro	28. rujna 1978.; Rim, Italija
	Ostali pape imena Ivan Pavao

Blaženi Ivan Pavao I. (Forno di Canale, 17.10. 1912. - Rim, 28.9. 1978.), papa (Albino Luciani) rodio se 17. 10. 1912. godine u Forno di Canale (sada Canale d'Agordo) u radničkoj obitelji, kao prvo od četvero djece Giovannija i Bartole Luciani. Blaženik Katoličke crkve

Obitelj i školovanje

Već kao dijete želio je postati svećenik. Sa jedanaest godina odlazi u sjemenište u Feltreu, te nastavlja školovanje na Gregorijanskom sjemeništu u Bellunu. Za svećenika je zaređen 1935. godine. Vraća se u Belluno gdje se bavi pastoralnim radom u biskupiji i postaje zamjenikom rektora sjemeništa. Godine 1947. stječe doktorat iz teologije na Gregorijanskom sveučilištu u Rimu, te obnaša funkciju generalnog vikara biskupije Belluno i Feltre.

Uspon

Godine 1958. umire papa Pio XII. Novi papa Ivan XXIII.. iste godine imenuje ga biskupom Vittorio-Veneta. O tome će imenovanju osobni tajnik pape Ivana XXIII. msgr. Loris Capovilla iznijeti Papino razmišljanje. »Kako je moguće – zapitao se papa – da su dokumenti o tome Lucianiju ostali po strani? Zašto još nije biskup?« Na to mu je odgovoreno da je Luciani ocijenjen kao pobožan čovjek, dobrodušan, te kao izvrstan teolog. Ali i da postoje dva problema, nije zdrav i plah je. Na to je Papa rekao: »Pa iako je zdravlje problem, ipak ću ga imenovati biskupom. Ako umire, neka umre kao biskup.« Bila je to karijera protiv njegove volje. Kao biskup oduševljeno sudjeluje u radu Drugog vatikanskog sabora. Za vrijeme trajanja Sabora (Koncila) umire papa Ivan XXIII. Luciani slijedi u svemu novoga papu Pavla VI., i brani njegova stajališta. Sam će jednom prilikom reći: »Nije bitno vladanje, nego služenje.« Godine 1969. papa Pavao VI. imenuje ga patrijarhom Venecije, a 1973. godine i kardinalom. Iako se politički naizgled priklonio ljevici, javno se izjasnio kako je komunizam nespojiv s kršćanstvom. Bio je sklon reformama, te se protivio raskošnim svečanostima. Poticao je župnike da, ako je to potrebno, rasprodaju skupocjeno crkveno posuđe u korist siromaha. Objavio je knjigu Ilustrissimi – seriju duhovnih pisama povijesnim i izmišljenim osobama. U kolovozu 1978. godine iznenada umire papa Pavao VI. Luciani je na samom početku konklava već naslućivao ishod glasovanja. Od samog početka bio je papabile. U konklavama sudjeluje 111 kardinala, što predstavlja najveći broj izbornika do tada. Nakon samo četiri kruga glasovanja 26. kolovoza 1978. godine izabran je za papu. Pošto je izabran Luciani je okupljenim kardinalima rekao: »Gospodo kardinali, neka Vam Bog oprosti to što ste mi učinili...« Uzima ime Ivan Pavao I., po uzoru na svoje predhodnike Ivana XXIII. i Pavla VI., jer kako je rekao, prvi ga je imenovao biskupom, a drugi kardinalom. Želio je nastaviti njihovim putem u duhu Drugog vatikanskog koncila.

Pontifikat

Bio je prvi papa s dvostrukim imenom; prvi koji nije krunjen tijarom, i prvi papa koji nije rabio »pluralis maiestaticus« - vladarsku množinu veličanstva. Od prvog trenutka nakon stupanja na papinsko prijestolje osvojio je srca ljudi svojom dobrodušnosti i osmjehom. Na svojoj prvoj misi u Sikstinskoj kapeli, otvoreno je priznao kardinalima neiskustvo riječima: »Nadam se da će moja subraća kardinali meni jadnomu pomoći nositi križ ove službe. U određenome mi je smislu žao što se ne mogu vratiti jednostavnomu svećeničkom životu. Uvijek sam imao male dijeceze.« Ivan Pavao I. prvi papa je koji nije želio da ga nose na nosiljci »sedia gestaroria«, ali na zamolbu mnogih vjernika nerado je na to pristao. Na jednoj od svojih općih audijencija okupljenom mnoštvu je rekao: »Nitko mi nikad nije rekao: - Bit ćeš papa! – O, da mi je netko nekada to rekao, više bih bio učio i bolje se pripremio«. Za politiku nije imao vremena, činio je ono što je najbolje umio – razgovarao je s ljudima. Bio je dušobrižnik. Ljudi su osjećali da je on papa koji se doista zanima za njih. Papa je volio ljude, i za to je trebalo puno snage. Utočište je pronalazio u vatikanskim vrtovima. Prvi i jedini puta papa je izašao iz Vatikana 23. rujna, i pošao do bazilike sv. Ivana Lateranskog, da bi preuzeo službu rimskog biskupa.

Smrt

Papa je imao slab krvotok i noge su mu neprestano oticale. Liječnik mu je preporučio da se kreće. Dnevne obveze opterećivale su ga do granica izdržljivosti. Posljednje večeri prije smrti, papa se požalio za objedom na bolove, no nije želio da pozovu liječnika. Oko 21.00 sat svojim tajnicima je zaželio, kao i svake večeri laku noć. Sutradan ujutro 28. rujna sestra Vincenza, vidjevši da papa nije popio kavu koju mu je ostavila, ulazi u papine odaje i prolalazi ga mrtvog u krevetu. Vijest o smrti pape, samo 33 dana nakon izbora, šokirala je sve katolike u svijetu. Događaji koji su potom uslijedili unijeli su velike sumnje kod mnogih ljudi da to možda i nije bila prirodna smrt. Vatikan je službeno objavio da je Papa umro od srčanog udara, iako obdukcija nije obavljena, te da ga je pronašao njegov tajnik (smatralo se da bi izbio skandal da je objavljeno kako ga je pronašla sestra Vincenza). U času smrti papa je u ruci držao neke papire, jer se vjerojatno pripremao za opću audijenciju. Na prijedlog kardinala Državnog tajnika Jeana Villota, objavljeno je da je papa umro s knjigom »Nasljeduj Krista« u ruci. Stečaj banke Ambrosiano za koju su bili suodgovorni i dužnosnici Vatikanske banke, mnogi su povezali s Papinom smrću. Trideset i tri dana bio je, kao što je i inače bio, »nasmiješeni papa«. Trideset i tri dana papa, trideset i tri dana euforije. Jedno je sigurno, Papa je došao na prijestolje kao bolestan čovjek. Tragična smrt i splet drugih okolnosti pretvorili su papinu smrt u mit koji ne prolazi ispit povijesti. Albino Luciani »Nasmiješeni papa« umro je u potpunoj tišini i sam. Pokopan je u kripti bazilike sv. Petra.

Rimokatoličke crkvene titule
Prethodi: Paulus VI	Papa 26. august 1978 – 28. septembar 1978	Slijedi: Ioannes Paulus II

p r u Pape Katoličke crkve
1-4. vijek	sv. Petar • sv. Lino • Anaklet • Klement I. • Evarist • Aleksandar I. • Siksto I. • Telesfor • Higin • Pio I. • Anicet • Soter • Eleuterije • Viktor I. • Zefirin • Kalist I. • Urban I. • Poncijan • Anter • Fabijan • Kornelije • Lucije I. • Stjepan I. • Siksto II. • Dionizije • Feliks I. • Eutihijan • Kajo • Marcelin • Marcel I. • Euzebije • Miltijad • Silvestar I. • Marko • Julije I. • Liberije • Damaz I. • Siricije • Anastazije I. •
5–8. vijek	Inocent I. • Zosim • Bonifacije I. • Celestin I. • Siksto III. • Lav I. • Hilarije • Simplicije • Feliks III. • Gelazije I. • Anastazije II. • Simah • Hormizda • Ivan I. • Feliks IV. • Bonifacije II. • Ivan II. • Agapet I. • Silverije • Vigilije • Pelagije I. • Ivan III. • Benedikt I. • Pelagije II. • Grgur I. • Sabinijan • Bonifacije III. • Bonifacije IV. • Adeodat I. • Bonifacije V. • Honorije I. • Severin • Ivan IV. • Teodor I • Martin I • Eugen I. • Vitalijan • Adeodat II. • Donus • Agaton • Lav II. • Benedikt II. • Ivan V. • Konon • Sergije I. • Ivan VI. • Ivan VII. • Sisinije • Konstantin • Grgur II • Grgur III • Zaharija • Stjepan (II.) • Stjepan II. • Pavao I. • Stjepan III. • Hadrijan I. • Lav III •
9–12. vijek	Stjepan IV. • Paskal I. • Eugen II. • Valentin • Grgur IV • Sergije II • Lav IV • Benedikt III. • Nikola I. • Hadrijan II. • Ivan VIII. • Marin I. • Hadrijan III. • Stjepan V. • Formoz • Bonifacije VI. Stjepan VI. • Roman • Teodor II. • Ivan IX. • Benedikt IV. • Lav V. • Sergije III. • Anastazije III. • Lando • Ivan X • Lav VI. • Stjepan VII. • Ivan XI. • Lav VII. • Stjepan VIII. • Marin II. • Agapet II. • Ivan XII. • Lav VIII. • Benedikt V. • Ivan XIII. • Benedikt VI. • Benedikt VII. • Ivan XIV. • Ivan XV. • Grgur V. • Silvestar II. • Ivan XVII. • Ivan XVIII. • Sergije IV. • Benedikt VIII. • Ivan XIX. • Benedikt IX. • Silvestar III. • Benedikt IX. • Grgur VI. • Klement II. • Benedikt IX. • Damaz II. • Lav IX. • Viktor II. • Stjepan IX. • Nikola II. • Aleksandar II. • Grgur VII. • Viktor III. • Urban II. • Paskal II. • Gelazije II. • Kalist II. • Honorije II. • Inocent II. • Celestin II. • Lucije II. • Eugen III. • Anastazije IV. • Hadrijan IV. • Aleksandar III. • Lucije III. • Urban III. • Grgur VIII. • Klement III. • Celestin III. • Inocent III. •
13–16. vijek	Honorije III. • Grgur IX. • Celestin IV. • Inocent IV. • Aleksandar IV. • Urban IV. • Klement IV. • Grgur X. • Inocent V. • Hadrijan V. • Ivan XXI. • Nikola III. • Martin IV. • Honorije IV. • Nikola IV. • Celestin V. • Bonifacije VIII. • Benedikt XI. • Klement V. • Ivan XXII. • Benedikt XII. • Klement VI. • Inocent VI. • Urban V. • Grgur XI. • Urban VI. • Bonifacije IX. • Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Pio III. • Julije II. • Lav X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Marcel II. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Urban VII. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII.
17. vijek - danas	Lav XI. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Lav XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Lav XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao I. • Ivan Pavao II. • Benedikt XVI. • Franjo
Popis papa