Ivan XII
| Ivan XII. Ioannes Duodecimus | |
|---|---|
 | |
| Pravo ime | Oktavijan Spoletski |
| Papinstvo počelo | 16. prosinca 955. |
| Papinstvo završilo | 14. svibnja 964. |
| Prethodnik | Agapet II. |
| Nasljednik | Benedikt V. |
| Rođen | cca. 937. |
| Ostali pape imena Ivan | |
Ivan XII. (cca. 937 - 14. svibanj 964), rođen kao Oktavijan Spoletski, bio je papa, poznat kao posljednji iz doba tzv. pornokracije, čiji je pontifikat trajao od 16. prosinca 955. do 14. svibnja 964. godine.
Otac mu je Alberic II od Spoleta, rimski plemić iz klana Tusculani čiji su pripadnici desetljećima držali Rim pod svojom vlašću, učinivši pape najobičnijim marionetama. Polusestra mu je bila Alda od Viennea, koja je pripadala sedmoj generaciji potomaka Karla Velikog. Kada mu je otac 954. bio na samrti, vodeće rimske plemiće i svećenike je natjerao da se zakunu kako će njegovu titulu patricija predati sinu Oktavijanu, koji je tada imao samo sedamnaest godina. Također ih je natjerao da se zakunu kako će sljedeći papa biti upravo Oktavijan.
Mladi je Oktavijan nakon godinu dana svjetovne vlasti kao patricij, preuzeo i mjesto pape. Njegov pontifikat je, prema navodima kroničara Liutpranda Kremonskog (u čiju objektivnost sumnja većina današnjih povjesničara) bio obilježen razvratom, korupucijom, skandalima i naslijem. Liutprand je tvrdio kako je Ivan XII prakticirao simoniju, odnosno za novac biskupom proglasio 10-godišnjeg dječaka; da je bludničio sa suprugama uglednih Rimljana, konkubinom svog oca i sa vlastitom nećakom; da je svog ispovjednika Benedikta dao oslijepiti, a podđakona Ivana kastrirao; da je organizirao gozbe na kojima je javno držao zdravicu Đavlu; da se kockao, pri čemu je u pomoć zazivao stare rimske bogove; i, na kraju, da je od Lateranske palače napravio bordel.
Bez obzira bili ti "pikantni" detalji točni ili ne, Ivan XII je za vrijeme svog pontifikata stvorio neprijatelje, dijelom i među italijanskim feudalcima, koji su, okupljeni oko uzurpatorskog kralja Berengara II, silom zauzeli dio papskih teritorija. Ivan XII se stoga za pomoć obratio njemačkom kralju Otonu I. Oton je sa vojskom došao u Rim, a Ivan ga je zauzvrat 962. okrunio za svetog rimskog cara. Kako bi potvrdio svoj savez, Oton je izdao Diploma Ottonianum, povelju kojom se potvrđuje dva stoljeća stara Pipinova darovnica i jamči nezavisnost Papske države.
Međutim, čim je car napustio Rim kako bi nastavio ratovati protiv Berengar, Ivan XII se smjesta okrenuo protiv njega i počeo slati ponude za savez protiv Otona Mađarima i bizantskom caru. Oton je zbog toga sljedeće godine opet marširao na Rim, te natjerao Ivana da se sakrije u planine Kampanije. Oton je po dolasku organizirao crkveni sinod na kome je Ivan XII službeno zbačen, a novim papom proglašen Lav VIII.
Međutim, usprkos svega je Ivan u Rimu očuvao dio pristaša, jer je, čak i prije Otonovog dolaska, tamo izbio ustanak protiv Lava. Kada je Oton konačno otišao, Ivan se vratio, protjerao Lava i ponovno preuzeo papsku vlast. Car je odlučio ponovno intervenirati, ali je prije toga Ivan iznenada umro. Njegovi pristaše su za nasljednika izabrali Benedikta V, ali je on već nakon mjesec dana svrgnut od Lava VIII.
Iako je klan Tusculani i kasnije imao značajnu ulogu na rimsku i papinsku politiku, smrt Ivana XII se tradicionalno smatra krajem perioda pornokratije.
Čuveni britanski pisac i cenjeni istoričar Edvard Gibon (1737-1794), napisao je o papi Jovanu XII sledeće: „S prilično velikim iznenađenjem mi danas čitamo o tome da je papa Jovan javno živeo u vanbračnoj vezi s rimskim matronama, da je Lateranski dvorac pretvorio u bordel i da su vesti o čestim silovanjima, kako udovica tako i devica, masovno odvraćale hodočasnice od poseta grobnici Svetog Petra. One su se s pravom bojale da će prilikom njihove pobožne misije, biti besramno napastvovane od strane nikog drugog, do li njegovog namesnika na zemlji.“[1]
