Hajdarović, M. (2006). Povijesni razvoj interneta. Hrvatski povijesni portal. URL: htp://povijest.net/content/view/193/44/ Povijesni razvoj interneta Za razvoj koncepta interneta zaslužno je troje ljudi i jedna konferencija. Vannevar Bush (1890.-1974.) bio je jedan od osnivača ARPANET-a 1. Već u srpnju 1945. je objavio članak "As we may think" u kojem govori o korištenju informa�čke tehnologije kojom će se stvori� "memex" - uređaj na kojem će pojedinac moći pohranjiva� svoje knjige, bilješke i komunikacije, komad namještaja kojem će se sa udaljenos� moći pristupa� brzo i fleksibilno. Matema�čar Norbert Wiener (1894.-1964.) je zaslužan za pokretanje istraživačkog polja kiberne�ke. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao raketni znanstvenik i bavio se istraživanjem povratne sprege kod raketa tj. kako kod leta rakete elektronika odgovara na njen položaj i smjer. Ustanovio je da je povratna sprega ključni mehanizam svih živih bića, od najjednostavnijih biljaka do najkompleksnijih živo�nja, a omogućava reakciju na promjenu u okolišu. Takva povratna sprega omogućuje učenje i smatra se temeljem umjetne inteligencije. Wiener se smatra začetnikom i tvorcem pojma kiberne�ke, znanos� o komunikaciji koja se odnosi na živa bića i strojeve. Pojam je izveo iz grčke riječi κυβερνήτης što bi u okvirnom prijevodu značilo kormilar. Pojam je opisao u djelu „Cyberne�cs: Or Control and Communica�on in the Animal and the Machine“ (1948.). Na Dartmouth College u Vermontu 1956. godine održana je konferencija „Dartmouth Ar�ficial Intelligence conference“. 2 Konferencija je okupila veliki broj znanstvenika u raspravi o novoj tema�ci – umjetnoj inteligenciji. Utvrđeno je da se snaga računala udvostručuje svakih osamnaest mjeseci i da kreće prema tome da strojevi mogu posta� inteligentni poput ljudi, samo je pitanje kada i na koji način će se to desi�. Marshall McLuhan (1911.-1980.) je početkom 1960-ih iznio koncept "globalnog sela" povezanog elektroničkim živčanim sustavom. Prvi je u svojim radovima ukazao kako se svijet sve više elektronički povezuje pa događaj na jednom mjestu može u realnom vremenu ima� utjecaj na neko udaljeno mjesto, baš kao što se može dešava� u nekom malom naselju odnosno selu. Prve korake interneta kakvog danas imamo pred nama, možemo naći u okrilju vojne industrije. Tijekom Hladnog rata i blokovske poli�ke svaka je strana nastojala što više pojača� svoje naoružanje, razvi� što je moguće veći uboji� arsenal. Iako je to nespojivo sa uvriježenom "zdravom pameću" mir se nastojao očuva� konstantnim naoružavanjem i prijetnjama "prvim udarom" ili "odgovorom na prvi udar". Usporedo, doduše u manjoj mjeri, razvijali su se i planovi za društvo koje bi moralo sačuva� osnovne funkcije proizvodnje i preživljavanja i nakon nuklearne kataklizme. U vojnom je interesu SAD-a bilo stvori� decentraliziranu mrežu koju se ne bi moglo uniš�� brzim udarima. Razvoj interak�vne računalne mreže dobio je konkretne okvire u drugoj polovici 20. stoljeća. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata je već zahuktala utrka za osvajanjem svemira, a SSSR je već u listopadu 1957. uspio lansira� prvi Zemljin umjetni satelit. Kugla promjera pola metra je 1400 puta obletjela planetu, a njezin su signal mogli ču� i radio amateri. Radio stanice diljem svijeta su prenosile Advanced Research Projects Agency Network (ARPANET). U literaturi je poznata i pod nazivom „Dartmouth Summer Research Project on Ar�ficial Intelligence“ ili „Dartmouth Workshop“. 1 2 pulsirajući signal, a vojne snage su već kovale planove o ekspanziji u svemir. Samo mjesec dana kasnije Sovje� su lansirali već i prvu letjelicu sa živom posadom, doduše psom, ali to je bio znak da i u svemiru mogu djelova� živa bića. Američkoj vojsci bilo je razumljivo da nadmoćnim resursima mogu postepeno steći tehnološku nadmoć i nadvlada� sovjetsku prijetnju. Prvi satelit, Sputnik I, je potaknuo tadašnjeg američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera da započne razvoj agencije ARPA, kako bi ponovno stekli tehnološku premoć u utrci u naoružanju. U cilju zaš�te SAD-a od svemirskog nuklearnog napada krenulo se ka razvoju komunikacijske mreže koja bi povezala cijeli SAD. Američko Ministarstvo obrane je 1958. godine osnovalo Agenciju za napredne istraživačke projekte (DARPA – Defence Advanced Research Project Agency), s ciljem stjecanja tehnološke vojne nadmoći nad Sovjetskim savezom. ARPANET je nastao kao projekt jednog manjeg odjela DARPA-e. Ured za tehnologiju obrade informacija (IPTO – Information Processing Techniques Office) je po�cao istraživanje na području interak�vnog računarstva. Preuzeli su novu tehniku prijenosa podataka – "preusmjeravanje paketa" – koju je za Pentagon razvila privatna korporacija. Korporacija Rand je razvila tehnologiju koja bi omogućila decentraliziranu i fleksibilnu komunikacijsku mrežu koja bi mogla preživje� nuklearni napad. U daljnjem �jeku Hladnog rata, u natjecanja u naoružavanju i tehnološkom razvoju, Sovje� su napravili još jedan veliki korak. Major Jurij Gagarin je 12. travnja 1961. ušao u povijest kao prvi čovjek koji je izveo svemirski let. Amerikanci su is� podvig uspjeli ostvari� deset mjeseci kasnije. Svijet se 1963. skoro našao u u "vrućem ratu" kada se odigrala "kubanska kriza", kad su se sovjetske rakete trebale smjes�� na lansirne rampe na Kubi, nadomak tla SAD-a. Prva čvorišta buduće mega-mreže spojena su 1969. godine na če�ri američka sveučilišta. ARPANET je konačno zaživio u listopadu 1969. godine. Prvu komunikaciju su ostvarili Leonard Kleinrock's research center sa University of California u Los Angelesu i Douglas Engelbart's center sa Stanford Research Ins�tuta. Tu godinu možemo uze� kao početak pravog razvoja interneta. Glavni je zadatak istraživačima bio razvoj slanja paketa podataka preko mreže. U sljedeće dvije godine umreženo je ukupno petnaest čvorišta, uglavnom sveučilišnih istraživačkih centara. Prva elektronička pošta (email) poslana je 1971. godine. Prva demonstracija ARPANET-a pokazana je 1972. na međunarodnoj konferenciji u Washingtonu. Uslijedilo je spajanje manjih mreža u veće. Od 1972. godine u komunikaciji se koriste i mailing liste. Računalni znanstvenici Robert Kahn i Vint Cerf napisali su 1973. članak u kojem su iznijeli osnove buduće mreže interneta. Sljedećih deset godina istraživači su se trudili oko razvoja protokola koji će spaja� različita računala sa različi�m operacijskim sustavima. MUD-ovi su pokrenu� 1979. godine. Mul�-User Dungeons (MUDs) su su jedno od jedinstvenijih i zabavnijih izuma na internetu. Svaki MUD je virtualni svemir kojeg vr� program na serveru. Čitav svemir ili svijet piše se u tekstualnom obliku od strane korisnika i/ili posredstvom automa�ziranih likova. Preteća su budućih mrežnih igara. USENET je zaživio 1980. godine. USENET je kra�ca od "user's network" i češće se koris� naziv "newsgroups". Sastoji se od �suća virtualnih korisničkih oglasnih ploča sa raznim temama dostupnima u cijelome svijetu. Svatko s pristupom internetu može objavi� svoju obavijest, čita� poruke i odgovara� na svaku poruku. USENET je posebno korisno mjesto za traženje odgovora na neko pitanje, jer je većina diskusija upravo pitanja i odgovori. Prvi mrežni protokol koji je koris�o ARPANET bio je Network Control Program. Od 1972. do 1983. godine britanski, norveški i američki istraživački �movi koris�li su ARPANET za razvoj novog mrežnog protokola. Novi protokol TCP/IP su 1983. godine razvili Bob Kahn, Vinton Cerf i drugi. Internet je dobio ime po „Internet Protocol“ - standardnom komunikacijskom protokolu koji danas koriste sva umrežena računala. Taj je protokol u prvim koracima zaživio na većini računala ARPANET-a 1. siječnja 1983. godine i taj se datum može smatra� pravim početkom interneta. Još jedan napredak u međuljudskoj komunikaciji mrežom pos�gnut je 1988. pokretanjem IRC-a. Internet Relay Chat (IRC) omogućava ljudima diljem svijeta komunikaciju u virtualnim sobama u realnom vremenu. ARPANET je umirovljen 1990. i kad je prebačen na NSFnet (Na�onal Science Founda�on Network). NSFnet je uskoro spojen sa CSnet (Computer Science Network), koji je spajao sveučilišta diljem Sjeverne Amerike, a za�m je spojen i sa EUnet-om (European Network), koji je spajao većinu europskih istraživačkih centara. Tu godinu uzimamo kao godinu kad je nastao Web ili globalna Mreža. Do kraja 1991. godine umreženo je preko 5 000 centara u preko 35 država.