Izvorni znanstveni članak/Original scieniic paper Učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja uporabom kelacijske otopine ijekom endodontskog liječenja The eicacy of chelaing agent in the removal of smear layer during root canal therapy Ivana Brekalo Pršo1*, Ivana Vidović2, Marija Jurčević1, Romana Peršić1, Snježana Glavičić1, Marin Vodanović3, Sonja Pezelj-Ribarić4 Katedra za endodonciju i restauraivnu stomatologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka 1 Sažetak. Cilj: Ispitai u in vitro uvjeima učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja nakon kemijsko–mehaničke obrade korijenskog kanala uporabom 17 %-tne otopine eilendiamintetraoctene kiseline (EDTA) ijekom jedne i pet minuta. Metode: Istraživanje je provedeno na tri skupine od 15 izvađenih jednokorijenskih ljudskih zuba. U prvoj, kontrolnoj skupini, nismo korisili otopinu EDTA-e, dok su u drugoj i trećoj skupini zuba korijenski kanali na kraju instrumentacije ispirani opinom EDTA-e ijekom 1, odnosno 5 minuta. Analiza zaostatnog sloja na poprečnim rezovima provedena je stereomokroskopom i svjetlosnim mikroskopom (Olimpus BX50, Tokyo, Japan) s adapiranom kamerom (TMC 76S Pulnix, Tokyo, Japan). Staisička analiza provedena je pomoću jednosmjerne analize varijance (one-way ANOVA) i post hoc Schefe testom uz P < 0.05. Rezultai: U uzorcima koji su treirani otopinom EDTA-e ijekom 5 minuta količina zaostatnog sloja znatno je manja nego u kontrolne skupine uzoraka (P = 0,039). Na razini cervikalne trećine korijenskih kanala količina zaostatnog sloja u uzoraka treiranih otopinom EDTA-e ijekom 1 min (P < 0,001) i otopinom EDTA-e ijekom 5 minuta (P < 0,001) znatno je manja u usporedbi s kontrolnom skupinom. U središnjoj trećini uočeno je da otopina EDTA učinkoviije uklanja zaostatni sloj u usporedbi s kontrolnom skupinom, djelovanjem ijekom 1 minute (P = 0,023) i 5 minuta (P = 0,007). Usporedbom uklanjanja zaostatnog sloja u sve tri skupine uzoraka na razini apikalne trećine korijenskih kanala nije utvrđena staisički značajna razlika (P = 0,428). Zaključak: Najučinkoviije uklanjanje zaostatnog sloja kelacjiskom otopinom EDTA-e posignuto je u cervikalnoj i središnjoj trećini korijenskog kanala, dok je u apikalnoj trećini, kao posljedica otežanog prodora irigansa, zaostalo najviše zaostatnog sloja. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka 2 Zavod za dentalnu antropologiju, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 3 Katedra za oralnu medicinu i parodontologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka 4 Primljeno: 3. 2. 2012. Prihvaćeno: 27. 4. 2012. Ključne riječi: endodoncija, eilendiamintetraoctena kiselina, zaostatni sloj Abstract. Objecive: To invesigate the eicacy of smear layer removal ater mechanical and chemical root canal treatment using 17% EDTA soluion in in vitro condiions. Methods: Research was performed on three groups of 15 extracted single-rooted human teeth. In the irst group, the control group, EDTA was not used. In the second and third groups teeth root canals were irrigated with EDTA soluion through one and ive minutes ater instrumentaion. Analysis of smear layer was performed on cross-secional slices using stereomicroscopy and light microscopy (Olimpus BX50, Tokyo, Japan) with adapted camera (TMC 76S Pulnix, Tokyo, Japan). Staisical analysis was performed using one-way analysis of variance (one-way ANOVA) and post hoc Schefe test with P < 0.05. Results: In specimens treated with EDTA through ive minutes the amount of smear layer was signiicantly lower when compared to control group (P = 0,039). At the cervical third of root canal the amount of smear layer in specimen treated with EDTA trough one minute (P < 0,001) and ive minutes (P < 0,001) was signiicantly lower when compared to control group. In the middle third, we found that EDTA removes the smear layer through one minute (P = 0,023) and ive minutes (P = 0,007) more eiciently when compared to control group. When the removal of smear layer in apical third was compared in all three groups, no diferences were found (P = 0,428). Conclusion: The most efecive removal of smear layer using EDTA soluion was accomplished in the cervical and middle level of root canal, whilst in the apical level the largest amount of smear layer remained as a consequence of diicult penetraion of the irrigant. Adresa za dopisivanje: * Prof. dr. sc. Ivana Brekalo Pršo, dr. med. dent. Katedra za endodonciju i restauraivnu stomatologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci Krešimirova 40, 51 000 Rijeka e-mail: ivana.brekalo@medri.hr Key words: endodonic, ethylene-diamine-tetra-aceic acid, smear layer htp://hrcak.srce.hr/medicina medicina luminensis 2012, Vol. 48, No. 2, p. 207-212 207 I. Brekalo Pršo, I. Vidović, M. Jurčević et al.: Učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja uporabom kelacijske otopine... UVOD Osnovni preduvjei za uspješnu endodontsku terapiju mehanička su i kemijska obrada korijenskog kanala, te hermeično i trodimenzionalno punjenje korijenskog kanala1. Mehaničkom obradom, tj. instrumentacijom korijenskog kanala uporabom ručnih ili strojnih instrumenata uz ispiranje kanala uspješno se uklanjaju mikroorganizmi i njihovi produki te inicirano pulpno tkivo, međuim, dokazano je da nakon instrumentacije Eilendiamintetraoctena kiselina (EDTA) posiže najbolji učinak uklanjanja zaostatnog sloja u cervikalnoj trećini, a najslabiji učinak u apeksnoj trećini. Kelacijsko sredstvo EDTA preporučuje se za irigaciju ijekom instrumentacije uskih kanala zbog dekalciikacijskog učinka, ali i kao obavezno završno ispiranje kanala ijekom 5 minuta, zato što se posiže opimalan učinak u uklanjanju zaostatnog sloja. uvijek zaostane određena količina organskog i anorganskog materijala na sijenkama korijenskog kanala koja, ako se ne ukloni, može kompromiirai daljnji ijek endodontskog liječenja. Taj sloj nečistoća koji sadrži bakterije i njihove produkte, česice denina, nekroičnog ili vitalnog pulpnog tkiva, odontoblasičnih nastavaka i krvnih stanica nazivamo zaostatni sloj (engl. smear layer)2,3. Iako se mehaničko čišćenje korijenskog kanala provodi uz uporabu sredstava za ispiranje kanala, uočeno je da se zaostatni sloj uvijek zadržava na sijenkama, što ide u prilog činjenici da je njegov sastav prvenstveno anorganske prirode4. Prvi koji su dokazali uporabom elektronskog mikroskopa prisustvo zaostatnog sloja na sijenci korijenskog kanala bili su McComb i Smith davne 1975. godine2,5. Opisali su ga kao granularnu i iregularnu amorfnu strukturu debljine oko 1 – 2 μm, građenu od denina, ostataka odontoblastnih nastavaka, pulpnog tkiva i bakterija. Razlike u debljini i sastavu zaostatnog sloja posljedica su anatomije kanala (zavijenost kanala, složena morfološka struktura), svojstava deninskog tkiva, primijenjene tehnike preparacije (standardna, step-back, crown-down), instrumentacije (ručna, strojna, ul- 208 htp://hrcak.srce.hr/medicina trazvučna), količine i vrste irigacijskog sredstva te tehnike irigacije. Nakupljanje zaostatnog sloja na kanalnim sijenkama, ali i unutar deninskih kanalića, smatra se nepoželjnim jer predstavlja mjesto nakupljanja bakterija i čini barijeru za prodor intrakanalnih medikamenata u deninske kanaliće. Dokazano je da se u većini iniciranih korijenskih kanala velik broj bakterija nalazi i duboko unutar deninskih kanalića, pa zaostatni sloj na sijenkama ne dozvoljava prodor dezinfekcijskih sredstava i intrakanalnih medikamenata u kanaliće6. Zaostatni sloj također sprječava dobro brtvljenje materijala za punjenje kanala jer ne dozvoljava ijesni dodir materijala za punjenje sa sijenkom7,8. Upravo iz ih se razloga pozornost pridaje pronalasku i dokazivanju najučinkoviijeg načina i kemijskih sredstava za uklanjanje zaostatnog sloja sa sijenki korijenskog kanala. Najučinkoviija do sada dokazana kemijska sredstva su kelatori, a metode: ultrazvučna, laserska i hidrodinamska dezinfekcija9-12. Kelatori su učinkovii za anorganske dijelove, koji čine veći dio volumena zaostatnog sloja. Najčešće rabljene kelacijske otopine baziraju se na eilendiamintetraoctenoj kiselini (EDTA) i imaju ainitet vezanja za kalcijeve ione stvarajući topive kalcijeve kelate2. Svrha ovog istraživanja bila je ispitai u in vitro uvjeima učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja nakon završetka kemijsko–mehaničke obrade korijenskog kanala uporabom 17 %-tne otopine EDTA–e u vremenskom trajanju od 1 i 5 minuta. MATERIJAL I METODE Istraživanje je provedeno na ukupno 45 izvađenih jednokorijenskih ljudskih zuba. Površina zuba je nakon vađenje mehanički očišćena, zubi su ostavljeni 5 minuta u 2,5 %-tnoj otopini natrij hipoklorita, a zaim su pohranjeni u posude s otopinom 0,1 %-tnog imola do daljnje obrade. Preparacija pristupnog kaviteta ipičnog ovalnog oblika izrađena je na oralnoj sijenci krune zuba brzoroirajućom bušilicom uz vodeno hlađenje dijamantnim svrdlom cilindričnog oblika veličine 014 (Mani®, Inc.Nakaakutsu, Japan). Okruglim čeličnim svrdlima veličine 008 i 010 (Mani®, Inc.Nakaakutsu, Japan) te spororoirajućom bušilicom uklonjen je denin pulpne komore do ulaza u ko- medicina luminensis 2012, Vol. 48, No. 2, p. 207-212 I. Brekalo Pršo, I. Vidović, M. Jurčević et al.: Učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja uporabom kelacijske otopine... rijenski kanal. Ulazi u korijenski kanal prošireni su Gates Glieden svrdlima #2 i #3 (Dentsply Maillefer, Ballaigues, Switzerland). Uspostavljena je prohodnost kanala K-proširivačem veličine #10 (Dentsply, Maillefer, Ballaigues, Switzerland). Dužina je određena instrumentom veličine #10, tako da je on pažljivo umetnut u korijenski kanal, dok njegov vršak nije bio vidljiv na apeksu korijena. Ako je dužina bila veća od 20 mm, zubi su dekoronirani na 20 mm. Radna dužina određena je 1 mm kraće, odnosno 19 mm. Instrumeniranje korijenskog kanala obavljeno je ručnim instrumentom K–proširivačem veličine #15 (Dentsply Maillefer, Ballaigues, Switzerland). Pripremljeni zubi ostavljeni su u desiliranoj vodi do trenutka instrumentacije, kako se ne bi presušili, što bi moglo utjecai na povećanje krtosi zuba. Slučajnim odabirom podijeljeni su u tri skupine po petnaest u svakoj. Prva skupina je bila kontrolna, u kojoj se nakon završetka instrumentacije nije korisila kelacijska otopina EDTA-e kao sredstvo za završno ispiranje i uklanjanje zaostatnog sloja. U drugoj skupini bili su zubi čiji su korijenski kanali na kraju instrumentacije ispirani EDTA-om ijekom 1 minute. U trećoj skupini vrijeme završnog ispiranja EDTA-om nakon instrumentacije iznosilo je 5 minuta. Posljednji korak ispiranja u svim skupinama bila je iziološka otopina. Korijenski kanali su instrumenirani ručnom step-back tehnikom. Step-back tehnika provedena je uporabom dvaju različiih ipova čeličnih ručnih instrumenata (Dentsply Maillefer, Ballaigues, Švicarska) konstantnog koniciteta .02 te akivnog vrška koji konstrukcijom odgovaraju ISO standardu. K–ip proširivači (Dentsply Maillefer, Ballaigues, Švicarska) izrađeni su uvijanjem žice kvadratnog ili trokutastog proila. H–ip strugača (Hedstroem) (Dentsply Maillefer, Ballaigues, Švicarska) dobiva se urezivanjem žice okruglog proila i okruglog je oblika na poprečnom presjeku. K–ip proširivača rabili smo kretnjom – gurni, okreni i izvuci – rezanje denina odvijalo se za vrijeme rotacije. Kut, odnosno veličina rotacije ovisila je o tome od kakvog je proila žice instrument načinjen. Ako je presjek instrumenta bio kvadratni – rotacijska kretnja bila je 90o te izvlačenje instrumenta. Ako je presjek instrumenta bio troku- tast – rotacijska kretnja bila je 120o te izvlačenje. H–ip strugača rabili smo isključivo tako da smo ih ravno unosili u kanal do željene duljine te smo ih istom takvom kretnjom u suprotnom smjeru izvlačili iz kanala, stružući po njegovim sijenkama. K-proširivače i H-strugače od veličine 15 do veličine 30 rabili smo na radnoj dužini 19 mm. Nakon toga, s povećanjem promjera instrumenta, dužina instrumentacije smanjivala se za 1 mm. Posljednji rabljeni instrument bio je veličine 45 na 16 mm. Između svakog instrumenta radili smo rekapitulaciju, odnosno H-strugačem veličine 30 radili smo na punoj radnoj dužini. Nakon instrumentacije i završnog ispiranja iziološkom otopinom, kanali su posušeni papirnaim štapićima, a otvor je zatvoren privremenim ispunom. Zubi su uklopljeni u autoakrilatni blok veličine 2×2×1,5 cm. Dijamantnom brusnom pločom rezali smo uzorke u cervikalnoj, središnjoj i apeksnoj trećini. Debljina reza bila je 1 mm. Analizu ispiivanja zaostatnog sloja gledali smo stereomokroskopom i svjetlosnim mikroskopom (Olimpus BX50, Tokyo, Japan) na koji je adapirana kamera (TMC 76S Pulnix, Tokyo, Japan) kojom smo snimili slike poprečnih rezova. Staisička obrada podataka Dobiveni rezultai obrađeni su računalnim programom Staisica for Windows, release 8.1 (Stasot, INC., Tulsa, OK, USA). Normalnost distribucije podataka tesirana je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Jednosmjerna analiza varijance (one-way ANOVA) korištena je za tesiranje razlika između skupina. Post hoc analiza provedena je Schefe testom. Dobivene vrijednosi smatrane su staisički značajnima uz P < 0.05. REZULTATI Usporedbom uklanjanja zaostatnog sloja u tri skupine uzoraka (kontrolne skupine te uzoraka treiranih 17 %-tnom EDTA-om ijekom 1 minute, odnosno 5 minuta) utvrđeno je postojanje staisički značajne razlike (P = 0,034). Post hoc analizom utvrđeno je da se u uzoraka koji su treirani otopinom EDTA-e ijekom 5 minuta znatno učinkoviije eliminirao zaostatni sloj nego u kontrolne skupine uzoraka (P = 0,039). Nije utvrđena razlika u uklanjanju zaostatnog slo- medicina luminensis 2012, Vol. 48, No. 2, p. 207-212 htp://hrcak.srce.hr/medicina 209 I. Brekalo Pršo, I. Vidović, M. Jurčević et al.: Učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja uporabom kelacijske otopine... ja između kontrolnih uzoraka i skupine uzoraka koji su treirani otopinom EDTA-e ijekom 1 minute (sve P > 0,05). Usporedbom uklanjanja zaostatnog sloja u tri skupine uzoraka na nivou cervikalne trećine korijenskih kanala utvrđeno je postojanje staisički značajne razlike (P < 0,001). Post hoc analizom utvrđeno je da se u usporedbi s kontrolnom skupinom, zaostatni sloj značajno učinkoviije uklanja u uzoraka treiranih otopinom EDTA-e ijekom 1 minute (P < 0,001) i otopinom EDTA-e ijekom 5 minuta (P < 0,001) (slika 1 i 2). Nije utvrđena staisički značajna razlika usporedbom djelovanja EDTA-e u 1 minui i u 5 minuta (P = 0,70). Raščlambom uklanjanja zaostatnog sloja u središnjoj trećini također je uočena staisički značajna razlika između triju skupina uzoraka (P = 0,005). Otopina EDTA-e znatno učinkoviije uklanja zaostatni sloj u usporedbi s kontrolnom skupinom, djelovanjem ijekom 1 minute (P = 0,023) i 5 minuta (P = 0,007) (slika 3 i 4). Nii u središnjoj trećini nije uočena značajna razlika u uklanjanju zaostatnog sloja usporedbom djelovanja otopine EDTA-e ijekom 1 i 5 minuta. Usporedbom uklanjanja zaostatnog sloja u triju skupina uzoraka na nivou apikalne trećine korijenskih kanala nije utvrđena staisički značajna razlika (P = 0,428). RASPRAVA Učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja temelji se na dobroj kemomehaničkoj obradi korijenskog kanala. Najveću učinkovitost pri tome imaju kelacijska sredstva za irigaciju koja se primjenjuju ijekom obrade kanala, ali u posljednjih 10-ak godina osobita se pozornost pridaje njihovoj uporabi na završetku instrumentacije. Nygaard je još davne 1957. god. u svom istraživanju dobio rezultate djelovanja 17 %-tne EDTA–e; nakon 5 minuta posignuta je zona demineraliziranog denina od 20 – 30 mm, nakon 30 minuta 30 – 40 mm, te nakon 24 – 48 sai 50 mm13. Nakon toga su slijedila brojna istraživanja koja su potvrdila dobar kelacijski učinak EDTA-e i otopina koje se baziraju na EDTA-i, ali u ovisnosi o vremenu djelovanja. Tako su Pérez – Heredia i Ferrer – Luque 2008. godine iznijeli tvrdnju da EDTA djeluje dekalciikacijski, ovisno o dužini kanala, pH 210 htp://hrcak.srce.hr/medicina otopine, te vremenu djelovanja. Dokazali su da je nakon 3 minute korištenja 17 %-tne EDTA-e prisutna najveća količina kalcijevih iona14. EDTA reagira s kalcijevim ionima i tvori kalcijeve kelate, te dekalciicira denin do dubine 20 – 30 mm ijekom 5 minuta2. Goldberg i Spielberg ustanovili su da se opimalan učinak uklanjanja zaostatnog sloja posiže nakon 5 minuta15, dok McComb i Smith kažu da je bolji učinak ako se kelator ostavi u korijenskom kanalu 14 sai5. Çalt i Serper su, međuim, zaključili da je 10 ml EDTA–e ijekom 1 minute dovoljno za uklanjanje zaostatnog sloja, dok već nakon 10 minuta uzrokuje peritubularnu i intratubularnu eroziju16. Ova istraživanja idu u prilog nalazima našeg in vitro ispiivanja, jer smo i mi dokazali učinkovito djelovanje EDTA-e na zaostatni sloj na sijenkama korijenskog kanala ijekom vremenskog intervala od 1 i 5 minuta u odnosu na kontrolnu skupinu. Velike količine zaostatnog sloja koje su u ovom istraživanju nađene u apikalnoj trećini korijenskog kanala potvrđuju Fraserovu tvrdnju iz 1974. godine, u kojoj je dokazao da je kelacijski učinak na apikalnu trećinu korijenskog kanala gotovo neznatan17. To može bii povezano s malim promjerom kanala te činjenicom da se najviše detritusa nakuplja i zadržava upravo u apikalnoj trećini, pa je kratko vrijeme djelovanja kelatora nedostatno za učinkovito uklanjanje zaostatnog sloja. Čišćenje sijenki od zaostatnog sloja koji ostaje nakon kemomehaničke obrade kanala, neovisno o primijenjenim instrumenima i tehnici, vrlo je važan zahtjev koji naglašavaju brojni autori glede boljeg prianjanja materijala za punjenje korijenskih kanala uz sijenke i ostvarivanja hermeičnosi punjenja18,19. Dokazano je da uporaba kelacijskih otopina koje su učinkovite u čišćenju i površinskoj demineralizaciji denina znatno poboljšava retenciju i prodiranje u deninske kanaliće materijala za punjenje korijenskih kanala, čime se osigurava dobro brtvljenje, bez rubnog propuštanja20,21. Poboljšanje brtvljenja nakon djelovanja kelatora dokazano je za razne vrste punila, a najnovija istraživanja dokazuju učinkovito brtvljenje materijala temeljenih na epoksi i metakrilatnoj smoli nakon treiranja površine deninske sijenke 17 %-tnom i 24 %-tnom otopinom EDTA-e18,22. medicina luminensis 2012, Vol. 48, No. 2, p. 207-212 I. Brekalo Pršo, I. Vidović, M. Jurčević et al.: Učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja uporabom kelacijske otopine... Slika 1. Presjek cervikalne trećine korijenskog kanala kontrolne skupine Figure 1. Cross secion of the cervical third of root canal in control group Slika 2. Presjek cervikalne trećine korijenskog kanala nakon 5-minutnog djelovanja EDTA-e Figure 2. Cross secion of the cervical third of root canal ater ive minute irrigaion with EDTA Slika 3. Presjek središnje trećine korijenskog kanala kontrolne skupine Figure 3. Cross secion of the middle third of root canal in control group Slika 4. Presjek središnje trećine korijenskog kanala nakon 5-minutnog djelovanja EDTA-e Figure 4. Cross secion of middle third of root canal ater ive minute irrigaion with EDTA Dobiveni rezultai ovog istraživanja stoga su u skladu s brojnim ispiivanjima drugih autora, te je potvrđena učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja uporabom 17 %-tne otopine EDTA–e ijekom određenog vremenskog perioda. Najbolji učinak glede uklanjanja zaostatnog sloja posignut je u cervikalnoj i središnjoj trećini korijenskog kanala, dok je u apikalnoj trećini, kao posljedica otežanog prodora irigansa, prisutno najviše zaostatnog sloja. pravka u periodu od 1 i 5 minuta dobiveni su zadovoljavajući rezultai, bez obzira što zaostatni sloj nije uklonjen u potpunosi. Najbolji učinak posignut je u cervikalnoj trećini, dok je najveći postotak zaostatnog sloja prisutan u apikalnoj trećini. Takav rezultat posljedica je otežanog prodiranja irigansa u apikalnu trećinu. ZAKLJUČCI Provedenim istraživanjem potvrđena je učinkovitost 17 %-tne otopine EDTA–e u uklanjanju zaostatnog sloja. Djelovanjem ovog kelacijskog pri- LITERATURA 1. Walton RE, Torabinejad M. Principles and pracice of endodonics. 3rd Ediion. Philadelphia: WB Saunders company 2002;57-63. 2. Violich DR, Chandler NP. The smear layer in endodonics – a rewiev. Int Endod J 2010;43:2-15. 3. Pashley DH. Smear layer: overview of structure and funcion. Proceedings of the Finnish Dental Society 1992;88:215-24. medicina luminensis 2012, Vol. 48, No. 2, p. 207-212 htp://hrcak.srce.hr/medicina 211 I. Brekalo Pršo, I. Vidović, M. Jurčević et al.: Učinkovitost uklanjanja zaostatnog sloja uporabom kelacijske otopine... 4. Goldman LB, Goldman M, Kronman JH, Lin PS. The eicacy of several irrigaing soluions for endodonics: a scanning electron microscopic study. Oral Surgery, Oral Medicine and Oral Pathology 1981;52:197-204. 5. McComb D, Smith DC, Beagrie GS. A preliminary scanning electron microscopic study of root canals ater endodonic procedures. J Endod 1975;1:238-42. 6. Orstavik D, Haapasalo M. Disinfecion by endodonic irrigants and dressings of experimentally infected deninal tubules. Endod and Dental Traumatol 1990;6:142-9. 7. Shahravan A, Haghdoost AA, Adl A, Rahimi H, Shadifar F. Efect of smear layer on sealing ability of canal obturaion: a systemaic review and meta-analysis. J Endod 2007;33:96-105. 8. Yang SE, Bae KS. Scanning electron microscopy study of the adhesion of Trevotella nigrescens to the denin of prepared root canals. J Endod 2002;28:433-7. 9. Van der Sluis LWM, Versluis M, Wu MK, Wesselink PR. Passive ultrasonic irrigaion of the root canal: a review of the literature. Int Endod J 2007;40:415-26. 10. Guerisoli DMZ, Marchesan MA, Walmsley AD, Lumley PJ, Pecora JD. Evaluaion of smear layer removal by EDTAC and sodium hypochlorite with ultrasonic agitaion. Int Endod J 2002;35:418-21. 11. Ruddle CJ. Hydrodynamic disinfecion: tsunami endodonics. Denistry Today 2007;26:114-7. 12. Kimura Y, Yonaga K, Yokoyama K, Kinoshita J, Ogata Y, Matsumoto K. Root surface temerature increase during Er-YAG laser irradiaion of root canals. J Endod 2002,28:76-8. 13. Nygaard-Østby B. Chelaion in root canal therapy: etylendiamintetraaceic acid for cleansing and widening of root canals. OdontologiskTidskrit 1957;65:3– 11. 212 htp://hrcak.srce.hr/medicina 14. Pérez-Heredia M, Ferrer-Luque CM, González-Rodrígez P, Marin-Perinado FJ, González-López S. Decalcifying efect of 15% EDTA, 15% citric acid, 5% phosphoric acid and 2.5% sodium hypochlorite on root canal denine. Int Endod J 2008;43:418–23. 15. Goldberg F, Spielberg C. The efect of EDTAC and the variaion of its working ime analyzed with scanning electron microscopy. Oral Surgery, Oral Medicine and Oral Pathology 1982;53:74–7. 16. Çalt S, Serper A. Time dependent efects of EDTA on denin structures. J Endod 2002;28:17–9. 17. Fraser J. Chelaing agents: their sotening efect on root canal denin. Oral Surgery, Oral Medicine and Oral Pathology 1974;37:803–11. 18. Vilanova WV, Carvalho-Junior JR, Alfredo E, Sousa-Neto MD, Silva-Sousa YT. Efect of intracanal irrigants on the bond strength of epoxy resin-based and methacrylate resin-based sealers to root canal walls. Int Endod J 2011;45:42-8. 19. Shokouhinejad N, Shariian MR, Aligholi M, Assadian H, Tabor RK, Nekoofar MH. The sealing ability of resilon and guta-parcha following diferent smear layer removal methods: an ex vivo study. Oral Surg Oral Med Oral Pathol Oral Radiol Endod 2010;110:45-9. 20. Kokkas AB, Boutsioukis ACH, Vassiliadis LP, Stavrianos CK. The inluence of the smear layer on deninal tubule penetraion depth by three diferent root canal sealers: an in vitro study. J Endod 2004;30:100-2. 21. Hulsmann M, Heckendorf M, Lennon A. Chelaing agents in root canal treatment: mode of acion and indicaions for their use. Int Endod J 2003;36:810-30. 22. Fisher MA, Berzins DW, Bahcall JK. An in vitro comparison of bond strength of various obturaion meterials to root canal denine using a push-out test desihn. J Endod 2007;33:856-8. medicina luminensis 2012, Vol. 48, No. 2, p. 207-212