Smrt

Djelo koje je pred nama, Učenje o Proživljenju, svojevrsna je enciklopedija koja nudi cjelovitu sliku o svim pitanjima Proživljenja čovjeka, odnosno njegova povratka Bogu, koje započinje na Ovom svijetu, a završava sa Sudnjim danom. Ovo djelo, kao rijetko koje drugo napisano o Proživljenju, tumačenja temelji istovremeno na Kur’anu, islamskim predajama, jasnim i čvrstim dokazima teozofije, najboljem od islamske filozofije, kao i iskustvu i otkrovenjima arifa, a sve to zahvaljujući sveobuhvatnoj ličnosti autora Allame Teheranija, koji je u sebi smirio i vanjski nauk, prošavši najviše stepene klasičnog obrazovanja iz vjerskih znanosti i filozofije, i unutarnju duhovnu realizaciju, kao arif koji je prošao sve stepene sejri soluka i dosegao najviše stepene spoznaje Boga.
Od posebnih vrijednosti ovog djela je činjenica da je u njemu utkano iskustvo niza naraštaja velikana duhovnog puta koje je dugo vremena bilo poznato tek užem krugu ljudi, da bi s ovom pisanom riječju postalo dostupno svakom čovjeku. Allame Teherani, veoma jednostavnim jezikom, svima shvatljivim pojašnjava zamršena pitanja Proživljenja, ona pitanja koja su daleko od našeg ovosvjetskog iskustva, a koja su nerijetko kroz stoljeća bila skrivena iza teško razumljivih tumačenja velikana islama. Svemu tome daje posebnu draž okolnost da Allame Teherani spomenuta tumačenja temelji na kur’anskim ajetima tako da nas na trenutak ostavlja zapanjenim kakvim nas tanahnostima poučava Kur’an, onaj Kur’an kojeg svakodnevno čitamo, ali nam ostaje skriven.
Kod čitanja ovog djela cijenjeni čitalac uočiti će da govor o zagrobnom životu predstavlja zapravo govor i pojašnjenje našeg ovosvjetskog života. Na trenutke se stiče osjećaj da kroz data pojašnjenja, upravo dok čitamo ovo djelo, duboko zaranjamo u sebe i putujemo zagrobnim stazama kao i da je ovo djelo priručnik i uputa na tom putu. A to i jeste tumačenje Kur’ana kada kaže da je budući svijet samo odraz i manifestacija našeg ovosvjetskog života. Odnosno, da je budući svijet unutrašnje Ovoga svijeta i da se oni nikako ne mogu posmatrati odvojeno. Upravo takvo tumačenje čovjeka poziva da se preispita i da se započne pripremati za ovo dugo putovanje i da još na Ovom svijetu krene na njega, jer nam je Uzvišeni Bog dao tu blagodat da sami možemo uobličiti svoj ahiretski život.
Duhovni putnici još na Ovom svijetu, pročišćenjem duše i asketizmom, prolaze sve one teške prepreke koje sve nas čekaju na budućem svijetu, osim ako ne odlučimo drugačije i ne pređemo ih još na Ovome svijetu. Ovim djelom Allame Teherani govori ustvari o iskustvu duhovnog putovanja ljudi još na Ovom svijetu, koji su taj put prošli za njihova ovosvjetskog života, a što sve ljude neizbježno čeka. Drugim riječima, ovo djelo dok govori o Proživljenju, a to znači o povratku Bogu, predstavlja ujedno uputu duhovnog putovanja i pojašnjava prepreke i opasnosti tog puta. Jer, ustvari, Proživljenje je putovanje duše i povratak Bogu, bilo da je to na putu dobra ili zla, na putu svjetlosti ili tame.
S obzirom na rečeno, a i ono što tek slijedi iščitavanjem ovog iznad svega izvanrednog štiva, ovo djelo u određenoj mjeri daje jedan sasvim novi pogled na pitanje Proživljenja.

Djelo koje je pred nama, Učenje o Proživljenju, svojevrsna je enciklopedija koja nudi cjelovitu sliku o svim pitanjima Proživljenja čovjeka, odnosno njegova povratka Bogu, koje započinje na Ovom svijetu, a završava sa Sudnjim danom. Ovo djelo, kao rijetko koje drugo napisano o Proživljenju, tumačenja temelji istovremeno na Kur’anu, islamskim predajama, jasnim i čvrstim dokazima teozofije, najboljem od islamske filozofije, kao i iskustvu i otkrovenjima arifa, a sve to zahvaljujući sveobuhvatnoj ličnosti autora Allame Teheranija, koji je u sebi smirio i vanjski nauk, prošavši najviše stepene klasičnog obrazovanja iz vjerskih znanosti i filozofije, i unutarnju duhovnu realizaciju, kao arif koji je prošao sve stepene sejri soluka i dosegao najviše stepene spoznaje Boga.
Od posebnih vrijednosti ovog djela je činjenica da je u njemu utkano iskustvo niza naraštaja velikana duhovnog puta koje je dugo vremena bilo poznato tek užem krugu ljudi, da bi s ovom pisanom riječju postalo dostupno svakom čovjeku. Allame Teherani, veoma jednostavnim jezikom, svima shvatljivim pojašnjava zamršena pitanja Proživljenja, ona pitanja koja su daleko od našeg ovosvjetskog iskustva, a koja su nerijetko kroz stoljeća bila skrivena iza teško razumljivih tumačenja velikana islama. Svemu tome daje posebnu draž okolnost da Allame Teherani spomenuta tumačenja temelji na kur’anskim ajetima tako da nas na trenutak ostavlja zapanjenim kakvim nas tanahnostima poučava Kur’an, onaj Kur’an kojeg svakodnevno čitamo, ali nam ostaje skriven.
Kod čitanja ovog djela cijenjeni čitalac uočiti će da govor o zagrobnom životu predstavlja zapravo govor i pojašnjenje našeg ovosvjetskog života. Na trenutke se stiče osjećaj da kroz data pojašnjenja, upravo dok čitamo ovo djelo, duboko zaranjamo u sebe i putujemo zagrobnim stazama kao i da je ovo djelo priručnik i uputa na tom putu. A to i jeste tumačenje Kur’ana kada kaže da je budući svijet samo odraz i manifestacija našeg ovosvjetskog života. Odnosno, da je budući svijet unutrašnje Ovoga svijeta i da se oni nikako ne mogu posmatrati odvojeno. Upravo takvo tumačenje čovjeka poziva da se preispita i da se započne pripremati za ovo dugo putovanje i da još na Ovom svijetu krene na njega, jer nam je Uzvišeni Bog dao tu blagodat da sami možemo uobličiti svoj ahiretski život.
Duhovni putnici još na Ovom svijetu, pročišćenjem duše i asketizmom, prolaze sve one teške prepreke koje sve nas čekaju na budućem svijetu, osim ako ne odlučimo drugačije i ne pređemo ih još na Ovome svijetu. Ovim djelom Allame Teherani govori ustvari o iskustvu duhovnog putovanja ljudi još na Ovom svijetu, koji su taj put prošli za njihova ovosvjetskog života, a što sve ljude neizbježno čeka. Drugim riječima, ovo djelo dok govori o Proživljenju, a to znači o povratku Bogu, predstavlja ujedno uputu duhovnog putovanja i pojašnjava prepreke i opasnosti tog puta. Jer, ustvari, Proživljenje je putovanje duše i povratak Bogu, bilo da je to na putu dobra ili zla, na putu svjetlosti ili tame.
S obzirom na rečeno, a i ono što tek slijedi iščitavanjem ovog iznad svega izvanrednog štiva, ovo djelo u određenoj mjeri daje jedan sasvim novi pogled na pitanje Proživljenja.

Ova studija nastoji da osvetli kulturološke konceptualizacije smrti u srpskom i španskom jeziku i  dâ nove doprinose komparativnim istraživanjima dva jezika i dve kulture. U teorijsko-metodološkom smislu, studija izlazi iz okvira jedne naučne discipline i fenomen smrti sagledava u širem kontekstu hispanske i srpske kulture i jezika. Komparativne analize španskog i srpskog jezika smeštamo u okvire kognitivne antropologije, kognitivne lingvistike, etnolingvistike i primenjene lingvistike, ilustrujući interdisciplinarni potencijal za izučavanje datog fenomena. Istraživanje usmeravamo na sagledavanje sličnosti i razlika koje postoje u konceptualizacijama fenomena smrti u srpskom i španskom jeziku.
Opšti zaključak koji se nameće jeste da se kulturološke konceptualizacije smrti u španskom i srpskom jeziku u velikoj meri poklapaju, a da se razlike nalaze samo na površinskom, ali ne i suštinskom nivou. Ovakve nalaze uglavnom možemo pripisati tome što oba naroda pripadaju istom kulturnom krugu: u teritorijalnom smislu pripadaju istom (evropskom) kontinentu; istorijski gledano, tokom dugog vremenskog perioda su posedovali slične kulturne, društvene i političke sisteme; u lingvističkom smislu ne treba zaboraviti da oba jezika pripadaju istoj (indoevropskoj) jezičkoj porodici. Analiza je pokazala da se zajednička karakteristika oba društva, koja je i najznačajnija za sagledavanje fenomena smrti, odnosi na pripadnost istoj religijskoj (hrišćanskoj) tradiciji.
Ova monografija pruža uvid u izučavanja fenomena smrti ali i doprinosi komparativnim istraživanjima španskog i srpskog jezika i kultura ova dva naroda. Umrežavanje različitih disciplina omogućilo nam je dublje razumevanje kompleksne prirode kulture i jezika i ukazalo na interdisciplinarni karakter studija jezika i kulture.

1. Čovjek u iščekivanju končane budućnosti s Bogom;
2. Smrt između neizbježnosti i slobodnoga čina;
3. Sud: istina o čovjeku u svjetlu Božjega milosrđa;
4. Biti potpuno "očišćen" za život s Bogom;
5. Uskrsnuće - radosna vijest o pobjedi nad smrću;
6. Mogućnost vječne odijeljenosti od Boga;
7. Nebo - od svemira do života s Bogom

Djelo koje je pred nama, Učenje o Proživljenju, svojevrsna je enciklopedija koja nudi cjelovitu sliku o svim pitanjima Proživljenja čovjeka, odnosno njegova povratka Bogu, koje započinje na Ovom svijetu, a završava sa Sudnjim danom. Ovo djelo, kao rijetko koje drugo napisano o Proživljenju, tumačenja temelji istovremeno na Kur’anu, islamskim predajama, jasnim i čvrstim dokazima teozofije, najboljem od islamske filozofije, kao i iskustvu i otkrovenjima arifa, a sve to zahvaljujući sveobuhvatnoj ličnosti autora Allame Teheranija, koji je u sebi smirio i vanjski nauk, prošavši najviše stepene klasičnog obrazovanja iz vjerskih znanosti i filozofije, i unutarnju duhovnu realizaciju, kao arif koji je prošao sve stepene sejri soluka i dosegao najviše stepene spoznaje Boga.
Od posebnih vrijednosti ovog djela je činjenica da je u njemu utkano iskustvo niza naraštaja velikana duhovnog puta koje je dugo vremena bilo poznato tek užem krugu ljudi, da bi s ovom pisanom riječju postalo dostupno svakom čovjeku. Allame Teherani, veoma jednostavnim jezikom, svima shvatljivim pojašnjava zamršena pitanja Proživljenja, ona pitanja koja su daleko od našeg ovosvjetskog iskustva, a koja su nerijetko kroz stoljeća bila skrivena iza teško razumljivih tumačenja velikana islama. Svemu tome daje posebnu draž okolnost da Allame Teherani spomenuta tumačenja temelji na kur’anskim ajetima tako da nas na trenutak ostavlja zapanjenim kakvim nas tanahnostima poučava Kur’an, onaj Kur’an kojeg svakodnevno čitamo, ali nam ostaje skriven.
Kod čitanja ovog djela cijenjeni čitalac uočiti će da govor o zagrobnom životu predstavlja zapravo govor i pojašnjenje našeg ovosvjetskog života. Na trenutke se stiče osjećaj da kroz data pojašnjenja, upravo dok čitamo ovo djelo, duboko zaranjamo u sebe i putujemo zagrobnim stazama kao i da je ovo djelo priručnik i uputa na tom putu. A to i jeste tumačenje Kur’ana kada kaže da je budući svijet samo odraz i manifestacija našeg ovosvjetskog života. Odnosno, da je budući svijet unutrašnje Ovoga svijeta i da se oni nikako ne mogu posmatrati odvojeno. Upravo takvo tumačenje čovjeka poziva da se preispita i da se započne pripremati za ovo dugo putovanje i da još na Ovom svijetu krene na njega, jer nam je Uzvišeni Bog dao tu blagodat da sami možemo uobličiti svoj ahiretski život.
Duhovni putnici još na Ovom svijetu, pročišćenjem duše i asketizmom, prolaze sve one teške prepreke koje sve nas čekaju na budućem svijetu, osim ako ne odlučimo drugačije i ne pređemo ih još na Ovome svijetu. Ovim djelom Allame Teherani govori ustvari o iskustvu duhovnog putovanja ljudi još na Ovom svijetu, koji su taj put prošli za njihova ovosvjetskog života, a što sve ljude neizbježno čeka. Drugim riječima, ovo djelo dok govori o Proživljenju, a to znači o povratku Bogu, predstavlja ujedno uputu duhovnog putovanja i pojašnjava prepreke i opasnosti tog puta. Jer, ustvari, Proživljenje je putovanje duše i povratak Bogu, bilo da je to na putu dobra ili zla, na putu svjetlosti ili tame.
S obzirom na rečeno, a i ono što tek slijedi iščitavanjem ovog iznad svega izvanrednog štiva, ovo djelo u određenoj mjeri daje jedan sasvim novi pogled na pitanje Proživljenja.

Djelo koje je pred nama, Učenje o Proživljenju, svojevrsna je enciklopedija koja nudi cjelovitu sliku o svim pitanjima Proživljenja čovjeka, odnosno njegova povratka Bogu, koje započinje na Ovom svijetu, a završava sa Sudnjim danom. Ovo djelo, kao rijetko koje drugo napisano o Proživljenju, tumačenja temelji istovremeno na Kur’anu, islamskim predajama, jasnim i čvrstim dokazima teozofije, najboljem od islamske filozofije, kao i iskustvu i otkrovenjima arifa, a sve to zahvaljujući sveobuhvatnoj ličnosti autora Allame Teheranija, koji je u sebi smirio i vanjski nauk, prošavši najviše stepene klasičnog obrazovanja iz vjerskih
znanosti i filozofije, i unutarnju duhovnu realizaciju, kao arif koji je prošao sve stepene sejri soluka i dosegao najviše stepene spoznaje Boga.
Od posebnih vrijednosti ovog djela je činjenica da je u njemu utkano iskustvo niza naraštaja velikana duhovnog puta koje je dugo vremena bilo poznato tek užem krugu ljudi, da bi s ovom pisanom riječju postalo dostupno svakom čovjeku. Allame Teherani, veoma jednostavnim jezikom, svima shvatljivim pojašnjava zamršena pitanja Proživljenja, ona pitanja koja su daleko od našeg ovosvjetskog iskustva, a koja su nerijetko kroz stoljeća bila skrivena iza teško razumljivih tumačenja velikana islama. Svemu tome daje posebnu draž okolnost da Allame Teherani spomenuta tumačenja temelji na kur’anskim ajetima tako da nas na trenutak ostavlja zapanjenim kakvim nas tanahnostima poučava Kur’an, onaj Kur’an kojeg svakodnevno čitamo, ali nam ostaje skriven.
Kod čitanja ovog djela cijenjeni čitalac uočiti će da govor o zagrobnom životu predstavlja zapravo govor i pojašnjenje našeg ovosvjetskog života. Na trenutke se stiče osjećaj da kroz data pojašnjenja, upravo dok čitamo ovo djelo, duboko zaranjamo u sebe i putujemo zagrobnim stazama kao i da je ovo djelo priručnik i uputa na tom putu. A to i jeste tumačenje Kur’ana kada kaže da je budući svijet samo odraz i manifestacija našeg ovosvjetskog života. Odnosno, da je budući svijet unutrašnje Ovoga svijeta i da se oni nikako ne mogu posmatrati odvojeno. Upravo takvo tumačenje čovjeka poziva da se preispita i da se započne pripremati za ovo dugo putovanje i da još na Ovom svijetu krene na njega, jer nam je Uzvišeni Bog dao tu blagodat da sami možemo uobličiti svoj ahiretski život.
Duhovni putnici još na Ovom svijetu, pročišćenjem duše i asketizmom, prolaze sve one teške prepreke koje sve nas čekaju na budućem svijetu, osim ako ne odlučimo drugačije i ne pređemo ih još na Ovome svijetu. Ovim djelom Allame Teherani govori ustvari o iskustvu duhovnog putovanja ljudi još na Ovom svijetu, koji su taj put prošli za njihova ovosvjetskog života, a što sve ljude neizbježno čeka. Drugim riječima, ovo djelo dok govori o Proživljenju, a to znači o povratku Bogu, predstavlja ujedno uputu duhovnog putovanja i pojašnjava prepreke i opasnosti tog puta. Jer, ustvari, Proživljenje je putovanje duše i povratak Bogu, bilo da je to na putu dobra ili zla, na putu svjetlosti ili tame.
S obzirom na rečeno, a i ono što tek slijedi iščitavanjem ovog iznad svega izvanrednog štiva, ovo djelo u određenoj mjeri daje jedan sasvim novi pogled na pitanje Proživljenja.

Pandemija kao prilika za dublju svjetonazorsku transformaciju suvremenoga razvijenoga svijeta. Tri prijedloga za dalekosežnije promjene: 1. Umjesto isključivoga traženja "krivca" za pandemiju okrenuti se i promjeni suvremenoga načina života ; 2. oživljavanje svijesti  ovažnosti sakramenata za kršćanski život ; 3. suočavanje sa smrću te posvješćivanje eshatološke nade.

Smrt představuje jednu z nevyhnutelných etap lidského života. V dnešní společnosti ve všemožných podobách proniká zpět do veřejné sféry a jsou to právě média, která v tomto procesu sehrávají zásadní roli. Média nám odhalují smrt z různých úhlů pohledu a podle mnohých akademiků ovlivňují také to, jak ji vnímáme, chápeme a jak se s ní vyrovnáváme jako jednotlivci i na úrovní společnosti (např. Sofka, Cupit, Gilbert, 2012; Sumiala, Hakola, 2013; Moreman, Lewis, 2014). Podle Waltera (2015) je dokonce přítomnost smrti z části závislá na typech komunikačních technologií rozšířených v dané společnosti. Ty totiž ovlivňují, jakým způsobem komunikujeme jak s živými, tak mrtvými a také zapříčiňují viditelnější přítomnost mrtvých ve společnosti (Sofka, 1997; Walter, 2015). Takové spojení smrti a technologií označuje Carla Sofka (1997) pojmem "thanatechnologie". To vše se také odráží na sociálních sítích, které se staly doménou komunikace počátkem 21. století a kterým se věnuje i tato práce. Donedávna ale média umožňovala pomyslnou nesmrtelnost výhradně slavným a bohatým. S rozvojem internetu a webu 2.0 se však tato možnost rozšiřuje i na běžného člověka. Lidé dnes mají sami možnost vytvářet si na sociálních platformách vlastní digitální vzpomínky, jež nakonec zanechají pozůstalým. Právě tyto digitální stopy se ukládají ve formě dat, kterými se budeme dále zabývat. (Bassett, 2015, str. 1135) Jak již bylo nastíněno, tato rešerše zpracovává téma digitálních dat a informací zemřelého na sociálních sítích. Na tuto problematiku bude nahlíženo optikou studií o smrti a informačních studií. Záměrně se budeme vyhýbat dalším přístupům, jako například lékařskému, filosoficko-ontologickému nebo analyticko-právnímu, avšak v některých pasážích si dovolíme nezbytný přesah. Práce postupně seznamuje čtenáře se současným stavem poznání ohledně spojení smrti a sociálních sítí, se vztahem digitální identity jedince a jeho dat na těchto platformách, ale i s důvody pro uchovávání a využívání těchto dat a s tím se pojícími eticko-právními aspekty.