Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Prijeđi na sadržaj

Assisi

Koordinate: 43°04′N 12°37′E / 43.067°N 12.617°E / 43.067; 12.617
Izvor: Wikipedija
Assisi
Comune di Assisi
Regija:Umbrija
Pokrajina:Perugia (PE)
Koordinate:43°04′N 12°37′E / 43.067°N 12.617°E / 43.067; 12.617
Visina:424 m
Površina:186,84 km2
Stanovništvo:28,143 (31. prosinca 2010.)
Gustoća stanovništva:150,63 stan./km2
Poštanski broj:06081
Pozivni broj:075
ISTAT-broj:054001
Svetac zaštitnik:Sveti Rufino
Assisi na zemljovidu Italije
Assisi
Assisi
Assisi na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.assisi.pg.it

Assisi, hrvatski također i Asiz (latinski: Asisium), je grad u talijanskoj pokrajini Perugi, u regiji Umbria. Smješten je na manjoj planini Asi (po kojoj je dobio ime) koja se nalazi na zapadnoj strani planine Monte Subasio, na pola puta između gradova Perugia i Foligno, oko 66 km sjeverno od Rima.

Panorama Assisija s planine Subasio.

Grad je najpoznatiji kao rodno mjesto sv. Franje koji je u gradu osnovao franjevački red 1208. godine, sv. Klare (Chiara d'Offreducci), osnivačice reda Klarisa, te sv. Gabrijela od Žalosne Gospe iz 19. stoljeća.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Bazilika Svetog Franje Asiškog

Oko 1000. pr. Kr. na gornjem Tiberu se doselili brojne izbjeglice iz okolice Assisija, ali i iz drugih udaljenih mjesta sve do Jadranske obale. To su bili Umbri koji su običavali živjeti u malim nastambama na uzvišenjima. Od 450. pr. Kr. ove nastambe zauzimaju Etruščani, koji su vladali do 295. pr. Kr. kada su nakon bitke za Sentinum cijelom središnjom Italijom zavladali Rimljani. Oni su izgradili uspješni municipij Asisium na nekoliko terasa planine Subasio. Rimski spomenici se još uvijek nalaze u Assisiju: obrambene gradske zidine, forum (danas Piazza del Comune), kazalište, amfiteatar i Minervin hram (preuređen u crkvu Santa Maria sopra Minerva.

Biskup i mučenik, Sveti Rufino, je prema tradiciji pokrstio građane Assisija oko 238. godine i nakon njegove mučeničke smrti u Costanu njegovi posmrtni ostaci su smješteni u asišku katedralu, danas katedrala San Rufino, a sv. Rufino je postao svetac zaštitnik grada.

Ostrogotski kralj Totila je 545. godine uništio većinu grada koji je potpao pod Langobarde kao dio langobardske, a potom franačke vojvodine Spoleto.

Piazza del Duomo (19. stoljeće)

U srednjem vijeku Assisi je postao samostalna gibelinska komuna u 11. stoljeću koja se konstantno sukobila s gibelinskom Perugiom. U jednoj od tih bitaka, Francesco di Bernardone (Sveti Franjo Asiški) je zatočen što je pokrenulo niz događaja kojima je naposljetku osnovan franjevački red. Od tada je Assisi postao hodočasničkim mjestom ovog nježnog sveca koji je, zajedno sa sv. Katarinom Sijenskom proglašen svecem zaštitnikom Italije.

U 13. stoljeću, za vrijeme papinske jurisdikcije, grad se počeo širiti izvan drevnih rimskih zidina. Carsku utvrdu Rocca Maggiore, na brdu iznad grada, koju su pučani razrušili 1189. godine, obnovio je papinski legat, kardinal Gil de Albornoz.

Assisijem su vladali mnogi despotski vladari: kondotjeri Biordo Michelotti, Gian Galeazzo Visconti i njegov nasljednik Francesco I. Sforza, milanski vojvoda, te Jacopo Piccinino i Federico II. da Montefeltro, gospodari Urbina. Nakon izbijanja kuge 1348. godine, započinje polagani pad grada, nakon čega ponovno postaje vatikanskim posjedom za vrijeme pape Pija II. (1458. – 1464.).

Godine 1569. započela je izgradnja crkve Blažene Djevice Marije od anđela (Basilica Santa Maria degli Angeli), i grad se nastavio razvijati, čemu svjedoče i palače Bernabei i Giacobetti iz 17. stoljeća.

Assisi su zadesila dva katastrofalna potresa u Umbriji u rujnu 1997. godine. Iako su srušeni mnogi spomenici, grad se brzo oporavio i najvažnija građevina, crkva sv. Franje (Basilica di San Francesco) se otvorila za javnost samo 2 godine kasnije.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Asiz, Bazilika Svetog Franje Asiškog i ostali franjevački spomenici
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja2000.
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv, vi
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:990

UNESCO je status svjetske baštine dodijelio urbanoj urbanom tkanju grada Assisija[1] kojem dominiraju dva srednjovjekovna dvorca. Veći dvorac, Rocca Maggiore, je izgradio kardinal Cardinal Albornoz 1367. god. za papu Pija II. i kasnije Pavla III. Manji dvorac je stariji, rimski, od kojeg su ostala samo tri tornja.

Crkve

[uredi | uredi kôd]
  • Bazilika Svetog Franje Asiškog, UNESCO-ova svjetska baština, zajedno s franjevačkim samostanom Sacro Convento, sastoji se od donje i gornje crkve (Basilica inferiore e superiore) koje su započete netom nakon njegove kanonizacije 1228., a dovršene 1253. godine. U donjoj crkvi se nalaze vrijedne freske kasnogotičkih slikara Cimabuea i Giottoa; dok su u gornjoj crkvi freske s prikazima života sv. Franje, prije atribuirane Giottou, a danas Cavalliniju iz Rima.
  • Santa Maria Maggiore (Sveta Marija Velika) ili Santa Maria Sopra Minerva je najstarija crkva u Assisiju.
  • Katedrala San Rufino (Sveti Rufinus), izgrađena preko rimske cisterne, ima romaničku fasadu s tri rozete i interijer iz 16. stoljeća.
  • Bazilika Svete Klare (Basilica di Santa Chiara) s masivnim lateralnim kupolama, rozetama i jednostavnim gotičkim interijerom, započeta 1257. godine, sadrži kriptu sv. Klare i freske i slike iz 13. stoljeća.
  • Crkva Svete Marije od Anđela (Basilica of Santa Maria degli Angeli) u kojoj se nalazi Porziuncola.
  • Nova crkva (Chiesa Nuova) je navodno izgrađena preko rodne kuće sv. Franje.
  • Crkva Svetog Stjepana (Santo Stefano)[1], jedna od najstarijih crkava.
  • Maleni samostanska crkva Eremo delle Carceri u kanjonu iznad Assisija, u koji se povlačio sv. Franjo i gdje je propovijedao pticama.
  • Panorama Asiza
    Panorama Asiza
  • Piazza del Comune
    Piazza del Comune
  • Santa Maria Sopra Minerva
    Santa Maria Sopra Minerva
  • Bazilika Svete Klare
    Bazilika Svete Klare
  • Pietro Lorenzetti, 1310.-1329., detalj freske iz crkve sv. Franje.
    Pietro Lorenzetti, 1310.-1329., detalj freske iz crkve sv. Franje.

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Festival Calendimaggio, koji se održava od 1. do 5. svibnja, je festival srednjovjekovne i renesansne kulture u obliku teatralnog sukoba gornjeg i donjeg grada, uključujući procesije, kazališne prezentacije, bajraktare i plesove.

U cijeloj Europi je slavljen Asiški vez, oblik veza ukrštanjem niti koji datira još iz 13. stoljeća.

Danas je Assisi prije svega hodočasničko mjesto u kojemu hodočasnici podižu i oltare za sve svjetske religija, a druge organizacija poput Assisi Performing Arts, upotpunjavaju turističku ponudu glazbenim i drugim događajima.

Assisi je, kao rijetki grad u svijetu, bio dom nekoliko svetaca: Sveta Agneza Asiška, Sveta Klara, Sveti Franjo Asiški, Sveti Gabriel od tužne Gospe, Sveti Rufinus Asiški i Sveti Vitalis Asiški.

Zbratimljeni gradovi

[uredi | uredi kôd]

Asiz je zbratimljen sa sljedećim gradovima:

Asiz također ima i ugov o prijateljstvu s

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ UNESCO
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Assisi

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [2]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Assisi&oldid=6845718"