Riječ je o ispravama koje se u Zbirci isprava i rukopisa pisanih bosančicom čuvaju u Hrvatskome državnom arhivu. Dokumenti su raspoređeni po kronološkom redu, popraćeni zaglavljem (numerus currens, datum temporale i datum locale te regest... more
Riječ je o ispravama koje se u Zbirci isprava i rukopisa pisanih bosančicom čuvaju u Hrvatskome državnom arhivu. Dokumenti su raspoređeni po kronološkom redu, popraćeni zaglavljem (numerus currens, datum temporale i datum locale te regest na hrvatskome s arhivskom signaturom i eventualnom paginacijom, dimenzijama i zatečenim stanjem), u kombinaciji transliteracije i transkripcije.
Research Interests:
U Hrvatskome državnom arhivu nalazi se nevelika Zbirka isprava i rukopisa pisanih bosančicom. Arhivska joj je signatura HR-HDA 880. Znanstvenoj javnosti nije toliko poznata jer do sada nije bila obrađena. Zbirku čini 10 ovitaka sa... more
U Hrvatskome državnom arhivu nalazi se nevelika Zbirka isprava i rukopisa pisanih bosančicom. Arhivska joj je signatura HR-HDA 880. Znanstvenoj javnosti nije toliko poznata jer do sada nije bila obrađena. Zbirku čini 10 ovitaka sa šezdesetak stavaka (isprava i rukopisa), a pridodani su joj hrvatskoćirilični spisi obitelji Karaman i Kaštelan.
Stavci nisu razvrstani ni po vremenu ni po mjestu nastanka, nego su vjerojatno raspoređeni po akvizicijama, tj. po kronološkom slijedu kako bi u Arhiv prispio koji stavak.
U priređivanju zbirke vodili smo se načelom da nakon objave bude što dostupnije širemu krugu zainteresiranih čitatelja s tim da izvorni tekst u tom prenošenju ne izgubi na vjernosti. Na kraju smo sve pročitane dokumente rasporedili po kronološkom
redu i popratili ga ključnim egdotičkim elementom, a to je zaglavlje (numerus currens,
datum temporale i datum locale potom regest na hrvatskome te na kraju arhivska signatura i eventualna paginacija, dimenzije i zatečeno stanje), prenoseći izvornike već rečenom kombinacijom transliteracije i transkripcije. Budući da se slovom za slovo rijetko može pogriješiti, mnogi bez obzira što su dobro upućeni u paleografiju i jezik radije pribjegavaju takvoj objavi hrvatskih povijesnih izvora. Time međutim otežavaju pristup izvoru onima koji su manje paleografski i jezično upućeni. Stoga smo odlučili ići težim i rizičnijim putem, a koliko smo u tome uspjeli neka na kraju procijene stručnjaci.
Stavci nisu razvrstani ni po vremenu ni po mjestu nastanka, nego su vjerojatno raspoređeni po akvizicijama, tj. po kronološkom slijedu kako bi u Arhiv prispio koji stavak.
U priređivanju zbirke vodili smo se načelom da nakon objave bude što dostupnije širemu krugu zainteresiranih čitatelja s tim da izvorni tekst u tom prenošenju ne izgubi na vjernosti. Na kraju smo sve pročitane dokumente rasporedili po kronološkom
redu i popratili ga ključnim egdotičkim elementom, a to je zaglavlje (numerus currens,
datum temporale i datum locale potom regest na hrvatskome te na kraju arhivska signatura i eventualna paginacija, dimenzije i zatečeno stanje), prenoseći izvornike već rečenom kombinacijom transliteracije i transkripcije. Budući da se slovom za slovo rijetko može pogriješiti, mnogi bez obzira što su dobro upućeni u paleografiju i jezik radije pribjegavaju takvoj objavi hrvatskih povijesnih izvora. Time međutim otežavaju pristup izvoru onima koji su manje paleografski i jezično upućeni. Stoga smo odlučili ići težim i rizičnijim putem, a koliko smo u tome uspjeli neka na kraju procijene stručnjaci.
Research Interests:
U radu se prati kapucinski trag u Podgorju, konkretno u podgorskim župama sv. Jelene Križarice u Cesarici i sv. Luke u Lukovu Šugarju, do zadnje četvrtine 20. stoljeća. Prema dostupnim župnim spomenicama raščlanjena su zbivanja i donesene... more
U radu se prati kapucinski trag u Podgorju, konkretno u podgorskim župama sv. Jelene Križarice u Cesarici i sv. Luke u Lukovu Šugarju, do zadnje četvrtine 20. stoljeća. Prema dostupnim župnim spomenicama raščlanjena su zbivanja i donesene zanimljivosti. Utvrđuje se kada, koje i od koga su kapucini preuzeli župe, kako su se nosili s podgorskim
mentalitetom i koliko su politički sustavi utjecali na njihov rad i vjernički život u Podgorju.
mentalitetom i koliko su politički sustavi utjecali na njihov rad i vjernički život u Podgorju.
Research Interests:
U radu se donose bilješke o glagoljaštvu o. Ante Nižića, popa glagoljaša Zadarske nadbiskupije, koji je 1920. zbog talijanske okupacije rodnoga zavičaja i glagoljaških duhovnih poticaja postao franjevac trećoredac glagoljaš. U... more
U radu se donose bilješke o glagoljaštvu o. Ante Nižića, popa glagoljaša Zadarske nadbiskupije, koji je 1920. zbog talijanske okupacije rodnoga zavičaja i glagoljaških duhovnih poticaja postao franjevac trećoredac glagoljaš. U trećoredskom je samostanu na Ksaveru u Zagrebu pronađeno pet njegovih bilježnica s raznoraznim bilješkama, koje prilično dobro otkrivaju njega i njegovo vrijeme. One svjedoče da je kao pop glagoljaš ravnokotarskih i otočnih župa neumorno radio na podizanju obrazovanja, kulture i gospodarstva seoskoga stanovništva, promičući hrvatske nacionalne ideje, a da je s istim žarom nastavio kao redovnik, promičući glagoljašku duhovnost, franjevački svjetovni red, Počasnu stražu Presvetoga Srca Isusova i izdanja Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima do 1935., kada je otišao u Sjedinjene Američke Države. Na poseban nam način otkrivaju njegovu privrženost glagoljaštvu kao vlastitom duhovnom izrazu, koje bogoslužjem na staroslavenskom jeziku pruža dodatnu dimenziju Katoličkoj crkvi, a pred talijanskim imperijalizmom i okupacijom hrvatskih krajeva pruža nacionalnu zaštitu.
Research Interests:
Možda najkontroverznije poglavlje hrvatske povijesti jest pitanje imena/naziva, pojave, identifikacije i preobrazbe Vlaha/vlaha na hrvatskom povijesnom prostoru. Obično se nude dva ideološki suprotna rješenja: ime Vlah kao pokazatelj... more
Možda najkontroverznije poglavlje hrvatske povijesti jest pitanje imena/naziva, pojave, identifikacije i preobrazbe Vlaha/vlaha na hrvatskom povijesnom prostoru. Obično se nude dva ideološki suprotna rješenja: ime Vlah kao pokazatelj etnoidentiteta i naziv vlah kao pokazatelj pravne, ekonomske i socijalne kategorije stanovništva. Otuda i pisanje velikim ili malim slovom. U radu će se prikazati povijesni i današnji položaj naziva na srednjodalmatinskom području. // The issue of the name/ term, phenomenon, identification and transformation of the
Vlach I vlach in the Croatian historical territory might be the most controversial chapter of Croatian history. Usually, two ideologically contrastive solutions have been put forward: the name Vlach as an indicator of ethnic identity, and the term vlach as an indicator of the legal, economic and social category of the population. Hence, it is spelled differently, respectively. The paper outlines the historical and present position of the term in the Central Dalmatian region.
Vlach I vlach in the Croatian historical territory might be the most controversial chapter of Croatian history. Usually, two ideologically contrastive solutions have been put forward: the name Vlach as an indicator of ethnic identity, and the term vlach as an indicator of the legal, economic and social category of the population. Hence, it is spelled differently, respectively. The paper outlines the historical and present position of the term in the Central Dalmatian region.
Research Interests: Stereotypes and Vlachs
Krbavski, koje je historiografija po rodonačelniku Kurjaku oprezimenila kao Kurjakovići, svekoliko su obilježili hrvatsku kasnosrednjovjekovnu povijest kao zapažen rod iz Krbave u današnjoj Lici. Dovoljno je reći da su između 1298. i... more
Krbavski, koje je historiografija po rodonačelniku Kurjaku oprezimenila kao Kurjakovići, svekoliko su obilježili hrvatsku kasnosrednjovjekovnu povijest kao zapažen rod iz Krbave u današnjoj Lici. Dovoljno je reći da su između 1298. i 1531, kada se prate u povijesnim vrelima, bili u rodbinskim vezama, gledano abecednim slijedom, s Batorijima, Babonićima, Bribirskima, Erdödyjima, Frankapanima, Gorjanskima, Hrvatinićima, Iločkima, Nelipčićima, Zrinskima, Zlatonosovićima, da im se vlastelinstvo na vrhuncu moći krajem 14. st. prostiralo praktički između Plitvičkih jezera i Ravnih kotara, da su imali kuće u gradovima poput Zadra, Bratislave i Zagreba, da su prvi u Hrvatskoj rješavali svoj politički i društveni status preko sjevera (Ugarske) itd. Mnogi su pripadnici ovoga roda bili u doticaju s bosanskim prostorom i njegovim ljudima. U radu se propituju politički, gospodarski, rodbinski i prijateljski odnosi knezova Krbavskih te dodiri s Bosnom do njezina dospijeća pod Osmanlije.
Research Interests:
U članku je donesen opširni pregled političke, društvene i kulturne povijesti Bosanskoga Kraljevstva od Tvrtkova uspeća na prijestolje pa do pada svih ostataka i stečevina Bosanskoga Kraljevstva pod Osmanlije. Posebno su fokusu ondašnji... more
U članku je donesen opširni pregled političke, društvene i kulturne povijesti Bosanskoga Kraljevstva od Tvrtkova uspeća na prijestolje pa do pada svih ostataka i stečevina Bosanskoga Kraljevstva pod Osmanlije. Posebno su fokusu ondašnji bosansko-hrvatski odnosi. Mnogo je originalnih promišljanja poput početaka uporabe brzopisne ćirilice na hrvatskom prostoru povezano s ustrojem pisarske kancelarije u Klisu, datacija Hrvojeva portreta u viteškoj opremi koja se nalazi na kraju Misala kneza Hrvoja i sl. Zanimljivom se čini teza da je osmansko „raščinjavanje“ hrvatskoga prostora posljedica dugotrajnih sukobljavanja Bosanskoga i Ugarskoga Kraljevstva ponajviše na hrvatskom prostoru.
Research Interests:
Research Interests:
This essay, based on historical sources and Croatian historiography, confirms the existence of medieval Cetina, a suburb below the southern city walls of Vsinj (medieval Sinj) that was the location of a Franciscan friary with an older... more
This essay, based on historical sources and Croatian historiography, confirms the existence of medieval Cetina, a suburb below the southern city walls of Vsinj (medieval Sinj) that was the location of a Franciscan friary with an older church, of St. Mary (Marija) and a more recent church, of St. Catherine (Katarina). The existence of this monastery eliminates the possibility of a Franciscan friary in the village of Cetina near Vrlika. The friary of Cetina at the foot of the walls of Vsinj belonged to the western part of the Bosnian vikarija, on the territory of which the Franciscan Province of Bosnia Croatia was founded in 1514. During the fifteenth century, the friary was the center of the Cetina kustodija. The friary was founded in 1357 with the support of Ivan Nelipčić and it was continually materially backed up by the leaders of the Cetina nobility, mainly the Nelipčić and the Talovac families. It began to decline with the Ottoman invasion in the Cetina region in the second half of the fifteenth century, to virtually disappear with the Ottoman occupation of Sinj in the early sixteenth century. In the early modern era, the friary disappeared from the collective memory, so in the seventeenth century, the Franciscans of Bosnia Argentina erected a new friary in the town of Sinj. They made no mention of the old friary of Cetina, located in another part of the city, but rather credited their existence to this area credits to migrations and the pastoral ministry they ran voluntarily in the Cetina region.