Stanko Jambrek

U knjizi se raspravlja o crkvi iz perspektive vječnosti kao zajednici vjernika koja je ukorijenjena u Riječi Božjoj, koja živi i djeluje prvenstveno kao Tijelo Kristovo uključujući i sve ostale biblijske modele življenja, koju vodi i njome upravlja Isus Krist te koju Sveti Duh osnažuje, oplođuje i daje joj kao darove sve što joj je potrebno za plodonosno služenje. Knjiga upućuje čitatelja na primjenu neprolazne i nepromjenjive Riječi Božje o življenju crkve u suvremenoj brzo promjenjivoj kulturi te poziva crkvu da konstantno razmišlja o sebi te da se u svim svojim učenjima, služenjima, slavljenjima, navjestiteljskim zadacima, duhovnim borbama, društvenim napetostima, manama, tjeskobama i grijesima oslanja na Boga i njegovu neprolaznu Riječ. Takva je crkva zdrava i pobjedonosna u svim vremenima, neovisno o kulturama, materijalnim uvjetima, tehnološkim napredcima i organizacijskim oblicima.

Temeljni cilj reformacije bio je navještanje Evanđelja i obnova života Crkve ukorijenjena u nauku Svetoga pisma. Reformatori u hrvatskim zemljama i među iseljenim Hrvatima koristili su u naviještanju Evanđelja provjerenu europsku komunikacijsku strategiju u kojoj je propovijedana i tiskana Riječ bila nositeljica promjena. Propovijedanje Svetoga pisma postalo je popularno i moćno sredstvo javnog naviještanja Evanđelja. Reformatori su vjerovali, a slušatelji često prihvaćali, da je propovijedanje događaj u kojem djeluje Bog. Vjerovali su da Bog govori po Riječi. Smatrali su da autoritet, koji stoji iza propovijedanja, ne dolazi od propovjednika, već od Boga kroz biblijski tekst, koji je Bog po Duhu Svetome nadahnuo kod pisanja i tumači ga u trenutku propovijedanja. Riječ Božja je tako postala središtem događanja u Crkvi: Riječ se čita, prevodi, tiska, propovijeda, naviješta i poučava.

Kronološki pregled priređen je prema pregledu Rubena Kneževića “Biblija, prijevodi, kronološki pregled objavljenih potpunih i djelomičnih prijevoda na hrvatski jezik” objavljenom u Leksikonu evanđeoskoga kršćanstva (Zagreb, Bogoslovni institut i Prometej, 2007). U ovaj pregled nisu uključeni: lekcionari; prijevodi zasebnih biblijskih knjiga, napose Psalama, objavljenih na kajkavskom i čakavskom dijalektu; slobodni književni prijevodi i prepjevi Psalama, kao ni onih koji su objavljivani u časoslovima; zasebni prijevodi apokrifnih (deuterokanonskih) knjiga; radni, ogledni i egzegetski prijevodi u stručnim časopisima, priručnicima i skriptama; biblijski prijevodi gradišćanskih Hrvata

The article discusses the future of evangelical Christianity in Croatia. Together with analyzing the existing spiritual state, the author offers five key guidelines. He believes that their application in the everyday life of believers and churches of the Reformation heritage can accomplish the future God has prepared, and which he empowers and determines. For a biblically fruitful and God-pleasing future, local church and denomination leadership should adopt biblical guidelines and as soon as possible begin the appropriate processes to include God’s creative activity in Croatia: 1) perspective on life; 2) God’s authority in the life of a believer and the church; 3) discipleship that manifests itself in service; 4) training spiritual leaders on all levels of service to God; 5) efficient leadership system. Together with every guideline, the author suggests and explains processes belonging to it. Thinking about the future of evangelical Christianity in Croatia is focused on the conside...

U članku se raspravlja o budućnosti evanđeoskoga kršćanstva u Hrvatskoj. Uz analizu postojećeg duhovnog stanja autor nudi pet ključnih smjernica za koje smatra da primijenjene u svakodnevnom životu vjernika i crkava reformacijske baštine mogu ostvariti budućnost koju je Bog pripremio, koju osnažuje i određuje. Za biblijski plodonosnu i Bogu ugodnu budućnost vodstvo lokalnih crkava i denominacija trebalo bi usvojiti biblijske smjernice i što prije pokrenuti njima sukladne duhovne procese kojima bi se uključilo u Božje stvaralačko djelovanje u Hrvatskoj. Smjernice obuhvaćaju: 1) perspektivu na život; 2) Božji autoritet u vjernikovu životu i životu Crkve; 3) učeništvo koje se očituje u služenju; 4) obučavanje duhovnih vođa na svim razinama služenja Bogu; 5) učinkovit sustav vodstva. Uz svaku smjernicu autor predlaže i obrazlaže njoj pripadajuće procese. Promišljanje o budućnosti evanđeoskog kršćanstva u Hrvatskoj usmjereno je na razmatranja Riječi Božje u kontekstu duhovne, društvene i kulturne stvarnosti u kojoj evanđeoski kršćani žive i sustvaraju s Bogom.

The article discusses the future of evangelical Christianity in Croatia. Together with analyzing the existing spiritual state, the author offers five key guidelines. He believes that their application in the everyday life of believers and churches of the Reformation heritage can accomplish the future God has prepared, and which he empowers and determines. For a biblically fruitful and God-pleasing future, local church and denomination leadership should adopt biblical guidelines and as soon as possible begin the appropriate processes to include God's creative activity in Croatia: 1) perspective on life; 2) God's authority in the life of a believer and the church; 3) discipleship that manifests itself in service; 4) training spiritual leaders on all levels of service to God; 5) efficient leadership system. Together with every guideline, the author suggests and explains processes belonging to it. Thinking about the future of evangelical Christianity in Croatia is focused on the consideration of God's Word in the context of spiritual, social, and cultural reality in which evangelical Christians live and co-create with God.

In order to have a fruitful understanding of the nature of the Church, the Bible uses a variety of pictures, which when taken together form Church models by which believers live and act by. We have reviewed Church models in three categories: the first category is taken by Church models which are formed today by our everyday life; the second one are Church models which have been created by man throughout history; and third, the Church models which have a foundation in the Word of God.
Church models formed by everyday life and man-made Church models can be used as negative examples of models to be changed and avoided, especially models of the Church as an institution and as a denomination. The Bible shows a particular reality and nature of the Church by using numerous different pictures from everyday life. These include pictures from the ownership system; the picture of the way the human body works; pictures from premarital, marital, and family life; pictures from architecture, agriculture, cattle breeding, fishery, and citizenship and patriotism. Each of the used pictures communicates one or more God’s truths in a way that is experientially very close and familiar to the listeners and readers. These pictures reflect life and point towards life.
The 21st century Christianity needs to adopt and apply Biblical pictures of Church which, when taken together, form the Biblical Church model. As we establish this model, we need to focus on God and His purposes and plans for a specific time, place, and culture. Our communication with God needs to be completely open, and the Church needs to be prepared to follow God’s plans and the guidance of the Holy Spirit. The Biblical Church model contains God’s (immutable) and human (mutable) elements. God is immutable, which is why anything that is permanent and immutable in Church comes from God, and what can and needs to be changed is anything that came from people. The human elements need to be aligned with God’s Word and the Holy Spirit’s guidance, so that the Church would be able to obey God’s will fruitfully.

Za plodonosno razumijevanje prirode Crkve Biblija koristi niz slika koje zajednički tvore modele Crkve prema kojima vjernici žive i djeluju. Modele Crkve razmotrili smo u tri kategorije: prvu čine modeli koje danas kreira svakodnevni život, drugu čine modeli koje su kroz povijest osmislili ljudi i, treću, modeli utemeljeni u Riječi Božjoj. Modeli Crkve, koje danas kreira svakodnevni život, i modeli Crkve, koje su kroz povijest osmislili ljudi, služe nam kao negativni primjeri modela koje treba mijenjati i izbjegavati, posebice modele Crkve kao institucije i kao denominacije. Biblija prikazuje specifičnu stvarnost i narav Crkve brojnim i različitim sli-kama iz svakodnevnog života. Među njima su slike iz sustava vlasništva; slika funkcioniranja ljudskoga tijela; slike predbračnog, bračnog i obiteljskog života; slike iz područja graditeljstva, poljodjelstva, stočarstva, ribarstva te građanstva i domoljublja. Svaka od upotrijebljenih slika komunicira jednu ili više Božjih istina na način koji je iskustveno vrlo blizak i poznat slušateljima i čitateljima. Te su slike odraz života i upućuju na život. Kršćanstvo 21. stoljeća treba usvojiti i primijeniti biblijske slike Crkve koje zajednički tvore biblijski model Crkve. Pri uspostavi modela trebamo se usredotočiti na Boga i njegove svrhe i planove za konkretno vrijeme, prostor i kulturu. Komunikacija s Bogom treba biti potpuno otvorena, a Crkva spremna slijediti Božje planove i vodstvo Svetoga Duha. Biblijski model Crkve sadrži Božje (nepromjenjive) i ljudske (promjenjive)

"Vi ste sol zemlje" izjavio je Isus svojim učenicima u 1. stoljeću. Ta je izjava vrlo značajna i njegovim učenicima u 21. stoljeću. Također, jednako je važno i snažno njegovo upozorenje izrečeno uz tu izjavu: "Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze" (Mt 5,13). Isusova izjava i prateće upozorenje vrlo je važna i za evanđeosko kršćanstvo da-našnjice. Izjavu "Vi ste sol zemlje" prati, snaži i "osoljuje" Duh Sveti, Duh Istine koji je dan kršćanima da ih upućuje u svu istinu (Iv 16,13). Evanđeosko kršćanstvo u Hrvatskoj nalazi se usred političkih i kulturalnih borbi u kojima sekularni duh našeg vremena žestoko osvaja neke utjecajne i ma-nje utjecajne članove Crkve. Pojedini vjernici i vođe lokalnih evanđeoskih Cr-kvi sve više usvajaju vjerovanja i životne standarde koji nisu u skladu s Riječju Božjom i koji se često izravno suprotstavljaju Božjoj volji. Kako su ti vjernici i vođe vrlo aktivni u javnosti, posebice u liberalnim medijima koji ih vješto koriste za svoje ciljeve, stječe se dojam da evanđeosko kršćanstvo u Hrvatskoj odustaje od biblijskih uvjerenja. Stoga, mnogi se legitimno pitaju: hoće li se evanđeosko kršćanstvo stopiti sa suvremenom kulturom ili će se jasnim svjedočenjem Isti-ne suprotstavljati političkim i kulturalnim trendovima i pritiscima. Hoće li "sol evanđeoskog kršćanstva" ostati slana ili će potpuno "obljutaviti"? Žustre rasprave o Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasi-lja nad ženama i nasilja u obitelji (tzv. Istanbulskoj konvenciji) početkom 2018. godine i njezinim sadržajima naznačile su niz političkih i kulturnih tema o čijim bi sadržajima vjernici i Crkva trebali svjedočiti Evanđelje Isusa Krista i biti sol svijetu. Negdje na marginama žestoke političke borbe između liberalnih i kon-zervativnih skupina društva čuo se i pokoji glas manjinskih evanđeoskih kršćana, vođa i denominacija. I, naravno, neki od njih jasno su se zalagali u prilog ratifi-kacije Konvencije u Hrvatskom saboru, drugi su se tomu snažno suprotstavljali, sudjelujući uz ostale aktivnosti i u javnom prosvjedu. Većina, pak, vjernika odu-prla se snažnom zahtjevu društva da postanu politički aktivisti koji se, ovisno o političkom opredjeljenju, svrstavaju za ili protiv jednoga političkog dokumenta (Konvencije) smatrajući da kao evanđeoski kršćani trebaju i u tome ozračju jasno i nedvosmisleno naviještati Istinu Božje riječi.

Reformaciju 16. stoljeća možemo razumjeti tek u ozračju razumijevanja biblijskih procesa obnavljanja vjere i odnosa s Bogom, kako pojedinaca tako i Božjega na-roda. Biblija nas u Starom zavjetu izvješćuje o mnogobrojnim procesima obnav-ljanja odnosa Božjeg naroda s Bogom, koji su potom potakli reforme bogoštovlja. Novi zavjet pak naglašava osobno uspostavljanje (novo rođenje) odnosa s Bogom u Isusu Kristu i kontinuirano obnavljanje toga odnosa tijekom čovjekova života. Po obnovljenim vjernicima obnavlja se cijela Crkva. U daljem ćemo tekstu, stoga, naznačiti temeljne procese, razloge, karakteristike i plodove obnavljanja vjere i odnosa s Bogom u Starome i Novome zavjetu. Ti se procesi ponavljaju tijekom povijesti i razvidni su za reformacije. Obnavljanje vjere i odnosa s Bogom u Starome zavjetu Model cikličkog obnavljanja odnosa naroda Božjeg s Bogom opetovano nalazi-mo u Starome zavjetu, a najočitiji je u knjizi Suci. Stoga će nam kao predložak za razmatranje poslužiti tekst Suci 2,1-19, u kojemu se ističe ciklički uzorak genera-cijske dinamike naroda Božjeg s Bogom. Petoknjižje izvješćuje o Božjem stvara-nju svega postojećeg, uključujući čovjeka. Posebice je snažno naglašeno stvaranje Božjeg naroda-Izraela te savez između Boga i njegova naroda. Knjiga Jošua izvješćuje o Božjem narodu i kako je zaposjeo obećanu zemlju. Tijekom zaposjedanja obećane zemlje Bog je vodio narod, štitio ga i brinuo se o svim njegovim potrebama. Bog je od naroda očekivao poslušnost njegovu glasu (Božjoj riječi) jer samo su se u poslušnosti mogli ispuniti Božji naumi koje je obećao Savezom. U jednom je trenutku Bog progovorio Izraelcima po anđelu (Suci 2,1-5): "Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju za koju se zakleh ocima vašim i rekoh: 'Neću raskinuti saveza svojega s vama dovijeka. A vi ne sklapajte saveza sa žiteljima ove zemlje; porušite žrtvenike njihove. ' Ali vi ne poslušaste glasa

Dokument Kršćansko poimanje obitelji (The Christian World View of the Family) objavila je 1999. Koalicija za probuđenje (Coalition on Revival), kao dio serije nazvane 17 World View (Sphere) Documents. Koalicija za probuđenje mreža je evanđeoskih vođa iz svih većih američkih denominacija i teoloških perspektiva koji dijele viziju o probuđenju i predani su toj ideji kao i obnovi i reformama u Crkvi i društvu. Misija je koalicije pomaga-nje Crkvi u obnavljanju civilizacije prema načelima Biblije, tako da Božja volja može biti vršena na Zemlji kao što je na nebesima (usp. Mt 6,10). U tu svrhu Koalicija je razvila seriju 17 World View (Sphere) Documents u kojoj su naznačena biblijska načela za temeljna i najvažnija životna područja, uključujući: teologiju, evangelizaciju, učeništvo, pravo, građanske vlasti, ekonomiju, obrazovanje, obi-telj, medicinu, psihologiju i savjetovanje, umjetnost i medije, poslovanje i zani-manja te znanost i tehnologiju. Dokumenti odražavaju biblijski nauk i kršćanski svjetonazor te potiču Crkvu da ustraje u vršenju usvojenoga biblijskog nauka, a u područjima odstupanja snažno je pozivaju i vode u duhovnu obnovu. U molitvi, proučavanju Biblije, sastavljanju i usvajanju dokumenata sudjelo-vali su kršćanski vođe i vrhunski stručnjaci iz različitih životnih područja, razli-čitih denominacija i teoloških opredjeljenja, ujedinjeni u suradnji i zajedničkom cilju da se Božja volja očituje na Zemlji kao što je u nebu. Dokumenti iz serije 17 World View (Sphere) Documents potiču kršćane na usvajanje i aktivno promica-nje te življenje biblijskog svjetonazora u svim životnim područjima. Kada je Božji narod poslušan Bogu u svim područjima življenja tada se kra-ljevstvo Kristovo snažno očituje neovisno o društveno-političkom sustavu. Božje kraljevstvo nije moguće uvesti političkim promjenama u društvo, već jedino pod-ložnošću vjernika kralju Isusu Kristu vršenjem njegove Riječi u svim područjima života. Nezamislivo je i nelogično predanje kršćana pod vlast Kristovu u duhov-nom, teološkom i crkvenom području bez predanja u vlast Kristovu njihovih obi-telji, financija, obrazovanja, pravnih pitanja, profesionalnog života, umjetničkog i znanstvenog stvaralaštva, rekreacije i zdravlja. Sveukupni život kršćana može i treba odražavati biblijski svjetonazor. Kraljevstvo Božje raste i napreduje te postaje vidljivo i mjerljivo u današnjem svijetu u svim područjima života po pojedincima koji su obraćeni, nanovorođeni, Duhom Svetim ispunjeni te ukorijenjeni u biblijskom nauku, istinama i vrijedno-stima. Dokumenti iz serije 17 World View (Sphere) Documents upućuju na ukor

Sažetak Matija Vlačić Ilirik slovi za jednog od najutjecajnijih hrvatskih humanista i teologa šesnaestog stoljeća, koji je svojim brojnim djelima dao vrstan teo-loški, filozofski, povijesni, lingvistički i obrazovni doprinos europskoj kultur-noj povijesti. Članak, uz sažeti prikaz Vlačićeva življenja, raspravlja o istini kao Vlačićevu polazištu u cjelokupnom promišljanju i življenju. Potom se usredotočuje na Vlačićevu duhovno-teološku borbu za slobodu Crkve, koja je uvelike doprinijela porazu prokatoličke politike cara Karla V. i opstanku luteranske tradicije reformacije u njemačkim zemljama. Uvod Matija Vlačić, prema mišljenju Radovana Ivančevića (2004, 9), predvodi malo-brojnu skupinu hrvatskih mislilaca kojima je danas globalno priznat nezaobi-lazan doprinos europskoj kulturnoj i znanstvenoj povijesti šesnaestog stoljeća. Ivančević (2004, 10) je vješto i znakovito promijenio izričaj " Zaustavite Rojters " u izreku " Zaustavite Vlačića " , jer je Vlačić, objavljujući tajne crkvene i državne dokumente popraćene njegovim izravnim i neprikrivenim komentarima, razot-krivao prikrivene namjere i ciljeve protivnika istine. Nakon Lutherove smrti (1546) u njemačkim zemljama vođene su žestoke po-litičke, crkveno-političke, teološke i kulturološke borbe, a Vlačić je svakoj od njih dao svoj znatni doprinos. Imao je ključnu ulogu za opstanak njemačkoga prote-stantskog pokreta jer se svrstao odlučno i beskompromisno na stranu Svetoga

U radu se razmatra biblijska osnova Velikog poslanja i njegova recepcija u crkvama reformacijske baštine u Hrvatskoj, u globalnom i domaćem kontekstu. Daje se sažet prikaz ostvarenja Velikog poslanja u poje-dinim područjima djelovanja crkava reformacijske baštine, uz ostalo u osnivanju crkava, rađanju novih denominacija i misijskom djelovanju. Razlažu se temeljna pitanja koja se pojavljuju u njegovu ostvarivanju te se naznačuju odgovori po pitanjima odnosa evangelizacije i društve-noga djelovanja, evangelizacije nominalnih kršćana i prozelitizma.

Beginning with the historical development and the specification of the Pentecostal-Charismatic Movement, the first part of this article deals with the applied biblical ecclesiology of independent churches. Then it explains the role of the Holy Spirit in realizing and maintaining the unity of Christians. The unity of Christians does not require or assume uniformity of practice nor complete unanimity of teaching. Pentecostal churches excel in the various ways of worship and organizational structures, even in variety of teachings. The challenge for Christians today is living in unity without demanding that the worship, structure and the theology of the churches be more uniform than those of the New Testament churches. Jesus Christ lives within Christians through the Holy Spirit dwelling in them, and Christians live in fellowship with one another by the Holy Spirit. While realizing God's will, the Holy Spirit creates different fellowships with Christ's disciples, binds them with one another and as a church. Most Pentecostals in Croatia do not support the ecumenical movement because they consider it to be founded not on biblical, but rather, on humanistic principles. They do believe in the spiritual unity of Christians and support fellowship with all the biblically founded churches and communities. Abstract Introduction

Sažetak U tekstu se raspravlja o ulozi Biblije u svakodnevnom življenju kršćana, po-sebice u procesu donošenja odluka. Naznačuju se odgovori na pitanja: Zašto je kršćaninu potrebno poznavanje Božje riječi i vršenje Božje volje? Zatim se raspravlja o središnjoj ulozi Biblije, ne samo kao o izravnoj Božjoj riječi, već i kao povijesnom priručniku koji učinkovito i slikovito prikazuje i po-vijest odluka koje su pojedinci i narodi donosili s obzirom na Božju volju. U središnjem se dijelu rasprave, uz biblijsko obrazlaganje moći Božje riječi i njezine potrebe u kršćaninovu življenju, naznačuje što je to Božja volja, ukratko obrazlaže što to znači vršiti volju Božju u svakodnevnom življenju, posebice u procesu odlučivanja. U trećem se dijelu predlaže nekoliko koraka za primjenu Biblije u procesu donošenja odluka. Uvod Poznata je činjenica da je Biblija najprodavanija knjiga svih vremena i najproda-vanija knjiga godine, svake godine. 1 Ona je i dalje najtiskanija, najprevođenija i 1 O prijevodima, distribuciji i prodaji Biblije u Hrvatskoj vidi u S. Jambrek, " Biblija u Hrvata: Prevođenje, tiskanje i širenje Biblije u kontekstu naviještanja evanđelja " (Kairos: Evanđeoski teološki časopis, god. 1, br. 1, 2007, 61-90).

This text is a discussion about the role of the Bible in the daily life of Christians , especially in the process of making decisions. It offers answers to the question: Why is it necessary for a Christian to know God's Word and to do God's will? It also looks at the central role of the Bible, not only as the direct Word of God, but also as a historical guide that effectively and powerfully presents the history of the decisions made by individuals and nations regarding God's will. In the central part of the discussion, along with a biblical explanation of the power of God's Word and its necessity for Christian living, answers are offered regarding the question as to what God's will is, shortly explaining what it means to do God's will in our daily lives, especially in the process of making decisions. In the third part, several steps are suggested regarding the application of the Bible in the process of making decisions.

The first part of this work constitutes of a presentation of the beginning, development, organization and the institutionalization of the Pentecostal Movement in Croatia. After the spontanious beginning among the Germans in Slavonia at the beginning of the twentieth century, the movement has developed among Croats in Slavonia during the Second World War, while toward the end of the twentieth century it spread in whole Croatia. At the beginning of the twenty first century there are five denominations involved in the movement, among which the Evangeli-cal Pentecostal Church is the greatest in number. The second part deals with the basic characteristics of the pentecostal thought and practice: focus on Jesus Christ, baptism of the Holy Spirit as fulfillment with power for witnessing, evangelism that brings to conversion, encouragement for using the gifts of the Holy Spirit, expressing the dynamic relationship with God in the service and the awareness of the reality of Satan and the powers of evil.

This study deals with the biblical basis of the Great Commission and its reception in the evangelical churches of Croatia, in a global and local context. It offers a concise review of the fulfillment of the Great Commission in certain areas of work in the evangelical churches, among others , in planting churches, in the gestation of new denominations and in mission effectuation. Foundational issues that appear in its actualiza-tion are perviewed in the paper, and answers are indicated concerning the relationship between evangelism and social activity, evangelization of nominal Christians and proselytism.

In the first part of the article, the use of the Latin Bible and the Bibles translated in vernacular languages at the time of the Reformation is discussed. In the second part, questions regarding the literal application of the Reformation's rule, sola Scriptura, are considered, among which questions are included about the canon, authority, sufficiency, perspicuity and understanding of the Bi-ble. In the paper, deliberations of the leading theologians of the Reformation are considered, including each individual question and adopted teachings of particular traditions of the Reformation, as well as the counter-Reformation as recorded in their foundational documents. In the conclusion, it is highlighted that the main message of the Bible is perspicuous even for the illiterate layman; therefore, every person can come to the Bible directly to search for and find truth. The Reformation has reaffirmed that the Bible is the only authority for preaching, theology and daily living, to or from which people should not add or subtract.

Unfolding translations, editions and distributing of the Bible are underway in the context of evangelization in Croatia. The spiritual atmosphere in which the translations originated and the recognized spiritual movements from which the influences for translation sprang and whose members mainly spread individual editions of the New Testament and the whole Bible are analyzed within the framework of this paper.

Sažetak Uvodni dio sadrži sažeti prikaz reformacije u Baranji i Slavoniji u šesna-estom stoljeću te naznačuje ulogu reformatora Stjepana Kiša Segedinca u razvoju i institucionalizaciji Baranjske superintendencije (biskupije) ugarske Reformirane crkve, koja je obuhvaćala i današnje hrvatske pokrajine Baranju i Slavoniju. U članku se, na temelju izvorne građe, Segedinčevih objavljenih teoloških spisa i relevantne literature, analizira život i djelovanje biskupa, teologa, učitelja i spisatelja Stjepana Kiša Segedinca te njegov teološki utjecaj u Ugarskoj i Europi desetljećima nakon njegove smrti. Uvod Najplodonosnije razdoblje naviještanja evanđelja po protestantskim propovjed-nicima u Slavoniji i Baranji pod osmanskom vlašću bilo je između 1540. i 1560. godine. Pojava luteranskog učenja u Slavoniji i Baranji zamjetna je već potkraj 1530-ih na imanjima ugarsko-hrvatskih protestantskih vlastelina Perenyi, koji su gospodarili Valpovom, i Nádasdy, vlastelinima Velike i Međurića. Nakon osman-lijskog osvajanja Valpova (1543) reformacija je znatnije širena na tlu nekadašnje pečuške biskupije. Pod utjecajem evanđelja mnogi su katolički svećenici 1 i fra-1 Radoslav Lopašić navodi tri skupine katoličkih svećenika u Slavoniji i Podravini u 16. i 17. stoljeću. U prvoj su skupini katolički svećenici koji su, zaboravljajući na svećeničko zvanje, težili lagodnom i udobnom življenju, što su mogli jedino u prijateljstvu s Turcima uživati. U

Europska reformna zbivanja, koja su promijenila i usmjerila tijek europske i svjetske povijesti, imala su značajan utjecaj i na društvena, posebice vjerska, događanja u hrvatskim povijesnim zemljama. U reformnim zbivanjima u hr-vatskim povijesnim zemljama te europskim zbivanjima koja su imala izravni i neizravni utjecaj na razvoj reformacije u hrvatskim povijesnim zemljama su-djelovali su brojni reformatori-navjestitelji Riječi Božje: propovjednici, pasto-ri, pisci, pjesnici, glazbenici, kompozitori, glumci, režiseri, prevoditelji, tiskari te znanstvenici svjetskoga glasa i utjecaja. Humanisti i reformatori iz hrvatskih povijesnih zemalja sudjelovali su u europskoj reformaciji, a neki od njih dali su trajni doprinos europskoj znanosti i kulturi. Tako je, primjerice, Matija Vlačić Ilirik kao povjesničar, teolog, filozof i filolog značajno usmjerio povijesni tijek luteranske tradicije reformacije. Markantun de Dominis dao je svoj pečat katolič-koj i anglikanskoj, a Andrija Dudić katoličkoj, reformiranoj i radikalnoj tradiciji reformacije. Hrvatski su protestanti, uz značajne poticaje europskih reformatora i podu-piratelja, zaslužni za prvi timski, iako nedovršeni, prijevod Biblije na hrvatski jezik te prvi tiskani prijevod Novoga zavjeta (na glagoljici 1562/63. i ćirilici 1563) i starozavjetnih knjiga Proroka (na glagoljici i latinici 1564). Tomu možemo pri-družiti prijevod Novoga zavjeta Mihaela Bučića, pisca i propovjednika kalvinske tradicije reformacije, koji je prijevod objavio i tiskao između 1571. i 1574, najvje-rojatnije na kajkavskom narječju. 1 1 Bučić je napisao tri knjige na kajkavskom narječju: Novi zakon, Katekizam ili kerstjanski na-vuk, i Contra realem praesentiam Corporis Christi in Eucharistiae sacramento. Nijedno od ovih djela nije sačuvano-smatra se da su spaljena za protureformacije-a da su postojala, svjedoči nam zapisnik sa sinode Zagrebačke biskupije od 8. ožujka 1574. godine, na kojoj je Mihael Bučić bio osuđen i izopćen iz Katoličke crkve, jer je tiskanom knjigom nastojao u Slavoniji i susjednim krajevima rasprostraniti nauk kalvinski (V. Klaić, 1980, V, 666).

U prvome dijelu ovoga rada daje se prikaz početka, razvoja, organizacije i institucionalizacije Pentekostnog pokreta u Hrvatskoj. Nakon spontanog početka među Nijemcima u Slavoniji početkom dvadesetog stoljeća, pokret se tijekom Drugoga svjetskog rata i nakon njega inten-zivno razvija među Hrvatima u Slavoniji, a sredinom druge polovi-ce dvadesetog stoljeća po cijeloj Hrvatskoj. Početkom dvadeset prvog stoljeća u pokretu sudjeluje pet denominacija, od kojih je najbrojnija Evanđeoska pentekostna crkva. U drugome dijelu obrađuju se osnovne karakteristike pentekostne misli i prakse: usredotočenost na Isusa Krista, krštenje u Duhu Sve-tome kao ispunjenje silom za svjedočenje, evangelizacija koja dovodi do obraćenja, poticanje služenja darovima Duha Svetoga, iskazivanje dinamičnog odnosa s Bogom u bogoštovlju te svjesnost realnosti sotone i sila zla.

Brojni su reformatori početkom šesnaestoga stoljeća proučavali, primjenjivali i neustrašivo naviještali evanđelje te propovijedali o reformi crkve. U žaru duhovnog buđenja i nastojanju da duhovne istine zapisane u Bibliji primijene što vjer-nije u življenju-reformatori su javno iskazivali i u življenju primjenjivali različita teološka motrišta, a dosljedno tome nastale su i utjecajne tradicije reformacije: luteranska ili evangelička tradicija, kalvinska ili reformirana tradicija, anglikan-ska te anabaptistička ili radikalna tradicija. Radikalna tradicija reformacije je kao pokret radikalne duhovne i crkvene obnove poznata još i kao lijevo krilo reformacije ili treća reformacija. Luterani i kalvini su reformirali doktrinu crkve, ali su još uvijek sa srednjovjekovnim rimo-katoličanstvom dijelili ideal kršćanske države u kojoj su svi građani kršteni čla-novi jedne crkve s jednim vjerovanjem. Radikalni reformatori su osporavali ovaj ideal smatrajući da je reformacija u skladu sa Svetim pismom tek dijelom vršena. Pokret radikalne reformacije mnogi danas, poput Timothyja Georgea (Theology of the Reformers, Nashville, Broadman Press, 1994, 255), smatraju " reformacijom reformacije " ili " ispravkom ispravaka katolicizma ". Pokret radikalne reformacije možemo pratiti kroz tri veće skupine: anabap-tiste, mistike ili duhovnjake i racionaliste. Anabaptisti su iznad svega cijenili Bi-bliju, posebice Novi zavjet. Smatrali su da ne treba reformirati crkvu, već je treba uspostaviti na prastare apostolske temelje. Mistici ili duhovnjaci su manje pažnje posvećivali vanjskoj, vidljivoj crkvi, a više unutarnjem iskustvu duha. Racionali-sti su se oslanjali na razum, pri čemu su mnogima od njih trinitarne i kristološke dogme stare crkve postale upitne. Anabaptisti su prihvatili načela reformacije sola Scriptura, sola gratia, sola fide (samo Pismo, milost i vjera) te su, za razliku od vjernika evangeličke, re-formirane i anglikanske tradicije reformacije, vjerovali da svatko mora osobno povjerovati u Isusa Krista da bi se mogao pribrojati Božjem narodu, stoga su

Mladen Jovanović (21. travnja 1945 – 6. rujna 2013), propovjednik, teolog i pisac, rođen je u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Za-grebu, gdje je diplomirao fonetiku, opću lingvistiku te poljski jezik i književnost. Zatim je studirao (1979-1980) biblijsku teologiju na Institutu za biblijske studije Sveučilišta u Teksasu (Institute for Biblical Studies of University of Texas, Austin, SAD), a magistrirao je iz primijenjene teologije na Evanđeoskom teološkom fa-kultetu u Osijeku.

Mladen Jovanović (April 21, 1945 – October 6, 2013), a preacher, theologian and a writer, was born in Zagreb. He studied at the Philosophical Faculty of the University of Zagreb where he graduated with an undergraduate degree in phonetics,
general linguistics, as well as Polish language and literature. Then he studied (1979-1980) biblical theology at the Institute for Biblical Studies at the University of Texas (Austin, USA), and acquired a Master’s degree in applied theology at the Evangelical Theological Seminary in Osijek, Croatia.

Sažetak Nakon petogodišnjih priprema tri najutjecajnija svjetska kršćanska tijela – Svjetsko vijeće crkava (World Council of Churches), Papinsko vijeće za me-đureligijski dijalog (Pontifical Council on Inter-religious Dialogue) i Svjetska evanđeoska alijansa (World Evangelical Alliance) – zajednički su objavila 2011. godine dokument Kršćansko svjedočanstvo u multireligijskome svije-tu: Preporuke za ponašanje (Christian Witness in a Multi-Religious World: Recommendations for Conduct) o etici u kršćanskoj misiji. U tekstu se ra-spravlja o povijesnom, kulturnom i crkveno-političkom kontekstu nastajanja dokumenta, značaju dokumenta za evanđeosko kršćanstvo te razlože njegov odnos prema Riječi Božjoj, posebice prema Isusovu Velikom poslanju te mo-guće duhovne pozitivne i negativne posljedice njegova usvajanja i primjene. Ključne riječi: evanđelje, misija, Veliko poslanje, evanđeosko kršćanstvo, di-jalog, ekumenizam, međureligijski dijalog. Uvod Kršćanstvo se od Pentekosta do danas susretalo s brojnim izazovima u naviješta-nju evanđelja i vršenju Isusove zapovijedi da idu i učine sve narode učenicima njegovim (Mt 28,19). U vrijeme globalizacije, diktatura relativizma, pluralizma i dijaloga ti izazovi su mnogostruki i višeslojni. Jedan od izazova je česti prigovor pojedinih religijskih zajednica s različitih strana svijeta da kršćani u misiji koriste neetičke metode. U nekim slučajevima ti prigovori vodili su prema donošenju

Kronološki pregled priređen je prema pregledu Rubena Kneževića “Biblija, prijevodi, kronološki pregled objavljenih potpunih i djelomičnih prijevoda na hrvatski jezik” objavljenom
u Leksikonu evanđeoskoga kršćanstva (Zagreb, Bogoslovni institut i Prometej, 2007). U ovaj pregled nisu uključeni: lekcionari; prijevodi zasebnih biblijskih knjiga, napose Psalama, objavljenih na kajkavskom i čakavskom dijalektu; slobodni književni prijevodi i prepjevi Psalama, kao ni onih koji su objavljivani u časoslovima; zasebni prijevodi apokrifnih (deuterokanonskih) knjiga; radni, ogledni i egzegetski prijevodi u stručnim časopisima, priručnicima i skriptama; biblijski prijevodi gradišćanskih Hrvata.

This chronological overview was prepared according to an overview by Ruben Knežević entitled “Bible, Translations, A Chronological Overview of Complete and Partial Translations
of the Bible Published in Croatian” published in Leksikon evanđeoskog kršćanstva, [Dictionary of Evangelical Christianity], (Zagreb, Bogoslovni institut and Prometej, 2007). Not included in this overview are: lectionaries, translations of individual Bible
books, selected Psalms published in Kajkavian and Chakavian dialects; free literary translations and poetic renderings of the Psalms, as well as those that were published in magazines;
individual translations of apocryphal (deutero canonical) books; working, preliminary and exegetical translations in academic journals, handbooks and photocopied course materials; Bible translations of Croatian minorities abroad.

Polazeći od povijesnog razvoja i specifičnosti pentekostno-karizmatskog pokreta u prvom se dijelu raspravlja o primijenjenoj biblijskoj eklezio-logiji slobodnih crkava. Zatim se razlaže uloga Duha Svetoga u ostvari-vanju i očuvanju jedinstva kršćana. Jedinstvo kršćana ne zahtijeva niti podrazumijeva uniformnost prakse i potpunu jednodušnost u nauci. Pentekostne crkve ističu se različitim načinima bogoštovlja i organi-zacijskim strukturama, pa čak i s različitim učenjima. Izazov kršćana danas je življenje u jedinstvu bez zahtijevanja da bogoštovlje, strukture i teologija budu više uniformne od novozavjetnih crkava. Isus Krist živi u kršćanima po Duhu Svetomu koji prebiva u njima, a kršćani žive u Kristu i u zajedništvu jedan s drugim po Duhu Sveto-mu. Duh Sveti, ostvarujući volju Božju, kreira različita zajedništva s Kristovim učenicima, veže ih jedne s drugima te ih povezuje u Crkvu. Većina pentekostalaca u Hrvatskoj ne podupire ekumenski pokret jer smatraju da nije utemeljen na biblijskim, već na humanističkim nače-lima. Vjeruju u duhovno jedinstvo kršćana i podržavaju zajedništvo sa svim biblijski utemeljenim crkvama i zajednicama. Uvod Pentekostni je pokret najznačajniji i najrasprostraniji kršćanski pokret dvadese-toga stoljeća. Nastao je djelovanjem Duha Svetoga na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće u mnogim mjestima i različitim dijelovima svijeta. Napredo-Sažetak

Matthias Flacius Illyricus is reputed to have been one of the most influential Croatian humanists and theologians of the 16 th century. Through his numerous works, he gave an efficient theological, philosophical, historical, linguistic and educational contribution to European cultural history. Besides a concise review of Flacius' life, the article discusses the truth as Flacius' starting point in his arguments and in life in general. Then it focuses on Flacius' spiritual/ theological struggle for the freedom of the church which contributed greatly to the defeat of the pro-Catholic politics of Emperor Charles V and the survival of the Lutheran tradition of the Reformation in the German countries.

To analyze the issue of proselytism in Eastern Europe is a big task and great challenge. After The Great Transformation Eastern Europe became a big religious market place were we face a real battle for souls. Historical and dominant churches and religions try to protect their spiritual and cultural monopoly
they had over the centuries. Some of the Protestant and Evangelical Churches have plans to evangelize all people of Eastern Europe. Many Christian marginal groups, sects, and cults are "selling" their "truth" at newly opened spiritual market place. Eastern religions and religious groups with known and unknown gurus and different practice are very popular. The pluralism of interests makes the battle for souls very contested and sometimes very dirty.

Središnja motivacijska sila za promjene tijekom reformacije bila je temeljna kršćanska poruka – “čista Riječ Božja” – kako je zapisana u Bibliji. Duhovna obnova na temelju čiste Riječi Božje pružala je novo značenje u mnogim područjima življenja te je mijenjala perspektivu vjernikova odnosa prema Bogu, Crkvi
i ljudima. Riječ Božja postala je središnjicom u teološkom tumačenju Biblije s novim naglaskom na obećanjima Božjim i dobrobitima Kristovim, a naviještanje Kristove pobjedničke i dostatne žrtve za grijehe čitava čovječanstva uzdrmala je srednjovjekovnu strukturu vjerske prakse. Duhovnu obnovu na temelju čiste Riječi Božje pratilo je čvrsto uvjerenje da vjerski preporod nije ljudsko djelo već je rezultat izravne intervencije Boga u ljudsku povijest, djelo Duha Svetoga. Reformatori su naglašavali da je Božja Riječ živa Riječ, koja oživljava one koji joj
vjeruju. Duh Sveti čini je živom. Propovijedi su imale više tematskih određenja, a u osnovi su imale evangelizacijsku poruku i poruku za izgradnju i učvršćivanje vjernika u vjeri i življenju na temeljima Svetoga pisma.