Vilma Kotlar
University of Zadar, Administrative staff, Department Member
Sažetak Osnivanje karijernih centara u javnim visokoobrazovnim ustanovama u Hrvatskoj u značajnom je porastu u proteklih nekoliko godina. Poticaj toj praksi bila je Strategija cjeloživotnoga profesionalnog usmjeravanja (CPU) i razvoja... more
Sažetak Osnivanje karijernih centara u javnim visokoobrazovnim ustanovama u Hrvatskoj u značajnom je porastu u proteklih nekoliko godina. Poticaj toj praksi bila je Strategija cjeloživotnoga profesionalnog usmjeravanja (CPU) i razvoja karijere 2016.-2020., koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, kao i razni oblici neformalnog stručnog usavršavanja za karijerne savjetnike, koji su potom uslijedili u organizaciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje ili postali dostupni putem Euroguidance mreže (europ-ska mreža nacionalnih centara za podršku profesionalnom usmjeravanju) čiji je član nacionalni Euroguidance centar koji djeluje u okviru hrvatske Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Među stručnjacima za pitanja karijere prevladava stajalište da je karijeru potrebno kontinuirano usmjeravati te po potrebi preusmjeravati i nanovo oblikovati. Za upravljanje karijerom potrebne su vještine koje treba stjecati tijekom školovanja, kako bi se nakon završetka školovanja lakše i brže pronalazilo radno mje-sto. Međutim, suvremeno dinamično tržište rada, gotovo da više ne poznaje radno mjesto za cijeli život, zbog čega nam je potrebno cjeloživotno profesionalno stručno usavršavanje, a time i kontinuirana podrška i usmjeravanje, koje u sustavu visokog obrazovanju trebaju osigurati karijerni centri. Iz tog razloga potrebno je ojačati posto-jeće karijerne centre i formirati ih gdje nedostaju, pri čemu je potrebno osigurati stalna radna mjesta jer visoka učilišta ne mogu dugoročno planirati uspostavljanje i razvoj karijernih centara oslanjajući se na volontere i zaposlenike privremeno ili djelomično zaposlenih na projektima.
Ključne riječi: karijera, karijerni centri, cjeloživotno profesionalno usmjeravanje, vještine upravljanja karijerom.
Career centres in higher education institutions in Croatia are being formed more intensely in the past few years. The incentive for this development was the Strategy for lifelong professional guidance and career development 2016-2020 which was passed by the Government of Republic of Croatia, as well as various forms of informal professional training for career advisors which were then organized by the Croatian agency for science and higher education or became available through the Euroguidance network (European network of national centres for support in professional guidance) whose member is the national Euroguidance centre which is a part of the Croatian agency for mobility and EU programmes. Experts for career matters generally hold that careers need to be continually guided and if necessary diverted or reshaped anew. Career management requires skills which should be learned during education so that work is more easily found after it. However, the contemporary dynamic labour market barely even recognizes lifelong employment. Thus lifelong professional guidance and development is necessary and with it continued support and guidance which in the context of higher education should be provided by career centres. For that reason, it is necessary to strengthen existing career centres and to create them where they are missing, whereby it is necessary to insure permanent placements, since higher education institutions cannot plan the establishing and development of career centres in the long run, relying on volunteers and employees temporarily or partially employed through projects.
Keywords: career, career centres, lifelong professional guidance, career management skills
Ključne riječi: karijera, karijerni centri, cjeloživotno profesionalno usmjeravanje, vještine upravljanja karijerom.
Career centres in higher education institutions in Croatia are being formed more intensely in the past few years. The incentive for this development was the Strategy for lifelong professional guidance and career development 2016-2020 which was passed by the Government of Republic of Croatia, as well as various forms of informal professional training for career advisors which were then organized by the Croatian agency for science and higher education or became available through the Euroguidance network (European network of national centres for support in professional guidance) whose member is the national Euroguidance centre which is a part of the Croatian agency for mobility and EU programmes. Experts for career matters generally hold that careers need to be continually guided and if necessary diverted or reshaped anew. Career management requires skills which should be learned during education so that work is more easily found after it. However, the contemporary dynamic labour market barely even recognizes lifelong employment. Thus lifelong professional guidance and development is necessary and with it continued support and guidance which in the context of higher education should be provided by career centres. For that reason, it is necessary to strengthen existing career centres and to create them where they are missing, whereby it is necessary to insure permanent placements, since higher education institutions cannot plan the establishing and development of career centres in the long run, relying on volunteers and employees temporarily or partially employed through projects.
Keywords: career, career centres, lifelong professional guidance, career management skills
Research Interests:
U istraživanju o volontiranju i vrednovanju volonterskog rada studenata Sveučilišta u Zadru sudjelovalo je 340 studenata preddiplomskih i diplomskih studija s gotovo svih sastavnica te 136 nastavnika iz različitih područja znanosti i... more
U istraživanju o volontiranju i vrednovanju volonterskog rada studenata Sveučilišta u Zadru sudjelovalo je 340 studenata preddiplomskih i diplomskih studija s gotovo svih sastavnica te 136 nastavnika iz različitih područja znanosti i akademskih zvanja. Rezultati pokazuju da je u razdoblju od početka studiranja 53% ispitanih studenata volontiralo. Imaju raznovrsna volonterska iskustva, ne samo na sveučilištu i u lokalnoj zajednici, već i u inozemstvu. Povezanost volonterskih aktivnosti s područjem studira-nja podjednako im je važna i nevažna, a dominira želja za uključivanjem u kratko-ročne aktivnosti i aktivnosti humanitarnog karaktera, potom aktivnosti koje uključuju rad s djecom i aktivnosti koje organiziraju sami studenti. Trećina ispitanih planira se uključiti u aktivnosti koje organiziraju nastavnici na Sveučilištu, ali i volonterske aktivnosti u zajednici i u inozemstvu. Interes postoji i za kulturno-umjetničke sadržaje, sportske, aktivnosti zaštite okoliša, volontiranje u području socijalne skrbi te sa stariji-ma i nemoćnima. Unatoč interesu, istraživanje pokazuje da je potrebno unaprijediti informiranje studenata o volontiranju i volonterskim treninzima za mlade, osobito u skupini studenata-nevolontera. Usporedba stavova nastavnika i studenata pokazala je da obje skupine prepoznaju osobni i društveni značaj volontiranja, za akademsku, i za širu zajednicu. Kod nastavnika postoji interes za informiranjem i stručnim usavršava-njem o temi volontiranja studenata, te društveno korisnom učenju kao nastavnoj meto-di. Studenti su željeli da se društveno korisno učenje razvija na Sveučilištu na način da na svakom studijskom programu postoje kolegiji koji koriste tu nastavnu metodu, i to tako da se volontiranje organizira u obliku izbornog kolegija. Dio nastavnika spremni su i žele navedene oblike rada uvrstiti u nastavu, ali žele da im se osigura stručna, administrativna ili logistička pomoć. Nastavnici i studenti složili su se s tvrdnjom da je potrebno nagrađivati (i time poticati) volontiranje. Obje skupine daju prednost pisanim potvrdama i zahvalnicama nad ostalim oblicima nagrađivanja.
In research on volunteering and assessment of students' volunteer work conducted at the University of Zadar participated 340 students of almost all undergraduate and graduate studies and 136 academics from different fields of science and different academic ranks.
Results are showing that in the period from beginning of studying, 53% of examined students have volunteered. They have different volunteering experiences, not only at University and in community, but also abroad. Connections between volunteering activities and the field of studying are equally important and unimportant, but what dominates is the desire for including in short-term and humanitarian activities, followed by activities that involve working with children and activities organized by the students themselves. One third of respondents plan to participate in activities that are organized by the professors on University, but also in activities in community and abroad. Interest also exists for cultural and artistic facilities, sport activities, activities involving protection of environment, volunteering in field of social care, and with elderly and infirm. Despite the expressed interest, the research shows that it is necessary to improve informing students about volunteering itself and youth volunteering trainings, especially in a group of students who do not do volunteering.
Comparison of academics' and students' attitudes showed that both assemblies recognize personal and social importance of volunteering, both for academic as well as for the wider community. Professors are interested in informing and professional training about the theme of students' volunteering and service learning as a teaching method. Students expressed the desire for development of service learning on University in a way that there exist courses on each study program that would use the teaching method, and also to organize volunteering as an elective course. Part of the professors expresses their willingness to include such activities in classes, but also want to have professional, administrative or logistical assistance. Professors and students agreed with averment that it is necessary to reward (and thus encourage) volunteering. Both groups give priority to written receipts and acknowledgement over other forms of remuneration.
In research on volunteering and assessment of students' volunteer work conducted at the University of Zadar participated 340 students of almost all undergraduate and graduate studies and 136 academics from different fields of science and different academic ranks.
Results are showing that in the period from beginning of studying, 53% of examined students have volunteered. They have different volunteering experiences, not only at University and in community, but also abroad. Connections between volunteering activities and the field of studying are equally important and unimportant, but what dominates is the desire for including in short-term and humanitarian activities, followed by activities that involve working with children and activities organized by the students themselves. One third of respondents plan to participate in activities that are organized by the professors on University, but also in activities in community and abroad. Interest also exists for cultural and artistic facilities, sport activities, activities involving protection of environment, volunteering in field of social care, and with elderly and infirm. Despite the expressed interest, the research shows that it is necessary to improve informing students about volunteering itself and youth volunteering trainings, especially in a group of students who do not do volunteering.
Comparison of academics' and students' attitudes showed that both assemblies recognize personal and social importance of volunteering, both for academic as well as for the wider community. Professors are interested in informing and professional training about the theme of students' volunteering and service learning as a teaching method. Students expressed the desire for development of service learning on University in a way that there exist courses on each study program that would use the teaching method, and also to organize volunteering as an elective course. Part of the professors expresses their willingness to include such activities in classes, but also want to have professional, administrative or logistical assistance. Professors and students agreed with averment that it is necessary to reward (and thus encourage) volunteering. Both groups give priority to written receipts and acknowledgement over other forms of remuneration.
Research Interests:
The project named Higher Education Reform was established in 2004 as one of the implementation elements of the European higher education policy. The core activities of the project were executed throughout the formation of National Teams... more
The project named Higher Education Reform was established in 2004 as one of the implementation elements of the European higher education policy. The core activities of the project were executed throughout the formation of National Teams of Bologna Experts who had the task and duty to contribute to the general and real awareness-rising on the topic of the higher education reform among different stakeholders in participating countries of the Bologna Process. The Croatian National Team of Bologna Expert (Hrvatska stručna skupina za Bolonjski proces) was established in 2011. Among the diversity of activities executed by the student representatives in the Team, the important place is reserved for the deliberative workshops held during 2013. The target groups of the deliberative workshops were students and other stakeholders in the higher education. This paper presents the process of including the stakeholders in educational reform through the deliberative workshops. During the workshops, the organizers found out how the stakeholders are rethinking on some of the aspects of the Bologna Process, how they perceive and value the work of student representative and volunteering activities, and what they think about the extra-curricular activities of the student and how they value such activities. The form of deliberative workshops encouraged participants to freely and in constructive way express their thoughts and expectances in order to exchange ideas and knowledge about the matter, and to make a decision on common suggestions to solve a particular problem in the context of higher education (introduction of a new practice, modifications and alternations of existing practices, etc). This type of the application of deliberation method is extremely useful, which is the reason for the suggestion of the method's use in preparing, implementing and evaluating the educational reforms.
Research Interests:
Značajan doprinos izvannastavnih aktivnosti u kontekstu razvoja općih kompetencija djece i mladih evidentiran je brojnim istraživanjima u posljednjih tridesetak godina. Paralelno, povezanost ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje s... more
Značajan doprinos izvannastavnih aktivnosti u kontekstu razvoja općih kompetencija djece i mladih evidentiran je brojnim istraživanjima u posljednjih tridesetak godina. Paralelno, povezanost ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje s akademskim uspjehom i osobnim razvojem, utjecala je na niz razvojnih teorija o studentima. Prateći (obrazovne) politike poticanja cjeloživotnog učenja, uglavnom s ciljem doprinosa uspješnosti studiranja i zapošljavanja studenata, brojna visoka učilišta razvijaju mehanizme vrednovanja izvannastavnih aktivnosti. Istraživanje o vrednovanju izvannastavnih aktivnosti na hrvatskim visokim učilištima, provedeno kroz grupne diskusije na pet poludnevnih deliberativnih radionica sa 102 studenta, donosi njihovu perspektivu i prijedloge vrednovanja u nacionalnom kontekstu. Istraživanje ukazuje na to da studenti prepoznaju važnost zalaganja u izvannastavnim aktivnostima, ali pritom kritički promišljaju o vrstama aktivnosti i kompetencijama koje bi se vrednovale. Studenti nude različite prijedloge vrednovanja izvannastavnih aktivnosti, ovisno o vrsti aktivnosti i još važnije, (ne)povezanosti aktivnosti s područjem studiranja. Najprimjerenijim smatraju evidentiranje aktivnosti u dopunskoj ispravi o studiju, uz navođenje stečenih kompetencija, a dodjeljivanje ECTS bodova jedino ukoliko je izvannastavna aktivnost povezana s područjem studiranja. Mišljenja studenata o potrebi i načinu vrednovanja rada studenata u studentskim predstavničkim organizacijama su suprotstavljena.
Many studies conducted in the past 30 years point to a signi'cant contribution of extracurricular activities to the development of generic skills in children and young adults. At the same time, the connection between key competences related to lifelong learning, academic success, and personal development growth affected multiple student development theories. In order to meet the aim of education policy of lifelong learning, with a particular aim of contributing to the academic success and student employment, many universities are developing
models of the assessment of extracurricular activities. Research about assessment of extracurricular activities at Croatian universities, conducted through
've half-day deliberative workshops with 102 students, brings forward their perspective and recommendations of assessment models. Research shows that
students recognize the importance of devotion to extracurricular activities, and, in doing so, critically think about the types of activities and competences
that should be assessed. They assume that it is necessary to have a differentiated assessment of activities based on their connection with the field of study and based on the type of activity. As the most appropriate way of assessment,
students suggest a model of activity track in the diploma supplement, but if the activity is related to the curriculum, they would like to obtain an appropriate number of ECTS credits. There are conflicting opinions concerning assessments of students’ activity in student governance bodies.
Many studies conducted in the past 30 years point to a signi'cant contribution of extracurricular activities to the development of generic skills in children and young adults. At the same time, the connection between key competences related to lifelong learning, academic success, and personal development growth affected multiple student development theories. In order to meet the aim of education policy of lifelong learning, with a particular aim of contributing to the academic success and student employment, many universities are developing
models of the assessment of extracurricular activities. Research about assessment of extracurricular activities at Croatian universities, conducted through
've half-day deliberative workshops with 102 students, brings forward their perspective and recommendations of assessment models. Research shows that
students recognize the importance of devotion to extracurricular activities, and, in doing so, critically think about the types of activities and competences
that should be assessed. They assume that it is necessary to have a differentiated assessment of activities based on their connection with the field of study and based on the type of activity. As the most appropriate way of assessment,
students suggest a model of activity track in the diploma supplement, but if the activity is related to the curriculum, they would like to obtain an appropriate number of ECTS credits. There are conflicting opinions concerning assessments of students’ activity in student governance bodies.
Research Interests:
U ovom radu su predstavljeni rezultati početnog istraživanja čiji je cilj identificirati motivaciju i zadovoljstvo polaznika Posebnog programa obrazovanja pomoraca koji se izvodi na Sveučilištu u Zadru. Program se izvodi u šest modula po... more
U ovom radu su predstavljeni rezultati početnog istraživanja čiji je cilj identificirati motivaciju i zadovoljstvo polaznika Posebnog programa obrazovanja pomoraca koji se izvodi na Sveučilištu u Zadru. Program se izvodi u šest modula po mjesec dana, zbog očekivanja da će takva organizacija nastave omogućiti pomorcima da pohađaju nastavu u razdobljima dok nisu na plovidbi. Rezultati ispitivanja motivacije pokazali su da se 33% pomoraca upisalo na zahtjev poslodavca, dok kod ostalih za upis na program prevladavaju motivi želje i novih mogućnosti (želja za većom plaćom, napredovanjem i/ili stručnim usavršavanjem, ostvarenje novih mogućnosti). Rezultati ispitivanja zadovoljstva ukazali su na visoku razinu zadovoljstva uvjetima izvođenja i organizacijom nastave u šest modula po mjesec dana. Sudionici istraživanja predlažu moderniziranje nastavnih sadržaja, kako bi se približili aktualnim potrebama pomorske profesije. Posebni program obrazovanja pomoraca primjer je priznavanja prethodnog učenja. Po mišljenju 62,5% ispitanika, njegovi sadržaji uspješno se nadograđuju na znanja stečena radnim iskustvom. / This paper presents the result of an initial research aimed at identifying motivation and satisfaction of the Special education program for seafarers attendants which is held at the University of Zadar. The program has six modules which last a month because of the expectation that that kind of educational system will enable seafarers to attend classes in the period when they are not sailing. Testing their motivation showed that 33% of seafarers enrolled on employer’s demand, while by the rest of them dominated the motives of personal wishes and new possibilities (wish for a bigger pay, promotion and/or in-service training, achieving new opportunities). The results of the research showed a high level of satisfaction by course's performance and educational system with six modules which last a month each. The participants of this research suggested modernizing course’s content in order to stay on track with current needs of seafarers profession. Special education program for seafarers is an example of recognition of prior learning. In the opinion of 62,5% of the participants, its contents successfully upgrade to the knowledge acquired by work experience.
Research Interests:
Jedna od najznačajnijih obrazovnih reformi u Europi u posljednjih dvadesetak godina je svakako provedba europske javne politike visokog obrazovanja čiji je sastavni dio bilo pokretanje Bolonjskog procesa (1999) i stvaranje Europskog... more
Jedna od najznačajnijih obrazovnih reformi u Europi u posljednjih dvadesetak godina je svakako provedba europske javne politike visokog obrazovanja čiji je sastavni dio bilo pokretanje Bolonjskog procesa (1999) i stvaranje Europskog prostora visokog obrazovanja (2010). Cilj Bolonjskog procesa bilo je stvaranje nadnacionalnog okvira visokog obrazovanja unutar kojeg je olakšano priznavanje kvalifikacija kao jedne od pretpostavki za slobodu kretanja radne snage na europskom tržištu. U svrhu ostvarivanja navedenoga općeg cilja, ali i pojedinih partikularnih ciljeva unutar Bolonjskog procesa (poput mobilnosti, povećanja zapošljivosti, uvođenja ECTSa, ishoda učenja i sustava osiguranja kvalitete) policymakeri u visokom obrazovanju su se koristili nizom provedbenih instrumenata, a u proces su bili uključeni svi relevantni. Kao jedan od provedbenih elemenata europske javne politike visokog obrazovanja, 2004. godine pokrenut je projekt Higher Education Reform unutar kojeg su uspostavljene nacionalne skupine Bolonjskih eksperata čiji je zadatak bio doprinijeti općem i stvarnom podizanju svijesti o reformi visokog obrazovanja među dionicima u visokom obrazovanju u zemljama potpisnicama Bolonjske deklaracije. Hrvatska stručna skupina za Bolonjski proces u koju su izabrani predstavnici visokih učilišta, nastavnika i studenata uspostavljena je 2011. godine. Među aktivnostima koje su provodili studentski predstavnici, značajno mjesto zauzimaju deliberativne radionice koje su provedene tijekom 2013. godine sa studentima i drugim dionicima u visokom obrazovanju. Radionice su bile usmjerene na dva ključna međupovezana elementa: a) europska politika reforme visokog obrazovanja (s posebnim naglaskom na studentsku ulogu) ; i b) vrednovanje studentskog predstavničkog angažmana i prepoznavanje prednosti neformalnog i informalnog učenja. Sudionici su kroz uvodno izlaganje doznali i naučili više o temi diskusije i argumentima koji idu u prilog ili protiv nje, nakon čega im je bilo omogućeno da diskutiraju s ostalim sudionicima o tome, prije nego što zauzmu i prezentiraju vlastito stajalište. Tijekom radionice doznalo se kako sudionici promišljaju o nekim aspektima Bolonjskog procesa, na koji način percipiraju i vrednuju rad studentskih predstavnika, te što misle o izvannastavnim aktivnostima studenata i njihovom vrednovanju. Upotrijebljena forma deliberativnih radionica omogućila je
Research Interests:
Gorski kotar je jedinstveno područje po svojim geoklimatskim, gospodarskim i društvenim obilježjima. Analize pokazuju da je tamo prisutna slaba diverzifikacija gospodarskih djelatnosti što rezultira povećanjem ranjivosti gospodarskog... more
Gorski kotar je jedinstveno područje po svojim geoklimatskim, gospodarskim i društvenim obilježjima. Analize pokazuju da je tamo prisutna slaba diverzifikacija gospodarskih djelatnosti što rezultira povećanjem ranjivosti gospodarskog sektora na tržišne promjene. Sukladno tome, gospodarska kriza je utjecala na promjenu strukture i broja poslovnih subjekata što je dovelo do povećanja nezaposlenosti, posebice mlađe populacije i to one bez radnog iskustva. Glavno istraživačko pitanje odnosi se na pripremljenost i opstanak mladih Gorskog kotara na tržištu rada. Primjenjene su mješovite metode istraživanja kao i analize dostupnih statističkih pokazatelja prikazane u formi studije slučaja. Svrha rada je opisati širi gospodarski i društveni kontekst te zakonodavni i institucionalni okvir u kojem se promatra fenomen nezaposlenosti mladih Gorskog kotara. Nadalje, želi se ustanoviti percepcija mladih i percepcija poslodavaca o pripremljenosti mladih za tržište rada, preprekama u postupku zapošljavanja koje percipiraju i aktivnostima koje i jedni i drugi poduzimaju da bi se nezaposlenost smanjila. Provedbom anketnog upitnika i polustruktiranih razgovora u fokusnim skupinama obuhvaćene su tri ciljne skupine sudionika s područja Gorskog kotara: poduzetnici, nezaposlene osobe do 29 godina starosti i učenici završnih razreda srednjih škola. Istraživanjem je utvrđeno da većina učenika završnih razreda srednjih škola u Gorskom kotaru nije dovoljno svjesna krize u gospodarstvu i na tržištu rada, nerealno procjenjuju vlastite kompetencije i poduzete aktivnosti, ne poznaju osnove poduzetništva niti imaju dovoljno praktičnih znanja u traženju posla ili drugim potencijalno profitabilnim aktivnostima. Nasuprot tome, smatraju da su dobro obrazovani i pripremljeni za tržište rada. Najviše je ugrožena skupina nezaposlenih mladih osoba bez ikakvog radnog iskustva, što ih po njihovom mišljenju, čini potpuno nekonkurentnima na tržištu rada. Poslodavci iz vodećih djelatnosti nisu zadovoljni s motivacijom mladih za rad, stoga ih i otpuštaju relativno lako. O različitim percepcijama pripremljenosti mladih za tržište rada, govori činjenica da učenici završnih razreda srednjih škola smatraju da je stručna praksa dovoljno zastupljena i dobro organizirana, nezaposleni mladi smatraju da dijelom nije dobro organizirana ni kvalitetna, dok poslodavci ističu da mladi ljudi nakon završenog obrazovanja, srednjoškolskog ili višeg, nemaju odgovarajuća znanja ni vještine potrebne za rad. Glavni zaključak, s obzirom na istraživačko pitanje, je da mladi i poslodavci Gorskog kotara različito percipiraju pripremljenost mladih za tržište rada. Prednost nezaposlenih mladih Gorskog kotara su njihove stečene radne navike i interes za usvajanje novih znanja i vještina s ciljem unaprjeđenja svog položaja na tržištu rada, koji je veći nego kod mladih na nacionalnoj razini. Iz toga proizlazi da je potrebno osigurati da mladi budu kontinuirano informirani o očekivanjima i potrebama poslodavaca te im je potrebno osigurati savjetovanje i podršku u procesu pripreme za tržište rada. Osim mladih, u ovaj proces potrebno je uključiti i ostale dionike, prije svega poslodavce i predstavnike lokalne samouprave - edukacijom, zajedničkim kreiranjem programa potpora za zapošljavanje mladih, te osiguravanjem većeg broja pripravničkih radnih mjesta.
Research Interests:
Istraživanjem se htjelo upoznati studente i studentice hrvatskih sveučilišta s konceptom poticanja i vrednovanja izvannastavnih aktivnosti zbog njihovog značaja za sveukupni razvoj ličnosti, te se nastojalo doznati na koji način... more
Istraživanjem se htjelo upoznati studente i studentice hrvatskih sveučilišta s konceptom poticanja i vrednovanja izvannastavnih aktivnosti zbog njihovog značaja za sveukupni razvoj ličnosti, te se nastojalo doznati na koji način studenti/ce promišljaju o njima, dobiti uvid u njihovu perspektivu problema različitih modela vrednovanja, kao i prikupiti preporuke o načinu vrednovanja pojedinih vrsta aktivnosti. Već više godina inozemna istraživanja izvannastavnih aktivnosti sustavno ukazuju na njihove dobrobiti u razvoju generičkih vještina, odnosno ključnih kompetencija, zbog čega je njihovo poticanje podržano i kroz obrazovne politike Europske unije usmjerene razvoju cjeloživotnog učenja. Stoga se od visokih učilišta očekuje da ih potiču, a vrednovanje je jedan od načina da se to napravi. Sveučilišta u Zagrebu, Rijeci i Zadru, te još neki fakulteti u Hrvatskoj, nedavno su po prvi put donijeli propise ili preporuke s ciljem vrednovanja nekih izvannastavnih aktivnosti, čime se približavaju aktualnim preporukama europskih obrazovnih politika.
Research Interests:
Brojni su primjeri studentskog volontiranja koje Zakon o volonterstvu ne prepoznaje. To su studentski projekti, pomoć u organizaciji konferencija, znanstvenih i stručnih skupova, te rad studentskih predstavnika u Studentskom zboru, na... more
Brojni su primjeri studentskog volontiranja koje Zakon o volonterstvu ne prepoznaje. To su studentski projekti, pomoć u organizaciji konferencija, znanstvenih i stručnih skupova, te rad studentskih predstavnika u Studentskom zboru, na raznim funkcijama (poput studentskog pravobranitelja) i u raznim drugim tijelima (predstavnici u Senatu, Povjerenstvima za osiguravanje kvalitete, itd.). Svi oni imaju obilježja volonterskog rada, ali se on ne evidentira, o njemu se ne izvješćuje, pa ga tako i nema u godišnjem nacionalnom izvješću organizatora volontiranja.
Posebnu pozornost traži tema vrednovanja volonterskog rada studenata. Je li nagrađivanje volontiranja ECTS bodovima pretvara volontiranje u nešto drugo? Gubi li volontiranje svoju osnovnu karakteristiku (dobrovoljnost), kada se pretoči u formu studijskog predmeta? Ako dodijelimo studentu ECTS bodove za volontiranje – jesmo li izmjerili samo njegovo vrijeme provedeno na volonterskom radu ili smo mu priznali i određene kompetencije? Tko je mjerodavan za priznavanje kompetencija stečenih volontiranjem? Na ova i slična pitanja odgovore tek treba potražiti.
Posebnu pozornost traži tema vrednovanja volonterskog rada studenata. Je li nagrađivanje volontiranja ECTS bodovima pretvara volontiranje u nešto drugo? Gubi li volontiranje svoju osnovnu karakteristiku (dobrovoljnost), kada se pretoči u formu studijskog predmeta? Ako dodijelimo studentu ECTS bodove za volontiranje – jesmo li izmjerili samo njegovo vrijeme provedeno na volonterskom radu ili smo mu priznali i određene kompetencije? Tko je mjerodavan za priznavanje kompetencija stečenih volontiranjem? Na ova i slična pitanja odgovore tek treba potražiti.
Research Interests:
Inclusions of students in volunteering activities and their assessment at the University of Zadar
Research Interests:
Predviđeno je unošenje dodatnih informacija u dopunsku ispravu o studiju - nagrade, stipendije i priznanja te izvannastavne aktivnosti studenta. Uz objašnjavanje studentskoga rada na kvalifikaciji omogućeno je visokomu učilištu i da... more
Predviđeno je unošenje dodatnih informacija u dopunsku ispravu o studiju - nagrade, stipendije i priznanja te izvannastavne aktivnosti studenta. Uz objašnjavanje studentskoga rada na kvalifikaciji omogućeno je visokomu učilištu i da prizna dodatni rad i uspjeh studenta tijekom studija (npr. rad u studentskoj udruzi, studentsko predstavljanje, nagrada ili uspjeh na studiju koju ne izdaje visoko učilište koje izdaje kvalifikaciju). Kakva je praksa na hrvatskim visokim učilištima? Unose li se ovi podaci u dopunsku ispravu i na koji način? Iskustvo pokazuje da ovu praksu (aktivni) studenti žele i očekuju te da ju je potrebno unaprijediti.
Research Interests:
Volonterski rad omogućava uzajamnu podršku, osobni rast i razvoj te aktivno uključivanje u društvo. Jedna od karika u lancu prevencije negativnih oblika ponašanja mladih je osmišljavanje korištenja sadržaja slobodnog vremena. Učenje... more
Volonterski rad omogućava uzajamnu podršku, osobni rast i razvoj te aktivno uključivanje u društvo. Jedna od karika u lancu prevencije negativnih oblika ponašanja mladih je osmišljavanje korištenja sadržaja slobodnog vremena. Učenje socijalnih vještina (izgradnja samopoštovanja, razvoj vrijednosnog sistema, razvoj vještina donošenja odluka i rješavanje problema, razvoj komunikacijskih vještina i sl.) jedan je od načina prevencije zloupotrebe droga. Stoga se uključivanje mladih u volontiranje u slobodno vrijeme može promatrati kao prevencija zloupotrebe droga i prevencija ovisnosti, kao i mogućnost resocijalizacije. Možemo li promatrati volontiranje kao prevenciju i drugih oblika socijalno patoloških ponašanja, između ostalih i suicida?
Research Interests:
Hrvatska je po prvi put dobila Zakon o volonterstvu 2007. godine. Kao glavne karakteristike volontiranja navode se dobrovoljnost, obavljanje aktivnosti ili pružanje usluga bez naknade, za opće dobro ili dobrobit druge osobe. Istovremeno,... more
Hrvatska je po prvi put dobila Zakon o volonterstvu 2007. godine. Kao glavne karakteristike volontiranja navode se dobrovoljnost, obavljanje aktivnosti ili pružanje usluga bez naknade, za opće dobro ili dobrobit druge osobe. Istovremeno, zabranjuje volontiranje kojim se zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu, odnosno ugovorom o djelu, kako bi se spriječila njegova zloupotreba. Brojni organizatori volontiranja nisu implementirali nove zakonske odredbe, zbog čega je potrebno raditi na popularizaciji i tumačenju njegovih odredbi.
Research Interests:
Odnos prema volontiranju rezultat je odnosa prema radu. Prihvaćanje i razvijenost volonterstva, odnosno zadovoljstvo radom nije u presudnoj mjeri određeno vanjskim naknadama. Volontiranje je značajan indikator u ispitivanju... more
Odnos prema volontiranju rezultat je odnosa prema radu. Prihvaćanje i razvijenost volonterstva, odnosno zadovoljstvo radom nije u presudnoj mjeri određeno vanjskim naknadama. Volontiranje je značajan indikator u ispitivanju demokratičnosti društva i samoaktualizacije pojedinca.