Tre Sculture Medievali Spalatine Con Tematica Erotica

TRI SPLITSKE SREDNJOVJEKOVNE SKULPTURE S EROTSKOM TEMATIKOM lvo Babié UDK 73.033.5.04 (497.13 Split) "14" Izvomi znanstveni rad Ivo Babié Spii t, Fakultet prirodoslovno matematickih znanosti i odgojnih podrucja Na prvom katu zvonika splitske katedrale ugradene su dvije skulpture: naga zena, te nagi muskarac u pandZama zvijeri (demona). Ik:onografska analiza ukazuje na temu kamjavanja grijeha bludne naravi. Kipovi se dovode u vezu s majstorom Boninom iz Milana i njegovom radionicom. Analiza reljefa ugradena na kuéi Ciprijana de Ciprijanisa na splitskom komunalnom trgu takoder ukazuje na tematiku erotskc naravi. Srednjovjekovni zvonik splitske katedrale zastalno je jedan od najvcéih dosega graditeljstva i kiparstva li inventaru umjetnickog blaga Dalmacije, iako je radikalna restauracija (1886.-1908.), prema projektu Aloisa Hausera, umanjila ili unistila mnoge od njegovih izvomih vrijednosti. Njegova je najveéa vrijednost sam smjestaj i nadovezivanje na zateceno stanje. Podignut je, naime, na podnozju-krepidomi Dioklccijanova mauzoleja, prcinacenog li katedralu grada Splita. Stepcniste koje prolazi ispod zvonika slijedi pravac i idcju izvorne skalinade sto je kroz protazu - prednji, pristupni, istaknuti dio podnozja- vod ila na podium krepidome do pred ulaz li malizolej. I protaza, kao i cijela krepidoma, nosilaje stupove trijcma oko malizoleja. Nad protawm stupovi su vjerojatno nosili trokutasti zavrsctak-timpan koji je naglasavao lilaz li malizolej. I srednjovjekovni zvonik s vclikim lucnim otvoromulazom u nadsvodeno stepeniste - akcentuira monumentalni prilaz li katedralu. Zvonik kao da se u svom podnozju lizverao na protazu, uvukavsi se medu njezine kolonade; naime, stlipovi uza zid podnozja zvonika ponavljajli vjerojatno zamisao izvomog ritrna stupovlja protaze i krepidome. Na gornjim katovima, medusobno diferenciranim, stupovi liZ zidove, posebno na bridovima, zatim paravi bifora sa svojim stupovima (poncki su u parovima), snazni vijenci, slijcpc arakdice i sklilpturalni ukrasi daju ovom zvoniku iznimnu, upravo kiparsku 267 iako je restauracija umanjila srednjovjekovnu mekoéu, uklonivsi takoder osebujnost i raznolikost detalja. Restauracija je umanjila i izvomi kromatizam zvonika s izmjenama svijetlih i tamnih redova kamenja, smanjila broj mramomih oplata i debla stupova zelenkastih i ruzicastocrvenih boja. Mnogi od tih stupova bili su antickog podrijetla s korintskim i kompozitnim kapitelima. Anticki gradevinski clementi iz Dioklecijanove palace i obliznje Salone nisu bili kori~ten tek iz utilitamih razloga, kao puka grada, iako se naveliko upotrebljavalo i kamenjc s antickih ru~evina, veé vjerojatno i u simbolicke svrhe. U zvoniku su bili ugradcni i cuveni natpisi koji spominju namjesnika P. Kornelija Dolabelu, njegovu gradnju cesta od Salone pa do granica Ilirika. Medu spolijama osobito se isticao reljef s prikazom rimskih bozanstava. Anticki ulomci, stupovi, kapiteli i skupocjeni mramor trebali su, valjda, sluziti kao svojevrsni predmeti uspomena u simbolickom nadovezivanju na ideju anticke starine, na Salonu i Dioklecijanovu palacu, na cemu je Split gajio svoje politicke i rcligijske mito ve. ih je u Na zvoniku je bilo ugradeno i tridesetak srednjovjekovnih skulptura. Najvi~e podnozju, ~to funkcionira zajedno s platforrnom krepidome i kao predvorje katedrale. Dio je skulptura nakon restauracije ostao na zvoniku, dio je pohranjen na vi~e mjesta u Spii tu i Solinu. Neke originale su zamijenile kopije, ~to je slucaj i s pojedinim antickim stupovima i kapitelima, poneki dijelovi su zametnuti i uni~te . Talco restauracija postavlja nove prolr !eme i potrebe za identifikacijama i interpretacijama ne samo izvomih dijelova, veé i relativno novih replika. Medu skulpturama sa zvonika vrijedni su dctaljnijih analiza i kipovi ~to predstavljaju golu zenu i muskarca u pandzama demona. One dijele sudbinu restauracije zvonika: jedna je skultura zagubljena i zamijenjena kopijom postavljenom na zvonik; druga, krnje sacuvana, postalaje muzejski izlozalc, talco da i nju na zvoniku zamjenjuje replika. Na prvom katu zvonika splitske katedrale, I pod vijencem ~lo razdvaja prvi od drugog kata na zapadnoj strani, ponad Peristila (od srednjeg vijeka katedralnog trga grada Splita) nalaze se dvije skulpture: u odnosu na promatraca, nalijevo naga zena u cuceéem polozaju i desno, ljudska spodoba u pandzama zvijeri (demona). Ni jedan ni drugi lik na samom zvoniku nisu originali. je prigodom obnove zvonika, (ili je mozda Skulptura ~to prikazuje zenu uni~tea zametnuta ?) talco daje umjesto nje postavljena kopija. Ljudska figura u pandzama zvijeri (demona) skinutaje sa zvonika prilikom njegove obnove; izlozena je u Muzeju grada Splita (ranije se nalazila u Arheol~km muzeju kao dio zbirke dru~tva Bihac). Na njezino mjesto postavljena je postojeéa skulptura, kojoj su, za razliku od originala, restaurirane giave covjeka i zvijeri. Originalna skulptura (zapravo skulpturalna grupa) s ljudskom figuro m u pandzama zvijeri sacuvana jc dakle bez giava, s velikim o~teénjima na desnoj strani trupa zivotinje. plasticno~ Enumeracija katova splitskog zvonika varira kod pojedinih autora; ja se drZim enumeracije koju donosi T. G. Jackson, Dalmatia, The Quarnero and Istria, Oxford 1887., vol. II, Platc XX. p. 55. koji nabraja najprije prizemlje, koje drugi autori navode kao pravi kat. Tako bi taj kat koji nabrajam kao prvi bio u stvari drugi kat. 268 Skulpture zane i muskarca u pandzama zvijeri (demona) na zvoniku splitske katedrale Prilikom obnove zvonika kopije su izvornih skulptura neznatno pomaknute s prvobitna polozaja: naime, originali su se nalazili uz bridove zvonika, kako se to moze ustanoviti po grafickoj dokumentaciji stanja prije obnove tog zdanja. Skulpture su manje od prirodnih dimenzija; kameni blok na koji se naslanja figura u kandzama zvijeri visokje oko 83 cm. Opisujuéi lik zene, kako originai nije sacuvan, a dokurnentacija prije restauracije se svodi na slabo razgovjetne naznake na nacrtima zvonika i na fotografije snimljene iz daljine,z opisujem zapravo kopiju isklcsanu krajem pro~lg stoljeéa, tocnije 1895.3 Ipak Li.k:ovi muskarca i zene tek se na ziru n a starim nacrtima zvoni.k:a tako da je ocito da je figura rene bila bez giave; figura muskarca kojeg grabi zvijer manje je jasna. N a prvom nacrtu zvoni.k:a, sto ga donosi D. Far/ati, Illyrici sacri Tomus I, Venetlis 1751., p. 391, nisu naznacene ove figure; taj crteZ reproducira i G. Novak, Kada je sagraden splitski zvoni.k:? Narodna starina, br. 23. str. 312, Zagreb 1930. Skulpture se raza znaju na crtezu Peristila sto ga je 1757. nacrtao Ch. L. Clarisseau (v. D. Keekemet, Louis François Clerisseau i njegove sli.k:e Istre i Dalmacije 1782, Rad JAZU, Razred za likovne umjetnosti, knj. 8. Zagreb 1978., fig . 68, p. 136). Slabo se razabiru i na nacrtima sto ih je prije restauracije dao izraditi A. Hauser; nacrt v. kod D. Keckemet, Restauracija zvoni.k:a splitske katedrale, Zbomik zastite spomenika kulture VI-VII, Beograd 1957., p. 76. Usporedi nacrt sto ga donosi T. G. Jackson, o.c., vol. ll, Plate XX. lako su pomate cak svote isplaéene za klesanje repli.k:a (200 fiorina), nije zabiljdeno ime kle sara-autora tih kopija; v. arhivsku gradu Fabbisogno descrittivo dei lavori, spese occorrenti per il 269 I il ~ IT m1 ~ ~ !illOillillni ìDDim U j ~ m o ~ ~U ~ O i ~u o rn o ~ D'M!MUll.ruim ~ i !Ma!l" ~ t ~ z · zbog kojih je nestao izvomi komad; mozda zbog nepafnje i nemara prilikom restauracije kada se znatan dio izvornih figura i ukrasa sa zvonika raznio na vise mjesta po Spii tu i Solinu.4 Moguéa je i pretpostavka da izvomik nije sacuvan zbog sablaznjivog prikaza gole zene. Skulptura prikazuje jedru zenu u cuceéem polozaju, rasirenih nogu, s rukama postavljenim na bedra u blizini koljena. Giava ocituje mladu osobu, skladnog, ali bezizrafajnog lica. Kosa je spletena od savijenih pramenova, bez zivosti, tako da se do ima kao da je mokra. Anatomski detalji, posebno spolna obiljefja vjemo su prikazani; gru di stoje cvrsto, sto ukazuje na mladu ili barem zrelu zivotnu do b. Sasvim precizno prikazana je i vagina zene, no bez dlakavog pubisa. Iako je skulptura frontalno postavljena, ipak je zaobljena s osjeéajem za prostor, s nogama ispruzenim prema naprijed. Tesko je sudi ti o stupnju slicnosti postojeée kopije izradene u proslom stoljeéu i nestale originalne skulpture iz srednjeg vijeka. Kako se razaznaje na slabo sacuvanoj dokumentaciji iz vremena kad se prislo obnovi zvonika, giava ovog kipa nije bila sacuvana, no pozaje po svoj prilici vjemo prenesena. Sudeéi po odnosu izvornika i kopije susjedne skulpture covjeka kojeg je scepala zvijer (demon), vjerojatno je vjemo prenesen i oblik i opis tijela nage zene. Udovi i trup su meko modelirani, dakle ne kubicno poput prizme zaobljenih bridova, veé kao tijelo zaokruzenih udova i trupa kruznih i elipsoidnih presjeka. Ljudska figura u kandzama zvijeri je vjerojatno muska oso ba, iako gracilna i pomalo feminilna tijela.s Giava restauro del secondo ordine del Campanile al Duomo di Spalato, 1895, I, I, Arhiv Region alnog zavoda za zastitu spomenika u Splitu. U arhivskoj gradi spominju se imena mnogih majstora, kamenara i klesara od kojih neki iz Korcule, na primjer Ivan Vid Curaci Petar Gericevié. N a ovu temu v. D. Keekemet, Restauracija zvonika splitske katedrale, Zbomik zastite spom enika kulture VI-VII, Beograd 1957., p. 57. Prema usmeno iznesenom mi sljenju prof. Keckcmeta , autore ovih replika treba traziti u radi onici Pavia Biliniéa, u kojoj su naukovali i mladi Ivan Mestrovié i Torna Rosandié. O sudbini skulptura nakon restauracije, o rij etkim onodobnim protestima zbog nemam osti pri demontiranju skulpturalnih ukrasa v. D. Keekemet, Restauracija zvonika. passim; isti, Figuralna skulptura rom anickog zvonika splitske katedrale, Prilo zi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 9/1955 ., pp. 92-135. passim ; isti, Dekorativna skulptura zvonika splitske katedrale, Starohrvatska prosvjeta, sv. VIII-IX, Zagreb 1963., pp. passim; C. Fiskovié, Neobjavljeni radovi Bonina Milanca u Splitu, Zbomik za likovne umetnosti 3, Novi Sad 1967., pp. 186- 189. Autori koji su pisali o ovoj skulpturi odreduju je kao zensku osobu ili pak kao dijete, ili cak u mnozini kao gresnike. Prema L. Je/ié- F. Bulié- S. Rutar, Guida di Spalato e Salona, Zara 1894., p. 111. radi se o grifonu koji dai 'lenu: "Allo stesso lato dello stesso piano, vi ha una statua femminile rozzo lavoro, ed un grifo che cogli artigli tien e una dona". Lj. Karaman, Zvonik sv. Duje u Splitu, Novo doba, XVIII, br. 86, p. 5, Split 12. IV 1936.- "Na procelnoj strani drugog sprata zvonika bila je uzidana gola 7..ena rasirenih nogu i grif koji je u camprama cvrsto stisnuo dijete"; prema D. Keekemet : Figuralna ... , o.c., p. 120: "Zivotinja dr'li pand'lama goli zenski lik". Evo identifikacije spola prema C. Fiskoviéu: " ... i kipari splitskog zvonika koji su na nj postavili orolav stiska gresnike ... " U katalogu izlozbe Sjene srednjovj ekovnog Splita, Fotografije Z. Buljevié, uvod M. Ivanisevié pod br. 14 u legendi se navodi : "orolav grabi 'lenu". 270 Skulptura tene na zvoniku splitske katedrale, kopija joj nije sacuvana. Kako je zvijer grabi tako su joj noge stisnutc, skrivajuéi eventualni spolni otvor (ako bi se radilo o zenskoj osobi). Mcdutim, iznad stisnutih nogu, u bazi trbuha vidi se ispupcenje, ali neprecizno opisano. Jcsu li to moZda muske spolne Zlijezde- testiculis, cija se etimologija prema Izidoru iz Seviglie (Etim. XI, 22, 104) izvodila, kako su dvije, od tcstis, odnosno testes - svjedoci . Kako testisi nisu jasno prikazani, nedostatni su krunski svjedoci za potpunu identifikaciju spola. Stisnute noge nameéu zgrceni polozaj covjeka u kandzama zvijeri. Moguée su i psihoanaliticke interpretacije u smislu ambivalcntnosti spolnih odredenja. Ta figura lijcvom rukom prikriva svoje prsi, tako da se ne moze znati radi li se mozda o zenskim grudima. Za identifikaciju spola, i to muskog, ipak je relevantno ispupcenje sto se izmedu nogu uzdize prema trbuhu, a koje je pak najuputnije idcntificirati kao falus, sto se doima kao da je u erekciji (od muke ?); ili je mozda naznaka 271 juéi tijelo kao musko. Sasvim jasno odreden i opisan spol zene kod kipa u susjedstvu upuéuje da se kod ove skulpture pretpostavi muski spol. Uostalom, bilo bi simbolicki neuobicajeno ponavljati dva zenska lika; par je vjerojatniji i smisleniji. Zvijer (demon) nije sacuvana u potpunosti; i njoj je kao i muskarcu u njezinim panctzama zamijenjena giava. Restaurator joj je dodao lavlju glavu, iako se zvijer spominje kao grif (orolavP Trup ove zvijeri izveden je poput lavljeg, medutim, njezine noge, batci i campre su pticje, isto i krila i perje sto joj se s vrata spusta prema trupu. Anatomiji lava pripadao bi rep, premda izveden sasvim dekorativno, poput astragala. Zgrcena i savijena spodoba u kandzama zvijeri definirana je izlomljenim linijama trupa i nogu iznad i ispod koljena, s masama sto zadiru u prostor. Izlomljenu liniju skvrcenog tijela u mukama sterei zatvara napeta kompozicijska osovina tijela zvijeri, sto cjelini pridaje iznimnu dinamiku koju potenciraju krivulje krila i nogu. Tijelo muskarca, kao i ono zene, takoder je zaobljeno, sumarno izvedeno, tek s detaljnijim opisima noktiju na mlohavo izvedenim rukama. Tijelo zvijeri nabijeno je snagom skvrcenih campra i savijenog trupa na kojem su ispupcena i stilizirana rebra. Krila nemani takoder su veoma stilizirana, s perjem sto se shematski ponavlja, no ne bez ritrna i suzvucja. Ritam naglasava repeticija kiparskih masa, ali i manjih dijelova, poput pojedinih kandzi ili pak prstenastih istaka na njima. Goli zenski lik u srednjovjekovnoj umjetnosti u Dalmaciji nije rijedak, posebno s prikazom Eve. Na trogirskom portalu, medutim, za razliku od gole zene sa splitskog zvonika, Eva poput Venere Pudice stidno pokusava jednom rukom prikriti svoje grudi, dok s drugom skriva svoju stidnicu.s Pozu trogirske Eve isklesane u 13. stoljeéu ponavlja pocetkom 15. i Eva sa sjevernog portala Sibenske katedrale, a koja se dovodi u vezu sa stvaralastvom majstora Bonina iz Milana.9 Anatomske detalje, sasvim vidljivu vaginu Za temu uvlacenja testisa usp. G. Devreux, Mitska vulva, Zagreb 1990., p. 35 ip. 168; o ispupcenosti vagine, o fantazmatskom poistovjeéivanju vulve s falosom, o vagini koja moze podsjetiti na penis v.p. 155, sto bi mogio ohrabriti interpretacije onih koji splitski kip prepoznaju kao bestidnu bludnicu rasirenih socnih bedara i mladu gresnicu koju je davao cvrsto scepao ... "; ovaj opis ponavlja se u vise izdanja monografije o majstoru Radovanu, pa i u onoj najnovijojRadovan, ed. Turistkomerc, Zagreb 1989., p. 21. Kod C. Fiskoviéa ova skulptura dozivljava multiplikaciju i promjenu spola- v. C Fiskovié, O Maruliéevom slikanju, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26, 1986.-1987., p. 408: " ... i na romanickom zvoniku splitske stolne crkve gdje ZenU, odnosno m]adu ZeOU. 0 erekciji S kojom Se kod bo]esnika pokusava Otjerati smrt V. isti, o. c. p. 70, n. 6. I u spomenutirn dokumentima-troskovnicima o izradi replika , kip rene se spominje kao figura mulieribe, a muSkarac i zvjer zajedno tek kao grifo. Pozivajuéi se na studiju O. von Kutschera - Woborsky, Das Giovannionorelief d es Spalatiner Vorgebirges, Jahrbuch des kunsthistorichen Institutes, Wien 1918., p. 28, E. Panofsky, Renaissance and Rainascences in Western Art, London 1972., p. 45. ovako opisuje trogirsku Evu: " .. .in Dalmatia, a midthirteen-century Eva pattemed upon the mode! of Venus Pudica remained a clumsy irnitation verging upon caricature." M. Prelog, Dalmatinski opus Bonina da Milano, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13/1961., p. 205. 272 Skulptura muskarca u pandzama zvijeri (demona), originai u Muzeju grada Splita zene, simbola Eluda (Luxuria), prikazao je majstor Radovan u okulusu u predvorju trogirske katedrale. Majstor Radovan prikazao je zenu tako da joj zmajevi, koji je proZdiru, ne skrivaju pogled na skrovite dijelove tijela, izlov~ ih, ~to nije ba~ ~est slu~aj, radoznalom oku promat~. Poza s raske~nim nogama (repovima) svojstvena je ina~e sirenama, morskim zavodnicama, biéirna iz dalekih, rubnih krajeva svijeta, 11 koje se prikazuju i u dalmatinskoj 10 11 C. Fiskovié, Radovan, ed. Turistkomerc, o.c., fig. 72. u legendi navodi ovu figuro tek kao "tranzenu u predvorju s alegorijskim prikazom Grijeha". Za temu sirena s pregledom literature usp. C. Frugoni, Le metome, ipotesi di un lavoro significativo, pp. 509-517. u knjizi Lanfranco e Wiligelmo, Il Duomo di Modena, ed. Panini, Modena 1985. 273 1 J ~ JrfiijlflijJj fi J i m ~ t i l ~M ~ ~ l il ~ ~ i mmmr i[MmJu.1 ffi[@lim.n ~ ~ m m m i l imn ~ prikazuju se cesto u upravo akrobatskim pozama, sasvim raskrecene, sto nije slucaj s figurom zene sa splitskog zvonika kojoj su noge tek rasirene. Najblize analogije za figure muskarca i zene sa zvonika splitske katedrale su skulpture uz glavni zapadni porta! korculanske katedrale, sto se inace pripisuje majstoru Boninu iz Milana.13 Pod konzolama na kojima su lavo vi, s lijeve i desne strane portala korculanske katedrale, prikazani su, naime, u jednakom, cuceéem polozaju muskarac i zena, rasirenih nogu tako da im se vide spolovila, slicno polozenih dlanova od bedra prema koljenima. Osim ovih figura s portala u scucurenom polozaju su i nagi djecaci s glazbalirna na konwlama na vratima sakristije korculanske katedraJe.14 Likovi obnaZenog muskarca i zene s portala korculanske katedrale vjerojatno su bili uzorom za figure golaéa na konzolama kuée graditeljsko-klesarske obitelji Andrijié.15 Zaobljenost volumena ovih skulptura i njihova dispozicija u prostoru bitno su drugaciji nego kod ostalih kipova na splitskom zvoniku. Lavlje giave, poprsja i giave volova, te sfinga na splitskom zvoniku izvedene su kao prizme ciji su rubavi tek zaobljeni.16 Ti kipovi irnaju znatno sumarnije izvedene detalje koji se doimaju svojim grafickim tretmanom povrsina. Romanicki krilati lav s procelja crkve na Sustipanu u Splitu, uostalom kao i drugi splitski romanicki kipovi, ocituju takoder dozivljaj kiparskih masa poput zaobljenih prizma.17 Skulpture zene i muskarca u pandzama zvijeri, bez obzira na njihovu frontalnu impostaciju, ne pripadaju razdoblju romanickog stila u koje su se svrstavale u dosadasnjoj literaturi. Mnogo su im blize dvije konzole s figurama golih djecaka (neki su takoder prikazani u scuéurenom polozaju) na podnozju zvonika splitske katedrale, a koji se prcpoznaju kao djelo Bonina iz Mi lana, odnosno njegove radionice, pa se stoga datiraju u drugo desetljeée 15. stoljeéa.18 Tako bismo i figure muskarca i zene datirali u pocetke 15. stoljeéa, prepoznavajuéi u njima goticki stil, premda s jos neprevladanim romanickim tradicijama. Najbliza analogijama ovirn skulpturama sa zvonika splitske katedrale bili bi, kako je veé podvuceno, kipovi golog muskarca i zene sto cuce u slicnim pozama na konzolama 12 13 14 15 16 17 18 274 Brojne sirene u dalmatinskoj umjetnosti nabrojene su kod C. Fi.skovi.é, CrteZi graditelja i kipara u korculanskoj biljemici, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 31/1991. , p, 259, n. 17. Sirene se cesto prikazuju s obzirom na element u kojem prebivaju - na krun ama bunara, pa tako na primjer na bunaru u vrtu ljetnikovca Hanibala Luciéa n a Hvaru- usp. C. Fiskovié, Ljetnikovac Hanibala Luciéa u Hvaru, Bastina starih hrvatskih pisaca, Split 1978., p. 184. Sirene su prikazane i na kruni jednog splitskog bunara isklesanog 161 0.; usp . C. lvekovié, Dalmaticns Architektur und Plastik, Wien 1927., Band VI- Vill, p. 245. Usp. M. Prelog, Dalmatinski opus ... , o.c., p. 210-212. koji portai u cjelini pripisuje Boninu. Usp. C. Fi.skovié, Korculanska katedrala, Zagreb 1939., p. 15, i tabl. Il i 13. Usp. N. lvancevié, Vodic Korcule, Split 1984., sl. 38; isto i kod C. lvekovié, Dalmaticns Architektur und Plastik, Wien 1927., Band VI- Vill, p. 316. Usp. sl. kod D. Keekemet, Figuralna skulptura ... , o.c., si. 16-26. C. Fi.skovié, U tragu za splitskom romanikom , Bullctin Jazu 2(50) 1980., si. p. 98. i 99. C. Fi.skovié, Neobjavljeni radovi ... , o. c., fig . 5,6 i 7. koje nose lavove uz glavni portai korculanske katedrale. Rotacijom za 45 stupnjeva, korculanske skulpture bi se podignule do istih polozaja kao ione splitske koje su ucvrséene na okomitu plohu; naime, splitske su osovljene, dok su one korculanskc, postavljenc na konzole, nagnute u prostoru. Korculanske i splitske skulpture ne priblizavaju samo slicne poze, veé i plasticka obiljdja, dozivljaj masa u prostoru, njihova zaobljcnost, isti sumarni nacin u obradi detalja, pomalo mlohava tijela. To nas navodi da ove skulpture sa splitskog zvonika dovedemo u vezu s majstorom Boninom iz Milana (Bonino di Jacopo da Milano, Bonino Jacobi di Madiolano), graditeljem i kiparom kojcm se pripisujc portai korculanske katedrale na kojoj je radio, kako to potvrduje isprava iz 1412. godine. 19 Ovc splitske skulpture imaju odlike svojstvene radu poduzetnog majstora Bonina iz Milana, cija djela obiljdavaju oscilacije u kvaliteti. Njegovim kipovima svojstveni su, kako jc to uoceno, frontalnost i romanicki arhaizmi te bezizrazajnost izraza. Figuracija majstora Bonina proizlazi, pretpostavlja se, iz tradicijc lombardskih Campionesea, koji krajcm 14. i pocetkom 15. stoljeéa rade na milanskoj katedrali.20 Protiv atribucija majstoru Boninu iz Milana govorili bi poneki nczgrapni detalji poput nespretnih prstiju mu~karc u pandzama demona, bitno drugaciji od izduljenih prstiju andela na njegovom remek djelu-grobnici-kapeli sv . Dujma.21 Veé su spomenute oscilacije u kvaliteti u njegovom opusu, a sam majstor imao je brojnc pomoénike pa je i njihov udio mogao biti znatan i pri izradi kipova na splitskom zvoniku.22 Djela Bonina iz Milana, koja je izradio do svoje smrti 1429. u Sibeniku, gdje ga jc pokosila kuga, sacuvana su od Sibenika, mozda i Trogira,23 pa do Splita, Korcule i Dubrovnika.24 U splitskoj katedrali je njegovo kljucno, najreprezentativnije djelo grobnica-kapela sv. Dujma s natpisom na kojem je namacena godina 1427. i njegovo autorstvo- M. EONINUS DE MILANO. U untra~josi katedrale prepoznaje se kao njegov rad i reljcf na grobnoj ploci s likom splitskog nadbiskupa Petra Di~kovéa (+1426.) za cije je pastirske vlas ti sagradena kapela-grobnica sv. Dujma. Grb ovog nadbiskupa uklesan je i na stubistu ~Lo ide kroz zvonik. Veé je pretpostav ljeno da bi majstor Bonino, koji je ne samo kipar veé i graditelj, mogao raditi i na splitskom zvoniku sto je traiio ceste popravke. S razlogom mu se pripisuju gradevinski zahvati u pojacavanjima podnozja zvonika s podupiracima na kojima su i figure s grbovima: reprezentativan andco s grbom splitskog nadbiskupa Dujma de Judicibus, konzola s prikazom tri djecaka; konzola s djccacima koji nose grb Ciprijana de 19 20 21 22 23 24 C. Fiskovié, Korcu1anska katedra1a, o.c., doc. 13, p. 75; za atribuciju porta1a v. M. Prelog, Da1matinski opus ... , o.c., p. 210-212 M. Prelog, Dalmatinski opus ... , o.c., p. 213-215. Usp. s1ike kod K. Prijatelj- N. Gattin, Sp1itska katedra1a, Zagrcb l Spii t 1991., fig. 142-145. Imena njegovih pomagaca nabrajaju se u radu / . Fiskovié, Boninov re1jcf Sv . Petra u Korcu1i, Pcristill2-13, Zagreb 1969.-1970., p. 90. n. 7. U posebnom radu pokusat éu atribuirati kip sv.1vana Trogirskog iznad sjevemih gradskih vrata. Popis bibliografije v./. Fiskovié, Bonino da Milano, Likovna encik1opedija Jugos1avije, vol. l, Zagreb 1984., str. 156-157. 275 Skulptura gole ~en (Eva) na konzoli uz glavni portai korculanske katedrale Ciprijanisa, sto bi mogio biti djelo njegove radionice.25 Rad Bonina iz Milana na zvoniku splitske katedrale, na ucvrséivanju njegovog postolja s podupiracima koje je ukrasio skulpturama i s grbovima, potkrepljuje i nase pretpostavke o njegovom moguéem autorstvu skulptura prvog kata, na kojem je prilikom popravka mogao izraditi i kipove gole zene i muskarca u pandzama nemani, tim vise sto su se figure nalazile na bridov ima, dakle na 25 C. Fiskovié, Neobjavljeni radovi ... , o.c., passim; bez obrazloZenja pretpostavku o radu Bonina na zvoniku iznio je L. Jelié, Zvonik spljetske stolne crkve, Viestnik Hrvatskog arheoloskog drustva , Nova serija l, Zagreb 1985., p. 92. 276 Skulptura golog muskarca (Adama) na konzoli uz glavni portai koreulanske katedrale mjestima izlozenima propadanju, pa se na mjestu osteéenih blokova mogio postaviti novo kamenje sa skulpturama. Mogio bi se cak pretpostaviti da je Borrino izradio slobodnije replike ranijih, nama nepoznatih kipova sa istom tematikom. Time bi se mozda objasnili arhaizirajuée odlike i u figuraciji i samoj tematici. Za usporedbu, na katedrali u Modeni izradena je u 16. stoljeéu replika reljcfa sto prikazuje golu spodobu (takozvana Potta di Modena); bila je dotrajala i osteéena medu ostalim i od strijela s kojima su je gadali vojnici.26 Cesti popravci zvonika splitske katcdrale bili su uvjetovani starinom i dotrajaloséu 26 Historijat ovog reljefa koji je pripadao samoj matrici slike grada kod M. Ferrei/i, L'imagine del Duomo, u knj. Lanfranco e Wiligelmo, ll Duomo di Modena, Edizioni Panini, Modena 1985., p. 580-581 . 277 kamene grade ko ~ a ~ e bila koristena s antickih f\l vi ft! i~ t ~ a ~ - "jfijffiilinl\0òu~ li na njegovom popravku radila pokoljenja graditelja, mcdu kojima se 1472. godine spominju Nikola Firentinae i Andrija Alesi.27 Posredstvom Bonina iz Milana preneseni su na portai korculanske katedralc motivi iz splitske katedrale. Lavavi na konzolarna uz korculanski portai postavljeni su u 15. stoljeéu u istom pruzenom poloZaju kao ioni sto bdiju pred stubistem u podnozju zvonika splitske katedrale. Veé je zapazeno ponavljanje motiva ucvorenih, isprepletenih debla stupova na portalu korculanske katedrale, kakvo se uocava na romanickom reljdu s prizorom Navje5tenja u podnozju zvonika u predvorju splitske katedrale. 28 Isti motiv ucvorenih stupova uocava se na prvom katu zvonika splitske katedrale (na sjevemoj strani), dakle na istom katu na kojem se nalaze kipovi sto ih pokusavam dovesti u vezu s Boninom iz Milana. Majstor Eoni no prenio je na Korculu motive koje je vidio u Spii tu, ali i Trogiru, poput tordiranih stupova s juznih vrata te katedrale. Stare, u biti romanicke motive ugradio je i na sjeverni portai sibenske katedrale, gdje je, po uzoru na portai trogirske katedrale, ponovio moti v Adama i Eve ponad lavova, u cemu SU, osim njegovih arhaizirajuéih nagnuéa, imale sigumo udjela zelje narucitelja. I na ovim primjerima, u ponavljanjima pojedinih tema iz razlicitih epoha, ukazujc se kultuma konzistentnost Dalmacije kao regije koja ima svoje kljucne slike, motive, uzore, gradevinska i prostorna rjesenja, bez obzira na ceste i presudne impulse koji dolaze iz vani. Majstor Bonino nije bio jedini umjetnik koji je u to vrijeme pristigao iz Milana; grobnicukapelu sv. Dujma, djelo Bonina iz Milana, ukrasio je s freskama 1429. godine lvan Petrov iz Milana zajedno s Dujmom Vuskoviéem; 29 1449. zidar Antun iz Mi lana djelovao je u Spii tu gdje je imao svoje ucenike.30 U pruzanju posla umjetnicima imale su ulogu i istaknute licnosti. Korcula i Split u to vrijeme povezuju djelovanja splitskog plemiéa Ciprijana de Ciprijanisa (Cubrijan Zanicié), vlastelina na dvoru bosanskog kralja, zastupnika interesa ugarskih kraljcva; u svojoj uspjdnoj karijcri, mcdu ostalim castima, obnasao i sluzbu kneza Splita, te Korcule od 1390. do 1392., dakle prije prvog spomena Bonina u Korculi 1412. godine. Grb obitelji de Ciprianis-Zaniéié u prizemlju zvonika splitske katedrale, djelo Boninove radionice, ipak je potvrda veza- ako ne sarnog Ciprijana, onda njegove obitelji- s ovim majstorom koji je dosao iz Milana. Mozda jc taj grb spomen na moguéi oporucni poklon Ciprijana de Ciprijanisa ili je pak kao znak zasluga njegovog utjecajnog sin a Antuna, koji je takoder mogao, kao i drugi gradani, namrijeti za gradnje i popravke na zvoniku.3I 27 28 29 30 31 278 Usp. G. Praga, Documenti intorno ad Andrea Alessi, Rassegna Marchigiana, VIII, 1929.-30., p. 16 doc. 27. Nije naveden izvor za tvrdnju da je na splitskom zvoniku radio i Juraj Dalmatinacusp. S. Ljubié, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Wicna 1856., p. 151. C. Fiskovié, Korculanska katedrala, o.c., p. 34. /. Prijatelj, Jos o Ivanu Petrovu iz Milan a, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 31, Spii t 1991., pp. 97-113. C. Fiskovié, Umjetnicki obrt XV.-XVI. stoljeéa u Sp1itu, Zbomik Marka Maruliéa 1450. -1950., Zagreb 1950., p. 135. Podatke o ovoj iznimnoj licnosti sakupio je C, Fiskovié, Izgled splitskog narodnog trga u pros1osti, Peristil I, Zagreb 1954., p. 100, te isti, Neobjavljeni radovi ... , a.c., p. 184-185. Gola zena u cuceéem polozaju, s rasirenim nogama tako da joj se vidi vagina, svakako ne predstavlja éudoredne vrijednosti.32 I sa stajalista onodobne medicine ova poza razgoliéene zene postavljene na otvorenom, na zvoniku, nije preporuèljiva; usmine su se èak smatrale svojevrsnim prozorskim kapcima protiv propuha; od antièkih vremena raspravljalo se i o moguénosti zaceéa putem vjetra. 33 I polozaj ruku na bedrima, odnosno na koljenima, u srednjovjekovnom sustavu gesta imao je negativne kontacije, pogotovo one vezane uz ohotost.34 Golotinja takoder navodi na ideju grijeha, premda sama obnaZenost nije nuzno vezana za gresnost.35 Goti Adam i Eva prije progona iz raja prikazuju se kao zadivljujuée lijepi u svojoj izvomoj nevinosti, kao na primjer na mozaicima u San Marcu u Veneciji ili pak na sjevernom portatu katedrate u Chartresu u prizorima Gencze. Pogotovo u kasnosrednjovjekovnoj umjctnosti Adam i Eva prikazuju se goti u svoj svojoj ljepoti, kao na primjer na jugoistoènom uglu Duzdeve palaèe u Vcneciji. I duse pravednih predoèavaju se gole golcale; u prizorima smrti, pak, u èasu izdisaja, dusa uzlijeée poput gole figurine. Golotinja more znaèiti i prezir prema tijelu, ili pak prema vladajuéim kulturnim normama, cime se tumaèe svlacenja kinickih filozofa. Razgoliéenost isposnika moze se shvatiti kao gest njihove skrusenosti, svojevoljnog ubostva, pokore i prezira tastinc; prema Fiorettima (Cvitju) sveti Frano i brat Rufin propovijedali su goli u jednoj crkvi u Asiziju, zapoèevsi propovijed rijeèirna, koje u hrvatskom prijevodu s poèetka 15. stoljeéa glase: "O dr az i bratci ostavite svit: bizite grisi: vratite èa je tuje ako vi hoéete ubignuti pakla ... " U ovom sluèaju golotinjaje ipak po svoj prilici u sluzbi naznake grijeha, u smislu degradacije (obnazenosti) bez kulturne nadogradnje (odjeée). Golotinja je sablaznjiva; upuéuje na grijeh, na odsustvo èudoreda, u smislu-nuditas criminalis, 3 6 premda je tijelo zene- skulpture sa splitskog zvonika skladno i pozeljno, bez naznaka naruzivanja sto ih donose grijesi i vrijeme sa starenjem i kvarenjem tijela. Tijclo zene je oblo i podatno. Srednjovjekovna misao sklona etimologijskim i analogijskim zakljuècima tumacila je ime zene-mutier od mollites u znaèenju meko, mekoputno, slabasno, dok bi muskarac-vir proizlazio iz znaèenja rijeci vis-snaga, pa bi njegovo tijelo predstavljalo jasnoéu i doradenost.37 U svakom sluèaju zena sa splitskog zvonika je gresnica, u nedostojnoj pozi sto podsjeéa na intirnne trenutke praZnjenja tijela. Opasnosti sto vrebaju od zena i od spolnosti ne ticu se samo duse i grijeha veé i tijela i bolesti: zene su opasne za vrijeme menstruacije (prema Rabanu Maurusu odnosaj sa zeno m za vrijeme mjeseènice ima isto znacenje kao dodir s poganstvom i krivov jerjem); 32 33 34 35 36 37 Usp. za simbolizam poza nogu F. Garnier, Le langagc dc l'image au moyen-age, vol. Il, Grammaire des gestes, ed. Le leopard d'or, Paris 1982., p. 138. Za ove teme usp. D. ]acquari, C. Thomasset, Sexualité et savoir médical au Moycn age, ed. PUF, Paris 1985. Usp. F. Garnier, o.c., p. 128, 406. Usporedi F. Garnier, o.c., p. 260,269,270. Usporedi J. Hall, RjeCnik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb 1991., s. v. golotinja, p. 102-103. D. ]acquari, C. Thomasset, o.c., p. 35. 279 one su nezasitne, a centar n ~ ihova libidaJ r ema Iziggry i?; yjoi J Ji i~ fi i ~ ~ zabranjene za vrijeme trudnoée, dojenja, za vrijeme blagdana; one su izvor bo lesti, iscrpljenosti; osobito vid strada zbog spolne neumjerenosti, sto je bilo i uvjerenje uvazenih arapskih lijecnika, a sv. Albert Veliki biljezi slucaj nevjernog sladostrasnika kojem se mozak stisnuo na velicinu oraha od eeg a je i umro 38 Zene su i u braku opasne, zapravo, mozda su tamo i najopasnije.39 Postavlja se pitanje smisla naznake zeninog spolovila. Dakako, analiziramo kopiju ncstalog origina! a pa mozemo posumnjati nije li moZda kopist iz kraja 19. stoljeéa sam pridodao opis spolnog organa. Ipak, vjerojatno Lo ne bi proslo pored budnog oka konzervatora don Frane Buliéa, nadzomika restauracije zvonika.40 U duhu poganskih vjerovanja, vagina 38 39 40 280 Navedeno prema D. l acquari, C. Thomasset, o. c., p. 13, 24-26, 31. Usp. l . Delumeau, Greh i strah, Stvaranje oseéanja krivice n a Zapadu od XIV do XVlli vcka, vol. II, Novi Sad 1986., p. 660, Brak opasno stanje. Skoro cctiri deseùjeéa nakon restauracij e i izrade kopija skulptura, don Frane Bulié vraéa se temi ljudske figure u pand7..ama demona. U arhivu drustva Bihac postoji nj egov zapis iz 1932. godine, zajedno s jos tri ispra ve: jednog pisma i dvije razglednice sto i h je dobio kao odgovor na ispitivanja o znacenjima figure u kandzama demona . Dokumenti se cuvaju u Arhivu Muzeja hrvatskih arheo1oskih spomenika u ostavsitni drustva Bihac uvedeni pod broj 22/V 1932. (45/13). N a te ispra ve upozorio me je ljubazno Arsen Duplancié, na cemu mu najljepse zahvalju jem . U zapisu don Frane Buliéa taj se predmet navodi pod naslovom Symplegma, dakle pod grckom rijecju, sto medu ostalim oznacava i prikaze figura u zagrljaju. Jedna skakljiva i uznemirujuéa tema smiruje se pod ucenim naslovom koji neutralizira naboj sadrZaja. Ocito don Frane Bulié se vise ne sjeéa svih nadnevaka kako ostavlja praznine pred naznakama godina. I za nj ega figura u pandZama demona je rena a ne muskarac. Govori takoder o grifonu a ne o demonu. Ova "obscoena predstva", prema njegovim sjeéanjima, izazvala je svojedobno rasprave hoée li se vratiti na zvonik, no kad je u Splitu boravio funkcioner (Emil) Foster iz Ministarstva unutrasnjih djela, odjel za arhitekturu (neko vrijeme bio je nadzornik restauracije zvonika), odluceno je da se izradi replika, a da se originai odnese u Muzcj. Bulié je ovu skulpturu smjestio medu srednjov jekovne umjetnine zbirke drustva Bihac, ali "ne u lapidarij novog Mu zeja nego straga iza zgrade Muzeja na zapad". Vrlo precizno, govoreéi o se bi, po obicaju, u treéem licu, navodi kako jc 15. ill. 1932., u prisutnosti dr. (Ljube) Karamana i dr. (Antuna) Grgina (bili su to njegovi tada mladi kolege) opazio kako se ne bi smjelo pored natpisa kraljice Jelene "izloZiti ovu golu figuru ovako obscoenu" (zadnja rijec je pocrtana). Prisjeéa se, pred ovom dvojicom , kako je pred d va mjeseca bio na mukama kako da odgovori na upite izvjesne gospode, u nazoenosti njihovih supruga, posjetitelja muzeja (navodi njihova prezimena), o znacenju tih skulptura. T o ée pitati i drugi posjetitelji "pa ée sluge meéati u neprilike". Karaman i Grgin prenijese tom prilikom don Frani Buliéu misljenje dr. (Mihovila) Abramiéa, prema kojem to nije coitus (ova je rijec pocrtana) veé da je to vrag koji nosi grjesnu dusu. Veé dan kasnije 16. III, prenijese Karaman i Grgin dr. Abramiéu misljenje don Frane Buliéa o ovom predmetu. Tirne zavrsava spis. Uslijedilo je dopisivanje don Frane Buliéa sa sveucilisnim profesorom W. Kubitscekom iz Beca, koji mu je odgovorio pismom od 22. V. 1932.; UZ pismo-odgovor prilozio je i dvije dopisnice, odgovore sto ih je sam Kubitscek dobio, trazeéi mislj enje o ovom predmetu; jedna od tih dopisnica datirana 18. V. 1932. je miSljenje dr. Karla Speissa iz Beca. Sto je navelo osamdeset sestogodisnjeg don Franu Buliéa da se zaokupi ovom temom? Je li njezina neobicnost ili mozda i neslaganje s Mihovilom Abramiéem, trideset osam godina m1adirn kolegom i nasljednikom na funkciji direktora Arheoloskog muzeja u Splitu, od kojeg su je imala cijeli niz konotacija koje su izlazile iz religijsko-magijske sfere u smislu apotropejskih funkcija, pa tako njezin prikaz prema Pliniju Starijem tjera cak stetne kukce. Prikazi spolovila cuvaju od uroka, od zlih ociju; ani tjeraju demone, i, sto je posebno vazno s obzirom na splitski zvonik nekoliko puta pogoden gromom, figure vagina otklanjaju oluje.41 Prikazivanjem zenskih spolovila, ÌStO kao i muskih, izlaZU Se preziru pobijedeni ratnici; tako se zadaje strah ne samo kukcima i demonima veé i neprijateljima, upozoravajuéi ih na kastraciju kao moguéu kaznu; ukazujuéi svoje vagine, zene posramljuju muskarce, okrivljujuéi ih kao kukavice, eunuhe. 42 Pogled na zenski spolni organ izaziva cudenje i zaprepastenost. Prema S. Freudu i njegovom tumacenju groze sto ga izaziva pogled na glavu Meduze (od njezinog strahotnog izgleda covjek se moze okameniti), dogada se da djecak, koji nije zaozbiljno shvaéao prijetnje o kastraciji, povjeruje u to kad ugleda dlakavu vaginu, odrasle osobe, posebno svoje majke.43 Fascinacija spolnim organima imalaje svog udjela u religijskoj sferi pa su tako u misterijskim obredima u Grckoj kao kultni predmeti sluzile figure zenskih i muskih spolovila. Medutim, pogled na golotinju moze razgaliti dusu. Demetru uvijenu u tugu zbog otrnice njezine kéeri nasmijala je star a Bauto (Bauba/Jamba) pokazavsi joj svoju golotinju; to je i postupak s kojim se oslobada zena svog stida, postavsi svjesna svojih spolnih, pogotovo reproduktivnih sposobnosti. 44 Burleskni duh, kojem je spolnost jedna od sredisnjih terri.a, nije dakako bio stran ni srednjovjekovlju, pogotovo lascivnoj poeziji daka, buduéih klerika (stari hrvatski izraz za njih je zakanj), cime obiluje raspojasana Carmina Burana. lako je golotinja u antickoj umjetnosti cesto izraz deifikacije prikazane osobe, ipak nisu cesti prikazi anatomskih detalja, cak ni u predstavljanju Afrodite (Venere), kojoj malje skrivaju najintimnije dijelove tijela. Ulal.cnje u detalje svojstvenije je puckoj, masovnoj kulturi, njezinoj sklonosti prema doslovnom i grotesknom, pogotovo u umjetnosti vczanoj uz agrarne kultove plodnosti.45 Anatomski opis, kao i sama poza zene na splitskom 41 42 43 44 45 ga dijelili, osim generacijskih razlika i drugaciji svjetonazori; naime, s jedne strane sveéenika a s druge pak strane pripadnika organizacije slobodnih zidara (usp. Z. D. Nenezié , Masoni u Jugos]aviji 1764- 1980, p. 500, 550. Praznovjerja vezana uz spolne organe skupljena su kod C. Gaingebet- J. D. Layau.x, Art profan et religion populaire au Moyen-Age, PUF, Paris 1985., osobito u poglavlju Survivance de Priape, p. 192 i d. Usp. takoder R. Seringe, Les symboles dans l'art, dans ]es religions et dans la vie de tous ]es jours, Paris 1985., p. 203 -212. za te teme upravo je pionirsko djelo G. J. Witkovski, L'art profane à l'église; ses licences symboliques et tantaisistes, Paris 1908. Usp. G. Derveu.x, o.c., p. 34-35. U ovom smislu treba objasniti opcesne geste hrabrih sibenskih rena prigodom turske opsade grada, u vrijeme kandijskog rat: " .. .izrugivale su se neprijateljima, ne samo pogrdnim rijecima, pljuvanjem i stisnutim sakama, nego su pokazujuéi gole sramotne dijelove tijela ismijavale barbare ... "; naved eno prema F. Difniko, Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji, Split 1986. Usp. S. Freud, Complet Psycological Works, vol. XVill, Medusa'Head, London 1971., pp. 273274. Usp. G. Devereu.x, o.c.,Baubin, Jambin gest, p. 27-40. Za ove teme usp. J. Marcad, Eros kalos, Esej o erotskim djelima u staroj grckoj umjetnosti , Rijeka 1968. 281 • zvoniku ne moze se dovesti u vezu s eventualnim antick:im uwrima. Splitska skulptura ima cvrsto uporiste i analogije s eroticnim temama u srednjovjekovnoj umjetnosti. Eroticne teme nisu nikad do kraja bile protjerane iz krséanske umjetnosti, pa ni iz samih crkava, iako su rnnogi takvi prikazi tijekom kasnijih stoljeéa, ponajvise za reformacije i protureformacije, bili unistavani i skrivani. Osobito su brojne figure zena s raskrecenim nogama u irskoj i engleskoj srednjovjekovnoj umjetnosti (takozvane Scheile), ali i drugdje u Europi.4 6 U talijanskoj urnjetnosti cuvena je veé spomenuta Potta di Modena (potta modenese) s katedrale u Modeni, obnaZena figura s raskrecenim nogama, medutim, po svoj prilici radi se o prikazu hermafrodita kao cudovisnog stvorenja; 47 u Milanu je poznat reljef zene u pozi sto se prepoznaje kao depiliranje vagine, odnosno osobne higijene, sto se nalazilo na Porta Tosa, odakle je sk:inuta intervencijom sv. Karla.48 Medutim, za razliku od spomenutih analogija, splitski prikaz zene nema karikaturalno- grotesknih erta. Na srednjovjekovnim prikazima zene su grotesknog izraza, cesto s rastvorenim vaginama. Radilo se, medutim, o figuraciji romanicke epohe, dok kod ove splitske skulpture pokusava to pokazati u razdoblju gotickog stila. Kod zene sa splitskog zvonika prikaz tijela i spolnih obiljdja ostaje na fenomenoloskoj razini, cak s idealizirajuéim crtama, bez pomografskih natruha; vaginaje prikazana u svojoj vizualnoj sustini kao rez, pukotina, diskontinuitet na napetim oplosjima tijela. Prema Izidoru iz Seviglie taj organ medu ostalim odredenjima je i vratnica utrobe- ianua ventris (Etim. De homine et partibus cis XI, 22, 157). Majstor skulpture sa splitskog zvonika vjerojatno nije bio uvjeren u gresnu zavodljivost zenskog tijela; ocito ono se nije gadilo ovom kiparu, kao sto je bilo odurno pojedinim mizogenim teolozima iz raznih faza srednjeg vijeka, ukljuéujuéi pocetke 15. stoljeéa. Poznate su misli Odo de Cluny-a o varavoj ljepoti tijela: "Ako sluz ni izmetine ne mozemo ni prstom dirnuti, kako da porelimo vreéu blata". 49 Prikaz zenskog spolovila na ovoj splitskoj skulpturi ne djeluje ni najmanje kao pokuda tijelu. Ako su prihvatljiva moja nagadanja o majstoru Boninu kao autoru ovog kipa, onda se mozemo dovijati kako se ovaj Talijan iz Milana mogao diviti golom tijelu svoje sluzavke, svoje kasnije supruge Radice Bogaceve.so Skulptura zene na splitskom zvoniku moglaje svojom golotinjom i egzibicionizmom baciti u napast gledatelje sto su je motrili s katedralnog trga, ali bi ih ubrzo morala opomenuti grozna sudba koja je dopala njezinog partnera u pandzama zvijeri, pogotovo ako su imali na umu rijeci sv. Bernardina Sijenskog koji, govoreéi o postenju, opominje: 46 47 48 49 so 282 Literaturu v. u biljasci br. 41. Usp. C. Frugoni, Le metope, ipotesi di un loro significto, u knjizi Lanfranco e Wiligelmo, Il Duomo di Modena, Edizioni Panini, Modena 1985., p. 511, Se. 39. Usp. F. Novati, Freschi e mini del Dugenta, Milano 1925., p. 312, fig. XVI, un 72 i 77. p. 376377. donosi literaturu o unistavanju reljefa sa sablaznjivim i satirickim motivima; za eroticne teme u talijanskoj umjetnosti i folkloru v. G. Frankovich, Benedetto Antelami architetto e scultore e l'arte del del suo Tempo, Milano, Firenze 1952., p. 338. Navedeno prema J. Huizinga, Jesen srednjeg vijeka, Zagreb 1964., p. 141. O njegovoj zeni v. P. Kolendié, Je li Bonino iz Milana radio na sibenskoj katedrali? Strena Buliciana, Zagreb 1924., p. 468. "Kako ga ~uvaj oni koji hoée vidjeti zenu sasvirn golu! O sramote nad sramotama! Zeno nikad ne pristani na to. Prije umri no dopusti da te vide takvu! Ako ste bose, ni noge ne dajte da vam vide."Sl Pa ipak u srednjovjekovnom odusevljavanju ~udesnim, pored svijeta izvmutog naopako, javljaju se golotinja i seksualna sloboda, u funkcijama kompenzacije oskudice i stjesnjenosti svakodnevnice.sz Lik muskarca u kandZama zvijeri o~it je da je u vezi s prikawm zene; ta su dv a lika postavljena skupa, kao par, kao suprotnost musko-zensko, ne samo u ikonografskom veé i smislu,S3 kao dio iste promisli, na istoj visini na prvom katu splitskog u psihoanlt~km zvonika. Veé stoga ne mozemo figuro koju je zgrabila ~udovisna zvijer (demon) prepoznaù kao zenu. Bilo bi zanimljivo upitati se o razlozima koji su naveli stru~njake da taj lik prepoznaju kao zenu; nepaZnja sigurno nije jedini uzrok toj oma5ci u opisima; vjerojatno i opsimost ovog teksta moze potaknuti sli~ne upite. Logi~nj su svakako muskarac i zena s obzirom na uobi~ajen simetrije od Adama i Eve pa na dalje. Istina, tijelo muskarca je isuviSe gracilno (takav je i prikaz ~ovjeka na portalu kor~ulanse katedrale), premda mckoputnost moze biti upravo naznaka njegove gre5nosti. Muskarac se nalazi u mu~no polozaju: zgrabilo ga je cudoviste; kandze mu stiskaju udove; giava mu je (bila) pod raljama zvijeri, ako se izvomo radilo o lavljoj glavi, kako je rekonstruira kopist iz 19. stoljeéa, odnosno pod orlovskim kljunom, ako je to izvorno bilo biée slicno grifonu. U svakom slu~aj, ocito je u nevolji, na mukama. Dcmon-zvijer u psihoanalitickom smislu obavlja radnju unistavanja objekta, svojstvenu oralno-sadistickom stadiju. Gresnici u paklu podnose muke na dijelovima tijela na kojima su najviSe grijeSili. Luxuriji, sirnbolu bluda, zmije-zmajevi-demoni grizu prsi i vaginu, iako se njezina ikonografija nadovezuje na anti~ke prikaze Terrae- Te11usa.s4 Moze se govoriù o tjelesnoj topografiji grijeha, od prozdrljivosti do pohote, s odgovarajuéim svojevrsnim erogenim zonama po oralno-genitalnoanalnim principima. Sv. Brigita, primjerice, spominje kako ju je u mladosti mu~ila maska s velikirn jezikom na mjestu spolovila. Monstruozna giava pojavljuje se prema shvaéanjima zcna, spominjalo se u srednjem vijeku, od pupka nanize, u obliku crnog monstruma, s magareéim usima; njegov ispruzeni jezik bio bi adekvatan spolovilu. u vatrenih o~iju, srednjovjekovnoj imaginaciji i predjeli na zenskom tijelu od pupka na dolje nerijetko su se ukazivali kao obrazina samog davla. Malje na spolovilu, vjerovalo se, duguju zene umijeéu kojim ih je davo namirio zarad zavodenja.ss Stav zvijeri sto je od straga zgrabila muskarca upuéuje na davolska posla; u srednjem vijeku poza "ad tergo" u spolnim odnosima smatrala se gresnom. Smrt i davo naj~esé prilaze s leda. S leda, u Ietu, sto olaksava kao poza uzlet, doletio je i Zeus u 51 52 53 54 55 Navedeno prema l. Delumeau, o.c., 668. Usp. l. Le Goff, Le merveilleux dans l'Occident médiéval, u knj. L'imaginaire médiéval, Paris, Ed. Gallimard, Paris 1991., p. 34. Usp. l . Laplanche ·l. B. Pontalis, Rjeenik psihoanalize, Zagreb 1992., p. 317, s. v. Par suprotnosti. Usp. E. Panofsky, o.c., p. 84. Na ovu temu usp. B. Obrist, Les deux visages du diable u knjizi l . Writ, Dibales et diaboliques, Cabinet des estampes, Geneve 1976., pp. 19-29. 283 savjete, navodeéi na grijeh; tak:o su prikazani trgovac, otmjena rena i redovnica najuznom, sredisnjem portalu katedrale u Chartresu. Mogio bi se pomisliti da ovaj muskarac podnosi seksualno nasilje od cudovisne zvijeri, i tona nezgodnom mjestu (analni seks), pa bi se stoga mogio pretpostaviti da je kafujeni gre8nik bio nastrana osoba bludnog zivota. Sodomija nije bila nepoznata ni u srednjem vijeku, posebice medu duhovnom i svjetovnom gospodom; onaje i tema onodobne Iatinske poezije kao naznaka istancanosti.56 u puckim tumacenjima koja se cuju do u nase doba, a kojimaje tesko odrediti starost, gola zena na zvoniku splitske katedrale pokazuje naravni otvor za spolne odnose, dok bi celjade u pandzama demona- Spliéani su ga nazivali Kazdrafom- prikazivalo gresni, protuprirodni blud.57 Za takve pretpostavke, medutim, nema odredenih uporista u anatomskim detaljima, ni kod Iika muskarca, ni kod prikaza zvijeri (demona), iako ne bi bilo nevjerojatno da vijoglavi, infantilni davoli i na taj nacin prikraéuju dosadu vjecnosti u paklu, dakle kao biéa sklona nastranom, regresivnom ponasanju. Demoni inace imaju poseban afinitet prema skatoloskom i analnom, prema straZnjici i prdomelji.58 Uzrok grijeha ovog muskarca po svoj prilici je zena koja ga je nave! a na blud; kip sto prikazuje zenu ima sasvim naglasen taj "mracni predmet zelja". Nijedno ni drugo, ni zena ni muskarac sa zvonika, nisu bez grijeha (uostalom tko je bez grijeha?). CudoviSna zvijer na splitskom zvoniku, u kontekstu kaZnjavanja grijeha, moze se interpretirati kao demon, bez obzira na njezin izvorni izgled, to jestje li irnala glavu kraguja, te je stoga bila slicna grifonu, ili je pak imala lavlju glavu, kakvu joj je dodao restauratar iz kraja 19. stoljeéa. Zapravo avo biée ne moze biti grifon u klasicnom izvomom smisIu, kako nema ni Iavlje noge ni sape; ne moze biti ni krilati Iav kad su mu noge pticje. Mogio bi se govoriti i o cudovisnom stvorenju, sto mu u okviru srednjovjekovne slike svijeta ne osporava moguénost realne egzistencije, kad se s uvazavanjem razmatraju i pitanja postojanja kriZanaca Ijudi i Zivotinja.59 Prikazi grifona (orolava), fantasticnog biéa, cesti su u antickoj umjetnosti; zna se tako, prema Pauzanijinim opisima Atenina kipa na Partenonu (1, 24), da su na bocnirn stranama sljema te bozice bili izradeni grifoni, koji se inace spominju kao cuvari zlata sto raste iz zemlje. Kao grifoni mogie bi se prepoznati dvije zvijeri uz kantaros vrh reljefima ukrasenih vrata Dioklecijanova mauzoleja u Splitu, kasnije portala katedrale.6o Grifoni uz 56 57 58 59 60 284 Usp. E. R. Curtius, Evropska knjil.evnost i latinsko srednjovjekovlje, Zagreb 1971., Sodomija pp. 120-125. Ovaku predaju priopéio nam je upuéeni znalac splitskih starina prof. Perislav Petrié, koji je pak isto cuo od pokojnog sveéenika, vjeroucitelja don Vicka Fulgosija. Usp. C. Gaignebet- l. D. Lajaux, o.c., p. 99. Za OVU temu usp. c. Kappler, Monstres, demons et merveilles en fin du Moyen Age, Paris 1980., ed. Payot. Usp. G. NierruJnn, Der Palast Diocletians in Spalato, Wien 1910., fig. 81, p. 661. Prema nekim rekonstrukcijama na vrhu Diok1ecijanovog mauzoleja isticale su se krilate zvijeri kao dekorativno-simbolicki zavrsetak gradevine (fleuron)-usp. E. Hébrard - l. Zeiller, Le Palais de Dioclétien à Spalato, Paris 1912., p. 108. kantaros prikazani su i na vijencu ponad vratiju hrama u Dioklecijanovoj pal~i (kasnija krstionica). Grifoni na mauzoleju i hramu sigumo su bili uzori i za srednjovjekovne pob~nim vratima; u njezinoj prikaze u splitskoj katedrali: na jufuim, ranomi~k propovijedaonici. 61 unutrasnjosti na ranosrednjovjekovnoj krstionici, te na romani~kj Moguée je talco i srednjovjekovni prikaz sfinge na zvoniku imao za uzor sfingu pred katedralom, premda one nisu nepoznat moti v u srednjcivjekovnoj umjetnosti.62 Cesti prikazi grifona na mauzoleju - katedrali, mozda su naveli na to da se kao grifon prepoznaje ~udoviSna zvijer-demon sa zvonika. Grifoni izvomo nemaju veze s demonima; sve drugo: oni su ~uvari dveri, ~ak su kristoloski simbol. 63 No moguéi su semanti~k pomaci i promjene s obzirom na kontekst, u odnosu na sintagmatski blok, na gramatiku motiva. Uostalom i "dijelovi" grifonova tijelaorao i lav, iako su u principu pozitivni po svojim zna~ejim, ipak mogu biti, s obzirom na kontekst, u svezi s grijehom. Lavavi s nizom afirmativnih, moralno-religijskih zna~ej, medutim, mogu imati i demonski smisao kaZnjavajuéi gresnike; prikazi lava u svezi su i s navodima iz psalma (22, 22): "de ora leonis libera nos, Domine."64 Jedan od indikatora njihova moralna predznaka moze biti i smjer repa prema gore (pozitivan), ili pale prema dolje (negativan). Spomenuti krilati lav s fasade crkve na Sustipanu u Splitu drli glavu ~ovjeka izmedu svojih sapa, a sam postament, na kojem je polozena Zivotinja, moze se shvatiti i kao konceptualno naz~eo ljudsko tijelo, sto ukazuje da se radi o prizoru kaznjavanja gresnika. 61 62 63 64 Usp./. Petricioli, Pojava romanicke skulpture u Dalmaciji, Zagreb 1960., tab. XXVI, XXVI, isto kod K. Prijatelj, N. Gatti n, o.c., fig. 80, 136. Grifoni nisu rijetka tema u srednjovjekovnoj umjetnosti u Dalmaciji; najmonumentalniji je grifon postav1jen u srednjem vijeku vrh antickog stupa u Zadru; usp. C. Fiskovié, U tragu za splitskom romanikom, Bulletin Jazu 2 (50) 1980., fig. na str. 101. Prikazi grifona kao recidiv srednjovjekovnih bestijarijajav1ja se do u renesansu; usp. M. Jurkovié, Romanicki motivi u sku1pturi 15. i 16. sto1jeéa u Dubrovniku, u knjizi Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. sto1jeéa, Znanstveni skup uz izlozbu Zlatno doha Dubrovnika, Znanstvena izdanja MGC, Zagreb 2, 1991., pp. 114-121. Kao hera1dicki motiv grifon se jav1ja i kasnije na pojedinim sibenskim kuéama. O sfingi na zvoniku pise T. G. Jackson, o.c., p. 57. smatrajuéije kopijom one pred mauzo1ejomkatedra1om; sliku vidi kod D. Keekemet, Figuralna sku1ptura ... ,o.c., sl. 24. p. 132. Ima indicija da su Sp1iéani naziva1i sfingu Grongonom u znacenju zenetina- usp. M. Nikolanci, Grongona, Vjesnik za arheo1ogiju i historiju da1matinsku , 82, Sp1it 1989., p. 185; isto i kod C. Fiskovié, Humanizacija sred Diok1ecijanove pa1ace u Splitu, Moguénost 5-6-7, Split 1991., p. 424 i n. 34, p. 433. Prikazani su kao èuvari na jumom, zazidanom porta1u S. Marca u Veneciji; na istoj crkvi, na jednom reljefu, prikazani su grifoni kako vuku zaprege Aleksandra Velikog na njegovom uzletu prema nebu; oni su stoga i u svezi s uzasaséem; oni vuku trijumfalna ko1a Crkve, kako to pjeva Dante u Cistilistu (XXIX, 108)- usp. A. Badurina, Leksikon ikonografije, 1iturgike i simbolike zapadnog krséanstva, Zagreb 1985., p. 247. s. v. Grifon p. 247; Lav p. 347; Orao p. 440-441. Usp. takoder Lexikon der christ1ichen Ikonographie, ed. Herder, Vol. II, Rom-Freiburg-Base1Wien, 1970., s. v. Greif p. 202-204. Usp. Lexikon der christ1ichen Ikonographie, ed. Herder, Vol. III, Rom-Freiburg-Base1-Wien, 1971., p. 116 s. v. Lowe, Der Damon, p. 115-116. 285 roma nomlli1i Mo Hrnbi tovj Homngj ~ u!!IlMloj umj ~ m m u. ~ o D n u ~ miJn (V. II) opisuje sfinge koje grabe tebansku dj ecu prikazane na prijestolju Zeusova hrama u Olimpiji. Ni u srednjovjekovnoj umjetnosti nisu rijetki prikazi l::udoviSta-demona s <::ovjekom zgrabljenim s leda, prozdiruéi mu glavu.65 Grifon koji napada <::ovjeka, s pandzama prema njegovoj glavi, prikazan je kao minijatura, inicijal (slave E) ~to se <::uva u riznici splitske katedrale. 66 Romanil::ki krilati lav s glavom wvjeka izmedu ~ap uzidan je na crkvi sv. Stjepana na Sustipanu u Splitu.67 Sama hibridna narav zvijeri na splitskom zvoniku upuéuje da se radi o zloduhu; davoli su u pravilu rugobna stvorenja koja se daju dekomponirati, kako su skoro u pravilu bastardi, na realne elemente tijela ljudi i zivotinja, ili pak na asocijativne dijelove, pa je tako i majmunska straznjica imala udjela u prikazivanju lica-maski na tijelu vraga. Fenomenologija sotone u vizualnom smislu izmil::e preglednim klasifikacijama zbog bezbrojnih prispodoba u kojima se javlja, protejski neuhvaùjivog, da bi prevario i na grijeh navco <::ovjeka; testa su pojavljivanja davola ne samo u oblicju cudovi~nh i hibridnih biéa vcé i konkrctnih poput svinje, vuka, magarca, majmuna, hijene, leoparda; jarac je najpovezaniji s vragom: zene koje su imale odn~aje s davlom priznaju da im se javljao u prispodobi ove pohotne zivotinje; na davolskim sijelima ljubilo se jarca u strawjicu.68 Po prostranstvima Zivotinjskog carstva covjek je ocito projicirao ne samo modele svog dru~tva veé i vlastite vrijednosti i karakteme osobine, pogotovo one libiduozne, eroticno-agresivne naravi, pripisujuéi ih ni krivim ni duznim zivotinjama. Dakle i ova, fantasticna i bastardna zvijer sa splitskog zvonika bila bi demonska spodoba, jedna od vrazjih prispodoba, iako joj na zvoniku nije najpovoljnije mjesto, buduéi da davo lima smetaju zvona, s kojima ih je tjerao od sebe sv. Antun pustinjak.69 Sa zvoncem prikazan je i sv. Antun opat-pustinjak na reljefu ~to ga je knez Ciprijan de Ciprijanis prcnio iz Korcule i uzidao 1394. godine na svojoj kuéi na glavnom - komunalnom splitskom trgu.?O Inace, medu davlima za Luxuriju- blud bio je nadleZan Asmodej paje mozda cudovi~n stvorenje sa splitskog zvonika simbolizira upravo ovog demona. 71 Narav grijeha ~to su ih pol::inili mu~karc i zena sa zvonika splitske katedrale po svoj prilici se ticu njihovih odn~aj. Ovaj mu~karc i zena- ljudski par- mogu simbolizirati i 65 66 67 68 69 70 71 286 Usporedi D. Grivol, Images d'anges et de démons, ed. Zodiaque 1981., fig. 38-39, kip iz SaintPierre de Chauvigny, Monstre dévorant un homme; isto. B. Ruprehl, Romanicka skulptura u Francuskoj, Beograd 1979., fig . 88. D. Keckemel, Romanicke minijature u Spii tu , Peristi! II, Zagreb 1957., tabl... XXIV, fig. 3. Isti autor raspravlja o ovoj minijaturi dovodeéi jc u svezu sa skulpturom sa zvonika - usp. D. Keekemel, Figuralna skulptura ... , o. c., p. 112. C. Fiskovié, U tragu ... , o.c., p. 99. Usp. podufu listu realnih i fantastienih biéa u cijem se ob1icju pojavljuje davao kod J. B. Russell, The Dcvii in thc Middle Ages, Comell Universitv Press, Ithaca and London 1984., p. 67.; na ovu temu v. Démons et mcrveilles au Moyen Age, Ed. Razo-Cahiers du Centre d ' Etudes M di vale, Nice 1990. C. Gaignebel- J. D. Lajaux, o.c., p. 99. Usp. C. Fiskovié, Neobjavljeni radovi ... , o.c., p. 183-184. Usp. J. B.Russell, o.c., p. 212. prve ljude- Adama i Evu, paradigmu muskarca i zene, sto je, pretpostavlja se, slucaj s analognim cuceéim figurama golog muskarca i zene na portalu korculanske katedrale.72 u srednjovjekovnoj imagnaciji narav grijeha sto su ih pocinili Adam i Eva bio je spolne naravi.73 Po svoj prilici, predmijevam, grijeh zbog kojeg ispasta muskarac na splitskom zvoniku, izazivala je "kobna privlacnost" dvaju tijela od koje se nisu uspjeli sacuvati. Ova dva kamena kipa sa splitskog zvonika upravo nukaju na navod o vatrenom kamenju iz srednjovjekovnih bestijarija: "N a Istoku postoji brdo s goruéim kamenjem koje Grci nazivaju terobolem; ono je musko i zensko. Kad su udaljeni jedno od drugog ne stvaraju vatru. Ali kad se zenski priblizi muskom, odmah izbije vatra s tako velikim plamenovima sto zahvaéa sve u blizini ovog brda. Vi takoder, ljudi Bozji, koji prebivate na ovom svijetu, udaljite se od zena, od straha da, ako im se priblizite, ta dvostruka vatra ne zahvati jedno i drugo od vas i ne sagori dobra koja je Krist polozio u varna. Jer, ima uvijek andela sotoninih koji slijede pravedne, a ne samo Svete Ljude, veé takoder i cudne zene. Samson i Josip bijahu jedan i drugi napastovani od zena. Jedan je pobijedio, drugi je bio pobijeden. Eva i Suzana bijahu u napasti, jedna je pobijedila, druga je bila pobijedena. Tre ba nam dakle bdjeti nad svojim tijelom i sacuvati ga napajajuéi ga svim bozanskim zapovijedima. Jcr ljubav zena stvara grijeh od Adama pa do nasih dana."74 Podigavsi glavu i ugledavsi skulpture gresnika na zvoniku katedrale, vjernici su mogli razumjeti opomenu da se okane grijeha. Kip prokletnika kojeg je scepao davao mogao se shvatiti i kao horror scena s kakvima ée se, prema Elucidariumu Honorija Augustodunskog, nasladivati pravednici u rajskom blal.enstvu, promatrajuéi gresnike sto se zauvjek muce u paklu.75 Kome su se s moralnom i vjerskom poukom obraéala ova dva kipa na zvoniku, mozda ipak previsoko smjestena ponad arhivolata Peristila - katedralnog trga grada Splita?76 Valjda svim splitskim gradanima, i Lo ne samo laicima veé i splitskim klericima, koji nisu bili postedeni takvih napasti? Posredstvom Tome arhidakona bile su zive i uspomene iz davnog ranosrednjovjekovnog doba prije reforme Crkve, kad se iz nadbiskupske palace cuo plac djecurlije. Jsposnici podnose najveée napasti; neki se bacahu u trnje da bi odagnali tjelesne zelje.7 7 U srednjem vijeku upravo su sveéenici ti koji pored n 73 74 75 76 77 Takvo znacenje figura s portala korculanske katedrale pretpostavio je s razlogom T. G. Jackson, o.c., p. 251; isto im znacenje pridaje i M. Prelog, o.c., p. 210; no, prema C. Fiskovié, Korculanska katedrala, o.c., p. 34 . to bi bili obicni figuralni ukrasi bez osobita znacenja. Medutim, isti autor u radu Neobjavljcni radovi... p. 181 spominje ih kao Adama i Evu bcz obrazlol.enja promjene misljenja. Usp. l. Le Goff, Le refus de plaisir, Le péché origine! et le sex, u knjizi L'imaginaire medieval, Paris, Ed. Gallimard, Paris 1991., pp. - 139-141. Navedeno prema Le bestiaire, reproduction en fac-simil des ministures du manuscrit Ashmole 1511 de la Bodellian Library d'Oxford, ed. Philippe Lebond, Paris 1988., p. 175. O antickim vjerovanjima o postojanju muskog i l.enskog kamenja usp. R. Kajoa, Kamenje, Nis 1988., 22. Usp. A. Gurevié, Problemi narodne kulture u srednjem vijeku, Beograd I 987., p. 252. O peristilu usp. C. Fiskovié, Humanizacija ... , o.c., passim. Vjerojatno je po shemi biblijske price o Suzani strukturiran zapis o splitskom isposniku koji je 1572. g., nakon bezuspjesnih napastvovanja, optul.io nevinu djevojku kao vjesticu, zarad cega je 287 ratnika podjarmljuju zene, okrivljujuéi ih kao nestalna i slaba stvorenja.78 Medutim, u kasnosrednjovjekovnoj knjizevnosti sveéenici se spominju kao napasnici i zavodnici; oni se osuduju za licemjerje; cuju se glasovi u prilog cednosti zena koje salijeéu dokoni popovi, napastujuéi, navodno vjeme, supruge prezaposlenih gradana.79 Protiv bludnih pomama opominjale su napovijedi i moralizatorska stiva. Marko Marulié u svojoj saljivoj pjesmi Spovid Koludric od sedam smrtnih grihov spominje i Blud, zena- personifikacija Bluda- proviruje kroz prozor, zagledavajuéi se u mladiéa sa zeljom "da mi obnoé u san dode." Poznati su podaci o Maruliéu koji je i sa svojim crtarijama izlozenima na vidnim mjestima strasio splitsku mladariju da se odvrati od grijeha, posebno rasipnosti i kockanja, saznaje se iz izvjeséa Mleeanina, splitskog kneza Francesca Celsija iz 1518. godine.so Ti prikazi su prema ovom knezu bili "brutissime figure", u cemu razabire duh bigotizma i recidiva srednjovjekovlja. Vanbraene djece bilo je i u siroj obitelji pjesnika Marka Maruliéa,st uostalom kao i u drugim splitskim obiteljima iz razlicitih drustvenih slojeva. Mnogi nisu mogli izdrzati skucenost i dosadu monogamije pa drzahu i prildnice. Nisu bila rijetka ni nahocad koja su se u Splitu cesto izlagala pred franjevackom crkvom na Poljudu. Za brojnu napustenu djecu nadbiskup Cosmi pocetkom 18. stoljeéa podigao je nahodiste (Casa di Pietà) u kojem su tek malobrojni uspijevali prdivjeti zarad bolestina, nemara i gladi. Medu krstenom djecom izmedu 1742. do 1750., njih 103 bilo je nepoznatih roditelja. 82 Splitski srednjovjekovni statut imao je rnnogo odredaba posveéenih odnosima izmedu spolova, vise nego li na primjer statut susjednog Trogira.83 Cast zena bilaje branjena zabranom da zene koje su na losem glasu stanuju u blizini postenih gospoda; od silovanja je za8tiéena cak i javna bludnica; kazne za nasilje nad zenama variraju ovisno o slucaju radi li se o djevici, redovnici ili pak o udatoj zeni (knj. IV gl. 37). Cak ni ljubavnice i prileznice nisu bile sasvim izvan zakona, jer se i njima mogio oporueno ostaviti tek manju vrijednost (knj. III, gl. 32). Medutim, za prildnice redovnika ili sveéenika bila je 78 19 8o 81 82 83 288 nesretnica jedva izmakla kazni spaljivanja na Iom aci- V. Solitro, Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji, Split 1989., pp. 238-240. Za ovu temu V. G. Duby, Vitez, rena i sveéenik, Split 1987. Usporedi R. Calliot, Le pretre seducteur, pp. 141-156; J. C. Payen, Folilaux cocagne, pp. 435-441. u knjizi Epopée animai, fable, fabiliau, Actes du IV e Colloque Internationale de la Société Renardienne ed. p. U. E. Paris 1984. Usp. S. Ljubié, Commissiones et relationes venetae ill, Zagreb 1888., p. 226. Markov brat Valerije imao je sa svojom sluskinjom Katusom nezakonitog sina Antuna i kéer Biru .- usp. C. Fiskovié, Prilog zivotopisu Marka Maruliéa, Bastina starih hrvatskih pisaca, Split 1978., p. 72. O gradnji nahodista v. C. Fiskovié, Zdrastvene prilike u Splitu krajem XVill stoljeéa, u knjizi Iz hrvatske medicinske proslosti, Zagreb 1954., p. 24; usp. takoder A. Jutronié, Smrtnost djece u Splitu od g. 1742. do 1930, Starine JAZU, Zagreb, 47/1957., p. 146. Opéenito, do kraja 19. stoljeéa, do pojave obveznih osnovnih skola, vladali su drugaciji, slobodniji oblici ponasanja u spolnim odnosima - usp. M. Fuko, Istorija seksualnosti, vo1ja za znanjem, Beograd 1978. Statut grada Splita, srednjovjekovno pravo Splita, Split 1985., usp. Predgovor Antuna Cvitaniéa, posebno glede braenog prava p. XXXI. Reljef s prizorom ljubavne rasprave na kuéi Ciprijana de Ciprijanisa u Splitu predvidena kazna sibanja po gradu i zatim izgon (lcnj. IV. gl. 4 1). Lose bi prosla i Z.Cna koja bi se odala bludu nakom muzevljeve smrti, sto joj je prijetilo gubitkom nasljedstva (knj. ill, gl. 36). Prileznice su riskirale kaznu izgona iz grada; to je propisano i za supruge, preljubnice koje, uz to, gube svoj miraz koji pripadne muzu (lcnj. IV, gl. 42). Vise odredaba tite se kaznjavanja osoba koji imaju prileznice; razlikuju se cak suloznica (druda), ljubavnica (amasia) ili prildnica (concubina) (knj. IV, gl. 42) U nadopuni Statuta iz godine 1348. godine, u vrijeme kndevanja Petra Mema, nacelnik, odnosno knez "smije kaznjavati sve one ozenjene koji imaju suprugu pa uzmu drugu suprugu da bi udovoljili svojoj pohoti" (Ref. gl. 14). Ponasanja i odnosi izmedu spolova ima! i su svakako posljedice ne samo u teolosko-moralnoj sferi; oni odreduju samu bit drustvenog realiteta; odatle potreba da se oni nadgledavaju i usmjeravaju, ne samo pravnom regulativom veé i moralnim i vjerskim normama. U tom kontekstu treba valjda tumatiti i kipove gresnika sa zvonika splitske katedrale. Ovakva tumacenja recepcije ovih skulptura i njihovih znacenja smatram sasvim otvorenim; ovo su tek pokusaji sustavnijih raWanjivanja asocijativnih polja i analogija Cije opsege ne naziremo. Osim dvije skulpture sa zvonika splitske katedrale, s eroticnim temama je u svezi i reljef uzidan na kuéi Ciprijana de Ciprijanisa (Cubrijana Zaniciéa) na glavnom komunalnom splitskom trgu (frg sv. Lovre, Trg oruzja, Gospodski trg, danas, do daljnjeg, Narodni trg). Prikazani su muskarac i zena u zustrom dijalogu, s gestama i simbolima sto ocituju 289 zna/.:enja eroti/.:ne naravi. Reljef je u stru/.:noj literaturi tek usputno spomenut, bez donoM enJa l ustractJa, s pn vatljtvom dataciJom u 15. stoljeée. 84 Sam reljef je ugraden prema gradskom trgu, uz sjevero-zapadni brid kuée, u visini prvog kata rastvorenog Iukovima. Na reljefu su prikazani muskarac i zena u profilu, s pruzenom po jednom rukom, tako da im se viti tek dio poprsja. Muskarac ima otvorena usta debelih usnica s isplaZenim jezikom; u ruci drzi okrugli predmet Uabuku ?) koji pruza prema zeni. I muskarcu i zeni ispod vlasi proviruju usne skoljke. :leni su zatvorena usta s veoma naglasenim, zadebljanim usnicama; ruku pruza prema muskarcu. Pest njezine ruke je stisnuta s palcem provu/.:enim izmedu kaziprsta i srednjeg prsta. Kosa muskarca je veoma nemirna, s kovr/.:ama sto se zavijaju u suprotnim smjerovima. Obris njihovih profila i tijelaje karikaturalno rastrgan. Obli/.:ja im nisu lijepa, posebno muskarca negroidnih erta lica. Rugobaje o/.:ito naznaka grijeha, uostalom kao i suvise nemima kompozicija od cjeline do detalja, sto ne bi pristajalo sakralnim temama kojima je svojstven sve/.:ani mir kao slutnja vjemosti.ss Figure su sabivene, bez siroke pozadine, s glavama koje se pribliZavaju okviru samog prizora, sto ih lisava dostojanstva i otmjenosti. Prikazivanje figura u profilu, tijekom srednjeg vijeka, bilo je vrlo testo narnijenjeno prizorima s negativnim predznacima.s6 I nemir u muskar/.:evoj kosi ukazuje na grijeh.87 Strujanja linija u toj kudravoj kosi zastalno su i naznake kovitlaca sto ih strasti burkaju u muskar/.:evoj glavi; i debela usta i danas imaju eroti/.:ne, sladostrasne konotacije, uostalom kao jezik koji iz njih plazi i koji ne mora biti samo znak ruganja.ss Na napastovanje ukazuje i gesta pruzene ruke s okruglim predmetom. Kugle imaju sakralne naboje kod sveta/.:kih pr.izora, dok u ovom kontekstu mogio bi se raditi o jabuci; to voée, naime, ima osim pozitivnih konotacija, kako je prisjelo Adamu i Evi, zna/.:enje napastvovanja i grijeha. Gesta zenine ruke- prst s provucenim palcem- kazivanje fige, kako se to i danas kaze, opcesne je naravi. Od anti/.:kih vremena to je gesta poznata po svom seksualnom zna/.:enju.89 Izraz zenina lica, njezine kruto (do daljnjeg 84 85 86 87 88 89 290 C. Fiskovié, Izgled splitskog Narodnog trga u proslosti, Peristi] I, Zagreb 1954., p. l 00; isti, Neobjavljeni radovi Bonina Milanca ... , o.c., p. 185. U Katalogu izlozbe fotografija Zvonimira Buljeviéa (tekst M. Ivanisevié), Sjene srednjovjekovnog Splita, ed. Zavod za zastitu spomenika kulture, Split 1981., ovaj se reljef donosi pod broj 35, i to kao Ljubavna igra. O miru, o prizoru bez detalja, o vjecnosti, o savr$enstvu kao suprotnosti nemiru i detaljima usp. F. Garnier, o.c., vol. II, p. 50. U profùu se predstavljaju osobe zaposlene svojim radom, oni koji su usredotoceni na svoj posao; profil oznacava i stav inferiornosti; tako se prikazuju izdajnici, bezumnici, razbojnici, skitnice ... - usp. F. Garnier, o.c., vol. II, p. 125, p. 143-146. U dalmatinskoj umjetnosti 15. stoljeéa spominjem na primjer giave prikazane u profi1u vrh slijepih arkadica - vijenca sjeverne fasade sibenske katedrale - usp. l . Fiskovié, Utjecaji i odrazi Jurja Dalmatinca u Sibeniku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 3-6, Zagreb 1979., p. 125. sl. 18. U profilu su prikazane dvije gole 1judske spodobe sto klece pred sv. Mihovilom koji probada zmaja na vratima sakrstije korculanske katedrale- usp. C. Fiskovié, Korculanska katedrala, o.c., tab. 13. Usp. F. Garnier, o.c., vol. II. p. 78. Cheveux ébomifties, en flammes. U erotskim fantazijama jezik moze posta ti ekviva1ent penisa; kod Grka p1arenje jezik.a, jednako kao i pokazivanje penisa, bilo je apotropejska gesta, dakle u sluzbi obrane od uroka - usp. G. Devereux, o.c., p. 79-80. Usp. J. C. Schmitt, La raison des gestes dans l'occident médieval, Paris, p. 260. Medutim, C. ?) stisnute usne odaju prezir i odbijanje, no tcsko je pretpostaviti koliko je to iskreno i koliko éc uspjeti izdrzati u obrani svoje diskutabilne cednosti tijekom upomih nasrtaja na bjelokosnu i krhku kulu ljubavi, da se posluZimo osvajacko-galantnim izrazima i simbolima kasnosrednjovjekovne knjizevnosti i likovnih umjetnosti. Moguéa predaja u ljubavnim nasrtajima, u kojima nikad ne valja gubiti sve nade i strpljivost, nasluéuje se u izazovnoj i prkosnoj pojavi zene s pornno sredenom frizurom, u njezinim istaknutim grudima i vitkom vratu. Uostalom, ta je zena dozvolila muskarcu isuvise naglaseno fizicko priblizavanje, manjak distance, i to ne samo prostorne naravi, cime se upustila u dijalog, makar bio i svada. Dakle, i ovaj reljef s glavnog gradskog trga, kao i skulpture na zvoniku ponad katedralnog trga, ticale bi se gresnih odnosa izmedu muskarca i zene. Zapravo cijelo procelje reprezentativne kuée Ciprijana de Ciprijanisa doima se poput ekrana s nizom poruka, s obiteljskim grbom, s lavom koji ddi traku na kojoj je ispisano geslo AUDACES FORTVN(A) I(VAT), te konaeno s velikim reljefom iz 1394., skoro punom plastikom, sto prikazuje sv. Antuna opata pred kojim se dao prikazati sam Ciprijan, sin lvana u poniznom polozaju, sitan i séuéuren. Nije Ii prikaz tog sveca, cije su napasti bila toliko inspirativne tijckom povijesti umjetnosti, ukljucujuéi u 19. stoljeéu i jednog Gustava Fio berta, moZda u svczi s gomjim reljefom s ljubavnom disputom muskarca i zene, prcmda se taj svetac stovao kao zastitnik od zaraznih boljetica. Semiotika ovog procelja moguée prenosi takoder i osciloskopske naznake titraja psihe samog vlasnika kuée i narucitelja ovih skulptura, odvafuog i uspjesnog Ciprijana de Ciprijanisa koji se za svoje burne karijere- neko vrijeme, za stranackih prijepora, bio je prognan iz Splita - morao iskusati svakovrsne napasti sto prate uzgone napredovanja u druStvu. Reljef s Ijubavnom tematikom na kuéi Ciprijana de Ciprijanisa, medutim, za razliku od skulptura na zvoniku, ima groteskno-burleskna obiljdja. Predmijevam da je zastalno viSc od strepnje od grijeha izazivao podsmjesljive komentare i priee koje se i danas navode u puckim tumacenjima njegovih znacenja. Split, kako je zapal.eno, spada u one dalmatinske gradove koji imaju dv a sredista katedralni i komunalni trg.90 Odatle moZda i razIika u znacenjima skulptura i reljefa na katedralnom i komunalnom trgu, iako su jedan i drugi u svezi s eroticnim temama. Na komunalnom trgu humor i groteska su dominantni, vjerojatno otkrivajuéi poznatu potrebu prema groteksnom, prema ismijavanju i profanziranju, makar kao povremenom, kontroliranom ckcesu.91 Mediteranska sredina sa svojim jetkim humorom rastvara sve tabue, pa se i moralizatorske poduke lako izlaZu raspojasanom smijehu, oslobadajuéi, makar na trcnutke, od tjeskoba i strahova s kojima su propovjednici dopunski komprirnirali ljudske duse. Pucke kulture u srednjem vijeku imale su svoje povremene izljeve i sikljanja Zivotnih radosti i iracionalnost s izrnicanjima kontro- 90 9! Fiskovié, Izgled ... , str. 100, krivo shvaéa maeenje renine ruke: "muSk:arac drZi i plazi svoj jezik, a ona mu prijeti pn;tom". Usp. T. Marasovié, MonocentriCni i bicentricni srednjovjekovni gradovi u Dalmaciji, referat na savjetovanju Rezultati novijih istraZivanja srednjovjekovnih gradova na tlu Jugoslavije, HercegNovi, 26-28. II 1979. Usporedi npr. VI poglavlje- "Gore" i "dole" u navedenoj knjizi A. Gurevié, o. c., pp. 270-323. 291 lama bri ama redu i radu sto su im QmQ vçavalç çikHcn 0 0 izwj iij ft l Fi z citavih vremenskih sekvenca poput poklada i korizme, s dugim naizmjenicnim amplitudama tuga, veselja, gladovanja, sitosti, posta, pokajanja, razuzdanosti, tastih uznositosti i posipanja pepelom, s povremenim i kratkotrajnim prevrtanjima reda stvari i vrijednosti, a sve to opet da bi kakav takav red i drustveni odusci mogli funkcionirati. Valjalo bi stoga u kategorijama Mihajla Bahtina92 iznova interpretirati i poznatu pjesmu Marka Maruliéa Poklad i Korizma svu u kontrapunktima uskovitlanog i raspojasanog sa skrusenim i smjernim. Skulpture sa splitskog zvonika ponad katedralnog trga i reljef na glavnom trgu uza sve svoje eroticne konotacije, bilo kao opomene ili pak kao rugalice, sa svirn svojirn dvosmislenostima i asocijacijama koje izmicu pokusajirna nasih interpretacija i suzivljavanja, ipak bijahu u krajnjoj liniji u sluzbi reda i prihvaéanja principa realnosti sa stegama i kulturnim modeliranjima bez kojih, izgleda, ma kako bile nelagodne, nema ni uljudenosti. 92 Naravno, mislimo na knjigu Stvaralastvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjeg veka i renesanse, Beograd 1978. TRE SCULTURE MEDIEVALI SPALATINE CON TEMATICA EROTICA Ivo Babié Sul campanile della cattedrale di Split (Spalato) sono murate due statue: una donna nuda e un uomo nudo che è afferrato dal demonio. Le statue sono copie eseguite sul ftnire del XIX secolo, ai tempo del restauro del campanile. L'originale della figura femminile è andato perduto. L'originale, danneggiato, della figura maschile negli artigli del demonio si è conservato ed è esposto nel Museo della Città di Split. Le figure s'innalzano al primo piano del campanile, sopra il Peristilio del palazzo di Diocleziano, dal medioevo piazza del duomo della città di Split. In base al confronto con il portale della cattedrale di Korcula (Curzola) sulle cui mensole sono rappresentati i nudi di un uomo e di una donna, che sono riconosciuti opera di Bonino da Milano, le sculture del campanile spalatino sono messe in relazione con questo maestro. Bonino da Milano, nel 1427, realizzò nel duomo spalatino la sua opera firmata di maggior valore, la cappella sepolcrale di S. Doimo. In base all'analisi iconografica e psicoanalitica le statue sul campanile del duomo spalatino sono individuate come designanti un peccato di lussuria e la sua punizione. Sulla piazza municipale, della città di Split, sull'abitazione del conte spalatino Cipriano de Ciprianis (Zanicié) è murato un rilievo che raffigura un uomo e una donna nell'atto di dialogare. L'analisi gestuale denota una tematica erotica. 292