Location via proxy:   [ UP ]  
[Report a bug]   [Manage cookies]                
Skip to main content
  • Dubravka Botica, (born in Zagreb, Croatia, 1976), studied German language and literature and Art History at Faculty o... moreedit
Nach den Napoleonischen Kriegen endeten die ausgedehnten Reisen von Kaiser Franz I. und Kaiserin Karoline Auguste in die neu erworbenen Länder Istrien und Dalmatien sowie in das banale Kroatien mit prächtigen, mehrtägigen Festlichkeiten... more
Nach den Napoleonischen Kriegen endeten die ausgedehnten Reisen von Kaiser Franz I. und Kaiserin Karoline Auguste in die neu erworbenen Länder Istrien und Dalmatien sowie in das banale Kroatien mit prächtigen, mehrtägigen Festlichkeiten im Juni 1818 in Zagreb. Ziel dieser politisch sehr wichtigen Reise war es, die Einheit der neuen Monarchie zu festigen und gleichzeitig die Zuneigung und den Patriotismus ihrer Bewohner zu zeigen. Anlässlich des Kaiserbesuchs wurden die Gebäude und Straßen in den Städten mit aufwendigen Dekorationen ausgestattet, die nach Vorbildern der antiken Kunst gestaltet waren. Nicht nur die Dekorationen und die ephemere Architektur wurden nach Vorbildern der antiken Kunst gestaltet, sondern auch die Zeremonie des Einzugs. Die antiken Motive und Elemente sind seit dem 16. Jahrhundert Teil der Darstellung der Habsburger. Am deutlichsten wird dies in der Zeremonie des Adventus Imperialis, dem feierlichen Einzug des Kaisers nach der Krönung. Im Bericht der zuständigen Stadtbeamten wurden die Zagreber Festlichkeiten auch als Adventus Urbem Zagrabiensis bezeichnet. In der Kunst und Kultur Kroatiens im 18. Jahrhundert spielte die Tradition der Antike eine sehr wichtige Rolle, wobei die Antike und insbesondere die lateinische Sprache ein integraler Bestandteil des Kultursystems waren. Dieser Umstand ermöglichte und beschleunigte die Ausbreitung des Klassizismus in der Kunst Ende des 18. und Anfang des 19. Jahrhunderts. Dieser Text analysiert die klassizistischen Dekorationen der Zagreber Feste, ihre antiken Vorbilder und den aktuellen politischen Kontext
U radu je prikazano oblikovanje pročelja i zvonika novopodignutih ili obnovljenih crkava u razdoblju baroka u Međimurju, ukupno 28 primjera. Prema smještaju zvonika crkve su razvrstane u tipološke grupe pročelja s dva zvonika, pročelja sa... more
U radu je prikazano oblikovanje pročelja i zvonika novopodignutih ili obnovljenih crkava u razdoblju baroka u Međimurju, ukupno 28 primjera. Prema smještaju zvonika crkve su razvrstane u tipološke grupe pročelja s dva zvonika, pročelja sa zvonikom iznad, zatim pročelja sa zvonikom smještenim uz tijelo crkve – uz pročelje, ispred pročelja ili uza svetište. U ovom korpusu primjenjuju se tipološka rješenja zastupljena u baroknoj arhitekturi kontinentalne Hrvatske, a u analizi su se pokazale i neke specifičnosti. Prije svega zamjetna je gotovo jednako zastupljena prisutnost utjecaja i iz štajerske i iz mađarske arhitekture, vidljiva u dinamiziranim oblicima i dekoracijama, odnosno u raširenoj primjeni klasicističkih motiva. Nadalje, snažno je prisutno isticanje kontinuiteta i »dugog trajanja« sakralne arhitekture prigradnjom novih dijelova na starije crkve, raširena pojava i u drugim srednjoeuropskim regijama u kojima je (bio) prisutan protestantizam. Te značajke uvelike određuju specifičnosti ovog korpusa unutar barokne sakralne arhitekture kontinentalne Hrvatske.
Intenzivna istraživanja spomeničke baštine Rijeke u 18. stoljeću koja se provode u novije vrijeme iznijela su niz novih spoznaja, ključnih za spomeničku baštinu tog razdoblja i omogućila preciznije ocrtavanje slike umjetničke djelatnosti... more
Intenzivna istraživanja spomeničke baštine Rijeke u 18. stoljeću koja se provode u novije vrijeme iznijela su niz novih
spoznaja, ključnih za spomeničku baštinu tog razdoblja i omogućila preciznije ocrtavanje slike umjetničke djelatnosti u
tom gradu. Na temelju tih istraživanja moguće je provesti i stilsku analizu i novu interpretaciju korpusa arhitekture 18. stoljeća, a bivša augustinska crkva Sv. Jeronima, koja je novootkrivenim dokumentima potvrđena kao djelo najvažnijeg riječkog kipara Antonija Michelazzija (Gradišće na Soči, 1707. – Rijeka, 1771.), predstavlja posebno zanimljiv primjer.
Barokna obnova gotičke crkve izvedena 1768. godine predstavlja spoj nekoliko stilskih rješenja različitog podrijetla te lokalne tradicije, odnosno primjer je pluralizma stilova zrelog 18. stoljeća. Spoj stilova i utjecaja logična je posljedica smještaja Rijeke na mjestu dodira različitih umjetničkih strujanja, mediteranskog odnosno venecijanskog i onog srednjoeuropskog, koji se očituju i na augustinskoj crkvi. Barokna obnova crkve u radu se razmatra i u širem kontekstu barokizacija srednjovjekovne arhitekture, raširene pojave u 18. stoljeću, u mediteranskom i u srednjoeuropskom krugu.
The article examines the furnishing of country residences, the collecting practises and art patronage of members of two families of the old and new nobility, the Erdödy and the Vranyczány-Dobrinović, who played an important role in... more
The article examines the furnishing of country residences, the collecting practises and art patronage of members of two families of the old and new nobility, the Erdödy and the Vranyczány-Dobrinović, who played an important role in Croatian society and politics. The Erdödy furnished their castles in Jastrebarsko, Novi Marof and Bajnski dvori with Historicist furniture and decorated them with their collections, which consisted mainly of works of art by Old Masters. The Vranyczány followed the trend of Historicist interior decoration and expressed their personal taste more strongly, which was reflected in their estates of Mirkovec and Gornje Oroslavje, which became the centre of social gatherings of the modern Croatian art scene.
The article examines the furnishing of country residences, the collecting practises and art patronage of members of two families of the old and new nobility, the Erdödy and the Vranyczány-Dobrinović, who played an important role in... more
The article examines the furnishing of country residences, the collecting practises and art patronage of members of two families of the old and new nobility, the Erdödy and the Vranyczány-Dobrinović, who played an important role in Croatian society and politics. The Erdödy furnished their castles in Jastrebarsko, Novi Marof and Bajnski dvori with Historicist furniture and decorated them with their collections, which consisted mainly of works of art by Old Masters. The Vranyczány followed the trend of Historicist interior decoration and expressed their personal taste more strongly, which was reflected in their estates of Mirkovec and Gornje Oroslavje, which became the centre of social gatherings of the modern Croatian art scene.
Die Forschungen von Renate Wagner-Rieger haben die Entwicklung der Kunstgeschichte im zentraleuropäischen Raum wesentlich angeregt, so auch in Kroatien, und dies gilt vor allem für die Architekturforschung. Die Texte von Wagner-Rieger aus... more
Die Forschungen von Renate Wagner-Rieger haben die Entwicklung der Kunstgeschichte im zentraleuropäischen Raum wesentlich angeregt, so auch in Kroatien, und dies gilt vor allem für die Architekturforschung. Die Texte von Wagner-Rieger aus den 1960er und 1970er Jahren hätten hochwahrscheinlich den Impuls für die Entwicklung der Barockforschung, besonders in Nordkroatien, gegeben. Als die wichtigsten Thesen von Wagner-Rieger, die in den kroatischen Forschungen zu beobachten sind, ist die Typologie der Jesuitenkirchen, die Đurđica Cvitanović (1924-2009) an Beispielen der Jesuitenarchitektur in Kroatien entwickelt hat und der Stilpluralismus als das wichtigste Stilmerkmal der Kunst der mariatheresianischen Epoche, bearbeitet in Texten von Anđela Horvat (1911-1985).
The area of Hrvatsko zagorje, like most parts of Northwestern Croatia, is characterized by very intensive building activity in the long 18th century. With construction of numerous sacred buildings such as pilgrimage churches, parish... more
The area of Hrvatsko zagorje, like most parts of Northwestern Croatia, is characterized by very
intensive building activity in the long 18th century. With construction of numerous sacred buildings
such as pilgrimage churches, parish churches, chapels, shrines and calvaries, landscape was
(re)designed into a stage with liturgical function. This sacralization of the landscape is still visible
in the area on the border with Styria, along Sutla/Sotla river. The intensive sacralization of the
landscape and the building boom in the 18th century took place in the wake of the Counter-
Reformation, which in northern Croatia was primarily an all-encompassing renewal after the long
period of the Ottoman Wars. Furthermore, the devotion to Mary experienced an intensive spread,
which led to the construction of numerous new churches and chapels. Magnificent pilgrimage
churches were built on mountains outside of towns, surrounded by fortresses-like arcaded walls with
towers or cinktor – a phenomenon characteristic of Baroque architecture in Croatia – most famous
examples in the churches in Trški Vrh/Krapina and Vinagora. The new churches were often built on
the site of the older, preserving the continuation of sacred place and local architectural tradition.
Sažetak okruglog stola "Katedrale, arsenali, brodovi. Projektiranje, građenje, upravljanje", Hvar, 6. – 9. listopada 2011
Kraći sažetak: U radu su razmotreni do sada nepoznati materijali vezani za djelovanje Tihomila Stahuljaka na Odsjeku za povijest umjetnosti, na kojemu je radio od 1956. do umirovljenja 1983. godine. Iz bilješki za predavanja može se... more
Kraći sažetak: U radu su razmotreni do sada nepoznati materijali vezani za djelovanje Tihomila Stahuljaka na Odsjeku za povijest umjetnosti, na kojemu je radio od 1956. do umirovljenja 1983. godine. Iz bilješki za predavanja može se rekonstruirati njegov pristup podučavanju i metodama rada, a poseban interes Stahuljak je pokazivao za povijest Odsjeka za povijest umjetnosti, kojemu je posvetio i jedan od svojih rijetkih objavljenih tekstova.
Zbornik radova sa skupa održanog 22. studenog 2018. godine na Filozofskom fakultetu kojim je Odsjek za povijest umjetnosti
Sveučilišta u Zagrebu obilježio sto
i četrdeset godina podučavanja povijesti umjetnosti na zagrebačkom
Sveučilištu
Prikaz izložbe: Život u palači od 1764. do 2004., Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, studeni 2004.- rujan 2005
Recenzija, prikaz knjige "Opatska riznica, katedrala i crkve grada Korčule" Damira Tulića i Nine Kudiš
Osamnaesto je stoljece na srednjoeuropskom prostoru, pa tako i u kontinentalnoj Hrvatskoj, jedno od najintenzivnijih razdoblja razvoja sakralne arhitekture. Rezultat je to povoljnih okolnosti, intenzivne katolicke obnove i sirenja... more
Osamnaesto je stoljece na srednjoeuropskom prostoru, pa tako i u kontinentalnoj Hrvatskoj, jedno od najintenzivnijih razdoblja razvoja sakralne arhitekture. Rezultat je to povoljnih okolnosti, intenzivne katolicke obnove i sirenja teritorija pod vlascu Habsburgovaca prema istoku te porasta broja stanovnika. Posljedica takvih okolnosti upravo je nevjerojatan intenzitet gradnje i opremanja crkava. Dotrajale i premalene crkve u to se doba zamjenjuju novima, zidanima, a u znatno vecoj mjeri nego u ranijim razdobljima podižu se i nove sakralne građevine, od malih kapelica i poklonaca, preko mnogobrojnih novih župnih crkava, sve do monumentalnih prostenjarskih crkava okruženih cinktorom. Cetverolisne crkve posebno su zanimljiv primjer novoga oblikovanja prostora koji je odgovarao potrebama nove liturgije. Iznimno scenican prostor ostvaruje se izdvajanjem svetista te oblikovanjem centralno zasnovanog broda, flankiranog sa sve cetiri strane jednakim prostorima bocnih kapela i svođenog slavo...
U razdoblju prve polovine 18. stoljeća na području Zagrebačke biskupije dolazi do snažnog zamaha u izgradnji, osobito na područjima koja su oslobođena u ratovima s kraja 17. stoljeća. U obnovi i revitalizaciji opustošenih područja... more
U razdoblju prve polovine 18. stoljeća na području Zagrebačke biskupije dolazi do snažnog zamaha u izgradnji, osobito na područjima koja su oslobođena u ratovima s kraja 17. stoljeća. U obnovi i revitalizaciji opustošenih područja biskupije veliku su ulogu imali zagrebački biskupi, koji na svojim posjedima jugoistočno od Zagreba podižu važne građevine. Osobito se ističe zagrebački biskup Juraj Branjug (biskup od 1723. do 1748.), a među njegovim arhitektonskim narudžbama važno mjesto ima gradnja nove župne crkve u Pokupskom.During the fi rst half of the eighteenth century Zagreb diocese entered the period of the extensive renovation and rebuilding of the ecclesiastical edifi ces, especially in the regions that were recently liberated from the Ottoman rule by the end of the seventeenth century. In these activities of revitalization of such desolated lands bishops of Zagreb had a very important role, since they were founders of the most new buildings in the regions on the south-east fr...
The paper aims at illustrating one of the aspects of intellectual ties between Croatia and Slovakia through the analysis of 18th-century library holdings of the Library of Zagreb Archdiocese, Bibliotheca Metropolitana, and Slovakian... more
The paper aims at illustrating one of the aspects of intellectual ties between Croatia and Slovakia through
the analysis of 18th-century library holdings of the Library of Zagreb Archdiocese, Bibliotheca Metropolitana,
and Slovakian printing centres, mainly Trnava as a Jesuit and university seat, but also Bratislava and
Košice. Connections and influences exchanged between the Zagreb chapter, its bishops and university with
University of Trnava (founded in 1635) as the most important higher education institution in the historical
Hungarian lands with numerous students from Croatia, had a great impact on the cultural and intellectual
development of north-west Croatia. The analysis encompassed 2031 titles from the Bibliotheca Metropolitana,
with 69 books from Trnava, 38 from Bratislava and 5 from Košice. The Trnava university printing
house, Typis Academicis Societatis Jesu Tyrnaviae, published university textbooks in theology, history and
law, but a considerable number of titles belong to a surprisingly wide array of cultural topics, especially literature.
Bratislava editions include fewer titles in theology, with emphasis on history, law, poetry and several
titles in geography. Interesting titles include F. Babai’s history of Hungarian kings, J.-B. Lignel Bossuet’s
discourses on Protestantism, Augustin Calmet’s books on the Bible, and from Bratislava works by M. Bél,
the founder of Slovak geography. This paper presents important connections of Slovakia’s educational and
cultural centres with Croatia, particularly Zagreb, the impact and extent of which remain to be explored.
Prilog istraživanju intelektualnih veza Hrvatske i Slovačke. Analiza knjiga iz slovačkih tiskara u zagrebačkoj Bibliotheca Metropolitana A Contribution to the Research of Intellectual Ties between Croatia and Slovakia. Analysis of Books... more
Prilog istraživanju intelektualnih veza Hrvatske i Slovačke. Analiza knjiga iz slovačkih tiskara u zagrebačkoj Bibliotheca Metropolitana A Contribution to the Research of Intellectual Ties between Croatia and Slovakia. Analysis of Books from Slovakian Printing Houses in Zagreb's Bibliotheca Metropolitana / Príspevok k výskumu intelektuálnych vzťahov Chorvátska a Slovenska. Rozbor kníh zo slovenských tlačiarní v Bibliotheca Metropolitana v Záhrebe
The paper aims at illustrating one of the aspects of intellectual ties between Croatia and Slovakia through the analysis of 18 th-century library holdings of the Library of Zagreb Archdiocese, Bibliotheca Metropolitana, and Slovakian printing centres, mainly Trnava as a Jesuit and university seat, but also Bratislava and Košice. Connections and influences exchanged between the Zagreb chapter, its bishops and university with University of Trnava (founded in 1635) as the most important higher education institution in the historical Hungarian lands with numerous students from Croatia, had a great impact on the cultural and intellectual development of northwest Croatia. The analysis encompassed 2031 titles from the Bibliotheca Metropolitana, with 69 books from Trnava, 38 from Bratislava and 5 from Košice. The Trnava university printing house, Typis Academicis Societatis Jesu Tyrnaviae, published university textbooks in theology, history and law, but a considerable number of titles belong to a surprisingly wide array of cultural topics, especially literature. Bratislava editions include fewer titles in theology, with emphasis on history, law, poetry and several titles in geography. Interesting titles include F. Babai's history of Hungarian kings, J.-B. Lignel Bossuet's discourses on Protestantism, Augustin Calmet's books on the Bible, and from Bratislava works by M. Bél, the founder of Slovak geography. This paper presents important connections of Slovakia's educational and cultural centres with Croatia, particularly Zagreb, the impact and extent of which remain to be explored.
Nekadašnja romaničko-gotička župna crkva sv. Nikole sredinom 18. stoljeća potpuno je obnovljena u baroknom stilu. Kao rezultat gradnje na starim temeljima zadržala je tradicionalnu tlocrtnu dispoziciju te pravilnu orijentaciju, a načinom... more
Nekadašnja romaničko-gotička župna crkva sv. Nikole sredinom 18. stoljeća potpuno je obnovljena u baroknom stilu. Kao rezultat gradnje na starim temeljima zadržala je tradicionalnu tlocrtnu dispoziciju te pravilnu orijentaciju, a načinom gradnje ugledala se na varaždinske crkve 17. stoljeća, upotrebom zidnih stupaca, Wandpfeilera, kao nosivih pregradnih zidova među kapelama koji podupiru svod broda. Crkva sv. Nikole taj način gradnje oblikovala je u stilu 18. stoljeća, sa zaobljenim uglovima plitkih kapela, nizanjem čeških kapa u brodu te valovitim kretanjem vijenca koji kontinuira u crkvi. Bogata arhitektonska plastika i štukature u svodnim poljima upotpunjuju oblikovanje unutrašnjosti, koje pokazuje srodnosti sa sakralnom arhitekturom tada vodeće graditeljske radionice u Grazu, one Josepha Huebera, koje su prenosili graditelji crkve porijeklom iz Ptuja – M. Mayerhoffer i A. Poch. Suzdržano oblikovanje vanjštine ponavilo je rješenja pročelja 17. stoljeća, a, s dijelovima iz srednjo...
Recenzija, prikaz knjige "Francesco Robba (1698–1757). Beneški kipar in arhitekt v baročni Ljubljani" Mateja Klemenčića
Izuzetan je doprinos Anđele Horvat poznavanju i istraživanju umjetnosti kontinentalne Hrvatske u razdoblju baroka. Knjigom Između gotike i baroka, iscrpnim pregledom umjetnosti od kraja 15. do kraja 17. stoljeća u kontinentalnoj... more
Izuzetan je doprinos Anđele Horvat poznavanju i istraživanju umjetnosti kontinentalne Hrvatske u razdoblju baroka. Knjigom Između gotike i baroka, iscrpnim pregledom umjetnosti od kraja 15. do kraja 17. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj, objavljenoj 1975., skrenula je pozornost struke na tu do tada zanemarenu građu i otvorila brojna pitanja i naznačila smjerove istraživanja. Napušta ustaljenu praksu prikaza razvoja stila, i uvidom u materijal istražuje pluralizam stilskih pojava, prateći paralelnu pojavu različitih strujanja, bez nametanja vrijednosnog kriterija. Neke od tih teza razmotrene su na primjerima zagrebačke katedrale i župne crkve sv. Anastazije u Samoboru. Metodologija kojom se služi u istraživanjima nije imala prethodnike u našoj sredini, a posebno treba istaknuti da brojne teme koje obrađuje u svojim istraživanjima tek unatrag dva desetljeća ulaze u polje istraživanja povijesti umjetnosti u srednjoj Europi.Anđela Horvat’s contribution to the study and understanding o...
Nekadašnja romaničko-gotička župna crkva sv. Nikole sredinom 18. stoljeća potpuno je obnovljena u baroknom stilu. Kao rezultat gradnje na starim temeljima zadržala je tradicionalnu tlocrtnu dispoziciju te pravilnu orijentaciju, a načinom... more
Nekadašnja romaničko-gotička župna crkva sv. Nikole sredinom 18. stoljeća potpuno je obnovljena u baroknom stilu. Kao rezultat gradnje na starim temeljima zadržala je tradicionalnu tlocrtnu dispoziciju te pravilnu orijentaciju, a načinom gradnje ugledala se na varaždinske crkve 17. stoljeća, upotrebom zidnih stupaca, Wandpfeilera, kao nosivih pregradnih zidova među kapelama koji podupiru svod broda. Crkva sv. Nikole taj način gradnje oblikovala je u stilu 18. stoljeća, sa zaobljenim uglovima plitkih kapela, nizanjem čeških kapa u brodu te valovitim kretanjem vijenca koji kontinuira u crkvi. Bogata arhitektonska plastika i štukature u svodnim poljima upotpunjuju oblikovanje unutrašnjosti, koje pokazuje srodnosti sa sakralnom arhitekturom tada vodeće graditeljske radionice u Grazu, one Josepha Huebera, koje su prenosili graditelji crkve porijeklom iz Ptuja – M. Mayerhoffer i A. Poch. Suzdržano oblikovanje vanjštine ponavilo je rješenja pročelja 17. stoljeća, a, s dijelovima iz srednjo...
Recenzija, prikaz knjige "Francesco Robba (1698–1757). Beneški kipar in arhitekt v baročni Ljubljani" Mateja Klemenčića
Izuzetan je doprinos Anđele Horvat poznavanju i istraživanju umjetnosti kontinentalne Hrvatske u razdoblju baroka. Knjigom Između gotike i baroka, iscrpnim pregledom umjetnosti od kraja 15. do kraja 17. stoljeća u kontinentalnoj... more
Izuzetan je doprinos Anđele Horvat poznavanju i istraživanju umjetnosti kontinentalne Hrvatske u razdoblju baroka. Knjigom Između gotike i baroka, iscrpnim pregledom umjetnosti od kraja 15. do kraja 17. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj, objavljenoj 1975., skrenula je pozornost struke na tu do tada zanemarenu građu i otvorila brojna pitanja i naznačila smjerove istraživanja. Napušta ustaljenu praksu prikaza razvoja stila, i uvidom u materijal istražuje pluralizam stilskih pojava, prateći paralelnu pojavu različitih strujanja, bez nametanja vrijednosnog kriterija. Neke od tih teza razmotrene su na primjerima zagrebačke katedrale i župne crkve sv. Anastazije u Samoboru. Metodologija kojom se služi u istraživanjima nije imala prethodnike u našoj sredini, a posebno treba istaknuti da brojne teme koje obrađuje u svojim istraživanjima tek unatrag dva desetljeća ulaze u polje istraživanja povijesti umjetnosti u srednjoj Europi.Anđela Horvat’s contribution to the study and understanding o...
Die engen Beziehungen und verflochtenen Wege der Einflüsse in der Architektur der Neuzeit im Südosten Mitteleuropas führen von Graz als einem wichtigen künstlerischen und kulturellen Zentrum der Steiermark bis in die Städte im Nordwesten... more
Die engen Beziehungen und verflochtenen Wege der Einflüsse in der Architektur der Neuzeit im Südosten Mitteleuropas führen von Graz als einem wichtigen künstlerischen und kulturellen Zentrum der Steiermark bis in die Städte im Nordwesten Kroatiens, wie Zagreb und insbesondere Varaždin. Die eng miteinander geflochtenen Beziehungen und Kontakte, wie auch die verschiedenen Kanäle der Verbreitung und Vermittlung im besonders bauintensiven 18. Jahrhundert zeigen, dass die Rolle von Graz in Bezug auf Beziehungen zum Süden und Osten, zu Nachbarländern wie Kroatien, Ungarn und Slowenien viel komplexer ist als „nur“ ein künstlerisches und kulturelles Zentrum zu sein. Vielmehr war es ein Ort der Begegnung und des Austauschs, wie auch das Zentrum des dicht gewobenen Kontaktnetzwerkes, nicht nur für Skulptur und Malerei, sondern vor allem für die Architektur. Seit dem 16. Jahrhundert, einer kunsthistorisch wichtiger Zäsur in der die Festungsbaumeister mit sich die neue Architektur und Bauweise von Graz nach Südosten brachten, blieben die Kontakte ununterbrochen, jedoch nicht immer in derselben Intensität. Als der bekannteste von ihnen ist Domenico dell'Allio (1515-1563) anzuführen. Im 17. Jahrhundert waren es die Baumeister der Carlone-Bauwerkstatt, die in Kroatien tätig waren, und Aufträge gaben meistens die kirchlichen Auftraggeber. Der Carlone-Familie folgte der Architekt Johann Georg Stengg (1689-1753), der mit seinen reichen architektonischen Dekorationen die Spätbarockarchitektur der ganzen Region geprägt hat. Der letzte in der Reihe der Grazer Barockarchitekten, der in Südosten große Aufträge bekam, war Josef Hueber (1717-1787). Seine szenisch gestalteten und reich dekorierten Kirchen mit monumentalen Doppelturmfassaden haben die sakrale Spätbarockarchitektur in der Südsteiermark und Kroatien stark beeinflusst und zugleich hat er als Architekt im Auftrag der wichtigsten adeligen Familien einige der bedeutendsten Werke des Spätbarock geschaffen. Hueber entwarf Schlösser für Attems Familie in Dornava und Slovenska Bistrica und für die Familie Batthyány in Ludbreg. Der Auftrag Huebers in Ludbreg erweitert nicht nur sein Œuvre und dessen geografische Breite, sondern zeigt viel wichtiger noch, dass er als Architekt für den höchsten Adel auch außerhalb der historischen Grenzen der Steiermark tätig war. Am Beispiel Huebers und sein Oeuvre wird gezeigt, dass man den Einblick in das Kunst- und Bauwesen im 18. Jahrhundert in Zentraleuropa nur mit dem Ausblick auf Beziehungen zwischen Zentren und Peripherie vervollständigen kann, die im engen Kontakt standen und sich grenzüberschreitend entwickelt haben.
Die engen Beziehungen und verflochtenen Wege der Einflüsse in der Architektur der Neuzeit im Südosten Mitteleuropas führen von Graz als einem wichtigen künstlerischen und kulturellen Zentrum der Steiermark bis in die Städte im Nordwesten... more
Die engen Beziehungen und verflochtenen Wege der Einflüsse in der Architektur der Neuzeit im Südosten Mitteleuropas führen von Graz als einem wichtigen künstlerischen und kulturellen Zentrum der Steiermark bis in die Städte im Nordwesten Kroatiens, wie Zagreb und insbesondere Varaždin. Die eng miteinander geflochtenen Beziehungen und Kontakte, wie auch die verschiedenen Kanäle der Verbreitung und Vermittlung im besonders bauintensiven 18. Jahrhundert zeigen, dass die Rolle von Graz in Bezug auf Beziehungen zum Süden und Osten, zu Nachbarländern wie Kroatien, Ungarn und Slowenien viel komplexer ist als „nur“ ein künstlerisches und kulturelles Zentrum zu sein. Vielmehr war es ein Ort der Begegnung und des Austauschs, wie auch das Zentrum des dicht gewobenen Kontaktnetzwerkes, nicht nur für Skulptur und Malerei, sondern vor allem für die Architektur. Seit dem 16. Jahrhundert, einer kunsthistorisch wichtiger Zäsur in der die Festungsbaumeister mit sich die neue Architektur und Bauweise von Graz nach Südosten brachten, blieben die Kontakte ununterbrochen, jedoch nicht immer in derselben Intensität. Als der bekannteste von ihnen ist Domenico dell'Allio (1515-1563) anzuführen. Im 17. Jahrhundert waren es die Baumeister der Carlone-Bauwerkstatt, die in Kroatien tätig waren, und Aufträge gaben meistens die kirchlichen Auftraggeber. Der Carlone-Familie folgte der Architekt Johann Georg Stengg (1689-1753), der mit seinen reichen architektonischen Dekorationen die Spätbarockarchitektur der ganzen Region geprägt hat. Der letzte in der Reihe der Grazer Barockarchitekten, der in Südosten große Aufträge bekam, war Josef Hueber (1717-1787). Seine szenisch gestalteten und reich dekorierten Kirchen mit monumentalen Doppelturmfassaden haben die sakrale Spätbarockarchitektur in der Südsteiermark und Kroatien stark beeinflusst und zugleich hat er als Architekt im Auftrag der wichtigsten adeligen Familien einige der bedeutendsten Werke des Spätbarock geschaffen. Hueber entwarf Schlösser für Attems Familie in Dornava und Slovenska Bistrica und für die Familie Batthyány in Ludbreg. Der Auftrag Huebers in Ludbreg erweitert nicht nur sein Œuvre und dessen geografische Breite, sondern zeigt viel wichtiger noch, dass er als Architekt für den höchsten Adel auch außerhalb der historischen Grenzen der Steiermark tätig war. Am Beispiel Huebers und sein Oeuvre wird gezeigt, dass man den Einblick in das Kunst- und Bauwesen im 18. Jahrhundert in Zentraleuropa nur mit dem Ausblick auf Beziehungen zwischen Zentren und Peripherie vervollständigen kann, die im engen Kontakt standen und sich grenzüberschreitend entwickelt haben.
Numerous are works of architecture, sculpture, painting and applied arts created on or brought to the territory of present-day Croatia owing to the Hungarian nobility. These families were rooted and seated in historic Hungary (which was... more
Numerous are works of architecture, sculpture, painting and applied arts created on or brought to the territory of present-day Croatia owing to the Hungarian nobility. These families were rooted and seated in historic Hungary (which was apparent in territorial designations integrated in their names), but they had equally active branches in both countries. Therefore, this overview - based on artistic quality as the main criterion - shows the heritage of eight noble families whose histories most clearly illustrate the broad span shared by Croatian and Hungarian mutual social and political life. Among them, the old aristocratic Erdődy family had their perennial dual affiliation expressed by two territorial designations - de Monyorókerék et Monoszló, that is, of Eberava (in Burgenland) and of Moslavina (in Croatia). The youngest among nobility is the Tüköry de Algyest family, ennobled in 1831 for merit in developing modern Hungarian infrastructure, who spent only about three decades in Croatia. Works of art that today belong to the cultural heritage of both Croatia and Hungary are linked by the period styles, the names of artists, and also by the distinctive spirit of the families they were created for. It should especially be noted that Hungarian aristocrats played a pioneering role in embracing new stylistic tendencies and artistic media - from Neo-Classicism in the construction of country houses to experiments in photography in the 19th century.
Zagrebački Gornji grad bio je u središtu istraživačkog interesa Lelje Dobronić. Pomno istražujući njegovu povijest, građevine i stanovnike, ostavila je i značajne podatke o urbanističkom oblikovanju Gradeca u 17. i 18. stoljeću. Razdoblje... more
Zagrebački Gornji grad bio je u središtu istraživačkog interesa Lelje Dobronić. Pomno istražujući njegovu povijest, građevine i stanovnike, ostavila je i značajne podatke o urbanističkom oblikovanju Gradeca u 17. i 18. stoljeću. Razdoblje je to u kojemu Gradec mijenja lice, od drvenog grada postaje kameni, a značajno se povećava broj gradskih kuća i palača. Urbanistička struktura srednjovjekovnog razdoblja s podjelom na gradske insulae i dominantan središnji Trg sv. Marka zadržana je i u kasnijem razdoblju. Uz do tada neizgrađene obode grada uz gradske zidine podižu se novi kompleksi crkvenih redova, isusovaca i kapucina, koji bitno mijenjaju izgled grada. Značajni zahvati provode se i u postojećim ulicama. Zamjetne su težnje za uljepšavanjem grada, tako su u brojnim zapisnicima sjednica gradske uprave, koje je priredila i uredila za objavljivanje Lelja Dobronić, Monumenta historica civitatis Zagabriae, zabilježene odredbe koje uređuju život u gradu, uređenje njegovih ulica i trgova. Posebno se te težnje očituju u zahvatima koji se provode na Trgu sv. Marka, koji polako gubi trgovačku funkciju koja se izmješta u podgrađe na Harmicu, a postaje sve više reprezentativno sjedište državne vlasti. Na temelju plana trga iz 1770., te slikovnih prikaza iz narednih desetljeća kao i povijesti gradnje zgrade Sabora i Banskih dvora, moguće je rekonstruirati kako se postupno oblikovalo lice središnjeg trga. Nit vodilja bilo je svakako uspostavljanje kontinuiranih pročelja i pravocrtnog pružanja ulica, što se posebno očituje u zahtjevima za uklanjanjem postojećih građevina na zapadnoj strani trga, na mjestu gdje će biti podignuti Banski dvori.

And 76 more

8 0 0 g o d i n a z a j e d n i č k e k u l t u r n e b a š t i n e Nakon teškog 16. stoljeća, kada je osmanskim osvajanjima veći dio Ugarsko-Hrvatskog Kra-ljevstva došao pod stranu vlast, a stare ugarske biskupije bile ugašene ili... more
8 0 0 g o d i n a z a j e d n i č k e k u l t u r n e b a š t i n e Nakon teškog 16. stoljeća, kada je osmanskim osvajanjima veći dio Ugarsko-Hrvatskog Kra-ljevstva došao pod stranu vlast, a stare ugarske biskupije bile ugašene ili izmještene na pod-ručje današnje Slovačke (ostrogonski nadbiskup i primas Ugarske seli u Trnavu), 17. stoljeće ipak je označilo nešto povoljnije razdoblje. Zagrebačka biskupija, iako smanjenog teritorija i na samoj granici s Osmanlijama, nije doživjela sudbinu većine biskupija na području Ma-đarske, i uspjela se održati-o čemu govori i citat suvremenika kanonika Ivana Mrnavića (1580.-1637.) iz 1630. godine: "Kada su sve ostale crkve Ugarske Kraljevine dospjele pod turski jaram, ili su obeščašćene ljagom hereze, jedina katedrala u čitavoj kraljevini naša [zagrebačka], posvećena presvetom apostolskom kralju [sv. Stjepanu], posve slobodna [i] čista od turske sile i heretičke ljage, ostala je trajno privržena apostolskom tronu." 1 Utvrđi-vanjem granice stvoreni su uvjeti za obnovu i ponovni razvoj umjetničke djelatnosti, a kon-tinuitet crkvene strukture i (nominalnog) teritorija biskupije, koji se u baroknom razdoblju usko vežu uza svjetovnu vlast i njezine institucije (zagrebački biskupi obnašaju funkciju zamjenika bana), dat će velik zamah obnovi i opremanju postojećih crkava, posebice kate-drale. Zagrebački biskup i kaptol najveći su naručitelji i donatori umjetnina, osobito nakon sloma Zrinskih i Frankopana. Spoj sakralne i svjetovne vlasti te kontinuitet, odnosno "dugo trajanje", kao i vrlo raširena aktualizacija prošlosti u srednjoj Europi odredili su teme koje prevladavaju u kulturnom krugu, oblikovanom u baroku na zagrebačkom Kaptolu. Tako će se u umjetničkim djelima (re)interpretirati zajednička hrvatska i ugarska prošlost, ponovo će se intenzivno častiti srednjovjekovni svetci vladari, sveti Stjepan Kralj, sveti Emerik i sveti kralj Ladislav, a na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće velike narudžbe ove tematike prenosit će jasnu i snažnu poruku novoga, vlastitog tumačenja prošlosti, ali i suvremenih prilika. Zagrebačka biskupija utemeljena je oko 1094., a katedrala je posvećena sv. Stjepanu (kasnije se pridružuje i slavljenje Uznesenja Bogorodice), prvom ugarskom kralju koji je usposta-vio crkvenu strukturu u zemlji. Kanoniziran je za vrijeme nasljednika sv. Ladislava, godine 1087., kao i njegov sin, mladi vojvoda, sv. Emerik. Titular zagrebačke katedrale primjer je jednog od najranijih štovanja novih ugarskih svetaca, kako ističe Gabor Klaniczay, koje širi njegov nasljednik. 2 Kralj Ladislav (c. 1040.-1095.), koji je konsolidirao kraljevstvo, preu-zeo krunu Kraljevine Hrvatske i utemeljio Zagrebačku biskupiju, često se prikazuje zajedno sa sv. Stjepanom i sv. Emerikom u grupi tzv. "ugarskih vladara". 3 Jedan od važnijih prika-za ove trojice svetaca zajedno je na slici Raspeće sa svetcima, Gian Francesca da Tolmezza, 1505., s oltara sv. Križa, danas u Riznici zagrebačke katedrale. Kult svetih vladara Arpado-vića usko je vezan uz pitanja potvrđivanja državnosti. Predstavljajući spoj svjetovne vlasti i religijskog značenja snažno su vezani s teritorijem i nacijom, 4 a njihovo čašćenje redovi-to se intenzivira u kriznim vremenima. U 17. stoljeću obnavlja se srednjovjekovni interes za svete kraljeve, isprva u djelima historiografa. Izuzetan utjecaj u Hrvatskoj imat će djelo Jurja Rattkaya Velikotaborskog (1612.-1666.) Memoria regnum et banorum Regnorum Dalma-tiae, Croatiae et Sclavoniae, (1652.), u kojemu kralj Ladislav predstav-lja simbol sretnih prošlih vremena. Zanimljivo, javni govor mladog Nikole Zrinskog (1620.-1664.), prigodom završetka njegova školo-vanja u Beču 1634., također će za temu imati dobroga kralja Ladisla-va. 5 Kult svetih vladara u Mađarskoj odražavat će i snažna proture-formacijska nastojanja, naglašavanjem njihova djelovanja upravo na širenju kršćanstva, odnosno Katoličke Crkve, primjerice u djelima čuvenog isusovca Istvana Tarnoczyja (1626.-1689.), koji objavlju-je životopise trojice vladara. 6 Kult trojice svetih vladara raširen je i na području Hrvatske, gdje nerijetko dolazi do isprepletanja i spa-janja s najraširenijom baroknom pobožnošću, onom marijanskom. D u b r a v k a B o t i c a Oživljeni kult svetih u g a r s k i h v l a d a r a. Nastavak tradicije i n o v o č i t a n j e u r a z d o b l j u b a r o k a 1
Edited book that contains articles on history of art and history of Croatia and Hungary accompanied by the catalogue of the Exhibition.
Riječ je o hrvatskom izdanju zbornika tekstova i kataloga izložbe Ars et Virtus. Hrvatska - Mađarska: 800 godina zajedničke kulturne baštine.
Kroz fond knjižnice Zriniane iz Zbirke starih i rijetkih knjiga NSK predstavljen je odnos obitelji Zrinski i Jankovski z Vlašime prema teoriji arhitekture, posebice vojne, te su identificirani primjeri i situacije u kojima je ovo znanje... more
Kroz fond knjižnice Zriniane iz Zbirke starih i rijetkih knjiga NSK predstavljen je odnos obitelji Zrinski i Jankovski z Vlašime prema teoriji arhitekture, posebice vojne, te su identificirani primjeri i situacije u kojima je ovo znanje moglo biti primjenjeno u praksi.
E-udžbenik Arhitektura baroka namijenjen je studentima preddiplomskog studija povijesti umjetnosti na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njime je pokriven dio nastavnog sadržaja obveznog kolegija u... more
E-udžbenik Arhitektura baroka namijenjen je studentima preddiplomskog studija povijesti umjetnosti na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njime je pokriven dio nastavnog sadržaja obveznog kolegija u 4. semestru – Arhitektura renesanse i baroka – koji se sastoji od dvije velike tematske i stilsko-kronološke cjeline: arhitektura razdoblja renesanse i arhitektura razdoblja baroka. Udžbenik pokriva drugo razdoblje, a u planu je i izrada udžbenika koji će pokriti i razdoblje renesanse. O koncepciji ovog udžbenika potrebno je naglasiti da nije zamišljen kao cjeloviti pregled barokne arhitekture i da ne pokriva sve fenomene u arhitekturi tog razdoblja. Građa nije ni kronološki ni geografski organizirana, nego su odabrane ključne pojave, arhitekti i problemi u arhitekturi tog razdoblja kojima se objašnjavaju stilski fenomeni. Naglasak je na arhitekturi u Italiji, Francuskoj i srednjoj Europi, kao ključnim područjima gdje nastaju inovacije i djela koja će imati značajnog utjecaja i na razvoj arhitekture kod nas.
Francuska arhitektura 17. stoljeća – arhitektura kao / za performans rhitektura rezidencija Luja XIV. (1661. – 1715.) imala je kao pozornica dvorskog ceremo-nijala i svečanosti poseban značaj, služeći za prikazivanje vladara i... more
Francuska arhitektura 17. stoljeća – arhitektura kao / za performans rhitektura rezidencija Luja XIV. (1661. – 1715.) imala je kao pozornica dvorskog ceremo-nijala i svečanosti poseban značaj, služeći za prikazivanje vladara i potvrđivanje njegove slave i moći. 1 Jasno to iskazuje ministar financija Jean-Baptiste Colbert (1619. – 1683.), koji naglašava da ni ratne pobjede ne pridonose toliko ugledu vladara kao građevine koje naručuje: " Votre Ma-jesté sait qu'à defaut des actions éclatantes de la guerre, rien ne marque davantage la grandeur et l'esprit des princes que les bâtiments et toute la postérité les mesure à l'aune de ces superbes ma-isons qu'ils ont élevées pendant leur vie ". 2 Colbertove riječi potvrđuju velike kraljevske narudž-be ovjekovječene na grafikama Kraljevskog kabineta – dovršenje istočnog pročelja Louvrea bilo je nedvojbena diplomatska pobjeda njegovog ministra i francuske Akademije. U palači Tuileries izgrađeno je tada najveće europsko kazalište na čijoj se čuvenoj pozornici u raskošnim uprizore-njima slavi Luja XIV., a vrhunac predstavljaju dvorac i vrtovi u Versaillesu. Veličanstvena reziden-cija postupno se oblikuje u monumentalnu pozornicu na kojoj se svakodnevno odvijaju složeni dvorski ceremonijal i velike svečanosti. Arhitektura kraljevskih rezidencija ispunjavala je nekoliko funkcija u Francuskoj 17. stoljeća. Uz primarno mjesto boravka i djelovanja kralja, rezidencije svojom raskoši bitno doprinose ugledu i statusu vladara, njegovoj gloire. 3 Slika vladara oblikuje se i posreduje podanicima u velikim sveča-nostima i ceremonijalima, 4 koji nisu služili zabavi i pokazivanju raskoši, nego se njima gradi dojam njegove moći, uvjerljivost i vjerodostojnosti, kako naglašava Montesquieu, " Le faste et la splen-deur, qui environnent les rois, font une partie de leur puissance ". 5 Vladarski performans je bitna sastavnica same vlasti u baroku, a arhitektura rezidencija postaje pozornica uprizorenjima. 6 Iako izložene grafike ne donose prikaze dvorskog ceremonijala, kompozicijom i naglašenim sceničnim karakterom prikaza s kraljem u središtu, jasno posreduju sliku dvorskoga performansa. Scenična funkcija arhitekture javljat će se u različitim oblicima u složenom vladarskom ceremonijalu – od privremene arhitekture kao scenografije u javnom prostoru, poput trijumfalnih lukova i pozorni-ca za svečanosti na gradskim trgovima ili u parkovima, do sceničnog oblikovanja i organizacije sa-mih rezidencija, u kojima pojedini dijelovi poput stubišta i svečanih dvorana omogućuju i upot-punjuju odvijanje ceremonijala. U središtu složenih programa opremanja i prikazivanja nalazi se kralj kao božanstvo, Apolon okružen muzama ili nakon vojnih pobjeda u 1670-ima, Herkul kojega prate Slava i Pobjeda. Božanstvo boravi u rezidenciji Versaillesu, koja nije samo veličanstveno re-mek-djelo barokne arhitekture i opreme, nego prije svega rezultat pomno promišljene umjetničke
Research Interests:
Art and Adversity: Patrons, Masters and Works of Art (University of Rijeka, 16th-17th September 2021) The second international Conference of the Research Project ET TIBI DABO: Commissions and Donors in Istria, Croatian Littoral and North... more
Art and Adversity: Patrons, Masters and Works of Art (University of Rijeka, 16th-17th September 2021)

The second international Conference of the Research Project ET TIBI DABO: Commissions and Donors in Istria, Croatian Littoral and North Dalmatia from 1300 to 1800
Research Interests:
Book of Abstracts
The main factors for the development of Croatian art in the Early Modern Period were the changing historical conditions, marked by the intrusions and conquests of Ottoman forces and various sources of influence: of Mediterranean or... more
The main factors for the development of Croatian art in the Early Modern Period were the changing historical conditions, marked by the intrusions and conquests of Ottoman forces and various sources of influence: of Mediterranean or Italian origin in Adriatic Croatia, or Hungarian in inland Croatia and strongly Habsburg-related from the 16th century onward. These circumstances have largely affected art-historical scholarly research as well. In the first period of the rise of art history as a discipline, in the “age of the founders” corresponding to the last decades of the 19th century, research was focused on the creation of the corpus of works of art, with emphasis on the study of the monumental heritage of the Adriatic coast and artwork belonging to earlier periods (I. Kukuljević Sakcinski, 1816-1889). The art of inland Croatia and more recent artistic periods would come into focus only with the expansion of the influence of the Viennese School of Art History, first with the survey written in 1902 by Iso Kršnjavi (1845-1927) and especially with the activity of Gjuro Szabo (1875-1943) and Artur Schneider (1879-1946).
Besides to the key issue of identifying national features in the history of art, many scholars devoted their attention to problems of periodisation, with two distinct and parallel approaches or views of the topic. On one hand, scholars emphasized the contemporary appearance of artistic phenomena, which corresponded to current trends in Western art. On the other hand, Ljubo Karaman’s (1886-1971) reflections on art in periphery and on the delayed adoption of styles would prove to have a profound effect on the art-historical discourse of the 20th century. The applied methodology and periodisation reveal different approaches to the research of artwork in Adriatic and inland Croatia. While the periodisation of Dalmatian art was primarily based on formal characteristics and morphological features, especially decoration, an entirely different approach was introduced in the study of art of inland Croatia, with emphasis on context in discussing individual works of art.
These theses will be considered on several examples. For the periodisation of Dalmatian art, an important element was the distinction between Gothic and Renaissance and efforts to define the “mixed Gothic-Renaissance style” in discussions between Cvito Fisković (1908-1996) and Ljubo Karaman. For the study of art in inland Croatia, it was important to determine the beginning of the Baroque period, which coincided with the arrival of the Jesuit order and the construction of their church in Zagreb, as well as the construction of new type of castles (Anđela Horvat, 1911-1985). Precisely the research of A. Horvat would abandon the traditional narrative of the chronological sequence of styles and embrace the notion of pluralism of stylistic phenomena (Between Gothic and Baroque, 1975).
Book of abstracts, 140 years of art history at University in Zagreb
140 years of Art History at University of Zagreb
Istraživačka grupa za proučavanje 18. stoljeća u hrvatskim zemljama (IGOS) Odjel za novovjekovnu povijest Hrvatskog instituta za povijest Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Leksikografski zavod... more
Istraživačka grupa za proučavanje 18. stoljeća u hrvatskim zemljama (IGOS) Odjel za novovjekovnu povijest Hrvatskog instituta za povijest Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Leksikografski zavod Miroslav Krleža POZIVAJU NA SUDJELOVANJE NA INTERDISCIPLINARNOM ZNANSTVENOM SKUPU Antika u hrvatskoj kulturi, umjetnosti i književnosti u "dugom" 18. stoljeću Zagreb, Filozofski fakultet-Leksikografski zavod Miroslav Krleža 30. studenog-2. prosinca 2023.
Research Interests: