Amina Memic

U ovom radu kratko je pojasnjen pojam pozitivne  diskriminacije prije svega na  trzistu rada ali i opcenito u drustvu.
Takodjer predoceni su znacaj i ciljevi mjera pozitivne  diskriminacije.
Ponudjene  su definicije pojmova  prdrasude, stereotipi i diskriminacija kao i pozitivna  diskriminacija. U zakljucnom djelu prikazan je kroz nekoliko primjera negativan utjecaj primjene  mjera pozitivne  diskriminacije po drustvenu stabilnost.

El-Beqareh-30 : A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja će na Zemlji namjesnika postaviti!" ... Sa'ad-26 : O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji učinili, … Institucija Halife (namjesnika) dakle seže još od prije stvaranja čovjeka. Interesantno je primjetiti da se ta " titula " u Časnom Kuranu veže za Adema alejhisselam i za Davuda alejhisselam, za koju su dvojicu neki mufesiri primjećivali da su im i Imena na karakterističan način i napisana, jer za razliku od npr imena Musaa, Isaa, Merjeme ... ova dva su napisana u takvom obliku da su svi harfovi međusobno rastavljeni. Interesantno je i primjetiti da tek u slučaju Davuda alejhisselam Uzvišeni nedvosmisleno spominje pojam Halifa, nedvosmileno mu se tako obraćajući... ali bi obrazlaganje i tumačenje značenja svega ovoga odvelo sa teme-Halifat u Ummetu Muhammeda sallallahu alejhi ve alihi ve sahbihi! Pojam Halifa ima značenje namjesnika, a ovdje ga koristimo i u značenju vrhovnog svjetovnog i duhovnogi poglavara! Tako bi onda u islamskoj državi, historijski gledano, prvi halifa bio hazreti Ebu Bekr a posljednji je AbdulMedžid II, inače posljednji osmanlijski sultan. Najopštije govoreći postoje dva perioda, prvi je kratki period Hulefairašiduna, prve četvorice halifa, a drugi je viševjekovni period kada su halifat u svojim rukama držali Umejadi, Abasidi i na koncu Osmanlije. Zapravo, postoje dva načina obnašanja halifatske funkcije, gdje bi četverici odabranih Poslanikovih Ashaba onda mogli pridružiti i neke druge, koji jesu na vlast došli putem dinastičkoga nasljeđivanja, ali su je obnašali po principima Hulefairašiduna. Tako bi između ostalih mogli da spomenemo Omera ibn Abdulaziza Benu Umeje, Selima Javuza Osmanlijkog sultana itd. Mi ćemo se osvrnuti samo na halifat prve četverice a što se tiče kasnijega perioda samo u kontekstu bid'ata koje su uveli prvo Umejadi, a koji su potom i zaživjeli i sve do XX vijeka dokle je postojao halifat. Važno bi bilo i naglasiti da pojedini termini koji se koriste u modernoj pravnoj nauci u pitanju islamske države uopšte nemaju i moderno (zapadnjačko, evropsko) značenje, ali ih zbog nedefinisanosti pravih i preciznih termina koristimo. Tako npr ako neko kaže za savjetodavno tijelo koje je izabralo hazreti Osmana da je parlament ili skupština ili sl., mora imati na umu nepremostivu izdiferenciranost sa drugim parlamentima. Ovo naglašavamo na početku, u cilju ograđivanja od bilo kakvog omalovažavanja tj. stavljanja u istu ravan... *Legitimitet Muhadžira i Ensarija Prva islamska država je bila neka vrsta aristokratske republike, gdje je određena skupina-uslovno rečeno " aristokratija " birala (apsolutnog) vladara! Evropska historija poznaje razne oblike vlasti neke elite.. to se naziva aristokratija. Ta " elita " ili vladajuća klasa je birana ili po principu porijekla, ili po principu zasluga, ratnih ili sl, zatim po principu imovinskoga stanja kako je bio slučaj u Mletačkoj republici itd. Nije u nauci o državi poznat termin, ali ne bi bilo naodmet sada naglasiti da je riječ zapravo o duhovnoj aristokratiji, o aristokratiji koja je to po vrlinama (ihsanu), i koju kao takvu i Uzvišeni jasno spominje u Kuranu, Tewba-100: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, Muhadžirima i Ensarijama i svima onima koji ih slijede u ihsanu, a i oni su zadovoljni Njime! Njih je bilo iz svih društvenih klasa, bilo je i nearapa, crnaca, bjelaca, a pripadnost toj skupini nije uslovljena ničim osim vrlinama. Nakon preseljenja na ahiret Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, 12. rebiulevela 10. hidžretske godine, na vijećanju Muhadžira i Ensarija odlučeno je da Ebu Bekr bude izabran. Bilo je prijedloga da se izaberu dvojica, jedan iz redova Muhadžira i jedan od Ensarija, ali je prihvaćen prijedlog Ensarije Zejda ibn Sabita radijallahu anhu koji je rekao: " Zar ne znate da je Resulullah bio od Muhadžira, pa neka i njegov halifa bude od Muhadžira ". Time je prihvaćen princip da Muhadžiri imaju i aktvino pravo glasa (da biraju) i pasivno (budu birani), a Ensarijama ostaje samo aktivno pravo glasa. Sa time su osim nekih sektaških učenja kroz historiju izražavali slaganje svi. U Nehdžulbelagi u prevodu Rusmira Mahmutćehajića, u jednom od pisama hazreti Alije Muaviji, on nedvosmisleno kaže: " Doista oni koji su se zakleli na vjernost Ebu Bekru, Omeru i Osmanu zakleli su se na vjernost meni na osnovi istoj na kojoj su se zakleli na vjernost njima .... Dogovor je samo između Iseljenika i Pomagača. Ako se oni slože o osobi nekoj pa je imenuju halifom, bit će smatrano da je time i Allah zadovoljan ... ". Istina drugi i treći halifa nisu izabrani opštim biranjem ove dvije skupine, ali je i u tim slučajevima bila opštepoznata njihova saglasnost, a i javno su davali bej'at. Hazreti Omer je postao halifom na osnovi hazreti Ebu Bekrove oporuke koju je izdiktirao hazreti Osmanu. A Osmana je izabralo tijelo koje je sačinio Omer, i kojem su pripadali: Alija ibn Ebi Talib, Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Sa'd ibn Ebi Vekkas, Zubejr ibn Avvam i Talha ibn Ubejdullah kao najcijenjeniji među Muhadžirima i Ensarijama tada. Njima je pri izboru pomagao i Abdullah ibn Omer, s tim što se on nije mogao uzimati u razmatranje za halifu. Radijallahu anhum. Valja podcrtati da Halifat nije imao nikakvih demokratskih karakteristika, kao što mnogi autori pokušavaju da dokažu. Halife nije birala masa, narod, demos! U vrijeme Osmanovo pojavila se " prodemokratska " stranka koja je nastojala da nametne takav režim. Na koncu su ubili i halifu, a u vezi njih je postignuta idžma da su zbog tog ubistva otpadnici od Dina. Nakon ove četverice i hazreti Hasan je dobio legitimitet od Muhadžira i Ensarija, što i sam naglašava u pismima Muaviji, ali je 41, godine, nakon šest mjeseci u cilju spriječavanja krvoprolića predao vlast Muaviji. Isto tako, pripadnici najodabranije skupine su htjeli Husejna radijallahu anhu za vladara, ali on iako legitimni halifa nije bio ti i formalno. Stoga s pravom neki autori tvrde da je bilo šesterica Hulefairašiduna, pravednih halifa, ali se uglavnom spominju prva četverica.

Kako i sam naslov nagovještava, na predstojećih nekoliko stranica ovog rada govorit ćemo o duši sa aspekta religije i filozofije. Obzirom da se radi o veoma širokoj temi, u okviru ovog rada, ograničit ćemo se samo na objašnjenja i shvatanja pojedinih religija kada je u pitanju pojam duše unutar tih religija. Također, ograničit ćemo se samo na najznačajnije filozofe Antičke Grčke i na njihova objašnjenja i shvatanja pojma duše. Rad će biti podijeljen na nekoliko manjih cjelina. Najprije će biti govora o religijskom shvatanju pojma duše. Govorit ćemo o shvatanju pojma duše sa aspekta islama i hinduizma. Nakon što ukratko predstavimo pojšnjenja pojma duše sa aspekta islama i sa aspekta hinduizma pokušat ćemo da napravimo kratko poređenje oba pojašnjenja ovog pojma. U drugom dijelu ovog kratkog rada osvrnut ćemo se na tumačenja pojma duša od strane nekih od najznačajnijih filozofa Antičke Grčke, u prvom redu Platona i Aristotela. Najprije, ako želimo dati neku okvirnu definiciju pojma duše mora se priznati da taj zadatak uopće nije lak. Možda jedan od najčešće definiranih i pojašnjavanih pojmova kako u psihologiji, filozofiji i religiji tako i u svakodnevnom govoru je upravo pojam duša. Zbog tako čestog susretanja sa tim pojmom u skoro svakom segmentu života, imamo pravo steći utisak da je definiranje pojma duše iznimno lako te da je samo značenje ovog pojma samorazumljivo bez nekog posebnog truda pri pronalaženju adekvatnih termina u procesu pojašnjavanja jednog takvog pojma kao što je pojam duša. Maločas spomenuli smo psihologiju. Pri najjednostavnijem definiranju psihologije kao nauke obično se navodi da je to nauka o duši. Ovakva definicija je možda prihvatljiva ukoliko se dublje ne upustimo u tumačenja o značenju pojma duša. Također pri formiranju sintagme koja glasi: " nauka o duši " javljaju se određene nejasnoće pri razumjevanju značenja ove sintagme i njenih dijelova koja za sobom nose nova značenja koja je također potrebno znati da bi se u potpunosti razumjela sintagma kojom se definira moderna psihologija a koju smo prethodno naveli. Ako sada navedemo opću definiciju nauke možda će biti jasnije o kakvim nejasnoćama koje se javljaju pri definiranju psihologije kao nauke o duši govorimo. Nauka je pojam pod kojim se podrazumjeva sistem sređenih znanja o materijalnom ili nematerijalnom svijetu koji nas okružuje i nama samima. Svakako da postoje i određene metode kojima se ispituje validnost stečenih znanja u nekoj oblasti. Te metode obzirom da su se pokazale pouzdanijima u procesu ispitivanja validnosti stečenih znanja u nekoj oblasti od nekih drugih metoda, nazvane su zajedničkim imenom naučne metode. Naučne metode o kojima govorimo podrazumjevaju posmatranje, eksperiment, mjerenje i matematičke proračune. Prethodno rečeno je sve bilo s ciljem pojašnjenja definicije psihologije, najkraće rečeno, kao " nauke o duši. " Općepoznata činjenica je da eksperimenti određene vrste u psihologiji ne mogu biti izvršavani na način kako je to ustaljeno u drugim naukama posebno prirodnim. Samim time što psihologija nije prirodna nauka vršenje eksperimenata u psihologiji, pored toga što je nepoželjno iz jednostavnog razloga jer su ciljane grupe emotivna bića-ljudi, također je i

Da li je multikulturalizam stetan ili koristan za zene, zasto se i unutar teme o multikulturalizmu prema zenama odnosi kao prema posebnoj skupini drustva, da li je multikulturalizam kao opca ideja pod kojom se podrazumjeva jednakost svih i sloboda ispoljavanja razlicitih praksi razlicitih drustvenih grupa, u prakticnom smislu pravedan prema zenama

U ovom radu kratko je pojasnjen pojam pozitivne  diskriminacije prije svega na  trzistu rada ali i opcenito u drustvu.
Takodjer predoceni su znacaj i ciljevi mjera pozitivne  diskriminacije.
Ponudjene  su definicije pojmova  prdrasude, stereotipi i diskriminacija kao i pozitivna  diskriminacija. U zakljucnom djelu prikazan je kroz nekoliko primjera negativan utjecaj primjene  mjera pozitivne  diskriminacije po drustvenu stabilnost.